DEVETO VANREDNO ZASEDANJE, 25.07.2011.

1. dan rada

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Poštovane kolege, povodom strašne tragedije koja je zadesila Norvešku i norveški narod,  molim vas da minutom ćutanja odamo poštu svim nastradalima.  
Slava im.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, otvaram sednicu Devetog vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2011. godini.
Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika, sednici prisustvuje 81 narodni poslanik, a da bismo utvrdili broj narodnih poslanika prisutnih u sali, molim da ubacite svoje identifikacione kartice u poslaničke jedinice elektronskog sistema.
Konstatujem da je primenom elektronskog sistema za glasanje utvrđeno da je u sali 95 poslanika, odnosno da ima uslova za rad.
Obaveštavam vas da su sprečeni da sednici prisustvuju narodni poslanici: Milan Dimitrijević, Aleksandra Janković i Mladen Grujić.
Saglasno članu 86. stav 2. i članu 87. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da sam ovu sednicu sazvala u roku kraćem od roka utvrđenog članom 86. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, izuzetno za ponedeljak, dakle i mimo dana utvrđenih članom 87. stav 1. Poslovnika, zbog potrebe da Narodna skupština što pre razmotri Predlog odluke iz dnevnog reda koji je određen u zahtevu Vlade za održavanje vanrednog zasedanja.
Saglasno članu 90. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da sam pozvala da današnjoj sednici prisustvuje predstavnik predlagača Milutin Mrkonjić, ministar za infrastrukturu i energetiku.
Uz saziv Devetog vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2011. godini, koje je sazvano na zahtev Vlade, saglasno članu 106. stav 3. Ustava Republike Srbije i članu 248. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, dostavljen vam je zahtev za održavanje Devetog vanrednog zasedanja, sa određenim dnevnim redom sadržanim u tom zahtevu.
Kao što ste mogli da vidite za Deveto vanredno zasedanje Narodne skupštine Republike Srbije u 2011. godini određen je sledeći dnevni red:
D n e v n i r e d:
Prelazimo na rad po dnevnom redu.
Primili ste Predlog odluke o izboru predsednika i članova Saveta Agencije za energetiku Republike Srbije, koju je podnela Vlada.
Primili ste Izveštaj Odbora za industriju.
Pre otvaranja jedinstvenog pretresa, podsećam vas da prema članu 193. shodno članu 97. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave za poslaničke grupe iznosi pet časova i raspodeljuje se na sledeći način: poslaničkoj grupi Za evropsku Srbiju pripada jedan sat, 33 minuta i 36 sekundi; poslaničkoj grupi SRS - jedan sat, osam minuta i 24 sekunde; poslaničkoj grupi Ujedinjeni regioni Srbije - 28 minuta i 48 sekundi; poslaničkoj grupi Napred Srbijo - 25 minuta i 12 sekundi; poslaničkoj grupi DSS - Vojislav Koštunica - 24 minuta; poslaničkoj grupi SPS - JS - 18 minuta; poslaničkoj grupi LDP - 14 minuta i 24 sekunde; poslaničkoj grupi Nova Srbija - 10 minuta i 48 sekundi; poslaničkoj grupi Manjina - osam minuta i 24 sekunde i poslaničkoj grupi PUPS - šest minuta.
Saglasno članu 96. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, narodni poslanici koji nisu članovi ni jedne poslaničke grupe imaju pravo da govore svako po jednom do pet minuta.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč, sa redosledom narodnih poslanika.
Obaveštavam vas da su poslaničke grupe ovlastile da ih po ovim tačkama dnevnog reda predstavljaju: narodni poslanik Dragan Stevanović, poslaničku grupu SRS i nemamo drugih obaveštenja.
Saglasno članu 192. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram jedinstveni pretres o Predlogu odluka o izboru predsednika i članova Saveta za energetiku Republike Srbije.
Da li predstavnik predlagača, Milutin Mrkonjić, ministar za infrastrukturu i energetiku želi reč? Ne.
Da li izvestioci nadležnih odbora žele reč? Mislim na Odbor za industriju i Zakonodavni odbor? Ne.
Da li predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč?
Gospodin Miloš Aligrudić. Izvolite.
...
Nova Demokratska stranka Srbije

Miloš Aligrudić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
 Nemoguće je da se ne prokomentriše ovaj predlog iz jednog ključnog razloga. Dakle, razlog nije personalne prirode, kad pogledamo ova rešenja koja su ovde predložena, koliko je i formalne i sadržinske prirode. Dakle, mi imamo predlog, pred nama, ovi članovi Saveta se biraju na period od pet godina. Prethodni izbor je bio 2005. godine. Sad je 2011. godina i to jul. Znači, prvo i osnovno pitanje koje se postavlja – šta se desilo u međuvremenu? Zbog čega nije došao predlog pred ovu skupštinu da se u momentu kad je istekao rok članovima Saveta izabere novi Savet? Razumeo bih da se rok prekrši zbog toga što bi se sačekalo sa usvajanjem Zakona o energetici, koji je na dnevnom redu ovog zasedanja, da bi se novi članovi Saveta izabrali po proceduri i po pravilima predviđenim ovim zakonom. Vi to ne činite. Vi članove Saveta birate po starim pravilima, bez konkursa. Ovaj zakon, koji vi predlažete i koji se danas usvaja u ovoj skupštini, mislim za neki dan biće usvojen, predviđate konkurs. To je pitanje elementarne logike.
Ako ste čekali ovoliko za izbor članova saveta, čemu telefonske sednice Vlade, čemu na brzinu stavljanje ove tačke na dnevni red? Čemu? Naravno, odgovor je jasan, nameće se sam po sebi, vi to radite zbog toga, javnost to mora da čuje, to je jedini razlog zbog čega sam se javio za reč, to radite zbog toga da ne biste birali članove saveta prema novom zakonu, da ne biste morali da idete na konkurs. Sada će oni biti izabrani na pet godina i pet godina će ovi članovi saveta biti članovi saveta koji nisu izabrani na konkursu. Rešenje izbora članova saveta putem konkursa je bolje od onog rešenja koje je ranije bilo.
Biću vrlo pošten i reći ću vam otvoreno. Dakle, rešenje po kojem je pretprošla Vlada postupala, Vlada u kojoj je DSS imala većinu, je bilo lošije rešenje kada je reč o izboru članova saveta, nego ovo koje ste vi predložili. Evo, došli smo do neke tačke gde ću da vas pohvalim. Ali, onda se postavlja logično pitanje – ako je to već tako, ako već imate ideju da napravite nešto što je za jedan korak bolje od onoga što je bilo ranije, pa ste već prekardašili rokove za izbor članova saveta, a to je činjenica, što ne možete da osporite da su ti rokovi prošli, što onda niste smogli snage pa niste onda ove nove članove saveta birali po konkursu kako predviđa ovaj predlog zakona? To je jedno vrlo prosto pitanje.
Drugo, ne bih ulazio detaljno u personalna rešenja. Meni je jasno da ste vi neka personalna rešenja prosto kroz ovaj predlog ponovili, a koja su bila i ranije, što nama koji smo tada imali većinu u Vladi služi na čast, zato što ste prihvatili i shvatili da su određena rešenja koja su tada bila predložena dovoljno stručna i utemeljena da bi mogla biti ponovljena, čak u jednoj političkoj konstelaciji, koja ne odgovara DSS-u. Mi smo vrlo zadovoljni zbog toga. Postoji samo jedan drugi problem, što procedura i način na koji se ovo radi očigledno ostavlja znak pitanja.
Odmah da raščistimo stvari, niti mi kukamo za našim kadrovskim rešenjima, niti bi nam bilo nešto naročito žao da ste vi to promenili ako ste našli bolje, a dokaz za to da ste mogli naći bolje bi se krio isključivo i samo u primeni odredaba novopredloženog zakona koji govori o konkursu. Ne vidim na koji drugi način biste vi to mogli napraviti, a da imamo garanciju da ste našli bolja rešenja. Ovako vam ne verujemo, bez obzira na kvalitet par imena koja se ovde nalaze. Ne znam da li da ulazimo u konkretne primere, hteo sam to izbegnem, ali prosto ako čovek govori, prosto mu ide.
Evo, imate, recimo, primer ljudi koji su imali neke veze sa ovom pričom, ali mi nismo ubeđeni da je veza koja se uspostavila sa ovom pričom o savetu za energetiku toliko dobra da bi se ti ljudi našli na mestu člana saveta. Uzmite, recimo, čoveka čiji biografski podaci govore, neću ime izgovoriti namerno, nema smisla, ali čiji biografski podaci govore o tome da je bio u Ministarstvu šuma i vodoprivrede, pa je onda radio u saveznom Ministarstvu za poljoprivredu, pa onda na nekakvim pravnim poslovima od 2000. do 2004. godine, pa se nađe na mestu sekretara u Ministarstvu rudarstva i energetike 2007. godine, naravno kao pravnik, to je čovek završio, da bi ga sad to navodno kvalifikovalo da bude, ni manje ni više, nego član Saveta Agencije za energetiku Republike Srbije.
Uopšte nije bitno ko je tog čoveka doveo, koja je to politička stranka, mogla je biti i DSS, uopšte nije važno, a nije, odmah da znate da nije, već neka druga. Postavlja se pitanje vrlo principijelno – koji su bili kriterijumi? Ko je radio ovo? Da li je primenjen isti sistem, isti kriterijumi kao kada ste pisali Zakon o energetici? Ja sam vam pohvalio jednu odredbu. Ta odredba koju sam vam pohvalio je osnov moje diskusije sada o ovom pitanju. Ne mogu da se suzdržim a da vam ne pomenem i neke druge stvari koje nisu dobre i što će novoizabrani članovi Saveta za energetiku morate da znaju u svom poslu ubuduće.
Prvo, svi znaju kako ste pisali zakon. Bila je radna grupa za pravljenje zakona, pa je profesor Nikola Rajaković radio, odnosno vodio tu radnu grupu, pa je ta radna grupa razvejana nikuda, otišli su bestraga. Na kraju je profesor Nikola Rajaković radio sam sa nekim pravnicima iz vašeg ministarstva. Tako je došlo do toga da se zakon menja i da se odbiju neke neverovatne odredbe. Vi ste, recimo, u uvodnom izlaganju i kasnije tokom diskusije govorili o novoj efikasnosti, o administrativnom prepričavanju puta, olakšavanju postupka, a vidimo da sve to nije tako. Dozvola energetska ide sa 30 na 60 dana, iako se zna, sve vreme se zna da energetska dozvola nije građevinska dozvola, nego ona govori samo o tome da li je projekat energetski u skladu sa strategijom energetike Srbije. Zar je potrebno 60 dana da se utvrdi ta prosta činjenica? Naravno da nije. Da li je potrebno davati saglasnost za hidroelektrane manje od jednog megavata? To je krajnje sporno pitanje, zato što se tu takođe usložuje procedura.
Interesantne stvari su se dešavale i dosada kada je reč o voluntarističkom pristupu. Recimo, imate jedno preduzeće koje se zove "Enervoda" i umesto da se ispoštuje program ostvarivanja strategije razvoja i energetike i katastar koji predviđa da se hidroelektrana Prijepolje može napraviti snage 22 megavata, ovde se daje "Enervodi" preduzeću da napravi dve manje hidorelektrane koje sve zajedno imaju ukupnu snagu 15,3. Znači, ne dolazi do potpunog iskorišćavanja kapaciteta. Ne iskorišćava se u potpunosti kapacitet, a završava se posao na volšeban način, sa jednom firmom čiju pozadinu posla mi ne znamo. Ako dobijete ovakve podatke, vi ništa drugo ne možete nego da sumnjate. Ja bih rado saslušao argumente protiv ovakve sumnje, rado bi ih saslušao, ali ovo otvara određene sumnje.
Da se vratim ja na našu glavnu temu. Kada je reč o kriterijumima, prosto se pitam kako je moguće da u situaciji u kojoj ste se našli niste sačekali još nedelju dana da stupi ovaj zakon na snagu, pa lepo u septembru dođete u Skupštinu Srbije sa predlogom o imenima sa članove Saveta Agencije za energetiku? Kako je to moguće? Ako je argument da se sa tim kasni, pa kasnilo se mesecima. Znači, šta bi tu bitno promenilo?
Postavljam još jedno prosto pitanje - vidim da vam je to manira, a hoće li to biti i ubuduće dok ova Vlada bude trajala? Hoćete li i direktore tako da postavljate? Hoćete i njih bez konkursa, direktivom partijskom i ne znam na koji način? To je ključno pitanje, nema tu mnogo diskusije. Ovo je nešto zbog čega sam se javio za reč i ovo je nešto što samo po sebi postavlja pitanje koje traži odgovor.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni Poslanik Dragan Stevanović ima reč. Izvolite.

Dragan Stevanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, SRS zaista neće osporavati personalni kredibilitet nijednog čoveka koji se nalazi na spisku ove odluke, ne zato što oni to možda ne zaslužuju, nego zato što je to u ovoj situaciji, u ovom slučaju manje bitno od onoga o čemu ćemo mi kao težište priče da govorimo. Mislim da je i prethodni govornik dotakao nešto što otvara u najvećoj meri pitanje šta se ovde dešava i zašto se ide ovako kako se ide?
Ono što takođe hoćemo da kažemo jeste da ljudi iz struke gospodina koji treba da bude predsednik ovog saveta, sa profesionalnog aspekta, zaista ne osporavaju i SRS smatra da kada je sektor energetike u pitanju, suština problema u ovom trenutku sada nije u agenciji, nego je u ministarstvu, odnosno u Vladi koja je svojim odnosom prema sektoru energetike sa jedne strane indolentnošću, a sa druge strane bahatošću i nekim uzurpatorskim postupcima gotovo marginalizovala ili potpuno obesmislila rad i smisao u stvari postojanja ove agencije.
Prvo što je za SRS sporno jeste naš principijelni stav koji se odnosi i tiče se agencija koje ste osnivali. Mi smatramo da smo i u ovom sektoru i kroz ovu agenciju u stvari taoci bolesne evrofanatičke koncepcije zato što su agencije u Srbiji osnovane, ne zato što imaju svoj smisao ili su one koje su osnovano opravdale smisao svog postojanja, u Srbiji su se agencije formirale zato što je to uobičajena praksa u EU. U Srbiji one nisu dale nikakve rezultate i efekte. Ono što je dobro jeste da su pojedini članovi Vlade počeli da dele mišljenje SRS, a to je da su agencije neustavna kategorija, s tim što ti ljudi koji osporavaju javne agencije zaista nemaju kredibilitet da to rade zato što učestvuju vlasti koje su agencije promovisale, koje su im omogućile da rade i koje ni jednim svojim aktivnostima ili delovanjima nisu opravdale smisao svog postojanja.
Ova agencija, gospodine ministre, za razliku od drugih agencija, ne finansira se direktno iz budžeta Republike Srbije, ali to ne znači da je ne finansiraju građani Republike Srbije. Ona, zbog usluga koje pruža, delatnosti koje ima i delatnosti koje će joj biti poverene kroz novi zakon, u principu, naplaćuje usluge koje će se u krajnjem ishodu i krajnjoj liniji preslikati na potrošača, tako da će,u principu, opet građani kroz plaćanje nekih drugih roba i usluga finansirati ovu agenciju.
Ono što treba reći kada je ova agencija u pitanju jeste da nisu bahati kada je novac u pitanju i da su sredstva koja su trošili u prethodnom periodu bila manja od onih koja su projektovana. Isto tako je tačno da su efekti njenog delovanja i smisao postojanja i funkcionisanja upravo manji od onoga koji su trebali da imaju, odnosno koji je ta agencija trebalo da ima i da da.
Sada dolazimo do onoga što ovde predstavlja suštinsko pitanje. Zašto, gospodine ministre, ne čujemo od vas, kao predstavnika Vlade, zašto se agencija bira po starom modelu usred rasprave o novom zakonu o energetici? Pogledajte šta piše ovde u obrazloženju: "Kako je predsedniku i članovima Saveta istekao prvi mandat, predlaže se izbor za nesmetano funkcionisanje agencije.
(Predsednik: Gospodo poslanici, molim samo malo tiše, da bismo mogli da čujemo gospodina Stevanovića.)
Najpre, gospodine ministre, mandat ovom savetu je istekao. Mogli ste da birate agenciju, odnosno savet neposredno po isticanju tog mandata. To je jedna stvar. Druga stvar, gospodine ministre, pogledajte šta nas je u izveštaju obavestila Agencija, čije članove Saveta danas birate. Od sredine 2009. godine Agencija funkcioniše bez dva člana Saveta. Sada zamislite kredibilitet odluka koje su doneli, zato što je umesto pet o tim odlukama odlučivalo troje ljudi, pa im za odluku više nisu bila potrebna tri glasa nego samo dva, ako ih je i bilo. Vi nas sada ubeđujete kroz ovo obrazloženje da se ovo mora desiti kako bi oni nastavili nesmetano funkcioniše.
Vidite koliko kroz neke banalne stvari vi potvrđujete priču i konstataciju SRS da je ova evropska politika u Srbiji obesmislila sve. Vi više nemate smislenu sprovedenu jednu jedinu proceduru, pa da se bar postidite, da napišete ovakve stvari u obrazloženju. Jok! Nas zaista interesuje do kada će to da ide
ovako? Nadamo se do sledećih izbora. To vas ne amnestira, ne oslobađa odgovornosti da se drugačije ponašate u narednih šest ili sedam meseci.
Još jednom pitam, gospodine ministre, vi ste sticajem okolnosti dobili ovo kao vašu nadležnost, kao vaš resor, ali vas pitam zašto 2009. godine nije popunjen Savet Agencije, kako bi bio legitiman, kako bi imao legitimitet, kako bi odluke koje donose, jer one nisu ni malo nevažne, imale svoj pun značaj i smisao? Zašto nas sada ubeđujete da je ovo neophodno da bi Savet Agencije funkcionisao u punom svom smislu i sastavu?
Novi zakon, o kome raspravljamo, gospodin Aligrudić je to rekao, predviđa nešto što vi vrlo mudro eksploatišete u medijima, a to su javni konkursi. Pogledajte koliko bedno i na perfidan način bežite od toga, zato što javni konkursi, kakvi god da su u vašim rukama, insistiraju na određenom vidu javnosti i transparentnosti. Pogledajte koliko perfidno hoćete od toga da pobegnete zato što mora da se formira komisija, da tu da i Vlada svoje predstavnike i struka da da svoje predstavnike, pa da ta komisija izabere, u skladu sa određenim principima, članove Saveta ove agencije. Jedan od zadnjih članova ovog zakona kaže da sve radnje koje su se preuzele po starom zakonu, važiće i posle usvajanja novog zakona o energetici.
Nadam se da ćemo, gospodine Mrkonjiću, čuti šta vi mislite o tome. Ne stavljam to vama na teret, možda vi nemate veze sa ovim, možda je neko drugi u Ministarstvu kriv zbog svega ovoga, ali ako je politika uzrok ovom problemu, onda zaista zaslužujemo odgovor –šta je problem, ko je problem i gde je iniciran ovaj problem?
U obrazloženju dalje piše da je Agencija za energetiku u potpunosti ostvarila ciljeve radi kojih je i osnovana. Ponavljam, ne želimo da osporimo kredibilitet ljudi iz Agencije, ali ne mislimo da je ovo tako. Evo zašto, gospodine Mrkonjiću. Danas, kada se bavite analizom energetike u Srbiji i kada imate jedan kritički odnos prema stanju energetike u Srbiji, jedan od prvih problema jeste politika cena, a politiku cena u sektoru energetike u pravo vodi ova agencija. Zašto je problem politika cena? Zato što cene u sektoru energetike nisu ekonomska kategorija nego su, pre svega politička i socijalna kategorija. Onda ta agencija, koja se bavi tim cenama, ne može da kaže da je opravdala smisao svog postojanja i funkcionisanja.
Šta je tu problem, gospodine ministre? Politika cena koju u sektoru energetike danas imamo nije ekonomska, nije obezbedila u Srbiji poslednjih 10 godina ni prostu ekonomsku reprodukciju, a kamoli nešto više. To je svakoga u sektoru energetike uskratilo za investicije, za revitalizaciju, za nove projekte, za ulaganja, za sve ono što su vam ovi evropski dušebrižnici projektovali kroz razne strategije i dokumenta poslednjih 10 godina. Ne znamo ni koliko su strategija i dokumenata usvojili. Kad saldirate i kad pogledate šta u Srbiji sektor energetike danas podrazumeva, zaključak je duplo golo. Zašto, ministre? Zato što njih ništa ne obavezuje, jer da ih nešto obavezuje, danas ovu tačku ne bismo raspravljali nego biste sačekali da se usvoji novi zakon o energetici pa, u skladu sa novim zakonom o energetici, po novim pravilima birali Savet Agencije za energetiku.
Šta je sa energetskom efikasnošću, koja je na neki način u rukama ove agencije, na kom nivou je danas u Srbiji? Potpuno neefikasno. Šta je sa potrošnjom električne energije? Potpuno neracionalno. U priči o zakonu o energetici smo rekli – struktura potrošnje energenata u Srbiji je potpuno neracionalna. To se poslednjih 10 godina , uz sve evropske priče i sva evropska prijateljstva, ni za jednu jotu nije pomaklo napred.
Gospodine ministre, šta je sa restruktuiranjem? Obraćam se vama zato što sedite tu ispred Vlade, ali pitanja su za Vladu i nosioce politike u poslednjih 10 godina. Za 10 godina samo su NIS privatizovali i to je dalo određene rezultate – uvođenje principa korporativnog upravljanja je pokazalo da ima svoj smisao. Iz jedne godine u kojoj ste bili i poslovali sa gubicima, u narednoj godini poslovali ste i ostvarili dobit. Uvođenje privatnog kapitala i privatnog novca u ovom sektoru zaista ima smisao.
Kome je to smetalo poslednjih 10 godina? Onima koji su 10 godina vodili ekonomsku politiku, a pored ostalog, odnosno u okviru toga i energetsku politiku ove države.
Svesni ste da su 90-te godine kada je energetski sektor u pitanju bile vrlo nezahvalne. Kada smo bili pod sankcijama ovih evropskih prijatelja aktuelne većine nije bilo prostora ni za investicije, ni za revitalizaciju, ni za razvoj tržišta, niti za razvoj izvoza, niti za razvoj uvoza. Kada je sektor energetike u pitanju, 90-ih godina, sve je rađeno iz nužde i tačku na tu nuždu stavilo je bombardovanje EU i NATO pakta.
Sada se postavlja pitanje – šta se dešavalo posle toga i zašto energetski sektor nije doživeo promene, reforme i restrukturiranje koje su nam gospoda, došavši na vlast 2000. godine, obećala? Danas slušate o standardima, o direktivama, o vrednostima, a kada se okrenete i osvrnete oko sebe vidite da je sve duplo golo. Ono što je problem za SRS jeste da za 10 proteklih godina od kako su došli na vlast nisu stvorili ni ekonomske, ni energetske pretpostavke da se ovaj sistem energetike promeni. Ali, ajde što to oni nisu stvorili i uradili za vreme njihovog mandata, zbog činjenice da ovo nije ostvareno ni oni koji posle njih dođu narednih pet ili 10 godina vidljive promene u energetskom sektoru neće moći da urade.
Znate zašto je problem? Zato što to nisu prepoznali kao jednu od razvojnih šansi Srbije, zato što Srbija ima interes da se bavi ovim, jer će paralelno to da podržava razvoj privrede i ukupnog ekonomskog rasta i obrnuto, Srbija je energetski potpuno zavisna država. To je bio glavni motiv da se stvari u sektoru energetike menjaju. Uvozno smo potpuno zavisni, ali i u ovom sektoru odnos prema uvozu imaju kao i u ostalim privrednim sektorima. U ovoj državi je lakše uvoziti nego proizvoditi nešto. Posao se tu lakše završi, lakše je kupiti i završiti posao sa par ljudi koji predstavljaju određeni lobi, nego se mukotrpno baviti revitalizacijom i obnavljanjem. Zato mora da se raskrsti sa tom politikom. To je politika koja je otrovala i energetski i ekonomski i svaki drugi sistem i segment ovog društva i države i sa njima mora da se raščisti na sledećim izborima, jer jedino sa njima izvesna je agonija.
Malo pre sam rekao, gomilu dokumenata su doneli i usvojili. Izanalizirajte šta je ostvareno i sprovedeno iz tih dokumenata, pa izanalizirajte kakva su mišljenja davali ljudi iz Agencije za energetiku. Ljudi iz Agencije za energetiku vam govore i upućuju vas na gomilu zakone koje morate da menjate da biste uspostavili tržišnu politiku, tržišne principe u sektoru energetike. Vi kada usvajate te zakone ubeđujete nas da su oni kvalitetni, evropski i dobri i da će oni obezbediti nešto novo i nešto bolje. Vrtimo se u krug kao mačka u džaku.
Šta je sa elektroenergetskom infrastrukturom? Tu je donet znate koji dokument – Strategija perspektivnog razvoja prenosne mreže do 2020. godine, doneto 2007. godine. Ministre, ako ste imali priliku da se u tom ministarstvu upoznate, kažite nam šta je od toga sprovedeno? Šta je u tom kontekstu urađeno, koliko je obnovljena ili proširena energetska infrastruktura u Srbiji za poslednjih pet godina, ne mora da bude za 10? Od svih onih projekata koje su navodili, od budžeta pa do raznih strategija, ova vlast će moći da se pohvali samo sa jednim, a to je brana "Prvonek" kod Vranja. Zamislite ironiju i apsurd, drago mi je što je na jugu Srbije, ali pogledajte sada ovo. Njena ukupna snaga je ispod jednog megavata, a njena pumpna postrojenja u sistemu vlasinskih hidroelektrana na Lisini troše 23 megavata. Koliko je to malo i koliko je to beznačajno? To je slika i prilika 10-godišnje vlasti evropskih snaga.
Gospodin Aligrudić se malo pre pita zašto rokovi 60 dana, zašto ne adekvatni rokovi? Zato što se i ovakve pojave danas u Srbiji dešavaju, a odnose se na sektor obnovljivih izvora energije, onoga što je najinteresantnije za perspektivu i budućnost. Da dođe kompanija i kaže – izvolite projekat, tražimo saglasnost, da gospoda iz ministarstva ili iz nadležnih institucija prelista projekat, pa vidi da je projekat dobar i smislen, pozovu svoju ekipu koja je na terenu i kažu im – idi tamo i kupi njivu iznad te. Ti dođu i kupe njivu iznad te, pa oni podnesu sličan projekat i oni koji odlučuju saglasnost daju svojoj ekipi ili nameravaju da daju. To su pojave koje dominantno oslikavaju i govore o sektoru energetike danas u Srbiji.
Da ne govorim o katastru mini hidroelektrana itd, koji papirološki i na terenu potpuno ne odgovara situacija jedna drugoj, da ne govorim o tome koliko u ministarstvima, koliko nadležnim državnim organima postoje ljudi koji nisu imuni na uticaje pojedinih grupa, pojedinih ljudi ili pojedinih finansijskih lobija danas u Srbiji. I ova agencija za energetiku, kukaju ljudi kako im stručne ljude otimaju kompanije koje se pojavljuju u Srbiji i bave se sektorom energetike. Kako ćete da ih zadržite, kako ćemo te ljude da zadržimo, kako domaću pamet da zadržimo da radi za ovu državu, za interes energetskog sektora ove države i ovog društva? Čime ste ih motivisali da to urade, kakav ste im vi kao vlast primer dali? Tako što u sred rasprave o zakonu o energetici prekidamo taj zakon, da po starom zakonu usvojimo novu komisiju, odnosno novi savet Agencije za energetiku kako bi funkcionisao, jer novi zakon donosi nove odgovorne i koliko-toliko u ovom segmentu transparentne procedure.
Zato što ste takvi, zato nam ovako u državi i društvu ide. Mi ponavljamo, SRS ovo neće podržati zbog načina na koji ovo gurate pred nas poslanike i verujemo da će ovo biti još jedan razlog zbog kojeg će građani sa vama da raskrste na sledećim izborima. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.
Prelazimo na učešće poslanika prema redosledu prijavljenih za reč u jedinstvenom pretresu o Predlogu odluke o izboru predsednika i članova Saveta Agencije za energetiku Republike Srbije.
Dajem reč narodnom poslaniku Milovanu Radovanoviću, izvolite.

Milovan Radovanović

Srpska radikalna stranka
 Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, odluka Narodne skupštine o izboru članova Saveta Agencije za energetiku doneta je 23. maja 2005. godine. Period od pet godina njihovog mandata istekao je 23. maja prošle, odnosno 2010. godine. Šta je bilo nadalje sa njihovim legitimnim radom u Savetu Agencije za energetiku?
Očigledno je da od tog dana 23. maja 2010. godine na dalje postoji pravna praznina, nelegalnost ili nelegitimnost njihovog obavljanja poslova i zadataka u Savetu Agencije.
Kao narodni poslanik Srpske radikalne stranke ne ulazim u to da li su predloženi kandidati dostojni da obavljaju poslove za koje su predloženi ovim predlogom Vlade. Da pođemo od pretpostavke da su dostojni. Po struci su svi predloženi kandidati ispunjavali uslove, ili su tehničke, pravne ili ekonomske struke. Njih četvoro su tehničke struke, jedan je pravnik. Znači, oni ispunjavaju uslove iz člana 18. stava 2. Zakona o energetici, koji važi, znači, Zakon o energetici, koji je donet i usvojen u ovoj skupštini 2004. godine, objavljen u "Službenom glasniku" 84/2004 godine.
Međutim, gospodine ministre, ovde postoji jedna veliki problem. Molim vas, znam da vam je teško da pratite nas poslanike koji govorimo, treba da imate pažnju i koncentraciju celog dana, a ovde se radi o jednoj nepravilnosti, na koju bi trebalo da obratite pažnju.
Pozivam se na stav 2. člana 19. Zakona o energetici, koji još uvek važi, gde piše doslovce – prvi mandat dva člana Saveta traje tri godine, prvi mandat druga dva člana Saveta traje četiri godine, a prvi mandat predsednika Saveta traje pet godina, što se utvrđuje aktom Narodne skupštine o izboru predsednika i članova Saveta.
Šta sada imamo? Koju situaciju? Vlada, čiji ste vi predstavnik ovde u Narodnoj skupštini, predložila je Skupštini odluku o izboru predsednika i članova Saveta Agencije za energetiku Republike Srbije, da ne čitam imena. Za predsednika je predložen Ljubo Maćić, koji je ranije bio predsednik Saveta. Po odredbama člana 19. on može biti ponovo predložen za predsednika sa mandatom od pet godina.
Međutim, raniji članovi Saveta Ljiljana Hadžibabić i Predrag Makar, u drugom mandatu takođe mogu biti predloženi na pet godina za članove Saveta. Međutim, kada se radi o novim kandidatima, oni ne mogu da budu predloženi na mandatni period od pet godina. Radi se znači o ovoj dvojici Dejanu Stojanoviću i Goranu Petkoviću. Njih dvojica, prema stavu 2. člana 19. Zakona o energetici, mogu da budu izabrani, što se utvrđuje po Zakonu o energetici, aktom Narodne skupštine u odluci o izboru ili na tri godine mandata ili na četiri godine mandata. Vama u Vladi je bilo rešenje, da li će ih predložiti na mandatni period od tri godine ili na četiri godine, tako da je pravno manjkav ovaj predlog. U suprotnosti je sa članom 19. Zakona o energetici, zbog čije primene ste sada požurili, potrudili se da pre usvajanja novog zakona o energetici izvršite izbor članova Saveta Agencije za energetiku.
Ovo je veoma sporno. Vi stvarate ovde problem sebi, jer može neko pokrenuti inicijativu za poništavanje eventualne vaše odluke, ako u međuvremenu, u slučaju da postoji pravno-tehnička mogućnost izvršite izmenu Predloga odluke. Imate stručne službe i u Skupštini i u Vladu pa predlažem da se pozabave ovim problemom, ovim pitanjem, jer očigledno po tumačenju i po slovu odredaba stava 2. člana 19. ovo nije u redu, pravno nije u redu.
Još nešto, vi ste omogućili da u Skupštinu dođe izveštaj o radu Agencije za 2010. godinu. Izveštaj je u Skupštinu Srbije stigao 6. jula 2011. godine. Potpisao ga je predsednik Saveta Ljubo Maćić. Njemu je mandat istekao 23. maja 2010. godine i od tog datuma na dalje on nije mogao, niti može da bude predsednik Saveta, sve dok ne bude eventualno ponovo izabran. Pogledajte izveštaj, tu je, u proceduri pred Narodnom skupštinom Republike Srbije. Nije ni on mogao da potpiše izveštaj kao
predsednik Saveta i to je isto problem o kome govorim i koji je ovde prisutan. Znači, njima je mandat istekao jednu godinu, dva meseca i dva dana, od 23. maja 2010. godine na dalje.
Dalje, ako budete izvršili pravno-tehničku ispravku ovog predloga, postavlja se pitanje Saveta za Agenciju za energetiku, da li može i da li želi da se suprotstavi energetskom lobiju u Srbiji, koji još, nažalost, postoji? Mi u SRS se ne ustručavamo da pomenemo imena i nazive tog energetskog lobija, kako Vuka Hamovića, Vojina Lazarevića, bivšeg ministra u Đinđićevoj Vladi, Gorana Novakovića, bivšeg direktora EPS-a Ljubomira Gerića ili firme "Energic Finansing team interface" i druge firme koje su se bavile raznim manipulacija u prodaji i kupovini struje. Njima su u ogromnoj meri pomagali određeni članovi Vlade i predstavnici stranaka od 2010. godine pa na dalje, kada su im omogućavali da kupe struju u Srbiji za 2,4 centi po kilovat času, pa istu tu struju prodaju Republici Srbiji za četiri centi po kilovat času. U tom jednom poslu država je bila oštećena za 1.200.000 evra.
Vi gospodine Mrkonjiću, sada ste ministar u Vladi, tada niste bili ni član Vlade, niti je vaša partija, SPS, bila u Vladi, ali sam siguran da znate o postojanju češkog duga i manipulacije i štete države od 12 miliona na ime isplate tog češkog duga. Francuska banka je nudila EPS otkup tog češkog duga za 36 miliona evra, a EPS je izabrala jednu mađarsku firmu da otplati taj češki dug za 48 miliona evra. Razlika od 12 miliona evra je za koliko je oštećena Srbija. Siguran sam da znate to.
Mnogo je pitanja, da li će raspraviti Savet Agencije za energetiku, da li će sprečiti? Ne sumnjam u ispravnost, poštenje, stručnost i predsednika Saveta i eventualno novih članova Saveta i ranijih članova Saveta, da li imaju volju, da li imaju mogućnost? Pravnu da. Da li imaju moć da se suprotstave svemu tome?
Vi takođe znate, sa postojanjem Anketnog odbora radi utvrđivanja činjenica i okolnosti u trgovini električnom energijom i finansijsko bankarskim poslovima u vezi sa tim. Šta je sa tim izveštajem u 2004. godini? Tu je utvrđeno puno nepravilnosti. Da li je tačna informacija koju su preneli neki stranački listovi, a izvori su iz SNS da su potkupili Aleksandra Vučića, predsednika tadašnjeg Anketnog odbora? Ustvari, mi znamo da jeste. Tržište kriminala u Srbiji je podeljeno i oni se štite među sobom, mafija putna, drumska, finansijska, narko, energetska, privatizaciona i politička i da li je jučerašnja izjava ovog Gandija iz Bajčetine, odnosno Tomislava Nikolića, predsednika SNS da je Milan Beko neophodan Srbiji, izjava o zaštiti jednog od tajkuna u Srbiji? Mi znamo, gospodine ministre, da je stvarni razlog hitnog postupka, to je već rečeno ovde, izbegavanje izbora Saveta konkursom, kako se predviđa sadašnjim Predlogom zakona, o čemu je jedan kolega već govorio na početku sednice. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Božidar Delić.
...
Srpska radikalna stranka

Božidar Delić

Srpska radikalna stranka
Uvažena predsedavajuća, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, SRS iz principijelnih razloga ne može podržati ovaj predlog. Iako smo dobro proučili personalno svih pet kandidata koji se ovde predlažu, ne možemo glasati za ovaj predlog i ne možemo ga prihvatiti upravo zbog toga što je ovaj predložen hitni postupak, što je prekinuto zasedanje Narodne skupštine i što se praktično cela Narodna skupština ovde dovodi u situaciju da glasanjem za jedan ovakav predlog može jednostavno i svoj ugled narušiti, jer trebalo je da vodite računa, ne o nama koji smo iz opozicije, pogotovo ne o poslanicima SRS, jer oni uvek vode računa da kad za nešto glasaju da to bude i po zakonu i po Ustavu, ali trebali ste da vodite računa i o predstavnicima i o poslanicima vladajuće većine, jer kada budu glasali za ovaj predlog glasaće za nešto nezakonito.
Na ovaj način i Skupština dovodi sebe u situaciju da bude prozvana od strane stručne javnosti.
Možda bi najbolje bilo, gospodine ministre, kada biste povukli ovaj predlog, pa kada usvojimo novi zakon, da se onda na jedan transparentan način izabere savet agencije.
Ovde ne govorimo personalno, mogu to biti isti ovi ljudi koji ste ovde predložili, ali dovoditi nas tada u situaciju da jednostavno član 19. zakona koji je još uvek na snazi i biće na snazi sve dok ovaj novi ne bude usvojen, jednostavno zbog toga nećemo glasati o ovom predlogu.
Međutim, za ovih pet godina koliko ovaj savet postoji i koliko postoji agencija mogli bi da razgovaramo o onome o čemu smo govorili o Zakonu o energetici, o licencama za koje je inače nadležna agencija, kao i o oduzimanju licenci za koje je takođe nadležna agencija.
Nismo imali i nismo tada raspravljali o tome, ali sam pokrenuo drugo pitanje, pokrenuo sam pitanje blendovanja goriva, gde država gubi 270 miliona evra svake godine. Tada ste rekli da je to nešto što spada u domen tržišne inspekcije, međutim, ako se ovde, govorim o novom zakonu jer smo tada raspravljali o novom zakonu, za kvalitet goriva svi oni koji dobiju energetsku saglasnost, svi oni koji dobiju licence dužni su da, kada je u pitanju kvalitet goriva, svoje podatke dostavljaju ministarstvu.
Kada kažemo blendovanje goriva, bez obzira da li je u pitanju benzin ili je u pitanju nafta, svima je jasno da, pored određenih nus proizvoda koji izlaze iz naših rafinerija, velika količina energenata se uvozi i koristi se za blendovanje goriva i ima takvih nedodirljivih proizvođača energenata, možda svega dvadesetak u Srbiji, ali šteta koju ima Naftna industrija i posebno šteta koju ima budžet, jer se ta goriva prodaju na tržištu po cenama koje su umanjene za PDV, je ogromna.
Kada smo ispred SRS govorili o tome u petak prvenstveno smo imali za cilj da vam skrenemo pažnju jer ministarstvo je, na kraju krajeva, za to odgovorno a isto tako da skrenemo pažnju i agenciji koja u ovom momentu ne postoji po ako se pridržavamo člana 19. Zakona o energetici koji je danas važeći, da u svom radu istraži ove situacije i da praktično oduzme licence kompanijama koje se bave transportom, prodajom nafte jer, na kraju krajeva, ne bi mogli da dobiju, koliko mislim, neku licencu za proizvodnju nafte, ali se ući u trag ovim kompanijama može i javna je tajna kome je to u Srbiji dozvoljeno da od, raznih ulja i drugih energenata pravi naftu koja je lošijeg kvaliteta, pravi benzin koji je lošijeg kvaliteta, a onda to u određenoj meri popravlja sa energetntima koje uzima iz rafinerija NIS.
Gospodine ministre, na kraju, da bi sve bilo transparentno, mislim da je najbolje da se ovaj predlog za jedno određeno vreme povuče iz procedure pa kada se usvoji novi zakon da onda na jednoj od narednih sednica raspravljamo o izboru članova saveta Agencije za energetiku. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je šest minuta i 50 sekundi od vremena poslaničke grupe.
Reč ima narodni poslanik Vladan Jeremić, a posle njega narodni poslanik Sreto Perić. Izvolite.

Vladan Jeremić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, uz već generalne zamerke koje su moje kolege iznele povodom Predloga odluke o izboru predsednika i članova saveta Agencije za energetiku Republike Srbije, ono što bih želeo u svojoj diskusiji da istaknem jeste da bi svakako valjalo imati na umu da jednu osnovu energetske strategije treba da predstavlja i stabilno pravno okruženje.
Ono što je osnovni problem u celoj toj priči oko energetske reforme jeste da pravni sistem u Srbiji očigledno ne pruža dovoljno smernica o tome kako treba postupati sa energijom kao javnim dobrom.
Naravno, Ustav Srbije propisuje da se prirodni resursi smatraju dobrim od javnog interesa i da shodno tome predstavljaju državnu svojinu. Usled toga, javna dobra se smatraju dobrima u svojini države i predmetom potencijalnih ugovornih aranžmana između Vlade i drugih subjekata, u skladu sa zakonom.
Međutim, u Srbiji kada se radi o nadležnicima za distribuciju, praktično ni jedna institucija nije odgovorna za sprovođenje nacionalne energetske politike. Ministarstvo koje je odgovorno za kreiranje politike nije pri tom nadležno i za formiranje cena, dok Ministarstvo finansija, recimo koje nije odgovorno za politiku određuje i cene i plate u tom sektoru.
Primera radi, u sklopu teze da je ta energetska intenzivnost u Srbiji veoma visoka i da se vremenom pogoršava, pokazuje i podatak da srpsku privredu odlikuju visoke emisije ugljenika sa odnosom emisija koji 6,6 puta veći od svetskog proseka i negde oko 11 puta veći od proseka u OCD.
Međutim potrošnja energije po glavi stanovnika je skoro dva i po puta manja od proseka u OCD. Ovo ukazuje na činjenicu da je potrošnja električne energije neefikasna u smislu stvaranja vrednosti.
Još očitije o tome govori i činjenica da je energetska neefikasnost grupisana oko najgušće naseljenih područja u kojima se nalazi ta najveća koncentracija proizvodnog potencija, teče u lukama, železnicama itd. Pri tome, dinamika potrošnje pokazuje da energetska efikasnost opada dok potrošnja potencijalno najprodukitvnijih vidova energije raste.
Šta ovo u kolokvijalnom izrazu znači? To znači da Srbija troši sve više i više visokokvalitetne energije, električne energije i naftnih derivata za nesrazmerno mala povećanja BDP.
U Srbiji energetska politika obuhvata period do 2015. godine. Međutim, činjenica je da je na tu energetsku politiku uticalo, odnosno da je zavisilo od spoljnih interesa rukovođena, na žalost, pre političkim nego ekonomskim razlozima i uglavnom se odnosila na kratak period.
Tehnički aspekti vezani za pitanje koji izvor energije je efikasniji, ekonomičniji i čistiji jesu istini za volju dokumentovana u određenom broju međunarodnih studija. Međutim, neka detaljna analiza stvarnog sadržaja tih politika otkriva da one zapravo sadrže mnoge nedostatke u pogledu primenjivosti sagledavanja procesa ostvarenja tih međunarodnih obaveza i unutrašnjih ciljeva. Naravno, ono što je sada najbitnije, jeste zapravo, kako uklopiti sve ove tehničke planove u nekakve šire ekonomske razvojne ciljeve, odnosno kako i na koji način obezbediti da proces dostizanja te energetske bezbednosti kojoj težimo, istovremeno bude dakle, saglasnosti sa drugim tokovima, odnosno reformama koje bi trebalo da doprinesu njihovoj većoj delotvornosti.
Ono što je činjenica, jeste da Srbiji nedostaju energetski resursi i kako u pogledu tih raspoloživih količina, tako i u pogledu kvaliteta i praktično prema nekakvim pokazateljima jedino su hidroenergija i bio masa raspoloživi u količinama i kvalitetu koji bi mogli da budu konkurentni sa sličnim resursima u drugim delovima Evrope.
Kada je reč o prirodnom gasu, nafti i uglju ograničeni su i po kvalitetu i po količini, a imajući u vidu tu nedovoljnost domaćih izvora energije jasno je dakle, da Srbija nema drugih mogućnosti, već da na žalost, bude zavisna od uvoza, a pored toga s obzirom da nema izlaza na more troškovi obezbeđivanja energije su za Srbiju relativno visoki. Jedan od osnovnih ciljeva srpske energetske politike u proteklom periodu jeste bio smanjivanje zavisnosti od uvoza, upravo, dakle, putem većeg korišćenja tih domaćih izvora energije, i ako je taj cilj blizu ostvarenja, to je dakle, postignuto uz jednu vrlo visoku cenu u pogledu te međunarodne konkurentnosti nacionalne privrede.
Sa stanovišta raspoloživih transportnih kapaciteta Srbija je ostala relativno zatvorena. Količine uvoza i izvoza su male u poređenju sa domaćim prometom materijala i taj trend je sve izraženiji. Posebno ukazujem, dakle, i ovoj novoj strategiji razvoja energetike Republike Srbije, zavisnost od domaćeg lignita je samo donekle preusmeren na stvaranje dodatnih kapaciteta za proizvodnju električne energije iz hidroenergije putem rekonstrukcije postojećih i najave izgradnje novih hidrocentrala do 2012. godine. Bez obzira na to dakle, očekuje se da će dobar deo električne energije upravo biti proizveden korišćenjem tih postojećih i novo otvorenih ugljenookopa iz kojeg će se snabdevati postojeće termocentrale i ove dodatne nove proizvodne jedinice.
Politika postojećih resursa, odnosno politika koju bi trebalo voditi, dakle, predviđa nekoliko mogućnosti za bolje korišćenje tih postojećih resursa i povećanje energetske efikasnosti, ali naravno nije jasno da li je to rezultat samo nekakve pažljive analize racionalizacije troškova ili nekakvog naprednijeg razmišljanja ili su jednostavno unete tek neke male izmene u odnosu na tu energetsku politiku koja je vođena u proteklim godinama. Ono što je 2004. godine doneto dakle, kao energetska politika Srbije, do sada nije bilo ozbiljnijeg pokušaja da dođe do nekakvog revidiranja njenih postavki i ciljeva u smislu nekakve šire energetske perspektive i ukupne nacionalne razvojne strategije.
U Srbiji, primera radi energetska intezivnost je visoka u poređenju sa savremenim evropskim standardima, skoro polovina primarnih energetskih potreba se zadovoljava pomoću domaćeg lignita, oko jedna četvrtina sirovom naftom, nešto malo više od 10% prirodnim gasom, isto toliko ogrevnim drvetom i oko 7% obnovljivim energetskim izvorima, uključujući hidroenergiju i u ovom trenutku ponavljam, dakle, zavisnost Srbije od uvoza, praktično pokriva nekih 30% ukupnih energetskih potreba.
Međutim, uvoz sirove nafte, prirodnog gasa pokriva 85% potreba za tečinim gorivom, odnosno prirodnim gasom. Osim toga, najveći deo teške opreme, ključnih tehnologija u centralama, električnim centralama, rafinerijama, rudnicima potiče iz uvoza i veoma je zavisan od uvoznih rezervnih delova za potrebe redovnog održavanja. Ukoliko se predviđa još pri tom i sprovođenje ekoloških zahteva i sporazuma u energetskoj zajednici istovremeno zadržavanje, čak i povećavanje učešće lignita u strukturi energetske potrošnje, jasno daće Srbija morati da uveze dodatne tehnologije i opremu.
Dakle, da rezimiram stanje u energetskom sektoru Srbije, otprilike bi moglo da se svede i na onu narodnu "da bi moglo da bude, ali ne mora da znači", zavisiće mnogo od onih koji upravljaju sektorom energetike, čini mi se da se do sada nije na dovoljno dobar način rukovodilo time što, kao država imamo potencijala, a period koji je pred nama pokazaće da li ćemo uspeti da budemo dovoljno pametni da ovo polje delovanja uradimo na znatno kvalitetniji način. hvala.