TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA, 01.12.2011.

7. dan rada

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Jedanaest minuta i 30 sekundi je iskorišćeno od vremena poslaničke grupe.
Reč ima ministar Dušan Petrović. Izvolite.
...
Demokratska stranka

Dušan Petrović

Naravno, mi ovde svaki put imamo suočavanje sa našim različitim pogledima, naravno, sa punim uvažavanjem da određeni broj poslanika i vaša poslanička grupa zastupaju jedan sasvim drugačiji pogled o tome šta bi trebalo da bude državna politika. Ovde bih se za početak zadržao na ovom tehničkom delu pitanja, jer bez obzira što smatrate da bi bilo jako loše da nastavimo u ovom pravcu, mislim da nemamo u ovom trenutku nikakav bolji plan, nego da idemo u EU.
Oko harmonizacije propisa, da bi javnosti bilo jasno i svim učesnicima u ovoj debati, Zakon o tržišnom nadzoru je zakon koji bi trebao da, ukoliko mu date podršku, olakša primenu velikog broja tehničkih propisa. Ti tehnički propisi su utvrdili standarde po kojima bi trebalo da budu proizvođeni u budućnosti i stavljani u promet tehnički proizvodi. Ti standardi su u interesu svih nas kao potrošača, dakle, svih građana Srbije. Poštovanje tih standarda, o tome smo govorili prošli put, znači da ćemo mi u prodavnicama, kada budemo za svoj novac kupovali određenu tehničku robu, biti zaštićeni i imaćemo mnogo manji rizik da ćemo kupovati nekvalitetne stvari. Zbog toga je ovaj zakon dobar.
Dakle, pošto ne utvrđujemo ovim zakonom bilo kakve standarde, niti pravila za standardizaciju, već su ta pravila utvrđena velikim brojem drugih zakona, e u tim drugim zakonima su doneta pravila da ti standardi budu harmonizovani sa propisima EU. Potpuno poštujem da uvek treba prodiskutovati i ove temeljne državne stvari i vraćati se na neke zakone koji su ranije usvojeni, ali to prosto danas nije tema. Mi samo stvaramo jedan okvir, jedan kontekst koji će, ukoliko zakon dobije podršku, omogućiti da primena svih ovih tehničkih propisa bude lakše kontrolisano, da država sa manjim utroškom novca može na jedan način, koji je ovim zakonom predviđen i utvrđen, vršeći pre svega preventivne kontrole, da smanji rizik od toga da kupujemo lošu robu. To je početak i kraj ideje i cilja ovog zakona.
Mislim da je legitimno da govorimo o tome da li se primenjuju naši propisi na KiM ili se ne primenjuju i da li ima smisla donositi zakone ili nema smisla donositi zakone. Nema ovaj zakon, što se njegove primene na KiM tiče, nikakvu razliku od Zakona o vojsci, Zakona o MUP. Naravno da nije održivo da mi ne donosimo bilo kakve zakone, zbog toga što imamo problem sa efektivnom primenom tih zakona, jer u UN postoji poznat okvir što se tiče KiM oko vršenja različitih prerogativa vlasti, i to su opšte poznate stvari utvrđene rezolucijom UN. Mislim da ne sme da nas spreči jedna velika istorijska nevolja i nesreća koju imamo na KiM da mi uređujemo svoj život onako kako mislimo da je najcelishodnije i najbolje za naše građane, a naravno sa, što se ove skupštine i Vlade tiče, idejom da naši propisi važe gde god možemo da ih sprovedemo.
Mislim da je uvek dobro da vodimo debatu o EU, zašto da ne, ali uvažavajući veliki broj važnih činjenica oko toga da imamo sa različitim stvarima problem u našoj zemlji, i sa brojem nezaposlenih, i sa nivoom našeg standarda, standarda naših građana. Uvek pozivam i apelujem na to da svi sagledavamo i generalne ekonomske okolnosti u kojima se nalazi ceo svet, a ne samo Evropa. Mislim da je važno da ljudi znaju šta u stvari za svakoga približavanje i učlanjenje u EU znači.
Pošto sam koristio neke primere zemalja koje su sada u EU, njihovog poljoprivrednog budžeta, sada ću da otvorim još jednu stvar. Mi smo nedavno sa Ministarstvom poljoprivrede Holandije završili jednu studiju. Sada se ta studija prevodi, pa mislim da bi bilo izvanredno, i biće sigurno, da svaki član parlamenta to dobije na uvid, da bismo mogli da sagledamo šta su sve potencijali. Da smo mi danas članica EU, evo ide debata o budžetu, vrlo brzo će se u parlamentu odigrati, dakle, da smo danas članica EU, Srbija bi za svoj poljoprivredni budžet dobila ne manje od milijardu i 600 miliona evra. Važno je da ljudi to znaju. Važno je da znaju ljudi da bi mogli da izmere svoju odluku o tome šta je za svaku porodicu u našoj zemlji dobro, a šta nije dobro.
Svet nije idealan, nikada nije ni bio, sumnjam da će ikada i biti, ali je naš posao, ovog parlamenta i Vlade koju je ovaj parlament izabrao, da mi pokušamo da našim građanima stvorimo život, perspektivu za život, jedan prostor gde će svaka porodica i svaki čovek u ovoj zemlji moći da se bori na najbolji mogući način, da ima što je moguće veće izglede u toj fer utakmici u životu i da našim porodicima i našoj deci otvorimo prostor da možemo da živimo bolje nego što živimo sad, sa svim problemima koje EU ima, sa velikim nevoljama i turbulencijama.
Evo, Grčka je juče opet dobila osam milijardi evra da bi mogla da prevazilazi svoje ekonomske nevolje, pored onih desetina milijardi evra koje su dobili za stabilizaciju svojih fiskalnih problema i dugova koje imaju. Portugal je juče izglasao neverovatno oštre zakone kojima su uveli štednju u javnom sektoru, da bi opet otvorili svoj prostor prema budžetu EU, da bi sa nekoliko desetina milijardi evra taj budžet mogao da interveniše, da bi tamo oni servirali svoje probleme. Dakle, sa svim nevoljama i problemima, EU je jedan skup solidarnih zemalja koje se bore u teškim ekonomskim prilikama da svojim građanima očuvaju dobru perspektivu. Mislim da je dobro i uveren sam u to da i mi moramo da se borimo da svojim građanima otvorimo najbolju moguću perspektivu u ovim okolnostima.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Da.)
Reč ima narodni poslanik Dobrislav Prelić.

Dobrislav Prelić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, kolega Dejan Mirović je podneo amandman, pre svega, u cilju da iznesemo stava SRS da ne samo da nismo za harmonizaciju propisa sa EU, nego SRS nikada neće biti za to da Srbija uđe u EU, ni pod kojim uslovima. Kada smo rekli – međunarodnim propisima, pre svega smo mislili na saradnju sa Ruskom Federacijom.
Gospodine ministre, jako lepo pričate, ali je stvarnost sasvim drugačija. Da je Srbija trenutno u EU dobila bi milijardu i 600 miliona dinara, ali nije. Kakve su mogućnosti Srbije kada je poljoprivreda u pitanju? Ogromne. Da li će Srbija ući u EU? Neće. Naveli ste primer Holandije. Naš suficit milijardu i 200 miliona dolara će biti, nadam se ove godine, a možda čak i nešto više. Koliki je suficit Holandije? Samo nešto malo je površinski veća od srpske AP Vojvodine. Holanđani su dolazili kod nas da kupe zemljište, da skinu samo sloj 20 santimetara obradivog poljoprivrednog zemljišta, da plate tržišnu cenu i da posle toga šta ministarstvo bude zahtevalo od njih urade, da li da pošume, da li da zalivade itd.
Odgovorno tvrdim i da je to urađeno da bi naša zemlja ponovo rađala, s obzirom na svoj kvalitet kakav ima.
Srbima gubi jednostranom primenom Trgovinskog sporazuma oko 130 miliona evra godišnje. Jedina smo država koja sa Ruskom Federacijom ima bescarinski odnos. Da li ga koristimo? Jako malo. SRS smatra da treba mnogo više to koristiti. Kada ste u teškoj situaciji, pomoć se traži od prijatelja, nikako od neprijatelja. Rusi su nedvosmisleno pokazali da su prijatelji Srbiji. Siguran sam da imaju interesa da ulažu u poljoprivredu, čak i više od onoga što kažete, da bi Srbija imala eventualnim ulaskom u EU. To je isto kao ono magare koje je trčalo za šargarepom ceo dan, a uveče dobilo pomije.
Gospodine ministre, sada treba ulagati, treba živeti. Ruska Federacija je tu i svakako želi da pomogne Republici Srbiji. Mislim da ne koristite dovoljno svoje resurse. Imate običaj da pričate ovde o budžetu za sledeću godinu. Zdravlja bože, videćemo koliki je vaš autoritet da se poveća budžet za poljoprivredu i imaćemo priliku da razgovaramo o tome. Zahvaljujem se.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je tri minuta.
Da li još neko želi reč? (Ne)
Na član 5. amandman je podneo narodni poslanik Zoran Krasić.
Reč ima narodni poslanik Dragan Stevanović.

Dragan Stevanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, mislim da niko u ovoj sali danas nije povukao tako dobru crtu između vas i nas u politici, u projekciji perspektive budućnosti ove države. Čini mi se da niko jasniju poruku beznađa koje Srbiju očekuje ukoliko se bude oslanjala isključivo na EU, nije danas javnosti, građanima, pre svega poljoprivrednicima poslao, nego što ste to vi uradili.
Pre nego što se vratim na to što ste rekli, hteo bih u jednoj stvari da vas tehnički ispravim. Niti je grupa poslanika niti, kako ste rekli, određeni broj poslanika u ovoj sali protiv EU danas. Jedino i isključivo jeste SRS. To smo promovisali i pokazali poslednjih 10 godina. Svaka naša inkriminacija na teret te politike obistinila se i, nažalost, potvrdila se u našem životu. Oni koji su sa tim imali problema u SRS, od nje su otpali, vi ste ih pohvalili prošli put, mi smo i naznačili to da suštinski među vama u vlasti i njih ne postoji više nikakva razlika, promovišete i zagovarate iste vrednosti, ali u tim vrednostima ne može da se prepozna perspektiva ove države.
Kakvu ste vi nama poruku poslali, ministre – da pomremo svi ako nema EU. Šta znači to – da smo sad tu, imali bi milijardu i 600 za poljoprivredu? Da li treba naša poljoprivreda da živi bez EU? Tu je razlika u koncepcijama, što vi nećete da vidite i prepoznate sopstvene resurse, one koje i vidite, niste stavili u funkciju na adekvatan način. Mi se slažemo da poljoprivreda može da bude jedan od glavnih zamajaca.
Vi ste u ovoj i u prethodnoj godini, gospodine ministre, imali milijardu evra na raspolaganju. Umesto da ih potrošite u poljoprivredu, vi ste ih potrošili na "Fijat". Možda se vi lično ne slažete sa tom koncepcijom, možda vi taj projekat ne podržavati, ali ste kao član Vlade i vladajuće većine na takav kompromis pristali.
SRS smatra da je i po sveukupne ekonomske pokazatelje ove države bilo mnogo bolje da ste taj novac uložili na jedan zdrav način u poljoprivredu, taj novac bi za sobom povukao neku drugu prateću industriju. Vladajućoj većini se to ne isplati i vi to vrlo dobro znate, zato što to daje rezultate u narednih pet, odnosno 10 godina, a oni bi da trguju od danas do sutra, za izbore, ministre. Njima je to jedino važno.
Mi smo malo pre ovde čuli, dele se lekcije o strančarenju. Proizvod najvećeg strančarenja je ova vlada, uskih stranačkih i političkih interesa, a ne državnih interesa. Mi smo svi taoci strančarenja u okviru vladajuće većine, možda i vi kao ministar. Možda biste i vi u budžetu za narednu godinu mnogo više sredstava dali za poljoprivredu, ali će vas uceniti oni koji vas ucenjuju jer neće da glasaju za budžet po modelu po kom bi ga možda najveća stranka u vladajućoj većini napravila.
Ne možemo mi da živimo od izmaglice, od imaginacije EU. Mi ovim predlogom amandmana i na ovaj i na prethodni član zakona, pošto je obrazloženje isto, doticaću se oba amandmana, nismo vam zabranili, nismo onemogućili da usklađujete standarde sa standardima svih država EU. Tražimo da to bude u skladu sa međunarodnim propisima. Zašto evropski propisi nisu deo međunarodnih propisa? Da li je to nemoguće? Šta je tu iracionalno? Nije ništa. Nemojte mi zameriti, izvinite na slobodi, oboleli ste od EU. Katarakta, vi ne vidite ispred sebe ni oko sebe. EU, pa EU.
Ovaj zakon je beživotan, ministre. Mogli ste ga načiniti životnim, mogli ste da sledite koncepciju koju smo predložili. Mi smo predlagali amandmane dok je to imalo smisla. EU, pa EU. Kako možete da bude životni zakon? Neka jedan stav ovog zakona bude u primeni kad stupimo u EU. To je besmislica. Niko vam ne brani da promovišete vaš politički koncept, ali ne možete državu da uređujete sa nečim što je neostvarivo, sa nečim što se nikada neće desiti.
Pogledajte šta su ova gospoda napisala - Našim amandmanom ne bi se postiglo pobošljanje ovih odredbi. Kako smo mi to urušili vašu potrebu da ove standarde usklađujete sa državama EU? Gde to piše u našem amandmanu? Saradnja sa EU ili svakom državom pojedinačno u okviru EU, mora da bude deo naših međunarodnih odnosa. Mi ćemo da biramo sa kim ćemo da sarađujemo. Nije SRS protiv toga da oni koji mogu da izvoze u EU ili bilo koju državu to i rade, ako su finansijski kapacitativni, neka izgrade standarde u svojim kompanijama.
Šta ste malo pre rekli – da primenjujemo i razmenjujemo sa njima standarde u proizvodima koji će biti na našem i na njihovom tržištu. Rekli ste da ćemo proizvoditi proizvode u skladu sa standardima tih država. Koliko je danas kompanija, sem onih koje su došle spolja, sposobno to da uradi? Koliko je unija, pekarskih, ovih ili onih, od vas tražilo odlaganje primene standarda koji su validni za tu vašu EU? Šta vam oni vrede za izvoz u Rusiju? Ne vrede vam gotovo ništa. Da biste u Rusiju izvezli svoj proizvod, morate da imate ispoštovane njihove standarde. Ovi traže HCC5 i JSSO, a ovi traže nešto drugo. Najprivilegovaniji i najpovlašćeniji smo u odnosu sa njima.
Zašto vi nas limitirate i isključivo upućujete samo na države EU? S kojim pravom to radite ovom narodu? Zašto narodu namećete krivu istinu da nam je život jedino moguć sa EU? To nije tačno. Na meridijanima u svetu postoje države koje EU uopšte ne interesuje, pa žive danas u ekonomskoj ekspanziji, zato što suštinski nisu vezane, ni birokratski, ni finansijski, u velikoj meri fiskalno sa EU. Ako je to sve tako dobro uređeno, odakle ovi problemi tamo? Odakle problemi fiskalnog deficita, odakle problemi pronevera, odakle problemi javnog duga? Šta njih opterećuje? Njih opterećuje jedna potpuna fiskalna neodgovornost koju su pokrivali ekonomskom moći, sa druge strane, ali to jednog dana dođe na naplatu, svojom vojnom i političkom moći. Mi ne možemo da budemo žrtva i taoc cele te priče.
SRS nema ništa protiv izvoza na bilo koji meridijan. Da li mislite da NATO standardi ne utiču? Dosadno vam je, gospođo, ali mi živimo život koji je vrlo težak. Ta EU vam da preferencijale, vi jednu petinu njih ne možete da ispoštujete, 10 godina trujete ovaj narod – EU.
Za 4.500, 4.600 proizvoda imate povlašćen status za izvoz u SAD. Šta izvozite tamo? šta su problemi? Pričate nam o Zapadu, Evropi i SAD, to je naša budućnost i treba da se oslanjamo na perspektivu da ćemo za 100 godina biti tamo da bi smo dobili neki dinar od njih i podizali našu poljoprivredu. Nije teško ministre preusmeriti i redistribuirati sredstva iz budžeta, pa ih poslati u poljoprivredu umesto u Fiat, pa ih poslati u racionalne projekte, a ne u političke projekte. To zavisi isključivo od vas, a ne od EU, političkog ambijenta u kom donosite odluke i atmosfere u kojoj donosite odluke, a ona je bolesna, ona nije zdrava i ona nije dobra.
Došlo je posle 10 godina, naročito posle 2008. godine na naplatu. Nemate više kredibilitet da branite perspektivu ove države u EU, više ni vi u to ne verujete. Ovaj zakon je potpuno beživotan. Mi nismo sposobni u ovom trenutku da usaglašavamo standarde isključivo sa EU i to ste tako trebali da napišete, a onaj ko može, neka ih usaglašava.
Pazite ovde, kako su mi odbili amandman, u obrazloženju, oni se pozivaju na moje obrazloženje: "Predlagač ovog amandmana navodi da je potreban širi okvir standardizacije i propisa iz razloga što se robna razmena ne obavlja samo sa zemljama EU". Šta vas briga šta sam ja napisao u obrazloženju? To nije normativni deo teksta, to nije obavezujući deo teksta. Mogao sam da prepišem Andersenovu bajku, to vas uopšte ne interesuje šta sam ja to tu napisao. Čime sam ugrozio vašu mogućnost da sarađujete sa EU i usklađujete standarde? Ničim, ali ste oslepljeni EU zato što oni koji sede ne mogu samo da poznaju pravo i nomotehniku, moraju da budu politički pismeni i da projektuju ovu državu, šta je za nju najbolje i najbitnije.
Znate li kako bi ova država bila uređena kada bi se u njoj vladalo po obrazloženjima koja ste davali na sve zakone koje ste poslali u ovu Skupštinu? To su Andersenove bajke. Ne bi bila G8, nego G9 grupa, mi bi bili jedna od devet najrazvijenijih država u svetu, ali to je jedino pisalo u obrazloženjima. Čak i da ste sopstvene zakone poštovali, država bi bila dva puta uređenija. Njih niste poštovali ni primenjivali. Ministre, nisu vam primenjivi zakoni.
Jedna prosta stvar, prođite kroz Srbiju ovaj vikend. Znate šta je sad u Srbiji najinteresantnije? Svinjokolj, nema dvorišta u kome nije okačena svinja od 100 ili 200 kilograma. Hajde sada prođite, pa vi evropejci iskažnjavajte te ljude. Idete? Idete, tako je, na daće, ali ne daj Bože da zađe inspekcija. Primeniće evropske standarde, pa će da pita domaćina – da li ste omamili vašu domaću životinju pre nego što ste zaklali i stavili na čengel?
Ministre, ne možemo da živimo u izmaglici. Srpska radikalna stranka vama nije onemogućila da sarađujete sa EU i da usklađujete standarde, SRS je samo tražila od predlagača da nam ne uskraćuje mogućnost, da to ima jedan širi kontekst harmonizacije sa svim međunarodnim propisima drugih država sa kojima razmenjujemo, nažalost, jako malo robe, a možemo malo više.
Vi ste prošli put rekli ministre, govorili ste o investicijama u Srbiji. Koliko ste projektovali investicija na početku ove godine? Projektovali ste tri i po milijarde. Koliko je do sada ostvareno? Ostvareno je otprilike milijardu i po. Kažite šta su investicije na koje se tako slabodobitno pozivate? Investicija tako što je jedan tajkun prodao najveći trgovinski lanac u Srbiji? Da li je to nešto što će doneti dobro domaćim proizvođačima? Nije tačno, nego će ovde da se obezbedi prisustvo belgijske, holandijske, tajlandske robe, jer ste našu proizvodnju uništili, ali ćete njihovo prisustvo ovde da unapredite. Bedno smo mi tržište za njih, ali oni se i ovakvog bednog tržišta ne odriču. Zašto vam to nije logika kojom se rukovodite kada donosite odluke? Zašto tako ne postupate?
Drugi najveći deo tih investicija da li znate šta je? U njih ste ubrojali investicije u Fiat. Investicije koje sprovodi Fiat, koje su posledica kredita na koje je u 3/4 garanciju dala Vlada Republike Srbije. To su investicije kojima se vi hvalite danas. Hoće li to stvoriti uslove da naš proizvođač ima standarde u skladu sa standardima razvijenih država u svetu? Neće, to smo vam rekli i prošli put. Ne može u tom procesu da se polazi od ovoga, nego da se pođe od baze, da se krene u mala i srednja preduzeća, da se njihovi problemi sagledaju, da im se da novac koji im je potreban da ove standarde ispoštuju, pa da u skladu sa tim standardima usklađujete propise. Šta to podrazumeva? To, gospodine ministre, harmonizacija propisa podrazumeva ispunjenje bitnih zahteva sadržajnih u direktivama EU. Kažite mi brojem, procentom ako možete koliko proizvođača u Srbiji to može da uradi danas i koliki će vremenski biti proces da se to uradi? Nemoguće je, ne možete da čistite ribu naopako. Trebali ste gomilu drugih stvari da uradite, pa kada zakonodavni okvir koji već imate postane tesan, da radite ovo. Ovo je sve jalov posao.
Vaša politika evropskih integracija, o kojoj ste malo pre pričali, vaš politički plan se izjalovio. Ova država traži promenu političke koncepcije koja će uvažiti domaće potrebe, domaće interese, domaće mogućnosti pre svega. To mora da bude u osnovi projektovanja prvog narednog budžeta i politike u narednih pet odnosno 10 godina. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je 15 minuta od vremena poslaničke grupe.
Reč ima ministar Dušan Petrović.
...
Demokratska stranka

Dušan Petrović

Mislim da je važno da politički deo naše debate stavimo na jednu stranu, a tehnički deo na drugu stranu. Oko politike se mi nećemo složiti ni danas, kao što se ne slažemo decenijama unazad. Legitimno je da Srpska radikalna stranka, rekao sam poslanička grupa, to je tehnički naziv za grupu poslanika koja predstavlja jednu izbornu listu.
Vi imate svoju politiku i nje se dosledno držite, kao što DS, koja čini okosnicu ove koalicije, ima svoju politiku i drži se nje decenijama. Ne slažemo se, nismo se slagali ni pre 20 godina, verovatno se nećemo slagati ni u narednih 20 godina. To je stvar koja čini sadržinu političkog života Srbije, ali to je jedan par rukava. Drugi par rukava su tehničke norme. Polemika oko toga da li treba da se harmonizujemo sa propisima EU ili da se harmonizujemo sa nečim što bi predstavljao jedan širi skup, čak to nije logički održivo, jer propisi EU su jedinstveni što se ovog aspekta tiče. Evropsku uniju pre svega čini tržište, tako je nastala i kada je počela da živi kao zajednica za ugalj i čelik, pa se posle preobrazila u ovo što je danas, a to je jedinstveno tržište. Jedan od bitnih elemenata tog zajedničkog tržišta jeste postojanje zajedničkih tehničkih normi.
To je jedna stvar, sa tim možemo da se harmonizujemo, a ne možemo da se harmonizujemo sa recimo 150 zakonodavstava. Svaka zemlja ima neke standarde i nekakve tehničke norme i kada bismo hteli, ne bismo mogli to da učinimo.
Što se tiče interesa, da li je ova stvar dobra za zemlju i za privredu i za građane ili nije dobra, zemlje koje nisu u EU imaju EU kao najznačajnije ili jednog od dva, tri najznačajnija trgovinska partnera. I Rusija i Kina i SAD imaju svoje tehničke standarde, EU ima svoje, što znači da postojanje tih tehničkih standarda jedinstvenih na području EU pomaže razvijanju trgovine i olakšava mogućnost kompanijama i investitorima da na jedan bolji način u jednom razvojnom smislu postavljaju svoju poslovnu politiku.
Mislim da je potpuno jasno da Srbija ima veće izglede ukoliko su naši standardi deo jednog većeg konteksta, nego ukoliko nisu. Zbog toga je ovaj zakon ovakav kakav jeste. Opet da ponovim. Nikakva se ovim zakonom nova životna situacija neuspostavlja. Tehnički propisima su utvrđeni pravci kojima standardizacija ide. Mi ovde hoćemo da uvedemo jedan nov sistem koji će za manje pare omogućiti da se bolje kontroliše taj sistem i da ljubi budu sigurniji nego što su sad.
Ne radi se ovde o izvozu. Ovde se radi mnogo više o uvozu. Kakvim standardima mora da odgovara roba koja ulazi na ovo tržište? Da li su ljudi koji kupuju robu u Srbiji za svoj novac bezbedni da uzimaju dobru robu ili nisu. Ne vidim da tu možemo da imamo neki problem. Kad robu na tržištu EU izvoze Kinezi, Rusi, Amerikanci, pa neće oni imati problem da to isto rade i na srpsko tržište, kada budemo ceo taj sistem potpuno uobličili i doveli ga do jednog visokog nivoa. Ne znam zašto bi naši potrošači bili manje zaštićeni nego potrošači u Belgiji ili u Portugalu.
Ovo je zakon koji je dobar za narod, dobar za građane, a s druge strane omogućava državi da sprovodi uspostavljanje sistema sa manjom potrošnjom novca, zato što se povećava broj preventivnih kontrola u odnosu na represivne kontrole. To je jedan racionalan pristup i radi se procena rizika. Da sad ne ulazim u dalje tehničke detalje.
Sada da se vratim opet na ovaj deo koji je ekonomsko-politički. Mi nismo danas u EU, pa evo organizujemo se na način koji je, ja mislim u zadatim okolnostima takav da daje odgovor na mnoga pitanja sa kojima se Srbija danas suočava u jednom turbulentnom, u ekonomskom smislu te reči, svetu. Mi povećavamo svoj izvoz. Taj izvoz će generalno da bude veći u 2011. nego u 2010. godini. Sa drugim tržištima razvijamo vrlo ozbiljnu saradnju.
Naš izvoz u Rusiju se iz godine u godinu povećava. Izvoz poljoprivrednih proizvoda i proizvoda prehrambene industrije se naročito poveća. U 2011. godini će biti znatno veći nego što je bio u 2010. godini. Prošle godine smo imali 135 miliona dolara, pretprošle godine 65 miliona dolara. Ove godine će to daleko, daleko da bude preko 135 miliona dolara.
Dobili smo tehničke dozvole od Ruske vlade i odgovarajućih departmana u Ruskoj vladi da izvozimo prerađevine od mleka, prerađevine od mesa, i taj izvoz u poslednjih nekoliko meseci intenzivno se povećava. Rusija je naš veliki strateški partner, naš veliki prijatelj.
Ni jednog trenutka se ne postavlja pitanje da li će ta saradnja biti dovedena pod znak pitanja, da li će da se nešto tu promeni ili neće. Uostalom nisam nikada čuo ni jednog ruskog zvaničnika ni predsednika Rusije, ni premijera da imaju bilo kakvu primedbu na to što mi idemo prema EU. Baš nas podržavaju.
Svaki put predsednik Medvedev i premijer Putin su vrlo jasno dali podršku približavanju i učlanjenju Srbije u EU, tako da što se generalne politike tiče ne vidim da ni Rusi ni Kinezi imaju bilo šta protiv toga da mi uđemo u EU. Imaće jednog velikog prijatelja u EU. Velikog prijatelja. Kao što Rusi imaju izvanrednog prijatelj u Grčkoj koja je član NATO pakta. Izvanrednu saradnju imaju. Izvanrednu političku saradnju.
Dakle, ne može ništa Rusiji biti loše od toga što će Srbija ući u EU, i to oni koji vode tu zemlju i koji vode politiku Rusije vrlo dobro znaju i zato takvu politiku i vode.
Što se investicija tiče. Planovi u celom svetu su revidirani, ali ono što sam prošli put rekao ponoviću – Srbija ima veće investicije u 2011. godini nego zajedno Hrvatska, Slovenija i Bosna. Hrvatska i Slovenija imaju dosta veći BDP po glavi stanovnika nego Srbija. Pa smo mi investiciono atraktivnija zemlja nego bilo ko u ovom delu sveta. Da li je dobro što je Deleze došao? Pa naravno da je dobro. Neću da ulazim sad, dakle mi imamo sad jednu vrlo ozbiljnu debatu sa trgovinskim lancima i to sad nije tema današnje debate, imamo vrlo ozbiljnu debatu o velikom broju elemenata koji se odnose na njihovo poslovanje. Te stvari će, evo to vam sad kažem, te stvari će biti bolje nego što su sad.
Ali kada postavite pitanje da li je dobro da jedna respektabilna svetska kompanija uloži 900 miliona evra ili milijardu evra u Srbiju u 2011. godini. Pa to ne da je dobro, to je izvanredno. Izvanredno je zbog toga što to pokazuje da se investitori ne boje da u ovo vreme jako teških ekonomskih prilika, kada su investicije u prošloj godini sa hiljadu pet stotina milijardi pale na 700 milijardi. Znači to u svetu se više nego duplo smanjio celokupan investicioni kapacitet, da je neko odvojio svojih milijardu evra i uložio u Srbiju. Nije otišao ni u Bugarsku, ni u Grčku, ni u Hrvatsku, ni u Sloveniju, nego su došli ovde u Srbiju. Taj Deleze koji ima trgovinski lanac u Bugarskoj, ima trgovinski lanac u Grčkoj, ima trgovinski lanac u Rumuniji, nije otišao ni u Bukurešt, ni u Atinu, nego je došao u Beograd. Nema za ekonomsku stabilnost i pouzdanost jedne zemlje boljeg znaka nego što je to.
Dakle, svako ko se bavi ekonomijom i ko vam kaže, kao lekar kad uzme nalaz krvi, pa gleda koliko imate krvnih zrnaca, pa kaže ovo je dobro, dakle, dobro je da neko uloži milijardu evra u Srbiju. Ne ulazim sad u to šta će se dešavati srpskoj trgovini koja ne može nikako biti u lošijim stanju kad je Deleze ušao, biće u boljem. Da li je sada dovoljno dobro? Nije dovoljno dobro i te stvari moraju da se brže sređuju što je opet stvar zaštite potrošača, zaštite dobavljača i stvaranje jednog dobrog, legitimnog, pristojnog trgovačkog i generalno privrednog ambijenta.
Kao što vidite osnovne životne namirnice, cene hrane padaju i mislim da smo zaustavili jedan dramatičan trend koji smo imali u drugoj polovini 2010. godine i prvoj polovini 2011. godine. Ko se time ne bavi ne zna koliko je to teško i komplikovano. Dakle, stanje stvari je danas bolje nego što je bilo u martu. Ušli smo u jedan dobar trend i ne postoje ekonomski razlozi da taj trend bude promenjen. Dakle, nema ekonomskih razloga da cene osnovnih životnih namirnica rastu, da ne ulazim sad u pojedinosti. A ono što govorim mesecima kazaću vam i sad ovde. Ako do toga dođe država će primeniti sve legalne mere koje stoje na raspolaganju da spreči ne legitimno ostvarivanje ekonomskih interesa. Mi smo pokazali da smo to do sada radili i radićemo to i ubuduće.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Narodni poslanik Dragan Stevanović ima reč.

Dragan Stevanović

Srpska radikalna stranka
Ministre moramo da uđemo u detalje. Evo sa kraja šta ste sada rekli. Padaju cene, da li je tako. Zaustavili ste inflaciju i sad kažite onaj drugi deo javnosti i poslanicima zašto ministre? Ko to vrši pritisak na cene i na inflaciju? Pošto hoćete da pričamo tom logikom. Pad potražnje, ministre. Pad životnog standarda to je ekonomska logika i ekonomska stvarnost Srbije. Znači, cene u Srbiji stoje ili padaju, inflacija stoji i ne kreće se kako se kretala, zato što opada standard građana. Zato što opada kupovna moć građana, a ne zato što ste vi uradili nešto ekonomski epohalno dobro. To je stav SRS, proverite ga na stranicama onih dokumenata kojima se bave ekonomski struka, ekonomska nauka, analitičari itd. Pa ćete da vidite šta je stvarnost.
Što se tiče gospodine ministre, investicije o kojoj ste rekli. Ne želim da bilo kog investitora diskreditujem. Suštinski od njega koristi ima samo Mišković. Najveću korist je imao Mišković, da budemo iskreni. I hvala Bogu ako su izmireni dugovi dobavljačima koji su snabdevali ove lance. Hvala Bogu ako se i to desilo. Da li ćemo dobiti porez od te investicije, videćemo. Ali ja bih zaista voleo da se taj trgovinski lanac i robne marke koje baštine iskoriste da srpski proizvođač izađe na strano tržište ali oni nisu takvi kakvi smo mi. Mi imamo na žalost poslednjih deset godina jedan bolestan uvoznički lobi. Vi to vrlo dobro znate. Ne stavljam vam na teret ništa. Znate dobro ministre ko su bili na platnom spisku raznih izvoznika u Srbiju od Slovenije pa na dalje.
Sada ako krenemo tako jednom opštom političkom pričom, da zbog tog uvozničkog lobija u Srbiji, koji će trljati ruke i zbog Delezea, naravno, počnemo da pričamo u kojoj je meri uništena domaća i elektronska i ova i ona proizvodnja, ne bismo do sutra završili. Ali, to mi nije cilj.
Cilj SRS, jeste da vas pita – ko će imati štetu u odnosima sa Rusijom ako uđemo u EU. Šta briga Ruse? Pa, kakvu će oni štetu od toga imati?
Mi ćemo imati štetu, jer najbolji položaj na svetu koji imamo u trgovinskim odnosima s njima, ako ih vi ne koristite, isključivo politički opterećeni ćemo izgubiti.
Možda vam je Putin rekao - šta hoćete, tu može da kaže i Medvedev šta hoćete? Zašto bi oni bili veći Srbi od nas Srba? Zašto bi se oni za naš ekonomski interes borili više od nas u Srbiji? To diplomatija ne poznaje.
Mi nemamo problem to da kažem, ali je interes Srbije da ne izgubi najbolji i najprivilegovaniji odnos sa Rusima u tom kontekstu. Pa, to vam je najveći motiv za investiciju u Srbiju. To je bio najveći motiv da se zapadne, istočne, južne, severne kompanije dovedu u Srbiju. Da stave ove resurse u funkciju i da izvoze u Rusiju, pod povoljnim uslovima, politički opterećeni, to niste hteli 10 godina da radite. Tu je razlika između vas i nas. Što vi ne brinete za ekonomski politički nacionalni interes države, nego brinete za Evropske standarde. Znate, šta ste malopre rekli – pa ne možemo mi sa 150 država, pa ko to od vas traži.
Pitam vas, hoće li harmonizovani standardi sa EU da se primenjuju u našem izvozu sa Turskom, Azerbejdžanom, Kazahstanom, Južnom Amerikom, ovim ili onim državama. Ne. Kao što neće ni u odnosu sa Rusijom.
Mi vam ne branimo, EU je tržište, i nije sporno da se i to harmonizuje, ali mora i drugo da se harmonizuje. Ne možete više ni javnost ni političku ni bilo koju drugu da trujete EU, jednostavno, ne možete. To je obesmišljeno, neodrživo i taj koncept nema nikakvu više perspektivu. Mi to moramo da priznamo kao našu stvarnost, nezadovoljstvo SRS i da našu perspektivu projektujemo u skladu sa ovom činjenicom, jer to je stvar koja je završena.
Govorite o potrošačima, da li zaista verujete da će ovaj zakon unaprediti položaj potrošača? Možete najbolju robu da mu dovezete ovde u Srbiju, nema čime da je kupi, a onda ćete istovremeno zbog socijalnog aspekta da zatvarate oči pred činjenicom da bofl roba ulazi u Srbiju.
Pričali smo o tome i prošli put. Prošli put, zato što naši građani ne mogu da kupe robu koja je u skladu sa standardima. Sada ću još nešto da vam kažem, jer, interesuje me kako ćete sa ovim zakonom od toga da se branite? Nećete se braniti, zato što nemate političku volju i hrabrost da se branite od toga.
Kako ide stvar sa ovim standardima u proizvodnji i iznošenju na tržište u EU? Tamo se standardi mnogo brzo menjaju, pa kada usvoje novi standard, roba proizvedena do tada po starim standardima, završava u trećim zemljama, u Srbiji itd. Onda vaši uvoznici za koje najavljujete da ćete da razgovarate, ovi veliki lanci, jedva čekamo da vidimo ishod tih razgovora.
Onda ti uvoznici odu tamo, gotovo po bagatelnim cenama otkupe tu robu i u Srbiji je prodaju po regularnim cenama. Znate vi to dobro, to je nešto slično kao i ono pred isticanje roka za neki proizvod, pa vam to gurnu po nekoj bagatelnoj ceni i tada naše velike investicije u smislu trgovinskih lanaca koje su nas podigle, povećali nam obim proizvodnje i broj zaposlenih, onda oni tu robu prodaju nešto malo jeftinije, a narod u kakvom se stanju nalazi, prinuđen je da to kupuje.
To je naša stvarnost, ministre. Nismo protiv standarda koji obezbeđuje kvalitet, ali se to mora sagledati na jedan realan i životan način, a ne na način promocije, izmaglice, to jednostavno ne može.
Onaj ko može, može, generalno, Srbija to ne može.