TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA, 01.12.2011.

7. dan rada

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne)
Na član 10. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zlata Đerić i Miroslav Markićević.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 10. amandman je podnela narodna poslanica Marina Toman.
Da li neko želi reč? (Da)
Ima reč narodni poslanik Srboljub Živanović.

Srboljub Živanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo poslanici, koleginica Marina Toman je podnela amandman na član 10. stav 7. koji govori: "Ukoliko organ tržišnog nadzora odredi povlačenje odnosno opoziv proizvoda koji je proizveden u državi članici EU, može se o tome obavestiti odgovarajući privredni subjekti". Ali, ona je u svojoj ispravci ovde dala, umesto: "u državi članici EU" – u drugoj državi.
Interesuje me ovo vaše objašnjenje, zbog čega se ovo ne prihvata? Kažete da bi predložena izmena bila neprimenjiva a istovremeno bi bila u protivrečnosti sa odredbom člana 30. stava 1. ovog predloga zakona.
Gospodine ministre, mi dobro znamo da percepcija cele priče jeste – sprečiti uvoz loše hrane na srpsko tržište, odnosno da to bude pod ingerencijom određenih odgovarajućih organa. Ja vas odlično razumem i vašu diskusiju, kojom pokušavate da date odgovore na naše amandmane. Ali, moramo reći jednu priču koja se ne dotiče perioda od kada ste vi ministar, nego govorimo i o prethodnom periodu, kada se to nije dešavalo ili kada nije postojalo ili kada čak i sumnjamo da će se ovim zakonom uspeti sprečiti. Vi dobro znate kako se na tržište Srbije oni koji uvoze hrane, odnosno kako se ta hrana proizvodi u zemljama EU, da ne pominjemo ovo što je koleginica Toman rekla, i u drugim zemljama koje nemaju veze sa EU. Znači, mi ovde samo legalizujemo ili samo želimo da legalizujemo EU i države EU, a ostale nisu važne, da li mogu i ostale zemlje koje nisu članice EU da uvoze ili pod kojim nadzorom mogu da uvoze tu hranu.
Vi dobro znate da tržište, ono tržište koje mi nismo u stanju danas da obezbedimo, nismo u stanju da obezbedimo naše lično, srpsko tržište, tu moramo da budemo iskreni, mi govorimo o uvozu i mislim da je najveća sramota ove vlasti i ove vlade da mi uvozimo hranu a mi je proizvodimo. U Srbiji, još jednom govorim, ne sme niko da bude gladan. U stvari, mi smo dobili dozvolu da možemo da izvezemo preko devet hiljada tona junećeg mesa. Mi smo jedva izvezli hiljadu. Šta to govori? Govori da loše vođenom politikom u prethodnom periodu mi smo uništili svoj stočni fond. Jedina firma koja je uspevala da obezbedi proizvodnju mleka jeste "Mlekara Šabac", jer je uvozila, uvezla je priplodne junice, repromaterijal, da bi mogla da proizvodi mleko. Znači, pod određenim uslovima. Ali, shvatite još jednom – te iste junice su se našle u klanicama, čak i "Šabačke mlekare", jer je sve rađeno jednom lošom politikom države i bile su loše otkupne cene i morao je seljak svoj priplodni materijal, onaj koji je proizveo, morao je da ga da na prinudno klanje, jer nije imao računicu da proizvodi dalje mleko.
I prošli put sam vam rekao da sam ja bio jedan od velikih proizvođača mleka, kada je cena 1999. i 2000. godine bila 20 dinara, a litra nafte je bila 23 dinara, a pogledajte koliko danas treba jedan seljak da da litara mleka za jedan litar nafte. Tu je ta percepcija cele priče koju mi danas pominjemo i koju mi danas hoćemo da pričamo. Sigurno znajte da ono što se danas nalazi na tržištu, u prodavnicama širom Srbije, ja bih želeo i voleo da je to pod određenim nadzorom i određenom kontrolom.
Vi to dobro znate i vi stalno apelujete – daj, neka mi se javi. Ali, verujte mi, sad vam govorim, jedna trećina proizvodnje soje je genetski modifikovana danas u Srbiji. U redu, vi pod vašom jurisdikcijom donosite taj zahtev kojim kažete – ja ću ga sankcionisati. To vam je isto kao kada je u pravosuđu reformisano pravosuđe, a oni donose određene zakone, sačuvaj Bože, kako i na koji način sude i kako presuđuju.
To je taj odnos kojim vi sada hoćete, i ja vas razumem, svojim ugledom i svojim autoritetom to da sprečite, ali je nemoguće. Prvo, ta proizvedena hrana od modifikovanih biljaka, ona prevashodno ne može da obezbedi tu količinu, jer na granicama ne može da se uveze seme koje je potrebno svake godine u reprodukcionom lancu da se uveze, ono samo može da služi za jednu godinu. Onaj dalji prihod koji treba da obezbedi se smanjuje, ali ga primenjuju seljaci zato što moraju, zato što primenom agrotehničkih mera smanjuju ulaganje u tu proizvodnju. To je taj problem.
Zato, još jednom apelujem, nemojmo privilegovati zemlje Evropske unije u odnosu na druge zemlje ili drugačije, moraju svi da budu u jednoj istoj ravni, da proizvodi van EU i proizvodi iz EU moraju imati istu paralelu.
Na kraju ću vam reći, koliko god pokušavali da pomognete, i to je sekundarno gašenje požara u poljoprivredi, vrlo je to teško. Rekoh vam, ne može krava koju zakoljete posle četiri-pet godina da daje u svojoj laktaciji toliki prinos mleka, mora da prođe četiri-pet godina. Poljoprivreda je uništena i seljak je najveći siromah. To je jedna strategija koja je ovih deset godina uništavala, ali i vi ste uništili desetogodišnjom vladavinom ono što se zove sopstvena proizvodnja.
Moram vam iskreno reći, juče sam imao prilike da se susretnem sa predstavnikom iz Rumunije, koji predstavlja semensku robu iz Japana. Ja sam se prekrstio, rekavši – nemoguće da imaju takvi instituti u Japanu. On želi da prodaje seme kukuruza, pšenice i svih povrtarskih biljaka iz Japana u Srbiji. Pa, gde smo mi u ovom lancu? Nigde. Mi smo propali totalno, instituti, zemljoradničke zadruge itd. Sada pokušavate određenim udruženjima, ali taj trgovački lobi nas je razbio. On je uništio Srbiju. Ko daje te dozvole za uvoz? Pa određena ministarstva. Neću da kažem da dajte vi, nego određena ministarstva za uvoz koja su ranije davala. To je taj problem. Možemo mi sada leći, plakati, govoriti koliko svakog volimo, u jednoj velikoj želji u predizbornoj kampanji, ali znajte da je seljak legao i on više nema. To što ste jednu farmu obišli u Slepčeviću, videli ste kao je to sve, ali to je samo jedna farma. Ne živi samo taj farmer. Mora da živi 23% stanovništva, toliko danas čine seljaci. Oni treba da žive.
Pogledajte migraciju stanovništva i kakav je jug Srbije. To je sve uništeno, da ne govorimo o Vojvodini, jer ovo što vi kažete nema finalnog proizvoda. Ne može da se nađe naša roba. Otkud naše robe? Nema, nisam je video u Londonu, nisam je video u Holandiji, nisam je video bilo gde u Belgiji. Nema naše robe. Ne možemo mi da obezbedimo lično za sebe. Morate da shvatite, ko god želi da plasira svoj proizvod ili da ga proizvede, on želi da budemo monopolista. Ja želim da moja roba bude najbolja, da se najbolje prodaje, najkvalitetnije. To je to tržište koje treba da se obezbedi. Međutim, vi to ne možete, shvatite, jer je u dubiozi kompletna država, kompletno ministarstvo. Kompletna proizvodnja poljoprivrednih proizvoda je totalno u velikoj dubiozi, koja se neće oporaviti za deset godina. Voleo bih da govorim neistinu, da se ona regeneriše za godinu dana, ali verujte mi da je to nemoguće. Hvala vam.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je devet minuta i 15 sekundi od vremena poslaničke grupe.
Reč ima ministar Dušan Petrović.
...
Demokratska stranka

Dušan Petrović

Uh, mnogo ste pitanja otvorili. Ima jedna prethodna stvar, ovaj zakon se ne bavi prometom hrane i prehrambenih proizvoda, bavi se svim drugim, ali se time ne bavi. Ali, to ne menja stvari, ovo što ste vi rekli su važne stvari i, manje-više, sa ovog aspekta to je sve uređeno Zakonom o bezbednosti hrane i tu ima dosta stvari koje su bitne i koje su važne.
Prvo oko suštine vaše primedbe, koja je iskazana amandmanom, zbog čega se obaveštavanje, i to ukoliko nadležni organ proceni da postoji potreba, vrši samo kada su proizvodi poreklom iz EU. To je tehnička stvar, nije politička. Ne vrši se obaveštavanje direktno, već ide preko institucija koje postoje. Kao što vidite ovde, to ste vi dosta kritikovali, ali to je prosto mehanizam. Dok se ne staknu drugi uslovi, komunikacija ide preko Komisije EU i posle toga preko jednog sistema koji postoji, a njegov cilj je da omogući brzo obaveštavanje u slučaju utvrđivanja da određeni proizvodi imaju rizik.. Kao što postoji za ove neprehrambene, tako takav jedan sistem, malo se drugačije zove, postoji i za sve prehrambene proizvode. To je jedno dostignuće koje je vrlo dobro, jer omogućava da potrošači budu u najkraćem roku pravovremeno informisani da negde postoji problem ili bar naznaka problema.
Zbog toga ovo ide prema EU, a ne prema drugim zemljama, jer prosto nemamo mehanizam da napravimo komunikaciju sa drugim područjima koja bi nam omogućila da ostvarimo ovaj cilj. To je početak i kraj ove odredbe i nadam se da, sada kada se formira jedna ozbiljna struktura, u ovom trenutku je carinska unija između Rusije i Belorusije i Kazahstana, verovatno je intencija da se prodube instrumenti, instituti tog tržišta, pa da negde u nekom doglednom vremenu to postane toliko koherentno, kao što je EU na drugoj strani. Siguran sam da ćemo mi brzo onda, kada se stvore takvi mehanizmi, uspostaviti komunikaciju i sa tim drugim mehanizmima. To je što se tiče amandmana.
Ne bih previše vremena oduzimao oko ovog našeg poljoprivrednog dela. Vi ste otvorili neke stvari, pa samo da kažem da naravno da nije lako. Ko sad može razuman da kaže da su stvari takve da su svi srećni i zadovoljni? To je naš život. Ali, naravno, možemo da se razlikujemo u oceni jedne druge stvari – šta je realno bilo u ovom periodu da stvari budu mnogo bolje nego što su sada? Mi, nažalost, živimo u poslednjih nekoliko godina koje su proizvele jednu strahovu ekonomsku turbulenciju, pa čak mogu da upotrebim i teže reči od toga. Ovakva kriza nije viđena od 1929. godine. Iza te krize je izbio Drugi svetski rat. Sada sam uveren da neće doći do nekog velikog rata, ali mi imamo kao deo svog realnog života jednu dramu koja se dešava u ekonomiji najrazvijenijeg dela sveta. U tim okolnostima Srbija, to ću ponovo da kažem, što govorim sve vreme, je uspela da zaštiti svoje građane i svoje ekonomske interese u ogromnoj meri. Da sada ne govorimo o različitim pokazateljima, o nekima sam govorio, i tu možemo da se razlikujemo u oceni svega toga, ali to su činjenice.
Govorili ste o mleku, pa ću samo o tome da kažem nekoliko rečenica. Otkup mleka koje će mlekare imati u 2011 godini će biti veći nego otkup mleka koje su mlekare imale u 2010. godini. Ovde sada ne govorimo ukupnoj proizvodnji mleka, govorim negde oko 55% mleka koje proizvođači prodaju mlekarama. Dakle, više će mleka mlekare otkupiti ove godine nego prošle godine. I sa tako povećanim otkupom postoji uvoz sirovog mleka. Naša produkcija, koja je veća nego 2010. godine, sirovog mleka ne zadovoljava potrebe mlekarske industrije, zbog toga što je sa jedne strane je plasman na domaćem tržištu takav, a sa druge strane je konačno počeo izvoz prerađevina od mleka iz Srbije u znatno većoj meri nego što je to bilo prethodne godine.
Ono što je cilj jeste da mi u 2012. godini imamo proizvodnju mleka koja će u potpunosti zadovoljiti potrebe prerađivačke industrije i, naravno, ovo neformalno tržište koje svi znamo, da se sir i kajmak prodaju na pijacama, da ljudi prodaju mleko i sir svojim komšijama itd.
Dakle, mi smo ušli u jedan dobar trend. Da li je on ekspanzivan? Pa, nije. Nismo povećali dvaput proizvodnju mleka u odnosu na 2010. godinu, ali smo je povećali i taj trend se neće zaustaviti do 2012. godine, nego će biti nastavljen. Ono što, evo, sad, kad već govorim o tome, kako god da bude koncipiran budžet, što se tiče proizvodnje mleka, sve mere koje su primenjivane 2011. godine biće na snazi 2012. godine. To je mnogo važno i to onaj ko se bavi ovim poslom zna koliko je predvidljivost ovde bitna jer su spori ciklusi. Dakle, neće biti manje od pet dinara za litar mleka premija i neće biti smanjena, kao se to zove rogobatno, genetsko unapređenje, to je u stvari davanje po 250 evra, 25.000 dinara, za grlo stoke. Naravno, za one koji imaju četiri umatičena grla i više, mi moramo da guramo naše poljoprivrednike ka povećanju proizvodnje.
Siguran sam da u 2012. godine, o tome ste vi gospodine Živanoviću govorili, sa uvozom junica, sa povećanjem domaće produkcije, sa konačnim iskorenjivanjem više toga da stoka koja treba da ulazi u proizvodnju mleka ide na klanje, jer smo taj trend zaustavili, to je najvažnije od svega. Mi u 2012. godini ulazimo u povećanu produkciju i to jeste i to može da bude dobar posao, za poljoprivredne proizvođače veoma važna stvar i tu veoma mnogo radimo. Neću trošiti vreme na druge stvari, u poslednjih nedelju dana se vrši pregled, ne dakle inspekcija, nego pregled, svih farmi svinja koje mogu da uđu u ozbiljnu produkciju, da prestanemo na tim farmama vakcinaciju, da vidimo koliko je novca potrebno, da vidimo kako bismo sve to koncipirali. Dakle, što se stočarstva tiče, napravili smo jednu veliku stvar, snižena je cena stočne hrane, koncentrat je jeftiniji nego što je bio. Pre svega će se to pokazati kod proizvodnje živinskog mesa, posle toga kod proizvodnje svinjskog mesa, onda naravno i kod tova junadi.
Danas su pariteti takvi da postoji zarađivačka sposobnost. Tu radimo mnogo sa bankama da otvorimo mogućnost da živa stoga postane adekvatna zaloga, da banke mogu da daju, da seljaci mogu lako da uzimaju kredite, dakle, da ne moraju da stavljaju hipoteke, nego mogu na svojoj stoci da uspostave zalogu. To su sve vrlo značajne i velike stvari koje, mislim, da nam otvaraju prostor da u 2012. godini iskoristimo ovaj jedan dobar trend koji smo napravili. Kao što su neki pametni ljudi rekli, najteže je pomeriti voz od nula na jedan kilometar na sat, mnogo je to teže nego da od jedan kilometar dođe do 100 kilometara na sat. Mislim da smo uspeli da tu jednu stenčugu pomerimo i da uđemo u jedan dobar trend, a tu smo da vidimo da svi zajedno 2012. godine napravimo najbolje moguće uslove za poslovanje poljoprivrede i prehrambene industrije i da to bude značajan doprinos boljim bilansima, ukupnim ekonomskim, koje će zemlja imati iduće godine.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Narodni poslanici Dragan Stevanović i Srboljub Živanović žele reč. Da li je bitan redosled?
Narodni poslanik Srboljub Živanović, izvolite.

Srboljub Živanović

Srpska radikalna stranka
Hvala. Čujte, složio bih se sa vama u jednom delu diskusije, ali nestašica mleka je nastala, ne zbog izvoza što je danas prisutan, i treba da je prisutan, vi dobro znate koliko je muka trebalo da Šabačka mlekara može na Rusko tržište da izvozi mlečne proizvode, ali je problem što je sa 9.000 grla spalo na jednu trećinu, jer teško je u tom repro-lancu sad omogućiti tu reprodukciju da imamo sada tu proizvodnju mleka. Znači, nije. Sve ovo što je danas država učinila da se uvezu priplodne junice, stelne junice, koje će u svom procesu laktacije davati za četiri, pet godina, ali mi treba da sačekamo tih četiri, pet godina da bi se uspostavio taj kontinuitet.
Vi rekoste – mi nismo danas u stanju da obezbedimo proizvodnju mleka, nego moramo da uvozimo mleko iz susednih država. To je taj problem. Još jednom kažem, danas u Srbiji niko ne sme da bude gladan. Jedan hleb, jedna litra mleka ili pola litre mleka treba da ima svaki stanovnik Srbije. Ako je teška ekonomska kriza i ako vi kažete to je od 29. godine pa na ovamo, pa, hajmo da imamo svi jednu uranilovku, da primamo plate svi jednako, da kažemo 20.000, pa sva usta danas u ovoj Srbiji koja će da jedu, sva usta hoće danas da žive. To je taj problem. Ne može da nekome ko primi mesečnu platu, nekome to bude godišnja plata. Ne možemo onda reći da mi živimo u jednom demokratskom društvu. Izgleda da je samo proces demokratije 2000. godine bio – reći ću vam ono što možda nisam smeo da kažem u prethodnom periodu. Samo se to zasniva na procesu demokratizacije. Ćutao sam i onda kad nisam mogao i danas ću da ćutim, ako je meni lepo.
Vi dobro znate, radio sam i kao radnik, radio sam i kao direktor u Fabrici mineralnih đubriva. Gde je danas ta fabrika? Ne postoji. Ona je u tom lancu proizvodnje hrane. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Dva minuta i 30 sekundi je iskorišćeno od vremena poslaničke grupe.
Molim vas, bez obzira koliko argumentacija o temi koja nije vezana ni za amandman, ni za zakon, bila dobra, da ipak govorimo o temi dnevnog reda.
Ministar Dušan Petrović ima reč.
...
Demokratska stranka

Dušan Petrović

Slažem se sa vama potpuno i zbog toga sam siguran da mi iduće godine nećemo uvoziti sirovo mleko, zato što ćemo povećati proizvodnju. Prethodna stvar je suštinski važna, bez obzira što uvozimo, mi ćemo proizvesti u 2011. godini više mleka nego u 2010. godini. Dakle, seljaci u Srbiji će proizvesti više mleka nego prošle godine. To je dobar trend i zbog toga ćemo mi biti u stanju da iduće godine, potpuno sam u to uveren, neki stručnjaci mi to ovde odobravaju, uđemo u jednu povećanu produkciju koja će zadovoljiti i domaće tržište i izvoz.
Što se tiče socijalnih razlika, delim sa vama tu vašu konstataciju. Ne znam da li danas ima na planeti neke zemlje koja nema problem sa tim. Rusija, naš veliki prijatelj i partner, danas su u Rusiji veće socijalne razlike nego pre Oktobarske revolucije. Znam da se ljudi koji vode Rusiju mnogo bore da stvari budu drugačije nego što jesu, ali te socijalne razlike u Rusiji su mnogo veće nego u Srbiji. To je život. Odgovorna država pokušava da napravi sistem u kome ne može biti društva, nije ga bilo ni u socijalizmu, bez socijalnih razlika, ali da ovo o čemu ste govorili, elementarne stvari za svaku porodicu budu obezbeđene. Srbija je zemlja u kojoj ne sme da bude gladnih, tu se potpuno slažem sa vama.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragan Stevanović. Izvolite.

Dragan Stevanović

Srpska radikalna stranka
Gospodine ministre, neka Rusija rešava svoje problem socijalnih stratifikacija kako ona to zna i ume. Mi imamo ovde naše domaće probleme kojima je neodgovorna vlast uzrok. Rusija će svoje probleme mnogo lakše da reši, obzirom da je 10 puta u prednosti u odnosu na godišnji nivo rasta u odnosu na EU.
Još jednom SRS ponavlja da je srpska država to morala da iskoristi kao svoju razvojnu šansu, odnosno šansu da sanira svoje ekonomske probleme. Umesto da to radimo, mi smo pred tom činjenicom zatvarali oči. Deset godina bauljamo u magli tražeći tržište od 450 miliona stanovnika u 27 država, a samo u jednoj Rusiji ih ima 300 miliona, da ne idemo dalje.
Šta hoću da vam kažem? Moram da prokomentarišem neke stvari, svakako ću diskutovati i vezano za amandman SRS, ali sve ovo što ste naveli, to, u principu, u 90% stvari, gospodine ministre, oslikava intervencionizam. To nije rezultat jedne strategije i koncepcije, pa da sada ubiremo plodove neke strategije i koncepcije u sektoru poljoprivrede i stočarstva. Sve to što radite gasite požare sporadično ovde ili onde.
Meni je drago da naš izvoz raste, ali naš ekonomski položaj to ne pokazuje. Nema efekata. Vi danas kad odete, u svako selo gde odete, ljudi se samo žale. Znači, negde postoji diskrapanca, negde postoji vakum, ne znamo gde. Jedna je Srbija o kojoj pričate vi iz Vlade na sednicama Vlade, ovde u Skupštini, a drugo je Srbija koju srećete kad izađete iz ove zgrade ili iz Nemanjine 11.
Lepo je što pričate o stočarstvu, ali neki kažu da nam je proizvodnja mleka, koja zavisi od toga, na nivou iz 1910.-1911. godine. Ako mi govorite o epohalnim uspesima, nemojte, molim vas.
Druga stvar, ne kritikujemo mi krizu. Nemojte vi da nam pričate kao predstavnici Vlade o krizi. Mi kritikujemo vaš odgovor na krizu. U tom odgovoru niste se snašli kako treba i smatramo da bismo odgovarali ne izazove krize bolje od vas. Ne možemo ministre da pričamo o efikasnim merama u državi u kojoj jedan pojedinac na kontru države prima platu 600.000 dinara, a prosečna plata u privredi 30.000 dinara. Onda taj pojedinac kaže – mi ostvarujemo sopstvene prihode, to nisu prihodi iz budžeta Republike Srbije, pa da koštamo građane. Kao da im je Narodna banka privatno vlasništvo. Koriste državni monopol i primaju platu po pola miliona dinara, a vi kao ministar u jednom vrlo interesantnom sektoru dobro znate kada bi tih 600.000 podelili na deset ljudi recimo, da oni to potroše kroz osnovne životne namirnice i potrebe, pa čak i robu koja se reguliše i kontroliše ovim zakonom, ne bi bili prinuđeni da kupuju električni aparat koji vredi 200 dinara, nego bi kupili aparat koji košta 2.000 dinara, jer taj aparat poštuje standarde. Čiji god da su, ali standardi su, sažeti u proizvodu koji vredi 2.000, a ne 200 dinara. O tome se radi.
Govori se o vašoj koncepciji kojom ste odgovarali na izazove. Pokazala se potpuno promašena. Ne možete svoje slabosti braniti izazovima koje je pred vas kriza postavila. To je jedna stvar. Druga stvar, juče smo ovde raspravljali, mi govorimo o 13.000, izvinjavam se što pravim digresiju, ali ekonomski problemi dovode u pitanje primenu ovog zakona na adekvatan način. Ovde nam dolaze predstavnici Ministarstva zdravlja i pričaju o 13.000 neugovorenih ljudi koji koštaju budžet, kao da su oni pali s neba. Njih je neko proizveo, taj mora da položi račune.
Kada je u pitanju član zakona, odnosno amandman koji je podnela gospođa Marina Toman. Pogledajte šta smo napisali, šta ste odgovorili. To što ste odgovorili u suprotnosti je sa onim što ste vi napisali u zakonu, a ne ono što smo mi predložili. Naime, član 10. stav 7. kaže: "ukoliko organ tržišnog nadzora odredi povlačenje odnosno opoziv", tu vam ili nedostaje zarez ministre, tehnički nije u redu, ili ovde morate da stavite - proizvodi koji su proizvedeni u državi članici EU, "može o tome obavestiti odgovarajućeg privrednog subjekta na adresi navedenoj u proizvodu ili u dokumentaciji koja prati taj proizvod." Znači, opoziv proizvoda koji je proizveden u državi članici EU, može o tome da se obavesti taj i taj. Šta mi predlažemo? Ukoliko organ tržišnog nadzora odredi povlačenje, odnosno opoziv proizvoda koji je proizveden u drugoj državi, o tome obaveštava odgovarajući privredni subjekat na adresi navedenoj na proizvodu ili u dokumentaciji koja prati proiozvod.
Obrazloženje: "predložena izmena bila bi neprimenjiva". Zašto? Sada unosite normu u zakon za koju u startu kažete da se možda neće moći primenjivati. Zašto je neprihvatljivo za tržišni organ da onog kome je proizvod povučen ili opozvan obavestite? To je valjda normalno, to je valjda obaveza. Ja sam iz Indonezije plasirao u Srbiju to i to, vi ste mi povukli proizvod i sada vi nemate obavezu da me obavestite ili niste u mogućnosti. Morate da me obavestite, imate deklaracije, sve moguće dokumente prateće. I ako nema, valjda ta roba ne može da uđe tu. Valjda ste robu koju ste meni kao proizvođaču sklonili sa tržišta, čija god da je, dužni ste da me obavestite. Ne može to ako možete. A ako ne možete?
U jednom članu zakona napisali ste – ako ste u mogućnosti da obezbedite, čini mi se da je tako, parafraziram, za kvarljivu robu stvorićete uslove da se roba zaštiti. Ako ste u mogućnosti. A ako niste? To je neko proizveo, to je neko platio. Nemamo ništa protiv da budete oštri i da sankcionišete, ali morate da promovišete i pokažete odgovornost da to zaštite. To niste dobro napisali u zakonu, to je jedna stvar.
Druga stvar, pitamo vas zašto je ovo neprimenjivo i zašto proizvodi proizvedeni u EU? Najveći problem i EU i Srbija imaju sa robom iz Kine, da li je tako? Uzmite Rapeksovu listu, pošto ih obožavate, Evropa, pa vidite koji su proizvodi kao najkvalitetniji i najzastupljeniji – kineski. Kako ćete se štititi na osnovu ovog zakona od tih proizvoda? Zašto roba proizvedena u EU, zašto je to toliko bitno? Šta smo mi osporili ovde? Mi smo predložili tako da možete da kontrolišete i robu iz EU i robu iz bilo koje druge države i ne morate da čekate ulazak Srbije u EU, koji se nikada neće desiti. To je član 30. na koji se u obrazloženju pozivate. Ne morate da ga čekate. Mi smo ovo napisali tako da možete odmah da primenjujete i obavezali državu da obavesti onoga čiju je robu povukla ili opozvala o tome šta je uradila.
Kako će se kontrolisati u skladu sa ovim članom roba koja će do ulaska Srbije u EU ulaziti na naše tržište? Valjda ulazi i druga roba i valjda i ona treba da se vraća i opoziva sa tržišta. Jednostavno, mora, nismo mi slepi pred očima, mi smatramo da je Rusija naš strateški interes, ali nismo zaslepljeni. Vi ste oslepljeni EU i evropskom komisijom.
Sada idemo i na sledeći amandman kojim opet obaveštavate EU, za šta ne mora tako da se napiše. Ministre, vi kažete – bilo bi u protivrečnosti sa članom 30. stav 1. koji kaže da ćete biti, odnosno kada budete u EU, primenjivaće se ovaj član. Šta do tada? Napisali smo vrlo jasno – ukoliko organ odredi povlačenje proizvoda koji je proizveden u drugoj državi, a u drugoj državi to može da bude i carinska i ekonomska unija i druga država, šta god hoćete. Na kraju krajeva, proizvod koji dolazi iz EU ne piše Belgija nego piše EU. Samo u Srbiji proizvod koji dolazi iz Srbije piše – zemlja porekla Vojvodina. To samo kod nas ima, kod njih to nema, oni poštuju svoje obaveze i svoju državu, za razliku od pojedinaca u ovoj državi.
Prema tome, nemate razlog da ne prihvatite. Nije bitno, mi ovim nismo unazadili postupanje onih koji će sprovoditi tržišni nadzor. Olakšali smo i obavezali državu na odgovornost. Na vama je šta ćete i kako da uradite. U svakom slučaju, smatram da bismo ovo bolje od vas uradili.