Četvrta sednica Drugog redovnog zasedanja, 05.11.2013.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Četvrta sednica Drugog redovnog zasedanja

3. dan rada

05.11.2013

Sednicu je otvorio: Konstantin Arsenović

Sednica je trajala od 10:15 do 18:00

OBRAĆANJA

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Reč ima ministar Selaković.
...
Srpska napredna stranka

Nikola Selaković

Hajde da krenemo od ovog poslednjeg što ste rekli. Prvo, to uopšte ni do sada nije bio usamljen slučaj u Srbiji. Pozabavite se malo bolje organizacijom sudstva, sa jedne strane policijskih uprava, sa druge strane organizacijom upravnih okruga i videćete da tu apsolutno nije bila neprisutna pojava u našem sistemu.
Nažalost, kod nas je još uvek situacija takva da mnoge stvari zavise i direktno su vezane za ličnu komunikaciju čelnih ljudi i određenih organa. Ne znam kako ste mi postavili to pitanje baš za Vrbas koji je udaljen skoro 60 kilometara od Novog Sada gde je do sada morao da ide tužilac iz Novog Sada. Pa se onda ovde sa pravom od jednog broja narodnih poslanika postavljalo pitanje velikog problema krađa, naročito u seoskim sredinama, zato što je jedino tužilaštvo za područje 10 opština jednoga grada, na kome živi 680.000 stanovnika, jedno jedino u Novom Sadu. On mora da goni sve od onoga koji nanosi teške telesne povrede do onoga ko ukrade neku stvar vrednosti od 10,15 hiljada dinara. Onda nije ni čudo što imate toliko visok stepen krađa. Zašto? Zato što je jedno jedino tužilaštvo. Zamenik tužioca sada treba da izađe na uviđaj u Vrbas i treba da putuje iz Novog Sada. To me čudi, kako takvi problemi nisu uopšte bili uviđeni. Naravno, kao što rekoh, postoje političke razlike, neko kaže da su suštinske stvari kozmetika, verovatno su kozmetičke stvari suština, iz mog ugla gledano, tu se razlikujemo, a nešto čitajući nalaze, odnosno mišljenja Venecijanske komisije, nisam video da su oni pričali o kozmetici.
Prilično su ozbiljno neka pitanja sagledavali, skretali pažnju gde je potrebno obratiti više pažnje, mislim na neke propise, ali što se tiče merenja temperature, neću da reagujem nikako, jer ako za nekoga prvo tvrdite da je i mrtav i hladan, a posle toga se pravdate da nećete da mu merite temperaturu, ne znam kako ste uopšte došli do toga.
Da li ovi zakoni jednim delom sadrže mere koje treba da sprečavaju te negativne pojave u srpskom pravosuđu o čemu ste vi pričali, poput zastarevanja, sadrže.
Dakle, u jednoj meri, sadrže, da. Nikada ne biste pričali o slučajevima nečijih izbora, da nismo imali pre četiri godine izbore ljudi na određene, vrlo važne i visoke funkcije koji su bili predsednici veća, kojima su predmeti zastarevali, ali su bili mnogo bliski vladajućoj strukturi, pa su zato izabrani na neka važna sudijska mesta, a malopre ste pričali o mestu koje nije sudijsko.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima Janko Veselinović, po Poslovniku.
...
Stranka slobode i pravde

Janko Veselinović

Demokratska stranka
Poštovana predsedavajuća, član 107. ne odnosi se na izlaganje ministra.
Molim vas, u ovoj sali u poslaničkoj grupi SNS postoji čovek koga nećete moći naučiti da govori, ali molim vas, makar ga opomenite na poštovanje Poslovnika, da ne priča dok drugi govore, odnosno da ne dobacuje uvredljive izraze prema poslaničkoj grupi DS i ovo nije prvi put, ne odnosi se samo na mene, nego na sve kolege koji govore iz ovih redova.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Molim narodne poslanike da ne dobacuju sa mesta dok narodni poslanici govore.
Reč ima narodni poslanik Slobodan Jeremić.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Slobodan Jeremić

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS
Poštovana gospođo predsedavajuća, uvaženi ministre, prisutni članovi ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, Zakon o izmenama i dopunama Zakona o javnom tužilaštvu, kao poslednji u nizu pravosudnih zakona o kojima se raspravlja, predviđa rešenja koja shodno predlažu i u pogledu izmena Zakona o sudijama, sa izvesnim specifičnostima, koje se tiču položaja i funkcije javnog tužilaštva.
Kao temeljnu novinu, zakon predviđa obavezu tužioca da odbije svaku radnju koja predstavlja uticaj na samostalnost u radu tužilaštva, te predviđa i načela postupanja javnih tužilaca koji se ogledaju u dužnosti da stručno, savesno, nepristrasno i bez potrebnog odlaganja vrše svoju funkciju, pri čemu su istovremeno dužni da vode računa o zaštiti interesa oštećenih i sprečavanju diskriminacije po bilo kom osnovu.
Ovakvo definisanje, važno je, pre svega, s obzirom na ulogu koju po novom zakonu o krivičnom postupku ima javno tužilaštvo, obzirom na činjenicu da je javno tužilaštvo organ koji po odredbama novog Zakona o krivičnom postupku sprovodi istragu i istražne radnje, umesto dosadašnjeg istražnog sudije.
Ovo je vrlo bitna promena. Zakon napušta dosadašnje pravilo da se za područje jednog suda osniva jedno javno tužilaštvo, omogućavajući osnivanje odeljenja javnih tužilaštava i time racionalniju mrežu, što mi u potpunosti podržavamo.
Kao novinu, zakon predviđa mogućnost izdavanja obaveznih uputstva od strane višeg javnog tužioca nižem javnom tužiocu i usmenim putem, na koju je potrebu pokazala praksa u slučaju hitnosti, s tim da viši tužilac je dužan da takvo uputstvo izda i u pisanom obliku, u roku od tri dana od dana izdavanja, kao i u slučaju sudija, dopunjuju se odredbe koje uređuju postupak izlaza na javno – tužilačku funkciju i iste, usklađuje sa odredbama zakona o pravosudnoj akademiji, predviđa obaveza organa, koju vrši izborna, sastav i rang listu kandidata i istu javno objavi, predviđa obaveznost obavljanja razgovora sa kandidatima, uređuje se disciplinska odgovornost javnih tužilaca i produžuje rok za vođenje postupka, te uvodi dodatna pravna zaštita mogućnosti pribavljanja, odbijanja disciplinske odluke u upravnom sporu.
Konačno, kao i u slučaju sudskih pripravnika, predviđa se uvođenje prava postupka za izbor javno – tužilačkih pripravnika od strane ministra pravde.
Smatramo da je set pravosudnih zakona koji je pred poslanicima Narodne skupštine, neophodan u procesu implementacije, usvojene strategije reforme pravosuđa, kako bi se ispravile greške počinjene u prošlosti i učinio prvi normativni korak ka boljem i kvalitetnijem pravosudnom sistemu.
Iza Predloga zakona koji su pred poslanicima stoji ozbiljna i studiozna analiza koje su prošle komisije sastavljale od sudija, tužilaca, advokata, predstavnika ministarstva pravde i pravne nauke, te su predlozi rešenja na koje je ukazala i nauka i struka ugrađeni u ovaj set zakona.
Gospodine ministre, pohvala ministarstvu pravde za učinjeni napor, za predložena zakonska rešenja u cilju efikasnije i brže reforme pravosudnog sistema u celini.
Ove reforme mogu biti zamajac sveukupnim reformama u društvu. Nadamo se da ćete naše amandmane koje smo podneli na sudske jedinice, na ukidanje istih u Čajetini, Novoj Varoši i Lučanima, uzeti u obzir i ponovo razmotriti, ja pogotovo ovde apelujem na opštinu Čajetina koja je specifična po mnogo čemu, što bitno utiče
na zadržavanje sudske jedinice.
O ovome ćemo posebno iznositi kada budemo govorili o zakonu o pojedinostima.
Gospodine ministre, narod opštine Čajetine, očekuje od vas odgovor na građansku inicijativu, koju je potpisalo preko 200 pojedinaca, vezanu za ovu problematiku. Mnogo je važno ko će i kako će ove zakone sprovoditi u život. To je isto toliko bitno koliko je bitno da se ovi zakoni ovakvi donesu.
Na kraju, poslanička grupa Partija ujedinjenih penzionera podržaće ovaj set zakona. Hvala.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Narodni poslanik Slobodan Samardžić. Izvolite.

Slobodan Samardžić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Hvala.
Poštovani narodni poslanici, potpredsednice Skupštine, poštovani gospodine ministre, ponovo, još jednom razmatramo jedan zakonski paket koji bi trebalo da reformiše naše pravosuđe, naš sudski sistem. To se događalo i 2008, 2009. godine. Uzgred budi rečeno, kada je išao prvi paket zakona krajem 2008. godine i počeo da se sprovodi tokom 2009. godine, Evropska komisija u svom izveštaju o napretku je pohvalila reformu pravosuđa u Srbiji i taj paket zakona.
Potom, kada se videlo da to nije išlo kako treba, ona je preko svojih stručnjaka pripomogla da se donesu amandmani i promene tih zakona, zajedno sa Venecijanskom komisijom. To je urađeno krajem 2009. godine. Opet stvar nije išla dobro, podigla se cela pravnička struka Srbije, društvo sudija, davali su mnoge predloge koji su zaista bili dobri i racionalni ali se oni nisu oglašavali.
Hoću da vam kažem da te pohvale su relativne. U poslednjem izveštaju Evropske komisije, imamo takođe pohvalu za reformu pravosuđa u Srbiji, kao što je to bilo i 2009. godine. Prema tome, nemojte se mnogo povoditi za time, nije njima stalo toliko do racionalne reforme pravosuđa, nego im je stalo do toga da završene neke svoje političke poslove u Srbiji. Ako i Vlada to učini i završi ih onako kako oni žele, oni će pohvaliti i reformu pravosuđa i reformu privrede i zakonodavstva u raznim sektorima života itd.
Znači, prosto moj savet, kao čoveka koji to prati, jeste da radite što više sami a da Venecijansku komisiju pre svega, ne Evropsku komisiju jer to jeste stručni organ Saveta Evrope, konsultujete kada je to potrebno.
Čuli smo mnoge stvari ova dva dana u vezi sa ovim zakonima koji su na dnevnom redu. Gospodine ministre, čuli smo vaša veoma duga izlaganja o raznim aspektima toga, dakle i o sudijama i o njihovom statusu i dostojanstvu, o sudovima, o mnogo čemu. Vi ste to u jednom epskom narativnom stilu izlagali satima i prosto se ostavlja utisak da vi gradite jednu divnu kuću pravosuđu u Srbiji, sa lepim rečima to objašnjavate itd, ali moj utisak i utisak mog poslaničkog kluba jeste da vi istovremeno i podrivate temelje ovog pravosudnog sistema.
Naime, Zakon o sedištima i područjima sudova i tužilaštava jasno govori o tome. Vi ste taj teritorijalni aspekt organizacije sudstva uredili makazama. Prosto ste odsekli jedan deo teritorije Srbije i rekli – ovde sudovi više ne postoje. To ste uradili u jednoj zakonskoj formi, u jednoj odredbi, koja naravno ne glasi tako i ne može se odmah izvesti ovaj zaključak koji sam ja rekao, ali ću pokušati da ga dokažem.
Naime, kažete u članu 12. – osnivanje sudova, javnih tužilaštava nadležnih za teritoriju Autonomnoj Pokrajini Kosovu i Metohiji, njihova sedišta i područja na kojima se vrši nadležnost uređuje se posebnim zakonom.
Sada se čovek pita, odakle ideja o posebnom zakonu za jedan deo sudskog sistema Srbije, njenog teritorijalnog organizovanja? To se ne vidi ni iz ovog zakona ni iz obrazloženja. Razume se, svi znaju da osnov ovog člana 12, ove odredbe koja bi trebala da se realizuje makazama, je u prvom sporazumu o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine. U tački 10. tog sporazuma stoji da će sudovi biti integrisani u sudski sistem Kosova i da će taj sudski sistem biti jedinstven.
Uzgred budi rečeno, naš Ustav, član 142. stav 1. kaže – sudska vlast jedinstvena je u Republici Srbiji. Ako je jedinstvena sudska vlast u Republici Srbiji, kako onda vi možete da se ponašate i da postupate po jednom sporazumu koji zapravo remeti jedinstvo sudske vlasti u Republici Srbiji, a istovremeno tim aktima, prihvatanjem tog sporazuma onda posledično i ovog zakona i ovog člana 2, delujete na jedinstvenosti sudskog sistema Kosova?
To je jedan totalni apsurd gospodine ministre i ta vaša priča prosto je jedna kuća na pesku, kojoj su temelji podriveni. Temelj svakog sudskog sistema jeste Ustav te države i njegove odredbe. Vi ste ovo preduzeli u jednom jako delikatnom sudsko-pravnom trenutku. Dobro znate da je taj sporazum koji je osnov ovog vašeg člana 12. i člana 17. posledično, da je on predmet ocene ustavnosti i zakonitosti pred Ustavnim sudom.
Niste se obazirali uopšte na jedno nepisano pravilo, da kada je neki predmet ocene pred Ustavnim sudom, nemojte ga prethodno uređivati u nekom zakonu. To nije dobar postupak iako vi formalno imate pravo na to.
Prema tome, ako je ovaj sporazum predmet ocene, ako on ima jako puno manjkavosti onda poštujte tu situaciju i nemojte apriorno uređivati posebnim zakonom jednu materiju koja je predmet ocene.
Gospodine ministre, podsetio bih vas da taj sporazum o kojem govorim nije objavljen u „Službenom glasniku“ Srbije. On navodno ne postoji, ali po tom sporazumu obavljaju se radnje. On proizvodi obaveze i postupke državnih organa i građana Srbije, građana Srbije na KiM. Oni su prekjuče izašli na izbore ili bolje rečeno bojkotovali su te izbore, potom sporazum.
Prema tome, vi hoćete da primenite nešto što se ne može primenjivati, što nije objavljeno i što je predmet sudskog postupka, postupka najvišeg suda koji štiti Ustav i ceo sistem zakona u Srbiji Ustavnog suda Srbije.
Vi ste, dakle, mogli potpuno drugačije da postupite. Mogli ste da ne dirate ove odredbe, da zadržite odredbe o tom delu sudskog sistema Srbije koje se nalaze u postojećim zakonima, pa da prepustite političkoj situaciji nekakvo krajnje rešenje.
Kao prvo, poseban zakon nije poznat ovom Ustavnom sistemu, osim ako nije slučaj o posebnom Zakonu o suštinskoj autonomiji na Kosovu i Metohiji, ali koliko ja vidim ovaj poseban zakon se ne tiče tog posebnog zakona, nego nekog koji vi anticipirate da će postojati.
Pravite tu strašne prekršaje i običajne i zakonske i zapravo remetite čitavu ovu zgradu koju ste tak divnim rečima opisivali u vašim izlaganjima koja su trajala satima i satima tokom ova dva dana.
Ako ste u nešto ubedili poslanike, ubedili ste ih u to da nepisano pravilo da ministar može neograničeno da odgovara na pitanja poslanika, da, zaista je to i slučaj, vi ste zaista neograničeno odgovarali i jedino vam je to bilo ubedljivo. Sve ostalo je bilo onako, nešto se primalo, nešto se nije primalo, bar što se mene tiče, ali ono što je najvažnije, jeste da ovu najbitniju stvar niste dotakli.
Vi ste samo jednom rečenicom u uvodnom slovu pomenuli ovaj proces koji treba da se izvrši jednog dana, ali zapravo niste ulazili u ovu ustavnu materiju tog procesa, koja vas zaista obavezuje iako ste vi činilac izvršne vlasti, vaša oblast je pravosuđe, vaša oblast je vladavina prava i vaša oblast je pravna država. Vi kao ministar tome morate da doprinesete, a ne da doprinesete razaranju tog Ustavnog sistema na koji možete da napravite kakvu god hoćete zgradu sa mnogim garancijama za sudove, sudije, itd, ali ona neće funkcionisati, to je njen problem, jednostavno, nemate osnov poverenja u ono što ćete uraditi, ako ste spremni da tako lagodno pređete preko člana 142. i preko obaveza Ustavnog suda da reguliše tu materiju svojom sudskom ocenom, svojom presudom.
Maločas ste rekli da biste voleli da svaki sudija javno izađe i da kaže, obrazloži pred javnošću svoju odluku. Ohrabrite i predsednika Ustavnog suda Srbije da to učini. On se samo jednom javno oglasio kada je polemisao sa šefom jedne stranke, koja je podnela taj predlog, brkajući uredbe o kojima govori. Brkajući Uredbu o integrisanom upravljanju granicama iz 2011. i Uredbu o administrativnim prelazima iz 2002. godine. Da li je to način na koji vi želite da se predsednik Ustavnog suda obraća javnosti?
Sve je to koloplet pitanja na koja bi trebalo da odgovorite, da bismo uopšte znali na čemu se nalazimo sa našim Ustavom, sa temeljom pravnog sistema i sa svim onim što podrazumeva dobar osnov za jednu sudsku vlast i jedan pravosudni sistem, ukupno gledano. Eto, toliko, pa ako bude prilika, imaćemo još šta da kažemo.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Poštovani narodni poslanici, pre nego što nastavimo rad, dozvolite mi da u vaše i u svoje ime pozdravim učenike Srednje škole za ekonomiju, pravo i administraciju, koji trenutno prate deo današnje sednice sa galerije velike sale. Molim da aplauzom pozdravimo goste.
Reč ima ministar Selaković. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Nikola Selaković

Hvala, uvažena predsedavajuća.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, dragi gosti u Domu Narodne skupštine Republike Srbije, istina je da ministar ima pravo da, kao što kažete, neograničeno dugo odgovara, ali ministar ima uskraćenija prava u odnosu na druge učesnike u radu Narodne skupštine i to je sasvim normalno. Narodnih poslanika je 250, ministar je najčešće jedan, koji predstavlja Vladu kao predlagača nekog zakona. Valjda je bitnije šta neko kaže u svom odgovoru, a ne koliko priča. Uveren sam da ćemo se u tome složiti. Ali, da idemo in medias res. Pitanja koja ste vi postavili.
Sasvim je normalno i uobičajeno i negde u parlamentarnoj praksi vidljivo da je tu opozicija da kritikuje vlast, da nešto brani, da je tu opozicija da bude i nepoverljiva i u jednom prethodnom izlaganju upravo je to i bila.
U toku svog uvodnog izlaganja i tokom čitavih tokova svih svojih izlaganja, evo već drugi dan u Narodnoj skupštini, ni jednom jedinom rečju nisam pomenuo Briselski sporazum. Pomenuli su ga predstavnici ne samo jedne, već nekoliko opozicionih stranaka i da ga oni nisu pomenuli, ne bi ga pominjao ja ni sada, jer ne vidim vezu između načina na koji ja predstavljam ovaj zakon i Briselskog sporazuma. U ovom predlogu zakona vidim i jednu hrabrost predlagača da počne da rešava neka pitanja za koja je malopre rečeno da bi možda bilo bolje da se prepuste političkom toku koji će nekako dovesti do njihovog rešenja.
Predlažući ovaj zakon Vladi, a Vlada Narodnoj skupštini i sada kada ga obrazlažem ja, rukovodim se Ustavom Republike Srbije. Ustav Republike Srbije vrlo jasno, od početka do kraja, kao jedini Ustav u našoj ustavnoj istoriji, govori o institutu suštinske autonomije. Možemo da vodimo posebne teorijske rasprave šta zaista taj koncept suštinske autonomije znači. Da li je to ono o čemu se govorilo pre osam, devet godina, više od autonomije, manje od nezavisnosti?
O tome mogu da se vode rasprave, ali, možemo i to da radimo, ne vidim da je to glavna tema ove sednice, ali vrlo jasno u članu 182. kada govori o autonomnim pokrajinama i to pojmu „osnivanju i teritoriji autonomne pokrajine“, Ustav Republike Srbije kaže da se suštinska autonomija AP KiM uređuje posebnim zakonom koji se donosi po postupku predviđenim za promenu Ustava. Ustav je to predvideo.
Dopustite da vidite, kada se pred vama nađe predlog posebnog zakona, našta će se predlagač pozvati. Na koju to ustavnu normu i u čemu će videti osnov za donošenje određenog zakona? Da, moj je stav da ovo pitanje treba da bude regulisano posebnim zakonom, koji će biti jedan od ustavnih zakona koji će formulisati suštinsku autonomiju AP KiM u okviru Republike Srbije.
Poznato je većinskom delu javnosti da sam učestvovao u nekim tehničkim pregovorima i svako moje učešće u tim pregovorima je bilo isključivo i potpuno na osnovu ovoga što sam sada izneo. I tako će i dalje biti.
Zašto je ustavotvorac ovde stavio, i to građani i javnost treba da znaju, da se Zakon o suštinskoj autonomiji ili zakon koji reguliše suštinsku autonomiju, to može biti jedan, može ih biti više, donosi na način predviđen za promenu Ustava i dobija atribut tzv. ustavnog zakona? I to je jasno. Kada se donese takav zakon, on ne podleže oceni ustavnosti. Postoji jedna odluka Ustavnog suda Srbije iz 1995. godine, koja upravo to osporava, pravo Ustavnog suda da ceni ustavnost ustavnog zakona, i on postaje faktički sastavni, ali poseban deo Ustava kojim se uređuje ustavno-pravni poredak i sistem u Republici Srbiji.
Šta je, po meni, mnogo bitnije reći i ne pominjati samo član 12. u kome se navodi da će to biti regulisano posebnim zakonom? Najvažnije je da osnovni, prekršajni, viši sud u Kosovskoj Mitrovici, osnovno i više javno tužilaštvo nastavljaju da postoje. Nastavljaju da postoje, a rok koji se pominje u prelaznim i završnim odredbama, ko želi mudro pravnički da ga tumači, shvatiće da je u pitanju zaštitni mehanizam.
Mislim da je to rešenje koje je ovim predlogom predviđeno dobro i da nikome ne odgovara neizvesnost, pa ponajmanje ljudima koji u tim organima rade. Podsetiću da ima ljudi koji ne žive i ne rade samo u severnoj Kosovskoj Mitrovici, u Zvečanu ili Leposaviću, da ima zaposlenih u sudskim jedinicama i u Ranilugu, i u Gračanici, i u Štrpcu. Svaku svoju priliku boravka, posete Kosova i Metohiji koristim da se sa tim ljudima sretnem i razgovaram. Oni, iz reda njih, koji su bili prisutni na tehničkim pregovorima na vreme su upoznavani sa svakim nacrtom, sa svakim predlogom. Od njih nemamo apsolutno ništa da krijemo. Prvoga trenutka kada su povedeni tehnički pregovori o pravosuđu, moj je zahtev bio da predsednik, odnosno vršilac funkcije predsednika Višeg suda i viši tužilac iz Mitrovice budu prisutni na tim razgovorima, na svakom razgovoru. I bili su prisutni.
Dakle, nije ovo nikakvo podrivanje temelja države Srbije prožeto lepom epskom retorikom, već je ovo rešavanje pitanja od suštinskog značaja za Republiku Srbiju od kojih se bežalo. Na koji način? Na način kako to predviđa Ustav Republike Srbije. Zahvaljujem.

Whoops, looks like something went wrong.