Sedma sednica Prvog redovnog zasedanja, 13.05.2015.

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Sedma sednica Prvog redovnog zasedanja

01 Broj: 06-2/191-15

13.05.2015

Beograd

Sednicu je otvorila: Maja Gojković

Sednica je trajala od 10:05 do 14:20

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodna poslanica mr Aleksandra Jerkov. Izvolite.
...
Demokratska stranka

Aleksandra Jerkov

Demokratska stranka
Uvaženi gospodine potpredsedniče, gospodine Verbiću sa saradnicima i gospodo iz Zavoda za intelektualnu svojinu, kolege i koleginice narodni poslanici, najpre bih se isto pridružila svim kolegama koje su izrazile žaljenje što danas ne razgovaramo o Zakonu o udžbenicima i nadam se da će biti prilike da i o tom razlogu zbog čega o njemu ne razgovaramo, razgovaramo kasnije.
Kada su u pitanju tri zakona od ukupno pet o kojima je trebalo da razgovaramo, od kojih su dva volšebno nestala u prethodna dva dana, najpre mislim da treba da pogledamo sporazume, odnosno predloge zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Makedonije, s jedne strane, i Vlade Ruske Federacije, s druge strane, o uzajamnom priznavanju i ekvivalenciji javnih isprava o stečenom obrazovanju i naučnim nazivima, koje je Vlada podnela Narodnoj skupštini, ovaj Sporazum sa Makedonijom 11. februara 2015. godine, a Sporazum sa Rusijom u decembru 2014. godine, bez datuma, što je pomalo neobično i zato apelujem da kada Vlada upućuje predloge zakona Narodnoj skupštini Republike Srbije da vodi računa o pravilima za izradu akata o kojima Skupština može da raspravlja. Ali, to je samo jedan od nedostataka ovih sporazuma.
Najpre, treba obratiti pažnju na to zbog čega se ova dva sporazuma toliko razlikuju. Kada je u pitanju Sporazum sa Ruskom Federacijom, a ja isto tako mislim da imamo više diploma koje treba priznavati kada su u pitanju ljudi koji su neki nivo visokog obrazovanja ili uopšte obrazovanja stekli u Makedoniji nego u Ruskoj Federaciji, taj sporazum je vrlo detaljan. Najpre treba reći da je on napisan jednim jezikom koji nije smeo nijedan predstavnik Vlade Republike Srbije da potpiše. Toliko pravopisnih grešaka, toliko jezičkih grešaka, toliko gramatičkih, sintaktičkih nepravilnosti u jednom sporazumu je retko videti i to je sramota što je bilo koji predstavnik Vlade Republike Srbije potpisao.
Da počnemo od toga da imamo enklitike iza zareza, ja mislim da se to u osnovnoj školi na časovima gramatike nauči da iza zareza se ne može naći enklitika. Da pođemo od toga da su te rečeničke konstrukcije nešto što je očigledno prevođeno sa ruskog jezika, ali je vrlo nesrećno prevedeno. Ne znam na koga to treba usmeriti, s obzirom da nije vaše ministarstvo potpisnik nego je to gospodin Ivica Dačić. To je bila sramota da neko u ime Vlade Republike Srbije potpiše dokument sa toliko gramatičkih, pravopisnih, jezičkih, sintaktičkih grešaka.
Međutim, to je manir ove Vlade. Ja mislim da nema predloga zakona koji nije došao u ovu Skupštinu, a da nije obilovao takvim stvarima. Međutim, mi tekst sporazuma ne možemo menjati, s obzirom na to da mi ovde samo glasamo o potvrđivanju zakona kojim ćemo potvrditi sporazum koji je već potpisan. Ali, za ubuduće, ko god bude mogao da utiče na to, neka malo obrati pažnju na to i da taj sporazum pogleda i neko ko je možda stručan za lekturu tog sporazuma, jer mislim da bespotrebno sramotimo Republiku Srbiju.
Ono što se nameće kao osnovno pitanje kada se pogleda taj Sporazum sa Ruskom Federacijom, on je mnogo detaljniji od Sporazuma sa Makedonijom, zato što se različitim članovima upravo i navodi koje obrazovanje stečeno u Republici Srbiji odgovara kom obrazovanju stečenom u Ruskoj Federaciji. Onda se govori da se diploma osnovnih akademskih studija koja se izdaje po završetku najmanje godišnjeg studijskog programa u visokoškolskim ustanovama u Republici Srbiji, priznaje u Ruskoj Federaciji, da se diploma osnovnih akademskih studija koja se izdaje po završetku najmanje četvorogodišnjeg studijskog programa u visokoškolskim ustanovama u Republici Srbiji i diploma bakalavra koja se izdaje u Ruskoj Federaciji, su ekvivalentne, zarez – su ekvivalentne, treba čitati kako piše.
Tako da se prosto radi o jednom veoma detaljnom sporazumu koji, međutim, zanemaruje ono što se desilo u našem visokom obrazovanju u prethodnih godinu dana od kada je ovaj sporazum potpisan. Mi smo, naime, od tada uveli i neke nove studijske programe Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju, uveli smo master akademske studije, ovde nema reči o tome šta će, recimo, ti ljudi koji će završiti nekada te studije, koja će to diploma u Rusiji biti diploma koja će biti ekvivalentna time. Dakle, imamo čitave studijske programe za koje ne znamo šta će biti.
Ono što je pomalo problematično i molim ministra da odgovori, kaže – diploma o stečenom drugom stepenu visokog obrazovanja nakon završenih master akademskih, odnosno specijalističkih studija koju izdaju visokoškolske ustanove u Republici Srbiji i diploma specijaliste, diploma magistra, koje se izdaju u Ruskoj Federaciji su ekvivalentne.
To znači da će neko ko je master u Republici Srbiji u Rusiji dobiti titulu magistra, a opet sa druge strane, nema ili ja bar nisam videla u ovih deset članova šta će biti sa ljudima koji u Srbiji steknu titulu magistra. Ne vidim da se spominje koju će oni titulu imati u Rusiji, ako se onima koji imaju titulu mastera u Srbiji u Rusiji dodeljuje titula magistra koja im, meni se čini, ne može pripadati, osim ukoliko titula magistra u Rusiji nije nešto drugo, što nigde u zakonu ne piše.
Kada je u pitanju sporazum sa Makedonijom o istoj ovoj stvari, on je više načelnog karaktera, u njemu nema ni reči o tome koje će se titule kako priznavati u Republici Makedoniji. Ono što je pitanje koje se nameće, mislim da je gospodin Halimi već govorio o tome, šta će biti sa diplomama koje su recimo stečene na Kosovu koje je Makedonija priznala i sada mi potpisujemo sporazum sa Makedonijom, da li to znači da ćemo mi na taj način priznavati i diplome koje su stečene na Kosovu iako to do sada nije bila praksa?
Sada prelazim na Zakon o izmenama i dopunama Zakona o pravnoj zaštiti industrijskoj dizajna. Imali smo prilike više puta da pričamo o tome, to je zapravo zakon kojim se usklađuje u velikoj meri sa direktivama EU ova oblast.
Međutim, ono što jeste prva stvar, koju bih želela da pitam, ista stvar o kojoj smo već pričali. Radi se o članu 7. kojim se menja član 8. zakona. Sada ta odredba glasi, samo da pronađem u svom predlogu, kaže ovako – član 8. – isključenje zaštite zbog tehničke funkcije i sada mi ovim Predlogom zakona dodajemo reči – i suprotnosti sa javnim poretkom i moralom.
Još jedna intervencija koju Vlada Republike Srbije ovde nudi je da se doda još jedan stav u ovaj član, koji kaže – industrijskim dizajnom ne može se zaštititi spoljašnji izgled proizvoda čije objavljivanje ili upotreba je protivna pravnom poretku ili prihvaćenim moralnim principima.
Moje pitanje je – šta to znači i ko o tome odlučuje? Shvatam da je to preuzeto iz evropske direktive. U obrazloženju ove izmene upravo i piše da je to bio zahtev Evropske komisije. Međutim, treba voditi računa o tome da se u evropskom zakonodavstvo vrlo dobro zna šta te stvari znače. U krajnjem slučaju, oni imaju takav pravni poredak da se na osnovu sudskih presuda, da postoji sudska praksa na osnovu koje mogu da se donose odluke u narednim slučajevima.
Dakle, konkretno pitanje je – ko odlučuje o tome da li je nešto u skladu sa prihvaćenim moranim principima i da li je nešto u skladu sa javnim poretkom? Šta to uopšte znači? Kada je bilo reči o tome da se radi o upotrebi recimo državnih simbola, to ne može biti objašnjenje zato što je to uređeno drugim zakonima, u krajnjem slučaju Ustavom Republike Srbije je uređeno na koji način se mogu koristiti državni simboli, i veoma je nesrećno ukoliko ostane takvo rešenje bez ikakvog objašnjenja ko o tome odlučuje, u kojim slučajevima, pa bi bilo možda i interesantno da čujemo koji su to primeri šta se podrazumeva pod tim i na koji način će se procenjivati da li je nešto u skladu sa javnim poretkom i prihvaćenim moralnim principima.
Mi smo zato dali jedan amandman kojim predlažemo da Vlada bliže uredi način na koji će se odlučivati o ovim stvarima. Da li je to prihvatljivo za vas, nadamo se da jeste. Ukoliko nije, mi smo spremni da napravimo i nekakvu izmenu ili dopunu amandmana, ali zaista smatramo da postoji potreba da se ovo polje uredi zato što može doći do velikih zloupotreba. Da li to znači da neko sutra scenografiju neke predstave može proglasiti da je u suprotnosti sa javnim poretkom i opšte prihvaćenim moralnim načelima? Da li to znači da neko može zabraniti logo nekih organizacija? To su prosto jako, jako opasne stvari koje mogu zadirati u polje ljudskih i građanskih sloboda i prava i zbog toga smatramo da je velika opasnost ukoliko to ostane ovako neuređeno i ovako neodređeno.
Nama je zavod kao odboru dostavio nekoliko amandmana koje ćemo razmatrati na našoj narednoj sednici i verovatno ih predložiti kao amandmane odbora ne bi li se poboljšao Predlog zakona.
Ono što je izuzetno loše, a što se ne dešava isto tako prvi put već je postao manir ove Vlade da vi praktično menjate čitave članove zakona na koje su neki poslanici podnosili amandmane, pa ti amandmani postaju besmisleni. Jedan od njih se odnosi na član 9. gde se govori šta sve ne može biti registrovano kao industrijski dizajn. Tu ima dosta, rekla bih, čudnih stvari. Između ostalog, govori se i o tome da na osnovu ovog zakona zaštita se ne može odobriti industrijskom dizajnu, pa kaže pod jedan – koji ne predstavlja industrijski dizajn. Zaista ne znam kako možemo imati rečenicu da se zaštita ne može odobriti industrijskom dizajnu koji nije industrijski dizajn itd. Ali, razmatraćemo amandmane odbora pa ćemo pričati o tome.
Veliki deo zakona se bavio time šta se zapravo dešava kada industrijski dizajn nema individualni karakter, odnosno kada se radi o tzv. plagijatima. Tu postoji jedan veliki deo od 15 ili 20 članova zakona koji se bave upravo postupanjem suda u tim slučajevima. Nisam sigurna da je baš pravo mesto za te članove u ovom zakonu. Možda bi to moglo da se definiše nekakvim drugim zakonima jer postupanje suda obično jeste stvar koja se uređuje drugim zakonima.
Međutim, kaže član 39, kojim se dodaje novi član 66a, ovako – sud može odrediti privremenu meru odmah po prijemu predloga za određivanje privremene mere i bez prethodnog izjašnjenja protivne stranke, a naročito ako postoji opasnost zbog odlaganja predlagač koji trpi nenadoknadivu štetu. Onda, ako tužba ne bude podneta itd. Pa onda član 41. kaže – sud može odrediti obezbeđivanje dokaza odmah po prijemu predloga za obezbeđivanje dokaza i bez izjašnjenja protivne stranke itd.
Obično ne znamo šta znači to da sud može nešto odrediti, što znači da on može a i ne mora to odrediti, pa je nejasno u kojim slučajevima će sud to raditi, a u kojim slučajevima neće to raditi, u kojim slučajevima će se čekati izjašnjenje protivne stranke, u kojima neće itd. Tako da je još jedan od predloga da se i te stvari ne ostave na slobodu odlučivanja, nego da bude ovako ili onako.
S obzirom na to da se radi o jednoj vrsti intelektualne svojine, odnosno da su i ta prava, zapravo pravna zaštita industrijskog dizajna spada u oblast nekih autorskih prava, nameće se pitanje – šta bi se dešavalo recimo da i u drugim slučajevima neko ospori autorstvo nečije nad nekim delima, recimo doktorske disertacije, i da sud postupa na ovakav način i da određuje privremene mere bez izjašnjavanja suprotne strane? Ne govorim ovo samo na pamet i hipotetički. Imali smo prilike da čujemo ovde osporavanja autorstva nad izvesnim naučnim radovima mnogim našim funkcionerima, ministru unutrašnjih poslova, gradonačelniku Beograda itd.
Šta bi se recimo dešavalo i zašto mi nemamo jednake kriterijume kada je u pitanju sva intelektualna svojina i zašto u svim slučajevima sud ne reaguje jednako nego samo kada je u pitanju zaštita industrijskog dizajna reaguje na jedan način, a kada je u pitanju recimo autorstvo nad doktorskom disertacijom reaguje na potpuno drugačiji način ili uopšte i ne reaguje, što je i bio slučaj?
Poslednje moje pitanje za gospodina ministra je – da li, odnosno kako možemo biti sigurni da ovaj zakon, zapravo ova tri zakona on ovde nama predlaže slobodnom voljom i svojevoljno pošto smo iz jučerašnjeg saopštenja gospodina ministra, a to nije obrazloženje koje je dao na odboru kada je obrazlagao ove zakone, mogli da čujemo da je povukao Zakon o udžbenicima zbog pritiska?
To je veoma opasno, zato što bi to značilo da Vlada Republike Srbije podleže pritiscima knjižara i nameće se pitanje - da li je onda postignut nekakav dogovor sa tim vršiocem pritiska, pa je zakon povučen da bi se ugodilo njihovim zahtevima oko kojih vrše pritiske ili šta god?
Zato, gospodine ministre, kada smo govorili o tome da se radi o vašem ličnom integritetu, ako ste čovek koji podleže pritiscima, a saopštenje iz Vlade je juče išlo tako, kako mi možemo znati…
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Molim vas vratite se na dnevni red.
...
Demokratska stranka

Aleksandra Jerkov

Demokratska stranka
…da bilo koji zakon koji nam predlažete nije urađen pod pritiskom i da ga predlažete svojom voljom i stojeći iza njega? Zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Da li se još neko javlja od ovlašćenih predstavnika? (Da.)
Reč ima narodni poslanik Miletić Mihajlović. Izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Miletić Mihajlović

Socijalistička partija Srbije
Poštovani predsedavajući, poštovani gospodine ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, danas su na dnevnom redu izmene i dopune Zakona o pravnoj zaštiti industrijskog dizajna i dva sporazuma, odnosno dva zakona o potvrđivanju sporazuma u oblasti obrazovanja, to su bilateralni sporazumi Republike Srbije koje je potpisala sa Ruskom federacijom, odnosno sa Republikom Makedonijom o uzajamnom priznavanju i ekvivalenciji javnih isprava o stečenom obrazovanju i naučnim nazivima.
Na početku ću reći da će Poslanička grupa SPS glasati za sva tri zakona. Kada je reč o Zakonu o zaštiti industrijskog dizajna, odnosno izmenama ovog zakona, važno je istaći da predviđena rešenja prvenstveno imaju za cilj da se usklade sa pravilima koja važe u EU i da otklone izvesne uočene nedostatke koji su za posledicu imali različito tumačenje i primenu zakona.
Mada su u pitanju izmene terminološke prirode, one treba da omoguće preciznije tumačenje i efikasniju primenu važećeg zakona. Činjenica je da, kao i kod zaštite intelektualne svojine u celini, tako i kod industrijskog dizajna, dolazi do problema u primeni Zakona o zaštiti autorskih prava. Zato se ovim zakonom vrše izmene i dopune u onom delu koji se upravo odnosi na građansko-pravnu zaštitu, sa ciljem uspostavljanja efikasnog sistema pravne zaštite industrijskog dizajna kao dela nacionalnog sistema zaštite prava intelektualne svojine.
Izmenama zakona preciznije se u tom smislu definiše proizvod koji je predmet zaštite industrijskog dizajna. Naime, ovom izmenom u definiciju proizvoda, pored delova koji su namenjeni za spajanje u složeni proizvod, pakovanja proizvoda, grafičkih simbola i tipografskih znakova, dodaje se i ukupni vizuelni identitet proizvoda. Inače, izmenom zakona se propisuju i periodi za koje se, uz plaćanje propisane takse, vrši produženje važenje zaštite, a periodi su od po pet godina u ukupnom trajanju od 25 godina, koliko može da bude zaštićeni industrijski dizajn.
Značajno je da se izmenama zakona propisuje ko može zastupati strana lica u postupku pred nadležnim organom. Zakon propisuje da strano fizičko ili pravno lice koje nema prebivalište ili sedište u Republici Srbiji u postupku pred nadležnim organom mora imenovati zastupnika iz reda lica upisanih u registar zastupnika koji vodi nadležni organ ili domaćeg advokata. Drugim rečima, ukoliko strano lice ima prebivalište, odnosno sedište na teritoriji Republike Srbije ono neće biti u obavezi da imenuje zastupnika.
Zatim, izmenama i dopunama zakona se definiše maksimalan broj industrijskog dizajna za koje se može tražiti zaštita i definiše višestruka prijava za priznanje industrijskog dizajna, što do sada nije postojalo. Zakonom se
pojednostavljuje procedura prijavljivanja za priznavanje industrijskog dizajna. Naime opisi industrijskog dizajna za prijavu odnosiće se isključivo na one elemente industrijskog dizajna koji ga čine novim, a ne na sve elemente industrijskog dizajna, kako proizilazi iz važeće odredbe. Na taj način podnošenje prijave za priznanje industrijskog dizajna biće znatno olakšano, budući da je dosadašnja odredba zahtevala sastavljanje veoma obimnih i često teško razumljivih opisa.
Sledeće, izmenama je uređena sadržina prikaza industrijskog dizajna. Prikaz mora biti tako izrađen da se jasno vidi kako spoljašnji izgled predmeta zaštite, kao i njegovih delova koji se vide stalno ili prilikom njegove redovne upotrebe. Dobro je rešenje što prethodno registrovanje industrijskog dizajna na nacionalnom nivou, tj. u Republici Srbiji nije preduslov za njegovo međunarodno registrovanje.
Zakon uređuje i obim prava na industrijski dizajn. Obim prava je važno definisati iz razloga što se priznavanjem industrijskog dizajna njegovom titularu dodeljuje monopolsko pravo iz koga proizilazi sadržina prava u smislu ovlašćenja da svoje pravo istakne prema trećim licima. Istovremeno, sa druge strane, izmenama zakona se propisuje i ograničavanje prava nosioca prava na industrijski dizajn u odnosu na radnje učinjene u privatne svrhe, a ne samo u ne komercijalne, kako važeća odredba određuje. Činjenica da je neka radnja izvršena u ne komercijalne svrhe ne znači nužno da je izvršena u privatne svrhe, jer je moguće na primer da treće lice iskorišćava zaštićeni industrijski dizajn tako što izrađuje proizvod prema zaštićenom industrijskom dizajnu i ustupa ga bez naknade trećim licima ili ga čini dostupnim javnosti na bilo koji drugi način koji nema komercijalnu svrhu.
Na kraju, izmenama zakona se propisuju obavezne procedure o ulasku Republike Srbije u EU. Na primer, propisuje se da će se do dana prijema Republike Srbije u EU odredba ovog zakona koja se odnosi na dostupnost javnosti industrijskog dizajna primenjivati i u slučaju kada u standardnim tokovima poslovanja nije postojala razumna mogućnost da poslovni krugovi specijalizovani za datu oblast na teritoriji država članica EU ili evropskog ekonomskog prostora saznaju za otkrivanje industrijskog dizajna.
U celini posmatrano, ove izmene Zakona o pravnoj zaštiti industrijskog dizajna predstavljaju i preciznije definisanje nekih instituta i procedura i nužno usklađivanje sa pravnim tekovinama EU.
Kada je reč o bilateralnim sporazumima koje Narodna skupština treba da ratifikuje, odnosno da potvrdi, smatram da je vredno istaći njihov značaj.
Republika Srbija ima veoma razvijenu bilateralnu, političku, privrednu i kulturnu saradnju sa Ruskom Federacijom, sa kojom uostalom imamo vekovno prijateljstvo, odnose i saradnju. Sa Rusijom do sada imao potpisan veliki broj bilateralnih sporazuma, počev od Sporazuma o slobodnoj trgovini, potpisanim avgusta 2000. godine, kojim su proizvodi iz Srbije oslobođeni carine kada su namenjeni tržištu Rusije.
Samo u vreme kada je premijer bio Ivica Dačić, sa Ruskom Federacijom je potpisan veliki broj bilateralnih sporazuma, među kojima posebno ističem Sporazum o osnivanju Rusko-srpskog humanitarnog centra u Nišu. Samo tokom jednog boravka premijera Dačića u Moskvi 2013. godine, potpisano je sedam bilateralnih sporazuma, kao što su Sporazum o saradnji u oblasti železničkog saobraćaja, Sporazum o statusu vojnih memorijala na teritoriji obe države, Sporazum o trgovinsko-ekonomskoj saradnji, Sporazum o razmeni statističkih podataka o spoljno-trgovinskoj razmeni, Sporazum o saradnji u oblasti poljoprivrede i Sporazum o saradnji carinskih službi.
Među tada potpisanim sporazumima nalazi se i Sporazum između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije o uzajamnom priznavanju i ekvivalenciji javnih isprava o stečenom obrazovanju i naučnim nazivima. Interesantno je da se istakne da je inicijativu za potpisivanje ovog sporazuma pokrenula ruska strana 2009. godine. Valja istaći i da se višedecenijska saradnja Republike Srbije sa Ruskom Federacijom u oblasti prosvete i nauke može oceniti kao veoma uspešna, kako u pogledu obima, tako i u pogledu kvaliteta, tako da potvrđivanje ovog sporazuma dodatno obezbeđuje pravni okvir za institucionalni nastavak i unapređenje te saradnje.
Sporazumom se potvrđuje želja obe strane za daljim razvijanjem i podsticanjem bilateralne saradnje u oblasti obrazovanja, koja se podiže na nivo uzajamnog priznavanja i ekvivalenciju javnih isprava o stečenom obrazovanju i naučnim nazivima koji se izdaju u Republici Srbiji i Ruskoj Federaciji. Sporazumom su precizirani konkretni oblici saradnje i načini na koje će se ona ostvariti. Uzajamno će se priznavati diplome o stečenom obrazovanju na svim nivoima, od osnovnog do visokog, uključujući i doktorske studije. Izdavanje ekvivalentnih javnih isprava od strane nadležnih institucija omogućiće i jednoj i drugoj strani lakšu razmenu zapošljavanja stručnjaka, odnosno dovršetak školovanja posle svakog stečenog nivoa obrazovanja u jednoj ili drugoj državi potpisnici.
Ovaj sporazum sa Ruskom Federacijom samo je još jedan oblik bilateralne saradnje sa ovom prijateljskom zemljom, koja je naš prijatelj, ali i veliki značajni privredni partner, kako na polju energetike, tako i u oblasti poljoprivrede, građevinarstva, a svakako i u oblasti kulture, nauke i obrazovanja. Takođe, želim da napomenem da je ovaj sporazum, 10. aprila 2013. godine, u Moskvi, u ime Vlade Republike Srbije, potpisao tadašnji premijer Srbije Ivica Dačić.
Drugi Sporazum o uzajamnom priznavanju javnih isprava o stečenom obrazovanju i stručnim akademskim i naučnim nazivima, o kojem danas raspravljamo, jeste sporazum potpisan između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Makedonije. Inicijativu za zaključivanje ovog sporazuma, kojim se obezbeđuje pravni osnov za uzajamno priznavanje javnih isprava o stečenom obrazovanju i stručnim akademskim i naučnim nazivima, pokrenula je makedonska strana 2010. godine.
Sporazumom se potvrđuje želja dve strane za razvijanjem bilateralnih odnosa u oblasti obrazovanja i nauke, saglasno Lisabonskoj konvenciji iz 1997. godine o priznavanju kvalifikacija koje se odnose na visoko obrazovanje u regionu Evrope. Činjenica je da naše dve, inače susedne države, imaju obostrani interes za uređivanjem pitanja uzajamnog priznavanja javnih isprava o stečenom obrazovanju i o stručnim akademskim i naučnim nazivima, a pre svega zbog značajne usmerenosti jednih na druge i zbog olakšavanja obrazovanja građanima jedne od potpisnica na teritoriji druge zemlje potpisnice. Implementacija ovog sporazuma treba da doprinese i jednostavnijim procedurama kod zapošljavanja lica sa priznatim diplomama u zemljama potpisnicama.
Oba ova sporazuma predstavljaju značajne oblike bilateralne saradnje Republike Srbije i Ruske Federacije, odnosno Republike Makedonije, i odraziće se u krajnjoj liniji na poboljšanje ukupnih političkih i privrednih odnosa, koje Srbija neguje i nastoji da još više unapredi. Ovo su još dva primera o takvom kursu Republike Srbije, koja ima na opštem planu kada je reč o saradnji Republike Srbije na širem prostoru sa svim ostalim zemljama u okruženju i šire.
Na kraju, poštovani ministre, gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, ističem još jedanput da će poslanička grupa Socijalističke partije Srbije glasati za sva tri zakona koja su danas na dnevnom redu. Zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine Mihajlović.
Reč ima ovlašćeni predstavnik Srpske napredne stranke, dr Vladimir Orlić. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka
Hvala, gospodine predsedavajući.
Dame i gospodo narodni poslanici, ispred Srpske napredne stranke izražavam podršku rešenjima koja se nalaze na dnevnom redu danas, kako predloženim rešenjima za zakonsko potvrđivanje Sporazuma o uzajamnom priznavanju javnih isprava o stečenom obrazovanju, tako i o akademskim i naučnim nazivima sa Republikom Makedonijom i sa Ruskom Federacijom, koje svakako smatram dobrim i korisnim u tom smislu.
Još jednom podvlačim podršku naše poslaničke grupe i svakako ne mogu da se složim sa nekim čudnim ocenama koje smo bili u prilici da čujemo danas, da u nekom od ovih sporazuma postoji nešto do te mere sporno da se čak koristio i termin „sramota“. Naprotiv, ništa takvo ovde se ne nalazi. Čak napominjem da je jako dobro i za svaku pohvalu to što nam je posredstvom Ministarstva ovakav predlog stigao iz Moskve i pridružujem se pozivima da ovakve sporazume imamo sa što je moguće većim brojem zemalja sveta.
Izražavam podršku i predloženim izmenama i dopunama Zakona o pravnoj zaštiti industrijskog dizajna, zakona koji je predlagač u pratećem obrazloženju okarakterisao kao pre svega tehničko rešenje, zato što je uglavnom orijentisan na terminološko usklađivanje postojećeg zakona. Međutim, ovo je zakon koji smatram i važnijim od ove ocene, pre svega u tom smislu što se odnosi na uspostavljanje novih standarda koji su ustanovljeni direktivama Evropskog parlamenta i verujem da predstavlja svojevrstan zaključak nakon procesa skrininga, a po pitanju pregovaračkog poglavlja sedam, koje se odnosi na zaštitu prava intelektualne svojine. Dakle, u tom kontekstu pozdravljam ustanovljenu praksu da izvlačimo dobre zaključke iz ovakvih procesa i uspostavljamo najbolje moguće standarde kroz deo ovog našeg ustanovljenog evropskog puta.
Takođe, podvlačim važnost predloženog zakona i utoliko što omogućava preciznija tumačenja i efikasniju primenu zakona po usvajanju predloženih izmena i dopuna, daje okvir za bolju unapređenju pravnu zaštiti upravo kroz efikasniju zaštitu industrijskog dizajna partikularno, zatim, kroz dodatno unapređeno rešenje pitanja dostupnosti javnosti, utoliko što se sada po ovom pitanju, a u navedenom kontekstu tretiraju poslovni krugovi specijalizovani za datu oblast, što je za praksu važno, što se otklanjaju postojeće pravne praznine, što je takođe za praksu važno, i što se lokalizuje analiza ove pojave. Dakle, pitanje dostupnosti javnosti na teritoriji Republike Srbije. Takođe, to je još jedno pitanje koje je važno za praktičnu primenu.
Dalje, pozdravljam to što se pojednostavljuje postupak priznanja prilikom analize industrijskog dizajna, što se olakšava sastavljanje prijava, veoma važno za subjekte koji su zainteresovani, koji pristupaju ovim prijavama i zaštiti prava u navedenom smislu. Dodatno uređeni su i obim i sadržina prava na industrijski dizajn. Sva predložena rešenja ustanovljena su u bliskoj saradnji sa Evropskom komisijom, konsultovana su predložena rešenja, komentari, sugestije koje su stigle sa te strane, ali i svi zainteresovani akteri u Republici Srbiji, što je, verujem, složićemo se, samo isključivo za svaku pohvalu. Niti jedno od predloženih rešenja ne podrazumeva nove troškove, bilo za građane, bilo za privredu u Republici Srbiji. Naprotiv, kroz uspostavljanje nove stabilnosti, jačanje sigurnosti indirektno podstiče razvoj slobodnog tržišta.
Osvrnuću se na samom kraju i na par komentara koje smo bili u prilici da čujemo danas od uvaženih kolega ovlašćenih predstavnika drugih poslaničkih grupa. Neću se, svakako, obazirati na pokušaje da se raspravlja o zakonu koji se uopšte ne nalazi na dnevnom redu, niti to smatram prikladnim, niti bih mogao da to podržim na bilo koji način, kao ni pokušaj da se komentariše pitanje uzajamnog priznavanja javnih isprava, o kakvima je danas reč, ali u širem kontekstu kakvima, koje se ne odnose na druge države, do, kao što smo i rekli, Republiku Makedoniju i Rusku Federaciju. Više je nego jasno da je ponajmanje u vezi sa ovim pitanjem mogućnost da se raspravlja ovakva vrsta uzajamnog priznavanja, kada je reč o delu Republike Srbije i onim institucijama, pretpostavljam, visokog obrazovanja, da je na tome bio akcenat, koje ne funkcionišu u skladu sa sistemom o kome se stara Ministarstvo Republike Srbije po najmanje.
Dalje, da postoje potrebe da se izvrše određene tehničke korekcije i da su u skladu sa tim predloženi određeni amandmani, sa tim se slažem i verujem da će biti prostora da se utvrdi da zaista neke stvari koje predstavljaju čisto tehnička pitanja treba rešiti.
Pokušaj da se pitanje sudske zaštite, kada je reč o autorstvu, proširi na neke druge teme, konkretno, mislim da je bilo reči i o naučnim radovima, smatram interesantnim pokušajem, ali nažalost potpuno bezuspešnim pokušajem, samo žalim što kolege uglavnom koje su imale određene zamerke trenutno nisu u sali, ali verujem da će konsultovati snimak, pa u skladu sa tim, pozivam da se proanalizira pitanje nadležnosti sudova, kada je reč o autorstvu bilo koje vrste. Mislim da su razlike više nego očigledne i svima jasne, da se ne bavimo jeftinom politikom po ovakvim pitanjima.
Da sadržaje međudržavnih sporazuma ne možemo da menjamo, svakako je svima jasno, pa i onome ko je tako nešto pokušao da bar figurativno stavi kao jednu od tema danas, uostalom, takvu vrstu zaključka je izneo i sam. Ali, čisto za slučaj da neko nije razumeo stvari koje smo bili u prilici da čujemo juče na sednici nadležnog skupštinskog odbora, dosta pitanja o kojima je bilo reči danas bila su postavljena još juče. Na samom odboru na svako pitanje obezbeđen je adekvatan direktan i nedvosmislen odgovor. Pa, konkretno, po pitanju Sporazuma sa Republikom Makedonijom koji je na dnevnom redu i mogućnosti da se posredno izvrši priznavanje nekih isprava koje ne bi bile priznate na drugi način, takva opasnost, dame i gospodo, pod znacima navoda svakako rečena je opasnost, apsolutno ne postoji. Upućujem na član 2. Sporazuma, kojim je crno na belo utvrđeno da se sve vrši u skladu sa unutrašnjim zakonodavstvom potpisnika.
Što se tiče pitanja javnog poretka i morala člana 8. Zakona o pravnoj zaštiti industrijskog dizajna, i o tome smo razgovarali juče, pa još jednom da podsetim, možda je taj dan juče bio previše dugo za neke uvažene kolege. Mogućnosti da se pronađu primeri, nažalost, ograničava samo naša mašta. Kada je reč o javnom poretku i moralu, bukvalno samo mašta može da postavi granicu kako se sve mogu uvrediti lična osećanja npr. verska osećanja, npr. nacionalna osećanja, ali bilo šta što se smatra standardom, u skladu sa stepenom civilizacije koji smo do sada dostigli. Sve to se adekvatno sankcioniše upravo kroz ovu odredbu, da se štiti i javni poredak, ali i moralna norma.
Na samom kraju, zahvalio bih uvaženim koleginicama i kolegama koji su izrazili podršku ovim zakonskim rešenjima, podršku koju od strane SNS naglašavam još jednom i izrazio blago žaljenje što smo uopšte čuli reči da će od strane jedne poslaničke grupe ova podrška biti uslovljena usvajanjem njihovih amandmana. Verujem da će cenjene kolege pronaći da stoji tvrdnja da nije neophodno da svi amandmani koji su podneli budu prihvaćeni da bi i oni mogli da konstatuju da su zadovoljni ostvarenim rezultatom. Kažem to pre svega zbog jednog od amandmana koji se odnosi na jedan pokušaj koji već dugo u našoj praksi u ovoj sali smatramo potpuno suvišnim, a to je da se dodatno ustanovljava tamo u nekim završnim odredbama dodatna kontrola efekata koji se postižu sprovođenjem zakona, a već smo se u mnogo prilika do sada saglasili, verujem, da postoje i drugi načini, načini koji su već ustanovljeni, da se takva vrsta kontrole, ako ništa drugo bar adekvatna informacija o postignutim efektima i postigne.
Ne treba insistirati na tome da i ovo bude usvojeno, da bismo, verujem, svi zajedno podržali dobra rešenja, rešenja za koja ćemo zaključiti da su na korist društva. Hvala lepo.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine Orliću.
Poštovani narodni poslanici, pre nego što nastavimo rad, dozvolite mi da u vaše i u svoje ime pozdravim članove Kluba mladih iz Zemuna, koji trenutno prate deo današnje sednice sa galerije Velike sale.
Prelazimo na redosled narodnih poslanika prema prijavama za reč u zajedničkom načelnom i jedinstvenom pretresu.
Reč ima narodna poslanica Zlata Đerić, a neka se pripremi narodni poslanik Janko Veselinović. Izvolite.
Gospođa Zlata Đerić nije u sali.
Reč ima narodni poslanik dr Janko Veselinović. Izvolite. Prijavite se.
...
Stranka slobode i pravde

Janko Veselinović

Samostalni poslanici
Uvaženi predsedavajući, uvaženi ministre, koji je na putu za Skupštinu izgubio jedan zakon, ali dešava se, tako da danas nećemo, iako mi je bila želja, iako je to verovatno bila i vaša želja, da pričamo o Zakonu o udžbenicima jer ste sami zaključili da je toliko loš, da ga čak ni amandmani ne mogu popraviti.
Zbog toga ćemo raspravljati vrlo rado o preostala tri predloga. Jedan je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o pravnoj zaštiti industrijskog dizajna i dva sporazuma o međusobnom priznavanju diploma.
Svakako da će naša poslanička grupa, kao i uvek do sada, podržati međudržavne sporazume koji omogućavaju bolju pokretljivost ljudi od znanja i koji omogućavaju da završen fakultet u jednoj zemlji bude na adekvatan način i kroz jednostavniju proceduru nego što je bilo u ranijem periodu priznat i kod nas, odnosno u zemlji sapotpisnici, da tako kažemo. U tom delu bićemo konstruktivni, kao i uvek do sada.
Međutim, kada je u pitanju Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o pravnoj zaštiti industrijskog dizajna, tu imamo niz pitanja, ministre Verbiću, za vas. Naime, vi ste čovek, tako ste predstavljeni kada vas je Aleksandar Vučić, kao mandatar, predstavio za ministra, čovek iz nauke. Trebalo bi da vam je poznato šta znači intelektualna svojina i da to nije neka virtuelna svojina, već prava svojina, kao što je svojina na nekoj pokretnoj, na nekoj nepokretnoj stvari. Neko ima, dakle, hektar zemlje, neko ima automobil, a neko ima intelektualnu svojinu. U raznim oblicima te intelektualne svojine jedan od njih je industrijski dizajn. Ali, tu su, naravno, za nas važna autorska prava i drugi oblici intelektualne svojine.
Oni se, gospodine Verbiću, kod nas ne poštuju. To što je uvaženi kolega Orlić malopre rekao i osvrnuo se na naš amandman, kojim smo tražili da se vrši evaluacija, da kažem pravom srpskom reči, odnosno kontrola primena zakona, to nije bez veze, to nije zato što mi radimo „kopi pejst“, nego zato što vi predlažete zakone koji se u praksi ne primenjuju.
Kada je u pitanju zaštita intelektualne svojine, između ostalog i zaštita industrijskog dizajna, prema poslednjim istraživanjima, koje je radila jedna svetska institucija, koja se bavi ovim pitanjima, Internacionalna alijansa za zaštitu prava intelektualne svojine, pokazalo se da naša država u 90% slučajeva intelektualnu svojinu, sa njom trguje na crno. Dakle, da je samo 10% intelektualne svojine u legalnim tokovima, da sve ono što se zove intelektualna svojina i što bi trebalo da bude predmet i prihoda autora, vlasnika, nosioca intelektualne svojine i poreskih prihoda države, od tih poreskih prihoda, samo od tih poreskih prihoda pokrili biste ukupnu štednju koja je ostvarena smanjenjem penzija penzionerima, plata prosvetnim radnicima, koji su mesecima štrajkovali, policajcima, ljudima koji rade druge poslove a plaćeni su iz državne kase. Dakle, kod nas je intelektualna svojina siva zona. Jedna od najsivljivih zona u oblasti privrede.
Zašto je to tako? Zato što nemamo adekvatne timove u policiji za borbu protiv sajber kriminala i svih oblika kriminala koji se tiču intelektualne svojine. Zato što nemamo obučene ljude u drugim oblastima koji bi uopšte mogli da se uhvate u koštac sa tim. Zato smo proglašeni za zemlju sa specijalnim statusom u samom svetskom vrhu po raširenosti piraterije i kršenja prava intelektualne svojine.
Pitam vas, gospodine Verbiću, da li vi to znate? Da li vi znate da smo mi zemlja sa najvećim stepenom rizika kada je u pitanju korišćenje i upotreba intelektualne svojine i da onaj ko želi da zaštiti patent, industrijski dizajn. Pojedini autori iz Srbije, to čine u inostranstvu zato što se plaše da zaštita u Srbiji im neće doneti puno, pa da se neće primenjivati čak na području naše države.
Da li vi znate, gospodine Verbiću, da su šabačke kafedžije još 1810. godine, imali obavezu da plate porez i naknadu autorima muzičkih melodija koje su se izvodile u njihovim kafanama? Da li vi to znate, gospodine Verbiću? Prošlo je 200 godina od tada, intelektualna svojina kod nas ispod nivoa šabačkih kafana sa početka 19. veka, dakle pre 200 godina.
Vi ste, ministar došao iz nauke, koji se tobože razume u probleme nauke. Gospodine ministre, niste pokazali to, za godinu dana niste ništa učinili na zaštiti intelektualne svojine u Srbiji. Ništa. Dakle, ne samo u oblasti zaštite industrijskog dizajna, nego i u drugim oblastima intelektualne svojine, naročito autorskih prava.
Dakle, izdanja autora u Srbiji, se kopiraju gospodine Verbiću na internet sajtovima, objavljuju i kopiraju u kopirnicama. Zato je danas, po svemu sudeći, gotovo na ivici razuma čovek koji objavi delo i objavi ga kod nekog od izdavača, zato što zna da će to delo…