Deveta sednica Prvog redovnog zasedanja, 27.05.2015.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Deveta sednica Prvog redovnog zasedanja

01 Broj: 06-2/225-15

3. dan rada

27.05.2015

Beograd

Sednicu je otvorio: Igor Bečić

Sednica je trajala od 10:10 do 16:00

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodna poslanica Milanka Jeftović Vukojičić.
...
Srpska napredna stranka

Milanka Jevtović Vukojičić

Srpska napredna stranka
Amandman naravno ne treba prihvatiti upravo iz razloga što je iz amandmana izostavljeno 17 preduzeća, a ostavljena su preduzeća čija se imovina, pretežna delatnost ili osnovna delatnost nalaze na teritoriji AP KiM.
Naime, ovim članom zakona, Vlada odnosno nadležno ministarstvo pokazalo je punu odgovornost, ai sem odgovornosti i hrabrost da za ona preduzeća koja imaju strateški značaj i koja proizvode koja su i te kako značajna na svetskom tržištu, koja zapošljavaju veliki broj radnika i koja su značajna ne samo u svojim lokalnim sredinama, nego imaju širi regionalni značaj, da se da šansa i da se omogući zdravo ekonomsko poslovanje.
Na kraju krajeva, predlagač ovog člana zakona, nadležno ministarstvo odnosno Vlada decidno ne kaže da je to godinu dana, nego je to rok do godinu dana. To znači da neka preduzeća koja su od strateški važnog značaja, kod nekih preduzeća taj postupak može da se završi i u roku od mesec, dva, tri ili četiri.
Ono što posebno želim da naglasim, što je predlagač amandmana u svom izlaganju naveo, to je pominjanje Fabrike automobila u Priboju, fabrike koja je nekada bila okosnica i pokretač ekonomskog razvoja, ne samo opštine Priboj, nego čitavog jugozapadnog dela Srbije.
Za razliku od prethodne Vlade, odnosno Vlade bivšeg režima, gde najveći broj njih nije ni znao gde se Priboj nalazi na geografskoj mapi Srbije, prvi koji je u Priboj došao, ali ne da bi se slikao i ne da bi prikupljao političke poene, nego da izvuče probleme ispod tepiha i da počne da ih rešava, je gospodin Aleksandar Vučić i to 31. oktobra 2013. godine. Odmah nakon toga, u novembru mesecu 2013. godine formirana je radna grupa kako bi sagledala mogućnosti za postojanje, odnosno za održivo poslovanje Fabrike automobila u Priboju, koja i te kako ima veliki značaj i na opštinu Prijepolje i na opštinu Nova Varoš i na čitav Zlatiborski okrug.
To nije kraj, to je rađeno u kontinuitetu, 30. maja 2014. godine Aleksandar Vučić je postajao premijer, 27. aprila 2014. godine, znači, nakon nepunih mesec dana, potpisan je Memorandum o razumevanju sa finskom fabrikom za proizvodnju teških automobila. I to nije kraj, zaključkom Vlade od 23. januara 2015. godine doneta je odluka da je jedini model privatizacije fabrike automobila model strateškog partnerstva formiranjem novog preduzeća, a preduzeće će formirati Republika Srbija i strateški partner. I naravno da ni tu nije kraj, 20. februara 2015. godine objavljen je javni poziv za privatizaciju. Na taj javni poziv se javila finska kompanija. Prema tome, neophodno je dodatno vreme radi završetka određenih procedura.
Ono što ovu Vladu odvaja od vlade bivšeg režima i od vlade predlagača ovog amandmana je upravo odgovornost i hrabrost da se suoči sa realnim stanjem, da realno stanje saopšti građanima, da građane ne drži u izvesnosti i u beznađu, nego da građanima saopšti istinito i realno stanje, jer samo tako Srbija može napred.
Na kraju, građani Srbije takvu politiku Vlade i takvu politiku premijera Aleksandra Vučića su prepoznali na svojim izborima, dajući svoje glasove SNS, a u mnogim mestima kao što je Priboj, brišući one druge sa liste političkog života. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem, gospođo Jevtović Vukojčić.
Na član 2. amandman je podneo narodni poslanik Ivan Jovanović.
Da li neko želi reč? (Da.)
Reč ima narodni poslanik Ivan Jovanović. Izvolite.
...
Demokratska stranka

Ivan Jovanović

Samostalni poslanici
Poštovani ministre, poštovane kolege, podneo sam amandman na član 2. u kome sam želeo da precizno definišem koja su to preduzeća od strateškog značaja. Onda sam dodao jedan deo koji kaže – da se strateška važnost odredi na osnovu važećih strateških dokumenata Republike Srbije.
Ono što se čini iz obrazloženja Predloga ovog zakona, koji smo dobili, je da ne postoji jasan kriterijum oko toga kako su odabrana ova preduzeća i to mnogo liči na politički uticaj i uticaj pojedinaca iz Vlade i iz vladajuće koalicije na izbor preduzeća koja će duže ostati pod zaštitom.
Zašto ovo govorim? Govorim zato što, ako smo definisali neki proizvod kao strateški onda se ne može reći da je kamion iz jednog grada strateški, a iz drugog grada kamion nije strateški. Ako je strateški za jednu zemlju, kamion je strateški sve jednog iz kog grada dolazi. Ili, po čemu je kabl strateški, a prerađivački proizvod poljoprivredne industrije nije? Ako ste gledali po tome i pravili po tome kriterijum, nije jasno kako ste došli do njega. Ako ste koristili bilanse, negativan kapital kao kriterijum, opet se ovih 17 ne uklapa, ni u kom slučaju ovih 17 ne može da bude na spisku. Potpuno je nejasno.
Kada se uzme ovaj Predlog zakona, pa se pročita obrazloženje, gde se kaže da se nekima daje strateški značaj zato što oni zapošljavaju po 20.000 radnika koji bi vrlo brzo izgubili posao, onda to znači da će ovih 20.000 izgubiti vrlo brzo posao. Ako je ovo obrazloženje precizno, gospodine Sertiću, to onda to znači.
Samo sam mislio ovim amandmanom da kažemo – ako imamo u strateškim dokumentima Vlade ili oblasti ili gradove koje želimo da favorizujemo, onda je u redu da unesemo deo koji se odnosi na te strateške dokumente. Mislim da bi onda potpuno izbegli mogućnost da građani pomisle da ovde ima partokratije i partijskog uticaja na izbor preduzeća koja će se naći na ovom spisku.
Navešću sada jedan primer. U dva velika giganta, koji nisu na ovom spisku, iz Kraljeva nekih 1.000 zaposlenih trenutno radi, u Fabrici vagona „Magnohrom“ Kraljevo, gasi se „Elektrosrbija“ zbog restrukturiranja EPS, zbog pripreme za privatizaciju, negde oko 1.600 radnika u nekoj budućnosti, u nekim narednim mesecima će ostati bez posla. Sada pitam – ako pravimo uštede i ne dajemo više novac za ove koji su propali, čija imovina ne može da se oporavi, jer je kapital toliko negativan da jede sam sebe, gde koristimo taj novac?
Izvadio sam sa vašeg sajta kako Ministarstvo privrede koriste podsticaje. Postoji u tabeli, koja stoji na vašem sajtu, podsticaj kroz godine, u određene nadležnosti vašeg Ministarstva podsticanje izvoza. Pad od 2011. godine, sa 148 miliona gradu Kraljevo pada podsticanje izvoza na 28 miliona u prošloj godini. Ne kažem, vi niste bili ministar u svim tim godinama i niste vi krivac za to, ali se plašim da će taj trend da se nastavi. Podsticanje proizvodnje, evo gospodine Sertiću – 353 miliona u 2011. godini, 80 miliona u 2012. godini, 118 miliona u 2013. godini i u 2014. godini 22 miliona. Dakle, to je pad od 15 puta manje. Gde idu uštede, ako znamo da je realizacija investicija minimalna, da to nije zadovoljavajuće ni po jednim kriterijumima, po ocenama Fiskalnog saveta? Šta će da pokrene privredu?
Ako se odričemo tih gubitaša i kažemo – nećemo, presecamo sada, na koji način pokrećemo privredu? Nema rešenja, niste nam ponudili rešenje i to je najveći problem. Zašto nismo napravili jasne kriterijume i zašto diskriminišemo građane iz jednog ili iz drugog grada? Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima ministar Željko Sertić. Izvolite.

Željko Sertić

Evo par obrazloženja na vaš predlog amandmana, koji jeste u tom pravcu i ide u pravcu u kome smo mi želeli da određena preduzeća zaštitimo upravo u procesu privatizacije.
Dali ste još jednu odrednicu, da se posebno ti uslovi opišu i to nije loša ideja. Nije amandman odbijen zato što to smatramo lošom idejom, ali, prva stvar, usvojili smo kao država u prethodnim godinama ogroman broj strategija i ogroman broj različitih dokumenata, koje bi sada zahtevalo da se kroz ta sva dokumenta prolazi, da se vadi određena analitika koja bi bila ugrađena u odluku Vlade. Za to jednostavno vremena nema. To ne znači nikako da su politički razlozi ili da će politički razlozi uticati na donošenje odluke.
Kao prva stvar, za svako preduzeće, to ćete videti ako prođe sve ovo o čemu danas pričamo i Skupština usvoji ovaj zakon i Vlada dođe do toga da usvoji uredbu, za svako preduzeće će biti opis, znači ne samo spisak preduzeća, nego će biti opis iz kog razloga to preduzeće stoji tu.
Nabrojaću nekoliko kriterijuma, iako su oni već opisani i dati u obrazloženju i mi smo već i medije obavestili oko toga. To su predlozi Ministarstva privrede, a Vlada će doneti konačnu odluku. Pre svega nam je bilo važno od ovih svih velikih firmi, koje su nekada bile veliki nosioci u prošlosti ekonomskog razvoja, kod kojih preduzeća postoji mogućnosti za njihovu privatizaciju. Jer, ako imate firmu koja ne može da bude privatizovana iz određenog razloga, koja nema spakovanu dokumentaciju, ima probleme sa restitucijom, ima probleme sa dugovanjima takve mere da nikakvim relaksiranjem dugovanja vi ne možete da uđete u proces i u ove modele koje je zakon već predvideo, takva preduzeća nisu stavljena. Dakle, birana su preduzeća koja imaju mogućnost, a pri tom imaju ekonomsku moć da mogu da rade, da postoji tržište, da postoji zainteresovanost, ozbiljna zainteresovanost investitora.
Rekao sam vam već veoma otvoreno, da od 1.800 i nešto pisama o zainteresovanosti, najveći broj pisama nema ozbiljnu težinu sa investitorima. Mi smo obavili veliki broj razgovora u prethodnom periodu. Čak oni koji su se izjašnjavali da žele da razgovaraju o određenim firmama su dolazili pa nam postavljali uslove. Postavljali su nam veoma često uslove koje mi kao država ne možemo da prihvatimo. Mi možemo i zakonom smo predvideli, i to znate kada je bila prošle godine rasprava oko Zakona o privatizaciji, da je država rekla da će u cilju završetka procesa privatizacije relaksirati sve svoje obaveze, ali mi nemamo ni zakonsko pravo, niti bilo koje drugo da utičemo na banku, na privatne kompanije koje imaju potraživanja u prethodnim poslovnim procesima koji su se dešavali u preduzeću, da njih teramo na relaksaciju. Za to postoje drugi načini. Postoji unapred pripremljeni plan reorganizacije i postoji Zakon o sporazumnom finansijskom restrukturiranju. Dakle, postoje drugi instrumenti gde ta preduzeća mogu da uđu i da relaksiraju svoje obaveze.
Pričali smo puno, ja neću ponavljati, dovoljno sam bio jasan u svom obrazloženju, sa čim smo se suočili, sa kakvim problemima, sa kakvim nasleđem prošlosti. Da ne pričam da kada imate velike grupacije preduzeća, pa međusobno povezana preduzeća, da nemaju razjašnjene unutar tih grupacija svoje pravne poslove, da se zna šta se nalazi na kom preduzeću, kome pripada imovina, a kome pripadaju obaveze. Dakle, to su procesi koje niko nije rešavao. Da li je to dobro? Normalno da nije dobro, ali je to zatečeno stanje koje mi nismo imali vremena da rešavamo zbog svih procesa u koje ulazimo, jer bi to nekada, zbog zakonskih procedura koje imamo, trajalo i više godine. Mi prostor za to nemamo vremena i najčistiji način je da se kroz različite vrste drugih procesa to reši.
Sa druge strane, ne slažem se sa vama u konstataciji da se ništa ne čini na toj drugoj strani za preduzeća koja funkcionišu i rade. Upravo veliki broj promena zakona koje smo doneli idu u prilog poboljšanom ambijentu poslovanja, od Zakona o radu, od samog ovog zakona koji strateške reforme vodi, odnosno tzv. strukturne reforme, od Zakona o građevini, koji nam je omogućio znatno ubrzavanje dozvola, od zakona koji je u pripremi o konverziji zemljišta, koji će veoma brzo biti pred vama, od Zakona o ulaganju, od izmena Zakona o sporazumnom finansijskom restrukturiranju, koji svi upravo čiste ambijent poslovanja i čine lakšim za preduzeća.
Nastavljamo sa smanjivanjem nameta na privredu i nastavljamo sa giljotinom propisa tzv, upravu kako bismo omogućili da preduzeća najmanji broj obaveza imaju u svom poslovanju. Tako da, puno je stvari na koje možemo da utičemo. Podatak koji ste dali o smanjivanju davanja preduzećima je potpuno tačan i on govori upravo o ovome o čemu mi pričamo. Prostora za plaćanje preduzeća u restrukturiranju više nema i sva davanja iz budžeta Srbije moraju ići u pravcu razvojnih programa. Da li će to da pogodi određene firme? Da, pogodiće. Da li se trudimo da to izbegnemo, da najmanja šteta bude? Trudimo se i to jeste cilj svih ovih promena i svih zakona, ali održiva privreda mora da bude primer našeg ponašanja i načina u budućem radu. Hvala vam lepo.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine ministre.
Izvinjavam se, gospođo Malušić, radi kvaliteta rasprave daću prvo prednost gospodinu Jovanoviću, pa ćete vi dobiti reč.
Reč ima narodni poslanik Ivan Jovanović, po amandmanu. Izvolite.
...
Demokratska stranka

Ivan Jovanović

Samostalni poslanici
Zahvaljujem se na odgovoru, gospodine Sertiću. Ali, ako kažete da potencijal, odnosno mogućnost da uspemo da obezbedimo investitore ili rešenje za ova preduzeća, da se iz tog razloga odlaže njihovo rešavanje ili se ne odlože ovih drugih, onda nismo trebali da ga nazovemo strateškim kriterijumom, nego smo mogli da kažemo investicioni kriterijum. Prosto, mislim da je ovo veoma zbunjujuće.
S druge strane, mislim da bi trebalo kao ozbiljna država jednom nesporno da odredimo šta je naša strategija. Da li hoćemo da kažemo da je strateška naša industrija prerađivačka, da li je metalska, da li je auto-industrija, da li je hemijska industrija? Prosto, mislim da mi to kao ozbiljna država moramo da imamo i da znamo. I, bez obzira na broj strategija, osnovna strategija, bar kada se radi o privredi, mora da da odgovor na to pitanje. Iz tog razloga sam ovaj amandman na ovaj način i podneo. Nesporno je za rudna bogatstva, za ono gde se i nalaze neka od ovih preduzeća koja se time bave a nalaze se na ovom spisku, za to je nesporno. Zaista, to i laički može da se kaže da je strateško, ali za ova druga je vrlo sporno i vrlo može da kod onih koji nisu na spisku pobudi sumnju da se radi o političkom uticaju.
Podaci koje sam čitao odnose se i na privatna preduzeća koja su povukla sredstva iz Fonda za razvoj. Dakle, to su sredstva za regionalni razvoj, koji je pod vašom ingerencijom. Zato sam i čitao te podatke. Ne radi se samo o ovim preduzećima, nego se radi o svim privrednim subjektima koji posluju u ovom regionu. Zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem se.
Reč ima narodna poslanica Ljiljana Malušić. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Ljiljana Malušić

Srpska napredna stranka
Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre sa gostima iz Ministarstva, poštovana gospodo poslanici, čula sam rečenicu koja mi je zaparala uši, a to je da Vlada bira po političkoj pripadnosti. To nije tačno. Vlada je pre svega najkompetentnija, uz Ministarstvo privrede i finansija, da razmotri problematiku preduzeća koja idu u privatizaciju, a tu rade sve političke strukture, i vaše i naše. Znači, Vlada je Vlada.
Slažem se sa mišljenjem Vlade da ovih 17 firmi ima produžetak za godinu dana, jer sve ove firme rade i doprinose i plaćaju struju. Ne plaćaju kao što su nekad plaćali, jer nemaju broj radnika kao nekada, ali „Jumko“ ima 1.770 zaposlenih. Plaćaju struju i plaćaju porez. Kablovi takođe. Ne punim kapacitetom, ali plaćaju porez i imaju radnici plate, što se toga tiče.
Što se tiče socijalnog programa, mi smo odgovorni kompletno, i opozicija i pozicija, prema našim građanima. E, baš zato, obzirom da smo dobili 50% na prošlim izborima, još više smo odgovorni od vas, pa smo odvojili za to, Vlada je odvojila i Ministarstvo milijardu i 800 hiljada dinara za socijalni program. Dobro je što će se produžiti rok na još godinu dana, jer će za godinu dana deo ljudi otići u penziju i sledeće godine u penziju, a ostali će biti pokriveni ovim socijalnim programom. Znači, dobiće otpremninu za posao koji mogu privatno da otvore, pod jedan.
Pod dva, što se tiče firmi na Kosovu i Metohiji, Kosovo i Metohija je srce Srbije i obzirom da su tamo firme pod velikom presijom i uzurpacijom, da su privatizacije odrađene na jedan prljav i loš način, bez dobre dokumentacije, upravo smo produžili rok da se to ne bi dešavalo. Dakle, da vidimo šta se radi i kako se radi i da pomognemo i tim firmama, da ih ako možemo revitalizujemo, a ako ne, makar da pomognemo ljudima koji se bave privatizacijom da to odrade na dobar način, prema standardizaciji i računovodstvenim propisima EU. Hvala na pažnji.