Sedmo vanredno zasedanje, 26.02.2016.

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Sedmo vanredno zasedanje

01 Broj 06-2/92-16

26.02.2016

Beograd

Sednicu je otvorio: Igor Bečić

Sednica je trajala od 17:05 do 00:50

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Da li žele reč izvestioci nadležnih odbora? (Ne)
Da li predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč? (Da)
Reč ima narodni poslanik Elvira Kovač. Izvolite.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Elvira Kovač

Savez vojvođanskih Mađara
Zahvaljujem.
Poštovani potpredsedniče, predsedništvo, gospođo ministre, saradnici, dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SVM izneću ukratko naše viđenje o tri predložena zakona.
Krenuću od Predloga zakona o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru. Svakako naša poslanička grupa pozdravlja nameru da se uspostavi sistem plata u javnom sektoru na jedinstven i transparentan način za sve.
Sa druge strane, pozdravljamo i uspostavljanje opšteg kataloga radnih mesta, odnosno zvanja i položaja i funkcija u javnom sektoru u vidu popisa a cilju praćenja radnih mesta i poslova koji se na njima obavljaju. Kao što smo čuli u uvodnom izlaganju uvažene gospođe ministra, definišu se platni razredi ovim zakonima kojima se izražava vrednost radnih mesta, odnosno zvanja i položaja koji pripadaju određenoj platnoj grupi.
Ono što je izuzetno značajno je da su definisani kriterijumi za svrstavanje radnih mesta odnosno zvanja i položaja u platne grupe kao što su složenost tih poslova, kompetentnost radnika, autonomija u samom radu, poslovna komunikacija, a izuzetno i naročito u određenim slučajevima i rizični uslovi rada. Naša poslanička grupa pozdravlja utvrđivanje kriterijuma za vrednovanje poslova koji se obavljaju na odgovarajućem radnom mestu.
Predlog zakona kao što smo čuli i kao što smo imali priliku da vidimo predviđa da se sve zarade obračunavaju na osnovu istih elemenata, iste osnovice, jedinstvene matrice raspona koeficijenata, kako bi se ostvario izuzetno značajan princip jednaka plata za jednak rad za sve. Raspon koeficijenata će se, kako je navedeno, definisati određenim posebnim zakonima čije donošenje nas još očekuje, nakon usvaja ovog, ako možemo tako da ga nazovemo, krovnog zakona.
Ovaj predlog zakona tačno definiše šta obuhvata javni sektor, kao i koja se lica smatraju zaposlenim u javnom sektoru, a sa druge strane on definiše izuzetke, odnosno one na koje se ovaj zakon ne odnosi, kao što su npr. zaposleni u javnim preduzećima, NBS, kao ni za zaposlene u javnim medijskim servisima itd.
Sledeći zakon koji se nalazi pred nama je Predlog zakona o opštem upravnom postupku, koji zaista sa stanovišta građana i privrede je značajan jer se sreće sa upravnim radnjama koje se tiču prava, obaveza i pravnog interesa stranaka kao što su vođenje evidencija, izdavanje različitih uverenja, pružanje informacija, primanje izjava i drugih radnji. Vrlo često, oni se iz dana u dan sa njima susreću, kako sami građani, tako i privreda.
Ono što bih želela da istaknem i što je zapravo najznačajnije za građane je da nakon što usvojimo ovaj zakon, tačnije za 90 dana od njegovog usvajanja izvod iz matične knjige rođeni, uverenje o državljanstvu, i mnoga druga slična dokumenta koja su u posedu države, a koja su građani do sada i sada, morali da pribavljaju radi ostvarivanja određenih svojih prava, ovim zakonom će postepeno, znači u periodu od neka tri meseca otići u istoriju, konačno.
Predlog zakona, naime predviđa da građani više neće morati sami da pribavljaju pomenuta dokumenta, nego će morati da ih obezbede upravo spomenuti državni službenici uvidom u elektronsku bazu podataka. Oni će sve podatke koji se tiču građana a nalaze se u službenim evidencijama morati sami da obezbede. Predlog zakona čak predviđa i rigorozne kazne za nepoštovanje ove odredbe.
Spomenula bih nekoliko načela upravnog postupka sa novom sadržinom koji se nalaze u ovom Predlogu zakona, kao što su npr. načelo predvidivosti, koji dopunjuje načelo zakonitosti, a čija suština je da organ postupajući na osnovu zakona drugih propisa, opštih akata, mora prilikom postupanja u upravnoj stvari voditi računa, zapravo i o ranije prethodnim odlukama donetim u istim ili sličnim upravnim stvarima.
Nadalje, načelo predvidivosti znači da se ne treba oslanjati na jednu odluku, već na ujednačenu pravnu praksu određenog organa po određenom pitanju, što je izuzetno značajno. Kao što sam već spomenula, ono što se zapravo tiče svih nas i građana, ovde je definisano kao načelo delotvornosti, ekonomičnosti, ono zapravo oslobađa stranke dužnosti pribavljanja onih podataka o kojima se vode službene evidencije, znači vode ih organi javnih vlasti. Novina je što je predviđena prekršajna odgovornost ovim Predlogom zakona za ovlašćeno lice u organu koji zahtevaju od stranke da dostave te podatke.
Predlog zakona o opštem upravnom postupku uvodi pravnu osnovu za formalnu i neformalnu elektronsku komunikaciju što je takođe značajno i u skladu sa modernizacijom između organa i stranke uključujući zapravo i novinu kao što je elektronsko dostavljanje. Do elektronske komunikacije dolazi uz saglasnost stranke i kada je to propisom određeno.
I, ono što je uvažena gospođa ministar spomenula u uvodnom izlaganju tzv. jedinstveno upravno mesto je velika novina. Ono bi značilo objedinjene pružanje usluga na jednom mesto. Cilj ovog predloga je zapravo da se omogući samoj stranci da umesto obraćanja većem broju organa ili vođenja više postupaka kod istog organa radi priznavanja određenog prava, može da na jednom mestu na jedinstvenom upravnom mestu dobije sve relevantne formacije ili da podnese jedan zahteve koji je značaja. Zaista je dobar primer koji ste vi izneli tokom rođenja deteta koji je do sada podrazumevao zaista više postupaka kod prijave ličnog imena, državljanstva, prijave prebivališta, zdravstvenog osiguranja i tako dalje, što je zaista u praksi bio veliki problem, jer to nije moglo da se odradi kao što ste vi spomenuli u samom porodilištu već su mladi roditelji zajedno morali da idu kako kod matičara tako sve redom da zajedno potpišu, izaberu ime deteta i prijave ga za knjižicu ili tako dalje.
Sve u svemu novi zakon, odnosno Predlog zakona o opštem upravnom postupku i posle njegove primene koja je odložena, bi zaista trebala da dovede do toga da imamo jednu modernu evropsku upravu i da to zaista bude servis građana i privrede i nadamo se da će to tako u bliskoj budućnosti izgledati u praksi.
Ono što bih želela još ukratko da spomenem da je naša poslanička grupa SVM na ovaj Predlog zakona podnela jedan amandman o kojem smo mi razgovarali i verujemo da je prihvatljiv. On se odnosi na službenu upotrebu jezika i pisma nacionalne manjine. Dakle, na područijima na kojima u službenoj upotrebi i jezik nacionalne manjine postupak se vodi na jeziku i uz upotrebu pisma te nacionalne manjine u skladu sa zakonom. Ovo je zapravo usklađivanje ovog zakona sa važećim Zakonom o službenoj upotrebi jezika i pisma i nadam se da ćemo za dva dana u raspravi u pojedinostima i kada dobijemo i mišljenje Vlade, dobiti pozitivan odgovor da je ovaj amandman prihvaćen.
Vlada je treći Predlog zakona o kojem danas raspravljamo su izmene i dopune Zakona o teritorijalnoj organizaciji kojim se zapravo njegovim usvajanjem bi Kikinda, Vršac i Pirot trebali da postanu gradovi, što je prihvatljivo i što će naša poslanička grupa da podrži. Čuli smo u uvodnom izlaganju uvaženog kolege poslanika, predlagača ovih inicijativa da ona zapravo datira već možda iz 2007. godine kada je donet Zakon o teritorijalnoj organizaciji koja je tada kao gradove definisao 23 teritorijalne jedinice, a grad Beograd kao posebnu. Ovde smo najviše, do sada se najviše pričalo o Kikindi i ja bih spomenula takođe Kikindu i Vršac, naravno i Pirot, pošto su sve to pogranične opštine u samom obrazloženju piše da je ovo neophodno upravo zbog privlačenja investitora. Ali, postoji niz argumenata, na primer zašto bi Kikinda kao najveća severno Banatska opština trebala da postane grad. Od toga da je Kikinda privredni, obrazovni, administrativni, kulturni, sportski centar severno Banatskog regiona preko vrlo bogate kulturne istorijske tradicije ove opštine, nadamo se u budućnosti grada. A i u gradove su ranije uvrštene i sredine sa daleko manjim brojem stanovnika nego od spomenutih, znači, Kikinde, Vršca i Pirota.
Ovo bi svakako trebalo da doprinese ekonomskom razvoju ovih jedinica lokalne samouprave i punom korišćenju njihovih privrednih, kadrovskih i prirodnih kapaciteta. Konkretno za njihove stanovnike bi značilo niz pogodnosti kao što su na primer institucionalna reorganizacija u zdravstvu, policiji, gradskoj upravi, komunalnoj policiji i drugim sferama života, što bi trebalo značajno da olakša i administrativne procedure i lokalnu sredinu, da lokalnu administraciju i sredinu učini efikasnijom.
Za sam kraj svog izlaganja bih želela da pohvalim što je posle toliko godina, znači, ovaj Zakon o teritorijalnoj organizaciji je donet 2007. godine, od tada se nije menjao. Što se on sada menja i to vrlo retkom prilikom da to bude inicijativa narodnog poslanika, a ne predlog koji dolazi iz Vlade. Želela bih da podsetim na inicijativu SVM, odnosno konkretno na naš amandman koji smo podneli 2007. godine kada smo raspravljali o ovom zakonu, a koji se odnosi na novo naseljeno mesto u Zrenjaninu, pod nazivom Mužlja.
Naime, trenutna situacija je, da je naseljeno mesto Mužlja, kao takvo zvanično prema onom zakonu ne postoji. Ona je u formalnom smislu jedno od prigradskih delova Zrenjanina.
Međutim, suštinski Mužlja predstavlja samostalno naseljeno mesto sa trenutno oko 8.000 stanovnika ima konkretne granice, čini jednu geografsku celinu sa jasno utvrđenim granicama početkom i krajem i smatramo da ne postoji nikakva prepreka da nekim budućim izmenama i dopunama Zakon o teritorijalnoj organizaciji se zaista Mužlja utvrdi, kao posebno naseljeno mesto. Trenutno nije bilo tehničkih mogućnosti da podnesemo ovaj amandman, ali se nadam da ćemo u budućnosti uspeti da to usvojimo i odradimo.
U danu za glasanje poslanici i poslaničke grupe SVM će podržati tri predloga zakona koji se nalaze na dnevnom redu. Zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Riza Halimi. Izvolite.

Riza Halimi

SDA Sandžaka – PDD
Hvala, gospodine predsedavajući.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja ću govoriti o predlogu izmene i dopune Zakona o teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije. Baš mi je drago što smo maločas čuli obrazloženje kolege dr Branislava Blažića o tome koje su prednosti i koje će dobiti biti ovih opština, koje dobijaju status gradova. Apsolutno se slažem i sa obrazloženjem i sa potrebnom da se to uradi i baš je fino i obrazložio, njegov predlog je podržan od strane Vlade i od samog premijera Vučića, pa ja sada u vezi sa tim da postavim jedno pitanje, valjda ćemo dobiti i odgovore, da li je isto moglo i za opštine koje imaju apsolutno, ne iste potrebe, nego ispunjavaju daleko više ove kriterijume koji su izneti u obrazloženju ovog predloga zakona.
Na kraju krajeva, premijer je dobio i zahvalnicu od predsednika Opštine Preševo, pa bi valjda trebalo dodatni motiv gde je bio, da se i Preševo i Bujanovac uključe u red ovih opština koje prerastaju u nivo gradova i koje će imati sve ove mogućnosti koje su navedene u obrazloženju, ekonomski, demografski, geografski razlozi. Ove opštine su na Koridoru 10, veoma važno, graniče se, dalje se ide prema Makedoniji i uvek smo aktuelni, uvek kada postoji krizna situacija, jer sam ovde spomenuo i onih tamo davnih 90-ih godina, za vreme međunarodnog embarga, kada je kroz te opštine prolazio, i glavni opticaj je bio i naftnih derivata i cigareta i od svega toga je i država opstajala, preko tih nezakonitih aktivnosti, ali je podržavano i stimulirano i od strane državnih organa u to vreme, a sada smo veoma aktuelni, sa postojećom migrantskom krizom.
Sada je pitanje, zašto u nekim normalnim uslovima se država ne seti da i ova područja, ove opštine unapredi u tom nivou kako bi bilo, kao što se u obrazloženju kaže – viša investicija, više mogućnosti za razvoj, a naravno, uzimajući u obzir ove druge negativne pojave, kao što je iseljavanje, odliv mladih kadrova koji odlaze.
Gospođa potpredsednik Vlade je najbolje upoznata i zna zbog čega je i procena za Preševo, Bujanovac i Medveđu, prošle godine urađena, jer se kaže, nije mogla ona redovna procena Zavoda za statistiku uzimati u obzir 12,13, nakon bojkota stanovništva, 11 godine, gde je osetno opao broj stanovnika na ovim opštinama, a da li je to tačno utvrđeno, to je već posebno pitanje.
Po meni su veoma sumnjive metode koje su tom prilikom primenjene, iako je od međunarodnih stručnjaka, ja sam imao svoje rezerve, ali uopšte nisu važne.
Po meni je važno i Vladi sam postavio pitanje, da li je Vlada ovom prilikom ozbiljno razmotrila upravo zbog čega je došlo do tog naglog smanjenja broja stanovnika i to u ove tri opštine, više od 10.000 i to za tri godine od 10 do 13. Smanjenje koje je veće od 10.000, takva je procena, koja je sada zvanična, pokazala i pitanje je da li se u Vladi ikada razmatralo to pitanje i zašto je došlo do tog naglog odlaska stanovništva sa tog područja? To nije malo, to je 17% stanovništva u tri godine i u to, ne računajući prirodni priraštaj iz tog područja. Znači, nije 10.000 ako se uzima prirodni priraštaj, to je verovatno nekih 14.000 manje. Baš je lepo i onda preko ovih metoda koje ja podržavam, ali za koje se Vlada uvek ne seća, ne seti na vreme da uradi neki korak, i uglavnom mi znamo koje odgovore dobijamo. Ovo područje ima koordinaciono telo i to koordinaciono telo magičnim štapom rešava tamo sve probleme, a mi zapravo tamo imamo samo jednog predsednika koji daje političke izjave, a koji se ne bavi konkretnim problemima tog područja, nit se bavilo koordinaciono telo katastrofalnom privatizacijom, gde su svi ti, i onako mali prirodni kapaciteti za bagatelu prodati, radnici isterani, a ovde sam bio puno puta dosadan sa pitanjem šta će se od strane Vlade preduzimati da se to spreči ili da se popravi u nekom kasnijem periodu, ali za sada nijednog interesovanja nije bilo.
U tom planu kao što vidite nije bilo interesovanja i za niz drugih životnih problema, i u obrazovanju i u svim drugim oblastima. Jedino, kada imate neku drugu situaciju, onda se dolazi da se vidi kako palijativnim merama, neka takva situacija treba da se reši.
Logika da još pre 16 godina, kada je bila krizna situacija, kada se pucalo na tom području i kada je bilo većeg interesovanja i od strane Vlade da se tada reše problemi i nastalo je to koordinaciono telo, a od kada sam ja ovde, to je više od osam godina, stvorena je bila klima kao da su ove opštine privilegovane, što apsolutno nije tačno.
Te opštine su zapravo preko koordinacionog tela dovedene u najtežu situaciju u njenoj istoriji dosadašnjoj. Pogledajte sve podatke o nivou stanja i ljudskih prava i stanja ovih opština koje ste ranije imali, i sudove i tužilaštva koji više nemaju i niz, Preševo je imalo četiri banke, sada ima samo jednu. To pokazuje koji je nivo i kakva je privredna situacija na tom području, nakon 16 godina postojanja koordinacionog tela.
Imamo situacije da se često proizvoljno daju izjave i o tom stanju na tom području, da opet ponovim, da se stvaraju zapravo Potemkinove priče, general Potemkin, svojevremeno trebao je da napravi privid o blagostanju u tom delu gde je bio nadležan i kada dođe carica Katarina, to pogleda i dobije takav utisak.
Mi imamo opet generala koji se stara za naše stanje tamo i da imamo katastrofalnu situaciju, a samo se stvara privid zarad međunarodnih delegacija koje dolaze, da bi se stvorio privid da tamo teče med i mleko, a situacija nam je da kada treba ovakav doprinos, ozbiljan, ja ovo podržavam da stvarno treba sve ove opštine koje imaju broj stanovnika, jer Preševo i Bujanovac imaju približan broj stanovnika, kao i Vršac, kao i Kikinda. Zašto može za Kikindu, za Pirot, za Vršac a ne može za Preševo i za Bujanovac, kada još bolje ispunjavaju sve kriterijume koji su u obrazloženju navedeni?
Kada smo imali poziciju koordinacionog tela u budžetu za ovu godinu, rečeno je da su ovo strateški važne opštine. Pa ako su strateški važne ove opštine, dajte ljudi onda da se odnosimo na isti način, a toga u praksi nema, zato ljudi odlaze. Ostao je veoma mali broj mladih, jer nemaju šanse da se ikad zaposle. Nemaju nikakvu perspektivu zapošljavanja, i onda moraju da odlaze.
Opet postavljam pitanje – mi smo pre tri godine podneli Vladi program od sedam tačaka, veoma glasno je bio podržan, ali u praksi do sada skoro ništa, van bolničko porodilište, fakultet u Bujanovcu, zgrada fakulteta, a dotle imamo premijera da ide u Vlasotince i Leskovac i otvara kapacitete u Vlasotincu od nekih 200-300 radnika, a u Leskovcu znatno više, kao da smo mi tamo samo za neke reprezentativne, ajde poput onoga što je raniji predsednik koordinacionog tela, dovodi režisera iz Beograda, da bi napravio pozorišni komad, gde je učestvovalo tri albanska učenika, tri srpska, dva romska i jedanput prikazan u Bujanovcu, ni u Preševu, ni u Bujanovcu nikada, a onda je taj komad u Beogradu bio tri-četiri puta prikazan, u Subotici, u Ljubljani i ne znam gde vani.
To je logika tih Potemkinovih sela, da se napravi samo privid da se nešto radi, a suštinski situacija sve gora i gora.
Zato još jednom na kraju, podržavam dat predlog za ove opštine, obrazloženje je odlično, ali hajde da se to pod jedinstvenim kriterijumima primeni u svim sličnim situacijama, a ne da to bude selektivno. Hvala vam.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Marko Đurišić. Izvolite.
...
Socijaldemokratska stranka

Marko Đurišić

Socijaldemokratska stranka, Zajedno za Srbiju, Zeleni Srbije
Hvala poštovani potpredsedniče, poštovana ministarko, ovaj zakon je jedan od onih zakona koje smo čekali i očekivali, po rečima premijera, u prvih sto dana mandata ove Vlade, bilo je najavljeno. Trebalo je samo sedam puta više vremena da konačno dobijemo ovaj zakon i da ga raspravljamo u jednoj potpuno nedemokratskoj atmosferi.
Žao mi je što ste svoj rad, pretpostavljam da ste najveći deo ove prethodne dve godine radili na ovom zakonu, mislim pre svega na Zakon o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru, raspravljate danas u vreme kada Skupština ne treba da radi, u vreme kada nema prenosa na javnom medijskom servisu, kada građani ne mogu da čuju šta i na koji način Vlada vidi, kako vidi sudbinu zaposlenih u javnom sektoru.
Vi ste očigledno imali veliku potrebu da nam obrazložite rešenja i to je normalno, sat i po skoro smo slušali uvodnu reč vas i kolege koji je obrazložio treći zakon o kome danas raspravljamo. Ali nažalost, ova rasprava ne može da se kaže da je demokratska, demokratija i rasprava u parlamentu služi da bi se mi poslanici, predstavnici građana upoznali, odnosno raspravljali o nekim zakonima.
Vi, kao što znate, ste Zakon o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru usvojili juče na Vladi i poslali ga nama danas, odnosno poslali ga da raspravljamo danas o njemu. Govorili ste kako je postojala javna rasprava, naveli ste ko je sve učestvovao, ali tamo su učestvovali predstavnici sindikata, stručnjaka, ali nigde nema građana. Oni treba ovde u parlamentu da čuju i preko svojih zastupnika, nas poslanika da kažu nešto o predlozima zakona.
Na ovaj način, sa ovakvom raspravom, to nije moguće i to je veliki deficit ovog zakona i to će, sasvim sigurno, beležiti njegovu primenu u budućnosti. Niste na to trebali da pristanete. Morali ste da tražite više vremena, pre nego što je ovaj zakon krenuo u raspravu u parlamentu, upravo vi, da se ne bi osporavao vaš rad, jer to je neminovno da će se dešavati kako ovaj zakon bude stupao u primenu.
Pogotovu je nelogično to što mi na ovaj način raspravljamo o Predlogu zakona o platama koji treba da se primenjuje od 1. januara 2017. godine u jednom delu, a do kraja u celom svom delu tek od 1. januara 2018. godine, gde se predviđa ovim zakonom ponovo donošenje mnogobrojnih, što podzakonskih akata, što drugih zakona, nečega što se zove katalog, ta reč je potpuno neprimerena našem pravnom sistemu. Katalog se koristi u, ne znam, maloprodaji, trgovini, u zakonima to do sada nismo imali priliku da slušamo o katalozima.
Zakon o opštem upravnom postupku takođe, malo duže je bio ovde u parlamentu, njegova osnova za sprovođenje bi trebali da bude dobra, efikasna, motivisana javna uprava. Ukoliko se usvoji ovaj Predlog zakona o sistemu plata, ja se bojim da nećemo ostvariti taj preduslov i da sva ona dobra rešenja koja Zakon o upravnom postupku nosi, neće se ostvariti u praksi onako kako ste vi govorili ovde u svom uvodnom izlaganju, a opet i taj zakon i njemu manjka demokratski deficit, zato što ste rekli kako ste konsultacije o ovom zakonu i o Zakonu o platama, što se tiče parlamenta, naveli ste da je sa dva sastanka sa ekonomskim kokusom parlament upoznat sa tokom izrade Zakona o platama.
Moram da kažem da taj ekonomski kokus nije nikakvo zvanično telo parlamenta. U njemu sede poslanici gotovo svih poslaničkih grupa, ali i dalje to nije način za upoznavanje parlamenta i poslanika sa nekim zakonom i to ne može da nadomesti taj razgovor koji ste tamo imali, ne može da nadomesti javna slušanja, raspravu na odborima i druge stvari što je sada sve izostalo.
Ono što je veliko pitanje za javnost, koja je sada isključena, možda će nas neko od građana uhvatiti posle ponoći, ovu raspravu, je i da li je ovim zakonom ispoštovano ono što je dogovoreno na poslednjem sastanku od 3. februara, čini mi se, između sindikata predstavnika poslodavaca i Vlade u svim onim delovima koji su tada bili na raspravi? Kada je završen taj sastanak rečeno je da je nešto dogovoreno. Ja koliko sam uspeo da napravim neke konsultacije za ovo kratko vreme, nije sve ispoštovano. Videćemo u narednim danima kako će ovaj zakon, koji treba da tretira sudbinu preko pola miliona ljudi, kakve će reakcije imati u javnosti.
Sada, hajde da krenemo redom. Nekoliko zamerki smo uspeli da, da kažem, primetimo za ovo kratko vreme, ovaj zakon o sistemu, prva zamerka je sam naslov zakona - Zakon o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru. Čitajući ovaj zakon ja nikakav sistem nisam uspeo da vidim. To je 40 članova, neki članovi, ja se ne sećam da li smo usvajali zakone sa dužim članovima nego što je član 14. zakona. On je napisan na sedam strana. Imali smo zakone koji stanu na jednu stranu, a ovde imamo jedan član zakona koji ima sedam strana teksta. Ko tu uspe da se snađe, svaka mu čast. Onda sledeći član, recimo zakona, 15. jedna tabela koja uopšte ne može da se pročita i potpuno je nejasna.
Ona osnovna zamerka je da su iz ovog sistema, i vi u to niste uspeli da nas ubedite zašto je bilo neophodno, isključena javna preduzeća, Narodna banka Srbije i Javni medijski servis. Činjenica je da je upravo tu najveća razlika između plata zaposlenih koji radi isti posao. Sekretarica u državnoj upravi ili po školama, bolnicama i sekretarica u javnim preduzećima, razlika u platama je pet, šest puta. Nekada su te sekretarice ili čistačice u javnim preduzećima plaćene bolje nego direktori škola ili lekari.
Ovaj zakon neće ispraviti tu nepravdu. Vi ste taj problem ostavili sa strane. Dve godine ste vi lično u mandatu i to niste uspeli da rešite i sad na kraju svog mandata.
Iskreno se nadam i očekujem da je ovo kraj, jer posle izbora siguran sam da građani neće dati poverenje Vladi koja na ovaj način tretira njihove probleme.
Ono što ovaj zakon donosi je sužavanje stečenih prava zaposlenih, vezano za bolovanje, godišnji odmor, regres, topli obrok. U prethodnom zakonu, recimo, vezano za bolovanje, stajalo je da naknada za vreme bolovanja može da iznosi najmanje 65%. U nekim slučajevima su kolektivnim pregovaranjem sindikati i zaposleni se izborili da to bude više. Sada je ta mogućnost isključena. Nema reči - najmanje, znači 65%, ni gore ni dole. Regres i topli obrok stoje u Predlogu zakona, ali uz ograničenje, ograničenje da će na socijalno-ekonomskom savetu ili kako već, se razmatrati visina, pa ako se steknu uslovu u budžetu, onda će se utvrditi koliki je iznos regresa i toplog obroka.
Govori se i o dnevnicama, famoznim dnevnicama, koje preko noći potpuno neargumentovana, smanjena deset puta. Ima član 32, čini mi se, govori o dnevnicama, pravu na dnevnicu. Ali, kolika je ona? Da li je dnevnica od 150 dinara u zemlji ili 15 evra za službeni put u inostranstvo realna i dostojna čoveka koji treba da odradi neki državni posao? Ja mislim da nije. Da li je bilo zloupotreba? Da, ali je trebalo boriti se sa zloupotrebama, a ne na ovaj način smanjiti prava i time dodatno demotivisati zaposlene u javnom sektoru.
Ovaj zakon po nama krije smanjenje plata. Vi ste uspeli nekoliko puta u svom izlaganju da kažete kako će obračunom, usklađivanjem osnovica se utvrditi kolika je ta razlika, videti koji su sve koeficijenti u opticaju, ali niste rekli šta će posle toga da se desi, a desiće se smanjivanje plata, sasvim sigurno ne povećavanje, jer je ono što se ovde ponavlja i kroz ovaj zakon i vi ste to govorili, a to je taj famozni budžet i uštede i neka priča kao da je budžet važniji od života.
Građani Srbije ne žive zbog budžeta, da bi budžet bio pozitivan, ili ne znam kako to premijer voli da kaže, nego da bi mogli da ishrane svoju porodicu, da se leče, da se obuku, da možda zadovolje da izađu nekad u pozorište, bioskop, da žive život dostojan čoveka, a ovaj zakon to neće obezbediti, naprotiv, koštaće zaposlene u javnom sektoru daljeg smanjivanja plata.
Šta će na kraju biti rezultat ovog zakona? Imaćemo umesto efikasne i dobro motivisane uprave, imaćemo slabo plaćene zaposlene, nemotivisane da rade, neće se ostvariti taj cilj servisa građana koji treba lakše i kvalitetnije da ostvaruju svoja prava. Ta prava će i dalje biti prazno slovo na papiru, koja ne mogu da se ostvare i uvek će se nalaziti neko obrazloženje, nešto što će se naći u nekom zakonu. Kažem, ovaj zakon nije sistem, jer ne može da bude sistem zakon koji predviđa donošenje desetine novih drugih zakona. Gotovo u svakom članu vi govorite – neki drugim zakonom ili podzakonskim dokumentom biće rešeno ovo ili ono pitanje. Nema tu sistema.
Ono što ste vi rekli ovde i govorili da ovo treba da ostvari efikasnost, transparentnost, pravičnost, da je to reforma sistema, ne vidimo da će krajnji rezultat biti takav. Mislimo da će se vrlo brzo pokazati brojni problemi ovako usvojenog zakona. Šta će se dešavati, recimo, sa platama sudija i tužioca kada primenite jednu osnovicu za obračun plata?
Govorite da će posebnim zakonima posebno biti definisani uslovi za vrednovanje rada i kriterijumi za vrednovanje rada. Pa, zašto vam je trebalo dve godine? Zašto to nije bio deo ovog zakona ili nekog drugog zakona koji usvajamo zajedno. Ovako je ovo samo jedno obećanje, sada pred izbore verovatno, zato i donosimo ovaj zakon navrat-nanos, preko noći, samo da bi moglo da se kaže da je nešto urađeno, a nikakav suštinski napredak nije napravljen.
Zakon o upravnom postupku ima 217 članova i njegova primena je od 1. juna 2017. godine, osim tri člana, a mislimo da je i tu rok od 90 dana koji ste dali predugačak, rok od 90 dana koji ste predvideli da državni organ po službenoj dužnosti pribavlja određena dokumenta umesto građanina. Ne znamo zašto je moralo da se čeka još tih 90 dana. Verovatno da bi posle izbora odložili početak primene i toga.
Na kraju, nekoliko rečenica bi rekao o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o teritorijalnoj organizaciji Srbije.
Lično nemam ništa protiv predloga da Vršac, Kikinda i Pirot dobiju status grada, ali postavljam pitanje – zašto to nije slučaj sa Šidom, Borom, Negotinom, Prijepoljem? To su, takođe, velike opštine koje se nalaze na granici, ako je neki kriterijum bio da se pograničnim većim opštinama, centrima okruga pomogne tako što će dobiti status grada, onda je pitanje – zašto ovi gradovi, odnosno ove opštine nisu uključene u ovaj predlog? Ima nekih amandmana, videćemo kakva je njihova sudbina. Ili Prokuplje, ili Paraćin, centri okruga, velike opštine koje se dobro razviju i ovako, odnosno Paraćin, ali zašto onda njima ne pomoći i dati im status grada?
Problem sa ovim predlogom je taj, kako smo čuli od predlagača koji je originalno krenuo sa idejom da pomogne svoj grad Kikindu, a onda mu je premijer dobrog srca rekao – hajde da to malo proširimo. Da li onda treba promeniti zakon, pa da ove kriterijume promenimo, koji govore o tome koje opštine, odnosno kako se formiraju gradovi, koji su to uslovi za formiranje gradova, pa reći uslov je i ako je premijer blagonaklon prema tome? Nema nikakvog objektivnog kriterijuma sada, pa da mi kažemo – da, ovi gradovi treba, odnosno ove opštine treba da postanu gradovi sutra, a neki drugi ne treba. Znači, potpuno ostavljanje na volji premijeru da on uradi i uredi čak i ovu stvar, pored svega što radi, svaki dan, za građane Srbije.
Iz svih ovih razloga, mi jednostavno ne možemo da podržimo ove zakone. Nisu dobri zakoni koji se donose preko noći ovde u Skupštini. U to smo mnogo puta mogli da se uverimo za sve ove godine, ne samo poslednje četiri, nego i prethodnih.
Rad preko noći, lomljenje na brzinu, nije dobar i ne može se opravdati ničim, a pogotovo ne nekom žurbom da se pre raspisivanja izbora završe neki poslovi koji su se obećali, a podsećam da je Zakon o platama, platnim razredima obećan u prvih 100 dana, kao i Zakon o javnim preduzećima koji je usvojen pre tri dana. Umesto 100, trebalo je 700 dana i, na kraju, posao nije završen. Sem što se zakon zove da je zakon o sistemu, suština je, kada pročitate zakon, da sistema nema, da ima novih zakona koji moraju da se donesu i da ta džungla, ja se potpuno slažem, u kojem je sistem plata u javnom sektoru danas neće biti ništa manja kada se ovaj sistem, kako ga vi zovete, pokuša napraviti i uspostaviti. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Vladimir Marinković.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Vladimir Marinković

Socijaldemokratska partija Srbije
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.
Poštovana potpredsednice Vlade sa timom, dame i gospodo narodni poslanici, pažljivo sam slušao prethodnog govornika i mogu da kažem da je ceo njegov govor protekao u tome da je uputio puno kritika, kada je u pitanju predlog čitavog seta ovih zakona, ali nisam čuo ni jedan konkretan predlog za unapređenje bilo kog predloga zakona, ni jednu konstruktivnu izjavu, niti konstruktivnu sugestiju da li je moguće ovakva zakonska rešenja, odnosno njihove predlog unaprediti.
Očigledno da nije dovoljno što je ovaj set zakonskih predloga prošao kompletnu demokratsku proceduru, javna slušanja, prošao je kroz veoma intenzivan socijalni dijalog, što je nama, kao predstavnicima SDPS, najvažnije, sa socijalnim partnerima, sa predstavnicima sindikalnih organizacija, sa predstavnicima poslodavaca i, naravno, sa predstavnicima pet ministarstava koji učestvuju u tom socijalnom dijalogu kada je u pitanju rad Socijalno-ekonomskog saveta, tela koje u svakom slučaju ima pravo, u skladu sa zakonom, da daje mišljenje na svaki zakon čiji su efekti takvi da mogu da utiču na socijalno-ekonomsku situaciju u zemlji.
Nije dovoljno što se vodio dijalog sa nevladinim organizacijama. Nije dovoljno što se dijalog vodio i sa narodnim poslanicima. U istom tom Ekonomskom kokusu stranka Borisa Tadića je zastupljena najviše posle SNS. Dakle, dva poslanika Borisa Tadića učestvuje u radu Ekonomskog kokusa. Tu učestvuju ljudi koji su predstavnici svih političkih stranaka i vama hvala na tome i hvala vam na vašoj posvećenosti i vašem timu koji je uvek bio mnogobrojan, koji je uvek imao vremena da odgovori na svako pitanje, na svaki predlog da bi došli do najboljeg mogućeg zakonskog rešenja i predlozima o kojima danas razgovaramo.
Ono što je suština ovih zakonskih predloga, ja ću se ovde fokusirati na Zakon o sistemu plata u javnom sektoru, prvenstveno je to da se utvrđuju jasna pravila igre, kada je u pitanju sistem plata. Ukida se sistem koji je podrazumevao preko 900 koeficijenata. Jedna situacija koja nije omogućavala dobro upravljanje, dobar menadžment i ono što želimo, u svakom slučaju, da postignemo implementacijom ovog zakona, a to je jeftina, malobrojna, efikasna i efektivna državna uprava i administracija. To je ideal i to je u stvari ono što je imperativ kada je u pitanju predlog ovog zakonskog rešenja, a to je da javna administracija, državna uprava budu dobar i kvalitetan servis prvenstveno građanima, a onda i privredi.
Moram da podsetim kolege narodne poslanike da je ovo samo nastavak donošenja čitavog niza reformskih zakona koji se tiču sprovođenja reformi državne uprave. Podsetiću na Zakon o utvrđivanju maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru, na strateški važan reformski zakon o inspekcijskom nadzoru i upravo je taj zakon i njegova implementacija bila vododelnica koja opredeljuje konačno i koja menja ono što je u našoj zemlji postojalo 25 godina, a to je odnos državne uprave, državnih službenika, činovnika, inspekcija prema privredi. Upravo Zakon o inspekcijskom nadzoru je promenio tu orijentaciju prema onima koji pune budžet, koji plaćaju poreze, koji zapošljavaju ljude i koji su definitivno stub razvoja naše zemlje.
Od 2000. godine, pa do dolaska vas na mesto potpredsednika Vlade i ministra za državnu upravu i lokalnu samoupravu, svedoci smo da su pokrenute više puta reforme državne uprave i reforme javnog sektora. Akcioni planovi, pravljene su strategije, ali nažalost niko ništa nije konkretno uradio, niko ništa nije konkretno sproveo, tako da nas je to, u svakom slučaju, mnogo koštalo i, ono što je najbitnije, sve to vreme imamo jako neefikasnu državnu upravu koja paralelno mora da se razvija sa privatnim sektorom i da odlučujuće utiče na poslovni ambijent u našoj zemlji. Ako hoćemo da postanemo moderna zemlja, moramo da imamo modernu državnu upravu, državnu upravu u kojoj rade najobrazovaniji, koji su najkvalifikovaniji, koji su birani na te pozicije u skladu sa dobrom praksom i sistemom upravljanja ljudskim resursima, gde će postojati jedan jasan sistem koji ovaj zakon upravo propisuje, a to je sistem analize posla, dizajniranja radnog mesta, planiranja broja zaposlenih, jasan sistem regrutovanja i selekcije, ocene uspešnosti rada, što ovaj zakon posebno apostrofira i, ono što je jako bitno, implentacija E-uprave, odnosno informacionog sistema ljudskih resursa u državnoj upravi, odnosno u državnim institucijama kojima se ovaj zakon bavi.
Jer ako vi nemate jasnu i definisanu bazu podataka, ako nemate informacioni sistem koji podržava praćenje svakog zaposlenog, njegov napredak, njegov razvoj, sistem usavršavanja, doprinosi institucija u kojoj radi, ne možete ni da imate validan i pravedan sistem ocene učinka tog zaposlenog, tako da na krajnjoj instanci ne možete definisati, ne možete napraviti sistem koji će motivisati zaposlene da bolje rade, da kvalitetnije rade i da vrše veći doprinos institucija i organizacija u okviru državne uprave u kojoj radi.
Ono što je za nas jako bitno je više puta ponavljan razgovor između vašeg ministarstva i vašeg tima sa predstavnicima sindikata i predstavnicima poslodavaca. I ono što jeste notorna činjenica je da za ovaj Predlog zakona postoji pozitivno mišljenje Socijalno ekonomskog saveta. I jako je važno što postoji podrška civilnog sektora, nevladinih organizacija, postoji podrška građana, postoji podrška ključnih društvenih činilaca, kao što su predstavnici zaposlenih i predstavnici onih koji zapošljavaju, ali naravno i države, koja u radu Socijalno ekonomskog saveta učestvuje u punom kapacitetu, jer nas taj isti Socijalno ekonomski savet, za razliku od nekih prethodnih godina dolazi ministar finansija, dolazite i vi kao potpredsednica Vlade, dolazi ministar obrazovanja, dolazi ministar resorni, rada, zapošljavanja i socijalne politike, kompletan tim Vlade, dolazi. Zašto? Pa, zato što je važan socijalni dijalog, zato što je važno da se ovakvi zakonski predlozi dogovore sa socijalnim partnerima i da dobiju podršku i kako sada neko može da kaže da ne postoji podrška Socijalno ekonomskog saveta i socijalnih partnera. Ja to jedino mogu da shvatim, pošto, naravno, idemo u susret predizbornoj kampanji kao predizborni marketing. I ne treba kolege da budu nervozne, ja samo pozivam da razgovaramo jezikom činjenica i jezikom argumenata.
Mislim da su argumenti na strani ministarstva, na strani vladajuće većine koja podržava ovaj Predlog zakona i nadam se da ćemo izglasati ovaj zakon u danu za glasanje, ali sam se iskreno nadao da ako već postoji konsenzus između socijalnih partnera i države na ovom poslu da ćemo moći da napravimo konsenzus i sa političkim partijama koje pripadaju manjini, odnosno opoziciji, ali nažalost, očigledno to nećemo uspeti i ako imamo još dovoljno vremena da ubedimo kolege da je zakon dobar, da zakon utvrđuje jednaka pravila za sve, da zakon ukida ono što smo imali ne prethodnih 15, nego prethodnih 30, 40 godina. Ukida egalitarizam, ukida uranilovku i definiše jedan sistem u kome će ljudi biti plaćeni u skladu sa svojim učinkom, u skladu sa svojim nivoom veština, obrazovanja, sposobnosti i znanja.
Znači, uvodi se jedan sistem koji je sličan sistemu koji postoji u privatnom sektoru i u tržišnoj ekonomiji, koji podrazumeva isključivo i samo rezultat. Ciljevi jesu na neki način različiti zato što je privatni sektor po prirodi stvari orijentisan ka profitu i profitabilnosti. Javna administracija, odnosno državna uprava je orijentisana ka dobroj i kvalitetnoj usluzi građanima i privredi, ali sistem upravljanja kadrovima u državnoj upravi ne treba da odskače i ne treba da bude drugačiji nego onaj sistem koji podrazumeva i privatni sektor.
Zato je jako važna puna implementacija ovog zakona, jer on neće moći da ima dobre efekte i one efekte koje svi želimo, a to je da imamo efikasnu, efektivnu državnu upravu ako ne sprovodimo aktivnosti, odnosno faze upravljanja ljudskim resursima u državnoj upravi na pravi način i u punom kapacitetu. To znači da imamo jasno definisane sisteme i metode u procesu regrutovanja kadrova, u procesu selekcije i da ti parametri na konto kojih se vrši odabir ljudi koji se zapošljavaju u državnoj upravi budu najviši mogući kriterijumi.
Ali i ovi platni razredi i platne grupe koje ste vi definisali jasno pokazuju da je intencija ovog Predloga zakona takva da oni koji se zaposle u državnoj upravi ili oni koji rade, koji stvaraju veću dodatnu vrednost mogu više i da zarade. Čak šta više, ja sam detaljno analizirao onu tabelu koja definiše platne grupe i platne razrede, ona je vrhunski i profesionalno urađena. Ona definiše da oni ljudi, oni zaposleni koji pripadaju nižoj platnoj grupi mogu više da zarađuju od onog koji je po platnoj grupi iznad njih, ako imaju više dodatnih časova prekovremenog rada, ako stvaraju bolje rezultate, ako se dodatno usavršavaju i ako ostvaruju veći doprinos organizaciji, instituciji u kojoj rade.
Dakle, ukida se uranilovka, udika se sistem radio-ne radio, svira mi radio i to je osnovni koncept i onaj glavni rezultat koji vi kroz Predlog ovog zakona u stvari dajete i koji će doprineti tome da državna uprava bude produktivnija, jer svi znamo da su neke analize pokazale da je zaposleni u proseku, da je produktivnost zaposlenog u državnoj upravi nekih 30%. Šta to znači, da od osam časova radnog vremena, efektivno se radi dva i po do tri sad. To u privatnom sektoru ne postoji.
Potpuno podržavam činjenicu da će se uvesti jedan sasvim novi sestem koji će definisati, koji će ceniti i kompetentnost zaposlenog, koji će ceniti njegov doprinos kroz prekovremene sate, kroz želju za napredovanjem, kroz želju za usavršavanjem i da će to biti jedini principi i parametri koji će definisati ko će raditi u državnoj upravi i naravno, ono što je najbitnije ko će u državnom sistemu državne uprave napredovati.
Ono što je za SDPS isto tako važno to je jedan pravedan sistem zarada koji je napravljen. To je odnos između najniže i najviše lestvice zarade. On je do sada u okviru starog zakona definisao odnos 1:9, koji je bio dosta visok. Sada je taj odnos 1:7,5 jer u svakom slučaju moramo voditi računa o tome da ne stvaramo kao državni službenici, kao ljudi koji razgovaraju, koji izglasavaju zakone u zakonodavnom telu, odnosno u parlamentu, da vodimo itekako računa o tome da ne dozvolimo mi, da ne doprinesemo do toga da dođe do veće podvojenosti građana i da zarade najviših rukovodilaca ne budu basnoslovno, kao što je to u nekim zapadnim zemljama veće, nego one zarade koje su minimalne. Dakle, zarade ljudi koji imaju najniže kvalifikacije.
Tako da ovaj Predlog zakona ima i tu socijalnu komponentu, vodi računa o jednom visokom nivou jednakosti, ali uz to da oni koji se najviše trude, koji najviše rade, koji stvaraju najveći doprinos svojoj instituciji, organizaciji, mogu više i da zarade, mogu i da očekuju da napreduju u javnom sektoru.
Ono što bih itekako podržao to je da u svim institucijama i organizacijama koje funkcionišu pod okriljem državne uprave i administracije, se uvede informacioni sistem, taj takozvani „hris“ ili „hjuman risors informejšn sistem“ koji u svakom slučaju definiše i koji će u mnogome pomoći institucijama i organizacijama da definišu koji će to ljudi, koji će to zaposleni moći da napreduju, koji su najbolji i naravno, da u skladu sa tim ih ocenjuju na najbolji način. Oni koji ne mogu da izdrže trku, oni koji ne mogu da budu efikasni, naravno, oni će morati da za to budu i opomenuti i moraće da se definiše jedan jasan kriterijum proseka, odnosno minimuma šta je to što zaposleni mora da uradi u državnoj upravi kako bi mogao uopšte da stekne uslove da radi, kako bi uopšte mogao da zasluži da prima svoju platu i da stekne uslove da napreduje u tom nekom narednom periodu.
Ono što bih na kraju napomenuo, to je debata koja se vodila u prethodnih nekoliko meseci o tome da li Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave treba da definiše i sistem plata u javnim preduzećima. Naravno da ne. Ja znam da ste se vi jako trudili da objasnite iz kog razloga to ne bi trebalo da bude tako. Mi smo pre nekoliko dana, da podsetim, izglasali Zakon o javnim preduzećima i idemo ka tome da korporatizujemo javna preduzeća, da uvedemo jedan jasan i transparentan sistem korporativnog upravljanja, sistem koji će biti definisan na jedan meritokratski način, gde će ocena rukovodstva, nadzornih odbora, dakle kontrolnog organa, biti u skladu sa parametrima njihovih rezultata, njihovih biznis planova koje daju krajem svake godine za narednu godinu. Takođe, u skladu sa tim, uz jednu jasnu, veću kontrolu Vlade, ona će biti ocenjivana i mislim da ćemo na taj način doći do toga da ta preduzeća budu uspešnija. Ali, u svakom slučaju, nismo za to da se sistem plata, ili bilo šta kada je u pitanju rad preduzeća, odnosno korporativnog sektora, oktroiše na bilo kakav način i da bilo koje ministarstvo propisuje pravila igre koja nemaju veze sa tržištem.
Zadatak Vlade, zadatak Ministarstva, zadatak parlamenta je da kontroliše da ta javna preduzeća ispunjavaju one ciljeve koji su definisani, da se ta javna preduzeća ponašaju u skladu sa tržišnom logikom i da njihov osnovni i glavni cilj bude i profit, ali naravno i, što je jako bitno, javni interes. Ali, moraju da se ponašaju u skladu sa tržišnim uslovima, da propisuju uslove zarade, ceo sistem funkcionisanja i organizacije preduzeća, na način na koji oni to hoće, ali sa jednom obavezom – da imaju transparentan rad i da ostvaruju visoke rezultate. Dakle, uz određen nivo ulaganja, da ostvaruju visoke prihode i visoke rezultate. Mi do sada to nismo imali. Nažalost, imamo malo javnih preduzeća koja ostvaruju dobit, ali mislim da ćemo implementacijom ovog novog Zakona o javnim preduzećima uspeti da restruktuiramo, odnosno reorganizujemo i druga javna preduzeća i da će se ona, naravno, tržišno ponašati, uz jedan dobar i kvalitetan nivo rada profesionalnog menadžmenta, nadzornih odbora, čiji članovi moraju da budu sertifikovani, kako bi kontrolisali na najbolji mogući način. Na taj način možemo da uredimo i javni sektor i sektor javnih preduzeća.
Uz to da dodam da za neka javna preduzeća i te kako treba da potražimo i strateške partnere, da pravimo i javno-privatna partnerstva, što je jako važno, kako bi došli do toga da imamo i nove tehnologije, da usvojimo nova znanja od naših partnera iz svih razvijenih i modernih država na svetu sa kojima imamo veoma dobre i kvalitetne odnose, koji žele da ulažu u našoj zemlji. Da podsetim, doneli smo i taj Zakon o javno-privatnom partnerstvu koji će to omogućiti i koji će omogućiti nova radna mesta, nove poslovne aranžmane i, naravno, korišćenje potencijala naših preduzeća i potencijala kada je u pitanju pogotovo infrastruktura za novo zapošljavanje i za razvoj.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Vreme.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Vladimir Marinković

Socijaldemokratska partija Srbije
I da završim, Socijaldemokratska partija Srbije će u Danu za glasanje zdušno podržati ove predloge zakona. Hvala vam.