Druga sednica Drugog redovnog zasedanja, 13.10.2016.

3. dan rada

OBRAĆANJA

...
Nova stranka

Zoran Živković

Narodni poslanici koji nisu članovi poslaničkih grupa
Ne želim. Nemam sa kim da repliciram. Za to treba da budete čovek. Da, za to treba da budete čovek i da ne lažete i da ne vređate ljude koji ne zaslužuju to.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Samo mi recite član Poslovnika.
(Zoran Živković, s mesta: Pustili ste provalu najgorih stvari da uđe u ovo zdanje. Bez obzira na vaše prisustvo ovo je i dan danas hram demokrate u Srbiji. Vi svojim ponašanjem od tog hrama pravite javni WC. Đubre. Kako vas nije sramota?)
Hvala. Izričem vam opomenu za ove reči koje ste rekli. Zahvaljujem se u ime svih poslanika parlamenta Republike Srbije. Hvala vam stvarno na ovim rečima. Ja sam vam dala da kažete povredu Poslovnika. Nudila sam i repliku. Niste želeli, ali mislim da stvarno nisam zaslužila ni ja ni parlament, ni ovaj saziv ovakve reči koje smo sada čuli.
Po članu 112. određujem pauzu od pet minuta. Ko želi da izađe, da se malo smiri neka to učini. Nastavićemo isključivo po dnevnom redu. Ne dozvoljavam u nastavku…
(Zoran Živković, s mesta: Idite vi da se smirite.)
U redu. Hoću poslaniče. Biće sve u najboljem redu. Pet minuta pauze da se svi smirimo i da nastavimo da radimo.
Nećemo nastaviti ni po replikama, ni po povredama Poslovnika nego po dnevnom redu. Zato se određuje pauza.
(Posle pauze.)
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Sada je na redu narodni poslanik Milan Lepčević.
...
Nova Demokratska stranka Srbije

Milan Lapčević

Poslanički klub Demokratska stranka Srbije
Konačno, posle više od sat vremena razno-raznih tirada i predavanja iz prošlih vremena koji veze nemaju sa dnevnim redom, od borbe ko će veće i lepše hvalospeve da ispriča o velikom vođi, da se vratimo malo na temu.
Dakle, predložena ratifikacija, odnosno produžavanje roka kojim se uzima od Azerbejdžana 300 miliona evra za završetak autoputa na dve godine, odnosno do dve godine, je nešto što je faktično stanje koje, hteli ne hteli, trebamo i moramo da usvojimo ne bi li se ti radovi što pre završili i ne bi li smo dobili konačno taj autoput.
Nije sporno da svaka država koja želi da razvija svoju infrastrukturu, a naša infrastruktura je nažalost u katastrofalnoj situaciji, vrlo je teško tu porediti kakva je bila pre pet ili deset godina, a kakva je danas, verovatno da neke spektakularne razlike nema, sem što smo za zadnjih desetak godina uzeli ogromne kredite ne bi li smo izgradili nedostajuću infrastrukturu, a pre svega autopteve i završili Koridor 10 od granice sa Mađarskom do granice sa Makedonijom i Bugarskom, kao i da se završi autoput do Požege, odnosno da se završi Ibarski autoput, ili kako ga neki pogrešno nazivaju – Koridor 11.
Ukupno za sve ove infrastrukturne projekte, za izgradnju autoputeva Srbija se u zadnjih desetak godina zadužila oko 1,6 milijardi evra. Kada se na to dodaju kamate koje su vrlo šarolike i zavise od toga u kom vremenu su uzete, pa se kreću od neka 2% do fantastičnih 8% koji su uzimani u periodu najveće ekonomske krize, bez ikakvog opravdanja, sa toliko visokim kamatama, verovatno ta suma od 1,6 milijardi se nadograđuje na preko 2 milijarde evra uzetih para za izgradnju putne infrastrukture, pre svega autoputeva.
Svaka zemlja koristi na sve moguće načine, a naročito zemlje u razvoju koriste sve moguće načine da kroz pokretanje određenih infrastrukturnih projekata podignu pre svega kvalitet života, ali da podignu i standard i uposle što je moguće veći broj svojih firmi, svog stanovništva, da tim ulaganjima što više novca ostane u sopstvenoj zemlji, da se povećaju prihodi u budžetu i da se ti krediti dvostruko iskoriste. Dakle, s jedne strane da se završi infrastruktura, a s druge strane da se uposli radna snaga, uposle firme i da se praktično razvije zemlja.
Šta se desilo sa kreditima koje je uzela država Srbije? U pregledu koji sa napravio od dvadesetak različitih deonica koje se grade u Srbiji, počev od granice sa Mađarskom, pa do granice sa Makedonijom i Bugarskom, oni tzv. lotovi ili deonice, samo u pet slučajeva imamo da rade, da su glavni izvođači i da su na tenderu dobile naše firme, srpske firme. Ostatak su dobile uglavnom strane firme. To su „Terne“, to su „Azvi“, „Alijans“, „Adval“, „Trejs“, „Terna“, „Aktor“, pominjana austrijska firma koja je otišla u stečaj, pa je ostala dužna mnogim proizvođačima, našim firmama.
Dakle, ogromne pare smo prvo uzeli kao kredite, za njih plaćamo debele kamate, a zatim smo te pare dali strancima da nam oni grade autoput, odnosno da oni budu glavni izvođači, a da naše firme služe kao prosta radna snaga, koje često puta ostanu neisplaćene, odnosno ti glavni izvođači ne isplate radove do kraja, te firme oteraju u stečaj jer moraju da plaćaju PDV, kasne im sa uplatama i sve ono što bi eventualno zaradili kao podizvođači, praktično im banke pojedu jer uzimaju kredite da bi finansirali izgradnju radova.
Ni jedna normalna zemlja ne radi tako da uzima kredite, zadužuje se, plaća visoke kamate, a da taj novac od kredita ne ulaže u sopstveni razvoj, tako što će angažovati domaća preduzeća, da oni zarađuju, da domaće firme nabavljaju u zemlji Srbiji sve što je potrebno za izgradnju autoputeva, da angažuju domaću radnu snagu, da se taj novac troši u Srbiji, a ne da se višak, odnosno zarada ili profit iznosi u inostranstvo. To je nešto što je prosto nedopustivo i to je pre svega pitanje kakva je državna politika i kakvu politiku vodi ministarstvo i Vlada kada su ovakvi infrastrukturni projekti u pitanju.
Drugi problem ovde stoji na rokovima za izgradnju po pojedinim deonicama. Sem ovog autoputa i ovih deonica za koje sada ratifikujemo kredit, koji je kasnio samo nekoliko meseci, to je pod znacima navoda samo nekoliko meseci, sve ostale deonice su u ogromnom kašnjenju od dve, pa do čak četiri godine. Za skoro sve deonice prema jugu Grabovnica, Grdelica, Grdelica tunel, jedan, drugi, treći, tunel Manojle, Vladičin Han, Prevalac, Prevalac - Suvi Dol, itd. i sve deonice na autoputu prema Bugarskoj, za sve njih su rokovi ili istekli prošle godine ili su istekli ove godine ili ističu do kraja ove godine.
Praktično, na skoro svim deonicama su probijeni rokovi gde se ne nazire kada će biti završetak radova i da će probijanje rokova biti verovatno od dve pa čak do četiri godine.
Ono što je najveći problem je što uprkos tome što se kasni sa završetkom radova, u mnogim slučajevima postoje oštetni zahtevi, višemilionski, gde sve aminuje preduzeće Koridor 10 koje vodi ove radove, a uz asistenciju konsultantske kuće „Ežis“, koju vodi čuveni profesor Branislav Ivković.
U nekim slučajevima, kao što je to, recimo …
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala. Produžila sam 15 sekundi.
...
Nova Demokratska stranka Srbije

Milan Lapčević

Poslanički klub Demokratska stranka Srbije
Samo da završim rečenicu, ako nije problem.
Dakle, najdrastičniji primer je deonica od Mominog kamena, gde izvođač radova već sada premašuje ugovorenu cenu za više od 90% …
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem, molim vas. Baš sam prekoračila.
Reč ima narodni poslanik Dragan Vesović.
...
Srpski pokret Dveri

Dragan Vesović

Poslanička grupa Dveri
Hvala, gospođo predsedavajuća.
Uvaženi gospodine ministre, kolege, čitava diskusija o ovoj tački dnevnog reda krenula je što je jedan od pripadnika vladajuće koalicije, a u stranci ministra za trgovinu počeo da priča ovde o nama prijateljskom Azerbejdžanu.
Zaista, ja ću se složiti sa njim da je Republika Azerbejdžan, praveći ovaj ugovor sa državom Srbijom, napravila fantastičan ugovor po nju. Semjuel Beket u komadu „Čekajući Godoa“ postavlja pitanje – gde smo mi u svemu tome? Mene prosto čudi da niko do sada nije rekao da kredit u visini od 300 miliona evra na otplatu od 15 godina sa godišnjom kamatom od 4% predstavlja obavezu našeg kamatnog davanja u visini od još 100 miliona evra. Sad, koliko je to dobro za poreske obveznike i zemlju Srbiju, procenićemo sami.
Potpuno mi je jasna pozicija SNS, koji u sklapanju ovakvo pogubnog ugovora po Republiku Srbiju nije učestvovao, ali kao vlast koja pokušava da bude odgovorna postupa po onoj narodnoj – rodilo se i valja ga ljuljati. Ali, tih 100 miliona evra, koje ćemo mi u odnosu na kamate isplatiti Republici Azerbejdžan, nije jedina obaveza koju će država Srbija morati da da.
Ja sam uzeo ugovor koji je potpisan tada 2012. godine i čitao taj ugovor i u njemu sam našao vrlo interesantne podatke.
Recimo, Vlada Azerbejdžana nikada ovaj novac neće dati Republici Srbiji u celini, već je zadržala pravo da pojedine rate zajma neposredno uplaćuje izvođaču radova. Opšte poznata činjenica je da je izvođač radova azerbejdžanska firma u procentu od 51% i to je „Azvirt“, a 49% su srpski podizvođači i tadašnji ugovor stavlja u apsolutno podređeni položaj koridore Srbije, jer Vlada Azerbejdžana je sporazumom rezervisala za sebe pravo da zadrži svaku isplatu dela zajma ukoliko nije zadovoljna finansijskim dokumentima na osnovu kojih vrši isplatu. Dakle, ako se njima ne svidi račun koji im podizvođači isplaćuju, isporučuju, ispostavljaju ona ne mora to da plati.
Međutim, kako to sve izgleda na terenu? Činjenica je da je azerbejdžanski izvođač radova uzeo na sebe tehnološki lakše a finansijski isplatljivije delove radova, tako da donji stroj puta zemljane radove rade srpski podizvođači, a gornji stroj puta tampon i asfalt radi Azerbejdžan. Pa, onda, Azerbejdžan dovozi naftu iz Azerbejdžana, od koje pravi bitumen, a u isto vreme je drugi neophodan elemenat za dobijanje asfalta usitnjeni kameni agregat obezbedio zakupom separacije Topola, pa taj kameni agregat, ako su tačni, ja molim gospodina ministra da mi ovo odgovori da li su ovi podaci koje sam ja nabavio tačni ili nisu. Dakle, kameni agregat ispostavlja po ceni od 35 evra po kubnom metru kamenog agregata, a taj kameni agregat se može nabaviti po ceni od 21 evro po kubnom metru, ispravljam se. Sada, kolika je to zarada na toliku količinu usitnjenog kamenog agregata, možemo samo da računamo. Međutim, jedna druga stvar je tu vrlo interesantna. Po tom ugovoru, sporazum ima klauzulu koja kaže da ni na jednu transakciju Azerbejdžan neće plaćati PDV ili neko drugo fiskalno davanje predviđeno zakonima Republike Srbije. To je tačka 10.1.18. Preciznije, zajmodavac, Vlada Azerbejdžana je sporazumom izričito ugovorila da se sredstva zajma neće koristiti za plaćanja PDV-a za prodaju dobara i usluga i uvoz dobara i usluga, troškove carinskih i drugih dažbina poreza i drugih nameta koji nastanu u vezi sa izvršenjem ili primenom projekta od strane izvođača ili podizvođača, to vam je tačka 2.1.4.
Dakle, izvođač radova je obezbedio sebi fantastično dobar ugovor, a država Srbija, kako se meni to čini, moraće mnoge druge namete da plaća. Onda mi potpuno postaje nejasna priča, a donekle mi je jasna, kada gospodin premijer Aleksandar Vučić kaže da ćemo u prvom periodu od otvaranja dela autoputa, koji će biti za nekih desetinu-petnaest dana, moći da koristimo taj autoput bez plaćanja putarine. Samo želim da kažem da smo mi kroz ove namete koje dođemo finansijski Republici Azerbejdžan debelo platili tu putarinu. Mogli bi mi da se mnogo dugo vozimo da ugovor nije napravljen ovako kako je napravljen.
Sada mi samo još jedna stvar koja se spominje u tački 10.1.27. Sporazuma kaže da zajmoprimac garantuje da će biti član sa dobrom reputacijom MMF-a, Svetske banke i Međunarodne finansijske korporacije, međunarodnih udruženja za razvoj i tome slično. Dakle, slična priča koju smo pričali kada je bila uvažena gospođa ministar za lokalnu samoupravu. Sve je što radimo užasno važno da uradimo zbog MMF-a. Postavljam samo pitanje – zašto?
Ponavljam, kao odgovorna politička opcija, SNS koja je preuzela na sebe izvršenje ugovora, koje ona nije pravila, ništa ne govori o lošim stvarima ovog ugovora ili je, što želim da verujem da nije tačno, možda istog ili sličnog zajmodavca predvidela za toliko nam potreban put od Niša preko Prištine ka Draču i dalje ka Tirani, a zaboravljajući potom deo Srbije gde se pričalo o Moravskom koridoru, čime je i moj grad Kraljevo pogođen ukoliko tog puta ne bude bilo. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Izvolite, ministre.

Dušan Vujović

Dozvolite mi da, pošto je prvi govornik koji govori konkretne cifre iz ovog projekta, onda je jako važno da budemo precizni. Znači, prvo, u ugovoru piše – najmanje 49% će biti ugovoreno sa podizvođačima iz Srbije. Prema podacima koje imamo od Koridora Srbije, zaključno sa julom mesecom, 70% radova su dobili izvođači iz Srbije. Da li je sve plaćeno? To u ovom izveštaju kratkom nemamo, ali da je ugovoreno 70% radova podizvođača iz Srbije, to imamo kao podatak. Možemo da vam damo. Mislimo da je dobar predlog da imamo kratko, precizno izveštavanje o realizaciji svih projekata, to ćemo proslediti. To mislim da bi bilo dobro da imamo i  na komitetima. Ne mora da bude u plenumu Skupštine, ali da imate sve te podatke.
Pod dva, kamate od 4%, upravo razgovaramo ovde i o ovom ruskom kreditu za železnice i raznim drugim kreditima. U to vreme 4% su bile kamate koje su bile uporedive sa kamatama na tržištu. Petnaest godina rok je takođe bio uporediv u to vreme.
Prema tome, ako bismo računali taj tzv. neki grant element to bi bilo negde otprilike uporedivo sa kreditima koje smo tada mogli da dobijemo.
Treći komentar, kolike su kamate u svemu tome, to je standardna formula, mi smo već počeli da vraćamo, već je neko ovde primetio od novembra 2015. godine i vraćamo po standardnoj formuli šestomesečno po 4% godišnje, to su praktično 24 perioda. Tu nema nikakve tajne, toliko plaćamo u svim kreditima. Ako izračunate sadašnju vrednost toga to je 0, ako izračunate nominalno tu će biti kamate neki iznos, ali to nije nešto što ne plaćamo u drugim kreditima. Neko je ovde lepo rekao da su nam se kamate kreću od 2% do preko 8%. Znači, imamo kredite koji su i jeftiniji od toga i kredite koji su mnogo skuplji od toga. Prema tome, tu nema nikakvog specijalnog momenta koji bi izazivao našu pažnju, podozrenje ili nešto drugo.
Ono što je važno to je da se većina materijala nabavlja u Srbiji, kod onog šljunka, mislim da je bolje što našim dobavljačima daje bolju cenu od one koja je najniža u Srbiji, jer verovatno očekuje od njih da to isporuče na gradilište na pravi način, u pravo vreme da bi mogli da prave smesu koja je neophodna itd. Znači, nije to protiv nas, što je 35 evra, to ostaje izvođačima u Srbiji.
Ono što je jako važno da znate u svim projektnim zajmovima svuda u svetu pa i kod nas, znači sve međunarodne organizacije pa samim tim i ovakvi bilateralni zajmovi koji idu u kategoriju tzv. eksportnih zajmova, jer oni finansiraju de fakto firmu iz svoje zemlje koja izvodi radove u infrastrukturi obično se ne plaća PDV. Ne plaća se zato i kada se plaća onda se dodaje domaća komponenta upravo u iznosu PDV ili više od toga za budžet je to neutralno, znači mi bismo u budžetu dodali 20% za PDV i sami bismo sebi platili samo bismo povećavali prihodnu i rashodnu stranu budžeta. Prema tome, pošto je PDV za uvozne projektne zajmove obično fiskalno neutralan onda je dogovor da ne bismo opterećivali stranu zaduživanja, da ne bismo opterećivali i stranu prihoda i stranu rashoda u budžetu, da se PDV ne plaća, i to je standardno. Prema tome, ovde ovaj projekat nije različit od standardne prakse u svetu.
Konačno, što se tiče nekoliko diskusija do sada, ja bih vas zamolio da pokušate makar u toku ove rasprave da budete ekonomisti u duši. Ekonomista u duši kaže šta je alternativa. Znači, mi imamo 238 miliona potrošenih, kasni se, možemo da formiramo grupu koja će da ispita zašto se kasni, ali to ne menja prirodu naše odluke, u ovom momentu mi možemo da produžimo ili da ne produžimo. Ako produžimo, tačno znamo mi imamo rok koji je duži, to nas ne opterećuje, doduše 0,5% ćemo platiti za angažovana sredstva pre nego što krenemo da plaćamo 4% za iskorišćena sredstva. To, ako sve završimo u novembru, daj Bože, onda, pošto ovde piše do 24 meseca produžavamo, to će nas koštati samo za ova dva meseca 0,5%, ako budemo to koristili do maja 2018. godine koštaće nas 0,5% za ovih godinu i po dana ili dve godine, a posle toga će nas koštati 4% ako budemo iskoristili ta sredstva.
Prema tome, to nije ništa protiv nas, to je fleksibilnost koju je neko predložio zbog toga što postoje rizici, zbog toga što postoje elementi koje ne možemo da predvidimo. Ispostavlja se da naši građevinari ne znaju dovoljno pouzdano da sondiraju teren i pojavljuju se iznenađenja, u tome da zemljište nije onakvog tipa kao što su mislili, i onda tek kad zakopaju tunel shvate na šta su naišli. Bilo bi dobro da pokušamo nešto tu da uradimo kao druge firme po svetu, laserski radimo dubinska proveravanja tla, pa da nemamo takva iznenađenja, ali to košta, to podiže trošak pripreme projekta i kod nas ljudi od toga beže. To moramo da naučimo, kao što beže od osiguranja u poljoprivredi, pa se posle bavimo posledicama, tako i ovde, štedimo na pripremi projekta i onda naiđemo malo na neko klizište, na neki teren koji nije podoban za tunele i ovo i drugo i treće iznenađenje. Znači na tome učimo.
Predlažem da to pokušamo da uključimo u našu standardnu proceduru. Moj predlog će biti da jednom izmenimo budžet i da ostavimo sa strane pare u budžetu kojima ćemo finansirati bolju, skuplju, ali pouzdaniju pripremu projekata. Hvala lepo.