Osma sednica Drugog redovnog zasedanja , 24.12.2020.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Osma sednica Drugog redovnog zasedanja

01 Broj 06-2/217-20

3. dan rada

24.12.2020

Beograd

Sednicu je otvorio: Ivica Dačić

Sednica je trajala od 10:20 do 14:25

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Zvonimir Stević

Poslanička grupa Socijalistička partija Srbije
Poštovani predsedniče, uvažene dame i gospodo narodni poslanici, pitanje postavljam Vladi Republike Srbije.

Iako Republika Srbija, uprkos svemu, nastoji da poboljša odnose kako sa albanskim pregovaračima na KiM, tako i sa Republikom Albanijom, sa suprotne strane sve je intenzivnija retorika koja nikako ne doprinosi unapređenju odnosa niti rešavanju otvorenih pitanja.

Od strane lidera kosovskih Albanaca neprekidno dolaze oštre provokacije i pretnje kojima se ističu njihove težnje za prisvajanjem ne samo delova naše teritorije, već i naše viševekovne istorije i kulture.

Ono što zabrinjava jesu potpuno isti, a sve češći zahtevi i izjave zvaničnika Republike Albanije. Može se reći da se radi o rafalnom, organizovanom napadu i provokacijama Albanaca kojima se poništavaju svi pokušaji Srbije i njenog državnog rukovodstva, na čelu sa predsednikom Republike Srbije, Aleksandrom Vučićem, da se dijalog nastavi i dođe do mirnog rešenja, na šta je Srbija uvek spremna.

Da podsetim, otvoreno pitanje KiM, uprkos tome što je sa svojih vekovnih ognjišta proterano preko 250 hiljada Srba, da su mnogi stradali u raznim žutim kućama i da se još uvek mnogi vode kao nestala lica, da su ubijana deca, spaljivane kuće i manastiri i rušeni krstovi sa srpskih crkava, danas imamo tvrdnju albanske strane da je to albanska baština.

Poslednji primer falsifikovanja kulturne istorije Srbije jeste pokušaj prisvajanja ostatka pravoslavne crkve u blizini Srbice u mestu Suvo Grlo, koje su upravo oni porušili.

Još ozbiljnije pretnje o kojima i mediji pišu ovih dana jesu izjave albanskog predsednika Iljira Mete koji je proglasio Medveđu, našu opštinu na jugu Srbije, albanskom teritorijom, pri tom optužujući Srbiju za tzv. raseljavanje Albanaca iz te sredine, misleći na pasivizaciju njihovih prebivališta.

Ovakve izjave predstavljaju direktno mešanje u unutrašnju politiku Srbije, a aspiracije ka delovima teritorije Republike Srbije su ovde očigledne.

Šta je istina? U opštini Medveđa, prema popisu i procenama broja stanovnika u kojoj je učestvovala i međunarodna zajednica živi oko 7,1% Albanaca. To su Albanci starosedeoci sa kojima Srbi i ostali stanovnici Medveđe lepo žive.

Drugo, albanska manjina u Medveđi često je na izborima i ima svoje predstavnike u skupštini opštine, ima nastavu na svom jeziku, svoj jezik koristi u službenim komunikacijama. Ali, u Medveđi se pored više prethodnih izbornih ciklusa u veoma kratkom roku prijavljivalo, i to na fiktivne adrese, veliki broj Albanaca koji nikada nisu živeli u Medveđi. Na nekim adresama prijavljivano je po 30 lica, ali oni nisu tu nikada živeli. Adrese su nekada bile propale i neuslovne seoske kuće u kojima decenijama niko nije živeo.

U skladu sa zakonom vršene su višestruke administrativne provere i nikada ni na jednoj od tih adresa nije pronađen ni jedan prijavljeni Albanac, čak ni da primi glasačke listiće. Oni nisu prijavljivani niti u elektrodistribuciji, niti u poreskoj upravi, niti u katastru. Oni su očito došli da promene etičku sliku Medveđe, a ne da je Medveđa njihovom pasivizacijom menja etički odnos stanovništva. Ali, trebalo je uklopiti Medveđu u izmišljenu geografsku oblast koju nazivaju preševska dolina, a tamo doline nigde nema.

Druga očigledna aspiracija prema teritoriji Srbije jesu izjave nekih Albanaca da je Albanija do Niša, nudeći da u Medveđi i Nišu izgrade spomenik Skenderbegu.

Još jedan događaj nas ne ostavlja ravnodušnim, a to je da se na aplikaciji Gugl mape atletski stadion u centru Kraljeva iznenada naziva stadionom Đurađa Kastriota Skenderbega i to na albanskom jeziku. Pitamo se da li je ovo greška ili namera?

Da podsetim koliko su samo puta poslednjih meseci Albanci prisvajali srpsku kulturnu baštinu na KiM i srpske pravoslavne svetinje, pokušavajući da falsifikuju istoriju i da prisvajanjem srpskih svetinja iz perioda Nemanjića dokažu kako su to oni gradili u 12, 13. i 14. veku. Izgleda da Albanci na celom Balkanu drže parole – Ako nemaš svoje, uzmi tuđe.

Zato pitanje postavljam Vladi Republike Srbije – kako se radi o izjavama najviših zvaničnika Republike Albanije, u kojima se jasno vide aspiracije prema našim teritorijama i istoriji, čime se blokira svaki pokušaj i dobra volja Srbije da se nastavi dijalog Beograda i Prištine, a radi se i o grubom i nedopustivom diplomatskom presedanu, pitam da li Vlada Republike Srbije planira da preduzme određene diplomatske aktivnosti kako bi se sprečilo vređanje Srbije i atakovanje na naš državni suverenitet i teritorijalni integritet. Zahvaljujem.