Druga sednica Prvog redovnog zasedanja , 25.04.2023.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Druga sednica Prvog redovnog zasedanja

01 Broj 06-2/99-23

2. dan rada

25.04.2023

Beograd

Sednicu je otvorila: Sandra Božić

Sednica je trajala od 10:05 do 21:10

OBRAĆANJA

...
Narodna stranka

Marina Lipovac Tanasković

Narodna stranka
Postavljam pitanje ministru građevine, saobraćaja i infrastrukture, a prvo pitanje ministru finansija.

Svedoci smo da se u Beogradu u Srbiji grade veliki infrastrukturni projekti za koje uzimamo kineske kredite. Kineski krediti su novac koji će Srbija da vrati Kini i to sa kamatom. To nije poklon. To nije investicija. To je kredit, zajam, pozajmica sa kamatom.

Od 2009. godine do danas Srbija je sa Kinom potpisala ugovore o infrastrukturnim projektima čija vrednost prelazi 10 milijardi evra. To će sve vraćati građani Srbije.

Kineski krediti su do skora bili najjeftiniji i jeftiniji od drugih, ali uvek tako da je cena izgradnje objekata višestruko veća. Kada se na ovaj način zadužujemo izvođač radova je velika tajna, transparentnosti nema, sve su direktni dogovori, ali sve pod velom koruptivnih poslova.

Postavljam pitanje – kako znamo koliko košta izgradnja nekog objekta ako izvođača direktno biramo, ako postoji samo jedan izvođač bez nadmetanja, bez najboljeg ponuđača, bez najpovoljnije cene?

Ako se već zadužujemo na ovaj način, zašto država ne upravlja delom kineskih kredita, tačnije – zašto je investitor, tj. ministarstvo ne bira podizvođača na tenderu nego to rade kineske firme u naše ime i za naš račun tj. kredit?

Podsetiću da prema ugovoru iz kineskih kredita izvođač radova mora da uposli minimalno 49% domaćih firmi. Kineski izvođač bira koga će da uposli. Zašto? Zašto bar to ne radi investitor?

Sledeće, bili smo svedoci posledica razornog zemljotresa u Turskoj i Siriji, gde se najmanje šest hiljada zgrada urušilo usred nepoštovanja propisa i procedura iz oblasti visokogradnje. U Turskoj je uhapšeno više od 12 lica za koje se sumnja da su gradili mimo propisa, a jedan od njih je imao i građevinsku firmu u Crnog Gori i gradio je zgrade u Budvi.

Postavljam pitanje – da li objekti visokogradnje u Srbiji radile turske firme čiji vlasnici su uhapšeni u Turskoj? Ako jesu, tražim od ministarstva da objavi koji su to objekti u pitanju i tražim da se hitno izvrši inspekcijski nadzor tih objekata sa ciljem utvrđivanja da li su poštovani zakonski propisi, pravilnici i ostali akti Republike Srbije iz oblasti građevine?

Treće, kada će se promeniti sistem održavanja puteva, kada će održavanje puteva biti na tenderu, s obzirom da su ugovori iz održavanja iz 1991. godine? Ovakav sistem održavanja puteva ne postoji nigde u svetu, samo u korumpiranoj Srbiji. Zato nam postojeći putevi izgledaju tako kako izgledaju sa puno udarnih rupa i dosta oštećenja. Zato tako brzo i propadaju.

Dokle se stalo sa projektom vrednim 3,2 milijarde evra koje je potpisao prethodni ministar 5. februara 2021. godine sa kineskom firmom, kojim treba da se projektuje i gradi kanalizacija, prečišćivači voda i deponije širom Srbije? Za dve godine od potpisivanja ugovora nije izdata ni jedna građevinska dozvola koja je preduslov da bi se započeli radovi koji treba da traju pet godina.

Zašto se ne primenjuje zakon o građevinskim proizvodima, tj. ni jedan proizvod nema oznaku AAA, a bez toga ne bi smeo na tržište? I dalje se od izvođača traže atesti za materijal, jer se zakon ne poštuje.

Zašto kredit za Projekat rehabilitacije puteva, 1.100 km putne mreže u Srbiji, koji je započet 2014. godine, koji je trebalo da se završi za četiri godine, nije realizovan? Zašto danas, devet godina posle toga, imamo rehabilitovano svega 600 km puteva? Ko je odgovoran za ovo kašnjenje?

Zašto država nije formirala preduzeće za upravljanje intermodalnim terminalom u Batajnici? Izvođač je terminal završio 4. novembra prošle godine, ali on ne služi ničemu. Niste ga obišli, gospodine ministre, da konstatujete da su radovi završeni, jer tamo nema radnika, nema mehanizacije, nema lokomotiva. Potrošen je kredit, izvođač je završio posao i gde nam je intermodalni terminal? Zašto nije u funkciji i koje odgovoran za ovo kašnjenje?

Poslednje pitanje. Svedoci smo da se prethodnih meseci učestala pojava iskakanja vozova iz šina, prevrtanje cisterni i curenje opasnih materija na srpskim prugama. Gde je odgovornost, gospodine ministre? Da li vam je javni tužilac dostavio izveštaj? Ako jeste, želim ga na uvid. Da li je odgovoran prethodni ministar, jer posle pet godina nije uspeo da potroši određeni kredit?

Podsetiću da je pruga Niš-Dimitrovgrad proglašena 2018. godine za jednu od najopasnijih pruga u Evropi. Tada su obezbeđena sredstva od ukupno 268 miliona evra. Zašto do dana današnjeg, pet godina nakon toga, ova pruga nije obnovljena? Da li je to pokazatelj neodgovornosti ove vlasti, koja nije sposobna da izradi dokumentaciju u uđe u proces tenderskih procedura po pravilima međunarodnih finansijskih institucija? Da li je to pokazatelj da se u ovoj zemlji grade infrastrukturni projekti jedino ako nema tenderske procedure i ako su samo direktni ugovori? Pričate da poslednjih 10 godina nije uloženo u železnicu. Zašto niste ulagali, ako ste imali odobrene kredite? Hvala.