Zahvaljujem se predsedavajuća.
Uvaženi ministri, kolege, koleginice, narodni poslanici, poštovani građani Srbije, ja bih pre nego što kažem bilo šta vezano za zakone, ali prosto ne mogu da se otmem utisku kakva bi ova sednica juče i danas bila da su oni stvarno pobedili. Ja ovo stvarno moram da kažem vrlo iskreno, jer sam viđao neke kolege i u Zaječaru, a čuo sam da su mnogi bili u Kosjeriću. Imali smo prilike i da komuniciramo i ja mogu da kažem da podržavam stav predsednika Aleksandra Vučića da moramo da vodimo dijalog, da moramo da pričamo sa svima, i sa opozicijom, i sa studentima, i sa blokaderima, i sa svima. Između ostalog, to i jeste naša politika – razgovor sa svima, da razgovaramo i sa istokom i sa zapadom, i sa Kinom i sa Amerikom i sa Rusijom. To je politika SNS, neutralna, nezavisna, državotvorna.
Da nije toga i da nije tako, ne znam da li bi Siniša Mali, ministra, imao danas preko 140 zemalja, preko 400 gostiju, a možda i više, iz svih zemalja predstavnike na prezentaciji EKSPO-a. To je ogromna i velika stvar za našu zemlju. Ja ne znam kako bi se mi predstavili danas i juče da je ishod izbora u Zaječaru i u Kosjeriću zaista bio drugačiji.
Bio sam u Zaječaru, i to mogu da kažem ponosno, i moram da vam prenesem utiske i da kažem nekoliko stvari, šta sam čuo od Zaječaraca. Oni su nas pozivali, kod njih je bio veliki strah kako će na ovim izborima proći, kako će izaći, jer im je prećeno sa svih strana. Tamo su bile horde ljudi koje su pratile ljude. Imali smo pozive ljudi da ne smeju da izađu na izbore, plašeći se od komšije koji misli drugačije, plašeći se od ljudi koji su u crnim kacigama i motorima kružili kroz grad. Nisu izašli. Verujem da bi ova pobeda bila ubedljivija i veća da je mogao da izađe, jedan broj ljudi sigurno nije izašao, sigurno je podlegao tom pritisku i nisu bili u situaciji da izraze svoje pravo, osnovno pravo, a to je da glasaju.
Moram da vam kažem još jednu informaciju. Mnoga deca i mnogi unučići su zabranili svojim babama i dedama, svojim roditeljima da izađu na izbore, i to su rekli vrlo iskreno – mi vas podržavamo, mi volimo i predsednika Vučića i volimo ovu zemlju i svesni smo šta se dešava i vrlo nam je jasno u kom pravcu stvari idu i šta radi opozicija i jedan deo tih blokadera, ne svi studenti, ne svi građani, naravno. Oni nisu smeli da izađu na izbore. Nisu čak imali ni svoja dokumenta. To je istina. To je istina koju vi znate. Istina je da su ljudi praćeni motorima do biračkih mesta, provocirani, slikani i snimani.
Tu ću se osvrnuti na medijske zakone, a gde moram da zamolim Ministarstvo informisanja i Vladu Republike Srbije da razmotrimo u narednom periodu kako da zaštitimo ljude od snimanja. Ljudi se unose telefonima u lice, plaše vas, slikaju, snimaju, hoćete li da odete, da vas pokažu, da vas objave na društvenim mrežama gde ćete da preživite pakao. Jeda od ljudi, od prijatelja mi je rekao da su napisali svakakve gadosti za svoju decu. Nije mogao dva dana da se smiri zbog toga. Naravno, tu nema nikakve istine, ali kakve su konsekvence, nikakve. Moramo da poradimo na tome da Ministarstvo informisanja i Vlada Republike Srbije donesu nekakav zakon da se ljudi ne slikaju, ne snimaju, ne objavljuju, da onaj ko to radi krši zakon, da čini krivično delo.
Nije ovde pitanje, meni je jasno zašto ste vi protiv ovih zakona - znamo da imate problem da mediji koji vas podržavaju, koji su vama naklonjeni, to je jasno i očigledno, ne mogu da dobiju ono što žele i da se bore, ali ne možete da kažete da je u Srbiji medijski mrak. Ne možete da kažete bar 10 pisanih i dva, tri medijske institucije koje non-stop pišu negativne stvari o SNS, o predsedniku Vučiću, o svima nama pojedinačno, da unosite represiju i strah. Obični se ljudi najviše plaše toga - neću da me neko slika, neću da me neko objavi, zašto ja moram da mi bude neprijatno sutra u prodavnici, a toga mnogo ima. To ponašanje, taj način nastupa. Ljudi su doživljavali neprijatnosti od mladih kad krenu u prodavnicu, u običnu kupovinu na pijac doživljavali su neprijatnosti, jer ih je neko slikao da su razgovarali sa nekim članom SNS ili na štandu, gde sam ja posetio u Zaječaru zajedno sa koleginicom, žao mi je što je izašlo odavde, gde smo vodili normalan dijalog, pa mi je danas i zaličila Skupština na nešto normalno da možemo oda radimo, da možemo da funkcionišemo, da možemo da razgovaramo, da možemo čak i od opozicije da čujemo neke dobre i kvalitetne predloge, sa kojima se ja slažem i kojima treba da korigujemo određene zakone, posebno ovaj Zakon o Alimentacionom fondu, gde naravno dete koje nije dobijalo alimentaciju treba da nasledi taj dug od neodgovornog oca ili od neodgovorne majke i na tome svi zajedno treba da rade i tako treba da funkcioniše Skupština.
Ali ste videli kad pojedini, ja neću nikoga da imenujem danas ovde da ne bi neko koristio pravo za repliku i da pravimo od ove skupštinske debate ili od ove diskusije da pravimo sada ovde političke debate, ali ste videli kada pojedini, opozicioni, kolege opozicioni poslanici uđu u ovu salu da se odmah napravi nenormalna atmosfera, da ne kažem počinje politički govor i prozivanje, dobacivanje, vređanje i onda naravno se ljutite kada dobijete odgovor sa suprotne strane. Pa da naravno, znamo da odgovorimo na sve, znamo i ne bojimo se i ne plašimo se i spremni smo da se borimo i za zemlju i za sve ovo što vi radite i niste, naravno da nisu građani Srbije nacisti, naravno da nismo, da ne mislimo na sve druge, ali veliki deo i vas opozicionih poslanika, ali i veliki deo ovih blokadera se ponaša tako, uskraćuje ljudima pravo na kretanje, uskraćuje pravo na mišljenje, uskraćuje pravo da možete slobodno da izlazite, a da nemate strah. To je suština.
Razgovarali smo i sa ljudima dole i ja moram da zamolim ministarstvo i da još jednom razmisli, ovaj sjajan Zakon o pomoći mladima da dođu do prve nekretnine i mladim majkama koje ne mogu na drugačiji način da reše. Postoje objektivni problemi gde nisu isti svi u svim lokalnim samoupravama. To uknjiženje i upotrebna dozvola kao uslov, stvara velik problem. Mnogi ne mogu da iskoriste to prava, pa dođemo u situaciju da neke lokalne samouprave i neki gradovi ili delovi Srbije, to mogu da koriste, a neki apsolutno ne. To znamo i po broju iskorišćenih ovih subvencija.
Zato molim Vladu Republike Srbije da razmotri još jednom sve te nedostatke koji su važni u funkcionisanju, da mogu svi to da iskoriste. To je sjajan zakon. Odličan je za mlade, za normalne mlade, za mlade studente koji žele da uče i koji žele da rade i da žive i da ostanu da žive u ovoj zemlji.
To je suština našeg posla, da njima omogućimo da ostanu ovde da žive i da rade. Zbog toga sve ovo i radimo i ja sam zaista ponosan i ovo je možda jedan od najboljih zakona koje smo u prethodnom periodu usvojili i vidim po reakciji mladih, osim onih koji sve što se uradi dobro u ovoj zemlji vide kao loše. Verovatno im je neka druga bolja ili u nekoj drugoj žele da žive. Ja nemam ništa ni protiv toga, ali imam protiv toga da se zaustavlja život, imam protiv toga da se blokiraju ulice, imam protiv toga da se blokiraju institucije koje su od životne važnosti za sve građane Srbije i zato upućujem apel svima, posebno opozicionim kolegama da razgovaramo, da pričamo o svemu otvoreno, da se ne vređamo, da se ne svađamo. To je tačno, prenosimo to i na građane Srbije. Oni počinju između sebe da se svađaju i počinju da prenose negativno sve ovo što se dešava u ovom parlamentu. Mi nosimo malo veću odgovornost nego što to oni imaju u ovom trenutku.
Molim vas da nastavimo da radimo, da se borimo za zemlju i čuo sam poziv kolege, kaže sledeći su Negotin i Mionica, i ja jedva čekam da dođu, i ja jedva čekam da se i to desi, i nadam se da se ni na to više nećete pozivati da opet nešto nije u redu.
Malopre čujem koleginicu koja kaže, ja znam podatak da su opozicione liste imale duplo više posmatrača nego što smo mi imali u Zaječaru, recimo. Govoriću o Zaječaru, znam tačno, pa mi nije jasno kako je došlo do toga da ponovo vam izgovor bude da je nešto neregularno jer su svi potpisali sve liste.
Sad čujem da je i ona bila posmatrač, što ne znam da li je u skladu sa zakonom. Neću da kažem da li sam baš potpuno u pravu. Ali, koliko znam, neko ko je na štandu, ko propagira listu, ko je stao iza te liste ne može da bude posmatrač, ne može da čuva glasova i da ih donosi. Nije u skladu baš to, bar ne u moralnom smislu, a možda formalno i jeste, ali ja mislim da nije. To govori o vama da vi ne možete ni da nađete ni svoje ljude u svojim redovima da vam to isprate i kontrolišu. Time se bavite.
Ja jedva čekam izbore da se ponove i u Negotinu i Mionici i da nastavimo tim putem, demokratskim putem i na biralištima vidimo šta građani misle o svima nama pojedinačno. To će biti jedino merilo. Nemojte ni vaš ni naš sud. Naše je da vodimo ovu zemlju u dobrom pravcu, da budemo nezavisni, da ne dobacujemo jedni drugima dok govorimo. Ne znam da li ste ikada primetili da sam, vi ste jedan od poslanika kome je moglo da se dobacuje kad god ustane, jer vaše diskusije zaista nisu bile primerene, ali ja nikada vam nisam dobacio, ako ste to primetili.
Tako da, evo i to je razlog. Dajte da budemo parlamentarni. Dajte da od ovog doma ne pravimo da ne kažem šta i da svi zajedno radimo u interesu Srbije, vi na vaš način, onako kako vi mislite da treba, mi na naš, a građani neka sude ko treba da je vodi i u kom pravcu. Hvala.