Hvala, predsednice.
Poštovane kolege poslanici, poštovani građani Republike Srbije, odmah na početku da kažem da predlažem da ovaj amandman ne bude prihvaćen, a pokušaću sagledavajući samo iz jednog ugla da objasnim i zašto.
Činjenica, mnogo je zakonskih predloga danas i ovih dana pred Narodnom skupštinom, ali definitivno onaj koji najviše budi pažnju javnosti je Zakon o upisu prava svojine. Naime, sve oči javnosti su uprte zbog toga što se on tiče miliona građana Republike Srbije, ako hoćete, stotina hiljada porodica u ovoj zemlji. Decenijama su mnogi ljudi sanjali da konačno budu, kako to zakon kolokvijalno kaže, svoj na svome, kada je u pitanju njihov porodični dom, odnosno njihova porodična kuća, ali evo do današnjeg dana nekako to im nije polazilo za rukom.
Lično poznajem stotine porodica koje su u proteklim decenijama bile u takvoj situaciji da prosto nisu uspevali da budu konačno svoji na svome, ali manje-više što ja poznajem stotine porodica, pogledaću to iz jednog drugog ugla, a tiče se stotina hiljada porodica, pre svega Srba iz Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije Bosne i Hercegovine, iz Hrvatske, ako ćete i sa Kosova i Metohije koji su u pogromima devedesetih godina bili prinuđeni da prestanu da budu svoji na svome, pod uticajem, na primer, zločinačke akcije „Oluja“ i mnogih drugih pogroma koji su priređivani srpskom narodu, a u kojima je, ako hoćete, po sopstvenom priznanju, učestvovao današnji pokrovitelj politike srpske opozicije u Evropskom parlamentu Tonino Picula.
Naime, ti ljudi su, spašavajući se i dolazeći u Republiku Srbiju, pokušali da grade svoje nove kuće širom Republike Srbije, tražeći konačno krov nad glavom, i evo decenijama nisu uspeli u tome, a nicala su cela naselja, celi delovi velikih gradova, sa objektima koji su izgrađeni tako kako je jedino moglo u tom trenutku.
Naime, ovim zakonskim predlogom, sviđalo se to nekome ili ne, na inicijativu srpskog predsednika Vučića, konačno ti ljudi dobijaju mir i postaju svoji na svome. Čak i onda kada su dolazili, što se nas tiče, bili su dobrodošli. Dobrodošli su i danas, a zakon je samo formalno upisivanje jedne takve činjenice, da su oni konačno dobrodošli, što se nas svih tiče, ali što se nas tiče s ove strane.
Nije to, nažalost, slučaj sa svima u Republici Srbiji. Predstavnici opozicije videli ste i danas kako se odnose prema i ovom zakonu, a i prema tim ljudima. Naime, u proteklim mesecima ti ljudi su opet, u pokušaju opozicije da ih smeste u onu kategoriju da ne budu svoji na svome, odlazili čak i na domove i na kuće, na te kuće tih ljudi. Tako vam je poznat slučaj studenta Balaća, čiji je jedini greh što je hteo da se školuje, a dobio je napade na tu istu porodičnu kuću, sa grafitima mržnje, iste onakve sadržine kakvu je mogao da doživi od hrvatskih ustaških postrojbi u Grahovu, odakle je pobegao.
Ovo delovanje i ovi amandmani, ako hoćete, samo su novi pokušaji blokiranja namere da ti i takvi ljudi nađu svoj mir i postanu svoji na svome, ali ovoga puta od podanika i predstavnika politike onog učesnika Tonina Picule, onog učesnika zločinačke akcije „Oluja“, u srpskom parlamentu. E, pošto je i ovaj amandman i svi drugi amandmani, čućemo ih, ali većina je takva, na tom fonu blokiranja ovakvog jednog konačnog rešenja za naše sunarodnike, stotine hiljada porodica, ali i drugih, ja sam se taknuo samo iz jednog ugla ovog dela našeg stanovništva, nećemo dozvoliti bilo kakvo derogiranje i bilo kakvu degradaciju ovoga zakonskog rešenja i odbićemo apsolutno sve amandmane koji su na fonu njegove degradacije i konačno ćemo dovesti do toga da ovi ljudi o kojima govorim, ali i stotine hiljada drugih građana Republike Srbije konačno postanu svoji na svome, na inicijativu srpskog predsednika.
Hvala vam i živela Srbija.