Šesta vanredna sednica , 14.01.2026.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Šesta vanredna sednica

01 Broj 06-2/2-26

1. dan rada

14.01.2026

Beograd

Sednicu je otvorila: Ana Brnabić

Sednica je trajala od 10:05 do 18:00

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Ana Brnabić

ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane | Predsedava
Hvala vam.
Da li još neko od izvestioca nadležnih odbora želi reč? (Ne.)
Da li predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč?
Reč ima Života Starčević.
Izvolite.
...
Jedinstvena Srbija

Života Starčević

Dragan Marković Palma - Jedinstvena Srbija
Poštovana predsednice Narodne skupštine, uvaženi ministri iz Vlade, predstavnici nezavisnih tela i organizacija, kolege i koleginice narodni poslanici i građani Srbije, želim pre svega na početku u ime JS i u svoje lično ime svim građanima i svima vama da čestitam novogodišnje i božićne praznike i da poželim da ova 2026. godina bude još bolja i uspešnija i svakako mirnija i dosadnija od prethodne.

Danas ćemo diskutovati o izmenama i dopunama pravosudnih zakona, kako bismo naš pravosudni sistem učinili funkcionalnijim i efikasnijim. Diskutovaćemo o pravu u vremenu kada je pravo sile slomilo silu prava, u vremenu sunovrata trenutno važećeg međunarodnog javno-pravnog poretka, a u vreme kada hapšenje predsednika jedne međunarodno priznate države u njenom glavnom gradu, u rezidenciji tog predsednika, od strane druge države predstavlja pucanj u međunarodni pravni poredak. Neki kažu da su time SAD ubile postojeći međunarodni javno-pravni poredak koji su same stvorile, a odnosno njihovi predsednici Vudro Vilson i Frenkin Delano Ruzvelt. Bio je to pucanj

7/2 TĐ/MP

u međunarodni poredak zasnovan na supremaciji međunarodnog prava, na odstojanju nadnacionalnih tela poput Društva naroda, kakav je bio između dva svetska rata, i Ujedinjenih nacija, nakon Drugog svetskog rata.

Da budemo u potpunosti posvećeni istini, u vreme kada, nažalost, savremeni čovek, umesto da pokuša da dosegne do istine, pokušava da istinu spusti na sopstveni nivo. Nije to bio prvi pucanj u postojeći međunarodni javno-pravni poredak. Ono što razlikuje ovaj od prethodnih pokušaja jeste da predsednik Tramp prvi put nije taj pokušaj uvio u neke oblande demokratije, u odbranu demokratskog poretka i demokratskih vrednosti, već je otvoreno rekao da mu treba venecuelanska nafta i, gle čuda, nakon samo nekoliko dana, a posle hapšenja predsednika Madura, napravljen je sporazum između SAD i Venecuele o izvozu nafte u vrednosti od dve milijarde dolara.

Ista stvar se dešava i sa Grenlandom koji je teritorija Danske kraljevine. Prekjuče je republikanski kongresmen Rendi Fajn predstavio Senatu zakon o aneksiji i državnosti Grenlanda kojim se predsednik Tramp ovlašćuje da preduzme korake koji su neophodni za preuzimanje Grenlanda i pokretanje procesa za njegove pripajanje SAD. Čak čujemo da je neko procenio da je odluka da neko ne bude više Danac ili Grenlanđanin, već da postane ponosni Amerikanac, vredi između 10 i 100 hiljada dolara, pa da vidimo da li je ta trgovačka svest jača ili je jača nacionalna svest. Biće interesantno to gledati.

Prvi pucanj u međunarodni javni poredak bio je „Milosrdni anđeo“, odnosno besomučna agresija 19 država NATO pakta, a među kojima je, gle čuda, i Danska i pokušaj otimanja naše južne pokrajine Kosova i Metohije. Sada bih ja ovde mogao da kažem i da seirim da ko drugom jamu kopa, sam u nju upada, ali neću. Neću, jer nije ni hrišćanski, ni ljudski, a i male države poput Srbije svakako nemaju razloga da se raduju promeni međunarodnog pravnog poretka, jer vraćanje na stari međunarodni poredak iz 19. veka zasnovan na ravnoteži sila, snaga ne donosi ništa dobro malim državama, poput Srbije. Male države ni u postojećem međunarodnom pravnom poretku nisu imale neku veliku šansu, osim da se bore kroz Ujedinjene nacije, da se pozivaju na međunarodno pravo i slično.

No, kada smo već kod toga, vidimo da je trenutno nacionalno pravo postavljeno iznad međunarodnog kod velikih država, i zato hajde da se mi bavimo našim nacionalnim pravom i našim nacionalnim pravosuđem i da uredimo naše nacionalno pravosuđe i zaista smo se trudili prethodnih godina da to činimo kroz ustavne reforme i donošenje pratećih pravosudnih zakona.

Sa ove vremenske distance možemo da kažemo da smo radili puno, ali ko radi taj i greši. Mi iz JS smatramo da smo, kao vladajuća većina, napravili i grešku time što smo izvršili reformu pravosuđa na način na koji nije uređen čak ni u mnogim državama EU. Zašto to kažem i zašto to tako mislimo? Svako demokratsko društvo, svaka demokratska država je kao tronožac, oslanja se i treba da se oslanja na tri grane vlasti – na zakonodavnu, izvršnu i pravosudnu. Da bi taj tronožac bio stabilan moraju biti stabilne sve te tri grane vlasti i da kontrolišu jedna drugu. Mi smo, nažalost, ustavnim reformama taj balans poremetili.

8/1 AL/CG 11.15 – 11.25

Naime, imamo situaciju da pravosudna grana vlasti može da kontroliše izvršnu i zakonodavnu vlast, a samu pravosudnu granu vlasti ne može da kontroliše niko. Tu je problem.

Mislim da dok to možda nije sporno kod samih sudijskih funkcija, po nama, i te kako je sporno u tužilačkom delu pravosuđa, koje uzgred budi, u mnogim državama deo je izvršne vlasti, a ne pravosudne. To je nedopustivo.

Pokazalo se da nije dobro i zato smo došli gde smo došli, da građani Srbije, čitavo društvo, mi ovde u Narodnoj skupštini, Vlada Republike Srbije, predsednik Republike Srbije vapimo za pravdom, a pravdu ne dobijamo zato što se do tužilaštva, a mogu da kažem i deo sudija, odnarodio.

Ja sam ovde više puta govorio da se mi iz Jedinstvene Srbije, zaista puno puta sam to rekao, da nezavisnost pravosudne grane vlasti i pravosudnih funkcija i samostalnost ne mogu biti shvaćene kao privilegija jedne grane vlasti ili ne daj Bože kao privilegija pojedinih nosilaca pravosudne funkcije, već isključivo kao sredstvo za borbu za ljudska prava i slobode građana.

Međutim, po onom Marfijevom zakonu, čega smo se plašili i na šta smo ukazivali, to se nažalost i desilo. Imamo jedan deo tužilaštvo, a mogu reći i deo sudstva koji se odnarodio, i to možemo videti i kod ovog izbora za Vrhovni savet tužilaštva, koji se grčevito bore za svoje pozicije iz razloga jer su samostalnost i te privilegije shvatili kao lične privilegije, a ne kao sredstvo kojim treba da se bore za dostizanje prava i pravde.

Naravno, mi smo reforme u pravosuđu sproveli iz najboljih namera, želeći da dobijemo efikasan i funkcionalan pravosudni sistem, koji će građanima Srbije omogućiti da brzo dođu do pravde, da će Srbija biti vodeća država po pravnoj sigurnosti, samim tim da će biti mesto još bolje za investiranje, za privredni i svekoliki društveni razvoj.

Kao što sam ranije govorio, mi možemo ovde napraviti najbolji sistem, idealan sistem i da obezbedimo i najviši stepen autonomije istima, a da sistem bude obesmišljen. Zašto? Zato što nije sve do sistema, već mnogo, mnogo sve to zavisi od pojedinaca, podnosioca pravosudnih funkcija, od njihove stručnosti, od njihove osposobljenosti, posvećenosti poslu, pa sve do njihovog ličnog, moralnog integriteta, osećaja za opšte javno dobro, itd.

Nažalost, imamo nosioce pravosudnih funkcija koji zanemaruju društvenu odgovornost i lične ambicije, koje god da su, ekonomske, političke, profesionalne, stavljaju ispred opštih društvenih interesa.

Meni, nažalost, pojedine ne vladine organizacije iz oblasti pravosuđa, ali ne samo iz oblasti pravosuđa, danas više liče na političke stranke nego na strukovne ne vladine organizacije. Tako i deluju i to u onom, hajde da kažem lošijem delu kako je negde opšte mišljenje da funkcionišu političke stranke, a oni su baš taj deo uzeli i tako funkcionišu.

Uostalom, imamo i ovde sada predstavnike nekih bivših ne vladinih organizacija koje su prerasle u političke stranke i sada su ovde naše kolege narodni poslanici. Sutra će umesto njih doći ovi novi, jer ovi su sada više istrošeni, a ovi novi će zauzeti njihova mesta, pa ćemo možda sutra imati ovde u ovim klupama sudiju Majića ili možda Miljka Radisavljevića, koji ide u penziju, pa taman da popuni poslaničke klupe, rektora Đokića i ko zna koga. Oni koji su danas inkorporirani u državu, koji čine deo države, a koji su u prethodnom periodu pokušali da uzurpiraju državu i da je otmu od naroda.

8/2 AL/CG

Znate, ne kaže naš narod za džaba – ne pada sneg da pokrije breg, već da svaka zverka otkrije svoj trag. Taj sneg u političkom smislu biće izbori krajem godine. Mogu da otvorim sezonu opklada da će u narednom periodu ovde sedeti neki koji su u ovom trenutku ti delovi države, koji su se odnarodili, otuđili, koji su pokušali da otmu državu od naroda, koji su na sve načina opstruisali funkcionisanje države u tužilaštvu, sudstvu, pa i obrazovanju i informisanju.

Poslanička grupa Dragan Marković-Palma-Jedinstvena Srbija podržaće predložene izmene i dopune zakona iz oblasti pravosuđa, jer smatramo da će naš pravosudni sistem, naročito kada je u pitanju tužilaštvo, ali i kada su u pitanju intervencije u mreži sudova učiniti naš pravosudni sistem funkcionalnijim i boljim. Ali, mi ne odustajemo ni od našeg zahteva da vrhovna javna tužiteljka Zagorka Dolovac podnese ostavku na tu poziciju zbog svega lošeg što je učinila tužilačkoj profesiji i državi i građanima Srbije.

Znači, podržaćemo sve ove pravosudne zakone.

Što se tiče sporazuma sa Mađarskom o graničnoj kontroli, drumskom, železničkom i vodnom saobraćaju, taj sporazum jeste jedan vid uređivanja odnosa sa EU, jer Mađarska jeste deo Šengen zove i rekao bih da je to pravi pristup evrointegracijama, odnosno da je to onaj realni životni pristup od kojih će korist videti i građani Srbije i građani Mađarske.

Mi iz Jedinstvene Srbije smo za takav pristup evrointegracijama. To je pristup koji vodi računa o interesima države i njenih građana. To je dostojanstven pristup.

Žestoko sam protiv snishodljivosti pojedinih naših kolega koji obijaju hodnike Evropskog parlamenta, tužakajući Srbiju toliko da su dosadili čak i Mekalisteru, koji je zadužen za spoljne poslove Evropskog parlamenta, koji je rekao – svađajte se na srpskom, a kada dođete u institucije EU, branite i štitite interese svoje države.

Taj mentalitet sluge ili podanički mentalitet se nama uopšte ne sviđa. Psihološki je sklop pojedinca ili grupe koji karakteriše preterana poslušnost, nedostatak inicijative, duboko ukorenjena potreba da se udovolji u kvalitetu, čak i na sopstvenu štetu.

Dokle to ide – vidimo da se pojedine u medijima bar ove naše kolege raduju dolasku Picule, Nemeca i ostali mrzitelja Srbije i u tom smislu podržavam odluku da predsednica svoje unapred predviđene obaveze izvršava i oni će doći onako kako su i nenajavljeno i kako su i pokušali inkognito, inkognito će i proći.

Sve to nam ukazuje i ovo što sam pričao na početku o geopolitici i o pravu i sporazumima, sada se vidi koliko je važno bilo voditi suverenu i izbalansiranu politiku, kakvu je Srbija vodila u prethodno periodu, vojno neutralnu, politiku insistiranja na međunarodnom pravu, politiku insistiranja, odnosno da se neguju dobri odnosi sa svim akterima na svetskoj političkoj sceni, a pritom pre svega vodeći računa o sopstvenim nacionalnim interesima.

Moramo biti svesni da niko drugi neće štititi naše nacionalne interese i to možemo videti i na primeru Venecuele i na mnogim drugim primerima. Znači, moramo voditi politiku po principu use i u svoje kljuse. Zato nam je više nego ikada potreban mir, stabilnost, saglasje oko najvažnijih nacionalnih interesa.

Ako ne možemo da se složimo oko toga da Srbija mora očuvati mir, stabilnost, ekonomski razvoj, onda zaista ne znam oko čega možemo se složiti i okupiti.

8/3 AL/CG

Veliki francuski filozof tradicionalizma Rene Genon u svom delu „Kriza savremenog sveta“ napisao je – „Teško vama slepe vođe, kaže se u jevanđelju, i zato zaista danas možemo videti slepe vođe slepih, koji će ih ako ih neko ne zaustavi na vreme neminovno odvesti u provaliju, gde će svi zajedno nepovratno propasti“, završen citat.

Ako velike sile mogu sebi da priušte luksuz da imaju slepe vođe, mi ne smemo se praviti i ne pravimo se ni slepi, ni gluvi, ni nemi.

9/1 MZ/MT 11.25 – 11.35

Mi moramo više nego ikada raditi na ekonomskom, vojnom i svekolikom snaženju naše Srbije, što možemo samo putem mira, stabilnosti i sabornosti. Zato je aktuelna politika države Srbije u najboljem njenom interesu. Ono što Srbiji nikako ne treba u ovom trenutku jeste da ponovo postane eksperiment velikih svetskih sila, kao što je bivala mnogo puta u istoriji, a istorija bi trebalo da bude učiteljica života, zar ne.

Još jednom, poslanička grupa Dragan Marković Palma – Jedinstvena Srbija u danu za glasanje podržaće sve ove predloge, ali ovom prilikom šaljemo i podršku ministru Selakoviću na njegovoj borbi da dođe do pravde i istine. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Ana Brnabić

ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane | Predsedava
Hvala vam.
Reč ima narodni poslanik Branko Pavlović.
Izvolite.
...
Grupa građana Mi - Glas iz naroda, prof. dr Branimir Nestorović

Branko Pavlović

MI - GLAS IZ NARODA
Hvala.

Poslanička grupa Mi – Glas iz naroda, u objedinjenoj raspravi opredelili smo se da govorimo o pravosudnim zakonima i kasnije tokom rasprave potpredsednik Skupštine gospodin Jovan Janjić će govoriti o kulturnim dobrima. Odmah da kažem – mislim da su te odluke u pogledu kulturnih dobara izuzetno dobre i to maksimalno podržavamo, a ove pravosudne zakone ne podržavamo i ja ću sada izneti argumentaciju zbog čega.

Tačna je konstatacija da smo u prethodnih godinu dana imali jedan broj, i to ne mali broj, sudija i tužilaca koji su se upustili u političku delatnost koja je njima zabranjena i time su bitno doveli u sumnju pretpostavku nepristrasnosti u njihovim odlučivanjima, što svakako predstavlja problem koji mora da se adresira i da se vidi kako da se izađe iz te neželjene situacije. Međutim, odgovor ne sme da bude da vladajuća grupacija treba da poveća grupu onih sudija i tužilaca koji će osluškivati šta želi vlast, nego treba da uđe u argumentovanu raspravu i pridobije ključni, centralni deo i sudija i tužilaca koji nisu ni na jednoj političkoj strani, nego su profesionalci.

Izostanak javne rasprave kod predloga pravosudnih zakona koji ulaze u vrlo osetljiva pitanja, pogotovo mreže sudske i tužilačke, a onda naravno i svih drugih predloženih izmena, bez javne rasprave šalje potpuno pogrešan signal. Na taj način vladajuća grupacija odbija od sebe najkvalitetniji deo ljudi koji rade u sudovima i u tužilaštvima, zato što se odnosi prema njima sa nipodaštavanjem. Ne možete menjati nešto što je vezano za pravosuđe, a ne voditi široku raspravu. Naravno, ona bi morala da obuhvati i nevladin sektor, ali pre svega ljude koji rade u tužilaštvu i u sudovima.

Taj izostanak je prekršio i zakonsku obavezu. Naime, visoki saveti imaju prava i dužnost da daju mišljenje na sve predloge i izmene pravosudnih zakona. To nije vezano za to ko je predlagač, da li je Vlada ili narodni poslanik. Uvek se mora tražiti mišljenje visokih saveta sudstva i tužilaštva, što ovde kao minimum minimuma takođe nije učinjeno. I ako se ima i kada se ima kvalitetna argumentacija, ne treba uopšte sumnjati da će taj centralni deo i tužilaca i sudija podržati takve predloge i time će se ojačati ukupni napor da izađemo iz nedopustive politizacije pravosuđa, što imamo kao problem. Realno ga imamo kao problem.

Ne može se prelaziti olako u situacijama kada Visoki savet da negativno mišljenje. Recimo, imali smo jedan sad predlog Ministarstva pravde koji je dobio negativno mišljenje. To znači da se mora vratiti na doradu, da se mora izraditi bolji predlog i da se mora dati bolja argumentacija. Vlast ne treba i ne sme da se bavi time da poveća svoj politički uticaj, kao kontru političkom uticaju koji postoji na drugoj strani u tom pravosudnom sistemu.

9/2 MZ/MT

Tačno je da mi imamo, po mom mišljenju, nedopustive uplive stranih sila na pozicijama vrlo visoko rangiranih funkcionera, pre svega u tužilačkoj organizaciji, ali to je stvar BIA-e. To ne može da reši ni zakonodavac, ni Narodna skupština, ni Vlada. Za takve situacije nedopuštenog upliva postoje bezbednosne službe koje su dužne da zaštite državu kada i ako dođemo u situaciju da su nam se infiltrirali ljudi koji više vode računa o stranim nego o našim interesima. Po mom mišljenju, mi smo nažalost u dobroj meri u takvoj situaciji danas, ali to je onda odgovornost pre svega BIA-e.

Zašto je uopšte problematično kada narodni poslanik predlaže zakon kojim se menja struktura sudske i tužilačke organizacije? Zato što to zadire i u budžet, zadire i u pitanje Ministarstva finansija, zadire u pitanje Ministarstva pravde, u smislu logistike, zgrade, opreme i svega ostaloga, zadire u pitanje kasnije VSS-a da se opredeli potreban broj sudija, što je gotovo nemoguće da se uradi kada predlog zakona dolazi od narodnog poslanika.

Tačno je lociran problem preopterećenosti beogradskog pravosuđa. Dakle, nije pogrešno što je taj problem koji postoji godinama istaknut u ovom zakonskom predlogu, kada se predlaže uvođenje novog osnovnog suda u Beogradu, kao četvrtog, ali je argumentacija potpuno manjkava i ne sagledava celinu problema ni izbliza. Na primer, kao ključni argument se navodi priliv predmeta u poslednje dve godine i kaže se – u 2025. godini je to bilo 6.000 i nešto, u 2024. godini 7.000 i nešto. Ali mora se imati neuporedivo duži sled kroz godine. Na primer, isti sud je 2021. godine imao preko 60.000 predmeta.

Morate da imate analizu svih sudova, ne samo u Beogradu, nego u celoj Srbiji, da biste videli trendove, da biste videli u kom pravcu se stvari odvijaju. Nemate jasno određene kriterijume zašto nešto radite. Na primer, u prethodnoj godini opterećenost po sudiji u beogradskim sudovima kod Drugog osnovnog suda bila je veća nego kod Trećeg. Na primer, tačno je da se pogrešno gura pod tepih problem preopterećenosti beogradskih sudova, da bi građani to razumeli, otprilike jedna trećina sudija koja radi u beogradskim sudovima rešava oko dve trećine predmeta u Srbiji. I obrnuto, ovi drugi su neupredivo više rasterećeni.

Postoji problem i kod Novog Sada, nešto manji kod Kragujevca i Niša, ali kod Beograda je to dramatičan problem već godinama. Ali on se ne može rešavati tako što će se izvući neke dve cifre u neke dve prethodne godine jednog suda i onda donositi odluka šta treba tu da se radi. Jedan deo tog problema preopterećenosti može se rešiti izmenom procesnih zakona, jedan deo, i to je takođe vrlo veliki problem. Naša tužilaštva i sudovi imaju nedostatak hronični od oko 15% sudija i tužilaca u odnosu na sistematizaciju. Ako biste popunili sistematizaciju koja je predviđena, dobar deo opterećenja bi takođe bio rešen i onda u ostatku se vraćate i razmišljate na koji način rešavamo probleme koji nam preostaju. Vrlo verovatno da je onaj nekadašnji sistem sa pet opštinskih sudova u Beogradu bio neuporedivo bolji, pa smo lutali, sveli smo to na dva, imali smo pet plus četiri za ove prigradske opštine, pa smo sveli na dva, pa vratili na tri, pa sad vidimo da to dalje ne valja.

10/1 JJ/LŽ 11.35 – 11.45

Dakle, složena su pitanja, zahtevaju široku raspravu, duboku analitiku, duboko razumevanje, odakle sve dolaze problemi i kako ih možemo smanjivati i rešavati bez ulaženja u nepotrebne dodatne troškove, a onda u ostatku, naravno, predvideti i uvođenje novih sudova. Naravno, argumentacija da se Surčin razvija, pa će to stvoriti nove sudske postupke, je kako bih rekao, ili kontradiktorno, ili predlagač nije domislio šta u stvari hoće da kaže, jer hoće da kaže da u tom razvoju se neće plaćati fer cene za eksproprijaciju pa će to generisati novu količinu postupaka pred sudovima. Zato treba da osnivamo novi sud?

Dakle, to nisu valjani argumenti i to nije argumentacija koja može da opravda olako ulaženje u vrlo složena pitanja, kao što su organizacija sudstva. Nijedan jedini razlog ne postoji da se svi ti problemi adresiraju kroz jednu vrlo široku jasnu i sveobuhvatnu raspravu upravo sa ljudima kojih se to najviše tiče, jer nikako ne smemo doći u jednu zabludu, jednu grešku, da je većina ljudi koji rade u tom sistemu pogrešna, izgubljena, politizovana. Nisu, većina su profesionalci koji i te kako dobro razumeju argumentaciju, koji i te kako mogu da doprinesu svojim znanjem, iskustvom, idejama u iznalaženju konačno boljih i održivih rešenja na dugi niz godina koje su pred nama.

U tom smislu stvar je kod tužilačke organizacije još gora. Uz svo uvažavanje ljudi, naših sugrađana koji žive u Vladičinom Hanu i Surdulici, koji su adresirani kao problem oko tužilačke organizacije u ovim predlozima, u ovom trenutku Više tužilaštvo u Leskovcu, od petoro tužilaca po sistematizaciji ima dvoje. Jedna koleginica ide u penziju u aprilu, i u martu mesecu uzima naravno, godišnji odmor, i nije više tu, to je sada, i jedan grip, jedna bolest ostavlja Više tužilaštvo u Leskovcu bez tužioca, bez ijednog tužioca.

Dakle, to su dramatični primeri neodgovornog vođenja kadrovske politike od strane naravno, pre svega vrhovnog tužioca pogotovo što je gospođa Dolovac već 15 godina, i sada već nešto više na toj funkciji. Takvih primera u području apelacije Novi Sad nemamo, nepopunjenost sistematizacije, a negde je to toliko zapušteno da dovodi do blokade mogućnosti funkcionisanja, vodite računa višeg tužilaštva, u jednom gradu koji je i te kako značajan za Srbiju kao što je Leskovac, na primer.

Dakle, potrebno nam je poboljšanje normative, kada je u pitanju pravosuđe i u pogledu procesnih zakona i u pogledu organizacionih zakona. Potrebno nam je da neke pozicije bolje definišemo i u odnosu na Visoki savet sudstva i tužilaštva, ali ne ovako, ne kao kontra mera da kažemo, sudijama i tužiocima koji su se prilično obrukali u ovih prethodnih godinu dana upuštajući se u politiku, nego u jednoj smirenoj, argumentovanoj, sveobuhvatnoj raspravi i onda ćemo doći do stabilizacije Srbije.

Onda ćemo doći da najveći deo tog sistema podržava promene koje se onda donose u Skupštini, naravno, pre svega u saradnji sa Vladom, jer kažem dobar deo tih poteza zahteva među ministarske odluke, pre svega Ministarstva finansija i Ministarstva pravde i ovo nije put kojim treba ići u rešavanju ovakvih problema.

Zbog toga ćemo mi u danu za glasanje glasati protiv pravosudnih zakona, a ove druge tačke dnevnog reda ćemo podržati sa velikim zadovoljstvom, ono što su odluke iz oblasti kulture. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Ana Brnabić

ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane | Predsedava
Hvala vam.
Narodni poslanik Uglješa Mrdić.
Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Uglješa Mrdić

ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane
Zahvaljujem, predsednice Narodne skupštine.

Želeo bih da odgovorim prethodnom govorniku iz razloga što je izneo niz kritika na ovaj set pravosudnih zakona koji sam predložio, ali s druge strane želim da

10/2 JJ/LŽ

mu se zahvalim, jer u srednjem delu svog govora sve u stvari, govorio isto kao što sam i ja govorio na uvodnom izlaganju i na sednici Odbora za pravosuđe.

Dakle, hvala vam što ste priznali da postoji politički uticaj na tužilaštvo i na sud na ovoj drugoj opozicionoj strani. Dakle, i tu se slažem sa vama, tu ste apsolutno u pravu, ali i sto tako želim da vam kažem da u ovom mom predlogu i što sam imao prilike više puta da ponovim, nama nije cilj da ovim setom pravosudnih zakona da mi vršimo bilo kakav uticaj na tužioce i sudije politički, ili da mi nekoga kao vlast kontrolišemo. Ne, nego mi želimo da tužiocu budu samostalni u svome radu, a sudije da budu nezavisni, a ne da imamo situaciju da jedan tužilac ne može da donese određenu odluku, tj. da obavi istražne i predistražne i istražne radnje, dok ne pita za mišljenje Zagorku Dolovac ili Mladena Nenadića.

Dakle, nije to ta samostalnost tužilaštva koju mi želimo da ostane i opstane, nego tužilac u skladu sa Ustavom i svojim zakonskim ovlašćenjima da bude samostalan u svom radu. Ne treba niko da ga kontroliše, ima on zakone i Ustav i zna šta treba da radi.

Što se tiče javne rasprave i ovoga što ste rekli, za Visoki savet sudstva i Visoki savet tužilaštva, valjda mi kao narodni poslanici, a i vi ste narodni poslanik, i ne vidim šta je tu loše da narodni poslanik predloži zakon. Valjda mi narodni poslanici treba da predlažemo i zakone i amandmane. Zašto bu sami sebi uskraćivali ta prava. Dakle, zašto bi mi sada čekali kada će da se seti neko iz Visokog saveta sudstva ili Visokog saveta tužilaštva da nešto prokomentariše pa da nama da signal da mi možemo da radimo svoj posao.

Sa druge strane, imali smo ovih dana zvanično reagovanje Visokog saveta tužilaštva gde su meni preteći najavili krivične prijave i tužbe zbog predloženog seta zakona. I, sada treba da čekam javno mišljenje još neku pretnju ili tužbu od strane predsednika Visokog saveta tužilaštva Branka Stamenkovića da bi onda smeo da predložim određeni zakon. Onda ove zakone sam ja predao 22. decembra, dakle, tu je prošlo 20-ak dana, i ko je želeo iz Visokog saveta sudstva i Visokog saveta tužilaštva da reaguje imao je dovoljno vremena.

Drugo, priznali ste za uplive stranih sila u tužilačkoj organizaciji. Tako je, to je i moja rečenica iz nastupa i uvodnog dela, tako je, ne želimo da bilo koja strana sila ima upliv u tužilačku organizaciju, tužioci treba da služe samo državi Srbiji.

Sami ste rekli da je gora situacija u tužilaštvu nego u sudstvu i tu se slažem. Rekli ste da je većina sudija i tužilaca su profesionalci koji dobro rade svoj posao. Pa, da to i mi govorimo, ja ne kritikujem većinu sudija i tužioca, nego kritikujem one tužioce i sudije koji su oteli delove tužilaštva i sudstva od države Srbije. Dakle, kada govorimo o štetama, pa gde ćete veći štetu nego što je napravila Javno tužilaštvo za organizovani kriminal. Samo na osnovu četiri, pet predmeta napravili su štetu za budžet Republike Srbije 155 miliona evra zbog lošeg rada tužilaštva i još na desetine drugih slučajeva milionsku štetu koju su napravili.

Samo da podsetim, na kraju kako je to bivši režim reformisao pravosuđe. Neuspela reforma pravosuđa iz 2009. godine i 2010. godine koštala je Srbiju 11 milijardi dinara zbog isplata plata neizabranim sudijama, tužiocima i zaposlenima u pravosuđu. Ustavni sud je vratio više od 300 neizabranih sudija, tužilaca i zamenika javnih tužilaca na posao koji su ostali bez posla za vreme reforme pravosuđa bivšeg režima 2009. godine i 2010. godine. Ostalo je bez funkcije u vašim reformama 837 sudija i oko 200 zamenika tužilaca.

11/1 VS/LjL 11.45-11.55

Petoro ljudi je izvršilo samoubistvo, najmanje 20 se razbolelo i preminulo zbog reizbora. Dakle, to su ljudi koji su bili zaposleni u sudstvu i tužilaštvu, koje ste vi smenili i ostavili bez posla. A broj nerešenih predmeta u vašim reformama pravosuđa se povećao sa 780 hiljada na tri miliona. E, tako je uređivao pravosuđe bivši režim 2009, 2010. godine. Zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Ana Brnabić

ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane | Predsedava
Gospodine Pavloviću, pretpostavljam da želite repliku, iako niste bili direktno pomenuti, a nisam čula ništa uvredljiva.
Niko nije rekao da ste vi to radili.
Dobro, izvolite, imate dva minuta.
...
Grupa građana Mi - Glas iz naroda, prof. dr Branimir Nestorović

Branko Pavlović

MI - GLAS IZ NARODA
Samo vodite računa kada govorite o tzv. reformi, da se to ni na koji način ne odnosi na mene. Obrnuto, moja supruga Dragana Boljević je ostala bez posla tada i ja sam iz sata u sat preživljavao tu borbu da se to ispravi.

Drugo što sam hteo da vam kažem, nemojte koristiti da ja nešto priznajem. Ja iznosim svoje stavove. Nisam ja doveden ni u kakvu iznudicu pa da nešto priznajem, nego sam imam svoja ubeđenja i svoje stavove. Oni se ponekada slažu sa vašim stavovima i ja nemam nikakvih problema sa tim. Ali, to nije nikakvo priznanje, nego prosto mislimo isto, nekada mislimo različito. Ono gde se razlikujemo, to je što po mom mišljenju vi ne razumete značaj široke, ozbiljne, argumentovano dobro pripremljene javne rasprave, jer način na koji se uvode ovi zakoni u skupštinsku proceduru, verujte mi ili mi nemojte verovati, dovode do toga da najbolji deo sudija i tužilaca ima otklon i otpor prema takvim postupcima i ja sam samo na to hteo da vam skrenem pažnju. Hvala vam.
...
Srpska napredna stranka

Ana Brnabić

ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane | Predsedava
Idemo dalje.
Reč ima narodni poslanik Boris Bajić. Izvolite.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Boris Bajić

Savez vojvođanskih Mađara
Hvala, predsednice.

Poštovano predsedništvo, uvaženi članovi Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe Savez vojvođanskih Mađara obraćam vam se pre svega povodom izbora članova i zamenika članova Komisije za reviziju jedinstvenog biračkog spiska. Mislimo da to nije samo puka procedura ili formalnost, zato što odlučujemo da li će izmene i dopune zakona imati svoju svrhu i primenu u praksi.

Izmenama i dopunama Zakona o jedinstvenom biračkom spisku pokazali smo političku volju da unapredimo izborni proces. Sada imamo priliku da pokažemo i političku zrelost da te zakonske norme pretočimo u funkcionalnu, nezavisnu i stručnu instituciju.

Komisija za reviziju biračkog spiska je čuvar integriteta biračkog prava, ona je mehanizam kontrole, ali i mehanizam poverenja, most između države, politike i građana. Upravo zato njen sastav, način izbora i način rada imaju poseban značaj.

Izmene zakona koje smo usvojili propisuju Komisiju kao tripartitno telo, sastavljeno od predstavnika vlasti, opozicije i civilnog društva. Time je jasno poručeno da pitanje biračkog spiska nije, kako neki tvrde, partijsko pitanje, već pitanje od opšteg društvenog interesa.

Treba ponoviti da model odlučivanja unutar Komisije nije zasnovan na prostoj većini, već na širokom konsenzusu. Ni jedna odluka ne može biti doneta bez saglasnosti predstavnika svih predlagača. To treba da bude garancija ravnoteže, međusobne kontrole i poverenja.

Članovi Komisije koje biramo imaće zahtevnu i odgovornu ulogu. Njihov zadatak neće biti jednostavan. Radiće u uslovima pojačane pažnje javnosti, medija i institucija i svaka njihova odluka biće pod lupom.

11/2 VS/LjL

Zato je važno da u Komisiju uđu stručni i odgovorni ljudi, ljudi koji razumeju složenost evidencija, ali i težinu odgovornosti koju nose.

Savez vojvođanskih Mađara se uvek borio za normalnost. Trudimo se da budemo glas razuma i stabilnosti i to ne može niko da nam ospori. Načela koja su nam posebno važna jesu zakonitost, vladavina prava i politički pluralizam. U tom duhu od samog početka ovog procesa zastupamo stav da se izborni sistem unapređuje pravilima, kao i osnaživanjem institucija.

Podsećam da je proces koji je doveo do današnje tačke dnevnog reda bio dug, zahtevan i inkluzivan, uključivao je rad parlamentarne radne grupe, preporuke ODIHR-a, aktivno učešće civilnog sektora i niz javnih slušanja. To je bio proces dijaloga, često težak ali neophodan.

Važnu ulogu u svemu ovome ima i civilni sektor. Organizacije koje su učestvovale i učestvuju u ovom procesu pokazale su da je moguće delovati konstruktivno, čak i onda kada se sa sistemom ne slažemo u svemu. To je dokaz političke i društvene zrelosti. Izborom Komisije ovaj proces ulazi u fazu primene i upravo tu se razlikuju odgovorne politike od deklarativnih politika.

U ime poslaničke grupe Savez vojvođanskih Mađara želimo da istaknemo da podržavamo izbor Komisije, u skladu sa zakonom koji smo zajednički doneli, podržavamo njen uravnotežen sastav, podržavamo stručne kriterijume, podržavamo mehanizme kontrole i transparentnosti.

Istovremeno, ovo je jasna poruka građanima Republike Srbije, poruka da njihovo biračko pravo shvatamo ozbiljno, da razumemo zabrinutosti koje postoje u društvu i da smo spremni da na njih odgovorimo institucionalno a ne ad hok i deklarativno.

Ovo je takođe i jasna poruka međunarodnim partnerima da Srbija ima kapacitet da unapređuje svoj izborni sistem iznutra, kroz dijalog i uz uvažavanje međunarodnih preporuka, ali i sopstvenog pravnog poretka.

Komisija koju biramo neće biti savršena, ni jedna institucija to nije, ali ona je najbolje moguće rešenje u datim okolnostima jer je zasnovana na ravnoteži, kontroli i saradnji.

Ono što je sigurno, SVM na čelu sa našim predsednikom dr. Balint Pastorom, je bio, jeste i biće pouzdan akter u izgradnji stabilnog i demokratskog političkog sistema Republike Srbije. Ovo su pitanja koja se tiču temelja poverenja institucije Republike Srbije, ali i poverenja društva u celini. Zato je izuzetno važno da se ovaj posao obavlja odogovorno i profesionalno. Veliki korak napred predstavlja činjenica da smo raspravu o ovako važnim temama uspeli da vratimo u institucije Republike Srbije gde joj je i mesto, i za to se SVM snažno i dosledno borio sve vreme. Sada je vreme da napravimo sledeći korak, da sprovedemo u delo ono oko čega je postignut kompromis, i ono što građani sa pravom očekuju od nas. SVM je od samog početka, još od osnivanja radne grupe pokazao odgovoran pristup, aktivnim učešćem na svim sastancima, i konstruktivnim doprinosom raspravama i upravo takav pristup imaćemo i u radu komisije.

Od komisije očekujemo da u skladu sa svojim ovlašćenjima, u saradnji sa relevantnim organima i institucijama, na profesionalan i odgovoaran način sprovede reviziju biračkog spiska i da o tome podnese izveštaj Narodnoj skupštini, u zakonom utvrđenom roku. Pored najvažnijih prioriteta, SVM, kao što su borba za našu mađarsku zajednicu, u oblasti kulture, obrazovanja , upotrebe jezika i pisma, razvoja sredina u kojima pripadnici naše zajednice tradicionalne žive, njihovo ekonomsko osnaživanje, spada i aktivno i odgovorno učešće u razvoju države u kojoj živimo.

11/3 VS/LjL

Naš cilj je zajednički prosperitet, da se Srbija i Vojvodina razvijaju da svaka lokalna zajednica napreduje i da svaki građanin Republike Srbije, oseća sigurnost i dostojanstvo, i poverenje u institucije svoje države i upravo zbog toga ćemo i u ovom poslu dati svoj puni doprinos. Pored ove teme, želim da se osvrnem na predložene izmene i dopune pravosudnih zakona, i dozvolite mi da pre nego što pređem, na konkretna zakonska rešenja, napravim kratak, ali važan retrospektivni osvrt na nedavnu prošlost. Osvrnuo bih se kratko na reformu pravosuđa iz 2009. godine, na reformu koja je bila najavljena kao istorijski iskorak, a završila se kao primer kako reformu ne treba sprovoditi. To nije politička ocena, to je zaključak koji proizlazi iz činjenica sudskih odluka, međunarodnih izveštaja i iskustva samog pravosudnog sistema.

12/1 JD/JG 11.55 – 12.05

Reforma iz 2009. godine formalno je bila utemeljena na ciljevima poput efikasnosti, modernizacije, povratka poverenja građana i usklađivanja sa evropskim standardima. Tako je bila predstavljena javnosti.

Međutim, između deklarisanih ciljeva i stvarnih posledica zjapila je duboka praznina. Već kratko vreme nakon njenog sprovođenja pokazalo se da reforma nije proizvela brže, efikasnije i pravednije pravosuđe. Naprotiv, proizvela je pravnu nesigurnost i ozbiljno narušavanje nezavisnosti sudstva.

Posebno problematična bila je nova mreža sudova bez jasnih kriterijuma, bez analize opterećenosti i bez procene dostupnosti pravde građanima broj prvostepenih sudova smanjen je sa 138 na svega 34.

Time je pravo na pristup sudu i na pravično suđenje zagarantovano Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda dovedeno je u pitanje. Građani su ostali dalje od sudova, sudije su putovale umesto da sude, troškovi su rasli, a efikasnost nije.

Dodatni veliki problem bio je i opšti reizbor sudija i tužilaca, više stotina sudija nije reizabrano bez jasnih individualnih i obrazloženih razloga. O tome nisu govorili samo kritički mediji ili opozicija o tome su govorili Evropska komisija, Venecijanska komisija, međunarodne strukovne organizacije, ali na kraju i Ustavni sud Republike Srbije.

Ustavni sud je 2012. godine jasno rekao – postupak reizbora bio je neustavan, nije sproveden od strane nepristrasnog organa, nisu poštovana pravila postupka, kriterijumi nisu bili jasno definisani. Na osnovu tih odluka stotine sudija i tužilaca vraćene su na svoje funkcije.

Nakon promena 2012. godine nije bilo moguće sve vratiti unazad, ali bilo je moguće i neophodno ispraviti sistemske greške.

Zakon iz 2014. godine predstavljao je upravo to – korekciju pogrešnog pravca. Njime je započeto vraćanje dostupnosti pravde građanima kroz povećanje broja osnovnih sudova sa 34 na 66. Time je jasno priznato da je prethodna centralizacija bila preterana i štetna.

Štetne posledice reforme nisu osetili samo ljudi. U periodu od više godina dok se nije radilo u zgradama sudova, u mestima gde su oni bili ukinuti mnogi objekti su usred nekorišćenja značajno oronuli. Primer za to je i zgrada suda u Bečaju, ali i u mnogim drugim mestima.

Zbog toga je namera Saveza vojvođanskim Mađara da inicira rekonstrukciju sudskih objekata u mestima gde smo se i lično uverili da je to neophodno.

Zašto sve ovo govorim? Zato što su predlozi izmena i dopuna pravosudnih zakona koji su pred nama primer da se reforme moraju sprovoditi postepeno, racionalno, na osnovu iskustva i realnih potreba sistema.

Izmene Zakona o javnom tužilaštvu idu u pravcu operativnije organizacije rada sa jasnijim linijama odlučivanja i odgovornosti. Izmene Zakona o sudijama kojima se omogućava još jedan mandat predsednicima sudova doprinose kontinuitetu upravljanja i institucionalnoj stabilnosti u pravosuđu gde su iskustvo, znanje i poznavanje organizacije od ključnog značaja kontinuitet, nije slabost, on je prednost.

Osnivanje četvrtog Osnovnog suda u Beogradu, rasterećenje postojećih sudova i prilagođavanje mreže pravosudnih organa broju predmeta, predstavlja odgovorno, plansko i preventivno delovanje.

Pravosuđe mora biti spremno pre nego što problem nastane, a ne tek kada sistem već postane preopterećen. Predlozi koji su pred nama idu putem postepenog unapređenja i institucionalne stabilnosti.

12/2 JD/JG

Zato ove izmene zaslužuju podršku, jer su racionalne i utemeljenje u iskustvu i poslanička grupa Savez vojvođanskih Mađara će ih podržati.

Imajući u vidu da reformom pravosuđe iz 2009. godine, ukidanje brojnih lokalnih sudova nije bilo praćeno ozbiljnom analizom opterećenosti predmetima, broja stanovnika, udaljenosti, niti ekonomskih parametara, smatramo da i danas postoji prostor za dalje unapređenje i proširenje mreže sudova i javnih tužilaštava.

U skladu sa odredbama našeg koalicionog sporazuma sa Srpskom narednom strankom o zajedničkom programskom delovanju dogovoreno je da se u sredinama u kojima pripadnici nacionalnih manjina tradicionalno žive ili žive u značajnom broju da se očuva postojeća mreža pravosudnih institucija.

Takođe, prilikom naredne revizije mreže sudova i javnih tužilaštava pri određivanju njihovih sedišta i teritorijalne nadležnosti posebna pažnja biće posvećena ravnopravnoj dostupnosti pravde.

To podrazumeva da u većoj meri uvaže udaljenost pravosudnih institucija od mesta stanovanja građana, broj jezika nacionalnih manjina koji su u službenoj upotrebi u sudovima, kao i tradicija postojanja pravosudnih institucija u određenim sredinama.

Kako pred nama sada nisu sveobuhvatne izmene zakona, ovo je svakako jedan od ciljeva SVM za naredni period koji ćemo dosledno zastupati i očekujemo da će u budućim izmenama zakona koje bi Vlada Republike Srbije predložila i to biti ostvareno.

Zahvaljujem.