Uvažena potpredsednice Narodne Skupštine, uvažene narodne poslanice i poslanici, javnosti radi, moramo da iznesemo i određena pitanja koja su se pojavila i na prethodnoj sednici i u javnosti, da se tekstovi razlikuju i da prelaznim i završnim odredbama se izigravaju preporuke Venecijanske komisije, što nije tačno.
Pre svega, ponavljam, Republika Srbija je sama zatražila mišljenje Venecijanske komisije i to nije bila obaveza koja nam je bila nametnuta spolja, već izraz naše opredeljenosti da reformu pravosuđa nastavimo, da je unapređujemo i da je sprovodimo u otvorenom dijalogu sa evropskim institucijama i u skladu sa najvišim standardima vladavine prava.
Zbog toga ne možemo nikako da prihvatimo tvrdnje da je Republika Srbija bilo koga dovela u zabludu ili da prikrije sadržinu predloženih zakonskih rešenja, zato što sva predložena zakonska rešenja i sve ono što je išlo ka Venecijanskoj komisiji, dostavljeno je i EU i zajedno sa Venecijanskom komisijom, ali isto tako su dostupne sve verzije i ceo tok na sajtu Ministarstva pravde, tako da, sve o čemu govorimo
6/3 VS/MP
uvek usmereno na mišljenja Venecijanske komisije, i to zakonski tekstovi jasno prate.
Odredbama koje su implementacionog karaktera, odnosno kojima se sprovode zakoni je nešto čime se reguliše dinamika sprovođenja zakona i one su nešto što je uklopljeno u standarde i Venecijanske komisije i EU i tim odredbama samo se reguliše sprovođenje i prelazak sa postojećeg na novi sistem. To su uobičajene odredbe i to svi znaju pa i Venecijanska komisija koja nije ni postavila pitanje prelaznih i završnih odredaba.
Rešenja koja su bila predmet ocene Venecijanske komisije su ostala ista, dok ovim prelaznim i završnim odredbama uvodi se samo bezbednosti i sprovođenja na jedan jasan način, vrlo transparentan, ali i obezbeđuje pravna sigurnost i institucionalni kontinuitet i nesmetana primena i sprovođenje reforme.
7/1 JD/CG 11.05 – 11.15
U tekstu koji se nalazi pred narodnim poslanicima su prelazne i završne odredbe i to nije sporno. Međutim, važno je razlikovati normativna rešenja koja su bila predmet razmatranja Venecijanske komisije i odredbe koje uređuju njihovo sprovođenje.
Ni jedno od rešenja kojima se sprovode preporuke Venecijanske komisije nije promenjeno kroz prelazne i završne odredbe. Tako da, nije tačna tvrdnja da smo promenili sastav Komisije kroz prelazne i završne odredbe, da smo uvođenjem prelaznih i završnih odredaba stavili faktički van snage dogovorena rešenja i usklađena sa Venecijanskom komisijom, jer zakon stupa na snagu osam dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku“, što je standardna procedura i nigde ne stoji da on stupa na pravnu snagu za godinu dana.
Takođe, nisu uređena, nisu ni promenjena pravila što se tiče ni sastava Komisije, niti vezano za upućivanje. Ono što je regulisano prelaznim i završnim odredbama, a to je da će Komisija biti formirana, da će u roku od 30 dana, što je relativno kratak rok, doneti se pravilnik o načinu imenovanja izbora članova Komisije, da će se u roku od 60 dana od stupanja na snagu zakona izvršiti izbor Komisije.
Naravno, ne možete ostaviti pravni vakum, i ta pitanja moraju onda biti regulisana na način koji je trenutno važeći, ali to je u tom prelaznom roku i to je vrlo javno i to su sve norme koje su standardne.
Ne možemo reći da je prelaznim i završnim odredbama nešto u stvari izigrano i da nije sprovedeno. Inače, napominjem da smo mi i prevod teksta poslali i Evropskoj uniji zato što Srbija sve što radi radi vrlo transparentno. Ceo postupak i usvajanja izmenama zakona i sve razgovore i mišljenja Venecijanske komisije se jasno vide i cela hronologija i na sajtu Ministarstva pravde.
Kada govorimo o prelaznim odredbama koje govore o upućivanjima, jasno je u tim prelaznim odredbama da sva ona upućivanja koja su po sadašnjem važećem zakonu izvršena ostaju ili do popunjavanja mesta zato što su oglasi već raspisani ili do isteka roka na koji su lica upućena.
To je potpuno u skladu i sa temeljima pravne sigurnosti, jer i sama Venecijanska komisija je u svom mišljenju iz aprila meseca i svojim mišljenjima navela da se mora poštovati pravna sigurnost i da nekakva očekivanja i pravna sigurnost koja je uspostavljena ne možemo zakonom onda retroaktivno ukidati.
Venecijanska komisija u svojim dokumentima i kroz tzv. pravila „Ruloflo“ (Rule of law) ček list kako se zove taj zvanični dokument posebno naglašava značaj pravne sigurnosti, predvidljivosti prava i institucionalnog kontinuiteta.
Pa, i sam sud EU dosledno ističe značaj zaštite legitimnih očekivanja i pravne sigurnosti kao opšte načela evropskog prava. To je on u nizu presuda i Evropski sud pravde izneo u svom mišljenju.
Novi zakoni nalažu dodatno da jednom godišnje Visoki savet tužilaštva kao nezavisno telo proverava i opravdanost nastavka upućivanja, ali to je nešto što onda unosimo kao pravnu normu. Tako da ono što stoji u prelaznim i završnim odredbama da se nastavlja da rade oni koji su upućeni mi ispunjavamo i mišljenje Venecijanske komisije koja je rekla da legitimna očekivanja moraju biti obezbeđena, ne možete prekinuti zakonom.
Druga stvar, i u svom mišljenju oni su izrazili zabrinutost da ukoliko prekidate zakonom upućivanja ostavljate onda tužilaštvo bez potrebnih kapaciteta.
Tako da, između ta dva temelja mi imamo ovu prelaznu i završnu normu koja govori o tome da svi oni koji su upućeni ostaju do isteka perioda na koji su upućeni.
7/2 JD/CG
Naglašavam da i za sva ta relevantna mesta o kojima govorimo gde su upućeni dodatni tužioci kao pojačanje su i raspisani oglasi. I sami izvestioci i Venecijanska komisija naravno znaju da oglasi traju. Da biste sproveli te oglase potrebno je vreme.
Kada je reč o Komisiji za odlučivanje o prigovorima Venecijanska komisija je tražila njeno uspostavljanje i predložena zakonska rešenja su usmerena na sprovođenje te preporuke. Venecijanska komisija to ocenjuje kao korak napred.
Zakon propisuje kriterijume za izbor članova, javni poziv i rokove za njeno formiranje. Zato govorimo o tome da u prelaznim i završnim odredbama imamo rok u kome se donose pravila, rok u kome se daje taj oglas koji su vrlo kratki, a to je 30 dana, odnosno 60 dana od dana stupanja na snagu.
Takođe, ono što je jako bitno i što je jako opasno, a to je da kada primenjujete novi zakon, kada počne primena novog zakona da ne dovedete do pravnog vakuma. I ove odredbe o kojima govorimo, prelazne i završne, to u potpunosti obezbeđuju.
Zato molim kada govorimo i o prelaznim i završnim odredbama da ne iznosimo neutemeljene optužbe, nego da vrlo jasno i konkretno kažemo koja to prelazna i završna odredba je suprotna mišljenju ili ono što smo dobili da smo u potpunosti zakonskim rešenjima ispunili preporuke Venecijanske komisije, da u stvari prelaznim i završnim odredbama stavljamo van snage, jer samo o konkretnim stvarima možemo i razgovarati.
Naš cilj nije bio niti jeste da formalno zadovoljimo određene standarde, već da reformu sprovedemo na način koji istovremeno unapređuje nezavisnost i samostalnost tužilaštva, odnosno nezavisnost sudstva i samostalnost tužilaštva i da očuvamo pravnu sigurnost i obezbedimo nesmetano funkcionisanje institucija. To je osnovni cilj.
Republika Srbija ostaje posvećena i saradnji sa Venecijanskom komisijom. U mišljenju je to i naglašeno i pohvaljeno, ne samo saradnja kada je u pitanju naš zahtev za hitnim mišljenjem nego je pohvaljeno i opredeljenje Srbije da nastavi ceo proces dalje saradnje, a pogotovo u vezi one dve preporuke koje traže određeno vreme, jer mi smo i pozvali Venecijansku komisiju da se uključi i u analize predloga i da se uključi u utvrđivanje možda i modela koji je odgovarajući kada govorimo o sprečavanju visokotehnološkog kriminala.
Konačno, i ceo tekst zakona preveden na engleski jezik paralelno sa srpskim tekstom biće dostavljen kada bude usvojen i Venecijanskoj komisiji i Evropskoj uniji.
Mi smo već i uputili Evropskoj uniji dopis pošto su se pojavile ovakve optužbe da prelaznim i završnim odredbama mi u stvari izigravamo preporuke i mišljenja, mi nemamo šta da krijemo i mi smo i obrazloženje i prelazne završne odredbe dostavili i Venecijanskoj komisiji i Evropskoj uniji.
Što se tiče toga da mi dovodimo u zabludu time što kažemo da je mišljenje Venecijanske komisije u potpunosti pozitivno. Ono jeste, potpuno je pozitivno u odnosu na sve ove zakonske tekstove, sada još sa onim dodatnim upućivanjem koje je urađeno posle Venecijanske komisije gde je Visoki savet tužilaštva prihvatio i taj stav Venecijanske komisije da ne možemo zakonom prekidati određena pravna stanja je i ona preporuka broj sedam u delu koji se tiče upućivanja još dva tužioca, to je ispunjeno, tako da možemo govoriti o potpunom ispunjenju i u delu koji se tiče i Preporuke broj sedam Venecijanske komisije.
8/1 GD/VZ 11.15 – 11.25
Da izmene zakona iz januara nisu bile korak unazad to Venecijanska komisija potvrđuje svom mišljenju, jer da je suprotno Venecijanska komisija bi u svom mišljenju iz aprila meseca rekla da Srbija stavi van snage zakone i one sve izmene iz januara meseca i ne bi ušla u dijalog i ne bi davala preporuke za unapređenje zakonskih rešenja iz januara meseca zato što tu smo napravili iskorak unapred, recimo kod toga što je pozdravljeno u mišljenju, i to svi vide i svi znaju jer to je sve javno, to je da smo ojačali ulogu VST kada govorimo o upućivanju, da smo iz jednog pravnog stanja u kome je pojedinac bez jasnih merljivih kriterijuma odlučivanja to dali ustavnom telu kao što je VST, što i jeste njegova primarna nadležnost. Još smo dodatno unapredili to zakonsko rešenje iz januara meseca zato što smo uveli javni poziv. Uveli smo i činjenicu da tužilac koji traži da mu se upute dodatni tužioci da mora da obrazloži, da ne može situaciju u kojoj je opterećenom u tužilaštvu da reši na drugi način, da to će konstatovati VST, da će potom VST raspisati javni poziv i pozvati tužioce da se jave i onda odlučivati. To je vrlo transparentno i to rešenje je pozdravljeno kao nešto što je korak napred, tako da tvrdnje da su izmene predstavljale korak unazad ne stoje i nigde toga nema u mišljenju Venecijanske komisije.
Takođe, Republika Srbija nikad nije tvrdila, niti tvrdi da zakonska rešenja ne mogu da pretrpe i određene izmene i određena unapređenja. Naprotiv, u svakom demokratskom društvu kvalitet zakonodavstva upravo se ogleda u spremnosti da se prati praksa, da se sagledavaju efekti propisa i vrše dodatna unapređenja tih propisa. Sve drugo bi bilo suprotno težnjama, a to je da stalno imamo podizanje standarda i unapređenje dostupnosti pravde građanima i efikasnosti pravosuđa.
Ponavljam, činjenica da je Srbija sama zatražila mišljenje Venecijanske komisije ne može se tumačiti kao namera da se bilo šta prikrije, da se zatvori bilo kakva stručna rasprava. Naprotiv, ta stručna rasprava je urađena i organizovana. Traženje mišljenja međunarodnog savetodavnog tela nije nikakav znak slabosti, već znak institucionalne odgovornosti Republike Srbije za jedan otvoren dijalog, da kroz dijalog sa međunarodnom savetodavnom institucijom kao što je Venecijanska komisija dođemo do najboljih rešenja koji će, naravno, biti uklopljene u naš pravni poredak.
Nemojmo zaboraviti da su različita rešenja koja postoje u nacionalnim zakonodavstvima, recimo konkretno kada govorimo o tužilaštvu, u jednom delu zemalja, ne malom, članica Venecijanske komisije tužilaštvo je deo Ministarstva pravde. Ministar pravde je taj koji ima pravo da daje obavezna uputstva. Napominjem da to ni danas, ni nikada tužilaštvo nije bilo deo u Srbiji Ministarstva pravde, niti je ministar pravde imao pravo da daje bilo kakva obavezna uputstva tužiocu u konkretnim predmetima. To u nekim zemljama postoji, zemljama na koje se mnogi pozivaju. Recimo, u Nemačkoj to je pravo ministra pravde da u konkretnom predmetu daje obavezna uputstvo. U Francuskoj on daje generalna godišnja uputstva.
Tvrdnje da su izmene deo pritiska koji dolaze od EU, ni sa tom ocenom se ne mogu složiti, jer mi smo sami inicirali proces kod Venecijanske komisije, sami smo ušli u taj dijalog, sami smo došli i do određenih rešenja i onaj utisak koji se stvara da su izvestioci pisali nam norme nije tačan. Vrlo se vidi čitava hronologija na sajtu Ministarstva pravde. Vidi se i na sajtu Venecijanske komisije.
Mi znamo koje su nam i obaveze iz akcionih planova kada govorimo o Poglavlju 23 i vrlo smo posvećeni ispunjavanju tih obaveza, tako da to sve pokazuje institucionalnu odgovornost i zrelost.
Pravo pitanje - da li je neko bio spreman da sasluša preporuke Venecijanske komisije. Znači, mi smo saslušali, mi smo ušli u dijalog i došli smo sa konkretnim zakonskim predlozima koji su isti u odnosu na preporuke i ono što je bilo
8/2 GD/VZ
na Venecijanskoj komisiji, tako da sve ovo što se nalazi pred nama pokazuje jednu ozbiljnost i zrelost u primeni preporuka Venecijanske komisije.
I ove izmene ne predstavljaju, kao i one u januaru mesecu, nikakav korak unazad, niti povlačenje pod pritiskom, već proces i nastavak reformi i sve je to ono što će biti pred nama, kao što ćemo imati, ja se nadam, vrlo uskoro i Zakon o Pravosudnoj akademiji koji je prošao kroz Venecijansku komisiju i koji će se naći pred narodnim poslanicima kada dobijemo i finalna mišljenja o usklađenosti, tako da Srbija ide sve vreme unapred kada govorimo o unapređenju pravosuđa i čitavog onog pitanja, a to je da učinimo sistem i pravosuđe što dostupnije građanima, jer to nije obaveza iz pregovaračkih poglavlja, nego je obaveza iz našeg Ustava. Građanima se garantuje pravo na pristup sudu, na pristup pravdi u razumnom roku i to piše u našem Ustavu i to nije nikakav pritisak, niti je to nešto što mi sprovodimo zbog nekog drugog nego zbog naših građana i to je ono što piše u Ustavu.
Zato naglašavam da pravni sistem nije statičan. Unapređenje zakonskih rešenja nakon stručnog dijaloga ne predstavlja nikakvo priznanje neuspeha. On je samo pokazatelj i samo tako može biti odgovornog odnosa prema reformama, odgovornog odnosa prema Ustavnim garancijama i odgovornog odnosa prema građanima Republike Srbije.
Hvala.