Poštovani građani Republike Srbije, uvažena predsednice Narodne skupštine, predsednik Republike Aleksandar Vučić je 7. marta ove godine izjavio da je stanje u zdravstvu Srbije neodrživo i da se poslednjih decenija u zdravstvu radilo pogrešno. Tačna konstatacija. Ona je očekivana, jer ni jedna država na ovoj planeti nije uspela da reši narastajuće probleme u zdravstvenom sistemu samo obnovom bolničkih kapaciteta i kupovinom nove opreme.
Na drugoj strani, promene koje zahtevaju znanje, stručno planiranje, snažnije finansiranje, savremene ideje, široku edukaciju, empatiju i motivisanost zdravstvenih radnika, adekvatno vrednovanje njihovog rada i rezultata rada, bolju kontrolu, organizaciju i rukovođenje, uključenje većeg broja znalaca, institucija, depolitizacija zdravstva, itd., nekako su tu neophodne promene ostale po strani, gotovo marginalizovane ili nedorečene.
Generalno, šta zameram Vladi Srbije? Prvo, ne vidim jasnu, dugoročnu, koherentnu i razvojnu zdravstvenu politiku. Drugo, ne vidim stručno utemeljene prioritete u zdravstvenom sistemu. Treće, ne vidim domaćinsko poslovanje. Pošto imam samo sedam minuta ukazujem samo na tri konkretna problema od petnaestak aktuelnih koje Vlada nije uspela da reši.
Prvo, liste čekanja. Predsednik Republike je 19. novembra 2024. godine obećao da će lista čekanja medicinske intervencije biti rešena do maja 2026. godine, da će država da bi ispunila taj cilj izdvojiti više od 20 miliona evra, međutim obećanje nije ispunjeno. Sadašnja situacija govori – na ugradnju endoproteze kuka čeka skoro 7.000 bolesnika, kolena skoro 12.500 hiljada bolesnika, magnetnu rezonancu glave preko 2.300, kičmenog stuba oko 2.700l, itd.
Pošto u humanoj medicini nema posledica bez uzroka ili kako bi stari Rimljani rekli „nullus effectus sine causa“, predlažem da se ipak razmotre sledeći uzroci postojanja liste čekanja. To je odsustvo stručno utemeljenih preventivnih programa koji bi na duže staze smanjili priliv bolesnika, nedovoljan broj kompetentnih zdravstvenih radnika, nedovoljan broj opremljenih hirurških sala, loša organizacija rada, postojeći kriterijumi za uključivanje bolesnika na listu čekanja, postojanje nekompetentnih v.d. direktora, neuključivanje kvalitetnog privatnog i vojnog zdravstva u jedinstveni zdravstveni sistem Srbije, postojanje koruptivnih radnji, itd. Neki od ovih problema mogu se rešiti odmah. Mogu se rešiti odmah da ima političke volje.
Drugo, inovativna terapija. Meni je već godinama jasno da je brojnim bolesnicima uskraćeno pravo na kvalitetno i bezbedno lečenje. Medicinski i etički je neprihvatljivo da nam bolesnici umiru čekajući inovativne lekova, a kojih ima u susednim zemljama.
Od proleća 2024. godine ni jedan inovativan lek nije došao na tzv. pozitivnu listu lekova, odnosno postao dostupan bolesnicima. Od 2021. do 2024. godine u EU registrovano je 168 inovativnih lekova, u Srbiji od tog broja dostupno je samo 17. To je oko 10%. U Nemačkoj to je 95%, u Bugarskoj 90%, u Hrvatskoj 70%, u Crnoj Gori 40%. Znači, četiri puta više nego u Srbiji.
5/3 MT/JG
U martu ove godine u Srbiji imamo 42 inovativna leka za 82 medicinske indikacije. Ovi lekovi mesecima, pa i godinama čekaju za ulazak na listu lekova o trošku Republičkog fonda. Prosečno vreme koje protekne od registracije do stavljanja na pozitivnu listu u Srbiji iznosi 799 dana, u Nemačkoj samo 128 dana.
Kada su u pitanju inovativni lekovi, iza nas su samo BiH i Severna Makedonija, i to je istina.
Šta je rešenje? Formiranje izdvojene budžetske reforme u okviru finansijskog plana Republičkog fonda, a koje bi bilo isključivo namenjeno za inovativne lekove u jednoj kalendarskoj godini. Znači, nešto slično retkim bolestima.
Ovakav način uspešno funkcioniše u nekih evropskim zemljama. Inače, svake godine u Evropskoj uniji registruje se 40 do 50 inovativnih lekova, i na to treba računati.
6/1 JJ/IR 10.55 – 11.05
I treće, najveći problem zdravstvenog sistema Srbije, decenijama u Srbiji postoji neprihvatljiva, stručno neopravdana, supremacija, dominacija kurativne medicine, medicine koja leči nad preventivnom medicinom, koja odlaže, ali i sprečava pojavu određenih bolesti. Istine radi, 85% smrtnih ishoda u Srbiji vezano je za hronične nezarazne bolesti koji su manje ili više preventabilne.
Nastavljena kampanja preventivnih pregleda kroz „karavan zdravlja“ takozvani, gde se ide od grada do grada, potpuno je pogrešan i sa stručne strane i sa ekonomske kako hoćete, kao da smo u 1946. godini. Ne radi se tako ni primarna ni sekundarna prevencija. Preventivni pregledi treba da budu, ne treba da budu svojevrsni švedski sto sa kojih će laici uzimati zdravstvene usluge kada žele, šta žele i koliko žele. Naprotiv, ti pregledi moraju da budu stručno utemeljeni, redovno planirani, ciljani, sveobuhvatni, troškovno isplativi, kompletno vođeni isključivo od strane edukovanih, iskusnih i motivisanih lekara primarne zdravstvene zaštite, čuvara, takozvanih čuvara zdravlja.
Predlažemo da od 26 pregleda izabranog lekara na dnevnom nivou bar pet pregleda da budu preventivna, svakog radnog dana tokom cele godine. Zdravstvenim kalendarom, odnosno nacionalnim programu za prevenciju, ranu dijagnostiku, treba utvrditi dinamiku i sadržaj preventivnih pregleda za sve starosne grupe stanovništva, naravno i pol, što i nalaže Zakon o zdravstvenoj zaštiti, član 17. stav 3. Zdravstveni radnici će imati obavezu da pozivaju osiguranike na zakazani i preventivni pregled, a osiguranici nedvosmisleno obavezu da se odazovu na taj pregled. Predlažemo da se postojeći obavezni skrininzi, to je ispitivanje, testiranje, proširi i na karcinom prostate, karcinom pluća, karcinom kože, abdominalno aneurizmu, mineralnu gustinu kostiju i depresiju.
I na kraju, jučerašnje angažovanje predsednika Republike u rešavanju nagomilanih problema u javnim apotekama mogu da razumem, pa čak i da opravdam, ali oni jasno govore da izvršna vlast je neefikasna, neodgovorna i nekompetentna kad su u pitanju lekovi, odnosno apoteke. Neodgovorna je zašto? Zato što moramo da znamo da su farmaceut jedan od nosećih stubova zdravstvenog sistema, oni su sa nama deo tima za lečenje i već 180 godina u Srbiji.
Problemi su mnogo dublji i zaista bi trebalo bar jedno 20 minuta da objasnim, ali samo da vam napomenem da smo mi prodali sve farmaceutske kuće, među njima i „Galeniku“, koja je pokrivala 50% tržišta Republike Srbije, da smo prodali i naravno „Zdravlje Leskovac“, „Jugoremediju“ Zrenjanin, „Hemofarm“ i tako dalje. Dali smo distributivnu mrežu takođe strancima i apotekarske lance takođe smo prodali strancima, što je strateška greška. Znači, nijedna država ne sme da bude lišena mogućnosti da i sama proizvodi lekove, da distribuira lekove i na kraju da deli te lekove putem apoteka. Na kraju krajeva, pandemija Kovida-19 nas je upozorila da tu postoje velike problemi.
Moram vas podsetiti da su naše javne apoteke, državne apoteke ujedno se bavile i proizvodnjom. Verovali ili ne u ovom trenutku u Srbiji postoji 50.667 medicinskih proizvoda, od toga Srbija proizvodi samo 1.308, to je 2,8%. Takođe, koliki je značaj tih apoteka, samo za suplemente, naši ljudi su 2023. godine platili 230 miliona evra tim privatnim apotekama. O tome nije rešen, ono što je najbitnije status javnih apoteka.
Šta mi predlažemo? Počeću od člana 28. tačka 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, treba osnovati centralnu apoteku Srbije u čiji bi sastav ušle sve postojeće neprodate državne javne apoteke, one su ostale u osam gradova i apoteke na primarnom nivou zdravstvene zaštite u domovima zdravlja, mislim da ih ima 158. Radilo bi se o
6/2 JJ/IR
zdravstvenoj ustanovi u sistemu javnog zdravlja Republike Srbije sa svim pravima i obavezama koji iz toga proističu. Ne vidim stručni ili ekonomski razlog zašto bi se položaj farmaceuta razlikovao od položaja lekara ili stomatologa u zdravstvenom sistemu Srbije. Hvala.