Ja sam čuo da koleginicu zovu Beovranjanka, ali sada mi je jasno. Nisam znao da je to razlog.
U svakom slučaju, što se tiče ove cele priče sada ste, poštovani građani, imali prilike da čujete kako to izgleda.
19/1 MV/CG 13.05 – 13.15
Pronađu vam nešto za šta nije bilo vremena, okolnosti, ovoga ili onoga, da se reši i kažu ovo niste uradili, ovo niste uradili. Ja vam sada garantujem glavom, gospodine Mali, da nije sređeno to priobalje, danas bi nas kritikovali zato što nije sređeno i isto to bi govorili – prošlo je 14 godina, imate tamo nasukane brodove, tamo se narkomani skupljaju, šta ste uradili za 14 godina. E, sad kada je sređeno, opet ne valja što je sređeno. Tako da, iskreno rečeno…
(Natalija Stojmenović: Za koga?)
Za kralja i otadžbinu. Ovo nije normalno, stvarno.
Uglavnom, ono što jeste poenta, evo Ćuta je razumeo, to je da šta god radili, oni će da kritikuju, oni će da traže načina da vam objasne da to tako nije trebalo. Oni bi to bolje zato što je dokazano da su bolje već radili, je li tako? Jer, sve ovo što nama zameraju, oni su već sto puta radili. Gradili stanove za mlade, gradili zgrade za mlade. Dakle, oni traže od države da postane stanodavac. To je sada nova varijanta. To je odlično, samo to kada vaše komunističke i neokomunističke budalaštine dođu na vlast, onda ćete moći to da sprovodite. Tu vrstu angažmana ova zemlja je negde prekinula 2000. godine, kada je rečeno tržište, tržište i tržište. Sada odjednom vraćamo se u vreme Tita, da se prave stanovi i da, kako se ono zvalo, SIZ za stanovanje, fondovi solidarnosti i te fore…