Aktuelnosti

Saznajte šta se dešava u Narodnoj skupštini - na koji način poslanici predstavljaju interese građana i na koji način usvojeni akti utiču na različite oblasti života građana.

Parlamentarna beležnica: Dnevni red i policijska brutalnost u Evropskoj uniji

[28.12.2021.]

Proteklu nedelju u Skupštini obeležile su dve sednice – četrnaesta sa čak 20 krajnje raznorodnih tačaka dnevnog reda i petnaesta na kojoj su narodni poslanici dobili priliku da se izjasne o još jednom kontroverznom predlogu rezolucije kojom se osuđuje „nasilje nad mirnim demonstrantima“ koje postaje „opšteprihvaćena praksa u sve većem broju zemalja EU“. 

Četrnaesta sednica je donela set različitih zakona – od onog kojim se uređuju pitanja kulturnog nasleđa, više zakona o temeljnim pitanjima obrazovanja, ali i mnoštvo različitih tema. Na dnevnom redu su se našle i izmene Zakona o elektronskim medijima, Zakona o javnim medijskim servisima i Zakona o privremenom uređivanju načina naplate takse za javni medijski servis, koje su rezultat međustranačkog dijaloga o izbornim uslovima. Raznorodost i brojnost tema je najpre vodila organizovanju rasprave u tri zajednička pretresa, od kojih su dva bila u načelu. 

U tom mnoštvu tema čini se da je najviše pažnje dobio član 9. sada usvojenog Zakona o izmenama i dopunama zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja kojim je predviđeno da će školska godina u Srbiji od sada počinjati intoniranjem himne Republike. Navedenom se usprotivio deo predstavnika nacionalnih manjina u Skupštini. A takvi razgovori, u ovdašnjem kontekstu, ne mogu proći bez spominjanja prošlosti i zločina počinjenih u ratovima. Obrazovanje kao takvo u svemu tome postane “manje zanimljiv” pasus u govoru narodnog poslanika koji je odlučio da se, koliko toliko, drži dnevnog reda. 

Na „kraju balade” izglasano je svih 20 tačaka dnevnog reda. Ko zna koliko je u njima usvojeno novih rešenja koja bi, kroz fokusiranu raspravu pripremljenih i informisanih narodnih poslanika, mogla biti bolja. O radu nadležnih odbora u ovom sazivu bolje i da ne govorimo. Oni su tu kao relikt neke prošlosti, običan korak u proceduri, možda i kao ukras. 

Petnaesta sednica je donela drugačiju vrstu uzbuđenja. Narodni poslanici su, dok ih još promene Ustava (ukoliko referendum zakazan za 16. januar dovede do njih) ne spreče u tome, izabrali 37 javnih tužilaca. Koliko je ta rasprava bila usmerena na ovaj važan zadatak pogledajte u novoj epizodi serijala „Strofa, refren, replika“

Ali najzanimljiviji deo sednice desio se na samom njenom početku. Šest narodnih poslanika iz vladajuće poslaničke grupe „Aleksandar Vučić – Za našu decu“ su zatražili da se na dnevni red, po hitnom postupku, stavi i Predlog rezolucije o policijskoj brutalnosti protiv mirnih demonstranata u zemljama Evropske unije.

U samom Predlogu se konstatuje kako nasilje nad mirnim demonstrantima postaje opšteprihvaćena praksa u sve većem broju zemalja EU (Briselu, Berlinu, Parizu, Luksemburgu, Ljubljani i ostalim evropskim gradovima), uz pozivanje da vlasti u tim zemljama istraže sve slučajeve prekomerne upotrebe sile i sankcionišu sve počinioce i naredbodavce. U Predlogu se iznosi i zabrinutost zbog nasilja i maltretiranja migranata, tražilaca azila i izbeglica na spoljnim granicama Unije, uz konstatovanje da se suočavamo sa velikim nazadovanjem demokratije u pojedinim zemljama članicama EU. Konačno, u Predlogu rezolucije Narodna skupština Republike Srbije poziva sve nadležne institucije EU da otpočnu rad na temeljnim reformama i da se pozabave evidentnim nedostacima u oblasti ljudskih prava.

Šest narodnih poslanika je podržalo ovaj predlog, dok 135 poslanika nije glasalo, pa se stoga Predlog rezolucije nije našao na dnevnom redu. Navedena praksa „večitih predloga“ koji se nikada ne nađu na dnevnom redu, koliko god zbunjujuće delovala, nije retkost u Narodnoj skupštini. Tako se, prema podacima Otvorenog parlamenta, u aktuelnom sazivu Predlog odluke o obrazovanju komisije za istragu i utvrđenje broja žrtava agresije NATO pakta 1999. godine pred poslanicima našao čak 17 puta, a nijednom nije dobio podršku da postane tačka dnevnog reda. Zanimljivo je da su predlagači ovog akta isti narodni poslanici koji su predložili i rezoluciju o policijskoh brutalnosti u zemljama EU. 

Jasno je da je ova „kontra-rezolucija“ usledila kao odgovor na rezoluciju Evropskog parlamenta, usvojenu 16. decembra, kojom su evroparlamentarci osudili nasilje „ekstremističkih i huliganskih grupa” protiv ljudi koji su mirno protestovali na ekološkim demonstracijama proteklih sedmica u Srbiji. Sličan odgovor ministra unutrašnjih poslova očigledno nije bio dovoljan. Morao se „umešati“ i parlament, koji i ovako često služi za ponavljanje i prelivanje tema koje su, u tom trenutku, bitne izvršnoj vlasti. Cilj i nije usvajanje, čak ne ni samo izjašnjavanje ili debatovanje o temi kontroverzne rezolucije. Tako parlament, umesto mesta na kojem se usvajaju sistemska, zakonska rešenja, postaje još jedna arena za slanje propulističkih poruka. Takva praksa vodi zloupotrebi parlamentarnih procedura u svrhe svakodnevne politike.

Dakle, ovakva praksa „vađenja iz fioke“ određenih pitanja i tema umnogome prati dnevnopolitički kontekst. Kontroverzne rezolucije, poput ove koja jasno odražava antievropske sentimente, verovatno nikada neće postati tačka dnevnog reda. Ona ne odražava, barem ne zvanične, stavove vladajuće većine. Ipak, ona će po potrebi, kada se prepozna trenutak za „odbranu“ i evroskepticizam, ulaziti u parlamenarnu proceduru i figurirati (u većoj ili manoj meri) kao tema rasprave. 


U susret razmatranju godišnjeg izveštaja Poverenika za 2020. godinu u Narodnoj skupštini

[28.12.2021.]

Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti (Poverenik) je u martu 2021. godine Narodnoj skupštini podneo Godišnji izveštaj za 2020. godinu o svom radu. Narodna skupština nadležna je da ovaj izveštaj razmatra i da usvoji zaključke o izveštaju.

 

U ovom tekstu osvrnućemo se na dosadašnju praksu Narodne skupštine u razmatranju ranijih izveštaja Poverenika i navešćemo neke predloge i preporuke kako Narodna skupština može da unapredi svoj rad s tim u vezi i ispolji svoju kontrolnu funkciju. Sve izneto može se primeniti i na razmatranje izveštaja drugih nezavisnih organa, uz adekvatna prilagođavanja. 

 

Kako su godišnji izveštaji Poverenika do sada razmatrani?

 

Narodna skupština godinama nije razmatrala godišnje izveštaje Poverenika. Takva tačka dnevnog reda nikada se nije pojavila u vezi sa izveštajima za 2017. godinu i nekoliko prethodnih, a na šta je ukazivano u više godišnjih izveštaja Evropske unije o napretku Srbije. 

 

Izveštaj za 2018.godinu razmatran  je tri meseca nakon što ga je Poverenik podneo, dok je izveštaj za 2019.godinu razmatran krajem decembra 2020.godine. Ovo vidimo kao korak u dobrom smeru, a nešto veći period između podnošenja izveštaja za 2019. i njegovog razmatranja može se opravdano pripisati razlozima pandemije COVID-19 i pratećih epidemioloških mera, kao i okolnosti da više meseci Narodna skupština nije bila u zasedanju zbog održavanja redovnih parlamentarnih izbora 2020. godine. 

 

Sa očekivanjem da će Narodna skupština razmatrati izveštaj Poverenika za 2020. godinu tokom redovnog jesenjeg zasedanja 2021, valja se osvrnuti na to kako su prethodna dva izveštaja razmatrana odnosno šta su bili zaključci Narodne skupštine. 

 

U zaključcima o izveštaju iz 2019.godine, Narodna skupština “konstatovala je” da je Poverenik u svom izveštaju “ukazao na stanje” u dvema oblastima iz delokruga svojih nadležnosti (pristup informacijama od javnog značaja i zaštita podataka o ličnosti). 

 

Drugo, Narodna skupština “podržava Vladu da intenzivira akivnosti na odgovarajućim normativnim izmenama, posebno izmenama i dopunama Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, kao i u poboljšanju strateškog okvira u oblasti zaštite podataka o ličnosti”. 

 

Treće, Narodna skupština “Poziva Vladu da redovno podnosi Narodnoj skupštini izveštaj o sprovođenju ovih zaključaka”.

 

Kao što vidimo, Narodna skupština u zaključcima se uopšte nije odredila prema konkretnim problemima u primeni oba zakona u nadležnosti Poverenika, niti konkretnim pitanjima u vezi sa unapređenjem propisa, na šta Poverenik ukazuje u izveštaju koji je bio predmet razmatranja Narodne skupštine.

 

Godinu dana ranije, zaključci Narodne skupštine (iz jula 2019.godine) bili su više orijentisani na sadržinu samog izveštaja Poverenika. Konkretno, Narodna skupština tada je kostatovala što i godinu dana kasnije, da je Poverenik ukazao na stanje u dvema oblastima, ali i to da je Poverenik u izveštaju ocenio da je “ostvareno stanje na polju zaštite i afirmacije prava na pristup informacijama od javnog značaja i prava na zaštitu podataka o ličnosti ograničenog napretka”.

 

Takođe, Narodna skupština je bila nešto određenija u svom “pozivanju Vlade” da primeni svoje nadležnosti. Konkretno, poziva se Vlada da donese neophodne podzakonske akte u oblasti zaštite podataka o ličnosti.

 

Najdalje što je tom prilikom Narodna skupština otišla u ispoljavanju svoje kontrolne funkcije sadržano je u trećoj tački zaključaka – kada adresira problem neizvršenja Poverenikovih konačnih, obavezujućih i izvršnih rešenja, čije izvršenje treba da obezbedi Vlada. U godišnjem izveštaju Poverenika ukazuje se da Vlada to nije činila te je zaključak Narodne skupštine na prvi pogled očigledan – od Vlade Republike Srbije očekuje se da se to stanje promeni. Međutim, iako precizno izrađena, ova tačka formulisana je kao preporuka – Narodna skupština “preporučuje” Vladi da “korišćenjem zakonskih ovlašćenja” obezbedi izvršenje tih rešenja, kao i da “preko nadležnog ministarstva, primenjuje mere iz svoje nadležnosti, pokretanjem postupka za utvrđivanje odgovornosti za propuste u radu državnih organa, kao i odgovornosti funkcionera koji nisu izvršavali obaveze u skladu sa zakonom”.

 

Ovo kratko poređenje dva uzastopna zaključka Narodne skupštine u odnosu na uzastopne godišnje izveštaje Poverenika, ukazuje da Narodna skupština nije u dovoljnoj meri sprovela svoju kontrolnu ulogu. Pretragom oba godišnja izveštaja Poverenika lako se mogu pronaći mesta na kojima Poverenik ukazuje na probleme u dvema oblastima svojih nadležnosti, na koje Narodna skupština nije adekvatno reagovala. 

 

Na primer, u vezi sa odsustvom pokretanja postupka za utvrđivanje odgovornosti za kršenje Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, izveštaj Poverenika za 2019. godinu konstatuje: 

 

“Stanje u pogledu odgovornosti za povredu prava na pristup informacijama najbolje ilustruje podatak da je nadležni organ - Upravna inspekcija u 2019. godini prekršajnim sudovima podnela samo jedan zahtev za pokretanje prekršajnog postupka[…] Poverenik već godinama unazad ukazuje da odsustvo odgovornosti za povredu ovog prava, i to ne samo prekršajne odgovornosti, nesumnjivo ohrabruje odgovorne u organima vlasti da se tako ponašaju i dalje, u uverenju da neće snositi nikakve posledice. Osim toga, višegodišnje odsustvo pune odgovornosti za povredu prava je glavni uzrok veoma velikog broja žalbi Povereniku.”

 

Uprkos prepoznavanju istih problema u primeni zakona, Narodna skupština u razmatranju izveštaja za 2019.godinu propustila je da zauzme stav o tome. Ne samo da se više u zaključcima ne konstatuje problem na koji je ukazano oba puta: Narodna skupština propušta da se odredi prema tome da li su zaključci sa preporukama od pre godinu dana u vezi tog konkretnog problema primenjeni ili ne. Ponovimo, Narodna skupština je u zaključcima u vezi sa izveštajem Poverenika za 2018. godinu ukazala na propuste, “prozvala” Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave i Upravnu inspekciju u njenom sastavu i “preporučila” im kako da postupaju. Takvo postupanje očigledno je izostalo u narednih godinu dana. Čini se da se Ministarstvo oglušilo o preporuku Narodne skupštine, a da Narodna skupština nije našla za shodno čak ni da to konstatuje.

 

Sve navedeno može se primeniti i na problem na koji ukazuje Poverenik, da Vlada Republike Srbije ne obezbeđuje izvršenje rešenja Poverenika. Zabrinjava činjenica da Narodna skupština u razmatranju izveštaja za 2019.godinu ne nalazi za shodno da se na bilo koji način odredi prema tome da Vlada propušta da primeni svoje zakonom utvrđene nadležnosti, niti da konstatuje da se Vlada oglušila o preporuke Narodne skupštine iznete godinu dana ranije s tim u vezi. 

 

Da podsetimo, Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja nalaže Povereniku da jednom godišnje podnese Narodnoj skupštini “godišnji izveštaj o radnjama preduzetim od strane organa vlasti u primeni ovog zakona, kao i o svojim radnjama i izdacima.” (Član 36. Stav 1). Poverenikovi izveštaji, dakle, ne odnose se samo na obavezu Poverenika da izvesti Narodnu skupštinu o tome kako je sprovodio svoje nadležnosti, već i da Narodna skupština dobije kredibilne informacije o tome kako obveznici Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja primenjuju taj zakon. 

 

Na primer, Ustav Republike Srbije daje Narodnoj skupštini u nadležnost da “bira Vladu, nadzire njen rad i odlučuje o prestanku mandata Vlade i ministara” (član 99, stav 2 tačka 1). Stoga, sve što Poverenik izvesti Narodnu skupštinu o propustima Vlade, treba da bude korisno da Narodna skupština sprovede stvarnu kontrolu rada Vlade. Ovo se jednako može primeniti na kontrolu rada ministarstva u sastavu Vlade. Iz Poverenikovog izveštaja za 2019. godinu vidimo da ministarstva u 79 slučajeva nisu uradila ono što im Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja nalaže – da izvrše obavezujuća, konačna i izvršna rešenja Poverenika i dostave tražene informacije od javnog značaja koje su prethodno uskratili javnosti. Na ovoj listi neslavno prvo mesto drži Ministarstvo unutrašnjih poslova sa 31 predmetom odnosno slučajem u kojima su se oglušili o obavezujuća rešenja drugog državnog organa. 

 

Šta Narodna skupština treba da uradi prilikom razmatranja izveštaja Poverenika za 2020.godinu?

 

Iz navedenog zaključujemo da je Narodna skupština propustila da kroz usvajanje zaključaka ispolji svoju kontrolnu funkciju, a time i posredno propustila da doprinese unapređenju primene i zaštite prava na pristup informacijama od javnog značaja i prava na zaštitu podataka o ličnosti. 

Kako bi se ovakvo stanje unapredilo, iznosimo preporuke nadležnom odboru i Narodnoj skupštini, uključujući i narodne poslanike. 

Pre toga, navodimo ključne poruke Godišnjeg izveštaja Poverenika za 2020.godinu na koje Narodni poslanici treba da obrate posebnu pažnju:

 

U oblasti pristupa informacijama od javnog značaja, Poverenik konstatuje:

 

-    Neadekvatna odgovornost organa vlasti oličena u odbijanju da se izvrše obavezujuća, konačna i izvršna rešenja Poverenika, među kojima prednjače organi u sastavu izvršne vlasti,

-    Otežavanje postupanja Poverenika, odbijanjem obveznika Zakona da Povereniku dostave dokumentaciju koja je predmet žalbe,

-    Nemogućnost upravnog izvršenja rešenja Poverenika i odsustvo aktivnosti Vlade Republike Srbije prilikom obezbeđivanja izvršenja Poverenikovih rešenja,

-    Sve veći broj slučajeva zloupotrebe prava na slobodan pristup informacijama od javnog značaja,

-    Nedostaci pravnog okvira, pre svega važećeg Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja (koji je u procesu izmena i dopuna).

 

U oblasti zaštite podataka o ličnosti, Poverenik konstatuje:

 

-    Neusklađenost sektorskih propisa koji uređuju oblast obrade i zaštite podataka o ličnosti sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti kao krovnim propisom u ovoj oblasti,

-    Probijanje rokova za usklađivanje sektorskih propisa sa ZZPL koje je Narodna skupština utvrdila usvajanjem ZZPL,

-    Neophodnost usvajanja nove ili ažuriranja postojeće Strategije zaštite podataka o ličnosti i donošenje Akcionog plana za njeno sprovođenje,

-    Neadekvatno postupanje javnih tužilaštava po krivičnim prijavama koje Poverenik podnosi zbog krivičnih dela u vezi sa zaštitom podataka o ličnosti.

 

Prilikom razmatranja izveštaja Poverenika za 2020, nadležni Odbor za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu treba da: 

 

1. Se u Predlogu zaključaka odredi prema ključnim konstatacijama iz Izveštaja, koje ukazuju na a) propuste u primeni propisa ili b) neusklađenost propisa. 

Nužan preduslov za to je da članovi Odbora prouče izveštaj u celosti i pripreme se za učešće na sednici Odbora. Ovo uključuje i postavljanje pitanja predstavniku Poverenika prisutnom na sednici, kako bi se razjasnile eventualne dileme bitne za formulisanje zaključaka.

Ukoliko Odbor nađe da neki nalazi Poverenika nisu utemeljeni, to treba u Predlogu zaključaka konstatovati i ponuditi validnu argumentaciju kojom se nalazi Poverenika opovrgavaju. U suprotnom, Predlog zaključaka treba formulisati na način da Odbor odnosno Narodna skupština ne samo da “konstatuju da je Poverenik podneo izveštaj u kome je ukazao na stanje”, već tako da se ukaže da Narodna skupština suštinski nema primedbe na sadržaj izveštaja, odnosno da svojim autoritetom koji crpi iz svog Ustavnog položaja “stoji” iza takvog izveštaja. 

 

2. Navede mere koje konkretni organi (ili grupa organa) treba da preduzmu u vezi sa konstatovanim problemima u vezi sa primenom propisa.

Mere bi trebalo da budu što preciznije, na način da postupanje po takvim merama potom može biti kontrolisano - prepoznato odnosno dokumentovano.

 

3. Utvrdi da li su ispunjene preporuke i druge mere iz prošlogodišnjih zaključaka i to konstatuje u Predlogu zaključaka. 

Da bi Odbor to mogao da uradi, potrebno je da raspolaže adekvatnim informacijama, do kojih može doći: 

- uvidom u izveštaje Poverenika odnosno upoređivanjem odeljaka koji adresiraju isto pitanje u više uzastopnih izveštaja; 

- prethodnim zahtevanjem izjašnjenja organa na koje se odnose preporuke i mere o preduzetim radnjama s tim u vezi, kao i blagovremenim razmatranjem takvih izjašnjenja.

Ukoliko odbor utvrdi da preporuke i druge mere iz prošlogodišnjih zaključaka nisu ispunjene, odbor treba da

 

4. Utvrdi da li je “prozvani” organ preduzeo sve mere iz svojih nadležnosti kako bi otklonio uočene nedostatke odnosno propuste. 

Ukoliko utvrdi da to nije slučaj, odbor treba to da konstatuje i da, u zavisnosti od nadležnosti Narodne skupštine u odnosu na konkretni organ (polazeći od Ustava RS, Zakona o Narodnoj skupštini i relevantnog sektorskog zakona) Predlog zaključaka formuliše tako da usmeri dalje mere kontrole rada, među kojima jeste i razrešenje rukovodioca organa. 

Ukoliko uvrdi da je organ preduzeo mere iz svojih nadležnosti, Odbor treba da to konstatuje u Zaključcima, uz odgovarajuću argumentaciju podložnu verifikaciji. Odbor takođe treba da razmotri odnosno izradi predlog mera kako bi se prepoznati problem otklonio (na primer, usklađivanjem propisa ili unapređenjem rada drugog nadležnog organa).

 

Zaključak

 

Iako se ove preporuke odnose na nadležni Odbor, većina preporuka može biti korisna svim narodnim poslanicima, imajući u vidu da Narodna skupština u plenumu razmatra Predlog zaključaka i odlučuje o njegovom usvajanju, ali ga može izmeniti odnosno dopuniti na osnovu predloga narodnih poslanika.

 

S tim u vezi, svaki narodni poslanik može, po objavljivanju godišnjeg izveštaja Poverenika, a pre rasprave o Predlogu zaključaka, proučiti izveštaj i postaviti poslaničko pitanje na primer ministrima u Vladi, u vezi sa konkretnim konstatacijama iz izveštaja Poverenika koje ukazuju na propuste u radu konkretnog ministarstva ili drugog organa čiji rad kontroliše Narodna skupština. Odgovor na poslaničko pitanje tako može da bude vredan materijal za eventualne nove inicijative narodnog poslanika u vezi sa sadržajem zaključaka koje Narodna skupština usvaja.

 

Ovde napominjemo da se nadležni odbor i Narodna skupština prilikom izrade odnosno usvajanja Zaključaka mogu izjasniti i o propustima organa koje Narodna skupština ne može kontrolisati neposredno. Ovo zato što se Skupština ovde izjašnjava o primeni Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja i Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, sve na osnovu nadležnosti da “prati izvršavanje zakona i drugih akata,” ne ulazeći u razmatranje načina na koje ti organi obavljaju svoje primarne nadležnosti, u odnosu na koje Narodna skupština zbog načela podele vlasti svakako ne može obavljati kontrolnu ulogu.


Bez obzira na to u kojoj meri su narodni poslanici spremni i voljni da navedene preporuke primene u svom radu, one su ovde iznete kako bi se još jednom ukazalo na neophodnost unapređenja kontrolne funkcije Narodne skupštine, afirmišući njen Ustavom definisan položaj.

 

Na kraju, predstavljene preporuke prilagođene su specifičnostima vezanim za razmatranje izveštaja Poverenika. One se uz određena prilagođavanja mogu koristiti i prilikom razmatranja izveštaja drugih nezavisnih tela, a po potrebi i u drugim povodima u kojima Narodna skupština obavlja svoju kontrolnu funkciju. 

 

Autor: Uroš Mišljenović


Predsednik Narodne skupštine Ivica Dačić sazvao 56. sastanak Kolegijuma Narodne skupštine

[27.12.2021.]

Predsednik Narodne skupštine Republike Srbije Ivica Dačić sazvao je 56. sastanak Kolegijuma Narodne skupštine Dvanaestog saziva za utorak, 28. decembar, sa početkom u 9 časova.

Na dnevnom redu Kolegijuma će biti informisanje o radu Narodne skupštine.
 

Sastanak će se održati u Domu Narodne skupštine, Trg Nikole Pašića 13, u sali 1.


Strofa refren replika E93: O preplašenim tužiocima

[27.12.2021.]

Javni tužioci u Srbiji ne poštuju zakon i plaše se da rade svoj posao, tako je bar rekao poslanik vladajuće stranke, a kolege ga nisu demantovale. Svako je pričao šta je pripremio, o lokalnim moćnicima, o opoziciji, o predsedniku.

 

 

 „Dakle, svaki tužilac koji bi se eventualno usudio da poštuje zakone ove zemlje, da sankcioniše ono ponašanje kao što smo imali prethodnih nedelja, divljanje po našim autoputevima, to se zna koji je član tačno povređen, naš i Ustav definiše i zakoni definišu da takvo ponašanje nije dopustivo, svaki tužilac koji bi se usudio da pokrene bilo kakav postupak bio bi proglašen za slugu režima, bio bi najstrašnije provučen kroz medijsko blato. I onda mi dolazimo u situaciju da tužilac kaže – ne moram ja baš da poštujem zakon, ne moram da poštujem sve ono što je moja ustavna i zakonska obaveza, neka to neko drugi radi.“

„Zato nam treba tužilaštvo koje je nezavisno, koje je sposobno da se obračuna sa tim koji naprave kriminal i kažu – ne možete nam ništa, jer smo mi tajkuni, jer smo mi vlasnici kapitala, jer smo mi neki koji imamo spregu sa nekim lokalnim moćnicima i mi možemo da vas trujemo, mi možemo da vas ubijamo, mi možemo da vam nanosimo štetu.“

„Smatram da je jaka Srbija koja je predvođena politikom Aleksandra Vučića jedini garant nastavka napretka i zbog toga - Živela Srbija, na čelu sa predsednikom Aleksandrom Vučićem!“

 „Zašto jedan reditelj, verovatno nije dobio novac za svoj projekat, preti smrću i kaže da gospodin Vučić treba da završi kao što je završila porodica Čaušesku u Rumuniji? Sramota jedna. Taj čovek treba da odgovara. Kome on preti? Predsedniku države? Sramotno. Zašto je Vučić kriv? Zato što je napravio 400 km auto-puteva?“

 „Stalno su im u glavi sendviči koje jedu ljudi koji pođu negde, koji putuju da podrže 13. rođendan, recimo, SNS. Ja im obećavam besplatan prevoz i besplatne sendviče. Dobiće i prevoz i sendviče da im pokažem te autoputeve. Moramo putovati nekoliko dana, jer urađeno je 400 kilometara autoputeva.“

 

Na ovoj sednici novi mandat poveren je i dosadašnjem tužiocu za organizovani kriminal Mladenu Nenadiću čije je ime pomenuto samo kad se čitao predlog. Kao uspeh ove vlasti jeste navedeno hapšenje kriminalne grupe Veljka Belivuka, ali su poslanici ponovo uspeli da ni o jednom od 37 kandidata za tužioce ne iznesu ni jedan konkretan podatak.

 

Za Otvoreni parlament Mirjana Nikolić.


COUPLET CHORUS REBUTTAL E93: ON PETRIFIED PROSECUTORS

[27.12.2021.]

Public prosecutors in Serbia do not respect the law and are afraid to do their job, at least that is what the MP of the ruling party said, and his colleagues did not deny it. Everyone talked about what they had prepared, about local powerful people, about the opposition, about the President.

 

 

“So, any prosecutor who would possibly dare to respect the laws of this country, to sanction that behaviour we saw in previous weeks, savagery on our motorways – and we know exactly which article was violated – as our Constitution and laws define such behaviour impermissible, any prosecutor who would dare to initiate any procedure would be declared a servant of the regime, they would be most dreadfully dragged through the media mud. And then we come to a situation where the prosecutor says – I don’t really have to respect the law, I don’t have to respect everything that falls in my constitutional and legal obligation, let someone else do it.“

“That is why we need a prosecutor’s office that is independent, that is able to deal with those who commit crime and say – you can’t do anything to us, because we are tycoons, because we are the owners of capital, because we are some who have a connection with some local powerful people and we can poison you, we can kill you, we can harm you.“

I believe that a strong Serbia, led by the policy of Aleksandar Vučić, is the only guarantor of continued progress and because of that – Long live Serbia, led by our President Aleksandar Vučić!“

“Why did one director, who probably didn’t get the money for his project, issue death threats and say that Mr. Vučić should end up like the Ceaușescu family in Romania did? Shame on you. That man should answer. Who is he threatening? The President of the country? It’s such a disgrace. What is Vučić guilty of? Of having built 400 km of motorways?“

“They constantly go on about sandwiches that people who go somewhere eat, those who travel to celebrate the 13th birthday of the SNS, for example. I promise them free transportation and free sandwiches. They will also get transportation and sandwiches to see those motorways. We have to travel for a few days though, because 400 kilometres of highways have been built.“

 

At this sitting, the new mandate was entrusted to the former prosecutor for organised crime, Mladen Nenadić, whose name was mentioned only when the proposal was read. The arrest of Veljko Belivuk’s criminal group was quoted as a success of this government, but the MPs again managed not to present any specific information about any of the 37 candidates for prosecutors.

 

For the Open Parliament, Mirjana Nikolić.  


Ivica Dačić sazvao Devetu posebnu sednicu Narodne skupštine Republike Srbije u Dvanaestom sazivu

[23.12.2021.]

Predsednik Narodne skupštine Republike Srbije Ivica Dačić sazvao Devetu posebnu sednicu Narodne skupštine Republike Srbije u Dvanaestom sazivu za sredu, 29. decembar 2021. godine, sa početkom u 10.00 časova.

Za ovu sednicu predložen je sledeći dnevni red:
 

1. Izveštaj o radu za 2020. godinu, koji je podnela Agencija za sprečavanje korupcije sa Predlogom zaključka Odbora za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava od 15. decembra 2021. godine,

2. Redovan godišnji izveštaj Poverenika za zaštitu ravnopravnosti za 2020. godinu, koji je podnela Poverenik za zaštitu ravnopravnosti sa Predlogom zaključka Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova od 22. decembra 2021. godine,

3. Redovan godišnji izveštaj Zaštitnika građana za 2020. godinu, koji je podneo Zaštitnik građana sa Predlogom zaključka Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova od 22. decembra 2021. godine i Predlogom zaključka Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu od 23. decembra 2021. godine i

4. Izveštaj o radu Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti za 2020. godinu, koji je podneo Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti sa Predlogom zaključka Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu od 23. decembra 2021. godine

Sednica će se održati u Velikoj sali Doma Narodne skupštine Republike Srbije u Beogradu, Trg Nikole Pašića broj 13.

Parlamentarna beležnica: Od svega pomalo

[21.12.2021.]

Narodna skupština je nakon prošlonedeljnih neugodnih poteza oba nosioca izvršne vlasti – predsednika Republike koji joj je vratio zakon „na ponovno odlučivanje“ i Vlade koja se, mimo Ustava i Poslovnika, umetnula u ovu priču i osporen zakon „povukla iz procedure“ – nastavila sa radom u sporijem ritmu, a krajnje raznoliko.

 

Tako je prvi radni dan, po već ustaljenoj i lošoj praksi, počeo zajedničkim pretresom kojim su povezane tačke dnevnog reda koje, reklo bi se, nemaju mnogo veze jedna sa drugom. Čak su, činilo se, i pojedini narodni poslanici to konačno primetili: „Danas raspravljamo o Zakonu o pravima korisnika usluga privremenog smeštaja u socijalnoj zaštiti, diskutujemo o Zakonu o projektu izgradnje puta Ruma-Šabac-Loznica, kao i o Zakonu o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Indije o davanju dozvola članovima porodica osoblja diplomatsko-konzularnih predstavništva za bavljenje plaćenim delatnostima. Naizgled tri potpuno različita zakona, koji nemaju međusobno puno toga zajedničkog, jedan iz domena socijalne zaštite, drugi iz domena infrastrukturnog razvoja a treći je iz domena bilateralnih odnosa Srbije i Indije.“ Ipak, nije usledila kritika, već objašnjenje šta ove zakone povezuje: „Sva tri zakona su važna za poboljšanje kvaliteta života ljudi“.

 

Mora se primetiti da bi ovakav kriterijum ispunio i neki još kreativniji zajednički pretres, samo je pitanje koliko bi tada efikasna i koherentna rasprava mogla biti. Zato je i prošle nedelje rasprava delovala konfuzno – nakon suvoparnog obrazloženja nadležne ministarke zakona koji se tiče socijalne zaštite, prva se obratila predsednica odbora nadležnog za finansije koja je izlaganjem podržala zakon kojim se predviđa ulaganje u infrastrukturu. Ali usmerenost na temu, izgleda, retko kada brine narodne poslanike, jer se i ovako većina njih dnevnog reda drži sporadično. Mestimično. Čisto na početku, u prvim rečenicama, a posle već pričaju ono što su i došli da kažu.

 

Tako je bilo i ove nedelje. Upozorenja na „obojene revolucije“ i zloupotrebu ekoloških pitanja su se i dalje mogla čuti. Ključno je pružiti podršku svakom potezu predsednika Republike. Tako je i kada se, a što je izuzetak, narodni poslanici osvrnu i na ono što u tom trenutku zaista muči građane. Protekle nedelje, to je bio problem sa snadbevanjem električnom energijom u zimskim mesecima. „To je apsolutno neprihvatljivo. Zašto? Zato što je visoko na agendi ove Vlade Republike Srbije ravnomeran regionalni razvoj, investicije i povratak i zadržavanje naših ljudi da žive na selu, omogućavanje uslova. Nema normalnih uslova za život na selu ako mi nemamo snabdevanje električnom energijom uredno, nema razvoja naše poljoprivrede ako nemamo uredno snabdevanje električnom energijom.“ Već narednog dana, narodni poslanik se ponovo osvrnuo na istu temu: „Drago mi je što je predsednik Republike Srbije, Aleksandar Vučić, prisustvovao sednici Vlade koja se održala, jer je očigledno da neke stvari moraju da se podvuku i da se preseku, jer se očigledno neki činovnici, ministri i direktori javnih preduzeća ponašaju poprilično autistično.“ Iako je narodnog poslanika obradovalo to predsednik Republike „mora očigledno da utiče na određene ministre da počnu da se mešaju u svoj resor“, pomalo zabrinjava činjenica da je to upavo njegov i posao njegovih 249 kolega. Ne predsednika Republike. Možda jeste posao predsednika najveće političke partije koja sačinjava tu Vladu, ali upravo zbog toga Ustav i predviđa nespojivost predsedniče sa bilo kojom drugom javnom funcijom. Bilo je svega, ali čini se ne i kvalitetne rasprave o samim tačkama dnevnog reda. Više o tome možete čuti u poslednjoj epozodi serijala „Strofa, refren, replika“.

 

Narednog dana, narodni poslanici su imali priliku da, možda i poslednji put, direktno biraju sudije. Ukoliko promene Ustava budu potvrđene na referendumu koji je zakazan 16. januara naredne godine, Narodna Skupština će nadalje direktno birati samo Vrhovnog javnog tužioca, četiri člana Visokog saveta sudstva i četiri člana Visokog saveta tužilaštva. Ova spoznaja je izazvala različite reakcije narodnih poslanika – od žestokog protivljenja i najave tužbi ukoliko sudije birane po novoj proceduri budu u svojim presudama koristile uobičajeno „u ime naroda“, pa do odlučne podrške najavljenim promenama. „Dakle, ciljevi ustavnih amandmana koje smo mi doneli su da ojačaju personalnu nezavisnost sudije, time što će da otklone sve one potencijalne mogućnosti ili lukave mogućnosti uticaja na sudiju i na njegovu nezavisnost. To je: premeštanje, razrešenje i probni rad od tri godine. Takođe, sastav Visokog saveta sudstva je, duboko sam ubeđen od samog početka, rešenje koje je mnogo bolje od ovog postojećeg. Da ovo postojeće rešenje nije idealno govori činjenica da smo mi na sednicama Narodne skupštine imali priliku da osporavamo ponekad i do trećinu predloga Visokog saveta sudstva za izbor sudija koji se prvi put biraju na sudijsku funkciju.“ Ova, kontroverzna praksa Narodne skupštine da, često bez ikakvih objašnjenja ospori predložene kandidate, po sudu ovog narodnog poslanika „govori o tome da način na koji se bira Visoki savet sudstva treba popraviti. Mislim da ustavni amandmani koje smo usvojili i koje će građani potvrditi na referendumu upravo rade reformu u tom smeru, tj. doprinose nezavisnosti Visokog saveta sudstva.“

 

Tako je ovo opraštanje od izborne funkcije, barem kada su u pitanju sudije, ponovo otvorilo debatu o Ustavu. To se ne čini lošim, nikako, ali donekle ukazuje da je možda i nije bilo dovoljno pre 30. novembra, kada je Akt o promeni Ustava Republike Srbije izglasan. To još više zabrinjava jer ako se igde i pričalo o Ustavu, onda je to bila Narodna skupština. „Mi glasamo ovde o načinu izbora sudija ali, kažem, upravo zbog toga što se nedovoljno o ovome govori u javnosti, čini mi se, da i ministri i Vlada Republike Srbije treba da povedu jednu veću kampanju, s obzirom da je referendum za mesec dana, da se građanima predoči šta tačno treba da izglasamo. Jer, samo mi u Narodnoj skupštini, koliko mogu da primetim, govorimo o ovim ustavnim reformama.“ Za referendumsku kampanju o promeni najvišeg pravnog akta ove zemlje ostalo je manje od mesec dana, uključujući period praznika. Čini se da je pažnja već na onoj kampanji koja će se okončati aprilskim izborima. Promena Ustava je u toj, većoj igri, samo jedan od mnoštvo poteza koji se povlače.


Predsednik Narodne skupštine sazvao Šesnaestu sednicu Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2021. godini

[21.12.2021.]

Predsednik Narodne skupštine Ivica Dačić sazvao je Šesnaestu sednicu Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2021.godini, za utorak, 28. decembar 2021. godine, sa početkom u 10.00 časova.

Za ovu sednicu predložen je sledeći dnevni red:
 

1. Predlog zakona o izmeni Zakona o rokovima izmirenja novčanih obaveza u komercijalnim transakcijama, koji je podnela Vlada;

2. Predlog odluke o izboru sudija koji se prvi put biraju na sudijsku funkciju, koji je podneo Visoki savet sudstva;

3. Lista kandidata za člana Saveta Komisije za zaštitu konkurencije, koju je podneo Odbor za privredu, regionalni razvoj, trgovinu, turizam i energetiku;

4. Izveštaj o radu Regulatorne agencije za elektronske komunikacije i poštanske usluge za 2020. godinu, koji je podnela Regulatorna agencija za elektronske komunikacije i poštanske usluge, sa Predlogom zaključka Odbora za prostorno planiranje, saobraćaj, infrastrukturu i telekomunikacije od 25. novembra 2021. godine;

5. Predlog odluke o davanju saglasnosti na Izmene i dopune Finansijskog plana Komisije za hartije od vrednosti za 2021. godinu, koji je podneo Odbor za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava;

6. Predlog odluke o davanju saglasnosti na Finansijski plan Komisije za hartije od vrednosti za 2022. godinu, koji je podneo Odbor za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava;

7. Predlog odluke o davanju saglasnosti na Finansijski plan Regulatornog tela za elektronske medije za 2022. godinu, koji je podneo Odbor za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava i

8. Predlog odluke o davanju saglasnosti na Finansijski plan Agencije za energetiku Republike Srbije za 2022. godinu, koji je podneo Odbor za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava.

Sednica će biti održana u velikoj sali Doma Narodne skupštine u Beogradu, Trg Nikole Pašića broj 13.
 

COUPLET CHORUS REBUTTAL E92: ON FAKE ENVIRONMENTALISTS

[20.12.2021.]

The law discussed in the Assembly referred to the most vulnerable groups, to citizens who, for whatever reason, should be placed in social protection institutions. There was to be talk about the poor, the abandoned, the abused, the children, the elderly and how to protect them.

 

 

At the beginning, the Minister showed that she was quite uninterested, it was obvious that she was too lazy to even read.

 

“The accommodation is provided with the informed consent of a potential beneficiary. Accommodation services in the process of deinstitutionalisation are provided in accordance with the best interests of a child; for adults in accordance with the will and wishes of beneficiaries with respect for dignity and application of decision-making principles without or with support.”

 

MPs spoke briefly about humanity, avowed that the institutions of social protection, despite the narrative that Serbia is in the golden age, are not in the best condition, and then moved on to the given topic – citizens protesting against the environment are seduced, and the government sincerely worries for that area.

 

While they are protesting over the environmental issues, the EU opened Cluster 4 [in accession negotiation] with Serbia, which concerns the so-called Green agendas, as a confirmation that the EU believes that Serbia is ready to meet all European standards in terms of ecology.”

“This government has done more for the environment than many others before, and today it is investing 250 percent more funds than the previous authorities. It is very easy to check the quality of the air in Bor today, and to see its quality during the previous government.”

“They are not interested in ecology or the issue of environmental protection, because nature is not preserved on the streets, where we saw torches burning and leaving garbage behind. [It’s preserved] with serious work.”

“Today we have those fake environmentalists who harass citizens on the streets on Saturdays. We have people who are really worried about the environment and we have these fake ones who are trying to minimise the results of the work of President Aleksandar Vučić.”

“On the one hand you have these fake ecologists, people who are paid […] by foreign organisations to bring unrest to Serbia and clearly show that their goal is not to protect the ecology, the environment, nor are they interested or concerned for citizens, but in fact, their only goal is to overthrow Aleksandar Vučić and come back to power.”

 

During the sitting, MPs called on the citizens to express their standpoints in the elections on April 3rd, noting that “Vučić’s policy has no alternative”.

 

For the Open Parliament, Mirjana Nikolić.


Strofa refren replika E92: O lažnim ekolozima

[18.12.2021.]

Zakon o kojem je u skupštini bilo reči, odnosio se na najranjivije grupe, na građane koji iz bilo kog razloga treba da budu smešteni u ustanove socijalne zaštite. Trebalo je da se priča o siromašnima, napuštenima, zlostavljanima, deci, starima i tome kako ih zaštititi.

 

 

Ministarka je u startu pokazala da je prilično nezainteresovana, videlo se da je mrzi čak i da čita.

“Smeštaj se obezbeđuje na osnovu informisanog pristanka potencijalnog korisnika. Usluge smeštaja u procesu deinstitucionalizacije pružaju se u skladu sa najboljim interesom deteta, a kod punoletnih osoba u skladu sa voljom i željama korisnika uz poštovanje dostojanstva i primenu načela odlučivanja bez ili uz podršku.”

 

Narodni poslanici kratko su pričali o humanosti, priznali da nam ustanove socijalne zaštite I pored price da je u Srbiji “zlatno doba”, nisu baš u najboljem stanju,  a potom prešli na zadatu temu - građani koji protestuju zbog ekologije su zavedeni, a vlast iskreno brine za tu oblast.

 

Dok oni protestuju zbog ekologije EU Srbiji otvara Klaster 4. koji se tiče tzv. Zelene agende, kao potvrdu da i EU smatra da je Srbija spremna da ispuni sve evropske standarde po pitanju ekologije.”

Ova vlast je za ekologiju uradila više nego brojne druge pre nje i danas ulaže 250 procenata  više sredstava nego što su to ulagale prethodne vlasti. Vrlo je lako proveriti kakav je kvalitet vazduha danas u Boru, a kakav je bio kvalitet za vreme prošle vlasti.”

“Njih ne zanima ni ekologija,  ni pitanje zaštita životne sredine, jer se priroda ne čuva na ulicama, gde smo videli kako pale baklje i kako ostavljaju smeće za sobom, već ozbiljnim radom na tome.”

“Imamo danas one lažne ekologe koje subotom maltretiraju građane na ulicama. Imamo ljude koji su stvarno zabrinuti za ekologiju i imamo ove lažne što pokušavaju da minimiziraju rezultate rade predsednika Aleksandra Vučića.”

“Dok ste sa jedne strane imali ove lažne ekologe, ljude koji su jednim manjim delom plaćeni od strane stranih organizacija da unose nemir u Srbiju i jasno pokažu da njima nije cilj ni zaštita ekologije, životne sredine, niti se oni interesuju i brinu o građanima, već je zapravo samo cilj da se skine Aleksandar Vučić i da se oni vrate nazad na vlast.”

 

Tokom sednice poslanici su pozivali građane da svoje stavove iskažu na izborima 3. aprila uz napomenu da “Vučićeva politika nema alternativu”.

 

Za Otvoreni parlament Mirjana Nikolić.