Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srboljub Živanović

Govori

Dame i gospodo poslanici, podneo sam amandman na član 7. Razdeo 3, 17 – Kancelarija sa saradnjom sa civilnim društvom, funkcija 110, dotacije međunarodne organizacije u koloni 9 i 11 iznos: "5.950.000" da se briše.
Ovde se lepo objašnjava i kaže da sredstva ove ekonomske klasifikacije se opredeljuju za troškove učešća odnosno finansiranje doprinosa Republike Srbije u Evropskom parlamentu, Evropa građani i građanke koji je osnovan od strane evropske komisije, Evropskog parlamenta i SE 2006. godine a sprovešće se do 2013. godine.
Dobro znate da je SRS protiv finansiranja programa EU. Ali, iz ove diskusije, gospodine predsedniče Vlade, možemo reći da Srbija da bi došla do tih predpristupnih fondova mora prethodno da da šest miliona dinara da bi obezbedila nekakvu člansku kartu, da bi navodno mogli da se obrate građanima i građankama. Ovo je Srbija i ona treba da se obrati srpskom narodu u Republici Srbiji.
Druga stavka jeste u razdelu 3, gde se Srpska akademija nauka i umetnosti, funkcija 140, ekonomska klasifikacija, itd, kolona 9, iznos: "400.000" zamenjuje se iznosom: "6.350.000" u koloni 11 iznos: "900.000" zamenjuje se iznosom: "6.850.000". Gospodine predsedniče, kao predsednik Odbora za nauku i tehnološki razvoj, ovde ste odgovorili da je otprilike delimično prihvaćen amandman, da bi se sve stavke mogle uvećati po ukupno 10 miliona dinara.
Vi dobro znate da više od decenije, ali naročito u ovoj zadnjoj deceniji, su veliki problemi u srpskoj državi. Imamo latentni odliv najboljih i najmlađih. Otišli su najbolji kuvari, varioci, majstori, farbari, ali i najbolji naučnici. Ono što je tragično je da nije otišao samo prvi ešalon najboljih, za njim su otišli prvi do najboljeg, pa i onaj drugi i treći. Od tog i takvog ostanka je stvarana sadašnja elita, sa retkim i časnim izuzecima. Ostao je logaritam logaritma. Takva logaritamska elita danas vlada Srbijom. Sastav i kostur te elite potpuno je promenjen. Srbija je biološki praktično nestala sa scene a prirodna zamena je otišla u svet.
Kako je došlo do otimanja pameti Srbiji od strane Zapada, na nivou od srednje škole? Pitam se kako i na koji način će danas opstati ta nauka i ti naučni instituti koje ste vi uništili tom kriminalnom privatizacijom? Uništili ste velike gigante. Uništili su ih ti instituti. Sad vas pitam kako i na koji način danas te institute izdržavate? U tim institutima smo prvi put držali te sastanke Odbora za nauku i tehnološki razvoj i moram vam reći da sam bio zapanjen – 95% ti instituti se izdržavaju iz budžeta a samo 5% se izdržavaju svojim radom. Zašto? Zato što ste uništili privredu. Zašto Institut "Mihajlo Pupin" sa gospodinom Vukobratovićem niste uspeli da uništite? Niste zato što je bio stručnjak koji je vezan za privredu. To je razlika danas između onog što ste vi za ovih 10 godina učinili ovom kriminalnom privatizacijom, odnosno, bacili ste na noge najjači potencijal koji je imala Srbija, a to je nauku. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, dobro znamo da ove agencije, o kojima je malopre gospodin Buha govorio, su agencije koje je stvorila Vlada, odnosno agencije koje su stvorene na jedan veštački način, da bi u stvari pod jednim vašim patronatom mogli opet da kažemo – evo, to je sve stvoreno zbog EU.
Dobro znamo da je Srbija potpisnik ugovora o osnivanju energetske zajednice jugoistočne Evrope i u skladu s tim je obavezna da izvrši homogenizaciju zakonodavnog okvira sa direktivama EU. Pitam vas da li ta EU mora ili je ona ta koja će da reguliše sistem postojanja energetskog bilansa, kao što kolega Buha reče, i te pravne regulative koja je potrebna da postoji u funkcionisanju energetskog sistema, odnosno u funkcionisanju bilo koje agencije, ne samo Agencije za energetiku, i formiranja agencije za energetsku efikasnost?
Međutim, nažalost, moramo iskreno reći, kada smo još pre par meseci, pre dva-tri meseca razgovarali o ovim agencijama, bilo je reči gde smo napomenuli i gde smo rekli o određenim negativnostima vezano za funkcionisanje ovih agencija. Meni se sve čini da su sve tri agencije u stvari postavljene da bi u njima mogli da funkcionišu politički podobni, odnosno da bi se u njima mogao prati određeni novac iz budžeta Republike Srbije, odnosno da bi sa tim novcem mogli manipulisati za pokrivanje određenih negativnosti vašeg rada.
Jer, ova oblast, vezano za energetiku, ona je u stvari, moramo iskreno reći, sudbonosna oblast o kojoj treba diskutovati, o kojoj treba razgovarati, kao što sami znate, pa taj energetski potencijal, koji je prisutan u Srbiji, pa vidimo kakve su se zloupotrebe desile u Kolubari. Da li je to u stvari trebala da diskutuje ili da li je o tome trebala da razgovara Agencija o energetici?
Dosta dugo je prisutan, evo, čitavih 10 godina, a možda i šire, prisutan problem koji se danas manifestuje vezano za energetiku, a to je vrlo malo ulaganje u energetske potencijale. Mi želimo da se uključimo u sistem EU. Da li vam je poznato koliko EU danas uvozi energenata, da li vezano za gasifikaciju, da li vezano za sistem električne energije? Sve to pokazuje kolika je slabost vladajuće elite, koja se svih ovih godina faktički bavila uvozom energenata, a ne u stvari određenim podsticajem, individualnim podsticajem. Kad kažem individualnim, mislio sam na Republičku Vladu, misli sam na rukovodstvo Vlade, koje je još 2000. godine uz pomoć mučenih rudara došlo na vlast, odnosno taj DOS je došao na vlast. Tada je iskoristio i sve vreme iskorišćava loš položaj. Ništa se nije promenilo od te 2000. godine na ovamo u nekom pozitivnom trendu, da su radnici u "Energosektoru" osetili nekakvo poboljšanje, bar što se tiče vezano za termoelektrane, vezano za rudnike.
Molim vas, nije isto pritisnuti dugme i baviti se proizvodnjom električne energije. Nisu isto oni koji tu električnu energiju odnosno sirovinu proizvode, a to su rudari u rudnicima koji su nisko plaćeni, i sistem koji je još gori. Jeste da se vrlo malo ulaže u te rudnike. Čitav niz tih problema koji je danas prisutan, a imaju i problemi koji su prisutni i koji govore o potencijalu gde se najveći energenti, gde se najviše električne energije koristi danas, nažalost, u Srbiji. Zbog čega se koristi? Zato što industrije uopšte u Srbiji danas nema, ona je prestala da funkcioniše. Posle petooktobarske revolucije svi veliki giganti su ugašeni, odnosno veliki potencijali potrošnje električne energije.
Šta se dalje dešava? Dešava se da određenim potencijalom kredita, ovo što je gospodin Buha govorio, vi pokušavate da operete sistem svake godine, da prilikom prikazivanja koliki je taj energetski bilans, koliko je utrošeno u proizvodnji energije, pokušavate da sakrijete ili na neki način lažno da predstavite. Srbija je veliki uvoznik električne energije, nažalost.
Stalno govorimo kolikim potencijalom mi danas raspolažemo vezano za energiju. Pokušaću sada da vam prikažem kolika je, nažalost, proizvodnja. U posmatranju sektora za potrošnju, najviše učešće u finalnoj potrošnji električne energije, zbirno posmatramo domaćinstva sektora poljoprivrede i javna komunalna preduzeća, sa zajedničkim učešćem oko 40%, dok industrija svega 34%. Saobraćaj je u potrošnji negde oko 36%. Šta to govori? Vi na kraju hoćete da pokažete ili da dokažete da je u razvijenom svetu potrošnja električne energije, odnosno da je cena električne energije, koja se koristi u domaćinstvima i u industriji, najmanja kod nas od svih zemalja u Evropi. To nije tačno. Mogu da kažem da, u odnosu na BDP ili u odnosu na primanja naših građana, to su najveće cene u Evropi. Ovo što je gospodin Buha govorio, koliki je procenat danas penzionera koji su platno sposobni da plate električnu energiju?
Moramo reći da su to najvrednije platiše električne energije, jer oni prvo, ono što prime penziju, prvo plate, pa ono što im ostane posle toga, ali, zato najviše gladuju. To je taj problem. Najviše socijalne strukture, socijalna karta koja je danas, nažalost, koju samo prikažete za vreme izbora sa onom kesicom kada raznosite po selima ili po gradovima, od domaćinstva do domaćinstva, da bi opet prevarili građane koliko mislite o njima za kilo ulja ili kilo šećera, ili jedan kilogram deterdženta. To je, u stvari, vaša briga koju vi pokazujete prema građanima, ali ne u onom periodu kada ste na vlasti, kada ste trebali da napravite plan i program funkcionisanja, kako u ekonomskom, tako i, da ga nazovem i u političkom smislu danas u Republici Srbiji. Ali, to ne funkcioniše uopšte zato što pojedinci danas vladaju, što danas tajkuni vladaju Srbijom. Danas, ono što je najbolnije, oni koji su najviše privređivali ovoj zemlji i koji su od svog ličnog dohotka najviše izdvajali, a to su radnici, seljaci i penzioneri, danas su oni najveća sirotinja, jer srednjeg sloja, nažalost, više nema.
Danas Srbijom vladaju tajkuni koji su, nažalost, došli preko crnih fondova, odnosno preko crnog tržišta, došli su na vlast, jer su za vreme vaše vladavine oprali novac kupovinom velikih privrednih subjekata i objekata koji, nažalost, danas i ne funkcionišu, jer su njima oni samo služili da bi mogli da operu onaj svoj ukradeni novac koji su za vreme opet vaše vladavine uspeli da ga na taj kriminalni način primene, odnosno da ga na taj način zloupotrebe. I ta velika borba protiv korupcije i kriminala, ona je najviše izražena baš u prostoru energetike, jer dobro znamo kako su najveći kriminalci u energetskom potencijalu, ljudi koji su izvozili struju, koji su bili povezani takođe sa unutrašnjim tajkunima, kako je zaustavljeno to njihovo preispitivanje Hamovića, Lazarevića, da pokažu ili da dokažu svoju nevinost ovde u Skupštini, odnosno prozivanjem određenih poslanika još u vremenu kada je funkcionisala jedno telo, a na čelu tog tela je bio Aleksandar Vučić. I, na kraju, kada je trebalo da dođe do krajnjeg rezultata, da se utvrdi zloupotreba ove dvojice, to telo je na kraju prestalo da funkcioniše, ali ne znamo kako je prestalo da funkcioniše.
Znači, Aleksandar Vučić je normalno, i njegova elita koja je oko njega, oni su uzeli pare, jer i danas uzimaju pare od tih ljudi da bi mogli da finansiraju svoju političku opciju, odnosno da pokažu građanima koliko im je stalo do njih, jer njihova odela sigurno više vrede nego hektari zemlje u Mačvi ili u Posavini, ili Vojvodini. To su ljudi koji sa velikim primanjima danas pokušavaju da imaju samilosti odnosno jednu žalopojku nad tim mučenicima danas, koji bedno žive u Srbiji, radnici seljaci i penzioneri. Oni pokušavaju da ih prevare pa da sutra kažu – mi smo ta politička opcija koja će sutra misliti na vas, odnosno mi ćemo izvršiti reforme u bilo kom delu, da li u onom delu koji je sigurno najvitalniji, a taj deo je najvitalniji vezano za njihov džep, za njihova primanja. Ali, nažalost, to se neće desiti. Ti ljudi, koji nikada nisu mislili, niti će ikada misliti o građanima Srbije, niti o samoj Srbiji, njima je stalo do njihovog profita, do njihovog kapitala, njima je stalo da slušaju Brisel i Vašington, da izvršavaju njihova naređenja. To je ta alternativna politička partija koja kaže da Evropa nema alternativu, ta Evropa koja je, nažalost, propala i ta Evropa koja diktira tempo i koja diktira sada Srbijom uz pomoć Tadića i uz pomoć režima koji treba sutra zajedno da formiraju vlast, a to je režim Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića sa Borisom Tadićem. To treba danas da čeka Srbiju, ono što je najbolnije. Dobro znate da se SRS zalaže za ulazak u EU, odnosno zalaže se da se zaustavi rasparčavanje Srbije, zalaže se SRS da zaustavi ovaj trend siromaštva građana i njihovog uništenja. SRS se zalaže za taj nacionalni eho, zalaže se da se sačuva svaki prag, svaka porodica, da se sačuva Srbija u granicama u kojima je i ranije bila. Prema tome, znajte da ovo što predviđate sa ovom agencijom, to je čisto uništenje energetskog potencijala. Hvala.
Dame i gospodo poslanici, koleginica Marina Toman je podnela amandman na član 10. stav 7. koji govori: "Ukoliko organ tržišnog nadzora odredi povlačenje odnosno opoziv proizvoda koji je proizveden u državi članici EU, može se o tome obavestiti odgovarajući privredni subjekti". Ali, ona je u svojoj ispravci ovde dala, umesto: "u državi članici EU" – u drugoj državi.
Interesuje me ovo vaše objašnjenje, zbog čega se ovo ne prihvata? Kažete da bi predložena izmena bila neprimenjiva a istovremeno bi bila u protivrečnosti sa odredbom člana 30. stava 1. ovog predloga zakona.
Gospodine ministre, mi dobro znamo da percepcija cele priče jeste – sprečiti uvoz loše hrane na srpsko tržište, odnosno da to bude pod ingerencijom određenih odgovarajućih organa. Ja vas odlično razumem i vašu diskusiju, kojom pokušavate da date odgovore na naše amandmane. Ali, moramo reći jednu priču koja se ne dotiče perioda od kada ste vi ministar, nego govorimo i o prethodnom periodu, kada se to nije dešavalo ili kada nije postojalo ili kada čak i sumnjamo da će se ovim zakonom uspeti sprečiti. Vi dobro znate kako se na tržište Srbije oni koji uvoze hrane, odnosno kako se ta hrana proizvodi u zemljama EU, da ne pominjemo ovo što je koleginica Toman rekla, i u drugim zemljama koje nemaju veze sa EU. Znači, mi ovde samo legalizujemo ili samo želimo da legalizujemo EU i države EU, a ostale nisu važne, da li mogu i ostale zemlje koje nisu članice EU da uvoze ili pod kojim nadzorom mogu da uvoze tu hranu.
Vi dobro znate da tržište, ono tržište koje mi nismo u stanju danas da obezbedimo, nismo u stanju da obezbedimo naše lično, srpsko tržište, tu moramo da budemo iskreni, mi govorimo o uvozu i mislim da je najveća sramota ove vlasti i ove vlade da mi uvozimo hranu a mi je proizvodimo. U Srbiji, još jednom govorim, ne sme niko da bude gladan. U stvari, mi smo dobili dozvolu da možemo da izvezemo preko devet hiljada tona junećeg mesa. Mi smo jedva izvezli hiljadu. Šta to govori? Govori da loše vođenom politikom u prethodnom periodu mi smo uništili svoj stočni fond. Jedina firma koja je uspevala da obezbedi proizvodnju mleka jeste "Mlekara Šabac", jer je uvozila, uvezla je priplodne junice, repromaterijal, da bi mogla da proizvodi mleko. Znači, pod određenim uslovima. Ali, shvatite još jednom – te iste junice su se našle u klanicama, čak i "Šabačke mlekare", jer je sve rađeno jednom lošom politikom države i bile su loše otkupne cene i morao je seljak svoj priplodni materijal, onaj koji je proizveo, morao je da ga da na prinudno klanje, jer nije imao računicu da proizvodi dalje mleko.
I prošli put sam vam rekao da sam ja bio jedan od velikih proizvođača mleka, kada je cena 1999. i 2000. godine bila 20 dinara, a litra nafte je bila 23 dinara, a pogledajte koliko danas treba jedan seljak da da litara mleka za jedan litar nafte. Tu je ta percepcija cele priče koju mi danas pominjemo i koju mi danas hoćemo da pričamo. Sigurno znajte da ono što se danas nalazi na tržištu, u prodavnicama širom Srbije, ja bih želeo i voleo da je to pod određenim nadzorom i određenom kontrolom.
Vi to dobro znate i vi stalno apelujete – daj, neka mi se javi. Ali, verujte mi, sad vam govorim, jedna trećina proizvodnje soje je genetski modifikovana danas u Srbiji. U redu, vi pod vašom jurisdikcijom donosite taj zahtev kojim kažete – ja ću ga sankcionisati. To vam je isto kao kada je u pravosuđu reformisano pravosuđe, a oni donose određene zakone, sačuvaj Bože, kako i na koji način sude i kako presuđuju.
To je taj odnos kojim vi sada hoćete, i ja vas razumem, svojim ugledom i svojim autoritetom to da sprečite, ali je nemoguće. Prvo, ta proizvedena hrana od modifikovanih biljaka, ona prevashodno ne može da obezbedi tu količinu, jer na granicama ne može da se uveze seme koje je potrebno svake godine u reprodukcionom lancu da se uveze, ono samo može da služi za jednu godinu. Onaj dalji prihod koji treba da obezbedi se smanjuje, ali ga primenjuju seljaci zato što moraju, zato što primenom agrotehničkih mera smanjuju ulaganje u tu proizvodnju. To je taj problem.
Zato, još jednom apelujem, nemojmo privilegovati zemlje Evropske unije u odnosu na druge zemlje ili drugačije, moraju svi da budu u jednoj istoj ravni, da proizvodi van EU i proizvodi iz EU moraju imati istu paralelu.
Na kraju ću vam reći, koliko god pokušavali da pomognete, i to je sekundarno gašenje požara u poljoprivredi, vrlo je to teško. Rekoh vam, ne može krava koju zakoljete posle četiri-pet godina da daje u svojoj laktaciji toliki prinos mleka, mora da prođe četiri-pet godina. Poljoprivreda je uništena i seljak je najveći siromah. To je jedna strategija koja je ovih deset godina uništavala, ali i vi ste uništili desetogodišnjom vladavinom ono što se zove sopstvena proizvodnja.
Moram vam iskreno reći, juče sam imao prilike da se susretnem sa predstavnikom iz Rumunije, koji predstavlja semensku robu iz Japana. Ja sam se prekrstio, rekavši – nemoguće da imaju takvi instituti u Japanu. On želi da prodaje seme kukuruza, pšenice i svih povrtarskih biljaka iz Japana u Srbiji. Pa, gde smo mi u ovom lancu? Nigde. Mi smo propali totalno, instituti, zemljoradničke zadruge itd. Sada pokušavate određenim udruženjima, ali taj trgovački lobi nas je razbio. On je uništio Srbiju. Ko daje te dozvole za uvoz? Pa određena ministarstva. Neću da kažem da dajte vi, nego određena ministarstva za uvoz koja su ranije davala. To je taj problem. Možemo mi sada leći, plakati, govoriti koliko svakog volimo, u jednoj velikoj želji u predizbornoj kampanji, ali znajte da je seljak legao i on više nema. To što ste jednu farmu obišli u Slepčeviću, videli ste kao je to sve, ali to je samo jedna farma. Ne živi samo taj farmer. Mora da živi 23% stanovništva, toliko danas čine seljaci. Oni treba da žive.
Pogledajte migraciju stanovništva i kakav je jug Srbije. To je sve uništeno, da ne govorimo o Vojvodini, jer ovo što vi kažete nema finalnog proizvoda. Ne može da se nađe naša roba. Otkud naše robe? Nema, nisam je video u Londonu, nisam je video u Holandiji, nisam je video bilo gde u Belgiji. Nema naše robe. Ne možemo mi da obezbedimo lično za sebe. Morate da shvatite, ko god želi da plasira svoj proizvod ili da ga proizvede, on želi da budemo monopolista. Ja želim da moja roba bude najbolja, da se najbolje prodaje, najkvalitetnije. To je to tržište koje treba da se obezbedi. Međutim, vi to ne možete, shvatite, jer je u dubiozi kompletna država, kompletno ministarstvo. Kompletna proizvodnja poljoprivrednih proizvoda je totalno u velikoj dubiozi, koja se neće oporaviti za deset godina. Voleo bih da govorim neistinu, da se ona regeneriše za godinu dana, ali verujte mi da je to nemoguće. Hvala vam.
Hvala. Čujte, složio bih se sa vama u jednom delu diskusije, ali nestašica mleka je nastala, ne zbog izvoza što je danas prisutan, i treba da je prisutan, vi dobro znate koliko je muka trebalo da Šabačka mlekara može na Rusko tržište da izvozi mlečne proizvode, ali je problem što je sa 9.000 grla spalo na jednu trećinu, jer teško je u tom repro-lancu sad omogućiti tu reprodukciju da imamo sada tu proizvodnju mleka. Znači, nije. Sve ovo što je danas država učinila da se uvezu priplodne junice, stelne junice, koje će u svom procesu laktacije davati za četiri, pet godina, ali mi treba da sačekamo tih četiri, pet godina da bi se uspostavio taj kontinuitet.
Vi rekoste – mi nismo danas u stanju da obezbedimo proizvodnju mleka, nego moramo da uvozimo mleko iz susednih država. To je taj problem. Još jednom kažem, danas u Srbiji niko ne sme da bude gladan. Jedan hleb, jedna litra mleka ili pola litre mleka treba da ima svaki stanovnik Srbije. Ako je teška ekonomska kriza i ako vi kažete to je od 29. godine pa na ovamo, pa, hajmo da imamo svi jednu uranilovku, da primamo plate svi jednako, da kažemo 20.000, pa sva usta danas u ovoj Srbiji koja će da jedu, sva usta hoće danas da žive. To je taj problem. Ne može da nekome ko primi mesečnu platu, nekome to bude godišnja plata. Ne možemo onda reći da mi živimo u jednom demokratskom društvu. Izgleda da je samo proces demokratije 2000. godine bio – reći ću vam ono što možda nisam smeo da kažem u prethodnom periodu. Samo se to zasniva na procesu demokratizacije. Ćutao sam i onda kad nisam mogao i danas ću da ćutim, ako je meni lepo.
Vi dobro znate, radio sam i kao radnik, radio sam i kao direktor u Fabrici mineralnih đubriva. Gde je danas ta fabrika? Ne postoji. Ona je u tom lancu proizvodnje hrane. Hvala.
Trudiću se da mojim postavljanjem pitanja, a i odgovorom na određena pitanja ne budem dosadan, da ne bi toliko oduživali da bi bila interesantna tema o kojoj ću govoriti. Moj kolega Nikola Savić je ovde podneo amandman na član 6. stav 2. ili po potrebi, a ja ću pročitati ovaj član i ovaj amandman da bi vam bilo jasno o čemu se radi – naredi, koordinira ili po potrebi organizuje, da se to izbaci, sa proizvođačima, uvoznicima, distributerima i nadležnim organima opozivanje supstance, smeše i proizvoda ako se ne postupi u skladu sa ograničenjima i zabranama, uključujući i prinudno sprovođenje mera opozivanja supstance, smeše i proizvoda itd.

Prvo, reći ću vam da sam tehničko lice. Inače sam tridesetak godina radio u hemijskoj industriji baveći se održavanjem određenih tehnoloških sistema koji su proizvodili ove hemijske supstance. Dobro znate, kada vam to nije struka obično umete ponekad više da se upoznate sa određenim materijama nego ono što vam je bit, odnosno što bi trebali da se upoznate.

Prvo, verovatno bih i vas upoznao, ali i građane, da bi mogli da znaju koliko su te hemikalije ili hemijske supstance koje se kod nas primenjuju ali pod različitim imenima i da li ih primenjujemo adekvatno. Prvo ću da vam kažem u proizvodnji duvana da se mnogo hemikalija izruči kao što su herbicidi, pesticidi, insekticidi. Ni jedan termički proces je nemoguće da uništi prisustvo tih herbicida, insekticida, da bi kasnije prilikom upotrebe u proizvodnji duvana mogli da ih koristimo.

Dobro znate da se određeni, da tako kažem, aditivi, da li u proizvodnji hrane ili u proizvodnji duvana, ubacuju da bi ta aroma izgledala što privlačnije, odnosno da bi mogli oni koji koriste da ih koriste u što dužem vremenskom intervalu.

Prema tome, to je nešto najsudbonosnije što vam moram reći, da je danas najprisutnije i verovatno što bi moj veliki apel građanima da obrate pažnju, jer smrtni slučajevi koji se dešavaju su baš vezani za prisustvo hemikalije u duvanu, u onoj biljci koja se koristi za izradu duvana.

Ono što bih dalje hteo da kažem, stalno potenciramo, vezano za proizvode od soje i stalno govorimo o genetski modifikovanoj soji. Ona je vrlo opasna, ali ću vam reći zbog čega i kako i na koji način je moguće utvrditi, ne postoji pošto sam jedan veliki proizvođač soje i moram vam iskreno reći, ne postoji nijedna drugačija primena kako bi mogli da otkrijete da li je u pitanju genetski modifikovana soja ili, da je tako nazovemo, obična naša soja.

Genetski modifikovana soja, ona se prska totalcidom i količina tog herbicida ostaje u stvari na semenu soje, koja se određenom tečnošću otkriva koliko je prisustvo herbicida, odnosno, da li je to genetski modifikovana soja ili ne. E, sad pogledajte da li ti proizvodi od soje, koji i danas čujemo da se dosta koriste, koriste deca ili u prehrani odojčadi, da li je potrebno tu obratiti veliku pažnju, baš što se tiče, da sprečimo uvoz ili da sprečimo korišćenje genetski modifikovanog semena u proizvodnji soje, što je takođe mnogo sudbonosno i dobro znamo da tek u trećem ili četvrtom kolenu upotrebom genetski modifikovanih biljaka dolazi do steriliteta.

Moram vam iskreno reći, 1988. godine, ovo što gospodin ministar reče, primena ili korišćenje radioaktivnosti, moram vam reći da kada sam 1988. godine u Novom Sadu branio magistarsku tezu, ispred mene je jedan gospodin branio doktorsku disertaciju, sadio je povrtarske biljke na 200 kilometara od Černobila, koristeći i ispitivajući koliko je prisustvo radioaktivnosti. I ono što me je začudilo ili ono što sam došao do saznanja jeste da povrtarska biljka paradajz i jagoda su sa najmanjim prisustvom radioaktivnosti.

Takođe, velike hemikalije dobro znate u proizvodnji krompira, kada bi to sve otišlo u plod krompira, koliko se hemikalija izruči prilikom insekticida i zaštite, to bi bilo mnogo opasno za čoveka.

Četvrta analiza, primenom ili da tako kažem, insekticida, prilikom zaprašivanja protiv komaraca i to može da bude vrlo opasna stvar koja je prisutna, bar što se tiče upotrebe herbicida, jer dobro znamo i primedbe građana, a moram vam iskreno reći da sam to lično doživeo kada sam primetio na poljima jednu staklastu materiju koja je prisutna, koja nažalost došla negde iz visine, gde su određeni ljudi koristili, bacali su po Srbiji.

Ono što me dalje interesuje jeste, nisam imao mogućnosti, pošto sam predsednik Odbora za nauku i tehnološki razvoj, prvi sam organizovao sastanak tog Odbora za nauku u Institutu Vinča. Tamo sam se susreo sa fabrikom za proizvodnju farmaceutike. Ona je zaustavljena, ta njena gradnja, 2007. godine. Dobro ste upoznati, tražio sam od Ministarstva za prosvetu i nauku da se inicira jedan sastanak sa Ministarstvom zdravlja, da bi se videlo zbog čega je stalo u proizvodnji farmaceutike. Dobro znate za šta se to koristi u dijagnostici, za rano otkrivanje raka, a dobro znate i tu njihovu primenu koliko je vremenski potrebno od proizvodnje do upotrebe, koliko je satno potrebno da bi se ona mogla koristiti, ti lekovi da bi se mogli koristiti u ranom otkrivanju raka.

Pitam se, to je stalo zbog jedne, da je nazove banalne stvari. Ne može da se dogovori Klinički centar i Ministarstvo zdravlja i da se dogovori Institut Vinča ko će biti nosilac proizvodnje ovog leka ove farmaceutike. Zgrada je urađena, oprema je stigla. Dobro znate da je kada su dolazili ovde Putin i Medvedev, da su izrazili jednu veliku želju da se Rusija uključi u finaliziranje ovog proizvoda, odnosno da bi čak i određene kompanije koje su zainteresovane za kupovinu, takođe, ovog dela Instituta Vinča za proizvodnju farmaceutike. To je jedna izraelska farmaceutska kuća. Čak su se iz SAD, iz Japana javili, ljudi su bili zainteresovani za kupovinu. Ali, nažalost, zbog čega nije došlo do kupovine ili do realizacije ovog problema?

Nije, zato što je kupovina, da kažemo, ovog leka 1000 evra, vi to dobro znate, a kada bi se proizvodila kod nas, to bi bilo 250 evra. To su rekli prilikom izlaganja stručni ljudi u Vinči, kada smo ih pitali zbog čega je stala ta proizvodnja.

Drugo, tražim da mi se objasni ili da kažete, videli ste i sami koliko su ti naši, da ih nazovemo, zapadni prijatelji, koristili tih hemikalija prilikom "Milosrdnog anđela". Hteli su da tu akciju urade u Srbiji, da bi prisilili Srbiju, odnosno da bi se danas ono, nažalost, što bi se desilo, a to je da KiM postane ili kao što oni kažu Kosovo, da postane nezavisna republika. To im je bio cilj, ali im nije bio cilj ovo koliko su moje kolege u svojim iscrpnim diskusijama govorile, koliko je tog osiromašenog uranijuma i određenih hemikalija izručeno na ovu jadnu Srbiju, gde su pojedinci govorili – nije još toliko dovoljno Srbija bombardovana, nije toliko još uništena, pokušavajte još malo, još nije ona legla, još ona nije priznala poraz.

Interesuje me – koliko je obolelih od karcinoma, vezano za decu, za sve ostale građane Srbije, da li imate taj podatak? I jedan podatak koji je vrlo interesantan, a to su određena oboljenja, kao što je štitna žlezda, kao što je rak dojke kod muškaraca, kao što je debelo crevo, kao što je debelo crevo. To su indikativne bolesti koje se na odrđenim delovima tela pojavljuju pa možemo reći i rak kože, što pokazuje da nije samo došlo do zloupotrebe ili prilikom negativnog korišćenja, prilikom ishrane gde se to pokazuje i već dokazuje 10 godina od ubijanja Srbije i građana Srbije i koliko će još vremena proći da se ta kontiminiranost ili ta radioaktivnost, nažalost, da li će se moći uopšte i za niz godina iskoreniti iz Srbije.

Ono što vam takođe moram reći, mnogo je hemikalija koje se nestručnim rukovanjem koriste u proizvodnji hrane, a to je, evo samo ću vam reći, fosfamid koji je insekticid na neki način, gde mora da prođe karenca upotrebe tog herbicida. Međutim, izvršavanjem i uništenjem tih insekticida, posle nekoliko dana taj proizvod nađe se na pijacama. Da li će inspektori određenim laboratorijskim ispitivanjem moći da utvrde da li su određeni proizvodi ispravni od tih hemijskih supstanci ili ne? To je taj problem.

Reći ću vam još nešto, nigde na svetu se ne vrši tolika diverzija, kao što se to kod nas vrši, taj trgovački lobi.

Jer vi možete da vidite na ambalaži da piše bilo šta drugo, a u stvari, laboratorijskim ispitivanjem je to sasvim, sasvim suprotno. Što vam to govorim? Pa prilikom uvoza, to nije tema, i reći ću vam zbog čega to pominjem, mineralna đubriva jeste gde piše da su tri petnaestice, da li ima kalijuma, azota i fosfora, a u stvari taj sadržaj je manji.

Postavio sam pitanje gde mi se nije odgovorilo jer nisu mogli da mi odgovore, ali je sigurno. Kolika je kontaminiranost pšenice koja je uvežena iz Čečenije? Ona nije kontaminirana ovim nesrećnim slučajem u Japanu. Ne, nego neadekvatnom primenom mineralnih đubriva. Radio sam u toj fabrici, pa vam sada govorim, zato što fosfati i sirovina koja se uvozi, mogu da budu kontaminirani radio-aktivni i onda posle, prilikom proizvodnje mineralnim đubrivima, pojavljuje se ta velika doza kontaminiranosti, odnosno radio-aktivnosti, koja štetno posle toga deluje.

Uvezli smo pšenicu iz Čečenije koja, u stvari, ima ili ima povišeni nivo radio-aktivnosti. Nažalost, izvežena je pšenica, trebala je da se izveze, međutim, izvežena je pšenica koja je iz naših robnih rezervi, ali se našla pšenica u robnim rezervama koja je kontaminirana. Zahvaljujem.
Dame i gospodo poslanici, moj kolega Milovan Radovanović je podneo amandman u ime SRS na član 11. da se briše. U obrazloženju ovaj član je nepotreban jer je materija već regulisana u postojećem zakonu.
Cilj amandmana je poboljšanje teksta Predloga zakona, ali Vlada je odgovorila: "Amandman se ne prihvata iz razloga što izmene predloženog navedenog člana predstavlja proširivanje ovlašćenih štabova za vanredne situacije na svim nivoima, što je u skladu sa preporukama UN za izgradnju efikasnog sistema upravljanja vanrednim situacijama". Namerno sam zastao i rekao – UN za izgradnju efikasnog sistema upravljanja vanrednim situacijama. Ovde vas pitam, ovo je jedan od vrlo značajnih zakona, koje mogu biti vanredne situacije? To je požar, zemljotres, poplava, izlivanje opasnih materija, radioaktivnost koja se može desiti, sve je to pod znakom pitanja ili uz obrazloženje vanredne situacije.
Pitam se, gospodine Mariću, jedno vrlo značajno pitanje koje će biti u delokrugu ovog zakona, pošto su kolege pričale, neću mnogo govoriti o situaciji na KiM, ali vanredna situacija koja je i tamo prisutna jeste kako rešavati probleme na KiM, koji je u sastavu Srbije, kako rešavati tu vanrednu situaciju, a to je kako mogu građani da požaru, da uberu, kako mogu da naseku drva za zimu, jer to je za njih vanredna situacija?
Sinoć kada je bio Odbor za KiM, moram vam iskreno reći, za 60 godina nikada nisam tako bedno, jadno izgledao, odnosno nikada nisam bio toliko uzrujan kao čovek, kao građanin, da ne govorim kao poslanik, govoreći o jednom najvećem žarištu, pitanju života ljudi na KiM. Mogu ovde biti različite političke situacije, da se različitim nepodudaramo, ali ono što je bitno, ne mogu oni koji su došli i koji predstavljaju da gledaju u sat, da podriguju, jer su verovatno prethodno se divno i lepo najeli, ili samo gledaju koliko vremena treba da napuste taj odbor da bi mogli verovatno da idu dalje. Da li vi ovo predstavljate? Ovo je vrlo značajno pitanje, najznačajnije pitanje danas u Srbiji je ovo što su kolege sve vreme govorile, da se ne ponavlja, znači ta zaštita.
Imali ste ovih dana gde je 145 porodica uhvatio požar. To je dramatično stanje. U vremenu kada je privreda, ja dolazim iz Šapca kao poslanik, iz Mačvanskog okruga, gde su radili privredni objekti i privredni subjekti, preduzeća i gde je ta vatrogasna ili, da je nazovem, jedinica za vanredne situacije igrala najznačajniju ulogu, bar što se tiče Hemijske industrije viskoze ili Hemijske industrije "Zorka" iz Šapca. Vi ne znate, ali ovde se dešavalo mnogo, čak i u vremenu kada je bilo bombardovanje ta jedinica je položila veliki ispit zrelosti, jer nije došlo do velike katastrofe izlivanja hemikalija u Savu i atmosferu.
Prema tome, to je i za vas jedan veliki izazov ili veliki zadatak. Žao mi je što ste se vi danas našli, možda su trebali određeni ministri da tu dođu, da sede i da slušaju, zajedno sa vama, jer vi sigurno od njih dobijate nalog za izvršenje, ono što treba da se sprovede na terenu. To je vrlo bitna i značajna činjenica, ali sigurno, čuli ste od kolega šta je danas preduslov za vanredne situacije, zaštita one radionice koja se nalazi pod vedrim nebom, a to je poljoprivreda.
Moram vam reći da se ovo pitanje, pre neki dan sam bio na Svetskom naučnom forumu u Budimpešti gde se našlo i ovo pitanje i to su pitali baš naučnici iz južnoameričkih zemalja, Argentine i Brazila. I kod nas je to vrlo bitno i prisutno pitanje koje od vas iziskuje kako danas sačuvati onu radionicu, onu proizvodnju koja nam je slamka spasa ove države i ovih građana koji su postali siromašni. Nemojmo gledati spolja kako ljudi izgledaju, moramo proizvoditi hranu, jer ne sme danas niko u Srbiji da bude gladan.
Znate tamo gde je komunizam i socijalizam danas prisutan, prisutan je gde su biznismeni i tajkuni, oni imaju sve, ali vas pitam – da li obična raja, da li seljak koji se muči, koji izgara i gde mu gore, kako on kaže, svevišnji bog mu uništi sve. Tu moramo da zaštitimo. Vidite kako su danas u Srbiji mnogi postali biznismeni i to oni biznismeni koji su nekada vodili Vladu Republike Srbije, gospodin Živković koji je napravio vinograd. Ako, hvala bogu što ga je napravio na Fruškoj Gori. I treba da ga napravi da vidi kako je proizvesti vino, kako je proizvesti grožđe, ali treba ta zaštita da bude. Ne samo da kažete seljaku – vi se osigurajte, pa će vam država sve to osigurati. Odakle da nađe on novac da bi mogao sebe i svoje proizvode da osigura?
Što se tiče radioaktivnosti i radioaktivnog otpada, vidite, sada je u Vinči izgrađen novi hangar. Gde baš nađoše da ga izgrade baš tu u Vinči, baš tu gde treba da se regionalno primi sav taj radioaktivni otpad? Znate li šta se ranije dešavalo sa tim radioaktivnim otpadom u buradima, koji je bio u starim hangarima? Godinama je zračio radioaktivnost. Sami smo sebe ubijali. Gde su nam sada te specijalizovane jedinice? Toliko naučnog sveta imamo u toj Vinči koji je mogao da vidi i da primeti šta se dešava, a sve smo zaboravili. Najvažnije da smo mi zaboravili za osiromašenim uranijumom ti naši danšnji prijatelji koliko su nas bombardovali i da li je to sad za vanredne situacije taj značaj ili da postavim pitanje, da li znate koliko je zemljište kontiminirano prilikom bombardovanja danas u Srbiji. Postali smo vodeđa zemlja po bolesti raka, danas ovde na Balkanu. To govori koliko smo mi bolesna nacija danas, odnosno koliko mi tim vašim prijateljima danas treba da verujemo ili da zaustavimo ili da im oprostimo ono što su išli putem, sigurno da nas istrebe, a sigurno će nas istrebiti generacijski za nekoliko kolena.
To govorimo koliko i na koji način ova vaša institucija je vrlo značajna, i kažem vam, vi značajno obavljate tu instituciju u koju vam ovi verovatno ne daju da je sprovedete do kraja. Vama trebaju kadrovi. Srbija više nema kadrova, nema ničega. Oni koji su sposobni, oni su otišli u beli svet. Oni koji su politizirani i koje uzimate iz sistema političke vlasti, oni nisu sposobni da relevantno odrade ove činioce i ove zadatke.
Zato vam kažem, vi ste na velikom ispitu, na velikom zadatku. Shvatite, s tim ću zaokuružiti, Mačva je bogata, ona može da hrani mnogo. Neću da govorim, kao što su govorili Japan dajte nam Vojvodinu i Mačvu pa ćemo toliko i toliko proizvoditi hrane. Nažalost, toliko se proizvodi danas hrane da je Srbija gladna, zato što mnogi nemaju. Znači, kao što je u Kini proizvodnja pirinča bila deljena svakome koliko, e ovde isto mora da se podeli hleb svima, niko ne sme da bude bez hleba u ovoj zemlji. Ono što ova Srbija proizvodi, to je ono značajno i to je ono od vas od čega zavisi.
Znači, morate pomoći u poplavama, u požarima, u svim onim vanrednim situacijama. Vi dobro znate kako je Mačvu prošle godine zadesila poplava. Nije mnogo lokalna samouprava mogla da učini da se to regeneriše, sve su to ljudi o svom trošku. Jer, kad izgubite letinu, kad sve propadne, opet čovek kaže – lako ću, opet to da ponovo posejem ili posejaću drugu kulturu, ali kad se objekti sruše, tu je potrebno da država sankcioniše i da pomogne.
Na kraju vam govorim, morate ovim zakonom poboljšati stanje zajedno i sa ostalim ministarstvima. Sigurno da će sada kada dođe budžet, tražićemo kao poslanici SRS da se u ovoj stavci, vezano za vas, da se što većeg dinara i novca nađe da bi mogli da pomognete. Jer, znate kako, kad vatrogasci spavaju i kad leže tad su završili svoj zadatak. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, želim da iskoristim prisustvo ministra za poljoprivredu i da postavim jedno vrlo važno pitanje, a to je – koliko Industrija poljoprivrednih mašina i traktora IMT – IMR i "Zmaj" danas imaju zaposlenih? Kolika je godišnja proizvodnja za domaće i strano tržište? Takođe, koliki je devizni priliv od prodaje i koliko uvozimo traktora, jer dobro znamo da je Srbija danas najveće groblje Evrope prilikom uvoza poljoprivrednih mašina i traktora?
Da li Vlada planira davanje subvencija vezano za kupovinu novih mašina, novih traktora i da li ti traktori mogu da se na neki način poklone poljoprivrednim proizvođačima, da bi mogli da oru ovu našu dobru Srpsku zemlju?
Drugo pitanje je verovatno za predsednika Vlade – koliko je državnih preduzeća više puta privatizovano i ugovori o privatizaciji raskinuti i razlozi raskidanja ugovora, kao i koliko je radnika od prve do poslednje privatizacije ostalo bez posla?
Treće pitanje je za ministra za prosvetu, a to je – šta se preduzima na suzbijanju prisustva pedofilije? Naročito smo videli ovih dana prisustvo u osnovnim školama, gde određeni, da kažem, delikventi pokušavaju da to iskoriste u maloletničku pornografiju. Tražim odgovor – koliko je takvih slučajeva registrovano danas u Srbiji?
Četvrto pitanje jeste pitanje koje bih verovatno postavio potpredsedniku Vlade, gospodinu Božidaru Đeliću, ali ga danas nema. Verujem da ćete vi znati da odgovorite na to njegovo pitanje. Koliko ćemo to znati i umeti da iskoristimo svetsku ekonomsku krizu u rešavanju veoma teške ekonomske krize u Srbiji? Dobro znamo da je i gospodin potpredsednik Vlade i bivši ministar finansija govori da svetska ekonomska kriza je kriza koja će biti iskorišćena da se reši ta velika ekonomska kriza danas u Srbiji. Bojim se da to nije obećanje možda za nekakvu vračaru ili možda za gospodina potpredsednika Vlade.
Već nekoliko puta uzastopno postavljam to pitanje, da mi stvarno da odgovor – kako će se i na koji način rešavati ili rešiti ta svetska ekonomska kriza, ali za našu dobrobit, za rešavanje naše ekonomske i privredne krize u Srbiji? Toliko.
Hvala.
Samo ću nekoliko rečenica da odgovorim ili da kažem zbog čega nisam zadovoljan određenim odgovorima.
Prvo pitanje – negde se kreće oko 108 traktora, koliko je ova Vlada ugovorila za Etiopiju i Egipat, od tri hiljade do pet hiljada, koliko je IMT proizvodio. Što se tiče proizvodnje u fabrici "Zmaj", tu je proizvodnja prestala. Znači, što se tiče metalske poljoprivredne industrije i traktora, to je pod znakom pitanja i to više, tako reći, ne funkcioniše.
Ovaj sadašnji dogovor, koji navodno zapošljava 900 radnika, to je u stvari jedna floskula kojom žele da se verovatno i građani u Srbiji prevare ili radnici u jednoj predizbornoj kampanji.
Što se tiče odgovora vezano za svetsku ekonomsku krizu, koja bi navodno bila ili raskrsnica ili putokaz u kojoj bi mogla da iskoristi svoju šansu Srbija sa svojom propalom privredom i ekonomijom, ne mogu sa vama da se složim, jer je na Svetskom naučnom forumu u Budimpešti, u kojoj sam bio pre nekoliko dana, moram vam iskreno reći, veliki proizvođači, velike zemlje, oni u stvari postaju monopolisti hrane, gde oni žele da male zemlje i EU potrošač te njihove proizvedene hrane.
Prema tome, možemo mi pričati ovde bajke, govoriti u jednoj predizbornoj kampanji i ono što je lepo za uho građana i najvećim i najkrvavijim radnicima danas, seljacima, a zahvaljujući njihovom radu i onome što su oni ostvarili u suficitu izvoza njihove robe mi danas sedimo i primamo platu. To je ono što moramo da kažemo. Inače, sve ovo o čemu smo mi pričali, o vašoj teoriji u kojoj ste govorili kako treba ekonomija da funkcioniše, moram vam reći, to postoji u teoriji ali ne u praksi. Hvala vam.
Hvala vam.
Ovo drugo pitanje koje sam postavio u vezi državnih preduzeća, koliko ih je više puta privatizovano, moram iskreno reći da prestrukturiranje koje je bilo preduslov za prodaju ili posle 5-tooktobarske revolucije i tih kriznih štabova koji su bili meratorni da sačuvaju te firme, ali vidimo kako su ih sačuvali i koliko je danas onih koji su te firme kupili i koliko i na koji način je mogla doći do kontrole tog novca i kako je taj novac zarađen. Znači, put tog novca, od privatizacije i kupovine određenih firmi.
To vam govorim zato što sam čovek iz privrede. U Šapcu postoje samo dve firme koje su nastavile svoj trend – "Farmakom" iz Šapca i "Interkom", građevinska firma. One su nastavile trend da zapošljavaju, odnosno tom privatizacijom, jer, to su jedine firme gde nije bilo nikakvih primedbi. Ostala preduzeća, preko 30 u Šapcu, a vi dobro znate, gospodine Petroviću, kako i na koji način su privatizovana i koje su firme, na neki način, otete i koliko je danas u tom gradu, plus u svim gradovima širom Srbije, nezaposlenih? Preko milion. I mi pričamo koliki je stepen ekonomske moći danas u privrednoj proizvodnji. Mi smo totalno posrnuli. Mi jedino možemo da živimo od ovog trgovačkog lobija koji uvozi sve i svašta a te papire za uvoz dobija iz ministarstva, gospodo. Vi ste predsednik Vlade, gospodine Cvetkoviću.
Zašto ne pogledate koliko se određenih ministara za vreme svog mandata obogatilo? A koliko se jedan seljak, radnik ili privrednik mogao obogatiti? Ne, nije mogao. I koliko danas ima bogatstva i koliko je ko stekao za ovih 10 godina od kako ste vi na vlasti, to pogledajte. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime SRS sam podneo amandman na član 69. da se briše, jer ovde kažete da će se stručni i administrativni poslove koje obavlja komisija poveriti ministarstvu. Ne razumem, otkud sad te administrativne poslove treba da obavlja ministarstvo umesto da te administrativne poslove obavlja komisija?
Gospodine Ćiriću, moram vas ozbiljno vratiti na jednu temu, jer verovatno sam među par ljudi ovde, dolazim iz privrede i dobro znam šta se u privredi dešavalo za ovih deset godina. Molim vas, vi pričate o Fabrici automobila u Kragujevcu, a ne govorite o jednom velikom gigantu, a to je Elektronska industrija u Nišu. Sada pletete pletenice od kablića kako ćete da zaposlite hiljadu radnika, a ovamo ste otpustili pet hiljada. Da ne govorim o svim industrijskim subjektima i objektima koje ste srušili za ovih deset godina i sad dovodite ljude, hoćemo privatno partnerstvo i koncesijama da podignemo te industrijske objekte.
O čemu vi danas razmišljate i o čemu govorite? Ovo je apsurdna tema. Umesto da pričamo o ljudima koji danas nemaju hleba da jedu, milion ljudi danas gladuje u Srbiji, 40 hiljada je na kazanu. O čemu pričate? Apsurdno je ovo, jer vi što pokušavate nekakvim transakcijama vašim da nam objasnite, da će u koncesije i da će se privatni kapital sjuriti danas u Srbiju. Kod koga da se sjuri? Vi ste sve za vreme ovih deset godina opljačkali, prevarili. Nema tu šta više da se govori. Mi nismo ovde deca u obdaništu da možete da nas zamajavate.
Recite mi šta je sa Industrijom poljoprivrednih mašina "Zmaj", jedna od najjačih u Evropi? Vi ste je uništili. Šta je se "IMT", koji danas treba da proizvodi traktore, naše traktore? Mi u stvari sklapamo kineske traktore. Znate li šta vi činite od nas? Pogledajte sve velike kombinate i velike gigante, kojima nisu bile potrebne koncesije, gde je radilo preko milion, dva ili tri miliona ljudi, danas to ne radi ništa.
Da li se sećate da je 2008. godine Fabrika mineralnih đubriva u Šapcu, ja sam zajedno sa ljudima dolazio kod vas, prevareni su, opljačkani radnici? O čemu govorimo? Govorimo da ste 18 hiljada radnika 2008. godine davali nezarađen novac samo da bi u predizbornoj kampanji, odnosno kasnije, mogli da glasaju za vas.
Kada je sve to prošlo, vi ste im to ukinuli. Oni se danas nalaze u narodnoj kuhinji, nalaze se na kazanima. I sada vi propagirate, umesto da vaš predsednik stranke, koji je kupio stan, i na koji način je kupio? Sa čijim kapitalom je to kupio? Zaradio ga je na svirci ili radeći negde u fabrici? Nije.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, molim vas o temi dnevnog reda.)
Zato što je ekonomski ekspert koga je proglasila Amerika. Molim vas, nemojte nam pričati bajke. Zaustavite jednom to što govorite i povucite…
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 8. stav 1. u ime SRS, u ovom članu  da se briše, a u stvari u članu 8. stav 1. reči su – izražavaju najmanje jednu osobinu koja je posledica uticaja genotipa ili kombinacije genotipova, a se briše.
U starom zakonu je naznačeno u članu 8. – sorta se smatra različitom ako je jasno razlikuje u izražavanju najmanje jedne osobine koja je posledica uticaja genotipa ili kombinacije genotipova u odnosu na bilo koju drugu sortu, čije je postojanje opšte poznato u vreme podnošenja zahteva za dodeljivanje prava oplemenjivača biljne sorte.
Moram, gospodine ministre, da vas obavestim da sam održao svoju sednicu Odbora za nauku i tehnološki razvoj 4. novembra u Institutu za povrtarstvo i ratarstvo Novi Sad, i da sam takođe održao sednicu Odbora u Institutu za fiziku, gde je došlo do jednog stručnog objašnjenja. Tražio sam, naročito na Institutu za povrtarstvo i ratarstvo Novi Sad, što vi rekoste da je održana jedna zajednička debata, gde sam u debati tražio objašnjenje ovog mog amandmana, pa i amandmana ostalih podnosioca da u diskusiji koju smo sa stručnjacima vodili, vezano za vid rada postojanja tog instituta, odnosno videvši sve probleme koji su nastali u jednom dvadesetogodišnjem periodu i nažalost, u zadnjih 10 godina, kada je došlo do određenih kriminalizovanih privatizacija, naročito u tim službama, da ih nazovemo, zadrugarstva, gde je došlo do jedne erozije, baš vezano za ove stručne debate, odnosno i do ovog zakona o oplemenjenim sortama, stvaranja novih sorti na teritoriji Republike Srbije, odnosno u određenim institutima. Vi dobro znate koliko se instituta na teritoriji Srbije zatvorilo.
Ipak, da kažem, čini mi se da je možda i ona narodna rečena – ko je bliži onome gore, vrhu, taj je možda i ostao, ali možda oni koji su dalje, koji su takođe imali u svom kolektivu stručnost, imali su određene naučne rezultate, nisu uspeli da opstanu.
Evo, osvrnuću se na nekolicinu problema koji su bitni i vezani za ovaj moj amandman, jer se u ovom mom amandmanu nažalost govori da se, kao što sam i pročitao, izražava ili se želi ukinuti sortiment ili gen ili koji je geneotip u jednoj sorti koja se priznaje.
To ljudima nije jasno, to povezivanje ovog novog zakona, znači, starog zakona i sa ovim novim zakonom, jer to je u stvari osobina koja daje asortiman, odnosno taj gen stvara jednu novu sortu.
Dosta je to stručno gospodin Krstin, moj stranački kolega objasnio, kao da je slušao i kao da je sa nama zajedno bio tamo. Nažalost, mnoge uvozne sorte ili mnoga uvozna semena se razlikuju po kvalitetu u odnosu na kvalitet, a to je ono što su naši instituti stvorili.
Imamo, kao što reče gospodin Krstin, "Apač pšenicu" koja je sa 13,5 % proteina na visokom stepenu. Kada se pogleda i u naše sorte, naročito, sorta "Partizanka" koja je sa 35% svoje mase, odnosno to se najradije i najbolje, kao što oni rekoše, može videti prilikom pečenja hleba. Tada se otkriva ovo, što reče gospodin Krstin, koliko strane kompanije, da kažem uvoznici, koriste kvalitetne naše sorte pšenice, da bi ih uvezli i da bi mogli da povećaju kvalitet.
Stručnjaci su objasnili su i to je dosta dobro, a dobro je, jer sam mislio da će procedura ovog zakona biti ranije i da ne bih imao prilike da prenesem ono što sam na Institutu za nauku povrtarstvo čuo od vrlo stručnih ljudi, akademika, koji su iznosili probleme. Problemi jesu, prvo, što te multinacionalne kompanije, ovo što vi rekoste, da je i naše mesto sa njima, u stvari u tome da te kompanije tamo ne prihvataju ili mi tamo nemamo svoju stolicu, da bi naši stručnjaci mogli da se bore za dobrobit ove sorte koju mi prezentiramo. Ne, to je priča koja govori da o nama, odnosno o našoj biti odlučuje neko drugi ili neko treći, ali ne mi ili naši stručni ljudi.
Što se tiče određenih sorti koje su danas zastupljene, ovo što ste vi rekli da ste bili u Rusiji i Ukrajini, taj asortiman je jako dobro primenjen na tržištu Rusije. Pokazalo se baš u tim vremenskim uslovima, a danas možemo reći da u periodu kada vlada ili nastaje period velike suše, da mora da postoji jedna određena otpornost. Odnosno, ne možemo reći da je svaka biljka otporna na sušu, ne, ili samo u zavisnosti od svog procenta, koliko više apsorbuje vlagu, manje ili više. Sve biljke, nažalost, trpe ovu sušu i taj će period, u vremenskom razdoblju koji je ispred nas, sve više i više zadesiti ovu zemlju, a normalo i ostale u okruženju.
Ono što je takođe izneto – ne znam zbog čega se mi stidimo da smo organska zemlja? Znate šta, u primeni agrotehnike i u primeni, da kažem, određenih sorti sa kojima želimo da ostvarimo što veću dobit, to se postiže varanjem prirode. Želi se prevariti priroda da se podigne što veći nivo plodnosti, odnosno što veći nivo dobiti.
Ono što je interesantno i treba napomenuti je da je Institut Novi Sad stvorio određene sorte i pšenice i kukuruza, a naročito kukuruza, gde su dve sorte vrlo interesantne, a to su "NS 640 ultra" i "NS 444" koje su otporne na određene ultraherbicide sa kojima se, u stvari, primenjuje, što je i uslov primene genetski modifikovanih biljaka, korišćenje totalnih herbicida, da bi se u tom procesu proizvodnje što manje moglo ulagati u zaštitu biljaka od korova i od ostalih štetnih biljaka.
Sa tom metodom su naši stručnjaci selekciono uspeli da dođu do jedne značajne sorte koja u našim uslovima može da istrpi veliku sušu, baš u periodu koja je potrebna za taj vegetacioni deo, a naročito oprašivanja, kada je potrebno da ima određeni procenat vlage.
Ono što me je strahovito iznenadilo jeste nešto što sam prvi put čuo od ljudi koji su govorili da ih ne interesuje politika, da su van političkog domašaja, ali ih samo interesuje opstanak tih instituta. Jer, kao što sam rekao, Institut za fiziku, on koristi određenu metodu plazme da bi mogao da podigne stepen klijalosti kod pojedinih biljaka, što govori koliko treba da bude povezanost u krug, cirkulaciono, svih tih instituta, što rekoh i o čemu sam pričao, za određenu dobit.
Šta je problem? Problem je što kada pogledamo Institut za fiziku, 95% su na budžetu Srbije, a samo 5% ostvaruju iz svojih istraživačkih metoda. Dok, na primer, kada smo kod Instituta za povrtarstvo i ratarstvo Novi Sad, oni na neki način pokušavaju samostalno da opstaju na tržištu.
Molim vas, bilo mi je dovoljno kada sam ušao u magacin, znači, regalno postavljana semena pod određenom temperaturom, što to nije slučaj kada se distribuira do prodavnica, gde normalno tamo da li se prodaju i koliko vremenski seme opstaje i da vam kažem, to je jedan od najsavremenijih magacinskih prostora u Evropi, gde se semena čuvaju, odnosno i određene banke gena, gde je potrebna sledeća i prethodna reprodukcija, da bi se došlo do proizvodnje semenske robe.
Vi dobro znate da sam krajem meseca postavio jedno značajno pitanje, ali me verovatno možda niste razumeli, kada sam govorio o uvozu kontaminirane pšenice. Nisam rekao da je to kontaminirano zato što se desila katastrofa u Japanu. Ne, nego usled neblagovremenog ili nestručnog korišćenja mineralnih đubriva. Jer, u fosforu, odnosno u fosfor prahu, gde se proizvodi fosforna kiselina, nalazi se ta radioaktivnost koja utiče štetno ako se koristi u prehrani u većim količinama. Jer, u fabrici mineralnih đubriva prvo ispitaju te sirovine, da nisu kontaminirane. Ako prelaze tu određenu dozu, onda se normalno to kasnije manifestuje.
Postavio sam to pitanje. Da li je to tačno i koliko, na koji način je došlo do uvoza ovakve kontaminirane pšenice koja je iz Čečenije ušla u Srbiju, neblagovremenim, odnosno nestručnom primenom mineralnih đubriva, koja su u sebi imala povišeni nivo radioaktivnosti u materiji ili u supstanci koja se zove fosfor?
Prema tome, taj deo koji je vrlo bitan, o kojima govorim, jesu i ti instituti iza kojih treba da stoji država. Ta kohabitacija između instituta, proizvođača i korisnika, mora da bude povezana, odnosno mora da bude praćena. Kada kažem instituta, znači, instituti su do proizvođača dopremili semensku robu. Ta semenska roba, a cilj kvalitetne robe jeste da se proizvede što više i da se proizvede što kvalitetnije, i normalno, da se ostvari što veća dobit.
Shvatite, ako danas u Srbije ne bude, a evo i jutros kada sam pošao, kod mene u sandučetu su ubacili ovakav reklamni deo, a vezano za "Pionir seme".
Oni su krenuli da osvajaju tim putem osvajaju naše tržište. Našeg čoveka ćete lako prevariti zato što je nestručan, zato što mu je potrebna određena stručna edukacija. Vi ste sada stvorili i stvarate jedan tim ljudi koji će obilaziti Srbiju. Ali vas pitam, da li će ti stručni ljudi doći na prostoru dole Prokuplja ili, da kažem, juga Srbije? Na žalost ne možemo da kažemo da nam je jug Srbije KiM, vidite kako pokušavaju da nam otmu i plašim se ako ovakvom politikom nastavimo, da će se to desiti, da određeni stručnjaci gde će on da uđe u selo kada ima pet ili šest staračkih domaćinstava, koji jedva preživljavaju biološki, a kamoli da bi se bavili određenom proizvodnjom, a tamo smo poslali te stručne ljude.
Ono što sam takođe tražio, odnosno što sam i dobio uverenje, a verujem da ću to preko vas i uspeti, da ti stručni ljudi koji će služiti u edukaciji, u poljoprivednoj proizvodnji, moraće da zakažu određeni seminar da bi ti stručni ljudi mogli da prenesu određeno znanje. Ovde nije samo znanje vezano za asortiman semena, već se određena struka prenosi i o zaštiti i prilikom skladištenja, čuvanja tog poljoprivednog proizvoda. Znači, to je ono što se od vas traži.
Drugo, šta se traži? Traži se da vi danas umesto 2,2, koliko je u budžetu predviđeno za poljoprivredu, da to mora biti minimum 5%. Zbog čega? Zato što danas i obično govorite da u tom procesu, u tom lancu, suficit jedino danas ostvaruje poljoprivreda. Mi se hvalimo sa 1,5 milijardu, koliko je, otprilike, ostvareno u tom suficitu, a pogledajmo zemlje Danska, Holandija, koliko one u svom BDP danas ostvaruju. Znači, to je ono što pričamo jer taj lanac ne sme da bude prekidan.
Ovo što ste govorili, kada je bilo u načelu, jeste da krajnji rezultat nije nama da izvozimo pšenicu i kukuruz, već nam je krajnji rezultat da izvozimo finalnu robu, robu koju ćemo mi, na neki način, preraditi i izvoziti u zemlje u okruženju ili u treće zemlje. To je enigma i to je jedini cilj. Možemo ovde pričati bajke, priče, ali ako ne dođe do stepena subvencionisanja poljoprivrednih proizvođača, ako im se ne omogući, prvo kupovinom mehanizacije koja je danas ruinirana, uništena, gde naša mehanizacija, vidite, industrija mašina "Zmaj" je uništena, industrija IMT je takoreći uništena. Kao što je na institutu rečeno i tačno je, po pitanju poljoprivredne proizvodnje pokrenuli ste celokupan lanac drugih industrijskih grana, hemijsku industriju, prehrambenu industriju itd. to je cilj ovoga.
Vi kažete, sa tim ću završiti – evo carinske barijere će biti otklonjene prilikom uvoza sojine sačme. Molim vas, uvozimo sojinu sačmu koja je možda modifikovana, možda nije, ne znamo. Moram vam nešto reći, kada sam prethodnog ministra pitao da li termičkom obradom postoji, jer ja kada svoju proizvedenu soju nosim da predam, on je ispituje i ja ga pitam – kako ste uspeli da nađete da je soja modifikovana ili ne, jer znate šta, ako je soja do moje parcele modifikovana, pčela je oprašila, tako da su ti geni modifikacije preneti i na soju koja nije modifikovana. To je taj problem. Kaže – kada je ubacite u jednu tekućinu za ispitivanje, vidite koliko se na tom semenu nalazi totalcida, herbicida sa kojim smo uništavali korove. Sada pogledajte, da li termičkom obradom mogu da se unište ti herbicidi koji su prisutni na semenu? Ne mogu. To je ta razlika. Neće vama niko da uveze iz Brazila, iz Argentine sojinu sačmu koja nije modifikovana, nemojte da se lažemo, jer u Evropi je dozvoljeno, iako je stornirano u Grčkoj, svuda je stornirana upotreba genetski modifikovane, osim genetski modifikovanog krompira. Danas u Evropi se on uvozi za ishranu stoke.
To je ta razlika. Negde se primenjuje, negde se ne primenjuje, negde je to zaustavljeno. Plašim se da li će to ući na mala vrata ili ne, ali to nije tema za ovu današnju diskusiju, niti hoću o tome da pričam. Verujem da smo svi toliko pametni da treba da zaštitimo svoje potomstvo, da zaštitimo svoju zemlju. Onaj ko nema svoje potomstvo, on ni ne može oko toga da se bori.
Shvatite još jednom da su priče, ovde možemo pričati danima kako je uništena poljoprivreda, kako je uništena hemijska industrija, kako je u ovoj zemlji uništena prerađivačka industrija, koliko su zemljoradničke zadruge i kombinati uništeni. Sve ovo govori da je period ispred nas onaj u koga moramo uložiti mnogo, ali na žalost ne znamo čime i kako, jer ljudski potencijal od mladosti neće se hvatati tog posla. Ovi koji su ostarili, oni su biološki zakasnili za sve to, a mislim da i novčanih sredstava neće biti. Možemo samo u predizbornoj kampanji govoriti bajke, da će sve to biti dobro, ali neće. Hvala vam.
Vi stalno spominjete tu međunarodnu uniju za zaštitu novih biljnih sorti, gde instituti ne vide nekakvu našu budućnost, što se tiče priznavanja ili usaglašavanja ovih zakona sa tim njihovim zakonima, jer sigurno, znajte, te multinacionalne kompanije nemaju, odnosno u tim multinacionalnim kompanijama mi nemamo svoju stolicu da bi mogli da branimo, odnosno da kažemo – mi ćemo sortu semena pšenice ili suncokreta da uvezemo u Nemačku. Ne, mi ne možemo. To je taj problem, što su oni nacionalni zaštitili ta svoja semena. Jedino je Srbija ostala otvorena, gde sada mnoge kuće žele da unište, jer se prvo uništavanjem tih velikih kombinata uništila na neki način proizvodnja, prehrambena industrija i postali smo zavisni od drugih.
Što se tiče primene tih fundamentalnih nauka, vezano za tu korelaciju između svoje povezanosti, vrlo će teško doći do toga zbog tog velikog monopola i velikog trgovačkog lobija koji danas zarađuje, odnosno koji se, nažalost, uvukao u sistem vlasti i, u stvari, kako oni kažu tako Srbija, odnosno tako naša vlast radi. Hvala vam.
Dame i gospodo poslanici, podneo sam amandman na član 39. stav reči - na oglednom polju i u laboratoriji, da se brišu. To je u stvari povezano sa starim zakonom, gde ministarstvo može u poslu ispitivanja sorte iz stava 1. ovog člana poveriti pravo licu koji u pogledu kadrova, opreme i uređaja ispunjava uslove za vršenje tih ispitivanja ili da prihvati rezultate već obavljenih ispitivanja sorte, u oglednom polju, laboratoriji ili drugim ispitivanjem. Molim vas, pa ovde u ovom članu 19. vi brišete - na oglednom polju, laboratoriji, pa vas pitam da li se ta ispitivanja mogu vršiti negde u saksiji ili da se vrši, kao što sam i rekao na Institutu za fiziku, gde se mogu koristiti savremene metode, korišćenjem plazme, da bi se mogao utvrditi stepen klijavosti jedne biljke.
Ali, pre nego što počnem stručno da vam obrazlažem ovaj amandman, da ne bih zaboravio, jutros kada sam pošao, verujte mi, građani prate ovo, pa me pitaju - da li će ova četvrta zaostala tranša seoskih penzionera, kada će im se isplatiti ili kada će oni doći mučenici na red? Vi dobro znate da taj seljački hleb nije sa sedam, nego sa 77 kora, da je, ako tako mogu reći, najkrvavije zarađen. Jer vi pričate i dobro vas slušam i zašto i kažem – lepo je sve to pričati, ali da li je danas moguće to sve sprovesti u delo, prvo, biološki, jer danas selima nemamo potomaka koji bi nastavili ciklus proizvodnje jer su zbog nerentibilnosti mnogi napustili i otišli su u gradove.
Ali, da se vratim ovome što je najbitniji i najvažnije, ovom zakonu. Molim vas, koliki period je potreban, baš postavljajući naučnicima na institutu ovaj amandman, da mi kažu - potrebno je duži period pratiti mutaciju gena. Znači, ne može se ići tim savremenim plazma metodom, da bi vi mogli sada da utvrdite stepen klijavosti i kroz klicu da utvrdite koliko je ili kako je ostalo gena na osnovu mame i tate, koje su sprovedene prilikom ispitivanja.
Ono što je takođe vrlo bitno, želim da vam kažem, potrebno je ne samo ove subvencije koje napominjete 14 hiljada po hektaru, što ne krenemo drugom metodom? Hajde da vršimo subvencije prema količini proizvedenoj, da vidimo. Tu ćemo svi koristiti agrotehniku, ali da te subvencije budu veće, imaće više i država, a imaće više i onaj koji to proizvodi.
Reći ću vam, paritet cena vezano za proizvodnju mleka. Godine 2000. bio sam jedan od većih proizvođača mleka. Tada je cena mleka bila 18 dinara, a cena nafte je bila 23. Danas se kreće cena mleka od 25 do 32, a dobro znate kolika je cena nafte i svih ostalih inputa u datoj proizvodnji.
Da li treba povećati ovu proizvodnju? Danas 550 hiljada hektara treba da se poseje ili je već posejano ovom redukovanom metodom ili svim mogućim htenjem seljaka da se poseje pšenica. Nažalost, semenska roba nije korišćena, nego je većinom iz ambara.
Dali će biti posejano milion i 500 hiljada hektara pod kukuruzom? Sumnjam, jer je 250 hiljada hektara zaparloženo zemlje. Oni su je zaparložili koji kažu – nemamo računa da ulažemo, jer na kraju dobit nije.
Pogledajte ovo što je moj kolega Krstin govorio o suncokretu. To je, mi je tako zovemo, industrijska biljka, ali nije. Preko milion i 200 hiljada je posejano, a imamo taj asortiman koji će se posejati. Ali, vidite, tu imamo najveće, da ih nazovemo, sorte, najznačajnije postignute rezultate baš u semenskoj robi, što se tiče suncokreta.
Još jednom da vam kažem, pazite. Mi postižemo, što vam kažem po količini subvencije? Mi sa istim semenom u Rusiji ili bilo gde, u Mađarskoj, postižemo od pet do osam tona korišćenjem naše semenske robe, a kod nas ne možemo od tri do pet. Šta to govori? Govori da nismo primenili svu tu agrotehniku. To je taj problem koji nas tišti.
Drugo, ima još jedan problem koji, nažalost, nisam postavio gospodinu Ćiriću, a otišao je, jer je moja minutaža bila kratka, pa zbog čega ne koristimo 10 hiljada evra, kao što se koristi sad, da se podigne taj nivo proizvodnje u Zastavi Kragujevac, prilikom prijema, ili radnik koliko dobija da bi ostao na svom radnom mestu? Što 10 hiljada evra ne date malom poljoprivrednom proizvođaču da sa njim sklopite ugovor, pa da nastavi proces proizvodnje? Jer, biološki, ako ne povežete tu proizvodnju, stočarsku proizvodnju sa selom, nema, svi će da odu. Danas tu nema šta da govorimo. Biološki, svi napuštaju sela, odlaze prema urbanoj sredini.
Znači, to je taj jedan problem. Moraju da postoje te subvencije, ako mislimo sve ovo što smo danas zajedno izneli, ovo što smo, da kažem, nekakvim sistemom reprodukovanja govorili šta treba da se učini na poljoprivredi, samo jedina pomoć jeste država. Govorim vam, zato što su kombinati, prerađivačke firme uništene. Pogledajte samo čipsaru koja je bila u Čačku. Ona je, nažalost, je zatvorena.
Što je zatvorena? Zbog kriminalne privatizacije, kupovinom svega onoga onaj što je kupio. Pogledajte zadruge, pogledajte firme gde danas, prilikom ulaska u te firme vidite drvo da raste tamo gde su nekada ljudi čistili svoju obuću, cipele, da bi ušli, gde se zadržalo još pomalo zemlje, pa je semenska biljka pala tu i došlo do rasta, znači, biljke, voćke ili bilo čega drugog, to je opustošilo danas Srbiju. Možemo pričati, možemo sami sebe lagati, možemo pominjati da ćemo dobiti bespovratne kredite od EU, možemo govoriti da ćemo imati pristupa u predpristupnim fondovima. Od tog posla nema ništa. Moramo se uzdati u se i u svoje kljuse. U Japanu su proizvodili hranu u lejama, kako mi proizvodimo danas luk, e tu su oni proizvodili. I da nije bilo seljaka, velika ekonomska kriza koja se desila 1993, 1994. godine, teško bi mogli preživeti. Hvala vam.
Samo mogu da kažem, robne rezerve ne mogu da budu kao čuvar socijalnog zbivanja danas u Srbiji, već u stvari da to bude jedno regulatorno telo koje će regulisati tokove. Vi kažete na poštenoj utakmici, pa je li bila i poštena utakmica kada je cena pšenice bila 30 dinara i kada ste zabranili izvoz, odnosno bilo je straha da posle toga ne uvozimo tu našu pšenicu koju smo izvezli. Znači, nije ipak sve poštena utakmica, kada osetite da seljak treba da zaradi, vi ga tada zavrnete i ne dozvolite mu da njegova roba ide van granice. To je, normalno, dovelo do pada cene i socijalnih slučajeva danas u Srbiji. To je danas seljak i učinio i sve vreme čini.
Ono što pričamo moramo sprovesti u delo. Ovo što rekoste – cena šećerne repe ili cena šećera, pogledajte cene koje su se desile u oktobru mesecu, koliko je došlo do povećanja određenih životnih namirnica kod nas u Srbiji, jer je došlo do povećanja inflacije. To je taj problem koji nas prati. Ne možemo stalno govoriti – hoćemo dok ne bude bilo garantovanih cena, ali preko robnih rezervi Srbija, odnosno poljoprivreda mora da ima svoj stalni pad.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 134. ispred SRS, da se stav 2. briše.
Nije logično da država, koja je obavezna za traganje i spasavanje, stavlja založno pravo ukoliko vlasnik ne može da plati te troškove, a koji nisu nastali njegovom voljom, nego kao posledica više sile.
Cilj ovog mog amandmana jeste da se poboljša zakona. Sada ću pokušati da vam još više obrazložim, da bi vas ubedio da bi mogli da prihvatite moj amandman, jer sam na Odboru za saobraćaj pokušao da na neki način ubedim članove, ali ih nisam ubedio, ali mislim da ću uspeti vas da ubedim da prihvatite moj amandman na član 134. stav 2.
Plašim se da, gomilajući nove zakone bez reda i sistema, gradimo pravnu kuću na pesku a ne na steni. Sve je podložno političkom prakticizmu i trenutku interesa vladajuće elite i sve pod firmom hoćemo ili onim zaštitnim znakom - to zahteva EU od nas. Ali, nažalost, umesto vladavine zakona imamo bezakonje u šumi zakona. Tu vlada zakon jačeg, a zna se ko je danas u Srbiji jači. Nažalost, to je ta ekonomska i politička elita.
Ali, vi ste mi obrazloženjem odgovorili da predloženi amandman ne može da se prihvati s obzirom da je neophodno da se ovim zakonom uspostavi zakonsko založno pravo na vazduhoplovu za potraživanje koje se odnosi na plaćanje koje se duguje na osnovu traganja za vazduhoplovom ili njegovog spasavanja. Naime, Zakonom o vazdušnom saobraćaju "Službeni glasnik RS" broj 70/10, 57/11 članom 61. propisano je da ako korisniku vazduhoplova ne mogu da se nadoknade troškovi, oni se isplaćuju iz budžeta Republike Srbije, a Republika Srbija ima pravo da od korisnika vazduhoplova zahteva vraćanje iznosa koje je isplatila.
Iz ovog člana 134. tačka 2) Predloga zakona obezbeđuje se navodno potraživanje. Napominje se da je važeći Zakon o obligacionim odnosima i osnovnim svojinskim pravima, odnosno "Službenog glasnika SRJ" br. 112/98 i 15/98 sadrži identičnu odredbu. Ali, ja vas pitam kao čoveka koji je dugo vremena i u politici, moje su kolege rekle o vašim stručnim kvalitetima, ali da li će doći vreme da jedan zakon koji je izglasan, ja sam bio poslanik tada zajedničke države SCG, čovek koji je potpisao, nažalost, kao savezni ministar ulazak NATO jedinica koje prolaze kroz Srbiju i bilo koje zlodelo da mogu da naprave građanima Srbije, oni ne snose nikakvu odgovornost? Znači, nažalost, tada je Srbija okupirana pod NATO paktom, perom jednog čoveka, gospodina Vuka Draškovića, ako možemo tako reći, da je gospodin, ali se pitam - da li je sve ovo vreme posle razdvajanja SCG, da li je taj zakon mogao doći u proceduru da se reaktivira, da se ne dozvoli NATO zlikovcima da mogu prolaziti kroz ovu slobodnu zemlju, slobodnu državu?
Moje su kolege dosta u svom govoru govorile o nadoknadi štete koju je humanitarna akcija NATO bombardovanja uništila, privredne objekte, subjekte, uništila tako reći mnoga građanska dela, uništila živote građana. Da li će neko odgovarati ili ne? Čini mi se, kao što malopre rekoh, oni ne odgovaraju pred ni jednim međunarodnim krivičnim sudom. Oni mogu učiniti sva zla dela.
Ali, pitam vas – da li se ovim članom ili ovim mojim amandmanom to može regulisati ili ovim mojim amandmanom se ovaj stav 2. mora brisati? Shvatite me, neću mnogo da vas gnjavim, ali vas pitam kao čoveka, vas sa svojim saradnicima koji tu sede, da mi odgovorite na jedno pitanje koje mnogo puta građani postavljaju nama kao predstavnicima građana da vas pitamo, ali sada je mogućnost, samo da vam oduzmem malo vremena, da vam postavim pitanje – da li treba pogledati u naše nebo, videti kakvi su tragovi koje ostavljaju neidentifikovani avioni? Da li ti tragovi posle padanja na zemlju i koliko izazivaju smrtnost, koliko izazivaju mnogih posledica na građane?
Bio je nekakav odgovor stručnih lica koji su adekvatno odgovorili na to, ali vas pitam – da li možete odgovoriti, jer se mnogo puta na poljima primetila ta jedna, da je tako nazovem, magla, paučina na biljkama, koja je staklenaste boje, koja izaziva ili koja je već u jednom vremenu? Pogledajte koliko je u Kliničkom i Urgentnom centru mnogo ljudi da ne mogu da se otkriju određene bolesti. Vi to dobro znate kao stručnjak, kao lekar. Ne može da se uspostavi dijagnoza radi pravilnog lečenja.
Znači, to je ono identično, svi žele da unište ovu lepu zemlju, koja se zove Srbija, ovaj lepi narod. Jedina borba je još ostala u vama, u SRS i njenog predsednika prof. dr Vojislava Šešelja. Hvala.