Dame i gospodo narodni poslanici, meni je žao što ovde nije gospodin Nenad Čanak. Ovako će ispasti da ću možda i neku težu reč, naravno isključivo na političkom planu, da uputim šarmantnoj gospođici Jerkov i LSV.
Vidite, ne kažem da sam neki ekspert za autonomne oblasti u EU, uopšte za pitanje nekih pravnih načela itd., priznajem da sam čovek skromne pameti, ali ipak nešto znam o tome. Zaista ne znam nijednu evropsku regiju ni u jednoj zemlji, odnosno državi članici EU, u kojoj ta regija ima zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Molim vas, objasnite mi (mene to interesuje ne kao poslanika SRS-a, već kao građanina koji zna nešto o pravu) – u čemu je onda razlika između jedne suverene države i onoga što vi nazivate autonomnom pokrajinom koja ima zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast? Ako nađete neku razliku, molim vas, obavestite me o tome, da budem bogatiji za jedno naučno saznanje iz te oblasti.
Gospođice Jerkov, ako ste pažljivo pratili izlaganje vašeg uvaženog kolege Radovanovića, kad god je govorio o tim organizacijama kao što su "Krv i čast", "Nacionalni stroj" itd., on je pre toga koristio prefiks "neformalne društvene grupe". Morate da pravite razliku između organizovanih političkih pokreta koji su registrovani u nadležnom ministarstvu, između političkih stranaka, i tih tzv. neformalnih društvenih grupa. To nisu nikakvi masovni pokreti. To su, kao što je i rekao kolega Radovanović, neformalne društvene grupe. E sad, tih neformalnih društvenih grupa u Srbiji, nažalost, imate koliko hoćete. Kada kažem neformalnih društvenih grupa, mislim na te destruktivne društvene grupe.
Meni je zanimljivo da se nikada niko iz LSV nije oglasio recimo protiv verskih sekti. Te verske sekte su u Srbiji danas daleko opasnije nego "Nacionalni stroj" i "Krv i čast". "Nacionalni stroj" i "Krv i čast" su vam obični internet sajtovi. Neko napravi internet prezentaciju, to se uradi danas u Srbiji za jedan dan ili za jedno poslepodne i sad kažu – sada je to neka masovna organizacija koja preti građanima Srbije. Nije, ali verske sekte i te kako dovode u pitanje život, imovinu i bezbednost građana Srbije. Novine su pune, nažalost, crnih hronika u kojima sekte svakog dana nekoga ubiju, oskrnave neko groblje (kako pravoslavno, tako i katoličko), ispisuju razne skaradne reči na kapelama, nadgrobnim spomenicima, itd.
Valjda protiv toga treba da se borite. Pustite vi usijane glave, golobrade mladiće koji još ne znaju ni kako se zovu, ni šta je levo ni šta je desno, koji u Srbiji reprodukuju neke ideje koje su uvezene sa Zapada. Gospođice Jerkov, otadžbina i nacizma i fašizma i boljševizma i svakih drugih oblika totalitarizama je Zapadna Evropa. Tamo su te ideje nastale. Tamo su se ideolozi učili od pojedinih filozofa i tamo su uobličavali ideju o nadmoći jednog naroda, o nadmoći jedne rase.
Podsetio bih vas na jednu činjenicu. U Srbiji se godinama vodi kampanja, između ostalog, i protiv vladike Nikolaja Velimirovića, koji je svojevremeno proglašen za sveca Srpske pravoslavne crkve. Nema pogrdnog naziva koji za tog velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve nije upotrebljen. Te je bio fašista, te četnički ideolog, te ko zna šta.
Gospodin vladika Nikolaj Velimirović je u vreme Prvog svetskog rata održao čitav niz predavanja na teritoriji Velike Britanije i na teritoriji SAD. U tim predavanjima je obrazlagao potrebu ne samo oslobođenja Južnih Slovena, nego je branio i elementarne hrišćanske vrednosti protiv, između ostalog, i samog rasizma.
Ima jedan njegov govor u kome se kaže, između ostalog, ovako (nažalost, nisam ga poneo ovde, ali pokušaću da ga interpretiram): Ko je taj čovek koji sme da kaže - ovo cveće koje raste u božijoj bašti treba iščupati, a neko drugo treba zalivati? Onaj ko je stvorio i crnce i belce, stvorio ih je po božjem liku. Svi narodi i sve rase koje postoje u svetu imaju jednaku vrednost, i u božijim očima jednako vredi i belac i crnac i Indijanac i Kinez.
To je govorio vladika Nikolaj Velimirović. A danas ga razne neznalice, bivši komunistički žbirovi i špijuni, istoričari koji su doktorirali na Četvrtoj i Petoj neprijateljskoj ofanzivi, nazivaju fašistom. I ne samo vladiku Nikolaja Velimirovića, već i mnoge druge srpske nacionalne veličine koje nikada, ni u primisli, nisu ispoljavale ništa što bi makar ličilo na nacizam ili fašizam. Pa, Srbi su najveće žrtve fašizma i nacizma u Evropi, zajedno sa Rusima, Poljacima i Jevrejima.
Zanimljivo je, zaista nikad nisam čuo iz usta poslanika Lige socijaldemokrata Vojvodine za jedan slučaj, koji je vrlo karakterističan. U januaru 1942. godine u Novom Sadu i uopšte u južnoj Bačkoj izvršen je veliki pogrom Srba, Jevreja i Roma. To je ona čuvena racija, koja je trajala tokom 21, 22. i 23. januara 1942. godine. Mnogi nevini građani su ubijeni, ne samo u Novom Sadu, nego i u Žablju, Čurugu, Gospođincima itd.
Jedan od glavnih organizatora te racije bio je izvesni Šandor Kepiro, ako se ne varam, mađarski žandarmerijski kapetan, koji je, naravno, posle Drugog svetskog rata pacovskim kanalima, zajedno sa Antom Pavelićem i mnogim drugim ustaškim zločincima, pobegao u Argentinu. Iz Argentine se vratio 1996. godine. Eno ga sada živi, živ i zdrav, u poodmaklim životnim godinama, u Budimpešti, i to, da ironija bude veća, u jednom velikom stanu koji se nalazi kraj sinagoge u Budimpešti.
Nisam čuo nikada Nenada Čanka da je tražio da se taj Šandor Kepiro izruči Srbiji i da se makar na taj način pruži satisfakcija žrtvama Novosadske racije i članovima njihovih porodica.
Danas je, gospođice Jerkov, Beograd oblepljen plakatima u kojima se poziva na parastos ustaškog poglavnika Ante Pavelića. Nisam čuo nijednu reč na tu temu, a istorija se, nažalost, ovde u Beogradu ponavlja.
Imate jednog Srbina koji je 1944. godine objavio jednu knjigu koja je štampana tajno, da Nemci ne znaju, a zove se "Hrvati u svetlu istorijske istine". Taj čovek je, naravno, bio progonjen od okupatorskog režima i koristio je pseudonim "Psunjski". U toj knjizi objavio je pismo nekakvog ustaškog stožera za Beograd iz 1942. godine, u kome se izražava nada da će budući katolički Beograd biti pripojen domovini Hrvatskoj.
Pre dve godine su na pravoslavnom groblju u Staroj Pazovi ispisani grafiti, i to velikim crnim slovima - "U", "Crna legija", "NDH" i "Srbe na vrbe". Nikada nisam čuo Nenada Čanka da je rekao reč na tu temu, a Stara Pazova se nalazi na teritoriji njemu tako voljene AP Vojvodine.
Što se tiče autonomaštva, pitanja kada je nastala srpska autonomija itd., ko su današnji autonomaši, o tome sam govorio više puta. U 19. veku najveći srpski nacionalisti su bili autonomaši, jer su se borili za srpsku autonomiju u okvirima jedne tuđinske Habzburške monarhije, ali kada je došlo vreme da se stvori jedinstvena srpska država, odnosno država Južnih Slovena, oni su to autonomaštvo odbacili. Šta će nam autonomaštvo u našoj rođenoj državi?
Ko danas zastupa autonomaške ideje u Vojvodini? Imate, gospođice Jerkov, jedan grafit u Novom Sadu, vrlo duhovit i vrlo istinit, piše - Liga socijaldemokrata Vojvodine, Srbi iz Gračaca, iz Lapca, iz Gospića. Doseljeni u Vojvodinu posle Drugog svetskog rata čudom nekim postali najveći autonomaši u Vojvodini.