Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dejan Mirović

Govori

Dame i gospodo, očigledno je da je ovaj zakon donet radi ispunjavanja zahteva Evropske unije. U tom kontekstu je amandman podnet na član 11. Naravno, taj član je u vezi sa članom 1. koji reguliše ponovo, kao i prethodni zakon, zaštitu konkurencije. Kao što je poznato, taj zakon smo razmatrali pre ovoga.
U tom smislu, povodom primedbe ministra Milosavljevića u vezi sa trgovinskim monopolistima, „Volmartom“ i trgovinskim lancima u svetu, on verovatno zna da je pre nekoliko godina BDP Sjedinjenih Američkih Država bio oko deset hiljada milijardi dolara. Prihod „Volmarta“ je bio 347.000.000.000 dolara, to je oko 3,5% od BDP SAD.
S druge strane, prihod kompanije „Delta“ je oko tri milijarde evra. Bruto društveni proizvod Republike Srbije za 2007. godinu, godinu dana pre krize, bio je oko trideset milijardi evra. Dakle, prihod kompanije „Delta“ iznosi oko 10% BDP Republike Srbije, i to je skoro neverovatan podatak!
Taj podatak u suštini pokazuje koliko je država slaba, koliko su monopolisti jaki, koliko su zakon o državnoj pomoći i zakon o zaštiti konkurencije neadekvatni u ovom trenutku. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman je podnet na član 19. stav 5. Predloga zakona i svrha amandmana je da se ukaže na neadekvatnost, ili na neprimerenost ovog zakona u sadašnjem trenutku, ili u trenutku kada su političke tenzije u Republici Srbiji velike.
Smatramo da nema potrebe da se donosi ovakav zakon, koji ne doprinosi smirivanju političke i društvene situacije, već povećava tenzije u društvu.
U tom kontekstu, mi iz SRS-a možemo samo da pretpostavljamo kakvi su bili stvarni motivi za donošenje ovog zakona, da li se radi o odlaganju pitanja u vezi sa statutom Vojvodine, ili o privlačenju sredstava iz pretpristupnih fondova EU.
Ako se radi samo o drugom razlogu, uostalom, to se i navodi u članu 49. ovog zakona, u okviru glave 8, kao i u nešto prikrivenijem vidu obrazloženja Predloga zakona gde se pominje hitnost postupka, onda se, kao i u prethodno podnetim amandmanima, postavlja sledeće pitanje: da li je tzv. pretpristupna pomoć EU iz IPA fonda toliko značajna za Republiku Srbiju da treba predložiti zakon koji podiže političke tenzije u Srbiji, a posebno potencijalno ugrožava celovitost Republike Srbije?
Povodom ovog zakona i amandmana koji smo podneli, postavlja se pitanje – da li je bilo moguće na drugi način naći ova sredstva iz IPA fonda, koji je toliko glorifikovan od strane vlasti?
Izjava bivšeg zamenika ministra finansija Srbije, Milice Bisić, po kojoj jednostrana primena Prelaznog sporazuma donosi gubitak od 15 milijardi dinara samo od carina i smanjenje prihoda PDV-a pri uvozu od dodatnih 2,7 milijardi dinara, pokazuje jasno i nedvosmisleno da je bilo moguće naći ta sredstva bez donošenja ovako štetnog zakona, samo da je postojala politička volja za povlačenje štetne odluke o jednostranoj primeni Prelaznog sporazuma s EU ili za dodatno oporezivanje kompanije "Delta". Zahvaljujem.
Dame i gospodo, amandman je podnet na član 24. stav 3. zakona. Svrha amandmana je da se ukaže na nepotrebno povećanje državne birokratije i institucija, koje, u suštini, dupliraju nadležnosti. Ovaj amandman se ne može posmatrati izdvojeno od člana 25. Predloga zakona, od člana koji određuje sastav Nacionalnog saveta.
Kada se analizira sastav ovog nacionalnog saveta, ponovo se dolazi do suštine ovog predloga zakona. Naime, član Nacionalnog saveta je i tzv. IPA koordinator. Ako se ovome dodaju i odredbe iz narednog člana 26, iz stava 2, koji reguliše javno promovisanje ciljeva regionalnog razvoja, onda se dolazi do sledećeg zaključka.
Predlog zakona ima za cilj propagandnu funkciju, a to je promovisanje tzv. pomoći IPA fonda, iako je, dame i gospodo, ona manja od gubitaka koje proizvodi jednostrana primena Prelaznog sporazuma sa EU, u prethodnom amandmanu smo naveli procenu gospođice Bisić, bivšeg zamenika ministra finansija, i neuporediva je, to treba jasno reći, sa prihodima kompanije ''Delta'' za 2009. godinu, od oko tri milijarde evra. Zahvaljujem.
Dame i gospodo, amandman je podnet na član 26. Predloga zakona. Kao i u prethodno iznetim amandmanima, ponovo ukazujemo na primenu probriselske dogmatske ideologije, koja nas ubeđuje, uprkos realnosti, da je važnija tzv. pomoć iz IPA fonda, nego teritorijalna celovitost Republike Srbije i sigurnost njenih građana.
Koliko je to daleko od realnosti i realnog života pokazuje poređenje između IPA fonda i cifara iz budžeta Republike Srbije usvojenog krajem 2008. godine.
U tom kontekstu, ukupni prihodi budžeta koji je usvojen krajem prošle godine su bili negde oko 8 milijardi evra. To je, dame i gospodo, preko 40 puta veća suma od one koju ćemo navodno dobiti od Brisela, preko IPA fonda. Krajem 2008. godine, u vreme donošenja budžeta, bilo je predviđeno da će se upravo za Ministarstvo ekonomije izdvojiti oko 526 miliona evra. Dakle, opet nekoliko puta veća cifra od one koju navodno dobijamo od Brisela i preko IPA fonda.
Kada se sve ovo ima u vidu, jasno je svakome ko neutralno i bez ostrašćene probriselske ideologije analizira ovaj zakon, da je on nepotreban, neadekvatan i štetan, jer sredstva iz IPA fonda su se mogla naći dodatnom štednjom u radu državnih organa, a ne donošenjem zakona koji, treba otvoreno reći, razbija teritorijalnu celovitost Republike Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman je podnet na član 27. i u vezi sa čl. 28. i 29. Predloga zakona, tačnije, sa svim onim članovima koji regulišu rad Nacionalne agencije za razvoj.
U tom kontekstu, iz ovih odredaba je ponovo jasno da je glavni cilj donošenja ovog zakona, koji potencijalno nosi veliku opasnost za teritorijalnu celovitost Republike Srbije, dobijanje tzv. pomoći iz IPA fonda. To se definiše frazama o navodnoj pomoći za razvojne projekte iz oblasti regionalnog razvoja koje se finansiraju iz evropskih fondova.
U realnosti, kada zanemarimo ove fraze o Briselu kao novoj utopiji, ta navodna pomoć će na godišnjem nivou biti uporediva s prihodima od tranzitnih taksa za Južni tok.
Na godišnjem nivou, ona ne dostiže ni 1% od bruto domaćeg proizvoda Republike Srbije iz 2007. godine, koji je iznosio oko 30 milijardi evra. Na godišnjem nivou, ona je neuporediva s prihodima kompanije ''Delta'' za 2009. godinu, jer je, kao što znate, pre nekoliko dana gospođa Forcan procenila te prihode na oko tri milijarde evra.
Zato treba realno sagledati ove podatke, a ne zamajavati javnost i donositi zakone koji dovode u pitanje teritorijalnu celovitost Republike Srbije.
U praksi je još nepovoljnija procena za predlagača zakona i za ova sredstva iz IPA fonda, jer se zna da ona u obećanom vidu neće biti realizovana u potpunosti i to je više nego jasno kada se analizira rad tzv. briselskih fondova u praksi.
Treba i to reći, Srbiji se dodeljuju mnogo manja sredstva nego okolnim zemljama. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman je podnet na član 28. i u vezi s amandmanima koje smo podneli na čl. 27, 28. i član 29. U njima se ponovo pominje međunarodna i međuregionalna saradnja, šta god to značilo u praksi.
U suštini, ponovo se radi o tzv. IPA fondovima, koji su, navodno, jedina vrsta rešenja za sve naše probleme i zbog toga treba doneti zakon, po ovoj logici, dovodi u pitanje teritorijalnu celovitost Republike Srbije.
O kakvoj se iluziji radi, pokazuju ne samo podaci koje sam prethodno izneo o prihodima kompanije „Delta“, ili bruto domaćem proizvodu Republike Srbije za 2007. godinu, dakle, cifre koje su neuporedive s onima iz IPA fonda, već pokazuju i podaci koji uporedno pokazuju koliko sredstava po glavi stanovnika dobijaju regionalne zemlje.
Na primer, pomoć IPA programa po stanovniku, u periodu od 2007. do 2010. godine, u regionu iznosi: u Crnoj Gori – 192 evra, u Makedoniji – 147 evra, u Hrvatskoj – 130 evra, a u Srbiji – samo 103 evra. Da li je to pravedno ili nije, ili je to, u suštini, pokazatelj nesposobnosti i jednog vazalnog odnosa prema Briselu, to su već pitanja koja su za neku drugu sednicu. Zahvaljujem.
Zahvaljujem. Dame i gospodo, amandman je podnet na član 29. Ovaj član reguliše rad Nacionalne agencije i, u suštini, predviđa primenu i sprovođenje razvojnih dokumenata.
Šta to znači u praksi i koliko je nerealan ovaj probriselski zakon koji dovodi u pitanje teritorijalnu celovitost Republike Srbije, upravo zbog ovih fondova, pokazuje sledeći primer. Bivši pomoćnik ministra finansija Gordana Lazarević je izjavila da okvirni sporazum koji se tiče IPA fondova predviđa sledeće – svake godine Srbija treba da podnese projekte koji će se finansirati iz trogodišnjeg budžeta EU donetog 2007. godine, a onda se za svaku godinu utvrđuju projekti koji treba da odgovaraju iznosu sredstava koja su predviđena.
Zatim je bivši pomoćnik ministra finansija izjavila i sledeće, veoma bitno – to ne znači da ćemo taj novac dobiti. ''Za ovu sumu konkuriše se s određenim projektima koji se ocenjuju i za njih se dobija direktna pomoć.''
Dakle, ta nerealna utopistička zaslepljenost EU praksi je nešto sasvim drugo.
Takođe, imamo i procenu gospođe iz Slovenije, eksperta za pretpristupnu pomoć EU. Ona je, na seminaru održanom 5.12.2007. godine u Beogradu, iznela podatak da je Grčka, koja je 25 godina član EU, uspela da dobije samo 70% pomoći, jer nije imala dobre projekte. U tom smislu, postavlja se pitanje – ako je jedna Grčka, koja svake godine ima bolje kapacitete od nas, dobila toliko, koliko će dobiti Srbija u praksi? Zahvaljujem.
Dame i gospodo, amandman je podnet na član 31. zakona. Opet se radi o delu zakona koji se bavi Nacionalnom agencijom za regionalni razvoj, što je više nego sporno. Ima i ingerencija da se bavi međunarodnom saradnjom, što je ponovo neadekvatno rešenje, koje dovodi u pitanje međunarodnu i unutrašnju stabilnost Republike Srbije. Zašto se to radi i koja su opravdanja za ovakve, blago rečeno, neobične i neozbiljne predloge zakona, jasno je iz prethodnih izlaganja naših poslanika i naših amandmana. Obećana je pomoć Brisela i IPA fonda, koja, navodno, treba da reši sve naše probleme. Međutim, ovaj neotitoistički koncept nove utopije o nekakvoj briselskoj uniji, u praksi demantuju sledeći podaci.
Kolika je razlika između realnosti i lažnih evrounijatskih obećanja, pokazuje izjava gospodina Raula Kunje iz UNMIK-a. On je izjavio, doslovno – UNMIK na Kosovu je potrošio 4 milijarde evra. Čak 80% tih investicija utrošeno je na konsultantske usluge i izgradnju kapaciteta, koje nisu izgradili. Tih 80%, odnosno dve milijarde evra vraćeno je upravo u EU, ali samo u dve ili tri zemlje.
Dakle, EU plaća kao celina, a dve ili tri zemlje profitiraju. Profit je prava reč, pa je produžavanje ovakve situacije, verovatno, u njihovom interesu. Ako sagledamo ove podatke i realnost, biće nam jasno da ako se briselske birokrate ovako ponašaju prema svojim miljenicima na KiM-u, možemo samo da pretpostavimo šta će se desiti vašim i našim vazalskim službenicima koji ispunjavaju sve uslove Brisela. Zahvaljujem.
Dame i gospodo, amandman sam podneo na član 32. Predloga zakona. Ponovo se, kao i u prethodnim amandmanima, radi o regionalnoj razvojnoj agenciji, ali u ovom članu se, kao što vidimo, govori i o tzv. regionu Vojvodine.
Naravno, svakome ko neutralno i bez probriselske ostrašćenosti analizira situaciju u našoj severnoj pokrajini je jasno šta se tamo dešava, posebno posle dve fraze, ili izjave gospodina Pajtića. Prva je njegova javno izražena želja da bude komesar u Briselu, što je skoro neverovatno za jednog funkcionera Republike Srbije. Druga je njegova euforična izjava povodom donošenja statuta Vojvodine – "dobro jutro, ili dobar dan, Vojvodino", što je ponovo jedna fraza neprimerena za visokog rukovodioca i člana DS-a, vladajuće stranke.
Možda bi te fraze imale nekog smisla kada bi građani Vojvodine i Srbije imali mogućnost da bolje žive zbog tzv. IPA fondova. Međutim, sledeći podaci iz susednih zemalja pokazuju da je to ponovo jedna neotitoistička, ili probriselska utopija.
Godine 2006. je objavljeno da je Hrvatska iskoristila sredstava za projekte u okviru programa "Karc", u procentu od 97 do 99% za 2001. i 2002. godinu. To je na papiru bila bolja iskorišćenost nego u drugim tzv. tradicionalnim zemljama, gde je iznosila u proseku oko 60%. Ali, hrvatski ''Jutarnji list'', je 4. 2. 2007. godine, izneo da se veliki deo iznosa koji EU, putem finansijske podrške, ulaže u Hrvatsku, posebnim putem vraća u zemlje EU. To je realnost, ostalo su fraze koje dovode do ovako štetnih predloga zakona. Zahvaljujem.
Dame i gospodo, amandman je podnet na član 33. i radi se ponovo o regionalnom razvojnom savetu. Slični amandmani su podneti na ostale članove koji reguliši ovaj deo zakona.
Naši amandmani imaju za cilj, i to treba jasno reći, da pokažu neadekvatnost ovog zakona, i to preko uporednih podataka, a ne preko fraza, kao što to radi vlast. Dakle, čak nećemo u našim amandmanima koristiti ni mudre državničke izjave češkog predsednika Klausa, koji se javno, pre nekoliko meseci, usprotivio regionalizaciji koju forsira Brisel.
Ministar, kao intelektualac, sigurno zna za tu izjavu i mi čak i ovim amandmanima polazimo od realne pretpostavke da vi niste, ne vi lično, nego vlast, u stanju da dodatno oporezujete kompaniju "Delta", a to bi bio pravi korak za pomoć nerazvijenim regionima, već ćemo pokušati da apelujemo na vlast da uvaži iskustva iz susednih zemalja, npr. Hrvatske, gde je, prema podacima koji su opštepoznati, predstavništvo Evropske komisije dodelilo 227 ugovora za konsultantske usluge u vrednosti od 85 miliona evra. Više od 97% tog iznosa dobili su konzorcijumi, preduzeća i pojedinci iz EU.
Dakle, to je suština te pomoći koju nam nudi Brisel, a ostalo su fraze, jedna neotitoistička utopija i zamajavanje naroda, nažalost, moram to tako jasno da kažem. Zahvaljujem.
Dame i gospodo, amandman je podnet na član 34, i to deo koji se, kao i članovi 35. i 36, odnosi na razvojnu regionalnu agenciju.
Međutim, i u ovim članovima se pominje fraza o finansiranju iz tzv. evropskih, u suštini, briselskih fondova. Smatram da bi u tom kontekstu trebalo da vlast i ekonomski deo Vlade posebno prihvate realnost, a ona nam pokazuje da novac ide iz istočne Evrope ka Briselu, a ne obrnuto, kako nas neprestano ubeđuju kontrolisani mediji i probriselski političari u ovoj zemlji.
U tom kontekstu, poznato je i da na tržištu EU naši proizvodi, slobodno se može reći, nemaju nikakvu šansu.
Smatram da gospođa Kalanović, ali i gospodin Dinkić, uviđaju tu realnost, jer je gospodin Dinkić izjavio za "Novosti" da građani Srbije, u suštini, finansiraju velike banke i preduzeća u Zapadnoj Evropi, preko ogromnih kamata koje su prisutne u našoj zemlji.
Treba otići korak dalje i pokazati državničku i političku mudrost i ozbiljnost i prilagoditi celokupnu ekonomsku i državničku politiku podacima koji govore da nikakva realna pomoć, i u velikom iznosu, neće doći iz Zapadne Evrope. To nam može pokazati i iskustvo susedne Hrvatske, koja je imala velikih problema s Evropskom komisijom, jer je od decembra 2007. do jula 2008. godine Hrvatskoj suspendovano overavanje ugovora za program ''Far'', u vrednosti od 80 miliona evra, i za pet miliona evra je smanjen iznos iz programa IPA za 2008. godinu, navodno, zbog slabosti u realizaciji decentralizovanog sistema upravljanja ovom pomoći. Dakle, više je nego jasno zašto treba povući ovaj zakon.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman je podnet na član 35. Ponovo se radi o regionalnoj razvojnoj agenciji. Amandman se odnosi na 1. stav i, u suštini, radi se o pripremi i sprovođenju razvojnih dokumenata.
Kada ovo povežemo s tačkom 6. istog člana, koji, navodno, reguliše probriselsku pomoć, pomoć koja se finansira iz briselskih fondova, dolazi se ponovo do same suštine zakona na koju ukazujemo u našim amandmanima, a to je taj famozni, glorifikovani IPA fond, koji je, navodno, rešenje svih naših problema. Ponovo se radi o neotitoističkoj ideologiji, ili frazi koja je poznata u našoj realnosti –Istok i Zapad, koja, u suštini, znači zanemarivanje sopstvene proizvodnje, zaduživanje zemlje i finansijska zavisnost od Zapada.
U tom smislu, podsetio bih ministra da je, prema odredbama Okvirnog sporazuma o korišćenju sredstava EU, koji su u novembru potpisali potpredsednik Srpske vlade i direktor Evropske komisije za zapadni Balkan, gospodin Mirel, Srbija u 2008. godini trebalo od EU da dobije ukupno 190 miliona evra. Međutim, prema podacima iz tog vremena, i to su minimalne procene Privredne komore Srbije, spoljnotrgovinski deficit Srbije će samo za 2008. godinu biti veći od 10 milijardi dolara.
To je neuporedivo. Procenjuje se da će deficit biti još veći, eksperti iz vaše Privredne komore kažu, ako Srbija nastavi put ka EU, i on će iznositi dodatnih 1,5 milijardi dolara. Ako uporedite ovu cifru od 190 milion evra i ovu cifru koja se može uporediti s nekih osam miliona evra, koje, upravo zbog te probriselske ekonomske politike, odlaze ka Zapadnoj Evropi, jasno vam je da je to neuporedivo i da je ovaj zakon više nego štetan i da treba da usvojite amandmane SRS-a.
Dame i gospodo, član 36. se ponovo odnosi na rad regionalne agencije. Naš amandman se odbija, uz obrazloženje da će nadležnost nad ovom agencijom vršiti Ministarstvo.
Čak i kad bismo, u nekom hipotetičkom slučaju, mogli da pokažemo dobru volju i da poverujemo da je ovo pravi argument i da će Ministarstvo vršiti nadzor nad ovom agencijom, postavlja se pitanje – šta će se desiti ako dođe do smene u Ministarstvu ili do smene vlasti?
U tom smislu, smatramo da je ovaj naš amandman mnogo bolji, da daje pravnu sigurnost. Hipotetički govoreno, šta će se desiti ako u nekom narednom periodu, u okviru ove nove petooktobarske euforije koja zahvata ljude u lokalnim sredinama, na vlast dođe grupacija koja još više zavisi od Zapada nego sadašnja vlast i koja još više zavisi od vlasnika kompanije "Delta", koja, kao što znamo, ima prihode koji su uporedivi sa 40% budžeta Republike Srbije?
Mislim da, ipak, treba prihvatiti ovaj amandman i pogledati šta nam nudi to rešenje, za koje mislimo da je u skladu s realnošću, jer realnost nam pokazuje da Srbija u roku od 2007. do 2010. godine treba da dobije 770 miliona evra pomoći iz Fonda IPA. Istovremeno, vi znate da je u periodu do 2008. godine oko 40 milijardi dolara otišlo samo zbog spoljnotrgovinskog deficita upravo ka zemljama EU, Zapadnoj Evropi i Briselu. Prema tome, Fond IPA, kada se uporedi sa spoljnotrgovinskim deficitom, više je nego minimalan. Zahvaljujem.
Nadovezao bih se na prethodni amandman, jer se radi o sličnim problemima. U tom smislu, može se postaviti pitanje povezanosti dve institucije koje su toliko glorifikovane u našoj javnosti, to je EU i MMF, koji je ipak manje popularan nego EU. Mi u SRS-u smatramo, zato smo i podneli ove amandmane, da u praksi ove dve institucije deluju usaglašeno. To ćemo i pokazati sledećim podacima.
Srbija je u 2008. godini morala da otplati 4,2 milijarde dolara na osnovu plaćanja glavnog dela spoljnog duga i 100 miliona dolara na osnovu plaćanja kamata.
Ta činjenica je povezana sa EU, ma koliko se mi trudili preko pomoći koju daje Brisel, oko 190 miliona evra u prošloj godini od IPA fonda, i dolazimo do ključnog našeg argumenta, a to je sastanak potpredsednika srpske Vlade, održan 19. novembra 2007. godine u Briselu, sa evropskim komesarom za ekonomiju i finansije. Kao što vam je sigurno poznato, gospodin potpredsednik Vlade i evropski komesar su se dogovorili da Republika Srbija usaglašava svoju politiku prema EU sa zahtevima MMF-a.
Znači, to su dve povezane institucije i nikakve fraze o tzv. pretpristupnoj pomoći, o regionalizaciji, ne mogu sakriti da je ta politika izuzetno ekonomski štetna za našu zemlju. Zahvaljujem.
Dame i gospodo, amandman je podnet na član 14. stav 2. Kao što je slučaj sa drugim amandmanima koje sam podneo na ovaj predlog zakona, i ovim amandmanom se ukazuje da je ovaj predlog zakona neadekvatan, tačnije, neprimeren ovom trenutku, u svakom smislu. I u ovom članu 14. se pominje, to je moje lično mišljenje  pravi razlog za donošenje ovog zakona. To je navodna razvojna pomoć EU.
Zašto koristim taj izraz? Ako se sagleda kontekst ekonomskih odnosa između EU i Republike Srbije, dolazi se do zaključka da novac ide ka Briselu, a ne ka Beogradu, tj. ka Republici Srbiji, kao što vi tvrdite, znači, u obrnutom smeru.
Sigurno znate da pomoć iz tzv. pretpristupnog fonda EU, IPA fonda za Srbiju, iznosi manje od 200 miliona evra godišnje. S druge strane, prema izjavi gospođe Dragutinović iz vaše vlade od 6.12.2009. godine, Srbija će izgubiti oko 267 miliona evra samo zbog jednostrane primene Prelaznog trgovinskog sporazuma. Tu su uračunate i carine i PDV, a ne samo carine, kao što je koleginica Delević izjavila pre neki dan.
Kada saberemo sve ove podatke, EU otima od Srbije 260 miliona evra godišnje kroz IPA fond, a upravo je pomoć iz tog fonda jedan od osnovnih razloga za donošenje ovog zakona, koji donosi potencijalno velike rizike za teritorijalnu celovitost Republike Srbije. Prosto neverovatno i može se objasniti samo primenom probriselske dogmatske ideologije. Zahvaljujem.