Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milorad Buha

Govori

Dame i gospodo, javljam se ponovo po 225. i 226. Tražim objašnjenje zakonskih odredbi koje sam prethodno rekao. Ovo mora ići u formi zvaničnog zahteva, s obzirom da će izazvati u praktičnoj primeni ogromne probleme i plaši me da može da izazove i određene poremećaje u finansijskom smislu, a moguće razne zloupotrebe.
Naime, u Zakonu o Agenciji za osiguranje depozita predviđeno je u članu 9: "Agencija može, u skladu sa aktom Vlade, kod banaka iz člana 7. ovog zakona preduzeti sledeće mere: pokriti potencijalne gubitke, preuzeti, kupiti ili na drugi način steći lošu aktivu, upravljati lošom aktivom i prodati tu aktivu".
U izmenama i dopunama ovog zakona predlaže se i stav 4, gde kaže - kupiti u ime i za račun Republike Srbije akcije banaka koje svojim poslovanjem ugrožavaju finansijsku stabilnost.
Gledajte, ovo su sve aktivnosti koje se provode u sanacionom postupku. U praksi nekih država u Evropi, EU je to napustila. Ona sve to prepušta sada sistemu regulisanja, ali ne sanacionom postupku. Mi smo to imali do 2005. godine.
Donošenjem ovog zakona o stečaju i likvidacije banaka sanacija je izbačena kao sistem. Tvrdim vam da je ovaj član 9. prepisan, grubo prepisan, ušao je ovde kao mera, sanaciona mera, a mi zakonom nemamo pravnog osnova provoditi sanaciju, nemamo ni mogućnosti, nema ko to da provodi, nemamo sredstva za provođenje.
Pitam ministra finansija - iz kojih sredstava planirate izvršiti otkup potencijalnih gubitaka? To su u svim sistemima finansijskim ogromna sredstva. Svi imaju potencijalne gubitke, iskazuju banke to na posebnom računu i mi smo do 2005. godine imali u Agenciji razne inicijative od strane banaka. Nekad se to otkupljivalo, nekad nije, uglavnom se radilo o manjim sredstvima.
Sad vas pitam, u budžetu Republike Srbije gde se nalazi stavka iz koje ćete obezbediti sredstva za otkup potencijalnih gubitaka, loše aktive itd? Iz kojih sredstava kupiti akcije?
Moram vas još upozoriti na odredbu člana 12. Zakona o stečaju i likvidacije banka i društava za osiguranje, koji kaže - u stečajnom postupku nad bankom i društvom za osiguranje nije dozvoljena prodaja stečajnog dužnika kao pravnog lica. Niste uskladili jedan, drugi i treći zakon.
Dame i gospodo narodni poslanici, tražim obaveštenje po čl. 225. i 226. Poslovnika o radu Narodne skupštine od Ministarstva spoljnih poslova, Ministarstva rada i socijalne politike i Komesarijata za izbeglice; informaciju o tome kako teku pregovori između srpske i hrvatske stranke o povratku prava izbeglog i prognanog stanovništva iz Republike Srpske Krajine i Republike Hrvatske.
Ovi pregovori su tajni, nemaju transparentnost i ono za šta se zalažete. Ako govorimo o povratku prava moramo otvoriti priču sa hrvatskom stranom i otvoreno reći da Hrvati prava ne vraćaju; u pogledu imovine 5%, u pogledu povratka 5%, u pogledu stanarskih prava ništa, u pogledu akcija ništa i tako dalje.
Hrvati su opomenuti od strane Evropske komisije, kao i Srbi, u Izveštaju Evropske komisije za 2008. godinu, u smislu nesprovođenja povratka izbeglica i povratka izgubljenih, oduzetih i otetih prava.
Hrvatima treba samo dve godine da zamajavaju Srbe, kada uđu u Evropsku uniju onda smo sve zaboravili.
Opominjem aktuelnu vlast – nemojte tajno pregovarati! Sa Hrvatima smo potpisali više sporazuma i zadatak je ove vlade da ih sprovede. U ime izbegličkog korpusa pozivam sve koji sada pregovaraju da dođu za ovu govornicu i objasne o čemu se pregovara i zašto tajno.
Zadatak aktuelne vlasti je da provede Sporazum o normalizaciji odnosa koji garantuje bezbedan, siguran povratak srpske populacije na svoja ognjišta, povratak socijalnih i imovinskih prava. Sporazum o sukcesiji vraća sva stečena prava od 1991. godine.
Shvatite ovo ozbiljno! Zadatak aktuelne vlasti je da otvori javnu debatu sa Hrvatima, uz posredovanje međunarodne zajednice.
Preporučujem vam međunarodnu konferenciju po Povelji UN. Svi sporovi u svetu se rešavaju mirovnom konferencijom. Ovaj sukob između Srba i Hrvata devedesetih godina nije rešen međunarodnom konferencijom o miru, koja treba da razreši sva pitanja koja su bila uzrok rata i posledice rata. Dakle, međunarodna konferencija i ozbiljno sesti sa Hrvatima i upozoriti ih. Prošlo je 15 godina, nijedno od oduzetih prava niste vratili. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 225. i 226. Tražim obaveštenje od Ministarstva spoljnih poslova i Ministarstva pravde, a odnosi se na rad Komisije za sukcesiju.
Ovih dana čuli smo mnogo priča o proterivanju Hrvata iz Hrtkovaca. Pitam vas otkud Srbi u Hrtkovcima? Da li je njihov dolazak u Hrtkovce bio iz turističkih razloga, došli ljudi mali da vide Hrtkovce, da vide Srbiju, odavno nisu bili u Srbiji, pa došli tu. Radi se o genocidu i etničkom čišćenju koje je učinila hrvatska država prema Srbima. Zbog toga su došli tu.
Ovde sam predlagao, u nekoliko navrata, da se u skladu sa Sporazumom o sukcesiji formiraju komisije u opštinama u kojima je bilo zamene. Uporište imamo u Aneksu G, član 2, koji kaže da je ništavan svaki ugovor, svaka kupoprodaja, svaka zamena koja je učinjena, kako kaže u ovom Sporazumu o sukcesiji, pod pritiskom ili suprotno odredbama međunarodnog prava.
U ovom slučaju prekršeno je međunarodno pravo, učinjen je genocid. Ispravimo taj genocid. Imamo šansu. Imamo i državne organe koji treba to da rade. Shodno odredbama Sporazuma o sukcesiji postoji trajni Mešoviti komitet, kao zajedničko telo koje treba da objedini sve poslove u svim državama bivše SFRJ.
Mi imamo svoju Komisiju za sukcesiju, čiji je zadatak da sve sporne predmete sabere i da ponudi određena rešenja. Evo vam rešenja. Komisije u svakoj opštini, popisati, videti i ispraviti tu nepravdu. Tvrdim vam da je 90% srpske imovine, u ovom slučaju Srbi koji su proterani, koji su došli ovde, dobili su daleko manju vrednost nego što su Hrvati dobili u Hrvatskoj.
Ali, nemojmo sada licitirati. Ispravimo to. Imamo mogućnost, imamo državne institucije, stavite u funkciju državne institucije shodno odredbama ovog sporazuma. Državni organi u Srbiji su najneaktivniji. Upozoravao sam vas pre dve-tri godine, državni organi Republike Srbije po ovom pitanju ne rade ništa, nikakvih rešenja mi nemamo.
Ova skupština ima zadatak, naredite, formirajte komisije, formirajte mogućnost da se dođe do trajnog rešenja.
Ovo je način kako da ispravimo istorijsku nepravdu koja je naneta i Hrvatima i Srbima. Hvala.
U skladu sa članom 225. i 226, tražim obaveštenje od Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja šta se dešava sa privatizacijom preduzeća bivših jugoslovenskih republika, odnosno sa imovinom tih preduzeća.
Poznato nam je da smo u dvanaestom mesecu prošle godine doneli Zakon o izmenama i dopunama Zakona o privatizaciji, kojim smo iz forme državnog vlasništva pretvorili smo imovinu tih preduzeća u društveno vlasništvo da bismo mogli prodati i privatizirati ta preduzeća.
Poznato nam je da je sukobom u bivšoj SFRJ došlo do razdvajanja novih država, novih granica i ona preduzeća u Republici Srbiji, uredbom iz 92. godine, koja su bila vlasništvo iz drugih republika, podržavljena su, reorganizovana i nastavila rad.
Ista situacija se desila u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH. Ta imovina srpskih preduzeća i fizičkih lica u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji je privatizovana. Ukupna vrednost te imovine, srpske imovine na području tih republika, jeste oko milijardu i 800. Imovina preduzeća iz bivših država jugoslovenskih u Srbiji je oko 800 miliona. Znači, razlika je milijardu.
Evo načina kako da upumpamo milijardu dinara u budžet, to je prihod, radi se o društvenoj odnosno državnoj imovini. Prema Sporazumu o sukcesiji nijedna strana nije mogla izvršiti privatizaciju te imovine.
Prekršili su te odredbe, premda su sve bivše jugoslovenske države ratifikovale, svi su je prekršili, a mi smo napravili najveću grešku zato što smo u organizaciji Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja predložili, svesni da smo ratifikovali sporazum, da to nismo imali pravo.
Ali, šta nam je pravo? Pravo je u sledećem. Imovina je srpska i moramo je tražiti. Niko je nije tražio.
Imamo 300 preduzeća koja imaju imovinu u bivšim jugoslovenskim republikama. Razlika je milijardu dinara. Šta rade državni organi da vrate tu imovinu, da vrate finansijski sredstva koja su ostvarena u bivšim jugoslovenskim republikama od prodaje te imovine?
Predlažem Vladi da nastavi ovaj postupak isto onako kao što su napravili i svi drugi. Ne može se odustati. Dinkić je odustao zato što su četiri puta protestnim notama upozoreni od strane Slovenije. Direktno Janez Janša je rekao - ukoliko budete nastavili postupak privatizacije nema ulaska u Evropu. Hrvati su se tri puta obraćali protestnim notama. Mi smo stali sa prodajom.
Ova vlast nema pravo da stane. Imovinu koja je srpska moramo vratiti u srpski budžet. Evo vam način kako da isplatimo penzionere, kako da povećamo plate itd. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, opet u skladu sa čl. 225. i 226. Tražim obaveštenje od ministra ekonomije i regionalnog razvoja - šta se dešava sa Preduzećem "Boreli" ili bolje reći "Borovo - Boreli" iz Sombora, jer su radnici ovog preduzeća organizovali štrajk ispred Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja, tražili da dođu u Ministarstvo, da dobiju informaciju o tome zašto se imovina ovog preduzeća, ovog pravnog lica koje posluje i radi po srpskim propisima otuđuje i to u montiranim sudskim procesima, u organizaciji jednog našeg kolege, Boška Ristića, koji je pravni zastupnik Preduzeća "Borovo" iz Republike Hrvatske.
Naime, radi se o imovini bivšeg preduzeća Borovo, Kombinata Borovo iz Hrvatske, koja je Uredbom Vlade Srbije 92. godine podržavljena. Preduzeće Borovo je izniklo iz ovog preduzeća shodno toj uredbi. U šestom mesecu ove godine Vlada Republike Srbije je donela uredbu kojom je omogućila podržavljenje imovine ovih preduzeća i pretvaranje u društvenu imovinu, da bi se mogli privatizirati.
Međutim, odustalo se od tog postupka zbog pritisaka koji su došli iz bivših jugoslovenskih država, postupak je završen i sad imamo nedefinisano stanje, ali imovina ovih preduzeća se polako topi.
U sudskim postupcima radnici ostaju bez svojih prava, a država ostaje bez imovine. Ona jeste sada društvena, shodno uredbi Vlade iz šestog meseca.
Koju situaciju sada imamo kod Preduzeća "Boreli"? Imamo 190 objekata koji su u vlasništvu ovog preduzeća, 34 objekta su im već oduzeta. Ko im je oduzeo? Oduzeo im je sud, vratio u posed Borovu iz Republike Hrvatske.
To je ono što govorimo, da ova vlast nije izvršila ono što je morala. Šta je morala? Morala je izvršiti prodaju ove imovine. Ako je donet Zakon o privatizaciji tih preduzeća, ako je to podruštvljeno, ako se ušlo u postupak prodaje, moralo se to završiti, i završiti na kraju sukcesija između bivših država, nama ostaje milijarda.
Gospođo Dragutinović, imate mogućnost da dobijete milijardi dinara. Aktuelna vlast ima mogućnost da dobije milijardu dinara za imovinu koja pripada srpskom narodu. Ubacite ih u budžet, podelite, dajte penzionerima, to je jedan human potez, ali ne radite ništa.
Imate tu informaciju, nastavite i ubacite tu milijardu dinara u budžet.
Kada smo kod misije Euleks, moramo spomenuti i vrlo pozitivnu ulogu Ruske Federacije u odnosu prema Kosovu i Metohiji i mora da nas zabrine pozicija srpske strane koja je ovoga trenutka isključila vrlo aktivnu ulogu Ruske Federacije u celom periodu kosovske krize. Znamo da smo u zadnje dve godine imali punu podršku u Savetu bezbednosti, u Generalnoj skupštini od strane Ruske Federacije i vrlo negativan odnos SAD, Evropske unije i na kraju i priznanje Kosova i Metohije.
Sada ću ovde pročitati izjavu ruskog ambasadora koja je data pre jedno mesec dana, pa da vidite na koji način mi zloupotrebom međunarodnog prava i vlastite pozicije oko Kosova i Metohije gubimo aktivnog saveznika, isključujemo jednostavno svojim neodmerenim, nepažljivim, neodgovornim potezima naše aktuelne vlasti.
Ambasador Ruske Federacije Aleksandar Konuzin, kažem, pre jedno mesec dana reče: ''Čestitam na sjajnoj diplomatskoj pobedi u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija.
Predstoji još mnogo posla. Pristalice cepanja Srbije neće ostati skrštenih ruku. Pritisak na Beograd će rasti, želim da se pridružim rečima velikog ruskog pisca Aleksandra Solženjicina - Srbi, ne dajte svoju zemlju. Budite sigurni da će Rusija i ubuduće biti uz Srbiju.''
Vidite, mi smo direktnim pregovorima, tajnim pregovorima koji se vode na relaciji Brisel-Beograd, isključili Rusiju. U Savetu bezbednosti je pokušano u sedam-osam navrata da se prihvati Ahtisarijev plan, dođe do nove rezolucije. Ruska strana je uvek jasno rekla - ne, ne može, Ahtisarijev plan ne može.
Mi sad posredno dolazimo do Ahtisarijevog plana u direktnoj režiji Beograda i Brisela. Kristina Galjak, danas možemo u "Večernjim novostima" da pročitamo, otvoreno kaže da Solanini savetnici redovno putuju na relaciji Brisel-Beograd i Euleks ima šefa misije, tim stručnjaka, a ovim pitanjem se bave diplomate itd.
Znači, tajni pregovori. O ovome nijedna reč u srpskoj štampi. Ovo je izdaja, to mora da znate, u režiji predsednika Republike, Vlade i ministra spoljnih poslova.
Samo da znate, to moramo objasniti i narodu na Kosovu i Metohiji, u ovoj režiji učestvuje predsednik Republike, Vlada, njen premijer i ministar spoljnih poslova. Oni će biti odgovorni za sve ovo što će uslediti, a uslediće nakon desetak dana predsedničko saopštenje i time isključujemo Savet bezbednost i podršku Ruske Federacije. Za to ste vi odgovorni.
Dame i gospodo narodni poslanici, nadovezaću se na priču i amandman koji je podneo kolega Milorad Krstin, vezan za povećanje subvencija u privredi i poljoprivredi.
Naime, uvaženi kolega je dao predlog da se u subvencijama za privredu, ukupan iznos poveća za dve milijarde, a za poljoprivredu – četiri milijarde.
Vrlo je bitno i neophodno, kao što je i kolega Mirović rekao, ulagati u privredu i poljoprivredu, zato što imamo komparativne prednosti i tu imamo mogućnost da oživotvorimo sve ono što nam priroda i društvo daju, a u nelojalnoj konkurenciji koju imamo na svetskom tržištu, a i na domaćem tržištu, nemoguće je u ovim uslovima privređivanja ostvariti bolje rezultate bez pomoći države. Izvore sredstava moramo naći i svaki slobodan dinar moramo uložiti u privredu i poljoprivredu.
Pitam vas sada, sve zajedno, evo, ja sam u ovom parlamentu tri i po godine, nijedan sporazum nismo ratifikovali u kome je predviđeno ulaganje u privredu ili poljoprivredu, nijedan zajam koji se odnosi na određena sredstava koja ćemo transferisati u privredu, pomoći, upravo onako kao što to čini EU i Amerika.
Vidite šta je u ovoj globalnoj krizi učinila Amerika, a i Evropska unija, samo iz državnih sredstava. Znači, sve puca, sve pada, ostaje država. Isto to mi moramo. Znači, razbijeni smo, naša privreda, naša poljoprivreda je razbijena i tu moramo pomagati. Svaki slobodan dinar iz budžeta, iz raznih fondova, moramo pretočiti u subvencije i pomoći privredi.
Kojoj privredi? Pre svega, izvoznoj privredi, onoj privredi koja oživotvoruje svoj rad i svoj uloženi kapital. Gde su nam rezerve? Gde su nam ti budući pravci ulaganja? U proizvodnju. Koju proizvodnju?
U poljoprivrednoj proizvodnji imamo kvote koje nam je ostavila i omogućila EU da izvezemo određene gotove proizvode, kao što je šećer. Mi smo u 2007. godini proizveli 467 hiljada tona. Za naše potrebe je neophodno 220, imamo izvoznu kvotu od 180 hiljada tona i u 2007. godini smo izvezli 150 hiljada tona. Znači, 30 hiljada tona, za koje smo imali mogućnosti, putem ove kvote, da izvezemo u EU, nismo izvezli, zato što nismo proizveli više. Nismo stimulisali, nismo dali subvencije.
Dalje, u proizvodnji vina imamo mogućnost izvoznih kvota od 67.000 hektolitara, a mi smo u prošloj godini izvezli svega nekoliko hiljada, u ovoj godini – ništa, a potencijalne mogućnosti za izvoz vina su nam ogromne.
Nastaviću kasnije. Hvala vam.
U ime SRS-a, podneo sam amandman na član 1. Predloga izmena i dopuna Zakona o budžetu Republike Srbije za 2007. godinu i njime izneo stav SRS-a u vezi sa budžetskim deficitom koji je definisan Predlogom, o nivou od 45 milijardi. Ovim amandmanom, SRS predlaže da se to stavi u okvir onoga koliko je bilo predviđeno budžetom za 2008. godinu, odnosno novčani iznos od 15.784.730.463 dinara.

Zašto je neophodno smanjiti deficit, to ću reći u svom obrazloženju ovoga amandmana, ali bitno je ukazati na određene stavove predlagača.

Naime, ministar finansija, obrazlažući Predlog budžeta za 2008. godinu, navela je da će ovaj budžet ostvariti prihode od pet do 10 milijardi. Znači, u odnosu na ukupna primanja budžeta od 650 milijardi, za ono što je bilo predviđeno budžetom za 2008. godinu, stavka od pet do 10 milijardi je jako mala, pa bismo rekli da je nepotrebno sa prihodne strane menjati budžet. Međutim, bitno je zbog toga što smo mi potrošili sredstva i moramo normativno, pravno, finansijski, ekonomski pokriti ono što smo već učinili. Znači, rashodna strana je u ovom slučaju bitna da bismo izvršili korekciju budžeta.

U praksi rebalansiranja je uobičajeno, u svakom trenutku kada se stvore pretpostavke za korekcije, za određena izdvajanja u određene oblasti, da se vrši korekcija budžeta.

Ali, u ovom slučaju, kada imamo na prihodnoj strani toliko malo sredstava, to jasno govori da smo, kada smo bilansirali prihodnu stranu, pošli od toga da maksimalno izvučemo ono što možemo izvući na prihodnoj strani. Mi smo ga skoro do kraja izvukli, jer 650 milijardi je vrh ovoga trenutka.

Kada kažemo 650 milijardi, onda moramo reći da je prenapregnuto. Dovoljno je samo malo da se desi nešto u ekonomskom smislu, pa da dođe do korekcija. Očekujemo da ih do kraja godine neće biti, ali nemamo ozbiljne poteze od strane Vlade u smislu zaustavljanja negativnih tokova koji će se pretočiti iz sveta, koji polako dolaze i ovde, ne polako, nego ubrzano. Ubrzani voz dolazi, koji će izazvati, sigurno, i ekonomsku i finansijsku krizu, a ona će se pretočiti na socijalno polje i imaćemo ogromne socijalne probleme.

Zato je i bitna sugestija SRS-a. Pozicije koje su predviđene u rashodnom smislu nemaju socijalno uporište, sem kod penzija. Brojnih korekcija nema. Ekonomska kriza, a i kreditna kriza, koja će nas zadesiti, najviši odraz će imati na socijalnom polju.

Mi nikakvu rezervu nemamo. Pored ovog deficita u budžetu, imamo deficit u Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja, imamo deficit u Fondu zdravstvenog osiguranja i razne druge deficite, o kojima ćemo, verovatno, u ovoj raspravi razgovarati i videti načine kako ih zatvarati. Zato je predlog SRS-a da se ovaj deficit svede na nivo od 15 milijardi. Naša prihodna strana ne može pokriti, ne možemo očekivati da ćemo do kraja godine moći pokriti 45 milijardi, onoliko koliko predlaže predlagač ovoga zakona.

Kada govorimo o deficitu u budžetu, moramo poći od opšte ekonomske i finansijske situacije u kojoj se nalazi naša država. Moramo ovde spomenuti deficit platnog bilansa, a osnovne primedbe MMF-a, Svetske banke, ali i domaće ekonomske nauke, idu u pravcu zaustavljanja negativnih tendencija u platnom bilansu zemlje.

Platni bilans zemlje iz godine u godinu raste. On je naročito izražen u ovoj godini, oko 6 milijardi evra. Mi pokrivamo i pokrivali smo to u prethodnim godinama iz privatizacionih prihoda, putem inokreditiranja i putem doznaka iz inostranstva. Pitanje je šta će se desiti s doznakama iz inostranstva i obimom doznaka koje ćemo imati u idućoj godini.

Proces otpuštanja radnika u Zapadnoj Evropi je naglašen, kao i u Americi. Ta tendencija će biti još jača u 2009. godini. Recesija je u svetu. Sa recesijom dolaze i socijalni problemi, otpuštanje radnika, isplate zarada i možemo očekivati sve manje i manje doznaka. Sećam se situacija sa kreditnim sistemom; u toku 2009. godine imaćemo otežane uslove kreditiranja, visoke kamate i nemogućnost zaduživanja.

To će sve izazvati probleme u platnom bilansu zemlje i stvoriti, na drugoj strani, ogromne probleme u socijalnoj sferi.

Deficit u spoljnotrgovinskom poslovanju za prvih osam meseci ove godine je osam milijardi i 320 miliona dolara. Do kraja godine, procena je da će to biti negde između 13 i 14 milijardi dolara. To je samo rezultat nerada Vlade, iz godine u godinu. Znači, negde od 2001. godine, imali smo dve i po milijarde dolara spoljnotrgovinski deficit, ove godine smo to digli negde na raspon između 13 i 14 milijardi.

Ne činimo ništa, Vlada ne čini ništa u smislu osmišljene politike u zaustavljanju uvoza i povećanju izvoza. Zato smo na početku i naglasili da moramo raditi na polju povećanja izvoza, stvaranja preduslova da se svaki slobodan dinar u budžetu prebaci u subvencije, u pomoć našoj privredi. Jer, tamo se uložen dinar uvek vraća daleko više nego u socijalnoj sferi.

Naš spoljni dug treba da nas zabrine, on je sada na nivou, ovoga trenutka, oko 63% bruto društvenog proizvoda, a neka granica je 60%, ono na šta mastrihtski kriterijumi obavezuju države, normalne, realne države – do 60%.

Mi smo to prešli i očekujemo iduće godine drastično povećanje. Ovoga trenutka je to 30 milijardi dolara do kraja ove godine, verovatno, u rasponu između 31 i 32 milijarde dolara.

Treba to da nas zabrine. Inflacija koju smo planirali u rasponu od 6%, na kraju godine će biti, najverovatnije, dvocifrena. Ako tome dodamo da smo baznu inflaciju planirali u rasponu od 3 do 6%, ona je sada između sedam i osam odsto, znači, duplo je veća bazna inflacija nego što smo planirali. Imamo najveću referentnu kamatnu stopu u Evropi i, bez obzira na taj monetarni agregat i taj finansijski agregat, ne ostvarujemo rezultate koje smo predvideli sa referentnom stopom.

Da li moramo spomenuti nenamensko korišćenje sredstava? Evo, ja ću vam spomenuti samo dva od brojnih primera gde smo nenamenski koristili sredstva, da barem SRS na vreme upozori i ukaže na svako nenamensko korišćenje državnih sredstava.

Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja je angažovalo kuću koja će izvršiti procenu NIS-a, bez obzira na to što smo imali privatizacionog savetnika, koji je samo za posao procene i saveta u smislu privatizacije uzeo 420 hiljada evra. Ovaj drugi procenitelj uzeo je 480 hiljada evra, znači, otprilike, jedan milion evra je potrošen da bismo došli do određenog podataka.

Pitam vas, da li je iko video procenu? Na temelju čega je ta kuća, koja je ugovorila posao sa Ministarstvom ekonomije i regionalnog razvoja, na temelju kojih pokazatelja i činjenica, došla do podataka o vrednosti NIS-a?

U NIS-u imamo najmanje 1.000 visokoobrazovanih kadrova, koji, u svakom slučaju, mogu da dođu do ovih podataka daleko brže, daleko urednije itd., ali treba nam ova mogućnost ugovaranja da bismo oprali određene pare, da bismo potrošili državna sredstva, transferisali ih u privatne džepove i dobili – ništa.

Mi nismo dobili ništa. Da li je iko video procenu koja je izvršena, sem što su sva sredstva informisanja, onoga trenutka kada je u političkom smislu trebalo da se objavi taj podatak, objavila – vrednost NIS-a je takva i takva? Vidite, mi bacamo sredstva, umesto da smo ta sredstva prebacili tamo gde je neophodno, gde će se oploditi, oprali smo ih. Ovo je za mene čisto pranje para.

S druge strane, ovde sam postavio poslaničko pitanje vezano za jednu odluku Vlade o uplati Humanitarnom fondu ''Divac'' 40 miliona dinara, i to u akciji koju vodi ova humanitarna organizacija. Ona nije sporna, ne osporavamo pravo svim humanitarnim organizacijama da rade ono što po zakonu treba da rade i ova humanitarna organizacija radi određene poslove koji su, s aspekta izbegličke populacije i interno raseljenih lica, vrlo pozitivni, ali je ova odluka Vlade da odvoji sredstva, koja će se kasnije transferisati u privatna ulaganja i stvaranje preduslova za privatnu imovinu, nemoguća po Zakonu o budžetskom sistemu, Zakonu o budžetu, Zakonu o vlasničkim odnosima itd. Ona je u suprotnosti sa pravnim sistemom Republike Srbije i, kao takva, treba da doživi osudu. Odgovor na ovo pitanje nisam dobio.

Ovde moramo razgovarati o ekonomsko-finansijskim podacima koji se odnose na dugovanja Javnog preduzeća "Putevi Srbije". Ovo javno preduzeće duguje putarima koji su obavili poslove 30 milijardi dinara. Ova sredstva koja duguje Javno preduzeće trebalo je izmiriti iz budžeta Republike Srbije, iz drugih izvora ih je nemoguće namiriti. Kada bismo ovu stavku od 30 milijardi dinara ubacili u budžet, a moraćemo je ubaciti kad-tad, mi to možemo prebacivati iz godine u godinu itd., međutim nalozi su stizali iz Vlade, iz ministarstava, poslovi su odrađeni, plaćanja su morala ići preko Javnog preduzeća "Putevi Srbije" i trebalo je da se izmire sredstvima iz budžeta, kršimo odredbe Zakona o budžetskom sistemu, ne prikazujući ta dugovanja koja pripadaju budžetu.

Budžetom za 2008. godinu predviđeno je zapošljavanje od 0,1%. Zapošljavanja u ovoj državi nema. Zašto? Zato što su sredstva u budžetu koja su predviđena toliko mala...
Završio sam. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam, u ime SRS-a, amandman na član 5. stav 1, da se iznos od: "623.233.827.601" zameni iznosom: "593.233.827.601", a to se uklapa u amandman koji sam, isto, u ime SRS-a uputio, u smislu smanjenja deficita budžeta sa 45 na 15 milijardi.
Međutim, Vlada se razbacuje milijardama i ono što je trebalo da namenski uloži u određene projekcije i prioritete, koje je trebalo da utvrdi i koji su joj zadati raznim nacionalnim strategijama, nju ne interesuje, što se vidi i kroz budžetski deficit, koji je tako visokog nivoa da treba da nas zabrine.
Mi ćemo ovaj veliki budžetski deficit pokriti iz privatizacionih prihoda i kredita. Sve ono što su generacije stvarale, mi ćemo prodati i ubaciti u budžet, a uzimajući kredite, mi ćemo zadužiti potomke. Nama će biti jako lepo.
Uz ovu vladu i ovu koalicionu vlast, imaćemo i živećemo u izobilju, a to što su generacije stvarale za svoje potomke, to ćemo sada fino pokopati.
S druge strane, kroz kreditna zaduživanja, čuli smo ovde puno priča o kreditnim zaduživanjima, opteretićemo svoje potomke da neće moći da izađu iz dužničke krize i ropstva.
Moramo upoznati javnost da se na ruskom tržištu, s aspekta privrede Srbije, događaju vrlo pozitivni pomaci i da smo u poslednjih nekoliko dana zaključili nekoliko sporazuma o izgradnji građevinskih objekata.
Pre tri dana, jedna građevinska firma je sklopila višemilionski sporazum, radi se o građevinskoj firmi koja će izvoditi objekte u gradu Krasnodaru, u Rusiji.
Pored toga, pre mesec dana, nekoliko naših građevinskih firmi je formiralo jednu korporaciju, koja će zajednički raditi na izgradnji Moskve. Radi se o 80-ak miliona dolara.
Vrlo je pozitivno samo zato što su nam Rusi stvorili preduslove da možemo doći na njihovo tržište. Možemo ravnopravno da se takmičimo, a u nekim situacijama, kao što je u Krasnodaru, bez tendera; bratski su nam izašli u susret i dali su mogućnost našim građevinarima da stvore uslove za rad i za zaradu.
Ovo je nastavak vrlo pozitivne priče koja nam dolazi sa istoka, iz Rusije. Moramo ovde reći da imamo zaključen sporazum o slobodnoj trgovini sa Ruskom Federacijom. Ruska Federacija nam je izašla u susret, oslobodila nas je, kao i Belorusiju, plaćanja carine. To su sve pogodnosti koje moramo iskoristiti.
Međutim, ovu vladu to ne interesuje. Nju interesuje EU i nemogućnost da živimo u ovim uslovima, da pretačemo sve ono što smo mogli ostvariti na ruskom tržištu.
Ovde moram spomenuti, namerno ću spomenuti, baš zbog toga što sam napravio paralelu između Rusije i mogućnosti poslovanja, rada i privređivanja sa Ruskom Federacijom, koje nam prepreke stvara druga strana, odnosno Evropska unija.
Krenuću od nama jako dobrog poznatog pisma Vilija Vimera, inače, potpredsednika Parlamentarne skupštine OEBS-a, iz 2000. godine, kojim se obraćao Gerhardu Šrederu, tadašnjem kancelaru Nemačke, s obzirom na to da je bio na sastanku u Bratislavi, gde su organizatori bili Amerikanci, članovi Spoljnopolitičkog instituta Republikanske stranke i predstavnici Ministarstva inostranih poslova SAD-a, gde su zauzeli vrlo bitne i ključne stavove vezane za Srbiju, srpski narod i srpsku državu.
Između ostalog, na tom sastanku su se dogovorili: "Srbija mora biti trajno isključena iz evropskog razvoja, zbog obezbeđenja nesmetanog vojnog prisustva SAD-a (NATO), i Srbija nikada ne može postati punopravni član EU". To je zaključak sastanka u Bratislavi, koji potpredsednik Parlamentarne skupštine, inače, Nemac, iznosi svom kancelaru, Gerhardu Šrederu.
Dalje, u tom pismu ističe da je neophodno ubrzano međunarodno priznanje nezavisne države Kosovo. Radi se o 2000. godini. Vili Vimer prenosi stavove sa sastanka. Znalo se 2000. godine, i u Evropi i u Americi su stvoreni planovi za priznanje nezavisne države Kosovo.
Vidite, aktuelna vlast ciljano ide u pravcu Evropske unije, umesto da se ekonomski, politički, privredno, finansijski vežemo za Rusku Federaciju, gde imamo mogućnosti, imamo sve benefite, koje nema niko, samo Belorusija i Republika Srbija. Idemo našim neprijateljima, klanjamo se i ponizno molimo, umesto da ravnopravno radimo s našom braćom iz Ruske Federacije.
Vlada nam u Predlogu ovog budžeta ide s određenim projekcijama i ciljevima makroekonomske politike, pa kaže da su osnovni ciljevi: dinamičan privredni rast i rast investicionih aktivnosti, rast zaposlenosti i standarda života.
Ovog trenutka, niko u Evropi ne može s ovakvim ciljevima izaći. Evropa stenje, Amerika stenje, svet stenje, jedino Srbija velikodušno, idemo, dinamičan privredni razvoj, zapošljavanje itd.
Hajde da vidimo kako mi to zapošljavamo, da vidimo šta je nacionalna strategija kod zapošljavanja. Imamo Nacionalnu strategiju zapošljavanja, koju je Ministarstvo rada usvojilo 2005. godine, a odnosi se na period od 2005. do 2010. godine, gde će, ističu, aktivno raditi na zapošljavanju, smanjenju siromaštva itd. i utvrđuju dinamiku zapošljavanja, odnosno smanjenja broja nezaposlenih, pa se kaže: ''U 2005. godini, stopa nezaposlenosti će se smanjiti, sa tadašnjih 19,1 na 17%. Dalje, 2006. godine, na 14,5%, 2007. godine – na 12%, 2008. godine – na 9,5%, pa 2009. godine, na 7% i 2010. godine – na 5%. Kažu da je to optimalna zaposlenost.
Da vidimo šta kaže statistika za 2007. godinu. Imamo sledeće stanje 2007. godine.
Po ovoj nacionalnoj strategiji zapošljavanja, morali smo biti na 9,5%. Kod nas je u 2007. godini bilo, po Republičkom zavodu za statistiku, 18,1%, a prema Nacionalnoj službi za zapošljavanje – 28%. Ovde kažu 9,5%. Ovo je lupanje. Neodgovorna vlast se ponaša ovako kako se ponaša.
Da vidimo šta kažu sada, ko je preuzeo politiku zapošljavanja i konkretne mere iz ove nacionalne strategije. U Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja postoji Služba za zapošljavanje, koja ističe da će u 2008. godini da napravi sledeće. Kaže: "Bavićemo se aktivno politikom zapošljavanja u 2008. godini, podsticaćemo razvoj malih i srednjih preduzeća, koji će biti praćen merama finansijske podrške, otvaranjem novih radnih mesta i smanjenjem nezaposlenosti". U planu Službe za zapošljavanje ovog ministarstva ističe se: ''1) obezbediće se bespovratna sredstva za zapošljavanje, obezbediće se subvencije za preduzeća koja zapošljavaju novu radnu snagu, subvencije za samozapošljavanje, a za preduzeća koja zapošljavaju preko 50 radnih mesta obezbediće se subvencije od 80.000 do 160.000 dinara".
Šta smo mi od svega ovoga dobili? Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja je od tog silnog zapošljavanja izdvojilo svega 2,8 milijarde dinara. Stvorili su preduslove za zapošljavanje 2.200 do 2.300 radnika, obezbedili su, po programu "Start-apa", kredita za 2000 i nešto preduzetnika. To će biti svo zapošljavanje koje je u planu ove vlade. Umesto da sredstva iz privatizacije, od prodaje državnog i društvenog kapitala, pretočimo u razvoj, unapređenje privrede, poljoprivrede, u zapošljavanje, mi to prebacujemo u budžet, finansiramo projekte Vlade koji su propali projekti i nemaju u sebi karakter razvoja, a posebno ne dinamičnog razvoja.
Ova služba u Ministarstvu, u svom planu, predvidela je zapošljavanje 70.000 radnika. Videli smo, svega 2000 i nešto radnika ćemo zaposliti. Prema Predlogu budžeta, predlagač, odnosno Vlada, ta neodgovorna, socijalno neodgovorna Vlada, sama priznaje da će se broj zaposlenih smanjiti za 0,1%.
U Memorandumu Vlade o budžetu i ekonomskoj i fiskalnoj politici za 2008. godinu, sa projekcijama za 2009. i 2010. godinu, stoji: "Očekuje se rast zaposlenosti od 0,7% u 2008. godini, od 1,2% u 2009. godini, od 1,5% u 2010. godini. Projekcija predviđa smanjenje nezaposlenosti, računato po međunarodnim standardima, sa 21,6 u 2006. godini, na 19,6% krajem 2006. godine".
Sada ste videli podatke koje ne može niko povezati. Šta je suština? Nema zapošljavanja, nema programa Vlade za zapošljavanje. Razbacujemo tamo gde ne smemo razbacivati, budžetska sredstva nenamenski koristimo.
Sredstva od privatizacije, koja bismo morali namenski, shodno odredbama Zakona o privatizaciji, prebaciti u razvojne programe, nenamenski trošimo, razbacujemo, a predstavnici SRS-a su otvoreno rekli gde se razbacuje i gde se troši, umesto da se ulaže u razvoj. Dinamičnog privrednog razvoja zapošljavanja nema i to nam mora biti jasno.
Ova vlada će otići, i moraće otići, zbog toga što ne vodi socijalno odgovornu politiku. Za sebe kaže da je socijalno odgovorna, proevropska vlada, a nema nijedan plan, nijedan program, a, s druge strane, krši sve ono što je sama donela. Donela je Nacionalnu strategiju zapošljavanja, koju ne poštuje, Memorandum Vlade za 2008. godinu, gde kaže da će zaposliti 0,7%. Vidimo da toga neće biti, da će smanjiti broj zaposlenih, odnosno povećaće se broj nezaposlenih.
Ova država s ovom vladom nema perspektivu. Vi morate ovde otvoreno reći narodu – snađite se kako znate i umete, mi vam to ne možemo omogućiti. To što smo napisali ovde, to ne vredi, sutra ćemo doći sa novim podacima, koji će se opet razlikovati od svih ovih ovde. Tri izvora sam rekao šta ste planirali i šta je isprojektovano...
... i šta je zvanično doneto, a od toga ništa.
Dame i gospodo narodni poslanici, svima nam je dobro poznata zakonska odredba Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, koja je jasna u smislu visine penzije koja se utvrđuje na temelju prosečne plate. Gospoda iz PUPS-a učestvuju u vlasti i jako dobro znaju tu odredbu – 60% od prosečne plate.
Žalite se ovde da je zadnja isplata bila 53%. I ranije isplate su se kretale od 50 pa do 55-56%. Samo na temelju ovoga, penzioneri izgube jednu platu. Vi ste vlast. Vi od ove vlasti u kojoj učestvujete morate tražiti isplatu najmanje 60%, ono što je odredba zakona. A zašto to ne tražite?
Nadalje, inflacija u našem društvu je velika, sedmi mesec prošle godine – sedmi mesec ove godine, 10,5%. Tu izgubimo ovo povećanje od 10%. Rekli ste povećanje, nema povećanja. Objektivno, realno, ono što se isplati pojede inflacija, ovo povećanje, ali samo za poslednji kvartal naša inflacija je 10,5%.
Stvarni troškovi života, porast cena na malo je preko 25%. Cene hrane su otišle 25%, 30-35%. Evo, odmah ću vam nabrojati: roba široke potrošnje je otišla 25%, meso, određene kategorije mesa 35%, u rasponu od 25% do 35%, ulje 25%, a brašno i proizvodi od brašna 35%, gas 60%, telekomunikacione usluge itd.
Zato mi kažemo, ovo je socijalno neodgovorna Vlada, a vi, gospodo iz PUPS-a, dobro razmislite, da li možete nositi na svojim plećima ovaj teret koji ste preuzeli. Ozbiljni ste ljudi, u ozbiljnim ste godinama, kada razgovarate o ovim stvarima onda razmišljajte o ukupnosti penzionog sistema.
Ne učestvujete u kreiranju najvitalnijih odluka, ne donosite vi te odluke, povucite se. Ili, primenjujete zakonsku odredbu, koja vam je ovoga trenutka, onakva kakva jeste, najmanje 60%.
Dozvoljavate svaku isplatu penzije ispod 60%. Zašto? To morate penzionerima da objasnite i da kažete narodu zašto ste ušli u vlast, zašto ste prevarili svoje birače. Ovo je prevara birača. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, čuli smo ovde od predstavnika PUPS-a da se kreće u reformu penzionog osiguranja.
Pre nego što krenete u reformu vi imate jako dobre zakonske pozicije i zakon koji vam sada, trenutno, omogućava redovnu isplatu od 60% od prosečne plate. Nijedna isplata u toku ove godine i prethodnih godina nije bila 60%. Zašto ne insistirate na tome? To je osnovno pitanje.
Vi ne smete se obratiti svojim koalicionim partnerima, u tome je problem. Imate zakonski osnov, insistirajte na tom zakonskom osnovu!
Ovo povećanje od 10% se istopilo, to sam i rekao, zato što je inflacija u periodu od osmog meseca prošle godine, osmi mesec ove godine preko 10%. Sve ono što ide oko usklađivanja je premalo da bi namirilo porast cena života. Penzioneri žive u realnom životu, cene u realnom životu su daleko veće od zvanične inflacije. Ona je daleko veća nego što je realno prikazujete.
Znači, penzioneri izgube jednu penziju samo zbog toga što se ne isplaćuje zakonski osnov. Jednu penziju pojede inflacija i realno, ono što penzioneri dobijaju svake godine, to je desetak, petnaest, a možda i više posto, manje od onoga što bi realno trebali da dobiju. O tome vi mora da otvorite priču.
Reformu o kojoj vi pričate, to je vreme pred nama, ali ono što realno, imate pred sobom, jeste zakonski osnov, insistirajte na tome i pomoći ćete penzionerima.
Hvala vam. Dame i gospodo narodni poslanici, pred nama su dva zakonska projekta za koje predlagač kaže da predstavljaju pravnu osnovu za čišćenje poreskog i finansijskog bilansa, a i fondovskog bilansa, s obzirom na to da ulazi u materiju koja se tiče i određenih fondova.
Prvi zakon je Predlog zakona o otpisu kamata na dospele obaveze po osnovu određenih poreza i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, drugi je Predlog zakona o mirovanju i otpisu duga po osnovu doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje. Opšta konstatacija je da se i u jednom i u drugom slučaju radi o zakonskim projektima koji imaju realnu osnovu. Realna osnova jeste u neizmirenju određenih državnih obaveza, poreza i doprinosa.
Predlagač reče da se radi o obavezama koje su nastale još devedesetih godina, a prosto čudi kako se u poreskoj administraciji moglo trpeti ovakvo stanje? Kako se u poreskim bilansima, a i fondovskim bilansima, i u ukupnosti u bilansiranju prihoda na poreze i doprinose, toliko dug vremenski period moglo trpeti ovakvo stanje da se ne ide na određene zakonske projekte kao što je ovaj?
Međutim, SRS ima primedbe na ovako postavljene zakonske projekte. Zašto? Zato što nemamo suštinu. Znamo da se radi o određenim dubiozama, neizmirenim obavezama, finansijskoj nedisciplini, ali ne znamo po kom osnovu su one nastale. Ne znamo ko su ti korisnici.
U Predlogu zakonu o mirovanju i otpisu duga po osnovu doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje vidimo da se obaveze koje nisu izmirene odnose na osigurane iznose poljoprivrednika u iznosu od 22 milijarde 506 miliona dinara, kod samostalnih delatnosti, preduzetnika, devet milijardi 778 i kod poslodavaca deset milijardi, ukupno 42 milijarde.
Ovi iznosi su nastali u različitom periodu. Kod poljoprivrednika sasvim razumljivo, ali se radi o finansijskoj nedisciplini. Neko je uredno izmirivao, neko to nije. Obaveza je države, a imamo Zakon o porezu, Zakon o javnim prihodima i rashodima, Zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji, Zakon o opštem upravnom postupku i brojne druge zakonske projekte koji nam ostavljaju dovoljno prostora da to razrešimo, da ne idemo na ove zakonske projekte.
Bilo je sigurno pravnog uporišta da se ovi problemi koji su se javljali u naplati razreše otpisivanjem, kao što ćemo i sada otpisati ili prinudnom naplatom, koja je predviđena zakonskim projektima. Nismo ni jedno ni drugo napravili i onda smo došli u ovu poziciju da sada opraštamo sve kroz ova dva zakonska projekta.
Šta je primedba SRS? U praksi smo imali, a posebno je to tipično za period privatizacije kada smo pojedina privatizovana preduzeća oslobađali plaćanja određenih već fakturisanih, već dospelih obaveza, a koje se odnose na gorivo, utrošenu električnu energiju, na kredite itd. Jako vam je poznato kada vam kažem da se radi o šećeranama i "MK komercu", kada je Vlada svojom odlukom učinila to, da je oslobodila kupca šećerana i na taj način izazvala štetu u budžetu, jer je oslobodila ono preduzeće koje je moralo na kontu kupoprodajnog ugovora da izvrši, između ostalog i te dospele i prispele obaveze.
Sećam se situacije kod "Sartida", milionske svote, milijarda je u pitanju, ono što su bile kreditne obaveze "Sartida", koje su bile dospele i sa prispelim kamatama itd, sve je to izbrisano iz bilansa. Kupac je oslobođen plaćanja obaveza. Država je tu imala snage, samo zato što se radi o politici, samo zato što se radi o zloupotrebama, samo zato što se radi o političkim potezima u kojima su učestvovali ''neodgovorni pojedinci'', da ne idem grublje. Tada se to rešavalo vrlo brzo, odluka Vlade pa oslobodimo.
Sada mi trpimo ovaj teret koji u bilansima stoji 15, 18, 12, 5 godina, trpimo i tek smo sada našli snage da učinimo kroz ovaj zakonski projekat.
Kada govorimo o određenim beneficijama koje dajemo fizičkim i pravnim licima, moramo reći u kojoj situaciji mi to otpisujemo. Otpisujemo u trenutku kada imamo deficit i u budžetu, deficit i u Fondu PIO, i deficit i u Fondu zdravstvenog osiguranja.
Da li smo dobro sagledali? Da li je pravi trenutak i da li smo to morali kroz ovaj skupštinski projekat ili smo to mogli kroz ovlašćenja koja nam daje zakon? Spomenuo sam nekoliko zakona koji nam sigurno daju pravna uporišta za neoslobađanje, nego vođenje upravnog postupka i oslobađanja onoga što nam nalaže postojeća zakonska regulativa.
Primedba SRS ide od pravnog osnova za sve ovo, u zakonskim projektima koje ste doneli pred poslanike nigde niste u obrazloženjima jasno naveli – koja je to osnovica o kojoj govorimo, efekat koji ćemo proizvesti je 15 milijardi evra, zašto to nismo elaborirali? Imamo brojne zakonske projekte, čak, kaže kod zakona o porezu na dobit preduzeća, neko je u nekom vremenskom periodu ostvario dobit kao preduzeće, poreska administracija nije uspela to da naplati, a sada je došlo u teškoće i mi ćemo ga sada osloboditi kroz ovaj vid oslobođenja.
Da smo imali uredniju poresku administraciju, da smo primenili sve prinudne mere koje predviđaju zakonski projekti onda bismo to sa lakoćom naplatili. Da ne govorim dalje o drugim zakonima i zakonskim projektima koji se odnose na Zakon o porezu na nasleđe i poklone kod prenosa apsolutnih prava itd, finansijskih transakcija, nismo na vreme odreagovali.
Ovde moramo spomenuti i kritički se osvrnuti na aktuelnu vlast i aktuelne vlasti, a posebno od 2000. godine, koje nisu dovoljno poklanjale pažnje. Puna usta su nam bila priče o tome kako imamo finansijsku disciplinu, kako imamo monetarnu disciplinu, a ovo upravo ukazuje na to da nemamo poresku disciplinu, ni fiskalnu disciplinu.
Šta je predlog SRS? Ova dva predloga zakona mora da se dopune sa adekvatnim obrazloženjima, koja se odnose na tačno neevidentirane poreske obaveze i obaveze po osnovi doprinosa po godinama, po korisnicima, tačno izvedenu, ne sintetički iskazanu veličinu, nego analitički iskazanu po svim korisnicima sa tačno utvrđenim glavnicama i tačno utvrđenim kamatama, koje su dolazile po godini i onda izvedeno sistematički stanje za svaku godinu, pa onda imamo uredniji pregled. Ovako, SRS ova dva predloga zakona ne može prihvatiti. Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.