Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Momir Marković

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, u članu 13. nadnaslov - Vrste zavoda, Predlogom zakona predviđeno je šest ustanova. U Upravi postoje sledeće vrste zavoda:
"1. kazneno-popravni zavod i okružni zatvor za izvršenje kazne zatvora;
2. kazneno-popravni zavod za žene za izvršenje kazne zatvora i maloletničkog zatvora izrečene ženama;
3. kazneno-popravni zavod za maloletnike za izvršenje kazne maloletničkog zatvora;
4. zatvorska bolnica za lečenje osuđenih i pritvorenih lica;
5. psihijatrijski zavod za izvršenje mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, obaveznog lečenja alkoholičara i obaveznog lečenja narkomana; i
6. vaspitno-popravni dom za izvršenje vaspitne mere upućivanja u vaspitno-popravni dom".
Narodni poslanik Vjerica Radeta je u ime poslaničke grupe SRS tražila svojim amandmanom da se ovaj član 13. proširi, tako da se dodaju još tri ustanove:
"7. vaspitna ustanova za izvršenje vaspitne mere, upućivanje u vaspitnu ustanovu;
8. specijalna ustanova za izvršenje vaspitne mere, upućivanje u socijalnu ustanovu; i
9. zavod za ispitivanje ličnosti osuđenih".
Mislim da nema razloga da se i ove tri ustanove ne ugrade u član 13. i da bi taj član 13. sa ovih devet bio apsolutno kompletan.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovaj amandman u ime SRS podneo sam isključivo vođen humanom komponentom. Razlog je vrlo jednostavan.
Kada se sve ove afere pretvore u krivične prijave, pa krivične prijave u sudske procese, pa sudski procesi u zatvorske kazne za sve tri vlade od 2000. godine naovamo, i za onu Zorana Đinđića, Zorana Živkovića, Vojislava Koštunice, mnogo će njih tek tada prvi put osetiti šta znači zavodska sankcija. Vođen tom idejom predložio sam amandmanom da se u članu 82. stav 1. reč "tri" zameni rečju "dva."
Naime, pošto ima dva puta tri da ne shvatite pogrešno. Osuđeni ima pravo da jednom u tri meseca boravi sa bračnim drugom, decom itd, a ja sam tražio da to bude jednom u dva meseca, jer zamislite Vladana Batića, Dušana Mihailovića, Davinića, Dinkića, da ne vide decu tri meseca. Nema smisla.
Zato, dame i gospodo narodni poslanici, smatram da treba usvojiti amandman i ovo vreme između dve posete porodice smanjiti sa tri meseca na dva meseca. Znam da će mi mnogi iz vladajuće koalicije biti zahvalni zbog ovog amandmana.
Dame i gospodo narodni poslanici, samo čovek koji nikada nije privirio ni u zatvor ni u zatvorsku kuhinju ni u zatvorski meni može da predloži ovakav stav u članu 84.
Dakle, predlažem ako postoji ikakva mogućnost da ministar sa celim ministarstvom ode na ishranu jedno nedelju dana, ne treba više, u CZ, pa da vidimo da li će se uželeti paketa.
Dame i gospodo narodni poslanici, sticajem nesrećnih okolnosti, u toj čuvenoj akciji "Sablja" imao sam prilike da se dva i po meseca hranim na ovom zatvorskom kazanu.
Kakva je hrana znam vrlo dobro i da nije bilo tih paketa koji su dolazili od porodica, mi koji smo bili u toj sobi pitanje je koliko bi dodatnih kilograma izgubili. Inače, za prvih mesec dana sam smršao 25 kilograma.
Dame i gospodo narodni poslanici, uskratiti ljudima elementarno pravo da mu neko donese paket, pre svega to su paketi sa hranom, higijenom, vešom itd, da on taj paket primi, da mu se jednom mesečno odredi da ga prima, bez obzira što kaže - jedanput mesečno u zavodu ili odeljenju zatvorenog tipa, u zavodu zatvorenog tipa, sa posebnim obezbeđenjem, ovo se, pre svega, odnosi na Centralni zatvor, jer tamo ima pritvorenike, odeljenje zatvorenog tipa, ima vrlo malo lica koja tu služe zatvorsku kaznu; uglavnom se radi o kraćim zatvorskim kaznama.
Do sada je bilo da dva puta mesečno zatvorenik ili pritvorenik može da dobije paket. Danas predlažemo jednom mesečno. Ako ministar i njegova svita, celo ministarstvo, izdrže 15 dana bez paketa, prihvatiću da povučem ovaj amandman. Dotle predlažem, pogotovo vladajućoj koaliciji, da u danu za glasanje glasa za ovaj amandman. Verujte, radi se o vama, vi ćete sutra biti korisnici dobrog dela iz ovog amandmana.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime SRS i u ime poslaničke grupe SRS tražio sam amandmanom da se član 140. briše, jer amandman predstavlja usklađivanje sa članom 126. stav 2. tačka 5).
Kako bi građanima koji nas gledaju bilo jasno, član 140. glasi: "Osuđenom koji svojim ponašanjem uporno remeti red, ugrožava bezbednost i predstavlja ozbiljnu opasnost za druge osuđene, može se rešenjem izreći mera usamljenja u neprekidnom trajanju najduže do tri meseca."
Zamislite, dame i gospodo, bilo kog čoveka koga ćete strpati u ćeliju dva sa dva, obično bez dnevnog svetla, i držati ga tri meseca. Koliko će to uticati na njegovu mentalnu sferu. Hoće li taj čovek sutradan kada odsluži svoje biti resocijalizovan.
Dame i gospodo narodni poslanici, znam da vladajućoj garnituri ne pada na pamet da će oni već koliko na sledećim parlamentarnim izborima sići s vlasti i biti u situaciji da osete upravo sankcije iz ovog zakona. Nemojte ljude koji su već jednom osuđeni osuđivati, pogotovo ne ovako drastične kazne, zatvor unutar zatvora. Zbog toga smatram da član 140. treba brisati, a u samom zatvoru se nađe mogućnost da se oni koji su agresivni smire na određen način. Verujte mi, znam to.
Uostalom, očekujem da mnogi koji su sada mnogo fini, sutradan kad budu uhapšeni, postanu agresivni u onim uslovima. Upravo zbog njih iz vladajućih stranaka predlažem da se ovaj član briše.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo još jednog člana zakona koji otežava ionako teško stanje zatvorenika, a pri tom 90% ljudi u zatvoru ponaša se u skladu sa pravilima ponašanja, i ako ima pet-šest posto onih koji ih ne poštuju, zbog tih pet-šest posto ne treba donositi ovako rigidne i rigorozne mere.
Članom 146. se predviđa, pored ostalog, 2) ograničenje ili zabrana primanja paketa do tri meseca, 4) ograničenje ili zabrana raspolaganja novcem u zavodu do tri meseca i 5) upućivanje u samicu u slobodno vreme ili tokom celog dana i noći.
Ograničenje zabrane primanja paketa od tri meseca, dame i gospodo narodni poslanici, pri onakvom meniju i pri onakvim uslovima, jeste poražavajuće. Zbog toga smatramo da ovu tačku treba brisati.
Ograničenje raspolaganja novcem do tri meseca; vi ne znate da svaki zatvorenik ima svoj broj, pod tim brojem se vodi novac koji on ima na raspolaganju i kada dođe u kantinu sa tog njegovog konta se skida onoliko koliko kupi. Uglavnom se kupuju cigarete, nešto higijene itd. Ako mu ograničite da tri meseca ne može kupovati cigare, on će morati da pozajmljuje od drugih zatvorenika koji imaju mogućnost da kupe ili da kupi po daleko većoj ceni ili da se zaduži i sutradan da vraća. Zbog toga i ovu tačku treba brisati.
Treće, upućivanje u samicu u slobodno vreme. To znači čim prestanu one aktivnosti šetnja, doručak itd. izvodite čoveka i odvodite ga ili na 24 sata. Dame i gospodo narodni poslanici, svi zatvorenici su pre svega ljudi, već su im određena ljudska prava i slobode ograničeni samim tim što se nalaze tamo gde se nalaze, i ne treba im i to vreme koje je za njih izuzetno psihološki teško još više otežavati. Zbog toga smatramo da ove tri tačke iz člana 146. treba brisati.
Dame i gospodo, opet dolazimo u situaciju da već kažnjene ljude posebno kažnjavamo. Disciplinska mera upućivanje u samicu izriče se izuzetno, samo za teže disciplinske prestupe i ne može trajati duže od 15 dana.
Mere upućivanja u samicu do 30 dana moguće je izreći za sticaj disciplinskih prestupa. To znači da će upravnik zbog određenog asocijalnog ponašanja pritvorenika, zatvorenika, robijaša, moći da mu odredi kaznu od 30 dana samice. I izađe danas i taj isti upravnik, dajemo pravo jednom čoveku, ponovo može da odredi kaznu od 30 dana. Tako da u roku od dva i po meseca čovek može dva meseca preležati u samici.
Postoje drugi načini da se ovi izgrednici, kršioci reda i mira, kućnog reda u zatvorskim jedinicama sankcionišu. Pre svega treba shvatiti da je i upravnik zatvora čovek. Ne treba ovako ad hok čoveku davati ovolika prava. Prema tome, mislim da ovaj član treba brisati.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ovako osiromašenoj državi, u državi gde ništa ne funkcioniše, u državi gde je preko 70% lekova na tzv. negativnoj listi, dakle moramo da kupujemo, u državi gde je i zdravstvo i školstvo i sve ostalo na vrlo niskim granama, mi smo našli za shodno da samo u ovoj godini odvojimo 11 miliona evra za kriminalce, jer pre svega zaštićeni svedoci koji su do sada dolazili dolaze iz tog kriminalnog miljea, učesnici su u raznim kriminalnim radnjama, saučesnici upravo sa onima protiv kojih će svedočiti i država velikodušno odvaja pare za to.
Razumem donekle pobudu vladajuće koalicije, jer čim dođe do vanrednih parlamentarnih izbora i oni siđu sa vlasti mnogi od njih će tražiti status zaštićenog svedoka ne bi li okrivili onog drugog, svedočiće protiv onog drugog i tako zaštititi delimično sebe. Mnogi od ministara, zamenika, pomoćnika, direktora javnih preduzeća, naći će se u situaciji da im država plaća zaštitu da budu zaštićeni svedoci protiv svojih dojučerašnjih kompanjona.
Gospodin Krasić je maločas vrlo jasno rekao, ukoliko država ima nameru da se obračuna sa svim vrstama kriminala, ne samo sa organizovanim kriminalom, za mesec dana to može da uradi. Mi imamo školovanu, sposobnu policiju, plaćenu policiju koliko-toliko, ali policiju koja zna da radi taj posao i ta policija ima kompletnu dokumentaciju o svakom kriminalcu i o svakom kriminalnom delu.
To što se ne dozvoljava da se to kriminalno delo do kraja rasvetli i da se kriminalci nađu tamo gde im i jeste mesto, to je već druga priča. To da postoji sprega između kriminalaca i nekih ljudi iz vlasti, između kriminalaca i nekih ljudi iz sudstva, jasno je pokazala nedavna afera gde je sudija Vrhovnog suda uzimao mito od najvećeg kriminalca da ga pusti na slobodu, od jednog od najvećih organizovanih kriminalaca, pardon, jednog od do sada otkrivenih najvećih.
Kada se promeni politička scena, onda će biti mnogo većih kriminalaca koji će tada da se otkrivaju. Danas su oni u nekim foteljama o kojima ne bih da govorim.
Ovim država pospešuje kriminalce, umesto da suzi kriminal. Zaštićeni svedok; dosadašnja praksa vam je bila, zaštićeni svedok vam je Čume, jedan od najvećih kriminalaca u Srbiji, Čume koji je vodio taj isti zemunski klan, Čume koji je bio prvi saradnik Spasojeviću ili kome već, danas je on zaštićeni svedok. Kada ide na svoja gradilišta prati ga policija, ne znaš da li prate Čumeta ili prate predsednika države Srbije, ista kola, iste sirene, isto sve, jedan napred, jedan nazad. Iz iste su stranke, doduše, pa sad ne znam...
Da li će vam sutra Dinkić tražiti da bude zaštićeni svedok protiv Labusa? Vi ćete prihvatiti i država će to da plaća.
Da li će Labus biti zaštićeni svedok protiv Vuka, a svi zajedno protiv Davinića, kada se ova kriminalna afera raščisti i država će plaćati dodatno.
Ovde vidim i program izmene ličnog opisa. To znači, dame i gospodo, plastična hirurgija. Mnogi će od ovih koje sam nabrojao biti zahvalni državi što će im uraditi plastičnu hirurgiju, jer ovako ni na šta ne liče, em su bezlični.
Da li dovodimo u situaciju sa ovim zakonom da težak kriminalac bude zaštićeni svedok u krivičnom predmetu protiv nekog drugog kriminalca čije je delo daleko manje od dela koje je budući zaštićeni svedok izvršio i da ga na taj način aboliramo za ono što je izvršio, jer će nam, bože, otkriti sve ovamo. Ne otvaraju li se strahovite mogućnosti za manipulaciju?
Dame i gospodo narodni poslanici, znam da zapad traži od vas zakone. Ne traži zapad da zakone prepisujete iz njihovih filmova, nego iz njihovog pravosuđa. Uzmite ovaj predlog zakona – gde je ministar, izašao je, nema ga – povucite ovo, uredite, skinite, danas nam ne treba.
Gospodin Tomislav Nikolić, šef poslaničke grupe SRS, jasno vam je rekao, kada vam ti vaši prijatelji obećaju da će nas za mesec dana primiti u Evropsku uniju, ma za mesec dana ćemo svih tih njihovih 500 zakona doneti. Ovako dolazimo u situaciju da donesemo zakone koji se na našu grbaču tovare, na grbaču ovog naroda. A od Evropske unije dobijate pohvalu da ste lider u reformama, a reforme državu dovele do prosjačkog štapa.
Dame i gospodo, treba usvojiti amandman narodnog poslanika Srete Perića i ugraditi ga u ovaj zakon, ukoliko već nećete da povučete zakon.
Dame i gospodo narodni poslanici, da ima ovog zakona Batiću bi onog trenutka bila oduzeta dozvola, pre nepuna dva meseca, kada je namerno zgazio komšiju; posvađali se oko međe, ovaj kola u rikverc, i to državna kola, i komšija zaglavio u bolnici. Doduše, još uvek krivični postupak protiv Batića nije pokrenut po ovom pitanju. Državna kola su mu oduzeta, ali mu dozvola nije oduzeta.
Šta ćemo sa tzv. ministrom Dinkićem? Njemu su 6. oktobra u državnim kolima bili i kalašnjikovi i čarape kada je ulazio u Narodnu banku, državnim kolima išao u Nacionalnu štedionicu. Državnim avionom je otišao na Kipar, pronašao neke tri i po milijarde, otpremio ih na Sejšelska, Devičanska i neka druga egzotična ostrva. Šta ćemo sa Veljom Ilićem itd?
Dame i gospodo, predlažem da u danu za glasanje pritisnete zeleno dugme kada ovaj amandman bude na redu i da ga usvojimo.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman narodnog poslanika Petra Jojića treba usvojiti iz više razloga. Prvo, što stvarno ne postoji ništa drugo između učinioca krivičnog dela i oštećenog o čemu bi oni mogli da se dogovaraju, osim ovih šteta i o načinu naknade štete. Doduše, država je u velikom problemu još od "Sablje" naovamo, jer u "Sablji" je bilo 12.000 ljudi pritvoreno, bilo je oko stotinak tužbi, oko 40 ili 50 presuda je doneto. Kako će država nadoknaditi štetu svim onim ljudima, mislim na onih 12.000 ljudi.
Dame i gospodo narodni poslanici, da li je taj koji je oštećen, recimo u "Sablji", da li mu je država krivac, da li mu je krivac pisac krivične prijave na osnovu koje je uhapšen? Uglavnom, to je stavljeno pod led i stoji ispod tepiha više od dve godine. Dalje, ako bi ovako do tri godine, šta ćemo sa množinom krivičnih dela koje je jedno isto lice izvršilo? Vladan Batić kao ministar pravde je direktno odgovoran za tih 12.000 ljudi; Ministarstvo pravde, odnosno šef; naravno i Nataša Mićić koja je uvela vanredno stanje i omogućila jednom neozbiljnom, nedoraslom da se ogreši o 12.000 ljudi.
Šta ćemo sa Natašom Kandić, koja je čoveku od 80 godina lupila šamar, doduše, pročitao sam pre neki dan u novinama, onom izbeglici sa Kosova koji je došao da traži da mu se nađu njegovi najmiliji koji su nestali, a Nataša Kandić je prošla i lupila šamar. Pravosuđe je oslobodilo Natašu Kandić. Može da lupa šamare kome hoće i koga god sretne.
Dame i gospodo narodni poslanici, kada vidite Natašu Kandić na ulici, pređite na drugu stranu da vas ne bi izmlatila, jer neće odgovarati pred ovim zakonom i pred ovom državom. Za nju ona je potpuno neodgovorna, za nju ne važe zakoni. Neodgovornim se smatraju samo lica poremećene svesti, a kako je ova vlast, odnosno kako je ovo ministarstvo svrstalo Natašu Kandić u tu grupaciju da može da radi šta hoće i da nikome ne odgovara, da za nju zakoni ne važe, o tome neka ministar razmišlja kako mu pravosuđe radi.
U svakom slučaju, ako bi se reagovalo pojedinačno za sva krivična dela koja su mnogi od "Sablje" naovamo, a bogami, i pre "Sablje", još od "buldožer revolucije", učinili prema pojedincima, prema grupama u ovoj državi, prema građanima ove države, nekima ne bi bilo dovoljno ni devet života da odrobijaju sve što su zaslužili i zato smatram da ovaj amandman treba usvojiti.
Nemam, gospodine predsedavajući, minut, nego dva minuta i 25 sekundi, ja sam merio vreme. Dame i gospodo narodni poslanici, sadašnjeg predsednika Vlade su prisluškivali u ono vreme i nikom ništa. Beba Popović je imao kompletnu aparaturu za prisluškivanje, a danas i nije problem nabaviti tu aparaturu. I danas ima.
Ja ću da vas podsetim samo na jedan podatak. Brat od strica jednog visokog funkcionera države Srbije, ako budem izazvan reći ću ko je (inače mu je nadimak Manijak, ne ovog funkcionera, mada bi i njemu mogao, nego ovog njegovog brata), i danas ima kompletan uređaj za prisluškivanje i prisluškuje 063. Inače, radio je u DB-u, onda nije bila BIA, danas više ne radi i danas prisluškuje kompletne razgovore na 063. Ministar Jočić zna, MUP zna i ništa ne preduzimaju. Brat od strica ovog od preko puta Borisa Tadića.
Dame i gospodo narodni poslanici, pre prelaska na amandman da iskoristim priliku da čestitam Demokratskoj stranci ulazak u Vladu, da čestitam vladajućoj koaliciji proširenje koalicije.
(Zoran Krasić, sa mesta: Kako Demokratskoj stranci?)
Čuje se pitanje - kako Demokratska stranka. Ovo dvoje poslanika koji su dobili funkcije zamenika i pomoćnika ministra su sa poslaničke liste Demokratske stranke. Sada se iskristalisala politička scena u Srbiji. Ovo ovamo je opozicija, a ovo je vladajuća garnitura. Možda je za Srbiju ovakvo rešenje najbolje.
Dame i gospodo narodni poslanici, zakon koji uređuje ovu materiju odavno je bio potreban. Međutim, ima nekoliko stvari koje moraju da se postave kao pitanje i sa ove govornice.
Prvo, zašto nema mišljenja Vlade o amandmanima podnetim na ovaj zakon i na sve zakone o kojima smo do sada raspravljali, koji se tiču penzijsko-invalidskog osiguranja? Da li to znači da resorni ministar ne uvažava stavove i mišljenja poslanika? Upravo mislim da to to znači.
Uglavnom smo uvek dobijali, uz određene izuzetke, stavove i mišljenje Vlade. Onda smo znali zašto nam Vlada određene amandmane ne prihvata i znali smo kako da, uz dodatno obrazloženje, predstavnicima Vlade kažemo zašto taj amandman treba prihvatiti. Ovako smo uskraćeni; lično nisam, ali smatram da su poslanici uskraćeni za mišljenje predlagača zašto ne prihvata ove amandmane.
Podneo sam amandman na član 4. gde tražim da se stav 1. i 2. menjaju. Pročitaću stav 1. i 2. iz Predloga zakona i pročitaću moj amandman, tako da građanima Srbije, vama narodnim poslanicima, pri tome mislim na celu koaliciju, bude jasno i nadam se da ćete u danu za glasanje pritisnuti zeleno dugme i ovaj amandman usvojiti.
U članu 4. kaže se: "Zahtev za uplatu doprinosa podnosi poslodavac za zaposlene koji su bili u radnom odnosu u periodu i pod uslovima iz člana 2. stav 1. ovog zakona, a još uvek su u radnom odnosu kod poslodavca.
Zahtev se podnosi filijali Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih, prema sedištu poslodavca (u daljem tekstu: Fond)."
Član 2. stav 2. ovog zakona glasi: "Pravo na uplatu doprinosa u skladu sa ovim zakonom ima i lice koje je u periodu od 1. januara 2001. do 31. decembra 2003. godine bilo u radnom odnosu kod poslodavca kod koga je u tom periodu pokrenut postupak stečaja ili likvidacije, pod uslovom da je u tom periodu bilo prijavljeno na osiguranje".
Dame i gospodo narodni poslanici, prvo što bode oči, to je - zašto podela. Poslanici Srpske radikalne stranke su uglavnom insistirali na tome - zašto podela do 2000. i od 2000. do 2003. godine. Znači li to da je dolaskom demokratije, posle "buldožer revolucije" koju ste sproveli, sve bilo u redu?
Drugo, šta je sa preduzećima kod kojih je pokrenut stečaj posle 2003. godine, a takođe nisu uplaćivali doprinos?
Treće, šta će se desiti sa ovima, o čemu je govorio gospodin Krasić, kada se u stečajnom postupku prvo namiruje Fond? Znači li to da će dva puta biti obaveza?
Dalje, veliki je problem, kaže se: "Sredstva za uplatu doprinosa u skladu sa ovim zakonom obezbeđuju se u budžetu Republike, u okviru sredstava namenjenih transferima organizacijama obaveznog socijalnog osiguranja". Ali, stav 3. člana 7. kaže: "Pravo na utvrđivanje staža osiguranja lica iz člana 2. ovog zakona stiče kada se Fondu prenesu sredstva iz budžeta Republike, u okviru planiranih...", i tako dalje, ukoliko se ne ugrožava likvidnost. Šta ako se likvidnost ugrožava?
Izvinjavam se što pojedini poslanici spavaju, ako ih budi moj glas, ali moram da odbranim moj amandman.
Šta ukoliko se... a znamo koliko je ljudi radilo u ovom periodu od 1990. do 2004, 2005. godine. Ne vidim razliku između 2003. i 2005. godine, kao što ne vidim razliku između 1990. i 2000. godine. Mnogo sredstava treba da se izdvoji. Šta ako ne bude sredstava? Ministar Dinkić nam je pričao bajke, hvalospeve o suficitu.
Kada je trebalo da se isplati, ispostavilo se da tih para uopšte nema, da su te pare bile samo "Potemkinova sela" da bi se još neki poen u Srbiji, ne u svetu, osvojio, eventualno u Kuli.
Moj amandman traži da prvi i drugi stav zamene mesta, jer je mnogo pismenije. Kaže se: "Zahtev za uplatu doprinosa (u daljem tekstu: zahtev) podnosi se filijali Republičkog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja zaposlenih - prema sedištu poslodavca". Stav 1. u zakonu da bude stav 2, gde kaže: "Zahtev podnosi poslodavac za zaposlene koji su bili u radnom odnosu i po tom osnovu bili prijavljeni na obavezno osiguranje pod uslovima iz člana 2. ovog zakona, a u radnom odnosu su kod poslodavca u vreme stupanja na snagu ovog zakona i periodu iz člana 6. ovog zakona".
Dame i gospodo narodni poslanici, sam zakon je izuzetno potreban i ispravlja jednu nepravdu koja je još od 1990, odnosno 1997, 1998, zbog sankcija, blokade, krize, zbog svega ostalog što se dešavalo ovoj Srbiji, mnogi su ostali bez uplaćenog penzionog i invalidskog osiguranja.
Amandmani Srpske radikalne stranke imaju kao jedini cilj samo da poboljšaju ovaj zakon, da ga načine jasnijim, konkretnijim, konciznijim i da se ovaj zakon primeni onog trenutka kada bude usvojen, odnosno u skladu sa zadnjim članom ovog zakona, kada izađe u "Službenom glasniku". Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ne znam, kad god je ovaj ministar podnosio neki zakon i kad god sam ja podnosio amandman ili izlazio da branim amandman, on je izlazio, tj. uvek zaglavi na vrata. Imam blagi osećaj da me ministar mrzi.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 8, tj. član 30. osnovnog zakona, i vrlo je vezan sa članom 29, jer se članom 29. reguliše pitanje udovice, odnosno udove i sticanja prava na porodičnu penziju udove, a u članu 30. se radi o udovcu.
Članom 30. kaže se: "Udovac stiče pravo na porodičnu penziju ako je do smrti bračnog druga navršio 53 godine života". Tako je glasilo do sada. Ministarstvo, odnosno ministar je predložio 55 godina. Dakle, podigao je tu granicu za još dve godine.
"Ako je do smrti bračnog druga ili u roku od jedne godine od dana smrti bračnog druga postao potpuno nesposoban za rad; ili ako je posle smrti bračnog druga ostalo jedno dete ili više dece koja imaju pravo na porodičnu penziju po tom bračnom drugu, a udovac obavlja roditeljsku dužnost prema toj deci. Udovac koji u toku trajanja prava po tom osnovu postane potpuno nesposoban za rad, zadržava pravo na porodičnu penziju" itd, itd.
"Udovac koji u toku trajanja prava na porodičnu penziju stečenog na način iz stava 1. tačke 2) i 3) ovog člana navrši 53 godine", tako je bilo u zakonu, 55 godina je po predlogu ministra, "trajno zadržava pravo na porodičnu penziju."
O čemu se radi? Obzirom da je pitanje zaposlenja kod nas uvek bilo problematično i da je to jedno od najtežih pitanja koje čovek rešava - pitanje zasnivanja radnog odnosa, a mnoge porodice žive upravo od jedne plate ili od jedne penzije, u ovom slučaju može biti da je čovek i nesposoban za rad, da je invalid i da mu umesto 53 godine, što je nekakva i razumna mera, ministar svojim predlogom zakona povećava na 55 godina.
Od Zakonodavnog odbora dobio sam izveštaj gde se kaže da je moj amandman pravno moguć. Od Vlade Srbije nisam dobio ništa, tako da ne znam zašto se amandman koji sam podneo ne usvaja. Uglavnom ministri koji bar malo rade u toj Vladi Srbije podnesu izveštaj, pa kažu – amandman se ne usvaja zbog, pa obrazloženje, to, to i to. Ovde toga nema.
Dalje, da ironija bude najveća, član 79. Predloga zakona kaže: "Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a primenjuje se od 1. januara 2006. godine. Tačka 3. kaže – odredbe člana 1, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29 (koji se odnosi na udovice) i 30 (koji se odnosi na udovce) primenjivaće se od 1. januara 2007. godine.
Kada smo o ovom zakonu raspravljali, ja sam napravio nekakvu usporedbu; to je kao kada bi neki otpravnik vozova rekao – brzi voz iz... pa stiže u stanicu na prvi, drugi, treći, četvrti kolosek. Koga ministar obavezuje da 2007. godine primenjuje odredbe ovog zakona? Pa, ministar će do tog trenutka biti ružna politička prošlost Srbije, ovaj ministar, i otići će na političko bunjište.
Dame i gospodo narodni poslanici, čulo se jutros da ovaj ministar nije principijelan. Ja se ne bih sa tim složio. Čovek ima princip. Princip je "ko da više". Uostalom, ovaj njegov poslednji transfer je jasno na to ukazivao, a to što nije prešao iz stranke u stranku, nego je sada nezavisan poslanik, a zadržao je obe funkcije - i funkciju poslanika i funkciju ministra, to je normalno i jedna vremenska odrednica mora da bude sadržana u tome. Pa, i kameleonu kada pređe sa drveta na drvo treba izvesno vreme da promeni boju.
Dame i gospodo narodni poslanici, karakter ovog ministra je jasno ocrtan u ovom predlogu zakona, i ja predlažem da se amandmani, i moj i svih poslanika Srpske radikalne stranke, usvoje, ne bismo li bar malo ublažili udar na standard najsiromašnije kategorije stanovništva u Srbiji.
Dame i gospodo narodni poslanici, pre svega jedno razjašnjenje: amandman na član 71. podneo je narodni poslanik Vojislav Milajić. Da li su i drugi poslanici podneli amandman u sličnom ili istom tekstu, to je apsolutno nebitno i ne treba spajati, kada predsedavajući kaže: amandman je podneo narodni poslanik Vojislav Milajić, pa tek onda amandman su podneli zajedno, ili obrnuto sasvim svejedno.
Inače, energično protestujem zbog elementarnog nepoštovanja Narodne skupštine kao zakonodavnog doma od strane ovog samostalnog ministra, jer evo, drugi dan je kako raspravljamo; prvi put kada smo raspravljali u načelu i sada kada raspravljamo o amandmanima ministar dođe, ispriča svoju priču, pokupi se i ode.
Ovaj zakon, dame i gospodo narodni poslanici, dovodi one koji su polugladni, pre svega mislim na penzionere koji su ispod proseka, na penzionere koji primaju četiri, pet ili šest hiljada penziju, u situaciju da bukvalno gladuju.
Mislim da je ministar bio obavezan da sedi ovde i da odgovara na poslanička pitanja. Narodni poslanik Vojislav Milajić traži da se član 71. briše.
Ja ću pročitati odredbe tog člana: "Izuzetno od odredaba čl. 4. i 70. ovog zakona, lice za čijim radom je prestala potreba, kao i lice kome je prestalo zaposlenje zbog stečaja, likvidacije, odnosno u svim slučajevima prestanka rada poslodavca, najkasnije do 31. decembra 2007. godine, pravo na starosnu penziju stiče kada navrši 63 (muškarac), odnosno 58 (žena) godina života i najmanje 20 godina penzijskog staža, najkasnije do 31. decembra 2007. godine."
U neka druga vremena nekim socijalnim davanjima je omogućavano ljudima da kada im prestane radni odnos, ali ne njihovom krivicom, do trenutka dok ne steknu pravo na penziju mogu da prežive.
Danas kada izgubite posao imate otpremninu ili nemate otpremninu, socijalno ste obezbeđeni godinu ili godinu i po dana i posle toga ste bukvalno na ulici i bukvalno gladni.
Dame i gospodo narodni poslanici, smatram da ovaj amandman treba usvojiti i da treba član 71. ovog predloga zakona brisati.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman na član 75. je podneo narodni poslanik Milorad Mirčić.
To što su u istom tekstu još neki poslanici podneli amandmane, to je njihov problem, a ne narodnog poslanika Milorada Mirčića. Pretpostavljam da nisu prepisivali njegov amandman.
Narodni poslanik Milorad Mirčić traži svojim amandmanom, koji je podneo u ime SRS, da se član 75. briše. Da bi i građanima Srbije bilo jasno, mada je građanima Srbije koji su pratili ovaj prenos, a i narodnim poslanicima sve jasno što je vezano za ovaj zakon, ali da bi bilo do kraja jasno pročitaću i ovaj član 75.
"Izuzetno od odredbe člana 22. ovog zakona", a član 22, dame i gospodo narodni poslanici, odnosi se na usklađivanje rasta penzija jednom godišnje, odnosno pošto je usvojen amandman poslanika Albijanića, onda će to biti dva puta godišnje, kako reče ministar. Kako će se usklađivanje još vršiti, odnosno kako se izbegava usklađivanje penzija sa rastom troškova i sa rastom zarada? Kaže ovako: "1) od 1. aprila 2006. godine, sa kretanjem troškova života i prosečne zarade zaposlenih na teritoriji Republike u prethodnih šest meseci, u procentu koji predstavlja zbir 62,5% procenta rasta, odnosno pada troškova života i 37,5% procenta rasta, odnosno pada zarada".
Dakle, pored ova dva usklađivanja, mi smo tražili da sva četiri usklađivanja tokom godine ostanu.
Ovde će se usklađivati penzije ukoliko, recimo, rast troškova života pređe 62,5 posto, i ukoliko eventualno zarade pređu 37,5 posto; za rast troškova života, kakvu ekonomsku politiku vodite, sigurno će preći, ali za rast plata nisam baš najsigurniji.
Od 1. aprila 2007. godine procenat 75, odnosno 75:25; od 1. aprila 2008. godine 87,5:12,5 itd, itd.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 75. treba brisati iz zakona. Treba usvojiti amandman narodnog poslanika Milorada Mirčića i član 75. brisati i usvojiti sve amandmane Srpske radikalne stranke i tako ostaviti i ona četiri usklađivanja tokom godine.
To što vi, gospodo, eventualno kukate da ne možete da obezbedite sredstva, pa vrlo je jednostavan izlaz iz toga – podnesite ostavku, raspišite izbore, pa neka građani izaberu one koji su sposobni da obezbede i proizvodnju, i penzije, i plate, i standard i sve ostalo.
Dame i gospodo narodni poslanici, još u četvrtak u 18,30 časova predsednik Skupštine (a posle toga i predsedavajući još jednom do kraja radnog vremena) pozvao me da se pripremim da izađem za govornicu. Razlog što se tek danas obraćam je vrlo jednostavan. Od 18,30 do 20,00 časova, koliko smo radili, dve poslaničke grupe, iz DOS-a i jedna i druga, dokazivale su građanima  Srbije ko je veći lopov. Da li je veći lopovluk uzeti proviziju za Cementaru Popovac ili uzeti državne pare i od njih napraviti Nacionalnu štedionicu i posle je privatizovati; da li je veći lopovluk glasati iz Bodruma ili uzeti pare kod privatizacije "Knjaza Miloša"; da li je veći lopovluk uzeti pare kod neke od privatizacija, recimo "US Steel", ili ucenjivati Vladu Srbije pa za svako glasanje, za svaki izlazak, za svaki zakonski projekat tražiti mesto u upravnim odborima ili solarno plaćanje, što će reći "pare na sunce".
Tako su građani Srbije sat i po, mada ja mislim da je i to malo, slušali o "prljavom vešu", svim lopovlucima, o tome šta je dosovska vlast od "buldožer revolucije" naovamo pokrala. Danas je svima jasno da razlike između onog DOS-a do 2003. i ovog DOS-a od 2003. vrlo malo ima. Ima časnih ljudi u ovoj poslaničkoj grupi u vladajućoj koaliciji, ali u odnosu na one koji su već omastili brke taj broj je relativno mali.
Slušao sam izlaganje ministra Lalovića, i siguran sam da je ministar Lalović ubedio poslanika Lalovića da glasa za ove zakonske projekte. Slušao sam i izlaganje ministra Dinkića i ubeđen sam da je i ministar Dinkić poslanika Lalovića ubedio da glasa za ove zakonske projekte, poslanika Lalovića u čijim rukama je danas sudbina cele Srbije, penzionera, zaposlenih, zdravstva, školstva i svega ostalog, posredno ili neposredno, a poslanik Lalović ili ministar Lalović, kako hoćete, nema poslaničku grupu. Kome on pripada?
Da li se može takvom čoveku, koji je tako hladno prodao i ono malo glasača koji su glasali za njegovu stranku, dozvoliti da danas odlučuje o penzijama, da sutra odlučuje o socijalnom programu, da prekosutra odlučuje o zapošljavanju itd.
Mislim da Srbija konačno mora da stavi tačku na voluntarizam pojedinih, čije će mesto odmah posle sledećih izbora biti na političkom bunjištu Srbije.
Opet se po četiri ili pet zakonskih projekata da poslanicima, objedini se rasprava i opet se onemoguće poslanici pre svega SRS, jer ostale stranke vrlo malo izlaze za govornicu i uglavnom ne potroše vreme, da kažu šta imaju po ovim zakonskim projektima.
Ja ću početi analizu ovog zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju od kraja, pa ću početi od člana 79. koji kaže: "Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku RS", a primenjuje se od 1. januara 2006. godine". Ovu praksu da se primenjuje godinu dana, šest meseci, tri meseca nakon što je stupio na snagu, vi ste uveli.
Međutim, ovde postoje bar još dva bisera u ovom članu: "Odredaba člana 22. stav 3. i člana 75. stav 3. ovog zakona, koje će se primenjivati od 1. aprila 2006. godine", kaže se u drugom stavu. U trećem stavu se kaže – odredbe člana 1, 23, 24, 25, 26, 27., itd. do člana 50, i člana 54, 60. i 61. primenjivaće se od 1. januara 2007. godine, a to je zakon koji donosimo danas.
Dva člana će se primenjivati od sutra, tri člana će se primenjivati od kraja godine, devet članova će se primenjivati od kraja 2006. godine i nekih 15 ili 20 članova će se primenjivati od 2007. godine. Ovo mi liči kao kada bi, recimo, otpravnik vozova najavio dolazak voza u železničku stanicu, pa da kaže – brzi voz stiže na 1, 2, 3, 4. i 5. kolosek. Neverovatno! U zakonskoj praksi ovakva primena zakona do sada nije postojala. Međutim, s obzirom da ste vi inovatori, racionalizatori i pronalazači, neće me iznenaditi da donesete predlog zakona za koji ćemo glasati, a koji će se primenjivati od 2006. godine.
Ministar Lalović kaže da ovaj zakon nikoga ne pogađa, penzije se ne smanjuju. Starosnu granicu ste pomerili za dve godine, to je član 19. Porodična penzija je takođe pomerena za dve godine, to je član 29. Visina penzije – 25%, u članu 76, a 25% prosečnog ličnog dohotka je, dame i gospodo narodni poslanici, 4.200 dinara, tolika će biti najniža penzija. Kada penzioner odvoji za hleb i mleko 2.000, za kiriju, struju, za sve ono što ste mu natovarili, da li može da se živi sa 4.000?. Uostalom, neki od poslanika su pokušali da žive od prosečnog ličnog dohotka prošle ili pretprošle godine, pa nisu izgurali mesec dana.
Danas, kada i penziono i invalidsko dovodite na ovu granu, kada ste zdravstveno doveli na ove grane da se 3/4 lekova kupuju, kada jedan lek košta preko 1.000 dinara, pitam vas – kako može da se živi?
Zahvaljujući vama, gospodo iz vladajuće koalicije, imamo 1.300.000 penzionera, imamo oko 1.000.000 nezaposlenih, bar 600.000 ako ne i više je upravo zahvaljujući tome što vi od 2000. vodite ovu državu.
Imamo oko šest miliona gladnih u Srbiji, jedan radi, jedan je penzioner, jedan je nezaposlen, a jedan radi u onim agencijama, narodnim kancelarijama, u kancelarijama zaštitnika građana ili kako ste već krstili svu onu birokratiju koju ste prvo zakonski provukli kroz skupštinu, a onda pozapošljavali sve one koji su vam ikada jednu plakatu zalepili na banderu.
Kaže se, neće se smanjivati penzije. Šta je nego smanjenje usklađivanje penzija jednom godišnje? Do sada smo imali dva puta usklađivanje penzija sa troškovima života. Koliko-toliko penzije su uspevale pomalo da prate rast troškova života. Danas ćete jednom godišnje usklađivati. Danas ćete doći u situaciju da su za dve godine penzije srozane bar za 40%. To je činjenica. To ovaj vaš zakonski projekat predlaže.
Druga velika obmana koju pripremate je ovaj zakon o dobrovoljnom penzijskom osiguranju. Vrlo jednostavno, prvo ste pustili vaše tajkune da se dobro potkože, što bi kod mene u selu rekli, da prikupe kapital i danas će oni otvarati društva za dobrovoljno osiguranje. Drugi para za to nemaju. Stvarate opet, samo na drugačiji način, Dafinu i Jezdu.
Šta će se desiti? U ovom projektu u jednom od članova Predloga zakona imate predviđen stečaj za ta osiguravajuća društva. Šta će se desiti sa onima koji su ulagali pare u ta društva, a ona odu u stečaj? Ko će tim ljudima nadoknaditi pare? Ko će tim ljudima nadoknaditi sve ono što su uložili?
Dalje, zašto bi čovek ulagao u ovo vaše dobrovoljno osiguranje, a ne uloži, recimo, u banku? I tamo mu raste kamata, jeste da je manja nego kamata koju vi predviđate, ali je sigurnije. Bilo bi sigurnije i tačnije da imamo državne banke. Mi državnih banaka nemamo. Ove koje su došle iz inostranstva, došle su da pokupe kapital i da odu.
Otkrivate aferu za aferom. Činjenica je da su ove sudije Vrhovnog suda i tužioci vaši ljudi. Vi ste ih postavili. Vi presaberite ko je to, da li je to Nataša Mićić u doba "Sablje", u doba vanrednog stanja imenovala ove ljude ili su postavljeni pre ili posle. Ali, vi se dogovorite.
Što se tiče ovog poslednjeg, svađe između Dinkića i Davinića, imam informaciju da su veče pre toga bili na večeri, napili se, posvađali se i sada država treba da ispašta zbog toga.