Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Momir Marković

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, država je jednog trenutka, u nedostatku sopstvenih deviznih sredstava, iskoristila deviznu štednju građana u investicione svrhe, tako da od tog trenutka pa nadalje nije imala devizna sredstva da vrati građanima. Sličan odnos je i sa zajmom za preporod Srbije, država je izdala obveznice; baš se i zovu obveznice, jer obavezuju državu da jednog trenutka vrati ta sredstva onome ko ih je uložio u te banke, a koje je Dinkić uništio.
Prema tome, ukoliko se neko ko je vlasnik obveznice, dakle vlasnik priznanice da mu država duguje, pojavi na prodaji, na aukciji, na tenderu i kaže – imam obveznice, ti meni duguješ toliko i toliko, hoću da taj dug na neki način prebijemo, bar deo tog duga, tako što ćeš mi dati sredstvo ili deo tog sredstva, fabriku ili deo te fabrike, koju sada prodaješ, evo ti sredstva, ne moraš mi vraćati od 2005. do 2017, neka ta priznanica stoji kod tebe. Zakon o obligacionim odnosima takve odnose između privatnih lica vrlo lepo i jasno reguliše.
Razumem da je država jednog trenutka, ne vodeći domaćinsku politiku, dala, recimo, dve trećine zajma za preporod Srbije i dobar deo devizne štednje jednoj familiji, koja je imala zadatak da digne jednu autonomnu pokrajinu, da napravi 75 fabrika, a mislim konkretno na Karića, na SPP ili PPS, kako se zove ova njegova nova firma, jer to nije politička stranka, to je firma. Izlio je 75 kamen-temeljaca, potrošio pare u BK banku, kupujući Mobtel i tako stičući enormno bogatstvo, a od svih 75 fabrika koje je trebalo da podigne tamo podignuta je samo ona u Vitomirici kod Peći, koja je pravila poštanske sandučiće; ona je radila dve godine i posle toga je zatvorena.
Razumem, ali država je kriva što se to desilo. Nije kriv onaj čija su sredstva bila u banci, nije kriv onaj ko je za zajam za preporod Srbije dao državi i nije kriv onaj čijim se sredstvima već godinama raspolaže. Država je obveznik, država mora jednom da vrati te pare. Ne vidim razlog zašto država ne bi imovinom kapitala koji prodaje te pare vratila.
Mislim da ovaj amandman treba usvojiti i mislim da će mnoge stvari, bar što se privatizacije tiče, krenuti nabolje, jer će za mnoge firme koje su neinteresantne vlasnici obveznica imati interes da ih uzmu i da to na kraju ožive.
Zahvaljujem se. Dame i gospodo narodni poslanici, sve države sveta, počev od onih sa juga Afrike, pa do najsavremenijih, od kojih vi prepisujete sve zakone, teže unifikaciji prava. Teže i unifikaciji krivičnog zakona, dakle, u jedan krivični zakon treba spakovati sve ono što predstavlja krivicu i zbog čega može da se odgovara.
Mi imamo priliku da koji god od ministara dođe, predloži zakon i obavezno i krivične sankcije u tom zakonu. Zato smatram da je narodni poslanik SRS-a gospodin Jojić potpuno u pravu i da ovo mora da bude obuhvaćeno Krivičnim zakonom, a ne Zakonom o privatizaciji.
Neću da pričam više, mada se u potpunosti slažem sa gospodinom Krasićem, o tome šta je to odgovorno lice u subjektu privatizacije, pogotovo u subjektima privatizacije koji su maltene izraubovani do kraja, da ne kažem napušteni.
Imate samo portira kao jedinog zaposlenog u mnogim fabrikama koje ćete privatizovati, a koje su stale od kada je ″buldožer revolucija″ naišla onog 5. oktobra, pa naovamo. Hoće li onda portir, stečajni upravnik, koji je eventualno određen tamo, biti to odgovorno lice?
Nemojte se igrati, nemojte u sve zakone unositi nešto što pripada isključivo Krivičnom zakonu, pa da jednom i ova država ima zakone koji valjaju. Zato predlažem da se ovaj amandman narodnog poslanika Petra Jojića usvoji.
Dame i gospodo narodni poslanici, od kada je striktne podele vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku, uvek je bilo intencija, težnji, pogotovo od izvršne vlasti, da uđe malo u zabran druge dve vlasti. Setite se, recimo, kada je Batić jedno vreme, u doba kada je ona vaša buldožer revolucija prošla, hteo da bude i sudija, i tužilac, a u krajnjoj liniji i dželat, jer je tražio da se u zakon unese i smrtna kazna.
To je možda u neku ruku i normalno. Onaj ko ima deo vlasti uvek bi da prigrabi i iz drugih grana još pomalo vlasti. Upravo je i striktna podela na ove tri grane vlasti i jedina brana zloupotrebama koje bi iz tih prigrabljivanja vlasti proistekle.
Članom 262a Zakona o tržištu hartija od vrednosti određuje se kada se ovaj zakon ne primenjuje u prometu akcija, konkretno na prenos svojine bez naknade na hartijama od vrednosti koje su izdale banke sa državne zajednice Srbija i Crna Gora na Republiku Srbiju po osnovu Zakona o regulisanju odnosa između SRJ i pravnih lica i banaka sa teritorije SRJ koje su prvobitni dužnici, a onda odnosi se i na trgovinu hartijama od vrednosti koje su izdale banke kada je zakoniti nosilac tih akcija Republika Srbija po osnovu Zakona o regulisanju odnosa itd. i na trgovinu akcijama koje su izdale banke kada je zakoniti imalac tih akcija Republika Srbija po osnovu konverzije potraživanja.
Zakon je decidno jasan - odredbe ovog zakona o trgovini hartijama od vrednosti na organizovanom tržištu ne primenjuju se. Vlada Republike Srbije pokušava, kroz Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o hartijama od vrednosti, u članu 3, da izmeni član 262a u prvom stavu, tako da se u uvodne reči "odredbe ovog zakona" zamene, pa da se kaže - ako aktom Vlade Republike Srbije nije drukčije određeno, odredbe ovog zakona itd.
Drugim rečima, akt Vlade Republike Srbije, koji može da bude uredba, koji može u krajnjoj liniji da bude dopis jednog ministra, biće stariji od zakona koji je ova Narodna skupština donela. Direktno se zadire u ingerencije i Narodne skupštine i na direktan način se krše zakoni koje je ova Narodna skupština donela.
Razumem da su možda nekima porasli apetiti, jer unazad nekoliko meseci institucija Narodne Skupštine se blati, kalja, omalovažava i gleda na sve moguće načine da se sroza. Upravo su ovo razlozi zbog kojih se to radi.
Podneo sam amandman na član 3. Predloga zakona kojim sam tražio da se stav 1 - ako aktom Vlade Republike Srbije – briše. Da ostane da Vlada ne može svojom uredbom menjati suštinu zakona.
Odgovoreno mi je od strane Vlade Republike Srbije - amandman se ne prihvata zbog toga što se članom 3. stav 1. Predloga zakona daje mogućnost da se aktom Vladom Republike Srbije, i to samo u taksativno nabrojanim slučajevima, primeni zakon, kada je inače isključena primena ostalih odredbi tog zakona. Pa ako je isključena primena odredbi zakona, ne može se aktom Vlade Republike Srbije, dopisom neke sekretarice u ministarstvu, jer i to je akt Vlade Republike Srbije, regulisati primena zakona.
Dalje se kaže - naime, aktom Vlade Republike Srbije se ne menja, niti se može menjati zakon, kao akt zakonodavne vlasti, već je intencija da se da mogućnost da se aktom izvršne vlasti, i opet - ne menja se zakon nego se menja zakon, ne menja se zakon nego se omogućava primena uredbe koja će promeniti zakon.
Dame i gospodo narodni poslanici, sve gubi smisao ukoliko se ovaj i amandman koji je podnela gospođica Nataša Jovanović, narodni poslanik, i amandmani uopšte, koje su podneli poslanici SRS, ne prihvate. Shvatam želju Vlade Republike Srbije da uđe i u taj zabran gde se nalaze hartije od vrednosti....
(Predsednik - vreme.)
... koje su direktno u vlasti Republike Srbije, i da i tamo promeni štošta, ne bi li se neki nosioci vlasti i na ovaj način malo ogrebali. Međutim, neprihvatljivo je i nedozvoljivo da se ovako nešto radi. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, kod ove preraspodele vremena jedino SRS svoje vreme potroši, kada se radi o jednom zakonu, a osećamo se oštećenima kada se spoje po dva-tri zakona i onda naši poslanici uglavnom moraju da skraćuju diskusije, jer se vreme potrošilo. Što se tiče ostalih poslanika, ostalih poslaničkih klubova, oni vreme i ne potroše, pa ćemo morati kod nekog novog usvajanja Poslovnika malo računa i o tome da povedemo. Kada je reč o ovoj tački, samo ću nešto malo da kažem, da bih ostavio vreme i gospodinu Krasiću, jer i on ima štošta da kaže.
Tokom rasprave o izmeni Zakona o privatizaciji imali smo prilike da čujemo da ministar Bubalo hvali prethodnog ministra, a ministar iz prethodnog saziva mu vrati to kako je on sada dobar ministar. Dakle, ministri dobri izdeliše komplimente jedni drugima, jedino ne valja privatizacija. Poštene namere, a privatizacija pljačkaška od 2001. naovamo. Poštene namere, a imovina rasprodata u bescenje. Poštene namere, a državne banke uništene, dugovi preduzeća koja su subjekti privatizacije tako otpisani i onda subjekti privatizacije prodati bez dugova; dakle, država direktno oštećena za sve ono što su ta preduzeća dugovala bankama. Preko 700 hiljada radnika je izbačeno na ulicu.
Kaže – izgleda da u ovoj privatizaciji ništa ne ide kako valja, jedino su provizije debele i na vreme stižu. Tako je bilo, setite se, da su sve novine, sva sredstva javnog informisanja pisala o izvesnom Kolesaru i drugima, koji je samo na "Popovcu", na prodaji cementare preko milion evra uzeo. Setite se da je i kod "U.S. Steel"-a bilo nekakvih provizija.
Tako je bilo, tako je sada, jer čim je neka privatizacija interesantna, ili aukcija, ili prodaja akcija, potpredsednika Vlade Labusa zaboli noga, pa onda moraju svi da idu kod njega. Pitam se zašto uopšte idu kod njega kada imamo Agenciju za privatizaciju, imamo ministra i Ministarstvo za privredu i privatizaciju. Šta traže ti eventualni budući kupci kod Labusa, ukoliko se ne radi o toj proviziji o kojoj govorimo?
Tako će biti sve do izbora, a nadam se da će to biti u junu, julu ili eventualno u septembru. Kada SRS formira vladu preispitaćemo sve dosadašnje privatizacije i sve što je u skladu sa zakonom neka im je alal, ali sve gde se nađe da se mućkalo, da se muvalo, da su se kupovale po tri fabrike i čovek mora da rasitni 10 evra da bi kupio tri fabrike, bogami, takvi sigurno neće moći da zadrže tu državnu imovinu koju su na taj način uzeli.
Ovde postoji bojazan, sa ove govornice se kaže – tako ćemo rasterati sve buduće ulagače. Dame i gospodo narodni poslanici, onaj ko se na lopovski način bogati je lopov, pa da li je iz naše ulice, iz našeg grada, da li je iz naše države ili iz druge države – sasvim je svejedno.
Osnovno pitanje koje se nameće jeste šta je urađeno sa novcem koji je od privatizacije do sada skupljen? Da li je ijedna fabrika pokrenuta? Da li je ijedna nova fabrika napravljena? Da li se bilo šta uradilo, osim što je taj novac otišao u budžet, odnosno u potrošnju? Mislim da se i sa to malo para koje su na ovaj način skupljene nedomaćinski poslovalo. Doduše, kada budu ovi zakoni o koncesijama (mada čujem da se ni odbori, što se tih zakona tiče, nisu složili i nisu prihvatili), onda ćemo malo porazgovarati i na ovu temu.
Izvinjavam se što sam morao ovoliko kratko, a mogao sam još mnogo toga da kažem, međutim, gospodin Krasić jedva čeka da ovih desetak minuta, koliko je ostalo Srpskoj radikalnoj stranci, iskoristi i da kaže nešto. Što se tiče ovih novih zakona, po amandmanima ćemo malo više o tome govoriti.
Samo sam rekao da je Labusa zabolela noga i da je onaj iz firme dolazio kod Labusa kući. Pitao sam se šta je njemu trebalo da dođe tamo. Gospodine Albijaniću, što se tiče brljotina u Zemunu, građani Zemuna su najbolje procenili i na ovim lokalnim izborima ponovo dali vlast Srpskoj radikalnoj stranci. Što se tiče toga šta mi znamo da radimo, kada budemo preuzeli vlast i vi, Srbija i svet ćete videti šta i koliko znamo i možemo da uradimo. Prema tome, nemojte se sekirati za Zemun, sekirajte se za vašu stranku G17 posto, pardon, G17 plus, i neka svako vodi svoju brigu.
Opet me je pogrešno protumačio. Dame i gospodo narodni poslanici, razumem gospodina Albijanića što se tiče ovog penjanja na drvo. Neću njemu da kažem da treba da bude i možda je velika šteta što je sišao sa drveta, ali što se tiče "Pinkija", poslovnog prostora, što se tiče svih aktivnosti koje je vlast SRS-a u Zemunu za one četiri godine radila, sve je prekontrolisano i još uvek samo jedna jedina prijava nije završena; očekujem da tužilaštvo povuče taj zadnji potez, ili da podigne optužnicu ili da odustane od optužnice, zbog toga što su smatrali da sam zaposlio 72 ljudi.
Gospodine Albijaniću, dva i po meseca sam držan u zatvoru da ne utičem na svedoke, zbog dugačkog spiska zaposlenih. Ja vama ponavljam: vi ćete, čim radikali dođu na vlast, jer pre ne možete, ići na robiju, ali zbog dugačkih prstiju.
Dame i gospodo narodni poslanici, danas smo imali zadovoljstvo da na galeriji vidimo i pozdravimo studente pravnog fakulteta. Ovo je drugi put da studenti pravnog fakulteta u ovom mandatu dolaze na galeriju da vide šta rade narodni poslanici, kako prave alat kojim će oni sutradan kada budu pravnici raditi. Da li su oni imali zadovoljstvo da vide kako se ti zakoni donose pitanje je, to njih treba pitati, ali mi je zadovoljstvo jer sam prethodnih godina imao prilike da vidim gore tzv. Narodni pokret "Otpor", doduše oni se utopiše u "žutu stranku".
Očekivao sam ovih dana da vidim Sonju Biserko, Natašu Kandić, Biljanu Kovačević-Vučo i druge nevladine organizacije da stanu gore, jer su već pred vratima Demokratske stranke, "žutog preduzeća". Doduše, Mićunovića gore nisam video, ali on se utopio, GSS, tako da se na taj način Demokratska stranka kadrovski obogaćuje.
Da se vratimo temi. Pravosuđe je i danas u ogromnim problemima. Tri su, otprilike, problema sa kojima se pravosuđe danas sreće: nedostatak kadrova, a pri tome mislim na kvalitetne kadrove. Mnogo je posla i tek će biti posla, jer će mnoge tužbe već sada krenuti, a pogotovo kada ova koalicija bude sišla sa vlasti, tek će se otkrivati kriminalne i druge afere. Međutim, kadrovi se popunjavaju na jedan malo čudan način.
Mi smo dobili gomilu predloga, tu je sve i svašta, ima i sekretara zemljoradničkih zadruga, sekretara škola, advokatskih pripravnika koji su na ovaj način hteli da uđu u pravosuđe.
Pravosuđe ima jednu praksu koju neguje odavno, ali ovog trenutka kruna te prakse čini mi se da je malo zanemarena. Pravosuđe primi pripravnike, bilo sudske ili pripravnike tužioca, školuje ih kroz pripravnički staž, ljudi postanu stručni saradnici i posle toga u tom istom ili u nekom susednom sudu umesto njih koji znaju zanat (a i tužilaštvo i sudstvo je zanat, kao i medicina i sve ostalo) raspoređuju se ljudi iz nekih drugih grana, iz nekih drugih delatnosti, a oni ostaju i dalje po nekoliko godina da čekaju posao. Mislim da će pravosuđe morati ovaj problem da reši na jedan adekvatan način, da školuje svoj podmladak i dalje i da taj podmladak raspoređuje.
Drugi problem su finansijske nevolje. Kao i cela zemlja, kao i privreda, kao i svi segmenti u ovoj državi, tako i pravosuđe kuburi sa finansijskim problemima. Finansijske probleme ćemo rešiti celokupno za državu onog trenutka kad Dinkić bude smenjen i kada mu budu oduzeti ključevi od državne kase i kada bude uhapšen za sav kriminal, počev od onog navlačenja čarape na glavu i ulaska sa kalašnjikovima u Narodnu banku, pa nadalje, za uništenje domaćih banaka, za uništenje finansijskog sistema Srbije itd. Ima toga dosta. Ono što reče gospodin Vučić, kada je rekao koliko desetina godina robije treba da dobije, otprilike sam video Mlađana Dinkića, sadašnjeg ministra finansija, na nekoj dugogodišnjoj robiji. Po našem zakonu, ne može više od 40 godina.
Treći problem sa kojim se pravosuđe sreće je zaostavština iz prethodnog perioda. Period do 2000. godine je manje-više raščišćen, sve sudije i svi tužioci iz tog perioda su na neki način sklonjeni iz pravosuđa. Ali, ostavština od 2000. donedavno, do izbora ove vlade, tolika je da ni ova vlada neće moći sa tim da se izbori, ma koliko se bude trudila, zahvaljujući ministru Batiću, koji je jedno dobro delo uradio, a to je što je stavio spomenik caru Dušanu, kao piscu prvog srpskog zakona. Međutim, taj spomenik, da može, pocrveneo bi od onoga što je Vladan Batić uradio dok je bio ministar pravde.
Vladan Batić je sve sporove koje je kao advokat izgubio za 18 godina advokatskog staža dobio za dve godine dok je bio ministar. Kako je birao kadrove? Pre svega, morali su da budu iz DOS-a, a prvenstveno iz DHSS-a, odnosno iz njegove stranke. Mi sa one strane Save smo imali tu nesreću da nam Vladan Batić iz svoje kancelarije lično dovede Antu Boškovića za predsednika suda. Normalno, čim je otišao Vladan Batić, otišao je i Ante Bošković. Pitajte sada sudije i v.d. predsednika Četvrtog opštinskog suda u Zemunu koliko su problema ta dva čoveka u pravosuđu napravila.
Dakle, Vladan Batić je uspeo da zloupotrebi kompletno pravosuđe. Kukao je ovde što nije u mogućnosti da uvede smrtnu kaznu u vreme "Sablje", pa da pobije političke protivnike. Onda bi verovatno mogao da vlada još izvesno vreme.
Međutim, nemojte, gospodo iz ovog skraćenog DOS-a, čini mi se, ako bi mu se osladilo, mnoge bi glave i iz vašeg tabora skinuo.
U vreme "Sablje", govorili smo juče, 12.000 ljudi je pohapšeno, privedeno bez prava na advokata. Mnogi koje znam su imali nesreću da ih ta "Sablja" zakači. I mene je zakačila, ali o tom potom, o tome ćemo kada se završi sve vezano za tu krivičnu prijavu, po kojoj sam zaposlio 72 ljudi u preduzeću gde sam bio direktor i bio u pritvoru dva i po meseca. Kada se sve to završi, onda ćemo država i ja da se raskusuramo, a ja ću da iskoristim priliku da gospodi iz tužilaštva predam fasciklu sa šest krivičnih prijava protiv direktora koji je došao posle mene u "Poslovni prostor", sa ukupnom lopovskom cifrom od 27 miliona dinara. Za toliko je teži direktor otišao nego što je došao. Dakle, ja sam hapšen zbog dugačkog spiska zaposlenih. Nadam se da će ovo pravosuđe ovog direktora i sve ostale koji se budu ovako ponašali uhapsiti zbog dugačkih prstiju. Da se vratimo opet pravosuđu. Vojno tužilaštvo je sada ukinuto i prevedeno na nivo civilnog tužilaštva. Tu ćete imati problema, jer su vojni predmeti manje-više specifični i pretpostavljam da ćete ih prevazići tako što ćete ljude u civilno tužilaštvo prevesti iz ovog vojnog sektora.
Vojno tužilaštvo je ukinuto, pre svega, da se ne bi sudilo Perišiću zbog one špijunske afere u motelu "Šarić". Perišić je juče otišao u Hag, računajući da će se izvući od onoga zla koje je ovde naneo. Sinoć smo gledali za šta ga optužuju; on je računao da će to samo biti Zadar, međutim, tu je sad i Srebrenica, tu je i Sarajevo. Mogu da mu kažem da mu je mnogo bolje bilo da je ovde ostao, odrobijao bi 10 godina. Nesreća je što će se on verovatno sada nagoditi sa njima i biti zaštićeni svedok, svedočiti kao što je svedočila Biljana Plavšić, ali to je već njegov problem. Pretpostavljam da će ova krivična prijava koju je DS najavila, zbog jučerašnjeg flagrantnog kršenja osnovnih prava i falsifikovane volje narodnih poslanika, biti procesuirana.
Još jedno pitanje: u Vrhovni sud se predlaže čovek koji ima 35 godina života. Ceneći i poštujući znanje koje je na fakultetu stekao, iskustvo koje je stekao za ovih 13 godina, od fakulteta naovamo, ipak mislim da je to malo godina života da bi se došlo na takvu funkciju, jer se u zemljama gde je demokratija sveto pismo sudija Vrhovnog suda postaje sa 65-66 godina.
Na kraju, još jedna pohvala, ako može tako da se kaže, za pravosuđe. Pročitao sam u ovim predlozima da je konačno rešen status dvoje ljudi iz pravosuđa bivše SRJ, ljudi koji su učestvovali u razrešenju Račka, Klečke. Ne mogu se setiti imena gospođe sudije, koja je sada u Kragujevcu, i tužioca. Mislim da su zaslužili da se mnogo pre o njima ova država pobrine. Međutim, izgleda da se do sada nije moglo ili nije htelo. Samo kažem, ti ljudi su morali odavno da budu zbrinuti.
Ostavio bih još malo vremena gospodinu Krasiću, koji je poslednji govornik, a nama je vreme ograničeno, pa ću vam se zahvaliti.
Dame i gospodo narodni poslanici, kao i obično, ministra nema kada se raspravlja o amandmanima. To znači da ministra stavovi i mišljenja narodnih poslanika uopšte ne zanimaju. On je doneo Predlog zakona, smatra da će većina koju imate u parlamentu bez pogovora da usvoji ovaj predlog zakona, a to što ovaj ovako sročen, ovako prepisan i loše preveden predlog zakona iz neke od zemalja Evrope uništava osnovnu ćeliju oko koje se srpski nacion do sada okupljao, to izgleda ministra uopšte ne zanima.
Narodni poslanik Božidar Koprivica podneo je amandman na član 2. koji glasi - u članu 2. ispred stava 1. dodaje se novi stav 1. koji glasi: "Porodica je zajednica života roditelja, dece i drugih srodnika koji u smislu ovog zakona imaju međusobna prava i obaveze". Obrazloženje Vlade Srbije zbog čega nije ovaj amandman prihvaćen kaže - amandman se ne može prihvatiti iz istih razloga koji su navedeni za neprihvatanje amandmana narodnog poslanika Vjerice Radete na član 1.
To obrazloženje kaže – amandman se ne može prihvatiti iz razloga što je praksa Evropskog suda pravde da se rukovodi tekstom Konvencije o ljudskim pravima dajući široko tumačenje porodice u zavisnosti od svakog konkretnog slučaja, ne definišući porodicu kao celinu. Pri tome, koncept Predloga porodičnog zakona ima u vidu zaštitu porodičnog života, pri čemu porodica kao celina ne ostvaruje prava, već samo pojedinci.
Evo vam dokaza, ukoliko se ovakav zakon usvoji, gde će se naći srpska porodica kao nukleus društva, a i Srbija.
Dame i gospodo narodni poslanici, kod jednog dela ministara prosto postoji fobija od amandmana koje podnose poslanici Srpske radikalne stranke. Sve što napišu, predlože, obrazlože poslanici SRS, odmah se u startu odbija. Razumem želju ministara da, dok su u portfelju, donesu određene zakone... Pa, evo, narodni poslanik gospođa Vjerica Radeta je maločas rekla da je jedna od grešaka prethodnog zakona koji je uređivao ovu materiju bila to što je star 25 godina. Jedino će u istoriji ostati zabeleženi po tome što su potpisali neki zakon. Sećam se, gospodin Mlađan Dinkić je menjao novčanice ne bi li ih on potpisao, a bio je spreman da svaku novčanicu potpiše pojedinačno, koliko voli da se potpisuje.
Međutim, da se vratimo na zakon. Po Ustavu i svim zakonima koji regulišu ovu materiju, pa i ovom zakonu – bez obzira što je ovako nakaradno skrpljen, jedino ukoliko budu usvojeni amandmani SRS ličiće na nešto i biće primenljiv – razlika između braka sklopljenog u crkvi, opštini i vanbračne zajednice, u odnosu prava i obaveza, ne postoji. Dakle, vanbračna zajednica je faktička zajednica.
U obrazloženju, koje je dato, zašto Vlada ne prihvata amandman, kaže se – amandman se ne može prihvatiti iz razloga što se odredbom člana 4. Predloga porodičnog zakona definiše zajednica života žene i muškarca, kojoj se pod određenim uslovima priznaju porodično-pravna dejstva, pa je dodatak "faktička" suvišan.
Dodatak "faktička" nije suvišan i dodatkom "faktička" ovaj zakon će biti bar toliko popravljen da možete da ga primenjujete.
Dame i gospodo narodni poslanici, niti valja rešenje predviđeno Predlogom zakona, niti amandman. Rešenje predviđeno zakonom kaže: "Svako ima pravo da odlučuje o rađanju." Šta to znači – svako? Što kaže narodni poslanik, hoćete i komšiju da pitate hoćete li imati dece? S druge strane, ne može se ostaviti pravo samo ženi da odlučuje o rađanju, jer brak se i sklapa zbog toga da se formira porodica i da se deca rađaju. Brak se sklapa sa krajnjim ciljem da ima podmladak.
Danas, kada u Srbiji vlada bela kuga, kada je natalitet daleko ispod mortaliteta, razne mreže, a pretpostavljam da su zakasnili razni helsinški odbori, "Žene u crnom" i sve ostale NGO, kako im vi tepate, pa nisu podneli amandman, a doduše nemaju ni pravo da podnesu amandman, odlučivaće o tome da li će se deca rađati. Bračni drugovi odlučuju, a mislim da je takvo rešenje u prethodnom zakonu, o rađanju deteta. Ne može ni samo otac, ne može ni samo majka, ali ne može ni svako.
Prema tome, već počinjemo kod trećeg i četvrtog člana i dolazimo u situaciju da se neke nelogičnosti ne mogu ni amandmanima ispraviti, pa predlažem ministru da povuče ovaj zakon i da ga ispravi bar u ovim elementarnim članovima i da ga na nekom od sledećih zasedanja donese, pa da glasamo o njemu.
Izvinjavam se, možda nisam bio dovoljno jasan u svojoj diskusiji, pa me gospođa Beretić nije dobro razumela, pa me je pogrešno protumačila. Ne govorim o situacijama u vanbračnoj zajednici, mada i u vanbračnoj zajednici valjda taj par mora da odlučuje o deci. Ne govorim o situacijama kada žena nije u braku, a hoće da ima potomstvo. Tu je njeno pravo da sama odlučuje. Govorim i o bračnoj i o vanbračnoj zajednici, čiji je osnovni cilj, u krajnjoj liniji, potomstvo i produžetak vrste.
Normalno, kada se radi o zdravstvenim razlozima da prekid trudnoće bude jedan od načina da se sačuva zdravlje žene... Ali, ako ostavimo ovakav stav u zakonu, gde svako može da odlučuje, to znači svako i niko, to ne znači bukvalno ništa.
Zakon ne definiše ovaj problem ovde, ali ako usvojimo amandman gospođe Beretić onda ćemo doći u situaciju, jer u nekim od članova dalje ide ono - ukoliko maltretirate, ukoliko vas žena prijavi, odnosno član bilo bračne bilo vanbračne zajednice, onda vas može optužiti da vi nju maltretirate jer vi hoćete potomstvo, a ona neće, pa ostaste bez kuće koja vam je dedovina. Ako ovaj zakon hoće da reguliše ovu materiju, onda moramo i o tim stvarima kod donošenja zakona da raspravljamo.
Dame i gospodo narodni poslanici, kroz ovaj amandman koji je u ime SRS podnela narodni poslanik Nataša Jovanović i kroz druge amandmane, gde god se u zakonu pominje reč "ministar", kod donošenja odluka, mi tražimo da se to izmeni i da to bude ministarstvo, dakle institucija.
Razlog je vrlo jednostavan: od početka višestranačja, dakle, devedesetih godina, nekoliko ministara, bar se tako sećam, posle uspešno završenog mandata našlo se u zatvoru, ili već za vreme trajanja mandata, zbog zloupotreba.
Zbog zloupotreba u prethodnoj vlasti, posle "buldožer revolucije", mnogi ministri su zaslužili da se nađu u zatvoru. Očekujem da će ova vlada da pozove na krivičnu odgovornost sve one koji su imali učešća u kršenju ljudskih prava 12.000 ljudi, pa do direktnog učešća u kriminalnim radnjama.
Očekujem da će Vlada prozvati te ministre i pozvati ih na odgovornost. Ukoliko to ova vlada ne uradi, vrlo brzo će sledeća vlada, koja će biti uglavnom sastavljena od predstavnika SRS, za sva zlodela pozivati na odgovornost.
Zbog toga tražimo da se u članu 12. stav 3, gde piše "ministar", to izmeni i da bude "ministarstvo". Ne samo u ovom članu, nego i dalje u svim članovima, pogotovo onim koji se odnose na usvojenje, na pravo stranca da usvoji decu koja su rođena u Srbiji, koja su srpskog porekla, srpskog korena, jer ćemo doći u situaciju da će ministar moći komotno da trguje (trgovina decom je širom sveta vrlo razgranata), a ovako, kada institucija - ministarstvo donese određenu odluku, malo će biti teže.
Uostalom, zbog sličnih stvari i sličnih dešavanja evo pred Narodnom skupštinom nekoliko desetina onih koje je neki bivši režim zavio u crno, otimajući im, kradući im potomstvo; stoje sa transparentima.
Ne bih da dozvolimo ni ovom, a ni svim budućim ministrima... Pri tome, kada sam rekao da ćemo pozivati na odgovornost nisam mislio na ministra Lalovića, ima mnogo većih od njega koji će ići na odgovornost.
Stvarno ne znam, dame i gospodo narodni poslanici, šta treba i ovom ministru, a i mnogim ministrima koji su donosili predloge zakona pred ovaj parlament, da nam samo ono što je dekadentno u toj Evropi plasiraju i da nas stavljaju pred svršen čin da usvojimo ili ne usvojimo zakon.
Slažem se sa gospođom Vjericom Radetom da bi ovaj član zakona trebalo potpuno brisati. Nažalost, takav amandman nije podnet, ali zato predlažem ministru da vrati ovaj zakon i da ga upodobi, pa tek onda da ga donese pred narodne poslanike.
Dame i gospodo narodni poslanici, u pravoslavnoj tradiciji, ako smatramo da je većina građana Srbije pravoslavne veroispovesti, pored krvnog srodstva, to srodstvo koje se u zakonu naziva tazbinsko srodstvo takođe se poštuje do ne znam kog kolena.
Gospođica Nataša Jovanović je maločas rekla - da li ćemo u nekom sledećem predlogu zakona imati i to, jer i to je Evropa, da se traži od poslanika da usvoje zakon po kome će homoseksualci moći da sklapaju brakove, jer širom zapadne Evrope takvi predlozi idu?
Ako je to približavanje Evropi, Srbiji takvo približavanje Evropi ne treba.
Meni je žao što ministar nije maločas malo bolje obrazložio, a nadam se da će sad da izađe i da nam kaže šta je to što može naterati, ubediti ove poslanike da glasaju za jedan zakon sa ovako dekadentnim stavom, gde će se omogućiti snahi i svekru, odnosno tašti i zetu sklapanje braka.
Dame i gospodo narodni poslanici, ko je ikada kročio u Zvečansku ili u slične domove video je mnogo dece ostavljene od roditelja, napuštene. S druge strane, ima mnogo bračnih parova koji traže način da usvoje decu, jer Bog im nije dao mogućnost da imaju svoju.
Prema tome, znam decu čija je majka rodila osmoro njih i svih osmoro je završilo u Zvečanskoj. S druge strane, znam ljude koji su dvoje od te dece hteli da usvoje, a zbog toga što se zna mesto prebivališta majke, koja je toliko "odgovorna" da su joj se sva u Zvečanskoj našla, usvojenje nije bilo moguće. Amandman narodnog poslanika Zorana Krasića bi tu mutnu vodu u ovom segmentu društvenog života razbistrio.
Ukoliko neko šest meseci ne brine o detetu koje je stvorio, ne nalazi za shodno da se posveti tom detetu, ukoliko se šest meseci ne zna gde se nalazi neko od roditelja i uvek im se prebivalište utvrdi kada donesu novo dete u Zvečansku, pate deca; pate, s druge strane, oni koji bi tu decu usvojili. Jedino oni koji su najkrivlji za to ne pate.
Zato smatram da ovaj amandman treba usvojiti, upravo ovako kako je u tekstu narodnog poslanika Zorana Krasića obrazloženo. Čini mi se da bi jedna velika nepravda prema deci i prema onima koji bi tu decu usvajali bila izbegnuta.
U ime poslaničkog kluba SRS podneo sam amandman na član 99. gde tražim da se stav 2. briše. Član 99. glasi: "Razlika u godinama između usvojitelja i usvojenika ne može biti manja od 18, niti veća od 45 godina. Izuzetno, ministar nadležan za porodičnu zaštitu može dozvoliti usvojenje licu koje je starije od usvojenika manje od 18 godina ili licu koje je starije od usvojenika više od 45 godina, ako za to postoje naročito opravdani razlozi".
Naročito opravdanih razloga nema. Stav 1. u ovom članu je sasvim dovoljan da reguliše materiju i mislim da ne treba dozvoljavati ni ministru (a opet se radi o tome da ako bi bilo, onda bi bilo ministarstvo, a ne ministar), ne treba dozvoljavati nikome da odlučuje mimo ovoga; ako je negde valjan ovaj zakon, onda je valjan u ovom članu. Smatram da stav 2. ovog zakona stvarno treba izbrisati, jer razlika veća od 45 godina između usvojenika i usvojitelja stvarno ničemu ne vodi.