Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Momir Marković

Govori

Prihvatam vaše izvinjenje. Dame i gospodo narodni poslanici, sistematski se krši, povređuje član 100. Poslovnika Narodne skupštine, koji kaže da su govornici dužni da se poslanicima obraćaju sa uvažavanjem.
Tačnije, prekršen je član 100. svaki put juče i danas kad god je ministar izašao za ovu govornicu i obratio se poslanicima. Da mu oprostimo ono od juče, one krokodilske suze, da mu oprostimo i to što je nama pripisivao sve one koje su on i njegovi saborci iz buldožer revolucije otpustili, da mu oprostimo sve to, ali ove statističke podatke koje je ministar maločas izneo ne možemo mu oprostiti. Najblaže što mogu da preporučim ministru, to je da baci taj digitron; ili mu je baterija iscurila ili je digitron kineski pa preskače.
Pitam se šta traže, gospodine ministre, predstavnici sindikata kada u ovoj Srbiji teče med i mleko, sve je u najboljem redu, svi su zaposleni, zaposlenost daleko veća sada nego 2000. godine, mnogo veća nego 1999. godine.
Narod sada prima po 300, 400 evra, koliko ste već nabrojali, a onda su primali po 50 maraka. Pitam se šta traže svaki drugi dan pred Vladom oni oduševljeni građani koji stanu u red, pa zakrče Nemanjinu ulicu, viču, samo ne znam da li viču od oduševljenja ili od gladi. Nose i parole, ali pošto pada kiša postoji mogućnost da parole otpadnu, ostaće im u rukama motke, ministre, vodite računa.
Još jedna stvar, gospodine ministre, vi ste došli u ovaj svetli dom pred poslanike kojima je ovo radno mesto, došli ste da nam obrazložite zakone, da nas ubedite argumentima da glasamo za te vaše zakone, da nas ubedite argumentima zašto niste usvojili ove naše amandmane koje predlažemo, jer je rešenje koje ste vi predložili mnogo bolje.
Ukoliko se hoćete tako ponašati svaka čast, izađite i obrazlažite, ali više krokodilske suze, gospodine ministre, to možete u vašoj mesnoj zajednici, u vašem kućnom savetu, u vašoj kući, možda možete i u vašem ministarstvu, ali u ovoj skupštini se tako ne možete ponašati; ili ćete se ponašati u skladu sa Poslovnikom i poštovati dostojanstvo narodnih poslanika ili izvolite na vrata, neka dođe neko bolji.
Dame i gospodo narodni poslanici, održa nama ministar traktat iz biologije - krokodil plače. Ko je otpustio te radnike, ministre? Ko je bio na vlasti kada su ti radnici otpuštani?
Nego, da se vratimo na temu. Evo još jednog zakona koji je podebeo, zakona koji je prepisan odnekud, čak se vide i greške u prevođenju. Evo jednog zakona koji će nas približiti Evropi. Kako reče ministar juče, Srbija će da bude "evropskija".
Ministre, upozoravam vas da stvarno odredite nekoga u Vladi ko će da povuče ručnu kada stignemo u Evropu, da je ne grunemo, pa i nju sa njenog puta da pomerimo.
Kaže ministar juče da je ovaj zakon bolji od onog prošlog. Onaj prošli ničemu nije valjao. I ako je nešto malo bolji od onoga što ništa ne valja, to ne znači da ovo valja.
Onaj prošli zakon je ostavio oko 800.000 ljudi bez posla, bez socijalnog, bez penzionog, bez egzistencije. Ovaj će, kako ministar najavi pre izvesnog vremena, pre desetak dana, ostaviti još 300.000 ljudi. Ali, reče ministar: "Mi ćemo to socijalno da zbrinemo". O tome kako će to socijalno zbrinjavanje da bude, malo ću kasnije.
Da se vratim na početak. Onog oktobra 2000. godine zakači Srbiju cunami i ostavi pustoš iza sebe u privredi, sve razvaljeno, sve razbijeno. Reče ministar juče: "Mi smo pomerili klatno na jednu stranu". Mnogo ste gurali, pa je otišlo na onu stranu prema poslodavcima.
Drugim rečima, obezvrediste prava radnika maksimalno, a kako se prolazilo i u tim prvim danima kada ste vi gurali klatno, sećam se kada ministar Đelić i još dvojica ministara odoše u Kragujevac da kažu radnicima Kragujevca kako su morali to klatno da gurnu na tu stranu, pa Đeliću svukoše kaput, sako sa leđa, a ona druga dvojica pobegoše.
Ne ode više nijedan od ministara u Kragujevac, ali ne odoše ni radnici "Zastave" više u svoje fabrike. Odjednom je 40.000 zaposlenih dobilo rešenje i postalo nezaposleno.
Priznao je ministar juče pred svima nama da to što su gurali klatno na jednu stranu nije dobro. Prizna ministar da su hteli da postanu veći katolici od Pape, prizna da ta sklonost košta, ali ne reče da košta samo sirotinju i radnike. Njih, hvala bogu, nije koštalo, jer su se u međuvremenu, od automobila, do kožnih garnitura u ministarstvu, u kabinetima, podmirili i potkožili.
Više od 800.000 ljudi je posle 6. oktobra, zahvaljujući onom zakonu koji je prethodio ovom, ostalo bez posla. Šta građani imaju od toga što je juče ministar priznao da ono prethodno nije valjalo?
Da se razumemo, ne govorim ovo zbog ministra i ne govorim ni zbog jednog dela poslanika. Govorim zbog građana Srbije, da ih podsetim da su od 6. oktobra naovamo, do današnjeg dana, na vlasti isti, razlike nema, razlikuju se samo po broju cipela.
Da li je ministar, kada je juče priznao te sve svoje greške i greške svojih prethodnika, pomišljao na ostavku, kao način da se izađe iz krize, bar kao moralni čin? Od izvinjenja se, dragi moj ministre, ne živi. Narodu treba hleba. Lako će on, ne morate uopšte da mu se izvinjavate, ali treba hleba da mu obezbedite.
Javno ste rekli da će ovoga puta ostati još 300.000 radnika bez posla, u nekoj TV emisiji ili novinama, ne sećam se tačno. Rekoste juče da će još 380.000 ljudi, onih koji rade na crno, ukinuće se rad na crno, to znači još 380.000 ljudi ostaje bez egzistencije. Nemojte to, rad na crno nekome znači hleba za decu i litar mleka.
Kaže - socijalno ćemo zbrinuti. Zbrinućete ministre. Zbrinuli ste i jedan deo onih koji su otišli na biro rada, ali najviše dve godine.
Radnik koji ima 45-46 godina života, sa te dve godine ima 48 ili 50 godina života, pa se pitam - ko je taj od poslodavaca ko će zaposliti radnika koji ima 50 godina života, bez obzira na radno iskustvo. Primaće mlade, stručne. Ti ljudi ostaju u procepu, niti su u penziji, jer nemaju godine da odu u penziju, niti su u radnom odnosu, i ostaju bukvalno na ulici.
Pretvorili ste od 6. oktobra 2000. godine naovamo Srbiju u vašu laboratoriju, eksperimentišete. Onda me to podseti na to kada je svojevremeno onaj savetovao seljaka da stavi bolesnu kravu, prednje noge u hladnu vodu, zadnje noge u hladnu vodu, i na kraju kaže - crkla krava; i šteta što crče, imao sam još toliko lepih ideja. Nemojte više te vaše ideje da sprovodite nad Srbijom.
Fond solidarnosti, socijalni dijalog, sve su to, dame i gospodo narodni poslanici, prazne priče posle kojih će krkljati stomaci bar još 400-500.000 građana Srbije.
Da li se neko od 6. oktobra 2000. godine do danas zaposlio? Da li ste pokrenuli privredu? Da li je neko, osim onih vaših članova stranaka koje ste zaposlili u svim onim agencijama, koje ste formirali za svako ministarstvo i za svaki zakon agencija, osim njih, da li se još neko zaposlio u Srbiji?
Doduše, ovde nema agencija, ali ima fond, a to znači isto. Opet će se po partijskoj liniji zaposliti neproduktivno, a oni koji treba da stvaraju dohodak, oni od kojih treba da živimo, i mi i vi i ja, ne rade i neće raditi.
Osnov ovog zakona je da se sakriju dosadašnje i buduće neuspele privatizacije, da se opravdaju silna bivša i buduća otpuštanja. Zakon je neprimenjiv. Možete ga primeniti silom.
Od ovog zakona niko koristi neće imati, osim poslodavaca i osim toga što ćete ostati i još koji mesec u ministarskoj fotelji.
Kaže - ugovor između poslodavca i zaposlenog. Svuda poslodavac plaća minimalnu cenu i državi i zaposlenom. Sindikati su nedovoljno razvijeni. Vidim gospodu iz sindikata gore na galeriji, sindikati su u ovoj državi nedovoljno razvijeni. Trese se poslodavac u Nemačkoj kad sindikati najave štrajk.
A osnovna borba naših sindikata je da postanu reprezentativni. Čitam da je još jedan pre neki dan postao reprezentativan jer ima 300.000 pristupnica u taj sindikat. Bar 10 ljudi znam koji su se ovih dana iščlanili iz tih sindikata, jer sindikati ne mogu da štite radnike, niti imaju instrumente, a bogami nema ni volje.
Na kraju, član 104. i dalje, zarade i ugovaranje. Mora se odrediti koeficijent, po radnim mestima ili po stručnoj spremi. Ovako se zloupotrebljava i ovaj član zakona. Sindikat tu ne može ništa da uradi. Tehnološki višak, član 153. do člana 157. Član 158. - otpremnina. Određena je jedna četvrtina i jedna trećina od čega? Mora se u zakonu reći - tri plate, devet plata, bruto dohodaka, 15 bruto dohodaka kao otpremnina. Ne može - jedna trećina od nečega. Dalje, pripravnici nisu regulisani. Moram da požurim jer skraćujem vreme, dosta je mojih kolega iz SRS koji treba da govore.
Saradnja sa Službom zapošljavanja je takođe neregulisana, obaveze poslodavaca su takođe neregulisane, zaštite radnika nema, invalidi, druga i treća kategorija, izbrisani. Sindikat ovakav kakav jeste ništa ne može da uradi u zaštiti radnika. Prema tome, ministre, povucite ovaj zakon, ili povucite ručnu, za početak.
Ministre, samo tri reči. Narod nema leba od 2000. godine naovamo, džabe sve vaše priče, te krokodilske suze i sve ostalo. Ostavili ste milion i po radnika bez posla, imali su socijalno, imali su penziono, imali su kakvu-takvu crkavicu u doba kada je Srbija bila pod najtežim sankcijama koje su ikada jednoj zemlji uvedene. Kada ste vi došli na vlast, bez leba je ostalo 900.000 ljudi, i o tome se radi.
To što ste vi slatkorečivi, prestanite više sa tim.
Dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što uopšte pređem na zakon o medijaciji, moram ovde pred vama i pred srpskom javnošću da iznesem jedan utisak. Činjenica je da je vreme za diskusiju ipak nepravilno raspoređeno, jer osim poslaničkog kluba SRS, nijedan drugi poslanički klub ne iskoristi vreme koje mu po Poslovniku pripada.
Utisak je da je u obrazloženju svakog zakona koji smo donosili bilo da se približavamo Evropi. Ovim predlogom zakona približavamo se Evropi, onim od juče smo se takođe približavali Evropi. S obzirom da smo doneli 100 i nešto zakona u poslednje vreme, bojim se da se u tom svom približavanju Evropi toliko ne zalaufamo, pa da promašimo Evropu. Zato vas molim da vašim prijateljima iz Evrope kažete da nas, kad požurimo prema njima, zaustave da budemo zajedno sa njima.
Zakon je u suprotnosti sa Zakonom o parničnom postupku i Zakonom o radu. Norme moraju biti u saglasnosti sa ovim zakonima. Postupak nije propisan na adekvatan način, ne zna se ko pokreće postupak, koja su pravila postupka.
Uvodi se tačka 6 - dostojnost za obavljanje postupka, moralno-politička podobnost. Nije precizirano kada medijator može da bude isključen. Šta je lični interes medijatora? Šta je to što će, kao lični interes, ograničiti medijatora da u jednom postupku uopšte može da bude medijator.
Troškovi postoje i oni su enormni i padaju na teret stranaka u sporu. Troškovi su po advokatskoj tarifi, a svi koji su imali malo posla sa sudom i advokatima znaju kolike su te tarife. Normalno, stranke plaćaju te troškove, bez obzira na rezultate medijacije.
Zakon je nemoguće primeniti u praksi. Imali smo mi već, kao alternativu medijaciji, mirovna veća. Pitam da li je konsultovana stručna javnost, jer smo mi nedavno imali, na jednom velikom naučnom skupu, pedesetak vrhunskih imena pravne misli. Sa nekima od njih sam razgovarao, niko nije konsultovan, osim ako niste konsultovali Dragora Hibera, Gašu Kneževića ili Stevana Lilića da vam prepiše neki zakon, jer je i ovaj zakon prepisan odnekle, pa pretpostavljam da je Stevan Lilić, s obzirom da je on vičan tome, ovo uradio. Normalno, nije on to uradio iz ljubavi, možda za neku paru.
Na kraju, moram da skratim da bi i kolege koje dolaze posle mene imale par minuta da kažu, molim gospodina ministra, s obzirom da zna da će ovaj zakon biti usvojen, vi ćete imati većinu za usvajanje, evo prilike da ovaj zakon odmah primenimo u praksi. Tako ćete spasti ugled vaše koalicije, a možda i jednu političku stranku koja je sa vama u koaliciji.
Naime, Danica Drašković je tužila 13 poslanika ovog parlamenta, poslanika SPO, četiri poslanika iz parlamenta SCG i jednog ministra.
Predlažem, gospodine ministre, čim ovaj zakon stupi, u skladu sa članom 32, a mislim da taj član određuje kada zakon stupa na snagu, da odredite medijatora i odmah predlažem, s obzirom da se gospodin Zoran Krasić vrlo dobro pokazao kao likvidacioni upravnik Demokratske stranke, a taj posao privodi kraju, da ga izaberemo za medijatora u ovom sporu.
Dame i gospodo narodni poslanici, u jučerašnjoj raspravi u načelu, poslanici Srpske radikalne stranke, poslanički klub Srpske radikalne stranke je rekao, ukoliko usvojite amandmane poslanika Srpske radikalne stranke, nismo rekli da ćemo glasati za zakon – vi ćete glasati i izglasati zakon, jer pretpostavljam da ćete nakrpiti većinu, obzirom da vas sada nema ni polovina od onoga koliko vas treba – nego da će taj zakon bar malo biti primenjiv i bar malo ličiti na zakon.
Narodni poslanik Darko Glišić podneo je amandman da se u članu 12. stav 1. reči "po pristupačnim cenama" brišu.
Voleo bih da neko i nama narodnim poslanicima ovde u skupštinskoj sali i građanima Srbije kaže šta je to termin "pristupačna cena"? Ko je taj ko će određivati "pristupačnost cene"? Imamo u ovom zakonu dalje da će to biti agencija, da će onda određivati cenu. Koji su to aršini kojima će se pristupačnost cene određivati.
To je nešto što je za ministra, što je za njegov kabinet, nešto što je za predsednika Vlade pristupačno. Za građane Srbije, koji već četiri godine trpe gladni, goli i bosi, skoro milion ljudi je na birou i ne prima ništa, i jedan dinar je "nepristupačna cena", jer ni taj jedan dinar nemaju.
Naravno, poštanske usluge moraju da se plate. Normalno je da cena mora da bude određena. Suludo je, da ne kažem neku težu reč, u zakon, u pravni akt ubaciti termin "pristupačna cena".
Da bi zakon ličio na zakon, smatram da ovaj, a i sve amandmane Srpske radikalne stranke treba usvojiti. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo smo kod člana 14. već došli u situaciju da ponovo moramo da kritikujemo zakonske projekte i predloge koje predlažete unazad nekoliko meseci. Uhvatila ovaj skrpljeni DOS neka agencomanija, jer u svakom zakonu se formira agencija, svako ministarstvo za svaki posao formira agenciju i u te agencije se zapošljavaju članovi stranaka. Prihvatam da ljudi moraju da zbrinu svoje članstvo, i njihovo članstvo trpi opštu nestašicu i opštu socijalnu bedu koja je zahvatila Srbiju, ali nemojte baš u svaki zakon. Ova agencija koju predlažete zaposliće neprofitabilno nekoliko hiljada ljudi sigurno u Srbiji; umesto u ovome, radiće u agenciji.
SRS i narodni poslanik Dragan Čolić u ime SRS je predložio da se u ovom članu, a poslanici SRS u ostalim članovima, agencija briše i da ministarstvo dalje vodi poslove, a ministarstvo ima i stručne i osposobljene kadrove da poslove mogu da obavljaju.
To što se radi konkretno o ministarstvu kada ste delili - kad dahije dele blago, pa su apetiti kandidata za ministra porasli, a nisu imali dovoljno kadrova u svojoj ili u bratskim strankama, pa su onda spajali po četiri vrlo bitna ministarstva, velika i od vitalnog interesa za Srbiju, spajali po četiri ministarstva u jedno, pa to ministarstvo ispalo preglomazno, to je problem one poslaničke grupe i one stranke koja je to ministarstvo uzela.
Prestanite sa pravljenjem neprofitabilnih institucija u kojima ćete zapošljavati birokratiju, koja će se širiti tako što će od jednog birokrate za mesec dana postati dva, od dva četiri itd. Već sam jednom rekao u svojoj diskusiji, birokratija se širi kao ameba, razmnožava se bespolno, deobom. Nemojte opterećivati ovu Srbiju, ionako jedva diše.
Dame i gospodo narodni poslanici, u svakom članu gde se pominje reč "agencija" stajaće amandman SRS da se reč "agencija" zameni rečju "ministarstvo" iz razloga koje sam, braneći jedan od amandmana, maločas rekao. Razlozi su apsolutno isti i obrazloženja mogu da budu apsolutno ista.
Republička agencija za poštanske usluge je parazitska organizacija koju vi tovarite na grbaču srpskog naroda. Ovo će, normalno, morati da poveća cene poštanskih usluga. Samim tim će, normalno, moći da skoči plata svih onih koje ćete zaposliti u agencijama i samim tim će normalno građani Srbije biti, za svaku dopisnicu, za svako pismo, za svaki telegram, za svaku uslugu koju pruža pošta, siromašniji za koji dinar. Samo se pitam hoćete li i ovu agenciju reklamirati na onim žutim stranama vašeg registra poštanskih i telefonskih brojeva. Mnogo ste počeli da mi žutite, gospodo iz ministarstva.
Dame i gospodo narodni poslanici, pretpostavljam, gotovo sam siguran da je ministar ovde, da ga nije zadržao juče na prijateljskom ručku MMF, video sam ovde kad se izljubio sa MMF, pretpostavljam da je on tu, sigurno bi prihvatio ovaj amandman, a svi amandmani vas upućuju na to, gospodo iz ministarstva, da ovaj zakon povučete iz procedure, da ga uredite, da bar liči na zakon i da ga onda donesete pred narodne poslanike, da o njemu raspravljamo i da glasamo.
Narodni poslanik iz SRS je podneo amandman da se reč "agencija" zameni rečju "ministarstvo". Gospodo iz ministarstva, nemojte molim vas više trošiti i vaše i naše vreme i vreme Srbije. Povucite zakon, dovedite u red, nemojte osakatiti poštu koja je, bar do donošenja ovog zakona, kako-tako funkcionisala. Sa ovim neće moći nikako.
Na kraju, kada je gospodin narodni poslanik našao za shodno da nam posle toliko amandmana odgovori, mislio sam da će, kao evropejac, kao kulturan čovek, da nam odgovori poštom, preko ovlašćenog i licenciranog operatora, u poštansko sanduče. Odmah mi je otvorio jednu dilemu. U zakonu kaže "korisnik poštanskih usluga", pa on objasni da mora da ima poštansko sanduče.
Moja porodica je tročlana. Supruga prima neke prospekte, ja primam uglavnom poreska rešenja i ostalo, sin prima ljubavna pisma. Hoće li ova agencija i ovaj ovlašćeni operator da nas teraju sada tri sandučeta da postavimo, jer smo svo troje korisnici poštanskih usluga?
I na kraju, hajde i da kupujemo te poštanske sandučiće, ali koalicioni partner našeg ministra, Bogoljub Karić, zatvorio je onu fabriku poštanskih sandučića u Vitomirici kod Peći. Tome ima već 10 godina, ukoliko se ne varam. Doduše, on je to uzeo od zajma za preporod Srbije. Trebalo je da napravi 75 fabrika, a izlio je 75 temelja i samo tu fabriku je napravio, osim ako ministar ne nađe nekog licenciranog, ovlašćenog, koji će da otvori novu fabriku i da pravi poštanske sandučiće.
Ako nam ovako odgovarate, gospodine poslaniče, bolje da nam odgovorite poštom.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman koji sam podneo na član 67. može se odnositi na prvih 66 članova, odnosno na prvih 108 članova ovog zakona.        
U članu 67. dolazimo do suštine ove kritike koje su poslanici SRS do sada izneli. Agencija ima svojstvo pravnog lica, koje stiče upisom u registar. Agencija posluje po propisima o javnim službama. Organ Agencije je Savet, dakle, direktorijum koji donosi sve odluke iz nadležnosti agencije. Agenciju predstavlja i zastupa predsednik Saveta itd.
U jednom od članova posle 67. određene su materijalne prinadležnosti ovih izabranih bogova koji će sutradan vladati u oblasti poštanskih usluga i kaže, predsednik saveta ima primanja u visini od 10 prosečnih ličnih dohodaka.
Prosečan lični dohodak u Srbiji je sada negde oko 16.000 dinara, ne znam tačno, pa puta 10, to vam je 160.000 dinara, pa puta nekoliko članova, ne samo da ćete onih nekoliko hiljada, onih koji su vam lepili plakate u predizbornoj kampanji, nagraditi na ovaj način što ćete ih ugurati u ovu agenciju širom Srbije, nego ćete i one koji su se posebno istakli u predizbornim aktivnostima nagraditi na taj način što ćete im dati 16 prosečnih ličnih dohodaka.
Dame i gospodo narodni poslanici, DOS-ovska vlast ovog krnjeg DOS-a, kao i onog prethodnog DOS-a, toliko je osiromašila ovu Srbiju, preko milion ljudi je zahvaljujući potezima jedne, druge ili ove treće vlade ostalo bez posla, bez hleba, bez socijalnog i penzionog osiguranja, ali će zato, obzirom da nisu u vašim strankama, i dalje ostati, i još jedno 400.000 do kraja godine planirate.
Uostalom, koalicioni partner našeg ministra je u toj predizbornoj kampanji govorio da će da poskida sve lance i katance da zaposli 500.000 ljudi, a i od ovih 2.000 koliko ima u "Telekomu" Karić, a i od onih 2.000 koje ima u svojim preduzećima, otpustio je pre neki dan 50%. Toliko o tome.
Nemojte se igrati, gospodo iz Ministarstva, povucite ovaj zakon. Samo ćete natovariti na grbaču srpskom narodu nove dažbine, a nikakvog poboljšanja i nikakve koristi od ovog zakona neće biti.
Dame i gospodo narodni poslanici, velika je šteta što danas nemamo prenos, jer bi građani Srbije mogli da čuju jedan zapaljiv govor ministra Ilića, kao uostalom što su mu i svi govori bili vrlo zapaljivi.
Prestanite sa demagogijom, pustite nas da radimo. Srbiji treba rad, Srbija treba da se izgrađuje, dajte da izgrađujemo Srbiju i od svih tih obećanja o izgradnji, popravi Velja Ilić jedan most na Ostružnici, lepo ga je popravio, prošli put sam govorio, šteta što nije bio tu, lepo je popravljen. Tada sam rekao, ali moram da ponovim, obzirom da je sada tu. To je 59. most, ako računamo onih 58 što je Mrkonjić popravio. Kada popravi onaj železnički, pored ovog na Ostružnici, to će biti ukupno 60.
Doduše, Mrkonjić je to uradio za šest meseci, a Velja za pola mandata.
Gospodine ministre, prestanite više sa demagogijom, molim vas, jer ste takvu jednu demagošku parolu izbacili i prošli put kada je bila ona donatorska večera, ne znam ni gde ste sve išli, kada ste obećali da će vaše ministarstvo 30 miliona dinara da odvoji za Kosovo i Metohiju.
Prvo, nije ministarstvo vaša kompanija. Drugo, to znači da je Dinkić dao više nego što vama kao ministarstvu treba, čim možete 30 miliona ovako ladno da odvojite, a treće, država, odnosno Vlada treba da brine o ljudima na Kosovu i Metohiji, a ne da velikodušni ministar izdvaja iz ministarstva 30 miliona i da poklanja.
Hoće li ministarstvo da ode u gubitak ako vi to budete sada dali? Voleo bih da znam koji je to tender vaše ministarstvo dobilo, gde ste tih 30 miliona zaradili, osim ako nije sa grbače građana Srbije, odnosno kroz budžet.
Prepoznao sam kada je ministar malopre govorio o bilionerima, koji su se obogatili u ono doba, misli čovek na doba od buldožer revolucije naovamo, tako da se vi gospodo iz SRS ne nađete povređenim ili pogođenim. On misli na milionere koji su nastali od buldožer revolucije naovamo.
Pri tom pretpostavljam da misli i na Karića. Gospodine ministre, u doba kada je ministar za saobraćaj i veze, gospodin Dragan Todorović iz SRS vodio to ministarstvo, Karić je tolike veze imao sa poštom što je njegova fabrika u Vitomirici kod Peći – za koju je dobio zajam za preporod Srbije od Slobodana Miloševića, 75 fabrika je trebalo da napravi – jedina fabrika koju je napravio, to je ta fabrika poštanskih sandučića, tada je ona radila. Evo već nekoliko godina ne radi, tako da ni tu nema veze Karić sa nama.
U to vreme milionera nije bilo. U to vreme priliva iz inostranstva, o kojima govorite, nije bilo. Vama su stizale milijarde, čekale su 6. oktobar u Segedinu, naređali se kamioni, samo da prođe buldožer revolucija, pa da uđu silne milijarde evra u Srbiju i da podignu Srbiju. To su priče pre i neposredno posle buldožer revolucije.
Još jedno pitanje vezano za kablovsku televiziju. Kako možete da kritikujete Soroša? On vas devet godina izdržavao dok niste došli na vlast i vi sada napadate čoveka.
Da se vratimo na to čemu danas treba da razgovaramo. Ovo je još jedan, dame i gospodo narodni poslanici, zakon od onih zakona koji se prave za vitrinu, za stalažu, za ministrovu policu sa knjigama, zakon koji u dobrom delu neće moći da bude primenjiv. Drugo, toliko je pošti bio potreban da se čudim kako su u doba Miloša Obrenovića Tatari nosili poštu od Stambola do Beograda na konjima, a nisu imali ovakav zakon.
Gospodine ministre, vrlo dobro morate da znate, ako ste ministar, četiri ministarstva su se grupisala u jedno ministarstvo kojim vi rukovodite, šta znači pošta i za ono najudaljenije selo. Neko od gospode poslanika reče ispod Golije, ispod Kopaonika, ispod Jastrepca, ispod mnogih drugih mesta, i u mojoj Kulini, pošta je centar okupljanja građana, gde se u pošti dešava sve, gde u poštu i novine dolaze, dolaze ljudi u poštu i čekaju da im pismo od dragih dođe.
Ne znam, ova agencija ako ne uredi stanje, kako će ljudi to ubuduće da rade. Gospodine ministre, vrlo jasno, nedvosmisleno ste rekli ... Znam jednog novinara kome ste pošli tako, pa nadrlja čovek. Znate, kada gospodin ministar ovako teatralno ustane, gledao sam na televiziji novinara neke novosadske televizije, ustade ovako ministar, pa kada ga razvuče, bolje je sačuvati se.
Ono što gotovo svi poslanici SRS kritikuju u ovom zakonu jeste agencija, još jedna agencija koju formirate, još jedno otvaranje birokratskih mesta, još nekoliko stotina mesta u velikim poštama, u velikim poštanskim centrima i još nekoliko hiljada neproduktivnih mesta širom Srbije, koja će pasti na teret građana Srbije. Kaže se da se agencija samofinansira tako što uzima 25% od pošte, a pošta da bi živela moraće da poveća cenu poštanske usluge i u krajnjoj liniji plaća onaj ko koristi usluge te pošte.
Izvinjavam se, nemamo više vremena za raspravu o ovom zakonu, ali vreme SRS dolazi. Mnogo štošta u ovom zakonu treba promeniti. Ako se bude uspelo ovim amandmanima, kojima smo pokušali bar donekle da dovedemo zakon u red, dobro; a ako ne uspemo, SRS sigurno neće glasati za ovakav zakon.
Dame i gospodo narodni poslanici, pored toga što sam pod injekcijama, nisam mogao da ne uzmem učešće u diskusiji kada je jedan od ovakvih zakona na dnevnom redu. Nego, pre toga samo nekoliko napomena, da bi se i neke stvari iz diskusije kasnije razbistrile.
Nekoliko puta sam već prošao ovim mostom koji je renoviran, koji je popravljen i koji povezuje Ostružnicu sa autoputem. Vrlo je lepo urađen, solidno je urađen, međutim kada je najavljivano puštanje tog mosta, kaže - pušta se put i most.
Put je uradila ona nenarodna vlast do revolucije 2000. godine, i most je uradila, pa su vaši prijatelji iz NATO pakta taj most srušili i sada, pošto je ovaj most napravljen zajedno sa onih 58 mostova koje je Mrkonjić napravio u doba obnove i izgradnje odmah posle bombardovanja, to će biti 59 mostova. Kada ministar Ilić popravi i onaj železnički, koji je tu pored i koji povezuje Makiš sa ovom prugom za Vojvodinu gore, biće ukupno 60 mostova.
Što se tiče drugog dela autoputa, druge trake autoputa Batajnica - Beška, kada smo išli na sednicu Odbora za bezbednost u Suboticu, gospodin Ivica Dačić je rekao, s obzirom da se tada puštao taj put, kaže - samo u doba moje vlasti ovaj put je tri puta puštan. U doba Živkovićeve vlasti još dva puta, a evo ga sada i Velja Ilić pusti šesti put.
Zakon je svakoj državi potreban, zakon je potreban u svakom segmentu društva, jer što zakon bolje reguliše materiju, to će manje lutanja, manje mogućnosti za promašaje, manje mogućnosti za manipulacije biti. Međutim, ovaj zakon ne rešava problem železnice.
Mnogi poslanici iz SRS su govorili, tako da ne bih da njih ponavljam, iz prostog razloga što ovaj zakon neće popraviti prugu, neće kupiti nove lokomotive, neće kupiti nove vagone, neće elektrificirati prugu. Brzina je svedena na 30 do 45 kilometara na čas. Malo bolji biciklista pored voza stiže prvi. Reče ministar Ilić sinoć - moramo požuriti da nas ne obiđu.
Žao mi je što ministar nije tu, pokušali su preko Rumunije u doba bombardovanja, napravili su jedan most, delta Dunava ih je uništila, više su para uložili u deltu Dunava za taj most da bi povezali Rumuniju, Bugarsku i da bi izbegli ovaj koridor koji prolazi kroz Srbiju i na kraju nisu uradili ništa. Ne mogu nas obići, takav nam je geostrateški položaj da nam i pruga i put, moravska dolina naniže i Dunav, obezbeđuju prioritet u ovom delu posla. Nezaobilazni smo.
Železnica nije mogla sama, ali sada se priča o tome da je železnica jedno vreme stala sa renoviranjem, sa izgradnjom, sa kupovinom novih vagona, železnica nije mogla sama baš zbog toga što država nije vodila računa onoliko koliko je trebalo. Železnica ne mora da bude rentabilna, ali je svakoj državi neophodna.
Odnos države prema železnici je bio katastrofalan. Ovaj zakon ne rešava elementarni problem. Prvo, koliko para treba i, drugo, odakle pare. Odgovore na ta pitanja mora ovo ministarstvo dati. Da li razmišlja o razvoju kroz koncesije, da li razmišlja o razvoju kroz zajednička ulaganja, da li razmišlja o razvoju kroz kredite, kako razmišlja, morali su pre toga ovom domu da kažu.
Na kraju, u mnogim članovima ovog zakona stoji ono što srpski radikali kritikuju od samog početka od kada ste počeli ove zakone da donosite, kaže član 57 – za izdavanje licence za prevoz plaća se naknada. U redu. Visinu naknade iz stava 1. ovog člana utvrđuje ministar. Zašto ministar? Zašto ne ministarstvo, zašto ne Vlada, zašto ne država preko ministarstva? Zašto se omogućava jednom čoveku? Čim je jedan u pitanju postoji mogućnost, uvažavam ministra Ilića, ali postoji mogućnost da se čovek iskvari. Imamo neke ministre iz onog prethodnog DOS-a koji su bili na tim funkcijama na kojima je sada ministar Ilić, obećavali su mnogo, kleli su se u poštenje, a posle ispadoše neverovatne afere.
U članu 58. kaže - ministar bliže propisuje uslove za izdavanje sertifikata o bezbednosti za prevoz. Zašto ne ministarstvo? Zašto ministar? Član 60 – za izdavanje sertifikata o bezbednosti za prevoz plaća se naknada, a visinu naknade određuje ministar. Član 62 – ministar propisuje bližu sadržinu sertifikata o bezbednosti za prevoz, i opet ministar. Član 74 – ministar propisuje uslove itd.
Na kraju, član 94, direkcija za železnice počeće sa radom najkasnije od 1. januara 2005. godine. Mislim da je ministar izgubio kalendar i zato sam spremio jedan kalendar SRS, moliću vas da mu ga uručite. Član 96, ovaj zakon stupa na snagu 1.10. 2004. godine. Na kraju, zadnji pasus člana 96. kaže - u obavljanju delatnosti od opšteg interesa u javnom prevozu putnika i roba primenjuju se propisi od 1. januara 2006. godine. Pitam zašto sada ministar brine brigu radikalskog ministra za kapitalne investicije, jer 1. januara 2006. godine sigurno gospodin Ilić neće sedeti u toj fotelji i već vidim ko će iz redova SRS biti tu.
Dame i gospodo narodni poslanici, mi iz poslaničke grupe SRS smo smatrali da je ovaj zakon, ovakav kakav jeste, bolje doneti sad, nego ostaviti nerešeno pitanje još izvesno vreme. Pitanje je da li treba ukinuti vojne sudove i da li preneti u nadležnost civilnim sudovima dela koja se tiču isključivo vojske jeste pitanje o kome bi trebalo malo više diskutovati, a mi smatramo da vojne sudove nije trebalo ukidati, nego da je trebalo upodobiti i te zakone koji se odnose na vojno tužilaštvo.       
Međutim Beogradski sporazum i Ustavna povelja ovu državu obavezuju, a mi smo bili i protiv Beogradskog sporazuma i protiv Ustavne povelje, ovakve kakva jeste, obavezuju ovu državu da uredi i ovaj deo, tim pre što su godinu dana, manje ili više, vojni sudovi blokirani. Dozvoljavalo im se da rešavaju neka elementarna i manje problematična pitanja, ali kod svih velikih pitanja nisu mogli da donose presude, upravo tome je bila kočnica sama Ustavna povelja.
Postavlja se ministru, Ministarstvu i narodnim poslanicima, a i državi Srbiji jedno pitanje koje će vrlo brzo morati da dođe na red, a to je da li su sudovi, tužilaštva i pravobranilaštva spremni i sposobni, kadrovski, da preuzmu i ovaj posao. Činjenica je da su i tužilaštva, od opštinskog pa do republičkog, i sudovi, od opštinskog pa do republičkog, prenatrpani predmetima, da malo kadrova imaju i da oni ljudi koji su u tim sudovima ili tužilaštvima padaju s nogu.
Neophodno je da, pored ovoga što ćemo uraditi, ministar razmisli o povećanju broja izvršilaca u tužilaštvima i sudovima. Tu država ne sme da škrtari. Što se tiče vojnih odeljenja, specijalnih odeljenja u sudovima, normalno je da treba primiti ljude koji su spremni da se demobilišu, jer oni sad postaju civilne sudije i, pre svega, njima treba obezbediti posao u ovim odeljenjima, jer su i krivična dela koja se odnose na oblast vojske malo specifična u odnosu na krivična dela koja su u civilstvu.
Ovde se postavlja još pitanje suđenja koja su započeta u vojnim sudovima za dela koja su, pre svega, ovu državu debelo koštala, pri tom mislim na suđenje koje je početo eks-generalu Perišiću, jer koliko se sećam, njemu je Vrhovni savet odbrane i oduzeo čin, a da li mu je vratio to ne znam, ali znam da su novine bile pune petnaestak dana naslova o tome kako je Perišić, pošto se dokopao vojnih dokumenata, torbu vojnih dokumenata zamenio za torbu novca.
Doduše, ova torba koju je dobio bila je i Samsonajt, ona druga je bila obična kožna torba, ali verovatno vrednost u toj torbi je bila daleko veća od onoga što su mogli parama da pokriju. Eks-general se pozvao na imunitet jer je u to vreme bio, čini mi se, savezni poslanik i tu se stalo. Pošto on nije više savezni poslanik i potpredsednik vlade, pošto je on običan građanin ove države, osim ako nije prešao u neku od vladajućih stranaka, mislim da ovaj postupak hitno treba nastaviti, jer će sve više špijunaže biti. Izgleda da je špijunaža najprofitabilnija grana delovanja pojedinih koji su nekad činili vlast u Srbiji.
Sada, kao država, imamo još jedan veliki problem koji će morati hitno da se rešava, možda u saradnji sa ovim odeljenjima, a možda i normalni civilni sudovi da rešavaju. Godinama je "Jugoimport" SDPR za vojne viškove, vojnu opremu, zastarelu, nalazio tržište izvan zemlje i prodavao. Sada je formiran, zahvaljujući malo kratkovidoj, a možda malo i dugoprstoj ideji pojedinih iz vladajuće garniture, nekakav fond koji bukvalno krčmi i rasprodaje, harači po vojnoj imovini.
Fantomska organizacija koja najdirektnije pljačka imovinu, kad kažem vojna imovina, pre svega mislim na imovinu koju su u krajnjoj liniji kupili svojim sredstvima građani ove države. Prema tome, pljačka vojske je istovremeno i pljačka države.
U novinama sam pročitao da je taj fond svojevremeno prodao podmornicu, a da niko nikoga za to nije pitao i, gospodin Proroković će me podsetiti, radi se o pet miliona evra za onu podmornicu, dakle, uzeli su pet miliona evra, a gde su ih usmerili, sam bog zna.
Priprema se prodaja Karađorđeva ili bar izdavanje u zakup na nekih 20 ili 120 godina, ne sećam se, a pitanje šta i koliko vredi Karađorđevo je pitanje svih pitanja, neprocenjivo bogatstvo. Neko hoće da opljačka i očerupa i taj deo koji je izgleda malo civilni, ali je pod vojnom jurisdikcijom do danas bio.
Poslednja afera koja se tek otvorila, a koja će se najverovatnije, ukoliko ovo pravosuđe odradi svoj posao, završiti zatvorom i debelim zatvorskim kaznama, jeste pitanje prodaje zgrade Vojnog instituta u Katanićevoj ulici, gde je, po prvim procenama, zgrada prodata nekakvom američkom preduzeću za gradnju, ne sećam se kako se zove, jer nije bitno ko je kupio, nego koliku je proviziju dao, za vrednost 300 i nešto stanova, a u ukupnoj vrednosti 25 posto manje nego što ta zgrada vredi.
Ta ista fantomska firma otvorila je žiro račun i u Crnoj Gori i sva sredstva koja se prodaju, sva vojna imovina koja se prodaje, sredstva ostaju u Crnoj Gori. Otvorila je račun u Delta banci u Beogradu i niko živ osim njih nekoliko koji vode taj fond ne zna gde se i koliko para nalazi na tim računima i gde se te pare troše.
Da nije bilo neke unutarstranačke rasprave u G17 plus, zamalo da napravim lapsus pa da kažem G17 posto, Dinkić iz G17 kritikuje Davinića iz G17 zašto je zgrada prodata za 20% do 25% jeftinije. Davinić iz G17 kaže da nije potpisan ugovor, potpisan je predugovor i mi dođemo do papira, do ugovora koji je potpisan i ugovora koji obavezuje ovu državu, osim ukoliko se ne uhapse potpisnici ugovora. Pljačka samo na ovom slučaju je neverovatna. Sada će se zvati G 25%, jer je otprilike 25% vrednosti otišlo.
Upravo govorim o onome što će ova vojna odeljenja morati hitno da rade. Ovo je samo par slučajeva koje smo pročitali u štampi. Koliko toga stvarno ima, to će tek da se vidi i tek će sredstva javnog informisanja, ukoliko im neko ne stavi katanac, moći da nas obaveste.
Sve ovo o čemu sam govorio ukazuje na stravičan napad na vojsku kao instituciju, sa ciljem da se vojska narodu najprostije rečeno ogadi, a činjenica je da sada imamo ispod 50% odziva u poslednjem pozivu na služenje vojnog roka i to znači da je ugled vojske i kod onih koji vojsku treba da služe drastično opao.
Deca regruti odlaze u bolnice na civilno služenje vojske. Rade najprljavije poslove u svim službama koje su potpisale sa vojnim odsecima, najprljavije poslove, pa i kod predsednika Republike u Narodnoj kancelariji. Tamo ima onih regruta koji služe vojsku. Onaj drugi zdraviji deo srpstva je svoje sinove poslao na odsluženje vojnog roka, jer smatra da ti ljudi moraju da se obuče, da brane možda već na proleće ovu državu, jer kako stoje stvari sve više se Šiptara konkretno naoružava i velika je opasnost da nam one tri opštine, na koje su odavno bacili oko, a i ceo jug Srbije na koji su bacili oko, ali se o tome ne priča, otmu.
Da li će ovaj koji sada drži metlu u nekoj od bolnica ili drži plajvaz u Narodnoj kancelariji biti spreman i sposoban da uzme pušku i brani državu ili će i dalje oni držati metle u bolnicama i plajvaze u kancelariji predsednika države, to ćemo tek da vidimo, ali mislim da se namerno srozava ne samo ugled vojske, nego i odbrambena moć ove države.
Prema tome, ova vojna odeljenja koja će se formirati pri sudovima imaće pune ruke posla, ukoliko taj posao budu htela, mogla i ukoliko im bude dozvoljeno da rade, a nadam se da hoće.
To što je Perišić prodao torbu dokumenata, to se samo uhvatilo i to su uhvatili vojni istražni organi i počeo da sudi vojni sud. To što se nije uhvatilo, što je odlazilo kamionima i to što su nam špijuni iz celog svega zaposeli sve institucije, počev od Vlade 2000. godine, posle one poznate buldožer revolucije, i što se u mnogim ministarstvima govorilo isključivo na engleskom, tu i tamo čujete poneku srpsku reč od onih čistačica i kafe kuvarica, koje baš nisu naučile engleski, to je druga priča.
Posebno kolo su vodile nevladine organizacije ili kako ste im tepali NGO tamo negde 2001. godine, a pri tom mislim na razne Sonje Biserko, na Nataše Kandić, na Olivere Vučo itd.
Ja vas molim, gospodine predsedavajući, primirite malo narodne poslanike da bi mogli da saslušaju moje izlaganje do kraja.
Dakle, ova odeljenja će imati pune ruke posla i od ministra i ministarstva očekujemo da ih posebno zaštite i osposobe da posao koji će raditi u potpunosti rade, a pri tom da nikakve politike nemaju uticaj na rad. A vojska kao institucija, bez obzira na sve blato koje se ovih dana od strane ovih nevladinih organizacija baca na nju, ostaje čista i ostaje jedini kamen spoticanja za sve neprijatelje spolja, a bogami i za neprijatelje iznutra.