Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Momir Marković

Govori

Izvinite mu se.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo već četiri-pet dana raspravljamo o amandmanima, pokušavamo da ovaj loš projekat zakona bar malo upristojimo, da ga dovedemo u red i da zaštitimo one zbog kojih se ovaj zakon i donosi.
U lopovskoj privatizaciji od 2001. godine naovamo sve što je valjalo od privrede u Srbiji pokupovano je za tri evra, za 30 evra, za 300 evra, ili 3.000 evra, uglavnom preko milion evra čak ni onaj Ju-Es Stil nije prošao.
Osnovni trošak kupaca, budućih poslodavaca, bio je radna snaga. Dakle, trebalo je što više radnika otpustiti, ne bi li se to svelo na nekakvu, po njima, razumnu meru. Danas, kada smo u situaciji da onaj zakon koji je izglasan, sećate se, na apsolutno nelegalan način, da je glasano iz Soluna, doduše, jeste elektronika otišla daleko, ali su poslanici obavezni ovde da sede i da odavde glasaju, i taj zakon je toliko osakatio i privredu i radnike, a danas pokušavamo da ovim zakonom bar malo ispravimo nepravdu i došli smo do člana 158, gde nam opet ministar podmeće kukavičije jaje.
Ne znam odakle je ovo prepisano, a u krajnjoj liniji me i ne zanima, jer će se ovaj zakon primenjivati u Srbiji. U članu 158. poslodavac je dužan da isplati otpremninu za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Na primer, pre šest meseci je kupio preduzeće, a znam, dame i gospodo iz vladajuće koalicije, da su se u mnogim prethodnim privatizacijama ugrađivali, a uostalom vidimo i sada kod "Knjaza", pa dve grupe, pa svako je podržavao svog, normalno, iz ljubavi prema novcu, ali to na stranu. Sada će "Knjaz Miloš" sigurno otpustiti nekoliko stotina radnika.
Uostalom, ministar je rekao u intervjuu, pre nego što je ovaj zakon došao u Skupštinu, da će ovim zakonom i drugim aktima u ovoj godini otprilike ostati još 300.000 ljudi bez posla. Sada umesto da zaštitimo te ljude, mi poslodavcu ostavljamo obavezu samo za vreme provedeno kod tog poslodavca. Da li je to šest meseci, godinu dana itd.
Narodni poslanik Milovan Radovanović podneo je amandman u kojem traži da se za svaku navršenu godinu radnog staža, bez obzira na poslodavca, isplati trećina ličnog dohotka, odnosno plate. Time ćemo one koji će ostati bez posla zbog ovog zakona i zbog politike koja se vodi u oblasti privrede, u oblasti zapošljavanja, da zaštitimo da bar godinu dana mogu preživeti, dok eventualno ne nađu neki drugi posao. Ovo naravno sve pod uslovom da oni Bugari i Rumuni ne navale u Srbiju i zauzmu i ona radna mesta koja će ministar eventualno otvoriti, kako je rekao.
Dame i gospodo narodni poslanici, član zakona na koji je u ime SRS podneo amandman narodni poslanik Vojislav Milajić glasi: "Ako krivicom poslodavca zaposleni ne koristi godišnji odmor ima pravo na naknadu štete u visini osnovne zarade utvrđene opštim aktom i ugovorom o radu".
Osnovna zarada se ni u jednoj firmi ne isplaćuje, nego pored osnovne zarade zaposleni imaju druge prinadležnosti. To je minuli rad, dodaci za prevoz, topli obrok itd. Normalno, visina zarade zavisi i od učinka u tom mesecu. Ovako se radniku koji nije mogao da koristi godišnji odmor, zato što se poslodavcu prohtelo da sa manjim brojem radnika ostvari obim, pa je deo otpustio, isplaćuje samo osnovna zarada, pored zarade koju je inače radeći stekao.
Amandman narodnog poslanika Vojislava Milajića kaže: U članu 76. reči "osnovne zarade utvrđene opštim aktom i ugovorom o radu" zamenjuju se rečima "naknade zarade koju bi ostvario da je koristio godišnji odmor ili u visini prosečne zarade u prethodna tri meseca, ako je povoljnije za zaposlenog". Ovako se ispravlja nepravda u ovom inače lošem zakonu, koji ćete normalno vi, obzirom da imate većinu u parlamentu, usvojiti i tako svaliti na grbaču zaposlenih, onih koji su još uvek zaposleni, ogroman teret.
Kada smo već kod zaposlenosti, u subotu 5. februara "Blic" objavljuje izjavu ministra Lalovića, koji kaže: "Meni se javljaju neki direktori koji kažu da su već u situaciji da moraju da dovode iz Bugarske i Rumunije radnike, jer naši radnici neće da rade za platu od 20.000". Žao mi je što ministar nije tu pa da ga pitam da ovde pred nama svima odmah posle mene izađe i da kaže koje su to firme i koji su to direktori, kakvi su to poslovi koje naši radnici neće da rade za 20.000 dinara mesečno, zbog čega moraju da uvoze radnike iz Rumunije.
Rekao sam u pežorativnom smislu rekao ministru da ćemo mi, ako on nastavi da vodi ovaj sektor, uskoro morati da uvozimo radnike jer je zaposlio sve, videli ste one procente koje je izračunao na nekom lošem digitronu. Međutim, ministar Lalović potvrđuje tu laž koju je izrekao za ovom govornicom i u sredstvima javnog informisanja.
Ja ću, ukoliko ministar ili neko iz Ministarstva ne bude odgovorio na ovo pitanje, u formi poslaničkog pitanja već u toku današnjeg ili sutrašnjeg dana postaviti ministru pitanje, da kaže koje su to firme i koji su to direktori koji su mu se žalili, pa da pošaljemo ljude sa biroa. Biroi su nam, inače, prenatrpani, pa da pošaljemo ljude sa biroa. Sigurno će se naći bar devet desetina onih koji će za 20.000 raditi u tim firmama, pa neće morati ministar da se muči da iz Rumunije uvozi radnu snagu.
Dame i gospodo narodni poslanici, predložiću Vladi da raspiše tender i da ministru Laloviću kupi novi digitron, jer je ovo digitron na kome računaju one procente broja zaposlenih, one statističke podatke koje je pre neki dan izneo.
Na jednom mestu, u članu 50. piše 36 sati, a ovde 35. Sada to poslodavca stavlja u situaciju da obavezno mora da prekrši zakon. Ako da 35 sati, prekršio je član 50. zakona o radu, a ako da 36 sati, onda je prekršio član 80. zakona o radu.
Dame i gospodo narodni poslanici, očigledno je da je ovaj zakon odnekud prepisan i očigledno je da u tom prepisivanju prepisivači nisu iz one resavske škole pa da prepisuju kako piše, nego su prepisivali kako je kome palo na pamet. Verovatno je nekome od prepisivača šestica ličila na peticu i tako smo i došli u situaciju da u istom zakonu dva člana budu apsolutno u koliziji.
Da bi se ovaj zakon poštovao, mora prvo da se uredi. Posle svih ovih diskusija i posle svih ovih amandmana, ono što izlazi na površinu, to je jedina mogućnost - da Ministarstvo ovaj zakon vrati iz procedure, da sednu, bar da pročitaju još jednom, dvaput, da utvrde gde su pogrešili kod prevođenja i prepisivanja, i da onda, sa nekim zakonom koji će ličiti na nešto, izađu.
Kada sam već za govornicom, apsolutno podržavam i onaj amandman narodnog poslanika Živodarke Dacin, jer su i u najcrnjem, kako vi imate običaj da kažete, dame i gospodo narodni poslanici, eksploatatorskom režimu Slobodana Miloševića dobrovoljni davaoci krvi imali dva dana, ne računajući dan kada daju krv.
Dame i gospodo narodni poslanici, sećam se predizborne kampanje u kojoj je ova vlast, dakle ministri koji su sada na mestima ministara, kandidati za ministre, kao jednu od ključnih tačaka favorizovala borbu protiv "bele kuge". Činjenica je ovo što je uvaženi poslanik iz SRS rekao, da "bela kuga" preti da srpsku naciju već za 10 godina prepolovi.
Mnogo je manje onih koji idu u porodilište nego onih koji idu u bolnicu.
Amandman narodnog poslanika gospođice Nataše Jovanović treba da se prihvati. Prvo zbog toga što je u njemu ugrađen i mnogo bolje obrazložen ovaj amandman koji su dali poslanici SPS, jer oni govore samo o četvrtom detetu, a u amandmanu gospođice Nataše Jovanović kaže se - kao i zaposlena žena koja ima jedno ili dvoje dece, a rodi još dvoje ili više dece. Dakle, ovim amandmanom je obuhvaćeno peto, šesto i sva buduća deca.
Obrazloženje koje je dala Vlada, naravno na amandman gospodina Tome Bušetića, pa kaže dole da je obrazloženje isto, mada ne vidim da treba da bude isto. Kaže - amandman se ne prihvata iz razloga što su Zakonom o finansijskoj podršci porodici sa decom utvrđene mere populacione politike i stimulisanja rađanja dece kao što su roditeljski dodatak itd.
Roditeljski dodatak ne prima zaposlena žena, samohrana majka koja radi kao učiteljica i ima 15.000 platu. Taj dodatak iznosi 1.500, možda koji dinar manje ili više po detetu. Kada budemo raspravljali o zakonu o porodicu, pitaću ministra i šta je sa porodicama koje usvajaju decu, koje uzimaju decu u hraniteljstvo. Ta davanja su mizerna i samo ljubav prema deci te ljude tera da uzmu decu iz Zvečanske i da ih izvedu na put.
U svakom slučaju, ovaj amandman će i ovako lošem zakonu dati bar neki smisao. Zato predlažem da u danu za glasanje i poslanici skraćenog DOS-a dignu ruku za ovaj amandman i da bar onima kojima je ta pomoć neophodna i onima koji brinu da Srbija i posle nas živi pomognemo u ovom trenutku kada tu decu dižu, rađaju i dižu na noge, i stavljaju na put.
Dame i gospodo narodni poslanici, i oni koji malo duže pamte, da ne kažem oni koji su stariji, vrlo dobro se sećaju da je u onom ozloglašenom Zakonu o udruženom radu ova materija bila regulisana tako da se noćni rad plaća 35% uvećan u odnosu na dnevni rad. U svim zakonskim aktima koji su do sada bili na snazi procenat za noćni rad iznosio je 35%.
Kada kažem do sada, mislim do oktobra 2000. godine, do onog trenutka kada je buldožer revolucija sve okrenula na tumbe i počela da uspostavlja nova merila vrednosti. Još malo imamo i tu društvenu svojinu, koja će u ovoj vlasničkoj transformaciji biti prodata, imamo javna preduzeća koja će biti transformisana i uglavnom prodata, i kompletna imovina se svodi na deo koji će biti društvena svojina i deo koji će biti privatna svojina.
Kada je ministar, obrazlažući ovaj zakon, rekao da su u prošlom zakonu zaljuljali ono klatno, pa ono otišlo na stranu poslodavaca, izgleda da se neka činija uglavila tamo, pa ne da tom klatnu da se vrati na stranu radnika i da radnička prava bar malo podigne na nivo dostojan i rada i čoveka.
Ovim zakonskim projektom, gde vi predviđate 26% za noćni rad i 26% za prekovremeni rad, vi bukvalno branite poslodavca iz privatnog sektora.
Dakle, privatnike, one koji su zahvaljujući vama pokupovali tri četvrtine srpske privrede, društvene privrede, i one koji će zahvaljujući vama pokupovati i ono ostalo.
Normalno da će i u onom delu privatizacije, ukoliko gospodin Labus bude bolestan, dolaziće kod njega kući, ukoliko drugi budu bolesni i kod njih će kući dolaziti i ugovarati za koje pare, za koje sitne pare da otkupe i ovo malo što je ostalo.
Ovaj zakon mora da zaštiti radnike. Makar toliko da omogući da normalno i koliko-toliko pristojno živi. Vi ovim, gospodine ministre, štitite poslodavca, a poslodavci su uglavnom privatna lica i poslodavci su oni koji minimalnu cenu rada obračunavaju i minimalne doprinose plaćaju državi za svako radno mesto.
Znam mnoge iz svog okruženja kojima se danas uplaćuje minimalni doprinos i za socijalno, i za penziono i za invalidsko itd. Nemojte bar ovde da im uskraćujete.
Pošto niste bili tu kada sam, braneći jedan amandman, pročitao u subotu vašu izjavu da su se vaši neki prijatelji, direktori javljali da dovode radnike, odnosno da su prinuđeni da će uskoro dovoditi radnike iz Rumunije i Bugarske, jer kod nas niko neće da prihvati da radi za 20.000, ministre, zahtevam od vas da izađete i da kažete - to su ta preduzeća, to su te ustanove, to su ti direktori, pa da ljudi koji sede na galeriji i koji zastupaju te radnike odmah obaveste ljude da odu da se zaposle kod tih vaših prijatelja koji nude 20.000 mesečnu zaradu za posao.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući. Dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što sam došao u skupštinske klupe, 32 godine radnog staža sam ostvario uglavnom u privredi. Za te 32 godine ne mogu da se setim ijednog zakonskog akta po kome je zarada za slučaj sprečenosti, pri tom se misli isključivo na povredu van radnog mesta i sprečenost zbog bolesti, bila manja od 80%.
I u doba pre Slobodana Miloševića, i u doba Slobodana Miloševića, tih 10 godina o kojima govorite, i u doba do 2001. godine, do donošenja ovog zakona o kome je uvaženi poslanik gospodin Paja Momčilov govorio, uvek je procenat bio, za sprečenost stečenu van rada, za povredu van rada i za bolest, 80%.
Znamo da se u svim ugovorima koji se danas sklapaju, sklapa minimalna cena rada i 65% od minimalne cene rada, i pitam se - koga štiti ovaj zakon, šta je svrha ovakvog zakonskog projekta, i pitam se - hoće li se ijednom to vaše klatno, bar na jednom od ovih članova zakona, vratiti, da bar malo zaštiti one koji su sve siromašniji i sve manje imaju i za parče hleba.
Smatram, sada se obraćam poslanicima vladajuće većine, da ćete u danu za glasanje pritisnuti zeleno dugme i usvojiti ovaj amandman, i tako omogućiti da se cena rada, da se plate onih koji su danas ostali u privredi, koji još uvek rade, bar malo zaštite.
Dame i gospodo narodni poslanici, ministar, po običaju, izađe u 13,50 časova, održa nam predavanje, ispriča kako se jedino mi iz SRS borimo za interese radnika. Doduše, mi smo to znali, i građani Srbije to znaju i bez njegove priče. Ispriča još toliko toga, a opet ne reče koje su ovo firme u kojima njegovi direktori i prijatelji daju po 20.000 dinara i ne mogu da nađu nikoga da zaposle.
Narodni poslanik Goran Cvetanović podneo je amandman na član 116. Predloga zakona. Amandman glasi: U članu 116. reči "60% osnovne zarade" zamenjuju se rečima "80% prosečne zarade u prethodna tri meseca", a reči "najduže 45 radnih dana u kalendarskoj godini" da se brišu. Zašto?
Osnovna zarada je minimalna cena rada i minimalna zarada koju zaposleni ostvari u toku meseca. Pored te osnovne zarade, postoje i druge prinadležnosti koje je poslodavac obavezan da daje i to zajedno znači prosečna zarada. Samim usvajanjem ovog amandmana zaposleni će imati veća primanja bar za četvrtinu od onoga što mu ovaj zakon propisuje.
Umesto 60% osnovne zarade, narodni poslanik Goran Cvetanović je u ime SRS podneo amandman da se isplaćuje 80% prosečne zarade i da se ova odrednica od 45 dana briše. Zašto? Iz prostog razloga što je, bar u ovom delu, a najviše zaposlenih radi sada u privatizovanoj i privatnoj privredi, zaposleni najmanje kriv, tačnije nije nimalo kriv zbog toga što poslodavac nije obezbedio posao, nije obezbedio sirovine, nije obezbedio finansijska sredstva da otprati proizvodnju i proizvodnja stoji. Da li će stajati 45, 46, 47 ili više dana, sasvim je svejedno.
Onaj ko je došao ujutru u šest sati na radno mesto nije kriv zbog toga što poslodavac nije obezbedio sredstva za rad, nije obezbedio finansijska sredstva, nije obezbedio sirovine ili nije obezbedio kupca za proizvod koji se proizvodi.
Gospodo narodni poslanici, tu nedavno, na jednoj sednici Skupštine, izađe jedan od poslanika vladajuće većine i, obrazlažući kako su zarade enormno skočile od 2000, u vreme buldožer revolucije, naovamo, reče – tada ste primali 50 maraka a sada primate 200 evra; pri tome, normalno, ne reče koliko su cene osnovnih proizvoda skočile, potrebnih za svaku porodicu.
Međutim, ono što ne reče onda i što se do sada nije reklo upravo se krije u ovom članu zakona, i kroz ovaj amandman poslanička grupa SRS hoće da tu manjkavost otkloni i da građanima Srbije predoči šta se dešavalo. Naime, neto zarada je ono što čovek primi na tekući račun, što primi u koverat. U bruto zaradu su ulazile nadoknade za topli obrok, za prevoz, regres za godišnji odmor, penziono, socijalno i invalidsko osiguranje itd.
Sada su sve to obračunali i rekli - e, to vam je bruto zarada.
Narodni poslanik Branislav Stevanović je svojim amandmanom tražio u ime SRS da se u Predlog zakona ubaci tačka 5) u kojoj će biti - za ishranu u toku rada, za regres za korišćenje godišnjeg odmora i 0,5% za svaku godinu rada ostvarenu u radnom odnosu. To je onaj minuli rad koji smo svi primali i znali smo da ga primamo. Sada, i ako ga primamo, posle ovog zakona pogotovo, nećemo znati, a verovatno ga nećemo ni primati.
Dame i gospodo narodni poslanici, očigledno je da ovaj zakonski projekat mora da se vrati Ministarstvu na doradu, i tek onda da dođe u proceduru, da se maksimalno zaštite prava svih zaposlenih, jer se ovim oduzima pravo na minuli rad.
Evo obrazloženja. Doduše, obrazloženje koje su dali narodnom poslaniku Branislavu Stevanoviću kaže - amandman se ne prihvata iz razloga navedenih za neprihvatanje amandmana narodnog poslanika Dušana Mrvoša itd. A, u obrazloženju za amandman Dušana Mrvoša kaže, amandman se ne prihvata iz razloga što su uvođenjem sistema bruto zarada 2001. godine u zaradu ugrađena navedena primanja u većini kolektivnih ugovora, kroz plate zaposlenih u državnim organima i javnim službama.
Dalje kaže - ne može se poslodavcu dodatno nametnuti obaveza isplate naknade za ishranu u toku rada, regres za godišnji odmor i uvećana zarada po osnovu minulog rada, pa se sada pitam zašto je sve ovo što je mimo neto zarade strpano u bruto zaradu. Vrlo jednostavno, da biste naplatili dažbine, poreze, sve dotacije koje država mora da uzme, a iz ovoga se nije uzimalo.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman koji je podneo poslanik SRS gospodin Stamenković zadire u srž problema. I pored toga što smo juče čuli da je broj zaposlenih daleko veći, da se nezaposlenost smanjila, redovi pred biroima rada su ogromni i, ukoliko se ovaj amandman ne usvoji, mogućnost manipulacije, mogućnost dovođenja ljudi do maltene robovlasničkog odnosa je ogromna.
Činjenica je da je gospodin Tadić u predizbornoj kampanji govorio da će smanjiti redove pred ambasadama, redove ljudi koji čekaju vize, prođite pored bilo koje zapadne ambasade, pogotovo ako krenete tamo pored Patrijaršije, tamo je valjda austrijska ambasada i videćete red od ujutru, sa stoličicama od dva sata noću čekaju ljudi, ne bi li se dokopali vize.
Restruktuiranjem privrede, privatizacijom, ogroman broj zaposlenih je ostao bez posla i nalazi se na biroima rada.
Probni rad se može uvesti ne samo za one koji prvi put zasnivaju radni odnos, mada su oni u ovom slučaju najugroženiji, jer ih mnogo ima, izlaze iz škola, nemaju nikakvu perspektivu, nemaju mogućnost da se zaposle. Međutim, probni rad se kao kategorija može uvesti za svako radno mesto, probni rad od šest meseci, kako je predviđeno zakonom, znači u svakom slučaju, uglavnom znači najmanje materijalne prinadležnosti, odnosno manja primanja, manju platu za tih 6 meseci, jer čovek je na probnom radu.
Ako skratimo taj period od šest na tri meseca, a znamo da poslodavca jedino interesuje profit, posle šest meseci će reći, što kaže gospodin Krasić, izvinite, ali vi niste zadovoljili ni na radnom mestu, primiće novog i opet će manje plaćati. Ako sve smanjimo, odnosno taj period na tri meseca, a ima u ovom zakonu dobrih članova, doduše, malo ih ima, koji će regulisati taj odnos, ali poslodavci će se malo zamisliti.
S druge strane, kada završi taj pripravnički staž, komisija koja će odlučivati da li je on zadovoljio ili nije, ne može biti sastavljena od ljudi koji imaju manju stručnu spremu od onoga ko je bio na probnom radu, iz prostog razloga što ljudi sigurno nisu osposobljeni da cene rad nekog drugog, pogotovu što sa istom stručnom spremom, a sa različitim profilima obrazovanja, malo je teže uklopiti se i dokazati da je neko osposobljen ili nije osposobljen za rad.
Ukoliko usvojite amandman gospodina Stamenkovića, bitno ćemo poboljšati ovaj ionako loš zakonski projekat.
Dame i gospodo narodni poslanici, i pored toga što smatramo da će ovaj zakon biti neprimenljiv u dobrom delu, pokušao sam amandmanom da ispravim, da bar bude dovoljno pismeno urađen. Izgleda da kod prepisivanja ili kod prevođenja nije se poštovao ni red reči, tako da je ispalo nešto sasvim drugo.
Član 44. kaže: "Poslodavac može da ugovori poslove van svojih prostorija koji nisu opasni ili štetni po zdravlje zaposlenog i drugih lica i ne ugrožavaju životnu sredinu". Ovako tumačen član zakona znači da poslodavac može u kafani sa nekim da ugovori poslove, što njemu kao poslodavcu niko ne zabranjuje. Suština člana 44. je da poslodavac može da ugovori poslove koji će se obavljati izvan prostorija zaposlenih.
Ne shvatam zašto amandman nije usvojen. Ne remeti redosled, ne remeti ništa u zakonu, a samo ga poboljšava. Shvatam da jezičko i leksičko doterivanje zakona ne znači mnogo za ljude koji, da ne kažem nepismeno, ali nelogično nastupaju. Sećam se uvodnog izlaganja ministra, kada je rekao "tako će Srbija biti evropskija". Gospodine ministre, u komparaciji pridev "evropski", ne može biti "evropskiji", "najevropskiji" itd. Usvojite ovaj amandman, da bi zakon mogao da liči bar na nešto i usvojite ovaj amandman, da bi taj član mogao da bude primenjen onako kako ste zamislili.
Dame i gospodo narodni poslanici, pored toliko nesuvislih rečenica koje se nalaze u ovom predlogu zakona, rečenica kojima nije mesto u ovim članovima, ovako tvrdoglavo ne dozvoliti da se usvoji amandman koji će pojasniti, koji će doprineti da  zakon bude makar malo bolji, ne vidim razloga za to.

Naime, u članu 60. kaže se: "Preraspodela radnog vremena ne može se vršiti na poslovima na kojima je uvedeno skraćeno radno vreme, u skladu sa članom 52. ovog zakona."

Ispred poslaničkog kluba SRS, narodni poslanik gospodin Stevica Deđanski traži da se u članu 60. doda stav 2. koji glasi: "Zaposlenom mlađem od 18 godina, trudnici i roditelju deteta predškolskog uzrasta ne može se vršiti preraspodela radnog vremena".

Član zakona je u redu i biće kompletan tek ukoliko u danu za glasanje usvojimo i ovaj amandman i dodamo stav 2.

Na kraju, samo još jedna opaska vezana za jednu od prethodnih diskusija, kada je rečeno da Bogoljub Karić krade poslanike. Gospodo, Bogoljub Karić je krao i nakrao se, a sada može da kupuje i on kupuje poslanike. Već sam markirao neke od poslanika koji će uskoro potpisati ugovor o radu sa Bogoljubom Karićem i preći u njegovu stranku.
Dame i gospodo narodni poslanici, obzirom da je neophodno ovaj amandman ugraditi u zakon, a obzirom da je došlo do toga da se Vlada otprilike gadi na amandmane koje podnose srpski radikali, imam predlog da gospodin Darko Glišić, narodni poslanik, odustane od ovog amandmana, a da ga Vlada u istovetnom predloži kao svoj amandman.
Da stanemo dva minuta i da se ovaj amandman usvoji, ne bi li zakon sa tim amandmanom – evo, odričemo se tog amandmana ako ga vi usvojite – konačno ličio na nešto.
Činjenica je da je u 95% slučajeva imamo situaciju danas u Srbiji prvobitne akumulacije, a svi koji su čitali političku ekonomiju, verovatno će se setiti čega, pa ne moram da vas obaveštavam, ali mogu da vam objasnim posle u pauzi na šta se to odnosi. Za poslodavca u ovakvom slučaju je sve trošak, i radnik, i ne vidi ličnost u tom radniku.
Radnik je, s druge strane, prinuđen da svoju radnu snagu iznese kao robu na tržište, na sistem ponude i potražnje, obzirom da ste se potrudili mnogo u ove četiri godine da ponuda radne snage bude daleko veća od potražnje.
Cena radnoj snazi pada i ne vidim razlog zašto se ministarstvo i Vlada toliko trude da od sebe odbiju svaku mogućnost da malo stane u zaštitu radnika.
Amandman narodnog poslanika Darka Glišića traži da je, pored mišljenja sindikata, obavezno i mišljenje, odnosno stav nadležnog ministarstva po ovom pitanju, po pitanju noćnog rada. Ne vidim šta je to što vas tera da se tako grčevito branite od svake obaveze u zaštiti radnika.
Dame i gospodo narodni poslanici, vi koji mislite svojom glavom, u danu za glasanje, pretpostavljam da ćete pritisnuti zeleno dugme i usvojiti ovaj amandman, jer ćemo onima koji očekuju od nas da ih zaštitimo ovim amandmanom bar malo da pomognemo i olakšamo uslove rada. Hvala.
Prvo ću da zamolim predsedavajućeg da ne dira onu dugmad tamo, jer će i meni isključiti mikrofon.
Žao mi je što ministar nije tu, jer sam mislio da iz prethodnog amandmana reč - demokratija, koja je pretvorena u demokraturu, odnosno u demonokratiju, hteo sam ministru da objasnim dokle je stigla transformacija reči demokratija. Zato ću se zadržati na amandmanu koji je podneo narodni poslanik SRS Aleksandar Đorđević, tačnije na obrazloženju koje je dala Vlada.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandmanom gospodina Aleksandra Đorđevića SRS je tražio direktnu primenu akta koji je iznad ovog. Treba poštovati supremaciju akata. Prema tome, ukoliko se u ugovoru o radu, u bilo kom dokumentu koji se daje zaposlenom, nalaze klauzule koje nisu u saglasnosti sa zakonom, onda se direktno primenjuju viši pravni akt. U slučaju koji je predviđen zakonom, tačnije o ništavosti ovog dela, zaposleni se upućuje da pred sudom dokazuje ništavost tog dela dokumenta koji je dobio, tog dela ugovora ili rešenja koje je dobio.
Znate poslovičnu brzinu naših sudova, pogotovu kada su radni sporovi u pitanju. To će trajati dve-tri godine i normalno je da će dokazati ili neće dokazati posle tri godine ništavost tog dela. Osnovno je pitanje, ukoliko se radi o radnom odnosu, ili o primanjima, o prinadležnostima koje prima zaposleni, osnovno je pitanje od čega da živi taj čovek dve-tri godine, dok traje sudski spor; da li će to posle dve-tri godine, i kada dokaže ništavost tog dela, imati bilo kakve svrhe.
Prema tome, amandman gospodina Aleksandra Đorđevića je vrlo smislen i mislim da će bar malo poboljšati iovako loš zakonski predlog. Predlažem da u danu za glasanje narodni poslanici koji pripadaju vladajućoj strukturi pritisnu zeleno dugme i usvoje ovaj amandman. Verujte, mnoge ćemo sporove izbeći, samo usvajanjem ovog amandmana.
Izvinjavam se narodnom poslaniku gospodinu Palaliću, izgleda da me nije dobro razumeo. Ovde je suština u sledećem, ukoliko bismo usvojili ovaj amandman, onda je država obavezna da sprovede i ugovor. Ukoliko ne bismo usvojili ovaj amandman ostalo bi dokazivanje na radniku.
Prvo, kako će se sprovesti. Vrlo jednostavno, inspekcija kao državni organ, tog trenutka kada se zaposleni požali da nije u skladu sa višim pravnim aktom rešenje koje je on dobio, dolazi i nalaže svojim rešenjem poslodavcu da obustavi sprovođenje takve odluke i da upodobi sa zakonom sledeću odluku.
U ovom drugom slučaju upućujemo zaposlenog na sud da sudom dokazuje i tri godine da dokazuje. Tužba i rešenje suda i u ovom slučaju, ukoliko usvojimo amandman gospodina Aleksandra Đorđevića, ostaje kao opcija ukoliko je radnik nezadovoljan, a u ovom slučaju isključivo direktno ga teramo na sud i sudskim procesom da dokazuje. Sa druge strane, ukoliko bismo ovaj amandman usvojili, odluka suda bi bila samo dekorativna.
Gospodine predsedavajući, javio sam se po Poslovniku, još dok je predsedavao Skupštinom gospodin Marković. U međuvremenu ste se zamenili i verovatno vam nije preneo informaciju.