Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Krasić

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Ne možete vi mene da prekidate kad vam ja kažem da kršite Ustav. Zašto vi mene prekidate? Vi smatrate da sa tog mesta možete sve da uradite. Ne možete.
Ko ste vi da kažete da li je istina ili nije istina? Gde piše u Poslovniku da ste vi kantar za istinu?
Ne možete vi mene da prekidate. Dobićete opomenu s moje strane. Kakav je to način da me prekidate? Zašto nju niste prekidali?
Nema. Dozvolite mi da objasnim zašto nema.
A vi malo saslušajte argumentaciju.
Član 107. Ustava kaže da Narodna skupština može da donosi neke odluke. Gde je tu ustavni osnov za baš ovakvu odluku? Član 68. Poslovnika je temeljna pravna norma za ovu odluku. Šta prati – da prati pojave i događaje i utvrđuje činjenice u pojedinim oblastima. Koja je oblast nacionalna strategija? Kakva nacionalna strategija? Skupila se Vlada i donela zaključak 23. decembra 2010. godine, računajući da postoji još neka obaveza u odnosu na Savet bezbednosti UN. Od skoro 200 država članica UN, samo 21 je nešto radila po ovom pitanju. A šta je sa onih 170? Zar je moguće da smo mi kao 22. najpametniji u grupi od 190 ili 200 zemalja? Zašto oni nisu to uradili? Zato što nisu tako ni protumačili, nego svaka država srazmerno svom ustavu definiše koji će organ da bude nadležan za sprovođenje ove rezolucije. Pa onda, šta treba iz te rezolucije u zakon, ulazi u zakon. Šta treba da bude dobra praksa, ulazi u dobru praksu. Šta treba da bude preporuka, ulazi u preporuku. Onda Vlada odlučuje ko će da se stara o ovim stvarima.
A ovde ne. Krenula EPP propaganda i sad da krenemo, da držimo tribine ovde. Navodno, neko je za veća prava žena, a ovi prljavi i podli radikali su za diskriminaciju. Na osnovu čega ste zaključili da smo za diskriminaciju? Na bazi toga što se ne slažemo politički sa vašim stavovima? Znači, to je jedini razlog i ništa više drugo.
Kako ste se onda lepo organizovali pa ste ovde napisali, zamislite sad jednu stvar, u toj nacionalnoj strategiji ova vaša komisija treba da bude nadzorno telo. Kako je moguće u skladu sa ustavno-pravnim sistemom Republike Srbije? Kako može da bude nadzorni odbor za neke stvari koje nisu regulisane zakonom, nešto što je radno telo Narodne skupštine? Gde je taj blistavi um koji je to mogao da smisli?
Znači, Vlada napisala neku strategiju, usvojeno zaključkom. Pazite. Niti je uredba, niti pravilnik, ništa. Zaključkom. Šta je napisano u zaključku? Usvaja se nacionalna strategija. Nacionalna strategija je postala izvor prava. Kako je to moguće? Ona može biti samo putokaz za aktivnost. I oni napisali – taj odbor, tu komisiju koju budemo napravili, na čijem čelu će biti gospođa Čomić, to će da bude nadzorni odbor za sve, a to će da nam posluži kao legitimacija prema SB kako mi ispunjavamo neku obavezu. Molim vas.
Da vam ne pričam o ovim datumima koji možda i nisu toliko bitni, kad se ovo donosi, zašto se donosi, itd, itd. Šta se uzima kao svetli primer? Bio je neki odbor, mislim da se zvao borba protiv siromaštva. Od kada smo napravili taj odbor za borbu protiv siromaštva, siromaštvo se povećalo u Srbiji. Tadić više nema narodnu kancelariju, sada otvara narodne kuhinje. To su te začkoljice, politički trikovi i političke igre.
Sada, pred izbore, naravno da nije problem da je Gordana Paunović najbolji predsednik Odbora za ravnopravnost. Sada više nije problem da gospođa Radeta trećinu svega što je rekla, to može svaki demokrata da potpiše. Ma nije moguće! A kada ste nam kokali opomene? Izbacivali iz sale? Iznosili napolje? Za te iste propise. Tada smo bili primitivno prosti.
U odsustvu argumentacije, ubacuje se nešto kao – ništa mi ne radimo pod pritiskom, mi to radimo zato što mi to hoćemo. Jer, 126 ljudi ima percepciju. Što vam je percepcija, nek ide u đavola. Neko se malo pre pozvao na Rezoluciju koju je usvojila Narodna skupština 13. oktobra 2004. godine. Iz te rezolucije neko je izvukao zaključak da su sve stranke u Srbiji za EU. Gde to piše tamo? Pod kojim uslovima je doneta ta rezolucija? Pod jednim vrlo jasnim stavom oko koga je postignut kompromis u Republici Srbiji.
Ako EU smatra da ne može da opstane bez Srbije, evo, prihvatamo da budemo članovi EU i preko noći ćemo da donesemo 2.300 zakona na engleskom jeziku, jednim glasanjem, ali da nam ta EU garantuje da neće da nam otima KiM. Šta se desilo? EU otima KiM, završava najprljavije poslove protiv srpskog naroda a vi i dalje hoćete da proveravate EU. To je po sistemu – oni vas pljuju a vi mislite da pada kiša pa da razvučete kišobran. To je taj sistem. To možete lično da razmišljate, ali nemate pravo da takvu politiku vodite koja će da upropasti ceo narod. O tome se radi.
Ovde dalje lepe pesmice – mir, mir, mir, niko nije kriv. Znate one dečije pesmice.
Dalje – povećanje broja žena u bezbednosnim službama. Odmah da vam objasnim jednu stvar. Pošto ja obilazim te međunarodne konferencije, šalju me da idem tamo, da im rasturam te konferencije. Ima uži i širi aspekt svake rezolucije, svake deklaracije i svake oblasti. Uži aspekt se zasniva na tumačenju te tri reči koje stoje u naslovu. Širi aspekt ide preširoko, pa se pod bezbednost stavlja i nafta i klimatske promene i siromaštvo i beda i kvalitet prehrambenih proizvoda, da vam ne pričam šta sve može da bude bezbednosni izazov ili rizik. U toj široj varijanti, razglaba se o svemu i o svačemu. Zato je nekome malo pre odgovarala ona diskusija gde su se pominjali neki statistički podaci o crnim tačkama ili crnim rupama vladavine koalicije DS i SPS na čelu sa Ivicom Dačićem. Ta statistika je vaša. To su vaši rezultati. To je vaš pečat na kome piše "Crna trava", cela Srbija "Crna trava", svako mesto "Crna trava".
Malo sada da ublažimo ovo. Hajde sada da idemo sa ovim da ćemo da demonstriramo jedinstvo, jer po logici stvari, svi treba da glasaju. Zašto? Veselo. Ko je protiv ovoga? Nema čoveka koji je protiv ovoga.
Da li je to u skladu sa Ustavom, nije to bitno. Bitno je da smo narodu pokazali koliko mi želimo da što više žena bude u bezbednosnim strukturama. Da svaka treća žena nosi uniformu, dal policijsku, da li ovu vojnu, ali opet će da štrajkuje, kao ovi policajci što su štrajkovali. Znate njih da pogodi da nemaju platu, uniformu je pogodila. Službu je pogodilo, a ne da li je muško ili žensko u uniformi. To je vaš problem koji ne možete da rešite.
Onda sada krećemo sa pričama i odmah molim vas Verana Matića da ubacite, on je imao onu akciju za bebe, da li ste videli, ono je otpor, beba diže pesnicu kao otpor. Društveno, socijalno, odgovorno ponašanje, odmah Divac da mu da nagradu ovde, da li ste rešili glavni problem siromaštva? Niste. Da li ste rešili glavni problem diskriminacije žena, faktičke diskriminacije, ne samo žena, nego i muškaraca. Svi su diskriminisani danas.
Mi smo u nekim varijantama i prihvatili priču o pozitivnoj diskriminaciji. Sećate se oko liste poslanika. Prihvatili smo još u nekim zakonima neke odredbe o pozitivnoj diskriminaciji, gde treba da se pomogne nekoj specifičnoj grupi da se izjednači ako je moguće u pravima.
Ali, molim vas ljudska prava se gledaju na opšti način. Ona pripadaju svakom ljudskom biću. Nemojte da delite ljude. Vi delite ljude. Ne delite ih. Jer ako bi se primenila ta vaša logika, onda bi sada morao neko da donese ovde zakon o ravnopravnosti u sudovima, pošto 70, 80% sudija su žene. Da li je tako? Ili je u ravnopravnosti kada je u pitanju zdravstvo. Tamo je neuporedivo više zaposlenih žena nego muškaraca. A to nama iz Srpske radikalne stranke ne pada na pamet. Ne pada nam na pamet da tako nešto pomislimo, a kamoli da radimo. Ali ne, vi gde osetite sitan politički profit, hajde skrenimo.
Za ovu tačku dnevnog reda ne postoji politička saglasnost unutar stranaka vladajuće koalicije. Za ovu tačku dnevnog reda ne postoji saglasnost u samoj Demokratskoj stranci. Videli ste prilikom utvrđivanja dnevnog reda, hteli su oči da povade jedni drugima ovde. Kako to, nismo se dogovorili, mnogo je rano, ne treba. Sada ovde nama se autoritativno drži predavanje, kako su preširoko demokrate, a vi radikali ste primitivno prosti. Vi ste za diskriminaciju, vi ste za nasilje, vi ste za ovo, vi ste za ono.
Onda je počela priča, ako se unose ženski elementi u politici biće bolje. Najviše su kažnjavale žene koje su bile predsednici Skupštine. Nataša Mićić, Gordana Čomić, Slavica Đukić-Dejanović, pa Tomić nije toliko kažnjavao u Slobino vreme nije bilo toliko kažnjavanja. Pa čak ni onaj Maršićanin, pa čak ni Oliver Dulić nije toliko kažnjavao, a da ne pričamo o Predragu Markoviću. On je jedanput kaznio Mlađu, a jedanput je kaznio Vučića, a ovde serijski.
One, kako kaže Čomićka, nama ženama nije potrebna moć nego da delimo odgovornost. Molim vas, nemojte da delite odgovornost. Ne mislim da ste vi to uradile kao žene nego vi kao član SPS-a, a ona kao član DS-a. Nju Tadić lepo ujutru pozove kada se ona brifuje da ide na posao i kaže to, to moraš to, a vama Tadić ne mora to da priča pošto je to druga neka relacija. Ovde se menja teza, okrene se priča i sada pobogu gospođa Đukić-Dejanović, prepodobila se na ljudskim pravima, a nijedanput nije podigla glas zbog Vojislava Šešelja koji devet godina je u tamnici Haškog tribunala. Nijedanput, Gordana Čomić nije podigla glas one vrste diskriminacije i torture. Boris Tadić da li je nekada podigao glas? Ne, on trlja ruke, baš me briga dobro je dok ga nema Šešelj, čim dođe na aerodrom 80% građana ima da bude za njega. Što da mi uzima 80% kad ja Boki moram da završim ovaj posao. Kad ste podigli glas? Nećete da dignete glas, a doduše niste ni dizali glas ni na Slobodana Miloševića, a što biste za Vojislava Šešelja? Ko je drugi podigao glas? Gde su te nevladine organizacije? Gde su te silne organizacije koje se bore prava žena, dece itd, da podignu glas koji devet godina trpi torturu u Haškom tribunalu? Nema, trljaju se ruke, završen posao.
Pa tema je diskriminacija? Tema je diskriminacija i prosto sam se zaprepastio da je gospođa Čomić pomenula Vojislava Šešelja, znači ona može, a meni zabranjujete to? Eto vidite šta radite? Vidite kada je gusto kako vi pogrešite odmah u primeni Poslovnika. Nema nikakvih problema, naravno Srpska radikalna stranka nije protivnik da žene učestvuju shodno svojim mogućnostima u poslovima bezbednosti, hajde da kažem mira itd. Taman posla da smo protiv toga. Ali, pravni osnov za jednu ovakvu odluku ne postoji, dosad je bilo pravilo kada se ovakve odluke donose da se ide na najširi mogući konsenzus. Nekada davno u vreme onog Slobodana Miloševića bili su okrugli stolovi o izgledu zakona o izboru narodnih poslanika, pa su bili dogovori kako će da se raspodele srazmerno snazi neke funkcije unutar odbora, radnih tela itd. Od kad je došla demokratija, kad se iz Bodruma glasa, toga više nema. To su evropski standardi. To su standardi EU.
Pošto sam pri kraju gospođo Đukić – Dejanović, još minut ima, da kažete gospođi Čomić, pošto je napustila sad sednicu. Širok je repertuar reči i sinonima sa kojima SRS ubeđuje građane, opisujući, šta znači biti proevropska stranaka, a to je odande dovde sve. Tako da tu koristimo "izdajnik", slažemo se koristimo. Koristimo "peta kolona" to najviše koristim ja, 5. oktobar to se poklapa, da znate. Ima tamo, po neki put se omakne "izrode jedan", ima i ono "ko sa Borisom Tadićem, da Bog da mu… itd" i to smo koristili i sve je tačno povodom Kosova i Metohije. Vidite nikad radikalni nisu toliko pogrešili. To da li se vašim ušima sviđa, to je estesko umetnički dojam vaš ali u pogledu činjenica budite apsolutno tačni. I drugo, da li ste videli kako vas je gospođa Radeta branila. Koliko vas je hvalila, koliko ste bili dobar direktor Kliničkog centra kada su vas ovi vaši napadali. Ali na bazi toga se stiče utisak, gospođo Đukić – Dejanović da ste vi stvarno naučili pravi domet one stare srpske izreke – batina je iz raja izašla. Hvala.
Gospodine Cvetkoviću ja moram da vas hvalim. Danas su vas svi napadali, meni je bilo prosto neprijatno. Zašto da vas hvalim? Niste, bre, ljudi shvatili, gospodin Cvetković je sve uradio kako je dogovoreno sa Međunarodnim monetarnim fondom, kako je dogovoreno sa Briselom, jer malo, malo Brisel kaže – k nozi, vi odete tamo i dobijete zadatke i gospodin Cvetković je to ispunio.
Ja vas pohvaljujem, gospodine Cvetkoviću, što ste skockali ovaj izborni budžet. Ovo je budžet za izbore. Da ste išli na privremeno finansiranje, bilo bi problematično, morali bi onda sponzori da se otvaraju. Ovako ste napravili operaciju koja zadovoljava. Zašto zadovoljava? Rekli ste 70% ovog budžeta na rashodnoj strani, to su obaveze koje su propisane zakonom i to ne može niko da ospori. Tu se nalaze i plate i penzije itd. To što plate i penzije ne mogu da rastu sa troškovima života i što realno pada svakog dana standard, to je drugo pitanje. Međutim, izmenili ste Zakon o budžetskom sistemu pa ste za nekoliko godina planirali kako će da bude usklađivanje, pa ste uzeli ona dva kriterijuma. Koliko god treba sredstava da se zadovolje te potrebe, penzije, plate, nešto malo te socijale, to je primarno.
Druga stvar, diskrecione rashode ste sveli na nužnu meru, odnosno preselili ste lokalnim samoupravama, pa će lokalne samouprave od Nove godine da asfaltiraju kao Fond za kapitalne investicije u Vojvodini u očekivanju izbora, da se i vaši lokalni funkcioneri dokažu i da za slučaj subvencije itd, ako neko želi da protestvuje, da ne dolazi u Beograd da zaustavlja saobraćaj kao ovi policajci ovde danas, ceo dan prave neke probleme, pa jedna policija u uniformi obezbeđuje Vladu, a druga policija u uniformi protestvuje ispred Vlade.
Gospodine Cvetkoviću, vidi se da je vama danas najsigurnija kuća Narodna skupština. Da ste otišli u Vladu ne biste znali sa kojim policajcima možete da razgovarate. U međuvremenu ćete da napravite ovih 600, jedinicu koja treba da završi prljav posao na severu Kosova i Metohije. Nadam se da računate i na izuzetno dobre rezultate na bazi ove uredbe koju ste doneli po nalogu Angele Merkel, a to je o kontroli prelaska administrativne linije prema AP itd.
Znači, ispunili ste zadatak, gospodine Cvetkoviću. Ne znam zašto vas ovi kritikuju. Ko je zadovoljan sa ovim budžetom? Tajkuni. Zašto? Ne moraju ništa da vraćaju, nisu dužni i ponovo će se pitati kako će izgledati buduća vlada. Ko je dalje zadovoljan? Organizovani kriminal, gospodine Cvetkoviću. Oni su prezadovoljni. Zašto? Crna ekonomija ne postoji, siva, sudeći po fiskalnom savetu, to su vodoinstalateri koji popravljaju po kućama, pa smo imali čitavu nauku šta je promet, a šta je dodatna vrednost. Znate, velika pamet. Ko će, gospodine Cvetkoviću, još da bude zadovoljan? Sve što znači preslikana briselska administracija u Srbiji. To su posebne kategorije državnih službenika i ovi u ovim agencijama i još neki kojima će biti dobro. Zašto, gospodine Cvetkoviću? Samo te tri kategorije vide Srbiju u EU, iako EU nas ne vidi u svom sastavu.
Gospodine Cvetkoviću, 9. decembra ste dobili odgovor da Srbija nije dobila status kandidata za početak razgovora, ne za članstvo. Ne, daleko je članstvo, članstvo nikad neće biti. Ne, za početak razgovora. Napravili ste dogovor da ubacite i IPA fondove sa nekih 180 i nešto miliona navodno evra. Vodite računa, to važi samo ukoliko ova konstelacija prođe. Ukoliko ova konstelacija ne prođe ne važi.
Međutim, ima nešto što će neprekidno da važi u toku 2012. godine, a to je račun finansiranja obaveza države koji iznosi 510 milijardi dinara.
Gospodine Vlahoviću, da li znate šta je 510? Ukupni prihodi budžeta treba da budu 750, a 510 je račun finansiranja. Da li znate koliko je to? Ko će to da plati? Ko će to da plati?
Da zakačim ove kod kojih u zavisnosti od veličine kofera zavisi funkcija. Gospođo Dejanović, vi se borite za socijalnu pravdu, ali Bajatović ima 1.350.000 mesečno platu, a država mora da se zaduži 70 milijardi dinara za "Srbijagas", od toga 40 milijardi samo za dugove.
(Predsednik: Zamolila bih vas da frustracije gospodinom Bajatovićem ostavite za neku drugu priliku. Zaista ste frustrirani i nema teme da ne pominjete gospodina Bajatovića. On je vaš kolega poslanik, narodni poslanik, uspešni privrednik i molim vas da to ne činite.)
Ja hvalim danas. Vidite da sam u fazi hvaljenja? Molim vas, gospođo Dejanović, onda vi izbacite iz budžeta ovih 70 milijardi. Nemam ništa protiv da vi izbacite tih 70 milijardi, ali ako je tih 70 milijardi, evo, dajem vam primer kako može da se uštedi.
Da li znate koliko gladnih usta može u toku meseca sa 1.350.000 da se nahrani? Da vam ne pričam.Znači, u suštini imamo mangupski budžet. Dosetili se mangupi kako to da srede, pa će subvencije, malo će kapitalnih investicija da bude u lokalu da se oni promovišu. Kako? Da bi se završili izbori. Međutim, ima nekih delova koji neće da budu u budžetu. Ne vide se baš jasno ovi fondovi i projektni zajmovi, gospodine Cvetkoviću. Kod projektnih zajmova gospodin Dušan Petrović ima da zaposli ceo poljoprivredni fakultet. To je ovo što će da tabanaju po selima za siguran glas. Najavili su 30.000 dinara po staračkom domaćinstvu.
Da li znate šta će da se desi u tim selima, gde ih niko 10 godina nije obišao, kada dođe mlad agronom i donese na ruke 30.000 dinara? Znamo šta ste lepo pripremili, imamo i mi insajdere. Imamo diktafone pa vam postavimo tamo kada se dogovarate pa sve je snimljeno. Znamo šta ste pripremili. Baš vas briga za budžetsku 2012. godinu, samo gledate kako da završite izbore, da pobedi EU ponovo u Srbiji.
Samo gledate kako da završite izbore, da pobedi EU ponovo u Srbiji. E, neće.
Gospođo Đukić-Dejanović odajem vam veliku tajnu. Na sledećim izborima Srbija pobeđuje u Srbiji, da znate. Neće pobediti EU i da vas obavestim na vreme, već od 15 januara se nešto ne zna sa EU kako će to dalje da ide. Ali, budite oprezni, budite oprezni povodom KiM. Mnogo budite oprezni.
Vodite računa šta radite sa ovim parama .Na svakom mestu ću ljude obavestiti o mangupskom budžetu. Budžet koji služi za prevaru. U prvi plan ćete da stavite penzije i navodno neka socijalna davanja, to su neke obaveze. Čuli ste neke koji su danas na vlasti, koji kažu – loš budžet, ali ga p održavamo zbog penzija, podržavamo ga zbog plata. Kojih plata? U državnoj službi 250.000 zaposlenih. Nadam se da ćete da otvorite još neki hotel o trošku države. Ne znam, gospodine Cvetkoviću, u kojoj to državi država pravi hotele? Da li možete da nađete neku državu? Da li Nemačka pravi hotele? Vlada Nemačke pravi hotele, molim vas?
Prošli put sam vam predlagao da gospodina Dinkića izvezemo u Ameriku, da izvuče Ameriku iz svetske krize. Tako bi ih izvukao, ne bi se sastavilo ništa u Americi. To bi bilo rastureno skroz. Još kada bi Dačić organizovao NATO pakt, pa ne bi imali ni za uniforme, da li vam je jasno. Ni za uniforme ne bi imali. Mada, Dačić najavljuje ostavku, gospodine Cvetkoviću, pošto će ujutru opet ovi policajci da dođu da vas nešto pitaju tamo, gde su njihove plate?
Mangupski budžet kad, tad dođe na naplatu. Ne mogu da vam pričam o bankama, to sam završio još pre sedam godina.
(Predsednik: Da li biste mogli možda da nađete neki drugi termin, da iskažete to isto, da ne koristite termin kojim se možda mogu karakterisati neka ministarstva trgovine iz prethodnih, ranijih perioda?)
Šta bi ste vi to dodali? Da li ste se vi javili za diskusiju, možda? Nisam primetio da ste digli ruku.
(Predsednik: Ja dajem reč, a ne vi i ja sam obavezna da vodim računa o atmosferi rada. Molim vas da koristite pristojnije termine, a ne sporim vaše pravo da izražavate uverenja koja imate. To je vaše pravo.)
Naravno, vodim i ja računa – agencija, banka, mangupi na vlasti, peta kolona na vlasti. Izaberite koji vam termin ne odgovara? Peta kolona je na vlasti, gospođo Đukić-Dejanović. To zna cela Srbija. Cela Srbija zna da je ovo koprodukcija sa MMF, kako da uspe prevara za sledećih šest meseci.
(Predsednik: Mislim da ste vi umorni, a da je za vas kasno i zato koristim takvu terminologiju.)
Šta sam ja?
(Predsednik: Umorni.)
Umoran? Nisam umoran od vas. Sa zadovoljstvom radim ovaj posao. Vi nemate pojma, jedva čekam da SRS dođe na vlast.
Znate li koliko ima praznih kasarna gde treba da se izvrši prevaspitanje, ako ima mesta za prevaspitanje? Potrudiću se da ima mesta za prevaspitanje. O tome pričamo, to je problem, a ne epohalno povećanje penzija za 1,2%. Ograničili smo rast plata u javnom sektoru, pa smo rekli – BDP, potrošačka korpa, pa idi mi, dođi mi itd. Sada ćete naterati banke da naplaćuju doprinose. Niste hteli dve godine za one trudnice preduzetnike da rešite pitanje uplate doprinosa, a sada ste uzeli pred izbore. Setili ste se.
Sada kritikujete agencije vi koji ste ih napravili. Onaj malopre kritikuje čitav sistem javnih finansija, a on napravio sistem finansija. Mada, još nam nije rekao gde su one pare, onih 1.00 evra besplatnih za svakog građanina? Da vam ne pričam o parama sa Kipra, gospodine Cvetkoviću, vi to znate, valjda. Muke žive.
Šta da kažem o tom vašem budžetu? Priprema za još jednu prevaru, po sistemu – drži vodu dok majstori odu. Vodite računa šta radite, upozoravam vas na vreme. Vodite računa i vi koji ste glasali i dali saglasnost na Statut AP Vojvodine. Vodite svi vi koji ste obećavali šta ste obećavali.
Vidite li koliko ste razorili javne finansije. Sada mora da bude taksa za penzije 60% iz Republike. Gde su vam doprinosi? Niste hteli da čitate. Vi ste ovde projektovali smanjenje životnog standarda. Ovde ste projektovali otpuštanje, ali doduše, u skromnom broju, to moram da kažem. Sve ste to projektovali.
Ko je kriv? Svetska ekonomska kriza. Ma, nije moguće. Kakve ima veze svetska ekonomska kriza? Problem je u putu. Izgubili smo prve godine 300 miliona evra zbog prelaznog trgovinskog sporazuma. Druga šteta koja se pojavila, izgubio se ekonomski motiv kod nas da se pravi ta roba koja dolazi pod damping cenama iz EU. Dokle god sledite EU, srljate u propast.
Pokušavamo da vas zaustavimo i pozivamo građane. Desiće se narod, ljudi. Vi to ne shvatate. Mora da se desi narod, zato što je politika postala nemoćna. Odnos između političkih stranaka su postali nemoćni da artikulišu političke procese. Ali, desiće se narod. Sve više ljudi umesto u "Maksi" ide u kontejner. Vi žmurite, pričate o nekim epohalnim rezultatima, te listama, te rejting listama.
Idite kod policajaca i ubedite ih u rejting liste. Vaš Fiskalni savet kaže – promena Zakona o platama koja se tiču policije, negativno će uticati u 2012. godini. Vi gutate to. Znate i vi, ali morate da date da bi ta policija napokon sačuvala ovaj režim, da bi se završio još jedan prljava posao koji se tiče KiM. To je vaš cilj i zato ćete sada neke uredbe, ko zna šta ćete da radite.
Ko će da uzme pare od tog osiguranja koje dolazi sa Kosova? Ko se tu našao? Ko se tu ukalkulisao? Kako su tako neki velikodušno prihvatili smanjenje dela budžeta u onim ministarstvima gde oni dominiraju? Demokrate ne, oni su kod Dulića povećali sredstva i povećali kod Petrovića. Zbog čega? Zbog izborne kampanje. Kako će to u praksi da izgleda? Kao onaj vaš u Boru, da bi mu radila fontana, ubacio antifriz. Ubacio antifriz. Pravi hipodrom. Misli da će od toga ljudi da žive, Neće, boga mi. Pogrešan put.
Dragi građani, znajte, Srbija treba da pobedi u Srbiji. Hvala Bogu, jedina stranka koja je na tim pozicijama je SRS, a sve druge su proevropske. Zapamtite, sve ove stranke da su pisale budžet, napisali bi isti ovakav budžet. Nema između njih principijelne razlike. Možda bi se malo samo onako pojavio neki disonantni ton radi birača, da bi se oni prevarili, kao da neka razlika postoji, pa sada oni koji mrze Tadića, naprosto će da zavole Tomislava Nikolića, ili oni koji mrze Vuka će sada da zavole Čedu. To je ista politika. Proevropska politika. Ta politika treba da se porazi u Srbiji. Ako se ta politika porazi u Srbiji, i svima bude jasno da Srbija nema alternativu, imamo šanse i videćete onda kakav će biti budžet.
Nadam se, gospođo Đukić-Dejanović, da za ovih 30 sekundi možete u EU da stignete.
Gospođo Čomić, koje vreme imamo za ovaj amandman?
Dobro. Moramo da uklapamo u ovih 68 minuta. Nadam se da ću da uklopim.
Imali smo veliku dilemu da li da pišemo amandmane na ovaj predlog zakona. Kaže se da amandmanom treba nešto da se poboljša, ali kako da se ovo poboljša? To je velika muka. Onda smo jednostavno u načelnoj raspravi rekli šta mislimo o ovom predlogu zakona.
Sada, gospođa Čomić, moram predlagača da pohvalim da zna matematiku, osam plus pet je 13. Osam miliona evra plus pet miliona evra, to je 13 miliona evra. To je već epohalna stvar, od kad je DOS na vlasti ta matematika je na mestu. Znači, 10 hiljada kvadrata zgrade košta osam miliona evra, 800 evra po kvadratu, a rekonstrukcija sređivanja će da košta još pet miliona. Tako se dolazi do broja od 13 miliona evra. Ali je problem što država mora da se zaduži, a ova država je već prešla 45% BDP u svom zaduživanju.
Onda se postavlja pitanje – da li mi imamo prava ovo da radimo? Da li je uopšte predlagač zakona mogao ovako nešto da dostavi Narodnoj skupštini? Jer, u Zakonu o budžetskom sistemu, kada se dođe na 45% BDP iznos duga, pale se sve crvene lampice i država je dužna da preduzme hitne mere, posebne mere dužna je da preduzme Vlada i posebne mere dužna je da preduzme Narodna skupština. Jedna od tih posebnih mera koju treba da preduzme Narodna skupština je da se vrlo kulturno se vrati gospodinu Cvetkoviću ovaj predlog zakona i da mu se baš ovo kaže – gospodine Cvetkoviću, zakon koji je usvojila Narodna skupština zabranjuje zaduživanje, ali taj isti zakon naređuje Narodnoj skupštini da hitno preduzme mere. Evo, jedna od tih hitno preduzetih mera jeste da vam vratimo predlog zakona. On ne može da uđe u skupštinsku proceduru. Zašto ne može? Povećava se dug iznad one crte.
Nismo mi Grčka, Nemačka, Italija, oni koji su u EU, oni mogu da se zadužuju do 65% BDP. Međutim, Grčka, kao što ste videli 120%. Znači, nešto sa njihovim standardima nije u redu. Nemačka 189%, Italija 200%, da ne pričam o ovim drugim državama. To je loše društvo za nas. Ne smemo mi njih da gledamo, nikako da se ponašamo kao oni. Oni se prezadužili i štampali toliko para. Ova kriza u evro zoni je samo zbog nekontrolisanog štampanja. To je ono što su nama rekli – primarna emisija zamenjena zaduživanjem. Nije šija nego vrat. I dalje trošiš ono što nemaš, trošiš svoju budućnost.
Gospođo Čomić, ne smemo da trošimo budućnost.
Da li imate mogućnosti da rešite problem prostora za taj Prvi osnovni sud? Imate mogućnosti. Gde su te mogućnosti? Koliko zvrji praznog po Beogradu. Koliko zvrji praznog. Evo, iselite Krunsku ulicu.
Znači, može da se da neko rešenje, može da se pronađe rešenje. Evo, jedno od rešenja jeste da sa vašim prijateljima Amerikancima porazgovarate i da deo sredstava koji su namenili za svoju rezidenciju, ambasadu, usmere na sređivanje onih zgrada koje se nalaze preko puta Vlade Republike Srbije, oni spomenici NATO zločina. Tu ima sasvim dovoljno prostora. Može da se renovira, ne treba toliko para. Drugo, ništa nas ne košta, vaši prijatelji koji su nas bombardovali, oni plaćaju to, da malo poboljšaju odnose sa srpskim narodom.
Imate i drugu varijantu, da sve iz SIV-a iselite i da u SIV preselite sud. Ako je zgrada SIV-a mogla za onu veliku Jugoslaviju, možete i tu.
Onda imate ovu praznu zgradu Beogradske banke, čini mi se, na Zeleniom Vencu. Imate i tu veliku zgradu.
Onda možete da odete do Agencije za osiguranje depozita, mislim da beše direktor Džambić, pa da vidite šta je sa onim poslovnim prostorom koji je nekada koristio SDK, banke u stečaju itd, itd. Znači, prostora postoji, ima ga. Ne znam zašto je ovih 13 miliona evra važno za izbornu kampanju? Zašto je ovih 13 miliona evra Komercijalne banke važno za izbornu kampanju? Ne znam. Znači, postoje rešenja, ali ovde caruje evropski standard – zaduži, znači prodaj, zaduži, upropasti.
Zato vam kažem da ovaj predlog zakona treba da se vrati gospodinu Cvetkoviću i da mu se skrene pažnja da je ova Narodna skupština donela Zakon o budžetskom sistemu. Po tom zakonu o budžetskom sistemu, kada javni dug dođe na 45% BDP pale se lampice, nema više zaduživanja, zabranjeno je zaduživanje.
Nećemo mi da doživimo sudbinu Grčke ili Italije. Vi ste videli kada se država prezaduži kakva je sudbina, onda se u Briselu skupi jedna mala grupica ljudi i oni kažu – Papandreu, više ne možeš da budeš predsednik Vlade i onda svog činovnika postave za predsednika Vlade, mimo izbora, mimo svega. Isto sa Berluskonijem. Berluskoni ne odgovara, dođe činovnik iz evropske administracije i postave ga.
Zamolio bih vas, gospođo Čomić, da napravite pauzu, da pitate predsednika Vlade da li on ozbiljno i dalje stoji na ovom stanovištu da treba Srbija da se zadužuje.
Prosto ne mogu da verujem da vi pravite apartmane za sudije, pa će onda svaki sudija da ima sudnicu, kupatilo, gostinsku sobu. Izračunajte koliko će onda da ispadne cena kvadratnog metra. Od 800 evra skočiće na 1300 evra. Izvinite, molim vas, sa 1.300 evra vi ćete da kupite neuporedivo kvalitetniji prostor koji se naziva stan. Ovo je ipak poslovni prostor. Ovde je jedan WC na celom spratu, nije u svakoj sudnici.
Koliko znam, u EU, u državama koje su članice EU sudije imaju sudnice, nemaju kabinete sa WC-om, kupatilom, đakuzijem itd. Ili, ovde moraju malo, malo pa da se operu verovatno zbog prljavštine kada donose neke presude. Ovo je neracionalno. Ovo je razbacivanje. Ovo je galantno bacanje para.
Gospodin Marić je pre nekoliko dana čitao kako ide ovo zaduživanje, koliko po minutu zadužujete građane Republike Srbije, koliko ste po sednici zaduživale građane, koliko po mesecu, po godini itd.
Ne mogu ljudi više da izdrže ta zaduživanja. Srbija ne može više da izdrži to. Duguje se 3.000 i nešto evra po glavi stanovnika. Da je makar tih 3.000 evra ta glava stanovnika uzela od nekog iz inostranstva pa đene-đene, ali niko ništa nije uzeo, a ostali mu dugovi. Ko mu je ostavio dugove? Vi. Zbog čega? Transformišete sudstvo.
Evo, pomoći ću vam oko pregovora sa Amerikancima, Englezima i NATO paktom, da naplatimo ovo što su nam dužni. Tu vam nudim besplatno pomoć, da ih nateramo da plate ovo što su napravili štetu, da naknade tu štetu i mogli bi one zgrade tamo, da sredimo ono Sutjeska, znate ono Ministarstvo odbrane, da se ovaj Šutanovac ne zlopati po nekim tamo katakombama.
Ima tu puno prostora. Da li znate koliko tamo ima kancelarija? Imate SIV. Tamo su kabineti veliki. Svaki kabinet može da bude velika sudnica. Tamo su kabineti od po 150 kvadrata, prava sudnica, da može javnost da dođe, da bude prisutna.
Ovde, hajde da zadužimo Srbiju, hajde da zadužimo Srbiju i došli smo na 27 milijardi evra duga. To je onaj javni dug. Od toga tri milijarde nikada nisu ušle u Srbiju nego su ostale u Americi, Velikoj Britaniji i Nemačkoj. To je onaj ne ratifikovani sporazum gde su pare date Narodnoj banci da ona čuva kurs, odnosno da strane banke budu zaštićene ko međedi. To je loša politika i nemate prava da zadužujete više.
Molim vas da ovaj Predlog zakona vratite iz procedure jer ovde nisu ispunjeni ni formalni uslovi da o ovome pričamo. Ako bi smo dalje pričali onda bi samo mogli da razgrnemo ovu prašinu i da vidimo šta je prava pozadina jedne ovakve operacije, ko će tu da vrši rekonstrukciju.
Znate i sami da se otac Slobodana Homena hvali pa kaže – vodite računa šta radite, znate da je moj sin sekretarica u Ministarstvu pravde i onda moraju da daju čoveku posao.
Isto i Dulićeva familija to radi. Mi to moramo da kažemo javnosti, a vi trljajte glavu, radite šta hoćete.
Hvala, gospođo Čomić, ostatak vas častim, što pre u Brisel.
Gospođo Čomić, svi ovi amandmani su praktično iste sadržine, da se unosi nov tekst "za izgradnju zgrade", tako da ovo što ću da pričam odnosi se na sve ove članove gde se ovo pominje.
Za početak moram da skrenem pažnju da ovo sa Aeroinženjeringom je odavno javna stvar i da prodaja Avioinženjeringa nikako ne može da bude nešto što javnost neće da primeti, ne samo zbog toga što je otvoren stečaj, već zato što je kompletan problem preuzela Agencija za privatizaciju, jer je ona stečajni upravnik u liku Dragana Perkovića. Bilo je oglašavanja. Jedno oglašavanje je bilo prošle godine – prodaja pokretne i nepokretne imovine metodom javnog prikupljanja pismenih ponuda, pa navodno to nije uspelo. Ono o čemu danas pričamo, to je bio oglas prodaje imovine neposrednom pogodbom. Nema tu nekih nepoznanica.
Neto površina – 7.800 metara kvadratnih i ima nešto vanknjižno pravo svojine, 1.670 i nešto, i kad se sve to sabere to je 9.471 metara kvadratnih.
Ono što takođe javnost zna, ne može da se izbegne, da je stvarno dilema kako je otvoren taj stečaj, šta je radila ta žena sudija, jer blokada je bila ispod milion dinara. Ono što je takođe poznato, objavljeno je, prošle godine kad se prodavao taj prostor, "Aeroinženjeringova" zgrada na Novom Beogradu, rečeno je da je to oko 9,5 hiljada kvadratnih metara, sa početnom cenom od oko 12 miliona evra, i vila Karićevih od 520 kvadrata u Krunskoj 76, u Beogradu, po početnoj ceni od nešto više od milion evra. Ta vila je prodata, ali ostao je "Aeroinženjering". Ko najviše potražuje od "Aeroinženjeringa"? Radnici koji u vidu društvenog kapitala poseduje 43,24% kapitala. Zatim, firma "Alibikapitals" sa 48,24%, ali to je firma Bogoljuba Karića, nastala preko kompanije "Jusiko".
Sada, kada se sprovede postupak u državi, da se javi najpovoljnija banka kod koje će da se zaduži država, naravno, javila se "Komercijalna banka", koja takođe ima i personalne i druge dodirne tačke sa Karićima. Zna se ko je sila eminencija, ko vuče konce u "Komercijalnoj banci" iz daljine, možda čak i iz Skoplja. Onda dolazimo stvarno u situaciju da razmišljamo da li je ovo greška ili je ovo neko, moram da upotrebim tu reč, svojevrsno iživljavanje? Mi možemo sve, mi smo vlast i mi možemo sve. Možete vi da stavite u Zakon o budžetu, da predvidite zaduživanje, sve to možete da uradite, to niko ne spori. Imate 126, sve to vi možete da izglasate. Ali, da li je rešen problem? Problem nije rešen.
Kada se to radi na takav način u Narodnoj skupštini, gospođo Čomić, onda to na nižim nivoima vlasti, ili čak i tamo gde nije vlast, poput lokalne samouprave, to poprima druge neke oblike, koji su mnogo opasniji za državu i društvo. Evo vam jedan od tih primera. Ljudi smatraju - ako ovo može ovako da se završi u Narodnoj skupštini, pa to onda može i u Boru da se završi. Znate kako u Boru funkcioniše? Lokalna samouprava nema javne nabavke, nema, i kada odete u Bor videćete pet kružnih raskrsnica, svaka košta po šest miliona dinara i tu su napravljeni neki spomenici. Juče sam vam objašnjavao, napravili fontanu, pa ta fontana treba da radi u decembru. Pošto je u decembru temperatura ispod nule, a voda zamrzava, genijalac predsednik opštine se setio pa ubacio antifriz. Sad imate fontanu na antifriz koja zimi radi. Sada, malo, pa malo, i neki Boranin dođe sa kofom i uzme antifriz koliko mu treba za kola.
Da li mislite da je neko otišao tamo da interveniše, da kaže – aman, ljudi, pod libelu stanite malo, unormalite se? Onda ne deluje nikakvo čudo, Bor pravi zoološki vrt, Bor pravi hipodrom. Svojevrsno iživljavanje, razbacivanje po sistemu – ja sam na vlasti, dok sam ja na vlasti mogu da perem pare, mogu da završavam šta god hoću. Ako to nekažnjeno prođe kroz Narodnu skupštinu, onda možete da zamislite šta će da se dešava u opštinama. Odmah se tamo demonstrira koalicioni kapacitet – ja tebi, ti meni. Onda jednog trenutka ljuljnemo o zemlju i onda se orijentišemo u vremenu i prostoru i kažemo – au, zamisli šta nam se desilo. Pa ništa se ne dešava slučajno, sve ima svoj neki prirodni tok, ima neku svoju zakonomernost.
Šta reče juče predsednik Republike? Kaže – sva ova zaduženja su moralna. Kažite mi sad šta je moralno kod ovog zaduživanja? Šta je moralno u ovom zaduživanju, a toliko imate praznog prostora koji možete da sredite za državne organe, pa da napravite neku novu prekompoziciju itd? Mi smo imali situaciju da zvrji prazan prostor, a poverenik, zaštitnik, revizor godinama mora da ide u neki zakup, da se snalazi i snebiva. Dobro, hvala bogu, sada je i to rešeno. Zašto se to tako radi? Uopšte mi nije jasno. Zašto?
Da li neko po svaku cenu želi da se troše pare, a da postoji uvek pokriće – imamo ugovor, postojala potreba itd. Sve formalno pravno može da bude čisto, fino, ali nije tako.
Opet predlažem da se ovaj zakon povuče iz rasprave, jer i on doprinosi da se poveća zaduženje Republike Srbije više od 45% BDP, što je po našim propisima gornji limit kada se pale sve moguće lampice i država preuzima obavezu da hitno interveniše kako bi se sanirale posledice činjenice da je zaduženje na toj crti. Znači, imaćemo problema, imamo i sada, ali imaćemo još većih problema sledeće godine, zato što realno pada BDP i onda i ovaj nivo potrošnje i ovaj nivo zaduženosti pokazuje da smo prešli 45%.
Ako pričate o krizi u evro zoni, o prelivanju te krize, onda preduzmite i adekvatne mere kako bi se sprečile štetne posledice samoubilačkog puta ka EU.
Član 1. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o Ustavnom sudu odnosi se na ono što se zove javnost. Možda postojeći stav 2 člana 3. nije neko idealno rešenje, ali je neuporedivo bolje od ovoga što se predlaže ovom izmenom koja je obuhvaćena članom 1. O čemu se radi? To je načelo javnosti, koje poprilično zalazi u nešto što se naziva sloboda i pravo. Postoji pravo javnosti da zna o svim aspektima nečega što se dešava, nečega što se radi, a pogotovo kad je u pitanju nešto što je javna stvar.
Veliki rizik preuzimaju oni koji pokušavaju da javnost na neki način definišu, pa pogotovo oni koji se trude da to urade precizno. Svaki građanin ima pravo da sazna šta se dešava u državi, u državnim organima i svaki građanin ima pravo da dobije punu informaciju kako državni organi rade i pošto to podleže nečemu što se zove informisanje i javnost, onda to pravo i ukoliko se reguliše, reguliše se samo način ostvarivanja. Kako? Tako da se ne ugrozi samo pravo.
Ovom izmenom koja se predlaže, a to je član 1. Predloga zakona, neko pokušava da bude malo pametan pa ulazi u suštinu, pa čak i kad nabraja šta obuhvata javnost i zato je ona osnovna odredba, član 3. stav 2 postojećeg zakona bolja, zato što je sveobuhvatnija, zato što nema nikakvih ograničenja, nema nikakvih restrikcija. Ovde se pokušalo, po sistemu preciziranja šta obuhvata sve javnost rada, da se u stvari javnost na neki način oktroiše.
Ne pričam o stavu 3 člana 3, gde su data ograničenja. Da ste tu odredbu kojim slučajem menjali u skladu sa nekim standardima, to bi možda nekako prihvatili, pa i načelo srazmernosti, pa i načelo nužnosti, pa tačno određeni slučajevi, pa da ste se možda čak kod ove odredbe pozvali i na autoritet sudstva i nepristrasnost suda, to bi donekle shvatili.
Ali, kada vi nešto menjate, pogotovo kad menjate nešto što je na opšti način napisano i želite da precizirate, mi moramo da intervenišemo jer znamo šta se valja iza toga. Iza toga se valja upravo suprotnost. Kao ono kada neko obeća da će 250 hiljada ljudi da zaposli, pa otpusti 300 hiljada ljudi. Tako i kada vi kažete da precizirate šta obuhvata javnost rada Ustavnog suda, mi znamo da u stvari pravite neku promenu kako bi isključili, ograničili ili na drugi način osujetili javnost. Zato smo podneli amandman. Tražimo da se briše član 1. i ujedno kažemo – na taj način spašavamo javnost rada Ustavnog suda.
To je član 3. Predloga zakona koji se odnosi na član 10. osnovnog teksta i prosto je neverovatno. Zašto ste morali da ugrađujete ovaj stav da se Poslovnik o radu Ustavnog suda donosi većinom glasova? Zašto, kada je način odlučivanja Ustavnog suda regulisan Ustavom Republike Srbije? Ustavom Republike Srbije je regulisano to. Zašto ubacujete to? Znači, do sada u članu 10. nije takva odredba postojala, pa nije smetala. Ili je možda u pitanju neka druga situacija da se ovi svađaju tamo u Ustavnom sudu, pa ne mogu da, ali njih je 15? Uvek većina postoji - osam, sedam. Nije valjda da je sedam, sedam, glasanje. Nije valjda da oni nisu saglasni?
Znači, prvi razlog zašto treba da se usvoji amandman. Način odlučivanja i većina sa kojom se donosi odluka regulisano je Ustavom Republike Srbije. Nemate potrebe da pravite neke inovacije. Ako prepisujete odredbu Ustava u nekoj odredbi zakona, vi devalvirate Ustav.
Drugo, do sada nije postojala ta odredba, pa nije bila smetnja da Ustavni sud funkcioniše. Ustavni sud ima svoj poslovnik o radu. Možda bih shvatio ovu situaciju da kojim slučajem Ustavni sud nema Poslovnik o radu, jer ne može da se obezbedi većina. Ali, oni valjda začas obezbede većinu tamo?
Nešto da obuhvatim što je prethodni amandman na član 2. Mi se protivimo tom načinu sužavanja mogućnosti da se izvrši uvid u spise predmeta pred Ustavnim sudom. Zašto? Najveći broj nadležnosti Ustavnog suda tiče se ocene ustavnosti i zakonitosti opštih akata i nema tu ničega što bi se odnosilo na teritorijalni integritet, nacionalnu bezbednost, privatnost, javni red i moral. Nema ničega.
Zašto bi ograničavali pravo uvida? Svako ko je zainteresovan treba da se omogući da izvrši uvid u spis nekog predmeta. Nema potrebe da se pravda, da dokazuje opravdanost nekog svog ličnog interesa zašto treba da izvrši uvid. Neko će da izvrši uvid zato što priprema magistarski rad, neko će da izvrši uvid zato što namerava da pokrene postupak, pa da vidi kakvi su stavovi zauzeti povodom nekih pitanja, neko jednostavno želi da pravi svoju arhivu, neko želi da sačeka na krivini nekoga od sudija Ustavnog suda koji je nekorektan. Ne znam zašto onemogućavate, ili dovodite u pitanje uvid u sudski spis, tako što postavljate neke uslove?
Nijedan uslov ne treba da se postavi, dovoljno je da postoji fizičko ili pravno lice, da ga identifikujete i da mu omogućite uvid, fotokopiranje, prepis itd, jer Ustavni sud ne potpada pod pravosuđe. Naučite jedanput tu lekciju. Znači, Ustavni sud ne potpada pod pravosuđe. Sudije Ustavnog suda se biraju po specijalnom postupku. Oni imaju određen mandat. Da su sudije i da pripadaju pravosuđu, onda bi bila stalnost sudijske funkcije.
Sudije Ustavnog suda ne vrše klasičnu sudijsku funkciju. To nije teško da se shvati. Ali, kada vi kršite osnovne principe na kojima počiva ustavno sudstvo, onda mi to moramo da žigošemo, moramo da upozorimo javnost i moramo da skrenemo pažnju da se nešto valja. Šta se valja? Videćemo. Znamo mi vas dobro.
To se odnosi na naziv poglavlja 2. Ne znamo šta smeta nazivu poglavlja – Izbor, imenovanje i prestanak dužnosti sudija Ustavnog suda. Zašto biste to morali da menjate, da bude sada – Izbor imenovanja, prestanak dužnosti i položaj sudija Ustavnog suda?
Položaj sudija Ustavnog suda je definisano Ustavom Republike Srbije i značajnim delom odredbi Zakona o Ustavnom sudu.
Mi smo morali da podnesemo amandman na naslov, zato što sledećih nekoliko članova se odnose na novo viđenje položaja sudija Ustavnog suda, i u pogledu odlaska u penziju, i u pogledu plata itd. Tako da, ovaj amandman i sledećih nekoliko amandmana, u stvari, čine jednu celinu.
Vidi se, Petronijeviću, kada progovori Slobodan Milošević iz SPS kako to istinski deluje.
Predložio bih vam da usvojite amandman gospodina Srete Perića, jer ćete rešiti mnoge probleme. Prvi problem koji rešavate, to je stav 6. ovog člana koji je neprimenljiv.
(Predsednik: Gospodine Krasiću, govorimo o amandmanu 21 narodnog poslanika poslaničke grupe Napred Srbijo.)
Da?
(Predsednik: Samo sam htela da kažem, javili ste se po tom amandmanu. Izvolite.)
Jesam, ja sam u materiji, samo što, za razliku od vas, ja sam čitao Predlog zakona. To je mala razlika između vas i mene.
Znači, taj stav o penzijskom osnovu, to je neprimenljivo. Evo, gospodin Čolaković to prati, on je aktivista u PUPS-u. Vidite, gospodine Čolakoviću, da je ovo pisala neznalica, čovek koji ne zna pravno-politički sistem Republike Srbije. To su ovi eksperti iz Ministarstva pravde. Oni ne znaju da postoji penzijsko-invalidski sistem Republike Srbije, čija je transformacija krenula još od 2003. godine, Gordane Matković itd. Oni ne znaju šta je bod, šta je ovo, šta je ono. Ne znaju ništa. Zašto? Zato što su prismotrom iz Amerike, ovako ih posmatraju. Zašto moraju sudije Ustavnog suda da budu u staklenom loncu? Rešavaju prljav posao sa sudijama, reizbor. To mora da se plati. Moraju da se nagrade oni za taj prljavi posao koji treba da urade.
Sada, molim vas, zašto pravite diskriminaciju kod prvoboraca DOS-a? Da li vi znate pod kojim uslovima je otišao u penziju Slobodan Vučetić? Pod kojim uslovima Zoran Ivošević? Sada Bosa Nenadić neće da ide u penziju. Što je ona zaslužnija od njih dvojice. U njihovo vreme – ispunio si uslove, prestaje ti funkcija i ideš u penziju. Sad se otvorila dr Bosa Nenadić, pa započeti predmeti, pa možete, gospođo, do kraja mandata, kao da je univerzitetski profesor. To pravo iz radnog odnosa da i kada ispuni uslove za prestanak radnog odnosa po sili zakona, zato što je ispunio uslove za starosnu penziju, imale su dve kategorije toleranciju, a kasnije je došla i treća kategorija – zdravstveni radnici. Prva kategorija su bili univerzitetski profesori. Da se završi školska godina, je li tako bilo? Pa, kada je došla demokratija, šta ste radili sa Kostom Čavoškim? Šta ste radili sa Budimirom Košutićem? Ni tu odredbu niste hteli da primenjujete na pravnom fakultetu.
Sada dr Bosa Nenadić do kraja devetogodišnjeg mandata. Malo li je njoj, aman! Od Mikulića više ne mogu da gledam nju, od Mikulića na ovamo, aman! Šta je ona toliko zaslužna? Odredila da je poslanik vlasnik mandata, njegovo veličanstvo, odbornik. Devedeset devet posto građana u lokalnoj samoupravi ne zna ime i prezime kandidata za odbornika, glasa za liste. Da li je ovo možda dug prema tajkunima i organizovanom kriminalu, jer su im dali takav izborni zakon da svaka šuša koja ima pare može da kupi 126? Šta, to je tekovina demokratije? Neće ni jedan iskreni demokrata to da vam podrži. Neće ni jedan.
Šta sa koeficijentima? Šta je falilo dosadašnjim koeficijentima? Šta je falilo dosadašnjoj plati? Zašto se sada pojavila potreba da mora da se menja penzijski osnov, da se omogući duži rad, iako su ispunjeni uslovi za starosnu penziju? Zašto, šta se to promenilo? Šta se to promenilo od 2006. godine do danas? Promenilo se što imamo jednu novu kategoriju – sedim kući i primam platu. Je li tako? Sudija koji nije izabran, nije prošao proveru BIA, da li je taj sudija, koji nije reizabran, pripadnik organizovanog kriminala? Da li je to poruka? Koja je poruka? Zašto ga plaćate? Ako ste sve po zakonu lepo uradili, ne može tako.
Vidite, gospođo Malović, koliko je opasno kada vi uzmete da se igrate sa ovim stvarima. Vi lično kad uzmete da se igrate sa ovim stvarima. Vi ste ucenjeni. Vi ste morali da potpišete rešenje za Karadžića i za Mladića. Uvek ima da vas upozoravamo na to. Vi ste zabeleženi. Vidite pod tim pritiskom šta sve morate da radite. Dali ste banku da uđete u kolo. Hiljadarka vam ne pomaže da izađete iz kola.
Gospođo Đukić-Dejanović, pošto niste čitali zakon, da vam kažem da je to član 20a: "Plata sudije Ustavnog suda odgovara položaju i nadležnostima Ustavnog suda", to ništa nije jasno. Kakve veze imaju nadležnosti sa platom? Dalje se kaže: "i odgovornosti sudije za obavljanje dužnosti i predstavlja jednu od garancija njegove nezavisnosti u zaštiti ustavnosti i zakonitosti i ljudskih i manjinskih prava i sloboda". Znači, garancija njegove nezavisnosti u zaštiti.
Svakom čoveku koji radi u privatizovanom preduzeću u Srbiji, kome nije isplaćena plata, povećajte platu i to će biti najveća garancija, ne samo za zaštitu ustavnosti i zakonitosti, nego i garancija za očuvanje Republike Srbije i svi ima da vole Republiku Srbiju, niko neće da se okreće prema Briselu, niko neće da se okreće prema organizovanom kriminalu, samo lepo dajte plate svima kao što dajete sudijama Ustavnog suda i sve će biti rešeno.
Dalje se kaže: "Plata predsednika i sudije Ustavnog suda određuje se na osnovu osnovne plate. Osnovna plata, prema ovom zakonu, jeste vrednost u koju se ne uračunava procenat za vrednovanje minulog rada. Osnovica za obračun i isplatu plata predsednika i sudija Ustavnog suda utvrđuje se Zakonom o budžetu Republike Srbije. Koeficijent za obračun i isplatu plata predsednika Ustavnog suda iznosi 12, a sudije Ustavnog suda 10,50. U slučaju da u Ustavnom sudu nisu popunjena sva sudijska mesta, do njihove popune, plata predsednika i sudija Ustavnog suda se uvećava 10% za svako nepopunjeno sudijsko mesto". Tri nepopunjena sudijska mesta, svako će imati po 10%, što je 30% uvećanje plate. A zašto ovo ne date zaposlenima u državnim službama? Zašto ovo ne date zaposlenima u privredi? Recimo, po sistematizaciji, 30 ljudi je planirano da rade kao bravari, radi ih 20, ima pravo svako od njih po 10% za svako nepopunjeno mesto. Po čemu se razlikuje posao bravara i posao dr Bose Nenadić?
Kaže se: "Sudija Ustavnog suda koji je izabran, odnosno imenovan na dužnost iz reda profesora pravnog fakulteta koji prava iz radnog odnosa ostvaruje na pravnom fakultetu, ima pravo na mesečnu naknadu u visini razlike između plate sudije Ustavnog suda, obračuna za puno radno vreme". Ovo je pravljeno u varijanti da mu je plata na fakultetu manja. U praksi je ona dva puta veća nego što je u sudu. Šta, nije? Ja nikad ne lažem, to je valjda jasno. Ja uvek govorim surovu istinu. Da ne bih više trošio ove dragocene antievropske minute, izbrišite ovo. Mi smo amandmanom tražili da se ovo ukloni.
Znate, vi se slabo snalazite sa osnovnim ideološkim koncepcijama modernog društva. Imate jednu koncepciju koja se zasniva na političkim slobodama i to je liberalizam, i drugu koncepciju koja se zasniva na političkoj jednakosti, a to je demokratija i ovaj novi, kobajagi, neki socijalizam. To su ovi krvavi borci za socijalnu pravdu, poput vašeg Bajatović što prima milion i 350 hiljada svakog meseca. A on se bori da ne bude…
(Predsednik: Očigledno, vi čitate ali ne razumete.)
Apsolutno ništa ne razumem. Vi se vrlo dobro razumete, u to sam siguran.
Ima sve u Agenciji za borbu protiv korupcije, ko je šta prijavio, kako je prijavio, itd. Neću da vas opterećujem tim podacima. To svako može lepo da pogleda i da vidi. Sada se postavlja pitanje – zašto tovite ove ljude? Zar vam ne deluje ovaj predlog zakona kao kad se uzme ona guska pa treba da se utovi što pre i onda joj se otvore usta pa se kljuka, kljuka, da se što pre za Božić ugoji? Šta ste to osmislili pa su vam neophodni ovi ljudi i ta tzv. garancija njihove nezavisnosti? Koja garancija njihove nezavisnosti? Oni nezavisni u donošenju odluka Ustavnog suda? Ko će to da vam poveruje? Zašto vređate te ljude? Oni ispunjavaju zadate obaveze. Oni su pod prismotrom. Zna se ko im kaže i kakva odluka treba da se donese, zašto se donosi, zašto se neki put prihvata neka inicijativa, zašto se neki put ne prihvata, kada oni po službenoj dužnosti pokreću postupak za ocenu ustavnosti, zakonitosti, sada treba da završe prljavi posao sa navijačkim grupama, itd. Sve se to zna, gospođo Malović.
Ovde se upada u ambis neprekidno. Zašto? Šta je to toliko preče da ovako otvoreno gazite po osnovnim principima na kojima se zasniva Ustav Republike Srbije? Zašto to radite? Nije nikakav spor. Imate 126, verovatno ćete pet-šest amandmana usvojiti, ali ćete progurati ovo. Ali, vidite i sami, vaši neće da glasaju za one članove koji su vama bitni, a vama su bitni samo ovi članovi koji donose, da budu situirani, slobodni, nezavisni itd, itd. Zašto to radite?
Kada predložite jednu ovakvu promenu Zakona o Ustavnom sudu, onda se stiče utisak kao da do sada to nije bilo regulisano. Stiče se utisak da je bilo loše kako je do sada bilo regulisano. Znači, bilo je regulisano i nije bilo loše. Morate sada menjati to da biste podmazali. Morate da kupite tu vrstu nezavisnosti za sudije. Pobogu, tržišna ekonomija cveta, zakoni ponude i potražnje, plati pa klati, kako se to kaže. Zašto bismo mi glasali za ovo? Nemamo nijedan opravdani razlog. Ove odredbe koje se predlažu u ovom zakonu su u suprotnosti sa načelima na kojima se bazira Ustav Republike Srbije i to svi znamo. Ali, vi se uzdate u 126. Znači, vaš jedini argument je 126. On je bio i kada ste krenuli sa reformom pravosuđa i vidite kako ste je unakazili. Ono što ste planirali za godinu dana da završite, evo, tri i po godine nema.
Samo da znate, neizabrane sudije u međuvremenu su se učlanile u neke stranke. Budite oprezni. Vodite računa. Imali ste i onoga što vas je na diktafonu prisluškivao, sećate se? I on postao advokat, samo da znate. A bio je tvorac propisa koje ste ovde zastupali o tajnim službama, jel tako? Čitajte malo "Pres kliping". Kolo sreće se okreće, gospođo Malović. Povucite ovaj predlog zakona. Ništa njime nećete da rešite, samo ćete napraviti dodatnu katastrofu, pored one koju ste izazvali u pravosuđu, i u Ustavnom sudu.