Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Ljubiša Stojmirović

Ljubiša Stojmirović

Srpska napredna stranka

Govori

Nema problema, taman ste me prekinuli kada sam to hteo da kažem. Veoma je važno voditi računa o mladim sportistima, o deci koja stasavaju i kreću da se bave sportom. Pozdravljam njihov amandman i drago mi je da ga je predlagač zakona prihvatio.
Poštovane koleginice i kolege, meni je baš žao što je diskusija o jednom amandmanu počela ovako veselo, došla u ovako lošu situaciju. Ja sam samo hteo da kažem da mi je drago da su kolegama usvojeni amandmani i da im je drago što se zalažu za to što je stručnost dominantna, odnosno da je stručnost na prvom mestu.
Na osnovu toga poručio bih samo kolegama koji su predlagali amandman, kada govore o izbornim rezultatima i o procentima koji će biti na izboru, odnosno sa kojima počinju ove izbore, bolje da puste da dođe taj trenutak kada budu izbori, da vide rezultate pa onda da pričaju o izbornim rezultatima, i neka i to prepuste struci. Neka struka daje analizu. Ne može da bude analiza 9,60% zbog toga što je usvojeno nekoliko amandmana.
S druge strane, od tih 1900 amandmana najverovatnije da je nekih 1700, ako ne i više bilo briše se. Ima jedna narodna poslovica koja kaže – bolje je govoriti malo a pametno, nego mnogo a nepametno.
Još jednu stvar kolegama da kažem, vezano za EU, nemojte da budete kao mala deca - nama je jedini i najvažniji strateški cilj ulazak u EU itd. Ne, svi smo se zalagali i svi smo to u svojim programima pisali, nama je prvi, jedini, najvažniji cilj blagostanje svih građana Srbije. Mi ne možemo da uđemo u EU siromašni, mali, nikakvi, nego moramo da uđemo bogati, veliki i jaki. Tada će nas EU onda mnogo draže i bolje primiti. Hvala.
Poštovane koleginice i kolege, interesantna diskusija, različiti stavovi i to je sasvim normalno, ali ako ćemo da budemo objektivni, evo ja ne pušim, ali iskreno mi smeta to što je zabranjeno ljudima koji konzumiraju ili upotrebljavaju taj duvan, da ne mogu da ostvare to svoje zadovoljstvo.
Normalno, ne mogu da budem protiv onog što donosi Vlada, protiv onog za šta se zalaže većina u Skupštini. Ali pogledajmo, nismo mi izmislili ni duvan ni alkohol. To je nešto što postoji već stotinama godina. Ljudi su konzumirali i alkohol i duvan kroz vekove i živeli su kako su živeli. Danas odjednom jedan deo naših građana ili poslanika traži da se nešto stopostotno zabrani. Drugi se trude da budu u okvirima nekim koje nameće ili EU ili situacija u kojoj živimo. Kako izaći pred one ljude koji konzumiraju duvan? Kako njima objasniti da ne mogu više da puše? Imamo proizvođače duvana, imamo trgovce koji zarađuju na tom duvanu. Kako će oni opstati u ovom društvu, ako mi zabranimo upotrebu duvana?
Ja se potpuno slažem sa ministrom, koji je rekao da se pita on, on bi doneo jednu odluku, ali moramo da gledamo malo šire, moramo da gledamo šta sve donosi ta stopostotna zabrana.
Što se tiče ovog drugog dela zabrane konzumiranja alkohola, pa u Srbiji to ne može da se desi, teško ćemo to uraditi. Zato mislim da moramo da budemo svesni, da budemo razumni i pametni i da donesemo odluke onakve kakve su u ovom trenutku prikladne. Hvala.
Poštovane koleginice i kolege, odmah na početku da kažem da smatram da ne treba prihvatiti amandman. Zašto? Svi smo suočeni sa stradanjem Srbije u poslednjih 20 godina i zbilja je došlo do teške materijalne situacije među našim građanima, za šta ne možemo optužiti nijednog od učesnika na političkoj sceni.
Ali, i svedoci smo da je došlo do velikih zloupotreba u oblasti gde su se prikupljala određena sredstva kao donacije i humanitarna pomoć itd. i mislim da je ovo dobar predlog ministarstva da se polako uvede red i u toj oblasti. Da li to može odjednom? Ministar je rekao da je ovo samo početak i da će se doneti zakon koji će to regulisati.
Mene iznenađuje da bilo ko u Srbiji, ne samo ovde kod nas u Skupštini, nego u Srbiji, može da bude protiv jedne ovakve akcije. Naš je zadatak da svi zajedno pokušamo da napravimo bolje stanje u Srbiji, da pomognemo građanima da ne bude zloupotreba u bilo kojoj oblasti, pa i u ovoj oblasti. Zato smatram da je ovaj zakon veoma korektan i da je to jedan početak kojim ćemo pokušati da rešimo taj problem.
Šta mi je još ovde smetalo? Mogu da shvatim kolege iz opozicije da oni imaju suprotna mišljenja, da je njihova borba protiv pozicije nešto što je u osnovi demokratije i parlamentarizma, ali mi nije više jasno zašto stalno kukaju i napadaju tog Aleksandra Vučića koji kao dobra vila ispunjava sve njihove želje. Tražili su izbore i on je odmah rekao onim njegovim štapićem – neka im budu izbori. Sada su dobili izbore i sada je muka zašto su izbori, kako će biti, šta će biti. Ne može on da vam pruži mogućnost da izađete na izbore i da pobedi za vas. Radite svoj posao, trudite se, pa koliko osvojite, tako se posle i ponašajte. Hvala.
Poštovane koleginice i kolege, evidentno je da smo mi u poslednjih nekoliko decenija svesno ili nesvesno uništavali našu poljoprivredu. Svi pričamo da je poljoprivreda naša budućnost, da je to nešto što može da pomogne Srbiji da izađe iz ovih teških vremena, ali čini mi se da se trudimo dovoljno ni jedni ni drugi da to uradimo.
Po meni je opozicija u mnogo boljem položaju jer je njen zadatak da kritikuje i poboljša ono što predloži pozicija. Ali, iskreno rečeno, da li može da se poboljša nešto ako samo predlažete amandmane koji kažu – briše se. Kada smo polagali ovde zakletvu svi smo se zakleli i obećali da ćemo raditi sve u interesu građana Srbije. Kako nešto može da bude u interesu građana Srbije ako je svaki drugi amandman – briše se. Ja očekujem da date doprinos kroz konkretne predloge. Ako nije dobar neki član ovog zakona, dajte predlog kako bi trebalo po vama da izgleda, pa da pokušamo zajedno da pronađemo rešenje.
Da li može da se napravi neki zakon koji će biti po meri svih građana Srbije? Pa, naravno da ne može, ali ako ogromna većina građana Srbije prihvata taj zakon pretpostavljamo da je dobar. Ja sam jedan od poslanika koji je pratio ove proteste ispred Skupštine. Iskreno rečeno, tu je bilo maksimalno stotinak građana, ne znam ni da li su svi poljoprivrednici. Ako je samo stotinak građana nezadovoljno ovim zakonom ne možete da kažete da zakon konkretno ne valja i zato se nadam za današnji ovaj naš dan koji radimo nije to moguće, ali se nadam za ubuduće da će biti konkretnih predloga kako da se popravi neko zakonsko rešenje, a ne da bude samo – briše se. Hvala.
Evo, ovo je primer kako se na neki zakonski predlog daje rešenje koje će možda ili neće poboljšati to zakonsko rešenje. Ja mislim da ovako trebaju svi poslanici da se ponašaju, bez obzira da li će taj amandman biti prihvaćen ili ne. Hvala.
Ja nisam stručan da tumačim da li je nešto ustavno ili nije ustavno, na kraju krajeva postoje institucije koje su za to odgovorne, samo nešto mi malo smeta ovde kod ovih termina, kada govorimo nekako to para uši. Neki kažu – hoćemo da izdamo zemlju; a drugi kažu – da ne izdamo zemlju. Molio bih kolege ako može drugačiji termin daje se zemlja u zakup ili se prodaje, jer ovo rogobatno ispadne kada kaže – izdajemo zemlju, hoćemo da izdamo zemlju; pa sam samo to hteo da skrenem pažnju.
Hvala.
Ja sam iščekivao sa zebnjom nastup kolege Pavićevića, i baš me interesovalo kako će on da obrazloži njegov amandman. Međutim, u diskusiji nije bilo ništa vezano za amandman, jedino što su se čuli ti njihovi uspesi vezano za uticaj u biračkom telu.
Statistika je čudna nauka i svako je tumači na svoj način. Ja pretpostavljam da će sada kolega Pavićević i njegova stranka samostalno izaći na izbore. Tu će naneti veliku štetu DS, na čijoj su listi bili, ali verujem da će sa ovih 8 ili nešto posto, e, sada, ne znam da li je to po članu stranke, ako je to po članu stranke, onda imate skoro 17, i ja vam želim puno uspeha.
Po nekim predviđanjima mi ćemo zatvoriti poglavlja za četiri godine. Kada ćemo ući u EU? Pa, neka bude za deset godina. Da li imamo mi mogućnost da se pripremimo da budemo konkurentni i da se takmičimo sa članicama EU? Ako ćemo biti iskreni to je veoma teško i zato zbilja mora da se krene maksimalnom snagom da se popravi ono što je do sada bilo uništavano i što nije bilo u redu.
Ništa nam neće vredeti ako se stalno budemo svađali, ako stalno budemo jedni drugima nabacivali ko je šta uradio i ko nije šta uradio. Zato, pamet u glavu i dajte da pokušamo na najbolji način da pomognemo i poljoprivrednicima i da obnovimo on što smo upropastili. Hvala.
Poštovane kolege, i ja bih se uključio u ovu diskusiju. Jeste malo problematično kada dobijemo amandman u kome se traži da se izbriše ono što se nalazi u navedenom članu. To zbilja dovodi do, iskreno rečeno, zabune, jer faktički ako nešto brišemo, to ne postoji.
Iz diskusija koje su bile do sada ima nekoliko stvari sa kojima ne mogu da se složim. Jedna od tih stvari je da je profit osnovni, odnosno glavni cilj svakog društva. To ne može da bude, to ne važi ni za preduzeća, ni za pojedinca. Baš iz toga mislim da bi trebao da bude osnovni cilj svakog subjekta blagostanje svih njegovih članova, a kad prenesemo to na nivo zemlje, to znači blagostanje svih građana naših.
To je ono gde dolazi kolega koji je predložio amandman u suprotnosti. On kaže da niko ne može bolje da sagleda njegov cilj, odnosno njegovu želju za udruživanjem, odnosno njegov interes od njega samog. To je ono što je veliki problem kod nas. Ne možemo da budemo sebični i da mislimo samo na svoje pojedinačne ciljeve. Ako bi tako radili, to ne bi bilo dobro, nego moramo malo šire da pogledamo. Postoje neki ciljevi koji su opšti, odnosno zajednički. I svaki privredni subjekt, svaki pojedinac bi trebao da vodi računa o njima, da ne bude samo njemu dobro, nego da to bude u interesu svih građana.
Zato kažem, imajte na umu da bi svakome od nas trebao da bude osnovni cilj i u svakodnevnom životu, a i u tom poslovnom smislu, blagostanje svih građana. Hvala lepo.
Ja ću biti veoma kratak.
Predlažem da se ne prihvati ovaj amandman. Prihvatanje amandmana, bilo koje poslaničke grupe, zavisi od toga koliko je taj amandman kvalitetan i koliko doprinosi poboljšanju nekog zakonskog predloga. S obzirom kakvog su kvaliteta amandmani koje podnosi kolega, ja verujem da će oni doživeti sudbinu njegovih amandmana, svi će se brisati.
Poštovane koleginice i kolege, ja mislim da se ovde vodilo malo računa i o tome da su ta primanja naših diplomatskih predstavnika u inostranstvu mnogo manja nego što bi bila realna za svaku zemlju gde se oni nalaze, a i ovo što kaže koleginica sasvim je u redu i ja mislim, gospodine ministre, da verujem da će ministarstvo i Vlada pratiti ta događanja i ukoliko dođe do nekih drastičnih promena da će te to rešiti onako kako treba. Hvala.
Na ovom primeru se pokazuje ono što sam rekao za prethodni amandman. Veoma brzo je ispravljeno ono što je urađeno jer se videlo da to ne donosi efekte i rezultate koji su traženi.
Što se tiče ovog drugog dela koji je spomenula koleginica Čomić, ja se potpuno slažem da je neophodno putovati. Možda nije baš poređenje najbolje vezano za devedesete godine jer tada nije bilo baš da mi nismo želeli da putujemo nego su bile okolnosti koje su to i onemogućavale.
Međutim, neka nam najbolji primer bude ova borba za prijem, odnosno ne prijem Kosova u UNESKO, da nije bilo akcije svih naših iz ministarstva, iz Vlade, iz drugih organizacija da pokušaju da utiču na pojedine zemlje da se opredele onako kako su se opredelile najverovatnije ne bi došlo ni do uspešnog glasanja, odnosno rezultata u UNESKO.
Zato mislim da je obavezno putovati, ali trebamo sebe da naviknemo i sve oko nas i građane i novinare da ne bude to samo izgovor da nekoga napadamo, da nekoga pljujemo jer svako to putovanje donosi neki rezultat koji je u interesu svih građana Srbije i za samu Srbiju.
Ja mislim da neće biti nikakvih problema, da ćemo mi biti mnogo mudriji, pametniji u budućnosti, da ćemo to rešiti onako kako treba. Hvala.
Hteli mi to ili ne hteli, dug postoji, dug mora da se plati. E, sad, druga je stvar ko je koliko odgovoran za to i ja kada slušam kolege iz DS ne mogu a da ne kažem – gospodo, u pravu ste. Ali, logičnije bi bilo da ste u zatvoru, ne vas petoro-šestoro koji ste tu, nego oni koji su vodili Srbiju u prethodnom periodu i oni koji su sve u Srbiji upropastili, i privredu, i zdravstvo, i školstvo. To su ljudi koji su nas doveli u ovu situaciju.
Ja mislim da je mnogo bolje i pametnije da sada zajedničkim snagama krenemo da ispravimo sve to što je napravljeno u prethodnom periodu, a da ne odugovlačimo sa ovakvim diskusijama, jalovim koje mogu dugo da traju.
Prema tome, svako neka odgovara za ono što je učinio. Tako neka bude i za vašu Vladu, tako neka bude i za sve vaše direktore, a tako će biti i za ove koji su ih nasledili ako budu tako loše radili. Hvala.
Vezano za ovu diskusiju.