Dame i gospodo narodni poslanici, za ovih desetak godina, koliko sam u Skupštini Srbije, načitao sam se raznoraznih i obrazloženja i zakona.
U članu 32, postupak za razrešenje člana Saveta, u stavu 3. stoji da se, ako postoje razlozi za razrešenje člana Saveta ili guvernera Narodne banke, o tome pismeno obaveštava predsednik Republike Srbije i Narodna skupština, odnosno predsednik Narodne skupštine.
Malo je drugačije kada je u pitanju Narodna skupština. To je poseban organ, ustavna kategorija.
U stavu 5. istog člana ne obaveštava se više Narodna skupština, nego predsednik Narodne skupštine.
Kada imate obavezu u zakonu, gospodine guverneru, da se obaveštava Narodna skupština, pišete – Narodnoj skupštini, predsedniku Narodne skupštine, i on ima obavezu da odmah, čim to stigne na pisarnicu, prosledi narodnih poslanicima, a kada pišete u zakonu – predsedniku Narodne skupštine, on tu obavezu nema. O tome se radi.
Ne mogu da shvatim da neko da ovakvo obrazloženje. U pitanju je samo terminološka razlika, a ne suštinska. To je Vlada Republike Srbije dala svoje mišljenje, meša se u naš posao, posao Skupštine Srbije.
A Narodna banka je dala mišljenje – amandman se ne prihvata jer predloženo rešenje obezbeđuje blagovremeno obaveštavanje Narodne skupštine. Pa, ko je Narodna skupština, predsednik ili narodni poslanici? I, ako je samo terminološka razlika, u čemu je onda problem da prihvatite amandman?