Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Veroljub Arsić

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka

Govori

Gospodine Dragane Maršićaninu, moram da vam kažem nešto, da je to vaš poslanik iz DSS-a za ovom govornicom izneo jednu laž, kad su bili u pitanju izbori u Breževu. Baš za ovom govornicom, baš kad je bila rasprava o ovoj temi. Zašto ste to njemu dozvolili?
Dame i gospodo poslanici, prilikom izjašnjavanja Odbora za poljoprivredu i sam Odbor se složio da je ovaj zakon u osnovi dobar, ali da ga nije prihvatilo nadležno ministarstvo, pa ni Odbor ne može da mu da podršku da bi pred ovom skupštinom bio usvojen. Do sada je raspravljano oko pedesetak zakona i moram da vam kažem da je ovo najbolje obrađen zakonski predlog do sada.
I u zakonu i u obrazloženju ovog zakona koriste se precizni statistički podaci o šteti, a i same procene koliki bi prinosi bili da nije ovog korova. U samom zakonu je predviđeno i na koji način se eliminiše ovaj korov u sledećih pet godina, kao i da bi najveći trošak po ovom zakonu snosio sam poljoprivredni proizvođač, a na Vladi Republike Srbije je da organizuje i kreditira sprovođenje ovog zakona.
E, sada dolazimo do problema. Zašto se ovaj zakon od strane Vlade, odnosno nadležnog ministarstva ne usvaja.
Ovaj zakon treba da sprovodi baš gospodin ministar poljoprivrede Veselinov, a to je za njega veliki umni problem, zbog toga što je najveći deo vremena, kada je pri svesti, mrzovoljan zbog mamurluka.
Gospodine Maršićanin, čovek može da bude mamuran i ako je preležao visoku temperaturu.
Postavlja se pitanje iz kojih para treba finansirati i kreditirati sprovođenje ovog zakona. Moglo bi od onih para koje su planirane za navodnjavanje obradivih površina. Gospodin ministar je prilikom izborne kampanje obećao da će u celoj Srbiji svako moći svašta da navodnjava i ta sredstva bi mogla da se koriste i po ovom zakonu.
Prilikom analiziranja ovog zakona izračunao sam kolika je šteta od ovog korova, kada je u pitanju kukuruz u Vojvodini. Izračunato u markama, cifra se kreće oko 650 miliona maraka i to samo za kukuruz i samo za Vojvodinu.
Neko je u ovim diskusijama koje su kasnije usledile napravio procenu da je za sprovođenje ovog zakona u Vojvodini potrebno oko 350 miliona maraka, što znači da je samo sprovođenje ovog zakona, i za Vladu i za poljoprivrednike, profitabilno, jer se sredstva koja su uložena vraćaju skoro u duplom iznosu.
Da se razumemo, nisam baš ni protiv navodnjavanja, raspitao sam se o tom problemu kod stručnjaka. Njihov odgovor je da se sredstva uložena u te sisteme, sa proizvodnjom kultura kakve su kod nas, tradicionalne, vraćaju tek za 25 godina i to pod uslovom da svih 25 godina bude suše.
Posle 25 godina potrebno je uložiti nova sredstva za sanaciju, popravku i održavanje tih sistema, koji se isplate tek za 7-8 godina. Gospodo, ako Ministarstvo poljoprivrede troši pare isključivo za sisteme za navodnjavanje i ne usvajate ovakav i sličan zakon, kada budete te sisteme konačno završili i ako ih završite, zalivaćete korov, a ne biljne kulture. Hvala.
Dame i gospodo poslanici, kada je Vlada odbila ovaj zakon o malim i srednjim preduzećima čini mi se da nisu sve okolnosti, koje ova materija reguliše uzete u obzir. Da li je to urađeno namerno ili slučajno, ne znam, ali videćemo. Činjenica je da je najveći broj malih i srednjih preduzeća u privatnom vlasništvu, da se i zbog stalne borbe za opstanak na tržištu vrlo brzo prilagođavao uslovima na tržištu i u tome treba tražiti razloge za njihovo uspešno delovanje. U tome treba tražiti razloge i prilikom probijanja zida embarga i sankcija koje su nam bile nametnute 1992. godine.
Tada su baš ta preduzeća podnela najveći teret sankcija, prilikom snabdevanja tržišta osnovnim životnim namirnicama i prilikom uvoza energenata i sirovina za domaću industriju i stanovništvo. Ipak, treba uzeti i to u obzir da ma kako bila uspešna u svom radu, do sada su delovala stihijski i neorganizovano, bez nekog posebnog plana, što je dovodilo, ne baš retko, do propadanja tih preduzeća ili su ona trpela veliku materijalnu štetu. Sada, kada nas očekuje privatizacija u režiji DOS-a, po priznanju i članova Vlade čeka nas i veliki broj otpuštenih radnika. Samim tim, pretpostavlja se da će veliki broj tih otpuštenih radnika osnivati samostalne trgovinske radnje, mala preduzeća, pa čak i akcionarska društva, sa delimičnom ili potpunom odgovornošću. Samim tim, haos u radu tih preduzeća neusvajanjem ovog zakona biće još veći. U svakom slučaju, to će dovesti do velikih materijalnih šteta u tim preduzećima, do zatvaranja i novoosnovanih preduzeća i preduzeća koja već postoje.
Mala i srednja preduzeća su izuzetno bitna za funkcionisanje svake privrede, pa i naše. Zato postoji nekoliko razloga: 1) zapošljavanje velikog broja radnika; 2) imaju ne baš malo učešće u ukupnom društvenom proizvodu, kao i dobar deo učešća u popunjavanju budžeta, čak i budžeta gospodina ministra Đelića; 3) iako ne raspolažu pojedinačnim velikim, materijalnim i tehničkim sredstvima, svojom masovnošću u stanju su da ruše monopolski položaj velikih privrednih sistema, i na taj način daju svoj doprinos u borbi protiv inflacije.
Imajući sve ovo u vidu, nije jasno zašto Vlada i vladajuća većina u ovom parlamentu ne prihvataju ovaj zakon, zbog haosa koji nam predstoji u radu tih preduzeća. Izgleda mi da ovoj vladi i DOS-u uopšte nije stalo do zavođenja reda u ovoj materiji, a razlog možda leži u tome da treba, zbog neusvajanja ovakvog zakona, dovesti do propasti većine malih i srednjih preduzeća i na taj način utrti put svojim preduzećima, odnosno preduzećima pojedinih ministara u ovoj vladi. Danas je "Lutra" spominjana, ili možda "Krmivo-Produkt", da je vlasnik tog preduzeća i kum premijera, gospodina Đinđića. Ili, možda treba utirati put zapadnim gazdama DOS-a koji imaju cilj da se ovde bore na ovom tržištu kao monopolisti, željni profita, što u svakom slučaju nije u interesu naših građana.
Na kraju, da poručim narodnom poslaniku koji se moli za članove Srpske radikalne stranke Bogu, pošto čujem da je već bio na Braničevskom okrugu u Žabarima i u Malom Crniću, tog mesta se ne seća, nije ga lepo izgovorio, i pričao je o školama i o tome kako on izlazi na kraj sa nama i sa drugom vladajućom većinom, bivšom većinom - zašto nije svratio u opštinu Kučevo, u jedno selo koje se zove Voluja. To je na pola puta od Požarevca do Kučeva, ako ste bili znate, u toj osnovnoj školi, u tom mestu, nedavno je istekao mandat dosadašnjem direktoru škole. U skladu sa zakonom raspisan je konkurs. Prijavio se stari direktor škole i novi kandidat. Zbog demokratije koja se uvodi u ovom društvu, odlučeno je da ne glasaju o izboru novog direktora, ne samo savet škole, već i čitav radni kolektiv te škole. Od 57 članova tog kolektiva i članova Saveta škole, 54 su došla na izbor. Od 54 za starog direktora je glasalo 54. Za DOS je glasalo nula. Kada su dobijeni rezultati konkursa koji je sproveden po zakonu, pa makar i po samoupravljačkom, ali je zakon još uvek (kada budete napravili drugi, javite), gospodin ministar prosvete Gašo Knežević ukinuo je rezultate konkursa i postavio vršioca dužnosti, odnosno DOS-ovog kandidata. Prilikom toga, nije uzeo u obzir ni 300....
... čija deca idu u tu školu, a poslali su peticiju ministru da to ne radi i zato vam poručujem gospodine, ako je to demokratija, svaka vam čast, a ako je to red, svaka vam čast. I zato se bolje molite Bogu za vas i ovu vladu. Bog će vam možda oprostiti, ali narod neće.
Gospodine ministre, dali ste i dijagnozu da bolujem od nekakve bolesti, pa ne znam, da vas pitam, da li vam dugujem nešto za to? Što se tiče građevine kuća, znam dobro kako se kuća pravi,  svoju pravim već trinaest godina. Trinaest godina pravim i živim još uvek u podrumu. Ne znam kako ste vi vašu napravili.
A što se tiče onog drugog dela, koji sam rekao, a koji nije vezan za armaturno gvožđe, kada sam izašao posle svog izlaganja u hol, imao sam par poziva iz Petrovca, gde su građani davali podršku meni i rekli da sam u pravu.
Vi možete i da tražite i da vam se izvinim, to je vaše pravo, i moje, da li hoću ili neću, ali kako ćete vi tim ljudima, koji su kod vas došli za pomoć, a vidite kako ste zloupotrebili i njihovu nesreću, i njihovu situaciju, i nemojte nama da pričate, više, ni Srpskoj radikalnoj stranci o tom poštenju. Za svojih 30 godina mnogo toga sam prošao u životu, tri rata, gospodine ministre, imam još jedan vojni rok koji se zove - učešće u ratu. Nisam ni od koga ništa uzeo.
U Požarevac sam se doselio 1980. godine, tako da deca nisu mogla da me zovu "Bućko". Gde sam živeo ranije, saznajte. Nikada nisam imao takav nadimak. Možda sam imao nadimak zato što sam imao klempave uši, možda sam imao nekakav nadimak zato što ne vidim dobro, ali takve gluposti, gospodine ministre, vama ne priliče, vi ste ministar. Može neki poslanik da lupi neku glupost, ministar ne sme.
Dame i gospodo narodni poslanici, nije mi jasno kako to gospodin ministar tako brzo menja svoje mišljenje. Čas je za jedan zakon, čas je protiv njega, pa ga još i ukida. Činjenica da ovim zakonom DOS-ova vlada razdvaja grđane u dva reda: na one koji treba i one koji ne treba da žive.
Kada je gospodin ministar prilokom svog ekspozea obrazlagao, rekao nam je gde su sredstva utoršena, spomenuo je tu i neke zloupotrebe, ali imajući u vidu kolika su sredstva bila u pitanju, te zloupotrebe, ako ih je i bilo, nisu nešto značajne. Jedino što se može prigovoriti ovom zakonu jeste ta činjenica da je on bio jedno opterećenje za građane i to je jedini razlog zbog koga taj zakon treba da bude ukinut. Međutim, sada se postavlja jedno drugo pitanje, šta je sa radnicima koji nisu ostali zbirnuti. Gospodine ministre, hoće li vaše ministarstvo da se brine o njima, a ako kažete da hoće mogu unapred da vam kažem da je to nemoguće iz razloga što će još veći broj radnika koji će vama pasti na teret zbog agresije DOS-ovih poreskih zakona opteretiti vaše ministarstvo i vaš budžet.
Jedini način da se ovi radnici zbrinu, a to je stav SRS i njene poslaničke grupe, jeste da se naplati ratna šteta. Sa tim razlogom rešili bi se ti problemi i uzroci donošenja jednog ovakvog zakona, ali mene čudi sada raspoloženje u ovoj vladi i kako ona naplaćuje tu ratnu štetu.
Umesto da se zalaže za naplatu, odlaže zahteve za naplatu na godinu dana ili više. Drugo, umanjuje pravnu osnovu da Jugoslavija i Srbija ikada naplate ratnu štetu. Pojedini ministri iz ove vlade se izuzetno zalažu za isporučenje Srba Hagu, pa čak i hapse neke naše političare, da ne kažem bivše predsednike SRJ, za tričavih 50 miliona dolara.
Sa tim parama koje dobijaju hapšenjem naših političara i ponižavanjem čitave jedne zemlje, ne može da se platiti, gospodo, ni jedan jedini dan troškova koje je NATO imao prilikom agresije. Ni jedan jedini dan. Samo isporučivanje Srba Hagu umanjuje pravni osnov. Jer, tamo nemamo mogućnosti ...
Pa, o temi i pričam, kako zbrinuti te radnike, ukidamo zakon. Znači, umanjuje se pravni osnov, jer ti ljudi nemaju nikakvu pravnu mogućnost da se odbrane pred tim sudom. Istovremeno, dajemo amnestiju svim političarima koji su učestvovali u ovoj agresiji i čije su ruke i savest dobro umrljane srpskom krvlju. Umesto da njih kažnjavamo, mi kažnjavamo naše građane, a oni kada dođu ovde, sačekujemo ih sa crvenim tepihom i najvišim vojnim počastima.
Dame i gospodo poslanici, mogu da kažem da mi je mnogo žao što ovlašćeni predstavnik Vlade, povodom ovog zakona, trenutno nije u sali, jer bi hteo da mu nešto kažem i da ga nešto pitam, kao takvog. Međutim, i pored te obaveze on trenutno nije ovde sa nama. Za vreme svog izlaganja održao je jedan mali kratak miting o stanju u zdravstvu, o poštenju, o moralu i ko je za to kriv, pa između ostalog, optužio je za to i članove SRS-a i njeno rukovodstvo. Sada, pošto on nije tu, barem vas poslanike iz DOS-a moram da zamolim da mu prenesete ono što ću da mu kažem, od reči do reči.
Kada reši da napada SRS, neka se dobro raspita koji su poslanici SRS-a i ima li među njima poslanika koji su iz kraja gde je živeo i radio. Jer, da je to znao, da ima i takvih, ja sam iz Požarevca, u SRS-u sam predsednik Braničevskog okruga Srpske radikalne stranke, između ostalog i predsednik Opštinskog odbora u Petrovcu, koji je pod mojim patronatom.

Gospodin Obren Joksimović je radio u Petrovcu. Kao takav, koji sada nama priča kakvo je stanje u zdravstvu, mogu da kažem da je jedan od odgovornih za to stanje. Odgovoran je zato što su ga građani Petrovca uhvatili jednom prilikom kada je krao, iz kruga zdravstvenog centra gde je radio, armaturno gvožđe. Krao je, a kad su ga uhvatili, cvileo je. Gospodo, shvatam vaše negodovanje, samo ne znam na koga ste ljuti, da li na gospodina Obrena Joksimovića što je to radio ili ste ljuti na mene. Ako ste ljuti na mene, onda ste isti kao i on. Krao je i kad su ga uhvatili cvileo je da ga puste i da to nikome ne kažu. Pustili ga jesu, ali su rekli i meni.

Kriv je i nema pravo da raspravlja o tome kakvo je stanje u zdravstvu, zato što je od pacijenata kojima je pružao usluge tražio novac. Njihova želja je bila da ova skupština i cela Srbija saznaju kakvog ministra zdravlja imate u Vladi Republike Srbije i kakav je to ekspert. Znači, kada priča o nekom poštenju, nemojte da se obraća nama iz SRS-a. Ovo što je rečeno je 100% tačno, to pričaju birači iz Petrovca na Mlavi.

Što se samog zakona tiče, mogu da kažem da je to zakon kome ste samo ime promenili i koji je sačinjen iz sledećih zakona: Zakon o radnim odnosima, Zakon o zapošljavanju i ostvarivanju prava nezaposlenih lica, Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju i, sada, Zakon o zdravstvenom osiguranju. Svi ti zakoni su doslovce prepisani, maltene od tačke do tačke, od člana do člana, od stava do stava. Ako su to ekspertski zakoni, svaka vam čast gospodo. Mogu samo da vam kažem da ovaj zakon, kakav je, nije napravljen da pomogne zdravstvu, nego je napravljen da popuni budžet Bože - derikože, da privredu dovede na ivicu propasti, da dovede do velikog broja nezaposlenih radnika, da bi vaše gazde sa Zapada što lakše i sa što manje radnika kupile naša preduzeća. Hvala.
Dame i gospodo poslanici, u potpunosti se slažem da u ovom delu funkcionisanja države i državnih organa treba zavesti red. Mislim da se prilikom pravljenja ovog zakona nisu uzele sve činjenice u okviru ekonomske nejednakosti i razvijenosti u Srbiji. Čak je i stara JNA, prilikom obračuna plata za svoje starešine, imala to u vidu, pa se to nije radilo samo u republikama, nego čak i u samoj Republici. Napravili su tako dobar zakon o nagrađivanju svog starešinskog kadra, u odnosu na deo teritorije u kojoj vrši službu, da takvom zakonu niko nije mogao da prigovori ni jednu jedinu reč.
Ovakvim zakonom se radnici u državnim službama stavljaju u neravnopravan položaj u odnosu na razvijenost kraja u kome žive, po pitanju životnog standarda. Zato bih mogao da vam navedem samo jedan primer, da je, kada je bila rasprava o Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju, gospođa ministar iznela jednu netačnu činjenicu u okviru koje je bilo da penzijske osnovice ne mogu da budu različite na osnovu razvijenosti kraja u kome se živi, jer svi penzioneri primaju iste penzije. Moram da vam kažem da to nije tačno, jer penzijska osnovica i penzija koju će penzioner primati zavisi od onoga koliko je uplaćivano u njegov PIO fond. To koliko je uplaćivano, zavisi od ekonomske moći kraja u kome živi. Znači, od industrije i resursa u kojem on radi i obavlja svoj radni vek.
Znači, ovakvim zakonom, nemajući sve ove činjenice u vidu, radnici u državnim službama se stavljaju u neravnopravan položaj i to u delu zemlje i krajevima zemlje gde je ekonomska razvijenost veća, gde su troškovi života veći, gde su cene životnih namirnica veće, u odnosu na one koji žive u nerazvijenim krajevima gde su, samim tim, i osnovni troškovi života niži. Nije mi jasno samo zašto se ovakvim zakonom to nije uzelo u obzir, jer se na starim zakonima i iskustvima, koja su se pokazala kao dobra, moglo to unaprediti i da se to uvede u sve oblike državne uprave gde se plate finansiraju iz budžeta. Znači, i u zdravstvu i u prosveti, i samim tim bismo izjednačili primanja srazmerno troškovima života. Vidim da se Vlada trudila bar u onom delu da kaže da je transparentna po pitanju jednakosti. Međutim, ovakvim zakonom ta nejednakost se nastavlja. Da se o ovome što sam sada rekao vodilo računa, neravnopravnost koja je sada bi bila manja, a u svakom slučaju još manja kada bude počeo da važi ovaj zakon. Hvala.
Dame i gospodo poslanici, vidim da pojedinim narodnim poslanicima DOS-a ne nedostaje hrabrost, kada su fizički slabiji od njih u pitanju. Ja sam amandman podneo na član 5. ovog zakona i predložio sam da se član 5. ovog zakona u potpunosti briše. Vlada ne može po svojoj slobodnoj volji da određuje, bez ikakvih kriterijuma, platne razrede koji će biti u organima državne uprave. Ovim članom se dozvoljava Vladi čak i da eksperimentiše, pa i manipuliše radnicima u organima državne uprave. Ova materija je trebalo, ili ovim zakonom, ili nekim drugim koji bi bio u ovoj proceduri, u potpunosti da se reguliše.
Dame i gospodo poslanici, uz obrazloženje ovog zakona čuo sam i izjavu da do sada prilikom isplaćivanja obaveza prema izdržavanim licima nisu ulazili topli obroci i regresi za godišnji odmor, međutim, često je u samom rešenju suda bilo naznačeno da se izdržavanom licu isplaćuju sve vrste prihoda, osim onih koji se odnose na isplatu poreza i doprinosa.
U najmanju ruku, čudi me ovakva nebriga prilikom donošenja ovakvog jednog zakona, zato što su najčešće izdržavana lica deca i to deca koja su mlađi maloletnici. Kao roditelj i sam znam koliko je potrebno sredstava da se jedno dete vaspita i izvede na pravi put, tako da sam ovim amandmanom tražio da se poveća procenat za izdržavana lica u donjoj granici od 10% i u gornjoj granici 25%.
Samo me još jedna stvar iznenađuje po pitanju ovog zakona, da je ova Vlada bila možda malo dalekovida i da je dugoročno gledala, jer je prozapadno orijentisana, kako vi to volite često da kažete; međutim, sa Zapada nam ne donosite one kvalitetne i fine stvari koje mogu da koriste ovoj zemlji i ovom društvu, već nam donosite afere i Vlada je znajući i sama od kakvih ljudi je napravljena, napravila jedan ovakav zakon, da bi kroz svoje možda iduće afere, barem finansijski poštedela sebe samu.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovolika želja da se popuni budžet od strane ove vlasti je prisutna u svim zakonima koji se donose i razmatraju ovih dana. Od predlagača zakona, pa i pojedinih poslanika vladajuće većine u ovoj skupštini, čuo sam velike neistine.
Ovim zakonima se stalno igramo sa dve stvari, bar kada su u pitanju zakoni o platama. Igramo se sa bruto platama, neto platama, iznosima, sve smo to mi, kako vladajuća većina to kaže, prepakovali, ali u suštini to je isto. Međutim, moram da kažem da to nema veze sa istinom. Prvo ste za preko sto posto uvećali osnovice na koje se plaća doprinos.
Obećali ste da ćete da smanjite stope po kojima se plaćaju doprinosi. Da vam na obećanje verujem malo teže, a čak i ta smanjenja koja obećavate se kreću negde oko 30%. Znači, 70% doprinosi postaju veći. Neko još reče da preduzeća koja ne mogu da isplate svoje plate i doprinose radnicima treba da budu zatvorena.
Pa, da je neka druga zemlja u pitanju i neka druga privreda, to bi moglo možda i da prođe, međutim, kod nas ne može, jer je to preko 70% preduzeća. Znači, preko 70% radnika će biti na ovaj ili onaj način otpušteno ili će ostati bez posla. Malo je čudno za pripadnike vladajuće koalicije, jer stalno kritikuju prethodne zakone i prethodnu vlast, kako je ona kriva za sve ovo i ovim poreskim propisima hoće navodno da otklone te nedostatke.
Međutim, moram da vam kažem da do sada nije donet ni jedan jedini zakonski propis od strane vladajuće koalicije, koji bi poboljšao jugoslovensku i srpsku privredu u uslovima u kojima ona radi. Uslovi su ostali isti kakvi su nasleđeni, a doprinosi koji treba da slede državi i budžetu su još veći.
Šta će gospodin koji će da glasa za ovaj zakon, reče da je iz Demokratske stranke Srbije iz Smedereva, jer po njegovim rečima u smederevskoj opštini na jednog zaposlenog dolazi jedan penzioner. Kada bude počela primena ovog zakona biće, verovatno, mnogo više penzionera nego zaposlenih. Ko će onda da popunjava penzionerske fondove? Ko će da isplaćuje plate radnicima koji su ostali bez radnog mesta?
I, još nešto moram da vam kažem. To se pogotovo odnosi na gospodina šefa poslaničke grupe DOS-a - da je ranije obračun plata bio štetan po radnika - to bi možda moglo i da prođe kada bi gospodin znao način na koji se obračunavaju osnovice za penzijsko i invalidsko osiguranje i osnovice koje će da ulaze u penziju radniku.
Za penzijsku osnovicu se uzima 10 najplodnijih godina rada, što znači da ljudi koji sada treba da idu u penziju, da su zasnovali radni odnos 1970. godine verovatno će imati veću penziju nego platu u privredi. Znači, gospodo iz DOS-a, imate 10 godina - kada ovi koji su radni odnos zasnovali 1980. godine, budu kretali u penzije, da njima omogućite pravilan obračun. Imate 10 godina, vremenski period od 10 godina, da stvorite privredi uslove da ovakav zakon stupi na snagu.
Ne verujem da je potrebno manje, ali ako je potrebno, nije mi jasno zašto ovako rigorozan zakon, koji će verovatno veliku štetu da nanese srpskoj i jugoslovenskoj privredi, danas donosimo i danas glasamo. Ne možete da me ubedite da to nema nikakve veze sa zakonom o privatizaciji. A, kako ste počeli, taj zakon nećete ni morati da donesete, jer će srpske firme da budu privatizovane na jedan drugi način.
To se već javlja u mojoj opštini, Požarevac, gde se razna društvena preduzeća stavljaju u stečaj i likvidaciju, obrazuje se stečajna masa koja je daleko manja od realne vrednosti samog preduzeća, gde se zakazuje jedna licitacija, pa druga licitacija, pa treća. Svaka sledeća licitacija povlači 30% od vrednosti preduzeća, a četvrta podrazumeva samo jednog jedinog učesnika u licitaciji koji da koliko da.
Trenutno je u Požarevcu najprisutniji vlasnik "Krmivo produkta", inače kum Zorana Đinđića, koji se služi ovakvom taktikom. Verujem da se i sa zakonom o privatizaciji odugovlači dok on ne ostvari svoje ekonomske i privredne ciljeve po celoj Srbiji.