Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Veroljub Arsić

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, evo još jednog zakona, kako gospodin ministar kaže, koji je u interesu radnika i građana. Do sada smo slušali, po tome se najviše pročuo ministar Đelić, koji isto tvrdi da su njegovi poreski propisi u interesu građana, pa ga sad oni zovu od milošte "Boža derikoža". Imajući u vidu ovaj zakon, vidi se (poslanik iz sale: ovo je uvreda)... ovo je iz naroda, nije uvreda, mi smo narodni poslanici, gospodo, nismo mi došli sa Zapada, bar mi iz Srpske radikalne stranke.
Što se tiče ovog zakona, vidim da je on izuzetno koordiniran sa Đelićevim zakonskim propisima, da se i ono malo što je privrede, i ono malo što je radnika, koji danas mogu da rade i da zarade platu, pošalju na prinudne godišnje odmore, na plaćena, u stvari neplaćena odsustva, ili da im se uruči otkaz.
Da je to tako, najviše se vidi iz člana 3. ovog zakona, gde se određuju osnovice po kojima će da se plaćaju doprinosi za radnike. Da ne pričam o tome da ovaj zakon ne predviđa da i zarade moraju da se isplate, pa ću gospodinu ministru da iznesem jedan prostiji primer, ne znam da li bi on to mogao da shvati. Ali, da mu kažem da je najveći broj radnika danas u Srbiji sa srednjom stručnom spremom, gde je predviđena neka osnovica preko pet hiljada dinara, konkretno 5.262 dinara, i da se za to zaračunavaju porezi.
Sada ću to da mu pokažem na jednom primeru, jedne male samostalne trgovinske radnje, koja ima jednog vlasnika, i po zakonu obavezno dva radnika, kako to ide. Ako je poslodavac dužan da isplati doprinose u ovom iznosu, njemu je potrebno da ostvari promet od 35 hiljada novih dinara, bruto promet, ako ima dva radnika, to je 75 hiljada novih dinara, a pošto je zakonom predviđeno da i sam poslodavac mora sebi da zaračuna platu, dolazimo do cifre od 105 hiljada dinara.
Ako se poslodavac usudi da isplati plate, dolazimo da je potrebno 210 hiljada novih dinara za jednu najobičniju samostalnu radnju, koja teško da danas može da napravi bruto promet u iznosu od 300 hiljada dinara. Prilikom svega ovoga nismo uzeli u obzir sve one druge dažbine koje dolaze uz to, a to su - struja, komunalne takse, transportni troškovi, održavanje opreme i tako dalje. Sa kojim će sredstvima poslodavac uspeti to da nadoknadi - ostaju mu samo dve mogućnosti: ili da zatvori svoju STR i otpusti dva radnika, što sigurno nije u interesu radnika, ili da poveća svoje cene. Povećanjem cena ponovo dolazimo do onog dela koji se zove inflacija, to sam već pričao gospodinu Božidaru Đeliću, ne verujem da će ovaj ministar to da shvati.
Ako se sada stavimo u funkciju proizvođačkih firmi, znači, ne trgovinskih, tamo je zbog tehnološko-tehničkog procesa proizvodnje potreban mnogo veći broj radnika, a da ne pričam da oni traže posebno knjigovodstvo. Ili, da se stavimo na mesto velikih preduzeća, pa čak i kompanija, koje za sobom, zbog ovakvih i sličnih zakona, moraju da vuku izuzetno veliku administraciju, gde čak radnici moraju da budu i sa višom i visokom stručnom spremom, dolazimo do toga da će sve ono u Srbiji što je ostalo radnji, da se zatvori.
E sada, ne verujem da je ovaj zakon, iskreno da vam kažem, mogao da napiše ministar koji je kadrovski ovako sposoban, verujem da je ovaj zakon napisan negde van ove zemlje, da bi se i ovo malo što ima upropastilo, kako bi njihovi vlasnici i gazde DOS-a sasvim fino i komotrno ušli ovde i raspolagali svim privrednim i prirodnim resursima koje ima Srbija. Tako, gospodine ministre, ovaj zakon koji ste vi doneli, nikako ne može biti u interesu radnika, a vi upravo stalno pričate da zastupate njihove interese.
Kako zastupate njihove interese, kada će radnici zbog ovog zakona dobijati otkaze? Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo, čusmo gospodina ministra kako daje izjave za ovom govornicom i osta živ, izgleda da mu procentni račun još uvek ne ide od ruke. Izgleda da su ti procentni računi bili i kada je pričao o popunjenosti slobodnih radnih mesta i verovatno nije imao u vidu da, jeste ova vlada najzaslužnija za ta slobodna radna mesta, pogotovu DOS, pogotovu krizni štabovi, koji su ulazili u preduzeća, menjali rukovodstva, pa su radnici brže-bolje, oni koji su mogli, bežali u penziju, a oni koji nisu, ostali su na milost i nemilost ovoj vladi. Dokaz za to je "Galenika" i upad gospodina Batića, u ime nekog kriznog štaba, a rezultat toga su radnici, koji nisu mogli da pobegnu u penziju, a istovremeno su sada na ulicama i traže da ostvare svoja prava.
U ovom amandmanu koji sam podneo na član 2. Predloga zakona, imao sam u vidu da osnovica ne može da bude niža od 30%, a maksimalna naknada ne može da bude veća od prosečnog ličnog dohotka u Republici Srbiji, iz razloga da, ako sam ja u pravu, gospodin ministar ne bude u situaciji, kao što su bile prethodne vlasti, da nije u mogućnosti da ispuni svoje obaveze prema zakonu koji zastupa, a ako je on u pravu, ušta iskreno sumnjam, zašto taj radnik, koji je ostao bez posla, ne bi primao dve godine prosečnu platu u Republici Srbiji? Hvala.
Dame i gospodo poslanici, u članu 15. ovog zakona, govori se o restrikcijama koje se mogu preuzeti prema poslodavcu u slučaju da ne isplati lični dohodak i kao što reče gospodin ministar, ovaj zakon je navodno pravljen u interesu radnika i u ovom članu je predviđeno da ako poslodavac ne isplati lične dohotke, da mu se preduzeće zatvara na određeni vremenski period. Meni samo nije jasno da li će plaćati kazne i produžavati se zatvaranje, ako u trenutku zatvaranja ne isplati lične dohotke, odnosno ako ne isplaćuje lične dohotke dok preduzeće ne radi. Čini mi se da gospodin ministar i Vlada ne uzimaju u obzir, da preko 90% preduzeća u Srbiji i njihovo rukovodstvo razmišljaju na način da li da podele jednu platu i da zatvore preduzeće ili ta sredstva koja imaju da puste u obrt, da naprave određenu zaradu i isplate plate. Sada, kada ovaj zakon bude stupio na snagu, tu dilemu neće više imati, imaće sada drugu, da li će da im inspekcija rada zatvra preduzeće ili oni sami.
U suštini, kao što je rečeno, ovaj zakon je tehnički loše napisan, a ako je to diplomski rad gospodina ministra koji je 30 godina student, onda ga verovatno neće ni dati, o pisanju ovakvog zakona ja ne bih hteo više da učestvujem i povlačim svoj amandman. Hvala.
Dame i gospodo poslanici, dosta dugo smo raspravljali o zakonu o dopunama Zakona o radnim odnosima, toliko dugo da smo imali priliku da čujemo svašta i od predlagača ovog zakona, eksperata iz Vlade DOS-a, čak i od poslanika DOS-a, koje bih mogao da podelim u tri grupe - na poslanike koji pripadaju nekoj asocijaciji nezavisnih sindikata, na poslanike Demokratske stranke Srbije, i na ostatak DOS-a.
Što se tiče Asocijacije nezavisnih sindikada, ne znam da li je ona bila na listi za izbore u decembru 1994. godine i koga ti ljudi predstavljaju? Da li predstavljaju DOS ili Asocijaciju nezavisnih sindikata? Isto tako mi nije jasno šta je gospodin ministar tražio u ovoj vladi, kao sindikalac, jer do sada se bunio protiv državnih sindikata, koje je država koristila, i pričao da oni ne rade u interesu radnika i raničke klase.
E, sada je gospodin, dosadašnji predsednik jednog sindikata, ministar, i mene to navodi na sledeće - sjašio kurta da uzjaši murta. Baš tako. Asocijacija nezavisnih sindikata je karikatura DOS-a, koja je stvorena za to da u slučaju da DOS dođe na vlast, smiruje socijalne nemire, a u slučaju da izgubi vlast, i kao opozicija, raspiruje socijalne nemire. To je bio plan vašeg sindikata, gospodine ministre.
Mislim da vrlo loše prolazite, pogotovo u Braničevskom okrugu, gde sam ja, gde ste u pojedinim organizacijama morali da bežite od radnika, kada ste vodili svoje kandidate za narodne poslanike, da predstavljaju vaše sindikate.
Što se tiče poslanika DSS-a, ne znam da li je DSS bila na listi, bio je DOS. Mora da vam bude jasno da ste i vi poslanici DOS-a. Prema tome, nemojte da izlazite za ovu govornicu i da kažete, mi iz DSS-a. To imamo pravo mi iz SRS-a. A, vi iz DSS-a ste poslanici DOS-a, a kao takvi....
Svako izlaganje ima uvod, razradu i zaključak. Završavam sa svojim uvodom. Možda je malo duži, pa pričam  o onome što se slušalo ovih dana. Što se tiče poslanika DSS-a, čini mi se da brod koji se zove DOS, počinje polako da tone. Po tom pitanju, podsetiću vas na jednu narodnu poslovicu, ko prvi beži sa broda koji tone. Da se vratim na temu, da ne bih bio u situaciji da  budem isključivan, na Predlog ovog zakona koji je sačinio gospodin ministar, ekspert. Najviše bih se obratio na član 15, a to u delu stav 6, koji se tiče mera prilikom utvrđivanja da li je poslodavac mogao da isplati zaradu ili ne. Pročitaću taj stav, znači - "ako inspektor rada u postupku kontrole utvrdi da poslodavac nije isplatio zaradu, odnosno minimalnu zaradu, kao i ako je isplatio zaradu suprotnu odredbama člana 64. stav 2. ovog zakona,a raspolagao je sredstvima za isplatu na računu, zabraniće obavljanje delatnosti poslodavcu".
Taj stav je gospodin šef poslaničke grupe DOS-a pokušao da opravda, znači da će inspektor rada utvrditi da li je imao poslodavac sredstava na žiro računu ili nije. Verujem da su inspektori rada školovani ljudi. Mislim da imaju neki određen uslov da bi to postali, da završe neku školu. Ne kao pojedini ministri. Sada mi nije jasno da li oni moraju da znaju finansijsko poslovanje jednog preduzeća. Sa kojim to materijalnim sredstvima preduzeće raspolaže, sa kojim obrtom sredstava raspolaže, sa kojim koeficijentom obrta raspolaže i kako će on to sve da zna, da bi mogao da utvrdi da li je poslodavac bio u situaciji ili nije. Znači ovim stavom i ovim članom zakona ostavlja se firma na milost i nemilost tržišnoj inspekciji ili inspekciji rada, kako će ona da sprovodi ovaj zakon. Bukvalno na milost i nemilost.
Koliko je gospodin ministar ekseprt, to se vidi iz stava 5. ovog zakona, kaže - obaveštenje stava 4. ovog člana dostavlja se inspektoru rada prema sedištu poslodavca. U tom delu meni ovaj član i ovaj stav nikako ne mogu biti jasni. Prvo, kome se dostavlja? A gospodinu ministru mora da bude jasno, da se prijava dostavlja inspekciji rada. Ne inspektoru rada. Morao bi da zna, pošto je ta inspekcija rada u njegovoj nadležnosti, da ona postoji u svakom sedištu okruga i da se zove odeljenje ministarstva tog i tog, inspekcija rada ta i ta. Znači, po teritorijalnoj pripadnosti. Po ovome kako je ovaj zakon formulisan, znači prijave ćemo da dostavljamo jednom jedinom inspektoru, iako ih ima 10, pa će taj jedan jedini da obavlja taj posao. Gospodine ministre, to ste morali da znate, to je vaše odeljenje, koje je pod vašom direktnom upravom. Inspekcije rada su kod organa, državnih organa uprave.
Dalje, u stavu 4. - organizacija nadležna za poslove platnog prometa dužna je da, najkasnije do kraja tekućeg meseca, obavesti nadležnog ministra rada o poslodavcima koji nisu izvršili isplatu zarade, odnosno minimalne zarade za prethodni mesec. Koje su to organizacije nadležne za platni promet? Mislim da postoji u Jugoslaviji samo jedna i ako se to poveže sa ovim stavom 5, ovaj zakon u suštini ništa ne valja i vrlo ga je teško i široko moguće tumačiti. Nije ni čudo što je ovakav zakon gospodin ministar napravio jer je on ekspert koji je upisao fakultet kada sam se ja rodio.
Dame i gospodo poslanici, hteo bih da ukažem na kršenje Poslovnika u članu 28: "Predsednik Narodne skupštine stara se o primeni Poslovnika Narodne skupštine".U članu 100: "Narodna skupština, na predlog predsednika Narodne skupštine, bez pretresa može da izrekne meru udaljenja sa sednice" i primeni član 105. Poslovnika  "a mere koju izrekne Narodna skupština primenjuje se za sednicu na kojoj je izrečena".
Gospodine predsedniče, prvo, Narodna skupština je donela odluku koja je protivna Poslovniku Narodne skupštine. Samim tim ne možete da primenjujete član 105. Poslovnika Narodne skupštine, jer samim tim niste ispoštovali ni prethodnu proceduru koja je za to predviđena.
Gospodine predsedavajući, ako poštujete ovaj poslovnik, ne možete da poštujete član 105. jer je odluka doneta protivno Poslovniku....
O udaljenju predsednika Srpske radikalne stranke.
Nije bilo ovako temeljito. Znači, nema pravno dejstvo. Poslovnik je maltene Ustav za ovu skupštinu. Morate to da poštujete. Ako ne poštujete Poslovnik kako ćete poštovati zakone koje sada ovde servirate.
Dame i gospodo poslanici, danas sam se naslušao od ministara i od izvestilaca odbora svega i svačega, a pogotovu onog dela da poslanici SRS iznose laži. O tome ko laže, neću da diskutujem, ali mogu da kažem da mnogi od ovih koji nas optužuju, govore gluposti. Da se govore gluposti, i da je to tačno, mogu da uhvatim gospodina ministra i da ga odvedem u najbližu samoposlugu, da ga ubedim, da mu pokažem, ne da ga ubeđujem, da je poskupeo i šećer, i ulje, i mast, i meso, i mleko i jaja, a da su pojeftinili frižideri i zamrzivači.
Zato će naši građani sada moći da spakuju frižidere i zamrzivače i da odnesu svojim porodicama da to ručaju. Isto tako, jedan gospodin, koji verovatno nije ni išao u školu, izjavio je da porez ne plaćaju građani ili da ga vrlo malo plaćaju.
Sada da ga pitam, koji to porez ne plaćaju građani? Da li postoji jedan jedini porez koji građani ne plaćaju? Ako jedan artikal košta 100 dinara, a porez 20 dinara od toga, čovek dođe za kasu i plati 100 dinara. Trgovina je samo ta koja je posrednik između građanina, njegovog džepa i države i nemojte da se lažemo, da poreze ne plaćaju građani. Iz tih razloga predložio sam da se ova stopa u zakonu o porezu na fond zarada smanji sa 3,5% na 2%.
Ima još jedan razlog zašto - do sada kakve su sve lokalne vlasti bile, pogotovu pod SPS-om i JUL-om, u njih nisam imao neko veliko poverenje. Kada je u pitanju DOS-ova vlast i kada je u pitanju njihova lokalna vlast, u njih pogotovu nemam nikakvo poverenje i zato imam puno razloga. Zato što su se njihovi predsednici opštinskih odbora, i dan danas, i ranije su se svađali, kako će da podele vlast u opštinama gde su osvojili tu vlast, zato što su se njihovi, i to je tema, predsednici partija svađali kako će da podele pomoć koja im je stizala sa Zapada, pa su mažnjavali i jedni i drugi, odnosno jedni od drugih koliko god su mogli. Zato sam, bar kroz ovaj amandman, tražio da se smanje ta zahvatanja koja će im biti na raspolaganju. Hvala.
Dame i gospodo poslanici, gospodine ministre, ovo je već, i sam ne znam koja rasprava, o porezima u ovoj skupštini u poslednjih mesec dana. Mogu da kažem da je ova vlada, najverovatnije, rekorder u uvođenju novih poreza, propisa, proširenja osnovica za plaćanje poreza i proširenja i povećanja poreskih dažbina.
Gospodine ministre, do sada ste dobrim delom i sa ovim novim zakonima, o kojima se raspravlja u načelu, zaokružili verovatno prvi krug uvođenja poreza, gde ste pokušali da naplatite od građana sve što je moglo da se naplati, pa i više od toga. Uveli ste porez na hranu, vodu, stanove, lekove. Sada bih vam preporučio, da biste zaokružili te svoje poreske propise, da uvedete porez u cilju povećanja nataliteta u Republici Srbiji, i porez na nerođenu decu, da bi naši građani mogli da biraju šta im se više isplati - da li da plaćaju taj porez ili porez na pelene za jednokratnu upotrebu, porez na dečiju hranu, porez na lekove za decu, porez na krevetac, na šetalice, na školski pribor itd. S tim biste dali mogućnost građanima da biraju kojih im se porez više isplati da plaćaju. Do sada su se poreski propisi uglavnom ticali pravnih subjekata ili zanatlija, a na standard građana su se odražavali kasnije, kroz inflaciju ili smanjenje ličnih primanja. Sada prvi put uvodite poreze, koje građani moraju direktno da plaćaju.
Jedan kolega iz Gornjeg Milanovca pokušao je pre nekoliko dana da me demantuje. U suštini, njegov demanti se svodio na to da radnici jednog poljoprivrednog kombinata nisu poslati na prinudni godišnji odmor, nego su uz svoj pristanak i znanje sindikata poslati na takva odsustva. Tom prilikom nije rečeno da radnik koji je na plaćenom ili neplaćenom odsustvu gubi pravo na dve beneficije, na koje ste uveli porez. I to je verovatno jedan od razloga zašto su na takvim odsustvima. To su beneficije po pitanju toplog obroka i regresa za godišnji odmor.
Kada smo o svemu tome raspravljali, pomislio sam tada da su direktori, znači odgovorna lica tih preduzeća, radnike poslali i možda im saopštili da odu kući da rade na crno, na belo, da se snalaze kako će da prehrane svoje porodice. Međutim, sada kada uvodite ovaj porez na dobra, stanove i svu moguću privatnu imovinu, sada dolazim do zaključka, znači nisam onda bio sasvim u pravu, da su im direktori saopštili: ljudi, idite, zaradite da platite porez, da vam poreznici ministra Đelića ne bi upadali noću u kuće i isterivali vam ženu i decu na ulicu. Po tom pitanju, kao što je ova vlada ekspertska, mogu da kažem da ste prekršili Ustav Republike Srbije član 21. i Ustav SRJ u članu 31. Voleo bih da je tu gospodin Batić i da vam kaže gde su ta kršenja. Međutim, njega sada nema.
Kada je u pitanju predlog poreza na upotrebu, držanje i nošenje dobara, gospoda eksperti u Vladi Republike Srbije predložila su nam da se, između ostalog, porez plaća i na oružje za ličnu bezbednost, lovačko, sportsko i svako drugo, kojeg su mogli da se sete. Tako je u članu 24. pod tačkom 11. gospodin ministar Đelić uveo porez na automatsku pušku. Ako je od eksperta, mnogo je.
Prvo, gospodin ministar nije razdvojio šta je automatska puška i šta je to automatsko naoružanje. Postoje dve vrste, gospodine ministre. Postoji automatski pištolj ili popularno automat, gde možete da svrstate "škorpion", "hekler" i automatsku pušku. Po Zakonu o držanju i nošenju oružja i municije automatskim naoružanjem mogu da raspolažu samo pripadnici državne bezbednosti, policije i vojske. Automatsko naoružanje ne može da ima ni jedan jedini građanin Republike Srbije, koji ne radi u ovim institucijama. Ne može da poseduje na svoje ime. U stvari, gospodine ministre, ovde ste stvarno pomalo lukavo nastupili, da se to za automatsku pušku ne odnosi na onih 500 miliona dinara, koji su namenjeni gospodinu Čoviću. Vi ste verovatno uveli ovaj porez da gospodin Čović od šiptarskih terorista, koji sebe nazivaju nekom vojskom, naplati ovaj porez. Mogu da vam kažem da mi je vrlo drago i lakše zbog toga ... (glasovi: tema). Pa, pričam o temi, o puškama. I one se oporezuju. Vrlo mi je drago, jer taj porez od 500 miliona dinara će verovatno da plate teroristi, pa bih vam predložio, pošto je teritorija Kosova još uvek deo teritorije Republike Srbije, da uvedete neki sličan porez i KFOR-u dole na Kosovu.
Stvarno mi je čudno o čemu se ovde radi.
Što se tiče gospodina Batića, na kraju sednice koja se održavala u četvrtak dao vam je predlog da zavedete još jedan novi porez. Neću da vređam poslanike i ministre, pa da kažem o kom porezu se radi, ali mislim da jedini razlog zašto taj porez nije uveden jeste on sam, jer bi vam on dobro punio budžet, tako da ne biste sa njim imali problema.
U svom izlaganju rekli ste da poslanici, koji su pričali o inflaciji i o posledicama ovih poreskih propisa, lažu. Rekli ste da se ništa ne povećava, sve je isto, pa čak i manje. Neću da budem uvredljiv, gospodine ministre, da vam kažem tu reč, ja ću da vam kažem da ne govorite istinu, jer ste povećali poreske stope na hranu, na ono najosnovnije i proširili ste listu svega što je moglo da se oporezuje. Hvala.
Dame i gospodo poslanici, u članu 39.  tražio sam da se porez na dobit preduzeća plaća u iznosu od 15%. Ovim zakonom je predviđeno 20%. Ranije je stopa varirala od 15 do 25%.
Međutim, imajući u vidu sve poreske propise koje je ova skupština donosila, kao i opterećenja preduzeća radi izmirenja takvih poreskih propisa, smatram da treba smanjiti porez na dobit preduzeća na 15% i iz još jednog razloga, a to je da već pojedini zamenici i pomoćnici ministara najavljuju novi zakon o računovodstvu gde takozvane fiktivne troškove neće biti moguće prikazati i tako umanjiti dobit preduzeća. Svi znamo kakva nam je privreda i smatram da bi ovako pomogli i privredi i celoj zemlji. Hvala.
Dame i gospodo poslanici, već više puta sam u svojim ranijim izlaganjima pokušao da skrenem pažnju DOS-ovoj vladi kakve sve posledice može da ima promena poreske politike u društvu i ekonomiji kakva je naša i sa životnim standardom građana kakav je naš.
Ovim amandmanom predložio sam da se poreska osnovica na nepokretnosti do šest miliona smanji sa 0,4% na 0,2%. Svakom mora da bude jasno, bez obzira da li je to privreda, jer u privredi svaki porez koji se plaća mora da bude ukalkulisan u neku cenu, da li u marži ili na neki drugi način, biće prikazan u ceni proizvoda. Međutim, to dovodi do toga da cena mora da raste.
Drugo, moraćemo da priznamo da sa ovakvom rigoroznom ekonomskom i poreskom politikom, kakvu sada sprovodi DOS, porez koji plaćaju građani može se svrstati u osnovne troškove života. Jer, ako porez ne plate, biće izbačeni na ulicu.
Iz svih ovih razloga predložio sam da se makar malo to olakša građanima i privredi i da se predložena stopa od 0,4% smanji na 0,2%.
Hteo bih da vam skrenem pažnju na list "Svedok" i ovaj intervju predsednika Srpske radikalne stranke, dr Vojislava Šešelja. Da li je DOS postao ljut zato što je SRS uspela da probije medijsku blokadu? Pretpostavljam da je tako, uspeli smo i probijaćemo je još bolje u sledećem vremenu. Išli su čak dotle da su pojedini poslanici počeli da izjavljuju da smo mi taj list kupili, verovatno zato da bi nam i na to naplatili porez. Hvala.
Dame i gospodo, ponovo se krši Poslovnik Narodne skupštine, jer u članu 134. lepo se kaže - "podnosilac amandmana, odnosno ako amandman predlaže više narodnih poslanika, ovlašćeni predstavnik tih narodnih poslanika", znači može izaći na raspravu. Ovde se radi o amandmanu koji su potpisali više poslanika.
A, u ovom slučaju radi se o dva amandmana koja imaju istovetan tekst, ali su potpisala dva različita poslanika i samim tim se tretiraju kao dva različita amandmana, iako su u istovetnom tekstu.