Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Donka Banović

Govori

Poštovane kolege narodni poslanici, gospođo ministre, drago mi je da ste danas s nama, ipak ste vi najpozvaniji i najvažnije je da vi prisustvujete ovoj raspravi u pojedinostima.
Hoću da podržim amandman gospodina Ljubomira Kragovića, koji se tiče razdela 25, to je Ministarstvo za Kosovo i Metohiju. Gospodin Kragović predlaže uvođenje nove stavke odnosno glave u okviru budžeta za Ministarstvo za Kosovo i Metohiju koja nosi naziv Skupština Zajednice opština Kosovo i Metohija.
Ovde je već bilo dosta reči o tome koliko je ova državna institucija važna za sve koji žive na Kosmetu a ne priznaju nezavisno Kosovo. Nesrećni Vuk Drašković redovno daje neke izjave za novine, pa to vidimo i danas. Nedavno je izjavio i da Kosovo nije Srbija, jer Srbija nema svoje institucije na Kosmetu.
Da li on uopšte zna da je svih ovih godina vlast Srbije na Kosmetu i da postoje i funkcionišu naše institucije? Postoji mreža kancelarija Ministarstva za Kosovo i Metohiju. Funkcionišu i postoje škole i obrazovne ustanove koje su deo jedinstvenog obrazovnog sistema Republike Srbije.
Postoje zdravstvene ustanove koje funkcionišu u okviru sistema zdravstva Srbije, socijalna davanja iz republičkog budžeta. Funkcionišu lokalne samouprave.
Dakle, prosto, gospodin Drašković, bolje bi bilo da što manje daje ovakve izjave.
Velika je istina da sve dok Republika Srbija sama ne prizna tzv. republiku Kosovo i dok bude razvijala svoje institucije na Kosmetu nema nezavisnosti Kosova.
Međutim, sudbina Kosmeta je ugrožena zato što ova Vlada smatra da to nije njen prioritet. Mi iz DSS pokušavamo da skrenemo pažnju javnosti na tu činjenicu i na opasno delovanje ove Vlade.
Vlada je odustala od politike odbrane Kosova. Država, jednom rečju, vodi lošu politiku. Predsednik Vlade gospodin Cvetković, predsednik Republike gospodin Tadić, ministri u Vladi daju izjave tipa - nećemo dopustiti ili im nećemo dozvoliti da Kosovo bude nezavisno. Ali, mora se suditi prema delima, a ne prema rečima.
Možemo tačno da vidimo gde je Vlada popustila i šta se sprema da odobri. Vlada je spremna da prihvati i odobri misiju Euleksa na Kosovu, da je legalizuje, a zadatak Euleksa je da sprovede plan Marti Ahtisarija. Zadatak Euleksa je izgradnja nezavisnog Kosova.
Predsednik i predsednik Vlade pokušavaju i bacaju prašinu u oči celoj Srbiji sa tri njihova tobožnja uslova. Kao oni nekog uslovljavaju. Ta priča o tri uslova za Euleks je obična obmana. Tadić kaže da on postavlja uslove, a nije tako nego je obrnuto.
Prvi uslov, prema Tadiću, jeste da Ujedinjene nacije legalizuju Euleks, koji je smešan sa stanovišta naše spoljne politike. Zašto? Zato što je Srbija u julu, uz pomoć Rusije, sprečila donošenje jedne takve rezolucije. Ako i danas tvrdimo da nam treba odluka Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, mi zapravo dezavuišemo našu politiku od pre godinu dana.
Drugi je uslov navodno da misija Euleks ne sprovodi Ahtisarijev plan, što je takođe jedna žalosna prevara, jer nema druge misije Euleksa. Postoji samo jedna misija Euleksa, a zadatak te misije je da sprovodi plan Martija Ahtisarija. Dakle, to je taj Euleks. Ne postoji neki treći.
Treći uslov je da misija bude statusno neutralna. To je takođe smešno zato što ta misija, odnosno predstavnici te misije, portparol misije već odavno govore da je zadatak Euleksa da pomogne izgradnju nezavisnog Kosova. Kada je reč o pristrasnosti i nepristrasnosti, tu nema nikakvih nedoumica.
Nažalost u Srbiji se o Kosmetu gotovo više i ne govori. Kosmetska tema se krije od javnosti i sakriva se od javnog mnjenja. Mi imamo Javni servis gde više ne možete da čujete i vidite emisiju gde će se govoriti o najnovijim zbivanjima kada je u pitanju politika Vlade i šta Vlada u stvari radi kada je Kosovo u pitanju.
Pridružujem se apelu mog kolege Vlade Milentijevića da se konačno o novom razvoju događaja razgovara i u ovoj skupštini, odnosno da dobijemo odgovore od predsednika ove države, od predsednika Vlade, od ministra spoljnih poslova, šta oni to pregovaraju, šta oni to dogovaraju, a sve iza očiju javnosti, krijući i tajno. Bojim se, kada stigne rezultat tih njihovih pregovora, da će biti kasno. Hvala.
Poštovano predsedništvo, kolege narodni poslanici, kada je već bilo reči o manirima i osionosti Vlade, želim sve vas da podsetim da sam u petak u prepodnevnoj raspravi obrazlagala amandman koji se takođe tiče razdela - ljudska i manjinska prava, tog ministarstva, i da sam takođe imala tu ideju da se iz stavke za JP "Skijališta" određena suma skine i upotrebi za finansiranje nacionalnih saveta. Naime, moj amandman je bio veoma jednostavan. U stvari, htela sam da ta suma bude ona suma koja jeste predviđena još uvek važećim Zakonom o budžetu za 2008. godinu. Gospodin Pastor reče da je bilo predviđeno 150.000.000 za rad nacionalnih saveta. Pogledala sam to u budžetu, to je bila cifra od 168.000.000.
Kada je reč o maniru, tu je bila ministar finansija Dragutinović, da li sada da pomislim da ona mene ozbiljno nije ni saslušala, zato što taj amandman dolazi od poslanika DSS-a, a DSS je trenutno u opoziciji? Taj manir nije dobar i to jeste osionost o kojoj je govorio i moj kolega Šami. Da li sada da pomislim da je Poslanička grupa manjina, vidimo da su se svi potpisali i podržali ovaj amandman, imala neki način lobiranja, da kažem nekog pritiska da njihov amandman bude prihvaćen? Dakle, ne vidim zašto u petak nije dat neki signal. Recimo, vi ste odmah dobili signal da Ministarstvo finansija misli da je vaš amandman dobar. Moj amandman nije ni imao taj signal. Dakle, u startu ste odbili amandman koji dolazi od poslanika opozicije. To nije dobro.
Demokratska stranka Srbije je odmah uočila da su u ovom rebalansu budžeta drastično smanjena sredstva koja su predviđena za rad nacionalnih saveta.
Demokratska stranka Srbije je veoma svesna koliko su nacionalni saveti nacionalnih manjina, njih ima do sada 15, značajni za sve nacionalne zajednice koje žive u Srbiji.
Čestitam gospodinu Balintu, drago mi je što su nacionalnim savetima obezbeđena ili vraćena sredstva koja su bila predviđena, i to u periodu kada je postojala Služba za ljudska i manjinska pitanja, na čijem čelu je bio gospodin Petar Lađević. Gospodin Petar Lađević se izborio za tu prilično lepu sumu koju su nacionalni saveti do sada koristili.
Takođe se pridružujem apelu gospodina Balinta, a pretpostavljam da će on imati mehanizme da opet izvrši pritisak na vladajuću većinu, zato što vladajuća većina zavisi od njihovih glasova i dobro je da imaju taj kontrolni paket, pa će se u Predlogu budžeta za 2009. godinu sagledati potrebe nacionalnih saveta i pitanje novca koji treba izdvojiti za romsku nacionalnu zajednicu i za Dekadu Roma, tako da podržavam i svoj amandman, a naravno da podržavam i amandman gospodina Balinta i Poslaničke grupe manjina.
Zamolila bih predstavnike Vlade koji dođu ovde da nekako ostave te predrasude na stranu. Poslanici opozicije su jako ozbiljni ljudi, detaljno ovo pregledamo, to je naš zadatak zato što mi to analiziramo, hoćemo da kritikujemo, ali ne kritike radi, barem ja neću nikad, tako da vas molim da barem moje amandmane i amandmane koji dolaze iz DSS-a ozbiljno razmotrite, pa ćete videti da tu postoje amandmani koje treba prihvatiti. Hvala.
Poštovano predsedništvo, poštovane kolege narodni poslanici, poštovana ministre finansija, takođe ću da se pridružim jednoj vrsti blagog protesta koji ste više puta čuli sa ove govornice da su poslanici iz opozicionih stranaka, koji su uglavnom podnosioci ovih amandmana, kojih ima 84, da je prosto nemoguće i neuobičajeno da baš nijedan od tih amandmana nije bio prihvatljiv za vas.
Nastojaću da vas ubedim da prihvatite moj amandman, a ujedno ću u danu za glasanje da glasam za sve one amandmane koje su ovde moje kolege veoma jasno objasnili zbog čega ih treba podržati.
Amandman koji sam podnela se sastoji iz dva dela. Bolje bi bilo da su to u stvari dva odvojena amandmana zato što se tiče četiri razdela, međutim, zbog Poslovnika i mogućnosti da poslanik uloži samo jedan amandman na jedan član, a mi ovde govorimo samo o tom članu 5, onda taj amandman se sastoji iz dve celine. Amandman ima cilj povećanje sredstva za Ministarstvo za ljudska i manjinska prava u prvom delu, a u drugom delu povećanje sredstava koja su predložena ovim predlogom zakona, odnosno izmenom budžeta za Komesarijat za izbeglice.
Kada je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava u pitanju, predlažem da se smanji razdeo 15, a to je razdeo koji nosi naslov Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja, i to funkcija ili pozicija koja je predviđena za subvencije javnim nefinansijskim preduzećima i organizacijama, odnosno čitaj subvencije za Javno preduzeće "Skijališta", gde je predviđen enorman iznos od 2.641.000 dinara.
Više puta ste čuli od mojih kolega poslanika da smo vam svi ukazivali da je ova cifra zaista prevelika i da nije dobro što se sa nekih drugih, takođe, po nama značajnih pozicija uzimali i stavili u taj deo, znači Javno preduzeće "Skijališta".
Predlažem da se taj iznos smanji za 91.532.000 i da se to prebaci u razdeo 26, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, i to klasifikacija - dotacije nevladinim organizacijama, pa bi tako sredstva bila znatno uvećana, odnosno iznos koji vi predlažete, koji je 76.805.000, promeni i povećava se tako što bi on iznosi 168.338.000.
Ova sredstva su u stvari namenjena za rad svih nacionalnih saveta nacionalnih manjina koji su do sada formirani. Ta su sredstva takođe namenjena, mada u budžetu stoji samo odrednica za Dekadu Roma, kao što znate Srbija predsedava Dekadom Roma od 1. jula ove godine, ali to nisu sredstva samo za tu činjenicu da Srbija predsedava Dekadom, da Srbija uradi nešto značajno kako bi poboljšala i integrisala pripadnike romske nacionalne manjine, koji su definitivno najugroženija grupa i deo našeg društva.
Ovom izmenom u stvari samo hoću da vratim to na iznos koji je bio predviđen u budžetu za 2008. godinu. Budžet za 2008. godinu je predviđao iznos od 168.000.000 dinara za rad nacionalnih saveta i za Dekadu Roma, a vi ste ovim predlogom maltene upola smanjili taj iznos.
Doduše, kada je izglasan budžet za 2008. godinu, a i u samoj njegovoj pripremi veoma aktivno je učestvovala tadašnja Služba za ljudska i manjinska prava, koja je kasnije ukinuta zato što sada postoji Ministarstvo, i na čelu Službe za ljudska i manjinska prava je bio uvaženi gospodin Petar Lađević.
Gospodin Petar Lađević je tada uspeo da se izbori da se suma koja je predviđena za finansiranje nacionalnih saveta, kako bi oni mogli kvalitetno da rade, poveća.
Takođe ću da podsetim da je Republika Srbija ratifikovala najvažnije međunarodne ugovore kojima se štite prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina. Mi smo takođe ratifikovali i Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina Saveta Evrope. Ustavom je propisano da Republika Srbija štiti prava nacionalnih manjina i jemči posebnu zaštitu manjinama, a radi ostvarivanja potpune ravnopravnosti i očuvanja njihovog identiteta. Osim prava koja su Ustavom zajemčena svim građanima, pripadnicima nacionalnih manjina su zagarantovana dodatna individualna i kolektivna prava.
Prema Zakonu o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina iz 2002. godine, manjine mogu da izaberu svoje nacionalne savete. Tako da mislim da je do danas formirano 18 različitih nacionalnih saveta. Saveti imaju javna ovlašćenja u oblasti službene upotrebe jezika i pisma, obrazovanja, kulture i informisanja. Zakonom je takođe propisano da država obezbeđuje sredstva za rad svih nacionalnih saveta. Ona se koriste za obavljanje redovnih delatnosti, ali i za finansiranje raznih projekata od značaja za nacionalne manjine.
Dakle, ako posmatramo budžet, a on jeste to, kao političko pitanje, ne kao ekonomsko pitanje, on u svakom slučaju jeste i ekonomsko pitanje, ali on je pre svega političko pitanje, zato što kada nam Vlada pošalje svoj predlog budžeta, i u ovom slučaju izmene i dopune, ona na taj način u stvari pokazuje šta su joj prioriteti.
Pa mi iz budžeta vidimo tačno šta ova Vlada planira da radi, ne planira da radi, naravno tamo gde je to vidljivo, tamo gde nije onda ćemo da nagađamo. Ako je budžet odraz i slika politike koju jedna vlada vodi, onda je ovo o čemu sam sve govorila poražavajuće. Ovo je još jedna ilustracija koliko u stvari DS brine o nacionalnim manjinama.
Puna su im usta brige o pravima manjina i sve je u redu dok pripadnici manjina glasaju za DS i Borisa Tadića. Želim da iznesem jedan primer iz mog Dimitrovgrada, o odnosu opštinskog odbora DS prema nacionalnom savetu bugarske nacionalne manjine i uopšte prema pripadnicima bugarske nacionalnosti.
Za vreme predsedničke kampanje u januaru ove godine, tadašnji predsednik Skupštine opštine Dimitrovgrada, koji je ujedno i predsednik Demokratske partije Bugara u Srbiji, pozvao je svoje članove i simpatizere da na predsedničkim izborima glasaju za kandidata manjina, gospodina Ištvana Pastora, koji se tada kandidovao za predsednika Republike. Opštinski odbor DS je nakon toga tražio da dotični gospodin odmah podnese ostavku na mesto predsednika Skupštine, samo zato što nije podržao Borisa Tadića za predsednika.
Tu je bila prepiska u novinama, našla sam i na internetu, gde se taj gospodin, ne želim namerno da spominjem njegovo ime, nije u redu, brani sledećom rečenicom - ovo je napad na mene, iako sam aktivno učestvovao u donošenju odluke da trg u centru grada ponese ime dr Zoran Đinđić, kao i da njegova supruga Ružica Đinđić postane počasni građanin Dimitrovgrada.
Sada bih rekla nešto o drugom delu mog amandmana, a to su 3. i 4. stav, i to je pokušaj, takođe, da se Komesarijatu za izbeglice vrate sredstva koja su bila predviđena budžetom za 2008. godinu. Rebalansom predlažete smanjenje nekih stavki. Predlažem da se sa razdela 3, a to je Kabinet potpredsednika Vlade za oblast evropskih integracija i to je iznos koji je namenjen za usluge po ugovoru, verovatno ste primetili da je puno poslanika htelo da se sa te funkcije uzmu sredstva, definitivno smatramo da je tu previše novca za usluge po ugovoru, i da se taj iznos smanji za 18.345.000.
Taj iznos bi se prebacio na razdeo 48, a to je Komesarijat za izbeglice, i to na poziciju koja je predviđena za zgrade i građevinske objekte. Opet je ovo pokušaj da se vratimo na budžet iz 2008. godine, ne na ovaj rebalans, gde je tim budžetom bilo predviđeno da je za te namene izdvojeno 40 miliona dinara.
Proverila sam u Komesarijatu, kako bi bila sigurna za šta su tačno namenjena ova sredstva - zgrade i građevinski objekti, mada sam pretpostavljala i tu su mi potvrdili ono što sam mislila, a to je da su ta sredstva namenjena za materijalno-tehničko održavanje kolektivnih centara za smeštaj izbeglih i raseljenih lica.
Prema planu za postepeno zatvaranje kolektivnih centara, broj kolektivnih centara je znatno manji nego što je bio, recimo, pre nekoliko godina.
Međutim, i dalje na teritoriji Republike Srbije postoji 75 kolektivnih centara u kojima je smešteno 7.000 osoba. To su ljudi koji nisu uspeli da vrate svoju imovinu. Uglavnom su to izbeglice iz Hrvatske, dok su ljudi koji su svojevremeno izbegli iz BiH uspeli da donekle povrate svoju imovinu, a ovo su ljudi koji nisu našli još uvek odgovarajuće rešenje. U tome država mora mnogo više da im pomogne.
Dakle, ne želim da zvučim patetično, ali mislim da nije u redu da baš tu nađemo da štedimo. Dakle, postoji 75 kolektivnih centara. To su veliki troškovi održavanja, uslovi u tim centrima su jako loši. Međutim, nemojte da i mi smanjujemo novac koji je bio namenjen za to. Iskreno se nadam, gospođo ministar, da sam vas ubedila, svoje kolege jesam, naravno.
Poštovano predsedništvo, kolege narodni poslanici, hoću da podržim amandman koleginice Ljiljane Miladinović zato što smatram da je taj amandman veoma dobar i da bi bilo korisno da ga Vlada prihvati, zato što on predviđa smanjenje potrošnje i troškova državne administracije.
Jedva da je prošlo sto dana od formiranja tzv. proevropsko reformske vlade, a nervoza i nestrpljenje su dva ključna osećanja poslovnih krugova i privrednika u Srbiji. Vlada Republike Srbije je zasuta primedbama o lošoj poslovnoj klimi u Srbiji, nezadovoljstvom preduzetnika i ulagača, upozorenjima međunarodnih institucija i savetima kako da poboljša međunarodni ugled zemlje. Dijagnoza je više nego uznemiravajuća. Reforme stoje, a terapija je već uobičajena. Što pre nastavite reforme i to uz što manje troškove.
Za kreatore budžeta i za kreatore makroekonomske politike za narednu godinu naročito treba da bude upečatljiv deo o što manjim troškovima. Tako je sto dana nove vladajuće koalicije bilo dovoljno da se pokaže da je Vlada Cvetković-Dačić jaka samo na rečima.
Prema izveštaju "Fridom Hausa", Srbija je pokvarila svoj rezultat među zemljama u tranziciji, i to zbog pogoršanja tri pokazatelja - zbog pogoršanja u državnoj upravi, pogoršanja u oblasti slobode medija i pogoršanja nezavisnosti regulatorne infrastrukture.
Drugo upozorenje je stiglo od stručnjaka Svetske banke i Međunarodne finansijske korporacije. U izveštaju o poslovanju za 2008. godinu stoji - da Srbija stagnira u reformama i da je zato pala sa 91. mesta na 94. rang liste država u kojima je lako i prijatno poslovati. Sve to zna i Vlada, ali do sada nije mnogo učinila da ubedi investitore da je na reformskom i evropskom putu, da je spremna da brzo i odlučno menja poslovnu klimu i imidž Srbije.
Najveći greh nove Vlade u prvih sto dana je to što su joj usta puna reformi, koje se u praksi odvijaju sporo, mlako i mlitavo. Vlada se posle godišnjih odmora uglavnom bavila rebalansom budžeta, odnosno izmenama i dopunama, o čemu večeras i raspravljamo, zbog povećanja tobože penzija i tako upada u opasnu zamku arbitriranja i preraspodele novca sakupljenog od poreskih obveznika, a sve zarad kreiranja raspoloženja birača. Savet stranih investitora poručio je Vladi da taj proces treba da ubrza i da sprovede uz što manje troškove evropeizaciju Srbije.
Dobro je poznato pravilo da birači, odnosno građani neće bolje živeti ako im vlada deli veće plate i penzije, a onda im to uzme kroz inflaciju. Bar Srbija ima iskustva u tome da se kriza ne može rešavati dodvoravanjem političara građanima, stalnim obećanjima o povišicama penzija i plata.
Bezbroj puta smo se uverili da krizu generišu upravo demagogija i odlaganje reformi, tako da molim sve ministre u Vladi Republike Srbije da ne ugrožavaju proces evrointegracija Republike Srbije. Hvala.
Poštovano predsedništvo, kolege narodni poslanici, nekako bih htela da zamolim i tražim od poslanika koji čine vladajuću većinu u ovoj sali da se ne ljute na poslanike opozicije, zato što poslanici opozicije rade svoj posao, podnose amandmane na predloge zakona, a stvar je Vlade i ministra koji je prisutan da prihvati ili ne.
Čak mislim da je današnji dan protekao dobro, u smislu da smo prilično puno posla i uradili. Čak smo i čuli, u najavi doduše, da ministar finansija, gospođa Dragutinović, možda i planira da prihvati jedan amandman, to je amandman moje koleginice iz DSS Milice Radović.
Poslanik obrazlaže svoj amandman, pokušava da vas ubedi, ako ubedi, ubedi, ako ne, bože moj, vi ste vlast. Tu je gospođa Dragutinović, hoću možda da joj se na neki način zahvalim, pretpostavljam u ime svih nas; ne da joj se zahvalim, želim da je kritikujem što nije prihvatila više amandmana, što uopšte nije prihvatila amandmane, ali je pokazala da je jedna vrlo strpljiva osoba, zato što je čitav dan u ovoj sali, zajedno s nama, a mi smo počeli da radimo u 10,00 časova, a sada je 22,30, tako da je to jedan od retkih ministara iz ove vlade koja je celo vreme u ovoj sali.
Javila sam se po članu 225. Želim da postavim konkretno pitanje gospođi Čomić, potpredsedniku Skupštine, koja je do maločas predsedavala - šta znači glasno traženje stenografskih beležaka mojih kolega poslanika iz DSS ili opozicionih poslanika, što traži to tako glasno? Ona traži da vidi diskusije, da pročita diskusije poslanika Petkovića, Šormaza, Milice Vojić-Marković itd. Šta znači to?
Molim vas, da li to gospođa Čomić planira da pročita naše diskusije, pa da ih onda ocenjuje ili je to neka vrsta zastrašivanja. Upozoravam poslanike koji su diskutovali, 7. novembra je zvanično tromesečje, tako da vi budete pažljivi, ukoliko sada vaše diskusije budu ocenjene jedinicom, onda smo mi u velikom problemu. Šta znači ta izjava gospođe Čomić, dajte mi na uvid diskusije poslanika DSS?
Poštovano predsedništvo, kolege narodni poslanici, želim da se osvrnem na Predlog zakona o otpisu kamate na dospele obaveze po osnovu poreza i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje. Cilj Predloga zakona je da se sva pravna lica, preduzetnici i fizička lica koja godinama ne izmiruju svoje obaveze po osnovu nekih poreza i doprinosa oslobode, ne nastalog duga, već, kamate na ukupan dug.
Dakle, dužnici će morati da plate dug, ali ne i kamatu, što jeste veliko rasterećenje. Šteta je što ministar finansija, gospođa Dragutinović, nije pre početka rasprave u načelu u ovom predlogu zakona objasnila narodnim poslanicima, ali i javnosti, kolika je i kakva korist od ovog zakona, ali isto tako, da li postoje i neki troškovi.
Jer u obrazloženju Predloga zakona piše da primena zakona ne bi trebalo da stvori dodatne troškove građanima i privredi. Reči "ne bi trebalo" otvaraju prostor za sumnju, a onda u istom obrazloženju se nalazi i jedna populistička rečenica koja kaže – iako ovakva mera znači gubitak u javnim prihodima, ona će rasteretiti dužnike i stvoriće se uslovi za razvoj privrede i preduzetništva, jer će, navodno, vlasnici preduzeća ta sredstva uložiti u razvoj preduzeća i u otvaranje novih radnih mesta.
Ovo malo podseća na ono predizborno obećanje o tome da će se otvoriti 200.000 novih radnih mesta. Iskreno se nadam da ova vlada ima i neke druge planove i programe o tome kako će ostvariti to obećanje, jer na ovaj način sigurno neće.
U obrazloženju, takođe, stoji, a na osnovu podataka poreske uprave, da će efekat od otpisa kamate biti oko 15 milijardi dinara. Međutim, potpredsednik Vlade, gospodin Jovan Krkobabić, dao je intervju za jedan naš časopis, i to najnoviji broj, gde, između ostalog, govori i o otpisu dugova.
Naime, on kaže da je javna tajna da ima dosta preduzeća koja godinama duguju državi za neplaćene poreze i doprinose. Ko su najveći dužnici i da li će ih država naterati da plate svoje dugove?
Dalje kaže gospodin Krkobabić – ima na hiljade preduzeća, ne mogu se sva nabrojati, privatna i državna duguju 34 milijarde dinara, to im je osnovni dug.
Pre neki dan, kaže, Vlada je odlučila da otpiše kamate od 53 milijarde dinara onima koji plate osnovni dug. Pa da su hteli da ga plate, ne bi čekali kazne i kamate. Mnogi dužnici više i ne postoje, a nekima se dug otpisuje zbog privatizacije.
Završiću tako što ću postaviti dva pitanja, mislim da su to pitanja za poresku upravu.
1) Koja su to sve preduzeća koja će biti oslobođena plaćanja enormnih kamata zbog toga što nisu na vreme izmirivali svoje obaveze?
2) Koliki je to stvarno iznos, da li je to 15 milijardi, kao što stoji u obrazloženju Predloga zakona ili je to 54 milijarde, kako kaže potpredsednik Vlade? Nema razloga da i njemu ne verujemo na tom podatku. I, koliko će manje biti u budžetu? Hvala.
Poštovano predsedništvo, kolege narodni poslanici, htela bih da se pridružim zahtevu jednog broja narodnih poslanika iz opozicije koji su tražili da ovde pored ministarke finansija gospođe Dragutinović dođe i izvestan broj ministara, ako ne i čitava Vlada. Dakle, ako Vlada može da se okuplja na skupovima u "Sava centru" ili na otvaranju "Delta sitija" u Podgorici, zaista, kada se razgovara o rebalansu budžeta i o budžetu članovima Vlade mesto je u ovoj sali.
Konkretno bih veoma volela da vidim ovde potpredsednika Vlade gospodina Đelića. Zbog čega njega? Zato što je u njegovom sektoru, ili resoru ili u njegovoj nadležnosti tim koji se zove tim za borbu protiv siromaštva. Čak se jedno vreme taj tim nazivao i tim potpredsednika Vlade za borbu protiv siromaštva. Zašto je to važno? Zato što mislim da gospodin Đelić možda ima malo više sluha za probleme siromašnih, i to svih kategorija siromašnih a ne samo penzionera. Prvo, nisu svi penzioneri u ovoj zemlji siromašni. Tačno je da ispod linije siromaštva živi određeni broj penzionera. To su oni penzioneri koji primaju minimalne penzije.
Citiraću šta je ministar finansija Dragutinović izjavila u petak kako bih ilustrovala zašto smatram da nema dovoljno sluha za probleme siromašnih u Srbiji. Citiram, dakle ovo je ministar Dragutinović izjavila u petak u toku popodnevne rasprave: "Otkako sam počela da se bavim ekonomijom slušala sam različite, kako da kažem, crne prognoze, od toga da 35% naših ljudi, recimo, živi ispod linije siromaštva. Da zaista živi 35% ljudi ispod linije siromaštva ne bi živeli nego bi bili na Novom groblju. Prosto nije tačno".
Smatram da u ovoj sali treba da budu ljudi koji će moći da procene kako ovaj rebalans budžeta utiče na sve ostale ranjive grupe i grupe koje žive ispod linije siromaštva u Srbiji.
Dana 17. oktobra je obeležen svetski Dan borbe protiv siromaštva, a tema ove godine je bila – ljudska prava i dostojanstvo ljudi koji žive u siromaštvu. Dakle, borba protiv siromaštva nije samo razvojni cilj, već način da se osigura poštovanje ljudskih prava i život dostojan čoveka.
Gospođo predsednice, mislim da treba da uložite svoj autoritet i da tražite da ovde budu ostali ministri iz Vlade. Hvala.
Poštovane kolege narodni poslanici, želim da se pridružim molbi, nisam baš shvatila da to mora da bude zahtev, ali, recimo, molba, koja je upućena od strane poslanika iz opozicije, a molba je upućena vama, gospođi Đukić-Dejanović, da obezbedite da Skupština valjano radi.
Mi radimo na amandmanima o veoma važnom zakonu, o zakonu o zaštiti državne granice. Neke je amandmane na ovaj zakon Vlada prihvatila, međutim, ima dosta amandmana i narodni poslanici žele da ubede ministra policije, gospodina Ivicu Dačića, da prihvati i njihove amandmane. Ukoliko on nije u sali, onda je taj čitav proces prilično otežan.
Čuli smo objašnjenje od vas da gospodin Ivica Dačić prati prenos Skupštine, dakle, sedi negde i gleda prenos na Drugom kanalu RTS-a. Ako već to radi, onda ne može da obavlja taj drugi posao kvalitetno, zbog koga je i odsutan. Malo ko može da radi dve stvari kvalitetno u isto vreme. Postoje neki kućni aparati koji to mogu, zovu se "multipraktik", ali kada su ljudi u pitanju, to ide jako teško.
Dakle, ako gospodin Ivica Dačić već negde sedi gde gleda ovaj prenos preko televizije, valjalo bi da dođe u Skupštinu i da čuje obrazloženje narodnih poslanika zašto treba prihvatiti neke veoma kvalitetne amandmane. Hvala.
Poštovane kolege narodni poslanici, poštovana gospođo Čomić, pozivam se na članove 226. i 225 – narodni poslanik ima pravo da bude obavešten o svim pitanjima potrebnim za vršenje funkcije narodnog poslanika.
Takođe, protestujem zbog ove vaše intervencije. Mislim da ja nisam osoba, ako je to bilo upućeno meni, koja zloupotrebljava Poslovnik ni s merom a ni preko mere, ni do mere, tako da mi nije jasno zašto ste mi to rekli.
Reklamiram ovaj član zato što ste danas svi čuli da je ispred Skupštine (mislim, čuli ste vi koji ste bili u sali) bio protest 200-300 studenta, možda čak i više. Uglavnom, znam da je bio blokiran saobraćaj jedno sat vremena. Ne znam da li znate da je u to vreme trajala sednica Odbora za prosvetu. Mislim da su studenti pokušali članovima Odbora i poslanicima da stave do znanja da postoji jedan problem, a to je da izmene i dopune Zakona o visokom obrazovanju, o čemu smo raspravljali u načelu prošle nedelje... Vi se sećate tih izmena i dopuna kojima se smanjuje, snižava prag za broj bodova za upis u sledeću studijsku godinu sa 60 bodova na 42. Pretpostavljam da je ministar prosvete uvažio sugestije KONUS-a, jer to jesu bile njihove sugestije da se studentima smanji sa 60 osvojenih bodova na 42, kako bi što veći broj studenata upisao narednu studijsku godinu.
Međutim, u međuvremenu se pojavio jedan amandman koji je podnela gospođa Jagoda Jorga. Taj amandman drastično menja i izmene i dopune na taj način što diskriminiše studente koji su na budžetu i studente koje nazivamo samofinansirajućim.
Naime, intervencijom gospođe Jorge, za koju smatram da nije imala zlu nameru i čak mislim da nije možda dobro ni promislila kakve će sve posledice imati ovaj amandman koji je ministar prosvete usvojio, a prvo je on trebalo dobro da razmisli šta će se desiti, studenti koji su do sada bili na budžetu kada ispune tu kvotu od 42 poena automatski sledeću studentsku godinu nastavljaju tako što se stipendiraju iz budžeta, a studenti koji takođe osvoje 42, i više, nemaju tu mogućnost, barem nemaju svi.
Znači, svaki fakultet autonomno određuje koliki će broj studenata biti na budžetu, tako da se može desiti, verovatno će se i desiti ukoliko usvojimo takve izmene i dopune Zakona, da student koji je na budžetu a osvojio je 42 poena bude i dalje finansiran iz budžeta, a student koji je samofinansirajući i ima 60 poena, koji je pokazao mnogo bolji kvalitet tokom studija, imao bolje ocene, dakle zadovoljio taj prag, neće moći da se finansira iz budžeta.
Molim vas, ako pravimo tu vrstu diskriminacije, mi u startu demotivišemo studente da uče. Pitanje jeste, pošto znam da je jedna grupa studenta, njih nekoliko, razgovarala sa poslanicima iz Demokratske stranke, želim da budem obaveštena o čemu su razgovarali i da li su se dogovorili da se ovaj amandman povuče?
Poštovana predsedavajuća, kolege poslanici, javljam se po članovima 225. i 226, to sam već jednom uradila, jer narodni poslanik ima pravo da bude obavešten o svim pitanjima potrebnim za vršenje funkcije narodnog poslanika. Dakle, taj sam član reklamirala pre sat vremena i sada ću da pojednostavim pitanje koje sam tada postavila, a to je – kakva je sudbina amandmana koje je podneo poslanik koji pripada poslaničkoj grupi Demokratske stranke? Mi iz Demokratske stranke Srbije, a mislim i čitava opozicija, ovako sa strahom prilazimo amandmanima koji potiču iz Demokratske stranke.
Podsetiću vas na juni i juli mesec, pre nego što smo raspravljali o Zakonu o ministarstvima, kada se odjednom pojavio amandman koji je pretio da ukine, odnosno ne predvidi postojanje Ministarstva za ljudska i manjinska prava. Nadam se da se svi sećate toga. Tada ste nas kritikovali – vi pokrećete neke teme iz dnevnopolitičkih razloga. To nije tačno. Ubeđena sam da je Demokratska stranka Srbije, zato što je tog dana toliko govorila o tome da se odjednom pojavljuje amandman koji ukida ili ne predviđa stvaranje Ministarstva za ljudska i manjinska prava, zaslužna što sada to ministarstvo, koje je veoma važno, postoji.
Kada se pojavi amandman iz Demokratske stranke mi smo veoma obazrivi. Zamolila bih gospođicu Jerkov da se ona malo češće javlja za reč, jer ono što je ona rekla je obmanjivanje javnosti. Nije tačno to što je ona izgovorila. Ovaj amandman "zakucava" status studenta koji je na budžetu i status studenta koji je samofinansirajući zato što se može desiti da student koji ima 60 bodova, ali trenutno ima status samofinansirajućeg, neće moći da uđe u tu kvotu, da uđe na budžet. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, narodni poslanici i kolege, kada smo dobili Predlog zakona o zaštiti podataka o ličnosti odmah je stiglo i podosta predloga amandmana od strane institucije, a i od gospodina Saše Jankovića koji jeste Zaštitnik građana. To je pokazalo da Ministarstvo nije ozbiljno sprovelo proceduru kada je nastajao ovaj predlog zakona. Za očekivati je, mislim da to očekuju i poslanici koji su u opoziciji, a i oni koji su u vladajućoj koaliciji, da svaki predlog zakona koji stigne pred nas prolazi jednu ozbiljnu proceduru. Ukoliko Zaštitnik građana nije učestvovao u donošenju predloga ovako značajnog zakona, koji jeste iz njegovog neposrednog delokruga, onda to pokazuje da taj predlog zakona nije ozbiljno shvaćen.
Imamo tri predložena amandmana na član 1: jedan amandman je predložio Zaštitnik građana, i on je prihvaćen; drugi amandman na isti član, stav 2, podnela je grupa poslanika Demokratske stranke Srbije, a treći predlog amandmana na isti član i isti stav podneo je gospodin Vladan Batić. Kao što vidite, poslanici veoma detaljno čitaju sve zakone, pa smo, kao i Zaštitnik građana, primetili da ovde kod nabrajanja koje su sve kategorije, odnosno da su svi zaštićeni, nedostaje reč "godine života".
Ja ću pročitati šta stoji u stavu 2. Mislimo da zaista tu treba dodati godine života, zato što su maloletna lica jedna posebno osetljiva i ugrožena kategorija. "Zaštita podataka o ličnosti obezbeđuje se svakom fizičkom licu, bez obzira na državljanstvo i prebivalište, rasu, pol, jezik, veroispovest, političko i drugo uverenje, nacionalnu pripadnost, socijalno poreklo, imovinsko stanje, rođenje, obrazovanje, društveni položaj ili druga lična svojstva".
Dakle, tu zaista treba dodati reči "i godine života".
Prihvaćen je amandman koji je podneo Zaštitnik građana zato što je, pretpostavljam, sveobuhvatniji, u smislu da se posle reči "socijalno poreklo" briše zapeta i dodaje: "i status". Međutim, ukoliko su narodni poslanici, to su sada slučajno poslanici opozicije, podneli iste takve amandmane, ne vidim razlog zašto i ti njihovi amandmani nisu prihvaćeni. Hvala.
Poštovano predsedništvo, poštovane kolege narodni poslanici, evo stigli smo do 3. tačke dnevnog reda. Pred nama je 11 predloga zakona o potvrđivanju različitih ugovora i sporazuma koje je prethodna Vlada Republike Srbije potpisala uglavnom u junu i julu 2007. godine, znači, pre oko godinu dana.
Ugovori i sporazumi su potpisani sa tri različite međunarodne finansijske organizacije, i to: šest ugovora sa Međunarodnom bankom za obnovu i razvoj, tri ugovora sa Evropskom investicionom bankom i dva ugovora je tadašnja vlada potpisala sa Međunarodnim udruženjem za razvoj.
To sam sabirala, ako grešim, tu je ministar da me ispravi, ali mislim da će kada se ovi ugovori i sporazumi ratifikuju moći da se povuče oko 286 miliona evra.
Pet predloga zakona se odnosi na potvrđivanje sporazuma o zajmu, dva predloga zakona su o potvrđivanju ugovora o garanciji, dva predloga zakona su o potvrđivanju sporazuma o finansiranju; tu je jedan predlog zakona o potvrđivanju sporazuma o donaciji i jedan predlog zakona o potvrđivanju finansijskog ugovora.
Dakle, kada Narodna skupština potvrdi ove ugovore moći će da se koriste sredstva za finansiranje projekata za razvoj i rekonstrukciju putne infrastrukture i saobraćaja. Na primer, projekat rekonstrukcije saobraćaja u Srbiji će doprineti daljem unapređenju putne infrastrukture, kao i poboljšanju mehanizama tekućeg i zimskog održavanja. Ili, ugovor koji je potpisan sa Evropskom investicionom bankom za sanaciju mosta "Gazela" u Beogradu, zajam za koji Vlada daje garanciju u iznosu od 33 miliona evra, za svrhu da pomogne Javnom preduzeću "Putevi Srbije" i gradu Beogradu da izvrši program sanacije mosta, uključujući i rekonstrukciju i poboljšanje pristupnih puteva.
Tu je nekoliko projekata iz oblasti poljoprivrede. Na primer, projekat koji nosi naziv reforma poljoprivrede u tranziciji i projekat rehabilitacije i sanacije sistema za odvodnjavanje i navodnjavanje. Projekti će biti realizovani sredstvima zajma i donacije, a cilj je da se kroz konkretne mere unapredi poljoprivreda i ruralna područja putem dodatnog finansiranja, liberalizacije trgovine i modernizacije tehnologije.
Takođe treba spomenuti dva sporazuma o finansiranju projekta "Regionalni razvoj Bora", koji ima za cilj revitalizaciju Borskog okruga i rešavanje nasleđenih ekoloških i socijalnih problema. Treba podstaći ekonomski razvoj regiona u kome živi 150.000 građana i gde postoji veoma visok stepen nezaposlenosti.
Važan je finansijski ugovor između Republike Srbije i Evropske investicione banke za projekat Klinički centri, koji će realizovati Ministarstvo zdravlja. Projekat obuhvata modernizaciju četiri klinička centra u Srbiji, i to: u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu. Ukoliko se ovaj projekat uspešno realizuje, on će doprineti boljoj zdravstvenoj zaštiti građana Srbije.
Dakle, prethodna vlada, na čijem čelu je bio Vojislav Koštunica, i te kako je znala da prepozna interese i prioritete građana Srbije, i to svih delova Srbije. Međutim, kad već govorimo o ovome, moram da kažem da izražavam bojazan i strah da u sadašnjoj vladi, na čijem je čelu gospodin Cvetković, ne postoji snaga, ne postoje kapaciteti u pojedinim ministarstvima da se ovi projekti uspešno i realizuju.
Dakle, to što je prethodna vlada napravila kroz ministarstva dobre projekte, što je uspela da obezbedi uspešne i kvalitetne zajmove i kredite, to je samo prvi i drugi korak, a realizacija spada u obavezu ove vlade. Opet kažem, bojim se da ne postoji kapacitet da se ovi projekti uspešno realizuju. Hvala vam na pažnji.
Poštovano predsedništvo, kolege narodni poslanici, pravni osnov po kome se javljam je član 104. i osvrnula bih se kratko na diskusiju gospođe Jerkov. Ona je negde na kraju svoje diskusije rekla da dolazi iz dela Srbije, odnosno iz severne srpske pokrajine, koja važi za najevropskiji deo Srbije. Mislim da jezički tu nešto ne valja, ali ona je tako rekla.
Ja sam iz Dimitrovgrada. Dimitrovgrad se nalazi u Pirotskom okrugu. Pirotski okrug je jugoistočni deo Srbije i onda valjda mogu da kažem da dolazim iz okruga koji važi za najmanje evropski deo Srbije. Tako da ubuduće, kada budete spominjali svoj okrug, molim vas kažete koliki je stepen evropeizacije u tom vašem okrugu.
Gospođica Jerkov je takođe rekla da u ovoj sali vlada poražavajuća atmosfera a raspravljamo o tako važnom dokumentu. Ja bih rekla da je poražavajuća činjenica da gospođica Jerkov ne shvata ovaj visoki dom kao mesto gde se razgovara, pre svega, o zakonima koji su na dnevnom redu. Tačno je, ovaj sporazum je značajan zakon, a naša je dužnost i dužnost je svih narodnih poslanika i poslaničkih grupa da kažu šta oni misle o predloženom zakonu.
Dakle, molim gospođicu Jerkov da shvati da, kada razgovaramo i ukazujemo jedni drugima na određene članove nekih zakona, to nije poražavajuća atmosfera. Poražavajuća atmosfera bi bila da svih 250 poslanika misle jedno te isto o nekoj stvari. Pretpostavljam da bi to njima najviše odgovaralo.
Ono što jeste poražavajuće jeste to što mi dugo govorimo o tome i pokušavamo da vam ukažemo na član 135. koji će, kada ratifikujete ovaj sporazum, značiti da Srbija indirektno priznaje nezavisno Kosovo. To je poražavajuće. Poražavajuće je što vi to nećete da shvatite, što ne razumete šta će doći kasnije. Kasnije će se pojaviti to da će se od Srbije tražiti da prizna to nezavisno Kosovo kako bi postala i kandidat za ulazak u EU, kako će vam se servirati priča o tome da Srbija ne razvija dobrosusedske odnose, pa ćemo ovde opet razgovarati, ali neće biti nikakve satisfakcije jer ćete vi proćerdati prilike, koje su postojale ranije, da razgovarate sa partnerima.
Kaže gospođica Jerkov da je odličan ovaj pritisak iz EU, da je ta politika uslovljavanja nešto najbolje što se Srbiji dogodilo, kako je EU mnogo više učinila na evropeizaciji Srbije i našem putu evrointegracija.
(Predsednik: Vreme.)
Odmah ću da završim. Molim vas, ni od jedne zemlje EU nije tražila da se odrekne svoje pokrajine. Gospođica Jerkov smatra da je to odlično, što je 21 zemlja priznala nezavisno Kosovo i rešila Srbiju tog balasta, a dok mi ovo govorimo, EU instalira misiju Euleks i radi na izgradnji nezavisnog Kosova.
Poštovano predsedništvo, poštovane kolege narodni poslanici i poštovani ministre, pre svega da se osvrnem na vaš zapaljivi govor. Ja toliko ne mogu da zamerim jer znam da se ljudi nekad zanesu, pa zaborave gde su, mislim da je ministar Đelić imao taj osećaj da je možda na mitingu DS, ali možda i sledeći put da ponesete i one zastavice u kampanju, pa kada vi izgovorite – hajde, a onda ćemo svi da mašemo.
Potpredsednik sam Odbora za evropske integracije i želim da objasnim zašto sam izdvojila svoje mišljenje i zašto DSS smatra da ovaj visoki dom, tj. Narodna skupština ne treba da ratifikuje ovaj i ovakav sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.
Pre svega, želim da podsetim da je DSS dala veliki doprinos našem procesu približavanja EU. Vojislav Koštunica je bio na čelu Vlade već početkom 2004. godine kada su napravljeni, od tada pa do danas, najkrupniji koraci ka tom približavanju. Doneta je nacionalna strategija, vođeni su tehnički pregovori, runde pregovora koje su nas približavale samom potpisivanju ovog sporazuma.
Takođe, da podsetim da je ovaj visoki dom za tri godine doneo preko 250 zakona. Većina tih zakona je bila usklađena sa zakonskom normativom koja važi u EU.
Dakle, potpuno je nesporno da je DSS apsolutno posvećena ulasku Srbije u EU.
Međutim, postavlja se pitanje šta se to desilo sa visokim funkcionerima iz DSS, sa članovima DSS, sa svim simpatizerima DSS, da su oni od 17. novembra pa do 29. aprila, kada je volšebno potpisan ovaj sporazum u Luksemburgu – šta se to dogodilo? Da li su to ovi ljudi iz DSS poludeli, pa su odjednom tako promenili mišljenje?
Nije, DSS nije promenila mišljenje, ali je EU promenila svoje mišljenje i svoj odnos prema Srbiji. Ministar Đelić je ovde rekao da je EU ravnopravan partner Srbije. Mislim da to, upotrebiću neku blagu reč, u najmanju ruku, nije istina, zato što ako ste vi u normalnim partnerskim odnosima sa nekim, kao što bi to Srbija trebalo da bude, onda taj vaš partner od vas ne traži da odsečete ruku ili da se odreknete 15% svoje teritorije, a to je upravo ono što će biti kada mi ratifikujemo ovaj sporazum nepovratno izgubljeno. Srbija će indirektno priznati nezavisnost Kosova.
Ne znam da li su svi svesni, znam da građani ovo ne razumeju, jer ovo je malo komplikovano, pogotovo što imate i kampanje i govore kao što smo mi danas čuli da je to sušta blagodet za Srbiju i da se ništa strašno neće desiti, nego će sve ostati kako jeste. KiM će ostati južna srpska pokrajina, kako i jeste? To me podseća na jednu rečenicu koju je neko drugi izgovorio da ovi iz DS govore kao da su iz DSS, ali rade kao da su članovi LDP. To pokazuje i suštinu sukoba i zašto je tada predsednik Vlade, gospodin Vojislav Koštunica, podneo ostavku.
Dakle, ne možete da sarađujete sa onima koji govore kao da su iz DSS i slažu se u svemu, a rade suprotno.
Kada je reč o Sporazumu, skrećem vam pažnju na član 135. Taj član toliko svi tumače, a čim ga svi tumačimo na različite načine znači da tu nešto nije dobro. Nekoliko puta, u stvari stalno, barem, DSS postavlja pitanje svojim partnerima u EU – kako vi vidite Srbiju, vidite li celu Srbiju ili vidite Srbiju bez KiM?
Mi smo dobijali odgovore, ko god čita novine dobija odgovor – što se nas tiče, Kosovo je završena priča.
EU radi na izgradnji nezavisnog Kosova, 21 članica je priznala nezavisno Kosovo. EU, čitava organizacija je poslala misiju Euleks. Misija Euleks ima jedan jedini zadatak, a to je da sprovede u delo Ahtisarijev plan, odnosno da radi na izgradnji nezavisnog Kosova.
Takođe, skrećem pažnju na mnoge članove koji govore o tome da Srbija mora da ima dobrosusedske odnose sa svim zemljama u regionu. Kada to pročitate i izgovorite, to je nešto najnormalnije.
Dakle, Srbija treba da ima dobre susedske odnose i da radi na regionalnoj stabilnosti u regionu zapadnog Balkana. Međutim, da li može ministar, gospodin Đelić, predsednik Vlade, gospodin Cvetković ili bilo ko u ovoj vladi da kaže i da garantuje da za dve-tri godine Srbiji neće biti postavljen uslov da prizna nezavisno Kosovo, jer će na taj način postati kandidat za ulazak u EU ili čak da uđe u EU. Postoji li neko u Vladi Srbije danas koji to sme da garantuje i da kaže građanima Srbije? Znam da je to gospodin Đelić već nekoliko puta rekao, ali sama činjenica da ste vi to izgovorili i da vi to kažete ili neki pojedinac, to nije dovoljna garancija ni za poslanike ni za građane Srbije.
Poštovano predsedništvo, poštovane kolege narodni poslanici, reklamiram povredu Poslovnika, čl. 225. i 226. Takođe se pridružujem svojim kolegama iz DSS. Mi zahtevamo da ministar Jeremić ili, još bolje, gospodin Boris Broz, dođu u Skupštinu i svojim narodnim poslanicima objasne šta se to promenilo i zašto se odustalo od sprovođenja Akcionog plana?
Dakle, ovde nema reči o tome da će ova vlada, koja je na jedvite jade skrpljena, nastaviti nekakav kontinuitet. Dakle, ona rezolucija koju ste vi sa prvog mesta dnevnog reda prebacili na poslednje, u stvari treba da glasi: rezolucija diskontinuiteta.
Citiraću vam jednog našeg kolegu, koji je poznato aforističar, koji je nedavno objavio novu knjigu aforizama, a knjiga se zove "Gola istina". Citiram: "To je dobar posao. Prodali su Srbiju bez ikakve reklame". Ovaj aforizam, u stvari, sažima situaciju u kojoj se Srbija danas nalazi.
Podsećam koaliciju "ZEZ" da je u predizbornoj kampanji govorila i koristila parolu: "I Kosovo i EU". Predlažem da idemo na prevremene parlamentarne izbore, gde ćete vi iskreno građanima da kažete šta su vam namere i šta vi planirate, a nova parola treba da vam glasi: "Ni Kosovo ni EU".
Kosova se očigledno odričete, a EU nije nimalo otvorila vrata. Ona ih čak zatvara, zato što se pojavljuje uslov da jeste regionalna saradnja ono što se zove priznavanje lažne države Kosovo, tako da ste vi, u stvari, svojom politikom i činjenjem zadnjih nekoliko meseci Srbiju doveli u jedan ćorsokak, u jednu slepu ulicu iz koje je jedini izlaz, kako vam kažu vaši mentori iz Evropske unije, da priznate nezavisno Kosovo.
Dakle, idemo opet na izbore, a vi nemojte da koristite neistine u tim izborima. Kažite lepo građanima: "Ni Kosovo ni Evropska unija". Biće EU kad ne bude više Kosova u okviru Srbije.