Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Miroslav Petković

Govori

Hvala, gospodine predsedavajući.
Drago mi je, gospodine Babiću, da ste se složili sa svim onim što sam ja izneo, jer ja sam rekao da se nadam da to nisu razlozi. Potpuno mi je jasno da Administrativni odbor utvrđuje platu, niko to nije spomenuo kao argument zbog čega to ne treba da bude. Ali, ja postavljam pitanje – da li Zakon o prekršajima treba da se usaglasi sa Zakonom o javnim nabavkama ili Zakon o javnim nabavkama treba da prati Zakon o prekršajima? Da li to znači da DRI sutra može da dobije ovakva ovlašćenja? U Sloveniji može, zato što postoji računski sud. U Srbiji toga nema. Hajde da pričamo o onome što piše u zakonu i onome što treba da stoji, a ne da ovde pokušavamo da obmanemo javnost sa nečim, da sam ja hteo da kažem da li je on trebao da ima platu uvećanu 10% ili ne. Potpuno je nebitno.
Isti organ da pokreće postupak, da ga vodi, da donosi odluku, a da pri tom nije sud, da se bavi ovako važnim pitanjima, mislimo da to nije dobro rešenje.
Hvala, gospođo predsedavajuća. Moliću vas samo da mi vreme računate kao ovlašćenom predstavniku poslaničke grupe.
Koleginica Vojić Marković je obrazložila amandman DSS i zaista, obrazloženje koje smo dobili od strane Vlade u kome kaže da – ovaj postojeći sistem plata ne daje dovoljnu motivaciju zaposlenima u katastarskim službama pa je onda rešenje podatkom na platu da se ta situacija promeni, da se motivišu ljudi koji rade, da se obezbede neki novi kadrovi.
Svi oni koji su zaposleni u katastru, a koji od 2002. godine, nisu ni jednom izašli na teren, mogu odjednom da dobiju da se ne bi, kako ste vi to, gospodine ministre rekli u načelnoj raspravi pre nekoliko dana – ispod žita isplaćivale njima zarade.
Ako država ispod žita isplaćuje budžetska sredstva, onda smo mi u ozbiljnom problemu.
Naravno da ćemo biti u ozbiljnom problemu, jer se ovde amandmanima koje su podnele neke kolege iz drugih opozicionih stranaka, pa i DSS, nije prihvatio koncept da se odredi koeficijent i da se tačno zna koliko ko ima platu, jer je nemoguće obezbediti ta sredstva.
Daje se ogromno diskreciono pravo direktoru RGZ, i ljudima koji treba da određuju i motivišu svoje zaposlene, time što će u širokom dijapazonu isplaćivati određena sredstva.
Mi smo svesni da je osnovni instrument za primenu i ovog zakona rešavanje i saniranje katastrofalnih posledica koje su nastale zbog nečije avanturizma u prethodnim godinama, jeste pre svega novac, a mi nažalost, smo siromašna država, i siguran sam da nećemo u dogledno vreme dovoljno imati sredstava da sve ovo o čemu smo razgovarali ovde, bude isplaćeno.
Potpuno sam siguran da se ovaj zakon neće poštovati, odnosno amandman koji je predložio Odbor i koji će postati sastavni deo ovog zakonskog predloga, neće poštovati upravo u onom delu, o čemu je govorila i koleginica Popović, vezano za neke druge struke koje rade na ovim poslovima, već isključivo na zaposlene geodetske struke.
Hvala, gospođo predsedavajuća.
Još jednom da ponovim da je DSS 2009. godine kada smo raspravljali o Zakonu o državnom premeru i katastru zahtevala da se ublaže određeni kriterijumi za izdavanje geodetske licence. Ukazali smo kakve će to probleme stvoriti.
Svakako da predložene rešenje nije dobro. Nije dobro zato što geodetsku licencu prvog reda može dobiti isključivo lice sa završenim akademskim studijama, odnosno fakultetom, a ne lica sa nekim višim ili strukovnim studijama.
Gospodine ministre, vi kao inženjer, pretpostavljam kao član Inženjerske komore, recite mi u kojoj to oblasti, u kojoj to struci lice koje nema završen fakultet može da dobije licencu? Drugi problem koji se dešava, jer, doći ćemo i na to, na ovaj način čak pokušavate da ta lica sa fakultetom, sa višom stručnom spremom, odnosno sa srednjom u pojedinim segmentima ovog zakona, da izjednačite. Kako će to lice biti odgovorno za svoj posao, izuzev što može da mu se naplati kazna ukoliko nestručno obavi posao i napravi neku grešku, jer ne možemo da mu uzmemo licencu?
Apsolutno je neprihvatljivo rešenje izjednačiti ljude koji su veliki deo svog života proveli na usavršavanju, na svom obrazovanju, bez obzira što ih je to mnogo koštalo vremena, novca i živaca. Dajte da razdvojimo, na neki način, ljude sa različitim stručnim spremama, ne da bi ih degradirali, već da bi struka vodila glavnu reč. Zato smo i dali predlog ovog rešenja, da ova lica bar sa licencom drugog reda mogu da rade ovaj posao, a ne da omogućimo, bez namere da vređam, srednjoškolcima da se bave nekim poslom za koji se nisu školovali. Hvala.
Hvala, gospođo predsedavajuća.
Član 19. Predloga zakona glasi: "Za usluge koje pruža Zavod plaća se taksa" i u stavu 3. "Visine takse utvrđuje Zavod podzakonskim aktom".
U načelnoj raspravi sam naveo primer kako se prema ovom problemu odnosila prethodna Vlada, koja je donela uredbu na osnovu koje svi oni koji su hteli urgentno da reše svoj problem, da preko reda dobiju uslugu koju treba da pruži Republički geodetski zavod, moraju da plate naknadu 100% veću. Verovatno je ideja bila da se na taj način zakrpi budžetska rupa, a u praksi se pokazalo da su se verovatno napunili džepovi nekih pojedinaca na osnovu te odredbe.
Ponavljam još jednom, Agencija za borbu protiv korupcije je reagovala na to i Ustavni sud, koji inače ne radi ono što bi trebalo da radi i ne rešava suštinska pitanja za teritorijalni integritet i suverenitet ove zemlje, ali se ipak bavio ovom uredbom i proglasio da je ona protivustavna. Sada nailazimo ponovo na slično rešenje, s tim što je ovog puta zavod za to ovlašćen i mi smo predlogom svog amandmana predvideli rok u kome Republički geodetski zavod treba da donese ova podzakonska akta.
Obrazloženje koje smo dobili od Vlade jeste da se amandman ne prihvata jer je rok za podnošenje podzakonskog akta određen izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu. U tome i jeste problem, što je Zakon o budžetskom sistemu verovatno zakon koji je najviše puta prekršen od strane i prethodne, a bogami i ove vlade. Mi smo nedavno vršili izmene i dopune ovog zakona i podsećam vas, gospodine ministre, u tom zakonu piše da je visina javnog duga maksimum 45% od bruto društvenog proizvoda. Neka mi neko kaže u ovoj sali ili bilo gde, bez obzira da li se bavi finansijama, privredom ili ekonomijom, kolika je visina javnog duga, da li je manja od 45%, kako stoji u zakonu? Svi smo svesni da je ona prešla procenat od 60%.
Prema tome, ako se već vrše neke, da kažemo, kozmetičke izmene ovog zakona, ako menjamo red reči u rečenici, ako menjamo članove u kojima brišemo da se navodi ime i prezime, nego da će stajati podaci podnosioca, ukoliko izjednačavate visoku stručnu spremu, višu i srednju u pojedinim sektorima, dajte da preciziramo nešto. Dajte neka zakon odredi ono što se očigledno ne poštuje prema drugim zakonima. Najlakše je reći – to je već regulisano propisima, ali to se ne primenjuje i godinama traje takvo stanje.
Zbog toga predlažem da se ovaj amandman prihvati, kako bi se stalo na put takvom ponašanju i kako bismo obavezali RGZ da u određenom roku donese podzakonska akta, a nadam se da neće biti onakvi kako je to rešila i prethodna vlada, pa da se Ustavni sud opet za dve, tri ili četiri godine izjašnjava i o ovom pitanju.
Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre i uvaženi predstavnici Državnog veća tužilaca i Visokog saveta sudstva, poslanici DSS su danas u argumentovanim raspravama, diskusijama istakli sve ono što smatramo da nije dobro u predloženom Zakonu o prekršajima, naravno i dali svoju saglasnost sa nekim rešenjima koja su ovde predložena, ali ćemo detaljnije o tome govoriti u raspravi u pojedinostima. Iskoristiću nekoliko minuta koje ima naša poslanička grupa da govori, pre svega, o predlogu kandidata koji se prvi put biraju za sudije.
Bez namere da komentarišem kandidate, njihova imena, biografije, prosek sa kojim su završili studije, želim pre svega da govorim o principu koji je korišćen prilikom utvrđivanja ovog predloga. To ću pokušati isključivo na osnovu činjenica da uradim. Srbija ima Zakon o sudijama, za koji je barem poslanička grupa DSS, kada je usvajan u ovom parlamentu, govorila da nije dobar. Izneli smo niz kritika i predloga da se taj zakon popravi. One nisu uvažene. Da je dobar zakon, ne bi ni vi predložili izmene i dopune ovog zakona. Ali, kakav god da je, mora se poštovati i mora se primenjivati. Taj zakon je propisao konkretna merila i kriterijume za izbor sudija.
Srbija, takođe, ima i Zakon o Pravosudnoj akademiji, koji smo takođe pred gospođom Malović pokušali da popravimo, izneli koje probleme sadrži. To se ispostavilo da smo bili u pravu.
Nažalost, ovaj zakon o Pravosudnoj akademiji nije leks specialis, već je leks posterior, pošto je godinu dana nakon Zakona o sudijama usvojen u ovom parlamentu. Dozvolićete mi, to je moje mišljenje, ne mora da znači da sam u pravu i ne moramo oko toga da se složimo da je upravo Zakon o Pravosudnoj akademiji očigledno u suprotnosti sa Zakonom o sudijama, bar u onim odredbama koje se odnose na izbor sudija.
Podsećam vas, mislim da javnost to zna, a siguran sam i vi, da je pred Ustavnim sudom pokrenuto pet inicijativa za ocenu ustavnosti i zakonitosti upravo odredaba koje se odnose na izbor sudija i kojima se polaznicima akademije daje prednost u odnosu na ostale kandidate.
Ono što je strašna činjenica jeste da Ustavni sud ćuti. Ustavni sud ćuti o našem predlogu za ocenu ustavnosti Statuta Vojvodine. Ustavni sud ćuti o uredbama Vlade koje su donete na osnovu sporazuma, kako je to rečeno, između dva grada, Beograda i Prištine, a na kraju se ispostavilo dve, nažalost, nezavisne države. Ustavni sud ćuti o Briselskom sporazumu. Isuviše je glasna ta tišina koja dopire iz Ustavnog suda vezana i za ovaj slučaj.
Visoki savet sudstva, a tu su i predstavnici ovog tela odlučivali, Narodnoj skupštini je predložio kandidate za izbor na sudijsku funkciju, 14 kandidata koji su ostvarili uslov na osnovu završene Pravosudne akademije, a 15 ljudi je izabrano. Naknadno je izabran, odnosno predložen još jedan kandidat.
Znamo da se Vrhovni kasacioni sud na opštoj sednici suprotstavio ovakvom predlogu. Znam da njihovo mišljenje ne obavezuje ni Visoki savet sudstva, ni ovaj dom, ali mislim da je ustavni garant nezavisnosti sudova i sudija na taj način propustio da 447 kandidata jednako oceni kroz postupak primene jednakih kriterijuma.
Visoki savet sudstva je primenio Zakon o sudijama tek onda kada je, da kažem, ponestalo kandidata koji su iz redova redovnih polaznika Pravosudne akademije.
Kako je rekla predsednik Komisije za izbor sudija, Komisija je u skladu sa Zakonom o sudijama uradila rangiranje kandidata, uzimajući u obzir dužinu studiranja, uspeh na fakultetu i ocenu rada. Prema toj rang listi, pet polaznika Pravosudne akademije bi se našlo među prvih 15 kandidata i to nije sporno.
Neprijatno zvuči činjenica da sudija Vrhovnog kasacionog suda govori jedno na opštoj sednici, a nešto sasvim drugo na sednici Visokog saveta sudstva. Ono što je osporavao na ovom prvom organu, glasao je protiv toga na sednici Visokog saveta sudstva.
Ono što je takođe problem, da li je rešenje za ovakvu situaciju da se novi Zakon o sudijama prilagodi Zakonu o pravosudnoj akademiji. Time se neće izbeći diskriminacija kandidata. Mislim da će se ta diskriminacija još više produbiti. Znamo, gospodine ministre, da Evropska komisija pokušava da Pravosudnu akademiju ugradi kao ustavnu kategoriju u najviši pravni akt Republike Srbije. Zaista cenim vašu otvorenost i iskrenost koju ste izneli na jučerašnjoj sednici, kada ste rekli da novi set pravosudnih zakona nije raspravljan u ovoj sali zato što Evropska komisija treba da da mišljenje o njima. Ne mogu da verujem da Evropsku komisiju interesuje da li će u Svrljigu postojati osnovni sud ili da li će sudska jedinica biti u Guči, već da je problem da li će postojati sud u Kosovskoj Mitrovici, Štrpcu i u nekim drugim srpskim opštinama na Kosovu i Metohiji.
Možda je i ovo prilika da pokažemo da smo država, da nismo livada i da je ovo poslednji put da se na ovakav način biraju ljudi koji treba časno i pošteno da obavljaju svoj posao kao sudije u narednim godinama i u narednim decenijama. Prethodna praksa je pokazala da je bilo mnogo lutanja, mnogo pogrešnih rešenja. Krajnje je vreme da se ovome stane na put. Hvala.
Hvala, gospodine predsedavajući. Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, Srbija ima ogroman problem sa evidencijom nepokretnosti i pravima na tim nepokretnostima. Nažalost, naša država je pokazala da nije sposobna da reguliše stanje u prostoru i zbog toga danas imamo urbanistički haos širom Srbije. Koliko se luta u ovoj oblasti, najbolje pokazuje podatak da je u svakoj vladi nadležno ministarstvo dobijalo novi naziv i neka nova ovlašćenja. To ministarstvo je nekada bilo Ministarstvo urbanizma, građevine i komunalnih i stambenih poslova, onda Ministarstvo urbanizma i građevine, pa onda Ministarstvo za kapitalne investicije, pa za infrastrukturu, pa za zaštitu životne sredine i prostorno planiranje, tako da zaista više i ne znamo kako se zove ministarstvo i čime se bavi, a vi, kao ministar koji je praktično dobio trećinu ovlašćenja u ovom resoru,  najbolje  znate na kakve probleme nailazite.
Vaš prethodnik, gospodin Oliver Dulić, tvrdio je u ovoj sali, kada smo usvajali Zakon o državnom premeru i katastru, da će baš ovaj zakon rešiti sve probleme u Srbiji, da će omogućiti transparentniju i precizniju evidenciju objekata unetih u katastar nepokretnosti. Da li je taj cilj ostvaren? Na osnovu diskusije koju smo imali danas i juče, na osnovu svega onoga što se događa na terenu, siguran sam da ovaj Dulićev zakon nije ostvario postavljene ciljeve.
Zna li se ko je odgovoran zato što dugi niz godina nije urađeno dovoljno da se reši stanje u prostoru? Ko konačno treba da preuzme odgovornost? Da li je to aktuelni ministar u Vladi, da li su to neki projektanti, da li su to izvođači radova, da li ljudi iz katastra, da li berači malina? Nikako ne možemo da saznamo odgovor na to pitanje.
Gospodine Iliću, za nekoliko dana, kako se najavljuje, sledi ta famozna rekonstrukcija i zaista bih voleo, pošto ćemo verovatno menjati u ovoj skupštini Zakon o ministarstvima, da vaše ministarstvo bude objedinjeno, znači, da ne bude podeljeno na tri dela i da konačno znamo ko šta radi u ovoj zemlji i da za taj posao i odgovara. Jer, nezgodno je da se jednim poslom bavi gospodin Bačević, jednim delom gospodin Mrkonjić, jednim delom. Hajde da to konačno uradimo na pravi način, ako ste već pre godinu dana, kada ste predlagali zakon o ministarstvima tadašnji, odnosno kada smo usvajali taj zakon na predlog premijera, napravili grešku, sada je možda prilika da se to ispravi.
Hajde da usvojimo zakon o državnom premeru i katastru, koji će konačno da završi reformu katastra i ujedini evidenciju o nepokretnostima u celoj zemlji. Mislim da je krajnje vreme da u 21. veku napravimo barem osnovnu evidenciju o nepokretnostima, koja će objediniti evidenciju fizičkog i pravnog stanja.
Demokratska stranka Srbije je spremna da u tome pomogne. Podneli smo niz amandmana i nadamo se da će oni biti usvojeni.
Govorili smo ovde i danas i juče, a naravno, i pre četiri godine, kada su se otvorila mnoga pitanja, da je suštinski problem u Srbiji, u stvari, legalizacija. Mi smo predlagali da ovo pitanje bude rešeno posebnim zakonom i čuo sam danas da se na tome nešto radi. Mi nismo dobili u skupštinskoj proceduri predlog tog zakona, nismo videli čak ni nacrt njegov, ni u javnoj raspravi nismo imali prilike da se upoznamo sa tim detaljima, tako da bih voleo da na vreme dobijemo materijal, kako bismo mogli da se spremimo na adekvatan način.
Na osnovu usvajanja takvog zakona, to je jedini način da se sanira prostor koji je već narušen brojnim kršenjem zakona u prethodnim godinama. Vi ste, gospodine ministre, kao opozicioni poslanik, te 2009. godine, kada smo razgovarali o ovim problemima, govorili o propaloj legalizaciji koju je pokušao da sprovede tadašnji ministar Šumarac, govorili ste da je vaš predlog zakona, kada ste bili u Vladi, o socijalnom stanovanju ministar Dinkić odbacio kao zadnju krpu i rekao da on ima svoj sistem gradnje. Pitali ste da li postoji još negde zemlja u svetu gde će se napraviti savet za infrastrukturu u kome će sedeti šef države. Govorili ste o problemima u stanici Prokop, o nelegalnoj gradnji na jezeru Uvac, govorili ste da veći uticaj ima u istočnoj Srbiji profesor Mića sa "Megatrenda" nego svi iz tadašnjeg aktuelnog ministarstva. Govorili ste da je "Delta Siti" izgrađen bez ijedne dozvole.
Zaista nas zanima – da li su ti problemi u međuvremenu rešeni, gospodine ministre? Znam da nije lako sve ovo otkloniti što je prethodni ministar napravio, ali dajte konačno da krenemo na konkretno rešavanje tih problema. Mi smo u toj raspravi, poslanici DSS, upravo govorili i izneli primedbe na rokove koje je zakon predviđao za izdavanje rešenja prilikom upisivanja objekata u državni katastar, zatražili da se oni preciziraju. Takođe su poslanici DSS u toj raspravi zahtevali da se ublaže kriterijumi za izdavanje geodetske licence, ukazujući da će zbog takvog predloga zakona, ukoliko bude usvojen, licencu moći da dobiju samo visoko obrazovani kadrovi, kojih, nažalost, u Srbiji nema dovoljno i da će od nekih 800 geodetskih preduzeća, samo njih desetak moći da radi.
Kao što vidite, bili smo potpuno u pravu i nakon četiri godine to jeste predmet izmena i dopuna ovog zakona, ali mislimo da ovo rešenje vezano za licencu prvog i drugog reda, nije baš najsrećnije rešenje.
Juče smo imali jednu strašno obrazloženje od kolege narodnog poslanika, koji je pokušao da izjednači strukovne i akademske studije, što je apsolutno neprihvatljivo. Dajte da prilikom usvajanja ovog zakona, ne dozvolimo da izjednačimo ljude koji su završili akademske studije, koji su polagali 40 i više ispita, sa nekim ko je imao 30-ak ispita. Da su isti, oni bi se isto zvali, imali bi ista zvanja, mogli bi da dobijaju licence potpuno jednako.
Postoji još jedno rešenje u ovom zakonu koje može biti problematično. Prethodna Vlada je 2011. godine usvojila Uredbu o visini naknade za korišćenje podataka premera katastra i pružanje usluga RGZ. Ova uredba sa sobom nosi veliki rizik od korupcije, s obzirom da nije u skladu sa odredbama Zakona o državnom premeru i katastru. Podsećam, uredba služi da bi se sproveo zakon, a ne da bi se dopunile zakonske odredbe.
Zamislite šta su vaši prethodnici u Vladi usvojili. Tom uredbom propisano je da se naknada utvrđena tarifom uvećava za 100% ukoliko se izdavanje podataka i pružanje usluga vrši po zahtevu za prioritetno rešavanje, a RGZ hitno reaguje i rešava samo te predmete. Razumeo bih da se možda ova odredba našla u zakonu, naravno da bi je kritikovali, da bi je napadali, ali mislimo da je nedopustivo da se ovakva materija uređuje uredbama.
Potpuno je jasno koliko je ova uredba otvorila mogućnosti za koruptivno delovanje. Na to je reagovala i Agencija za borbu protiv korupcije, a reagovao je i Ustavni sud, koji je ovu uredbu proglasio protivustavnom. Reagovala je grupa ljudi koja sebe naziva sudijama Ustavnog suda, vezano za ovu uredbu, i to naravno pohvalno, ali ne može biti pohvalno da Ustavni sud godinama ćuti, vezano za zahteve DSS za ocenu ustavnosti.
Hajde da ne pričamo sada o Statutu Vojvodine, Pravosudnoj akademiji, ali upravo o uredbi koju je prethodna Vlada donela, a tiče se katastarskih knjiga i predaje šiptarskim secesionistima na Kosovu.
Demokratska stranka Srbije je predložila, da ne dužim, pošto nemam dugo vremena, izmenu člana 174. gde visinu taksi utvrđuju geodetski zavodi i jasno precizirala rok u kome je on obavezan da to uradi.
Zaista moram da iskoristim ovu priliku da pomenem i prostorni plan, kao osnovni razvojni dokument Republike Srbije. Svaka Vlada je donosila po neku strategiju. U Srbiji imamo više od 50 strategija, ali problem je što se one ne sprovode i što se ne primenjuju. Jedini smisao svake strategije, svakog plana jeste ako predvidi jasne obaveze za delovanje u budućnosti. I vi ste gospodine Iliću o tome govorili, o prostornom planu, kako se nije poštovao u prethodnom periodu. Svaki dan u medijima imamo priliku da čujemo da ponovo postoje problemi vezani za to. To je jedini dokument na osnovu koga Vlada može da ujednači regionalni razvoj u Srbiji, na osnovu koga ova država može da se razvija onako kako treba.
Nadam se da ćete pažljivo razmotriti amandmane DSS, u skladu sa vašim stavom prema našim krajnje konstruktivnim i dobronamernim predlozima koje smo izneli na predlog ovog zakona. Mi ćemo se u danu za glasanje opredeliti da li ćemo podržati ili ne ovaj zakon, ali smatram da je konačno došlo vreme da se ovaj problem reši u Srbiji. Jesu bolni rezovi, možda treba radikalno delovati, ali nema više vremena za čekanje, jer ovo je problem koji milioni ljudi u ovoj zemlji imaju. Hvala vam najlepše.
Hvala gospodine predsedniče. Zaista mi je žao što je gospođa Grubješić danas prinuđena ni kriva ni dužna da brani zakon o budžetskom sistemu, "Puteve Srbije", Fond za zdravstvo i još neke stvari, ali pokušaćemo da obrazložimo amandmane koje smo podneli kako bi popravili tekst Predloga zakona i nadam se da će gospođa Grubješić uvažiti neke od naših argumenata i prihvatiti neke od ovih amandmana.
Na član 1. Predloga zakona predviđeno je šta su to kapitalni projekti, šta oni uključuju i kakav je interes građana Srbije, odnosno dvostruki interes Republike Srbije i kako ovde piše lokalne vlasti. Ne znam zašto se upotrebio ovaj termin. Mislim da je bolje da je stajalo lokalna samouprava, ali dobro. Kada neko dođe na vlast onda mu se to svidi pa verovatno i u zakonu.
Nije mi jasno gospođo Grubješić kakav je to interes Republike Srbije a da ujedno nije interes lokalne samouprave? Oni nekad ne moraju da se poklapaju, jer kada mi u Čačku izradimo za našu decu, to ne mora da bude po definiciji veliki interes Republike Srbije, ali kada izgradimo industrijsku zonu onda je to nešto drugo.
Pokušali smo na ovaj način da stavimo do znanja da bez obzira na to što se svi ovi projekti grade sredstvima iz javnih prihoda, treba omogućiti lokalnim samoupravama da u određenim situacijama, u određenim slučajevima istaknu ono što je njima prioritetno, da se posvete izgradnji određenih kapitalnih objekata koji su njima bitni, u njihovoj lokalnoj sredini. Tako da mislim da ovde nije postojao problem da se prihvati ovaj amandman, ali nažalost ukoliko ste vi u mogućnosti, biće nam drago, ako ne onda ćemo sačekati nadležnog ministra sledeći put, kada budemo menjali ovaj zakon. Hvala.
Hvala gospođo Čomić.
Član 9. Predloga zakona odnosi se na obaveze po ugovoru koje se odnose na kapitalne izdatke, upravo što je koleginica Božanić rekla. Suštinska promena ovog člana treba da se odnosi pre svega, prema stavu i mišljenje DSS, da korisnik sredstava treba da bude onaj organ koji predlaže plaćanje kapitalnih izdataka. Jer, ko bolje poznaje u jednoj lokalnoj sredini probleme koji postoje u toj sredini nego ljudi koji tu žive i koji odgovaraju za funkcionisanje te lokalne samouprave. Ne razumemo potrebu da se u sve meša Vlada. Ako korisnik sredstava da određeni predlog, neka na to da saglasnost Ministarstvo finansija, da ne komplikujemo, da ne odlažemo proceduru, da ne bude to odlagano u nedogled, već da ljudi koji hoće nešto da grade, koji hoće da ulože sredstva što pre dobiju saglasnost, dobiju dozvole i mogu da to sprovedu u delo. Postoje sposobne lokalne samouprave koje mogu na kvalitetan način da to sprovedu. Zašto bi se Vlada mešala i u ovaj posao, ako se već zalažete za neku decentralizaciju i za spuštanje što većeg broja ovlašćenja lokalnim samoupravama?
Prema tome, molim vas da ovaj amandman DSS prihvatite.
Hvala, gospođo predsedavajuća.
Gospođo Grubješić, zaista ne mogu da iskažem koliko mi je žao što na vašem mestu danas nije gospodin Mrkonjić da sa njim razgovaramo o svim ovim problemima.
(Dejan Radenković, s mesta: Meni nije žao.)
Molim kolegu iz poslaničkog kluba SPS da ne dobacuje. Ovo je stvar kulture, vaspitanja i svakako odnosa prema poslu koji obavlja svako od nas ovde. Mislim da bi bilo dobro kada već zavlačite ruku u džep građana Srbije, uzimate im milijardu i 350 miliona dinara da resorni ministar obrazloži zašto to čini u ovom parlamentu.
Vodimo jedinstvenu raspravu, znači, vezano i za preuzimanje obaveza JP "Putevi Srbije" i RFZO i ova dva zakona su potpuno identična. Znači, isti broj članova, isti tekst, samo umesto fonda zdravstva stoje "Putevi Srbije". Mi smo bili šokirani prošli put kada je ovaj zakon došao u skupštinsku proceduru odmah nakon predloga budžeta za 2013. godinu. Tom prilikom nismo dobili od ministra finansija, gospodina Dinkića, odgovor zašto je od narodnih poslanika i od građana Srbije sakriveno tih 13 milijardi jer nije bilo prikazano u deficitu.
Zašto je to išlo u taj skriveni deo? Nismo dobili odgovor, mada smo ga tražili i pre nekoliko dana kada smo raspravljali ovde o rebalansu budžeta, ali smo bili svesni da će morati ministar Dinkić, kao i sada što je trebalo da bude gospodin Mrkonjić ovde, da nam obrazloži koji su razlozi za tako nešto. Jer, kada napravite grešku od 13 milijardi pa je svedete na pet, onda ispada da ste vi uštedeli tih osam milijardi.
Mi smo analogno čitavoj priči koji smo vodili vezano za fond zdravstva govorili i ovaj put kada smo pričali o "Putevima Srbije". To samo govori da se ponavljaju isti problemi, da se greške ne otklanjaju na pravi način i blagovremeno, već opet raspravljamo o nečemu, a ne znamo o čemu pričamo. Mi opet nismo sigurni o kojim iznosima govorimo, o kojim preduzećima govorimo, koliko to država Srbija treba da vrati novca i kome. Znači, nešto slično će se dogoditi i sa ovim zakonom.
Opet nam nije poznato kako se došlo do ovog iznosa? Ko je odredio da je to milijardu i 350 miliona dinara? Kao što je i fond zdravstva sistematski pljačkan i opljačkan, tako su i "Putevi Srbije" u prethodnim godinama ojađeni.
Da li ovaj zakon predviđa bolju kontrolu priliva sredstava u "Puteve Srbije" i rashoda koje imaju? Sigurno da ne. Da li se iz Predloga zakona vidi kada je ovaj dug nastao, što smo mi tražili amandmanom koji smo podneli na ovaj zakon? Zašto su probijani planovi JP "Putevi Srbije"? Da li usvajanje ovog zakona znači da "Putevi Srbije" neće imati gubitke u 2013. godini? Da ih restartujemo, vraćamo na nulu i sada će to biti jedno perspektivno i uspešno javno preduzeće.
Da li građani Srbije znaju nešto o tome? Ne. Njihova obaveza je da plate registraciju vozila, da plate gorivo, da voze po rupama, bilo na auto-putevima, koridorima, motor-veju ili ne znam kakvim saobraćajnicama, da se ili zakucaju u betonski stud ili da promene dioptriju da im se to ne bi desilo.
Jedino što znamo da se u Srbiji svake godine milijarde dinara troše na održavanje puteva, da je to održavanje puteva sigurno najskuplje bar da kažemo na zapadnom Balkanu kako je to danas moderno. Znamo da se ne raspisuju tenderi, znamo da se često krši Zakon o javnim nabavkama, znamo da naše firme dobijaju poslove kao podizvođači, znamo da su u obavezi da plate PDV za razliku od stranih firme koje su dobile posao osnovnim ugovorom, znamo da se aneksiraju ugovori, da tu nestaju milijarde građana Srbije. Kakav nam je kvalitet puteva? O tome mislim da je bespredmetno da sada govorimo. Koliko ljudi je nastradalo u prethodnom periodu?
Pokušavajući da uhvatim nit, ideju da se ovih 1.350.000.000 miliona isplati "Putevima Srbije" odnosno pretvori u javni dug, došao sam do zaključka da je to dug koji je nastao od januara meseca, i koliki je ukupan dug to se još uvek ne zna. Danas smo čuli da je pet milijardi, da je 7,8 milijardi, da je 8,7 milijardi, kako mi možemo raspravljati o nekom zakonu i pretvarati obaveze jednog javnog preduzeća u javni dug, ukoliko ne znamo koliki je njegov ukupan dug?
Šta znači peglanje duga od 1.350.000.000 miliona za prethodnih nekoliko meseci, odnosno od januara pa do 1. aprila ove godine? Kome ide ovaj novac? Koliko će dobiti određena preduzeća koja se bave putnom privredom? Da li će novac dobiti i likvidna preduzeća, ili ona koja su u blokadi? Dal i će novac dobiti MB "Miljković"? Da li će dobiti "Srbija autoput"? Da li će dobiti magistrala, ili neka druga firma koja se odjednom pojavila u ugovoru iz 1992. godine.
Nema tih firmi na spisku onih preduzeća koja treba da održavaju puteve? Neke su se pojavile volšebno od 2008. godine, i sad su uspešne i sad se njima duguje.
Demokratska stranka Srbije, svojim amandmanom traži vrlo jednostavnu stvar – da se napravi spisak poverilaca, znači svih onih firmi kojima se duguje, da se zna koji je to iznos, ugovor taj i taj, sklopljen tada i tada, u vrednosti toj i toj, za posao taj i taj i da li je taj posao završen ili nije završen. Onda da vidimo da li neko mulja sa parama, pa onda dođe ovde u parlament i traži da se iz budžeta Republike Srbije pokriju nečiji privatni projekti i neke lične kombinacije.
Iz ovog zakona se ništa ne vidi od toga. Nažalost Vlada nije prihvatila amandman DSS, mi smo čak ostavili i rok od 15 dana, da se ovaj spisak nama dostavi, jer navodno, taj spisak postoji.
Ja ne mogu da verujem da je Vlada odlučila da pošalje ovo u skupštinu a da o tome prethodno nije razmatrala i razgovarala o tome ili se niste izjašnjavali.
Zašto se skriva kome se duguje novac? Ko je najveći poverilac voleli bi da znamo? Ko je odgovoran za to? Da li je neko smenjen zbog ovoga? Da li je neko pritvoren u skladu sa nultom stopom tolerancije na kriminal i korupciju?
Ne. Gospodin Dinkić je u Predlogu ovog zakona zaista briljirao još jednom, jer u obrazloženju stoji da je privredna društva su u teškoj materijalnoj situaciji. Stvarno to nismo znali dok ovo nije došlo u skupštinsku proceduru, da javno preduzeća "Putevi Srbije" nema dovoljno sredstava da dospele obaveze izmiri, to je nešto o čemu raspravljamo poslednjih pet godina u ovom parlamentu, da Republika Srbija planira da preuzme neizmirene obaveze.
Šta znači planira? Jel preuzima obaveze od 1.350.000.000 miliona ili planira da preuzme i onih šest, sedam ili osam milijardi imaginarnih, pošto ne znamo tačan iznos tih dugovanja.
Analiza efekata ovog zakona sastoji se u tome, da će primena ovog zakona a "Putevi Srbije" postati likvidno preduzeće i moći će u dužem vremenskom periodu da izvršava preuzete obaveze prema putarskim preduzećima.
Ja bih zaista voleo da je tako, ali ja sam siguran nećete vi doći sledeći put, siguran sam da nam pričate o tome, kao što sam siguran da neće doći ni gospodin Mrkonjić da priča o putevima i koridorima, pa i dugovima javnih preduzeća.
Nije mi jasno da se najavljuje neki set sistemskih zakona koji treba ovo da promene u obzraloženju ovog zakona kao evo sad, vi izglasajte tih 1.350.000.000 milona pa ćemo mi onda zakonima to rešiti, o onda ćemo od jednog neuspešnog preduzeća stvoriti likvidnu firmu.
U obrazloženju Vlade amandman se ne prihvata jer Predlogom zakona se uređuje način i postupak i dinamika izmirivanja obaveza. Ništa sem datuma, sem rokova u kojim mesecima će biti to isplaćeno i koji su iznosi od tih 1.350.000.000 miliona. Ne znamo ništa više o svim ostalim sredstvima.
Dalje, u obrazloženju zašto se odbija amandman DSS, stoji da podatke o dugovanjima prikuplja Ministarstvo saobraćaja i dostavlja Vladi na razmatranje i usvajanje.
Ukupan dug je poznat, nesporan i predstavlja ukupan dug JP "Putevi Srbije", prema putarskim i drugim društvima.
Da li ste vi glasali za ovo gospođo Grubješić? Vi ste član Vlade. Nesporan je, poznat i predstavlja ukupan dug. Znači, ovo je bilo na Vladi, recite nam jednu cifru, dug iznosi iks milijardi.
Verujem da je vama neprijatno i nalazite se u nezgodnoj situaciji, nije upućeno vama i nemojte nam zameriti, ali to su odgovori koje tražimo, ne kao narodni poslanici, nego kao građani Srbije koji nisu spremni da trpe harač u nedogled. Ovo zaista postaje već ozbiljan problem i bezobrazluk.
Problem je što ovih 1.350.000.000 miliona dinara ne plaća Vlada Republike Srbije, plaćaju građani Srbije.
Problem je što, u suštini ovaj zakon nije ništa drugo do bezuspešnog spašavanja jednog neuspešnog javnog preduzeća, spašavanja stranačkih kadrova koji mogu da odigraju određebni posao i budu dobri u kampanji, kako bi bili nagrađeni nakon narednih izbora i nastavili da rade taj posao, nažalost, koristeći sredstva iz budžeta Republike Srbije i na štetu svih građana Srbije.
Ovo je organizovana pljčaka, finansirana od strane države i tome jednom mora da se stane na put i hajde da otvoreno govorimo o tome i kada već niste odlučili da povučete ovaj zakon iz procedure, siguran sam da ćemo ponovo o ovome raspravljati, ne samo o "Putevima Srbije", već o mnogim drugim javnim preduzećima, onda bar prihvatite DSS.
Hvala.
Gospođo predsedavajuća, mislim da sam imao pravo na repliku na prethodno izlaganje kolege Radenkoviću, ali dobro. Očigledno je da sam pogrešno protumačen.
Izvinjavam se, rekao sam da Vlada na ovaj način zavlači ruku u džep građanima Republike Srbije.
Član 107. pogrešno tumačenje.
Vlada na ovaj način otima građanima Srbije 1.350.000.000 kao verovatno prvu tranšu u ovoj godini, pa za tri meseca još jedna, pa na kraju godine još jedna itd. Razumem potpuno...
Kažem u čemu je povreda Poslovnika, pogrešno sam protumačen. Neko je to shvatio da treba da brani svog ministra.
Upravo vam to kažem. Povređen je Poslovnik tako što sam pogrešno protumačen. Znam šta sam govorio. Neko je to drugačije shvatio i pokušava da brani svog ministra kome ovde mi ne opraštamo zlatiborske zore i mesečinu iznad Crne Gore,  nego 1.350.000.000 koje je napravilo njegovo javno preduzeće. Ako vama to nije jasno, neka bude građanima Srbije.
Hvala vam što ste mi dali pravo da govorim.
Hvala, gospođo predsedavajuća.
Ovaj član 5. Predloga zakona potvrđuje da smo mi u DSS bili potpuno u pravu kada smo zahtevali da se utvrdi lista poverilaca, da se utvrdi koliki su iznosi koji se duguju da bi znali koliko se kreće taj dug. U okviru ove 1.350.000.000 dinara ne znamo ko će koliko dobiti, da li su to likvidna preduzeća, da li su to preduzeća u blokadi. Ovde lepo kaže – Vlada će na predlog Ministarstva saobraćaja utvrditi visinu pojedinačnog potraživanja svakog putarskog i drugog društva. Taj akt mora da se donese. Vlada mora to da utvrdi.
Nije nam jasno zašto to nije unapred već pripremljeno, ako se okvirna cifra od 1.350.000.000 pojavljuje u Predlogu ovog zakona. U obrazloženju, u kome se objašnjava zbog čega se odbija naš amandman, jasno stoji da je dug poznat, sporan i nesporan i predstavlja ukupan dug javnog preduzeća. Tu se kaže da se zna ukupan dug koji se duguje putarskim preduzećima. Ne znamo iznose.
Zbog toga smo predložili da se ovaj član briše u skladu sa ovim što smo predloži, na član 2. Ostavili smo Vladi dovoljan rok, naravno i ministarstvu, da pripremi pojedinačna potraživanja i da to dostavi Narodnoj skupštini. Mislim da je potpuno normalno da narodni poslanici i javnost budu upoznati sa visinom tih iznosa, sa firmama kojima se duguje. Nikome od nas nije stalo da putarska preduzeća prestanu da rade i da ljudi odu na ulice i izgube posao, ali hoćemo da vidimo da li se domaćinski raspolaže sa tim sredstvima.
Da je ovo problem samo kod "Puteva Srbije" možda bi se to i rešilo. Taj problem već traje već poslednjih pet godina i verovatno će se rešavati narednih godina. Imali smo situaciju da se raspravlja o EPS koja je tražila garancije od 30 milijardi od Narodne skupštine, a onda smo saznali da je direktor EPS isplatio zaposlenima 13 platu. Na svu sreću to nije došlo na dnevni red i Skupština nije dala odobrenje za novo pokrivanje dugova EPS.
Znamo kakva je situacija u "Srbijagasu" i pokušavamo da na jedan ozbiljan, sistemski način to rešimo. Vlada nije imala sluha kada smo predlagali da to regulišemo, a vezano za dugove Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, na istovetan način. Došli ste ovde u parlament sa istim tim zakonom nakon šest meseci i tu se negde u tih šest meseci izgubilo osam milijardi dinara koje su bile predviđene krajem prethodne godine, a danas ih ovde nema. Nažalost, ta sredstva u budžetu su usmerena na neke druge stvari, a pare su već potrošene, a nisu izmirene sve obaveze prema zdravstvenim ustanovama u Srbiji.
Taj spisak je utvrđen u martu, ako se ne varam, ove godine. To je tri meseca nakon usvajanja zakona. Da li to znači da će najmanje tri meseca proći od danas dok Vlada ne napravi taj spisak? Ili, već postoji taj spisak i vi ste verovatno o tome već i odlučivali.
Gospođo Grubješić, znam da vam nije jednostavno, mislim da ovaj član zakona treba brisati kako bi se na jedan ozbiljan, sistemski način rešilo ovo pitanje i kako više nikada ne bi raspravljali o dugovima javnih preduzeća, kako nikada više iz budžeta ne bi izdvajali sredstva za pokrivanje nekih gubitaka koji se naknadno pojavljuju i kako bi ustrojili... Ako je država osnivač neke firme, ako odgovara za njeno poslovanje, hajde da tražimo od tih preduzeća da posluju u skladu sa zakonom, odgovorno i pošteno, kako bi mogli od građana Srbije da tražimo da ispunjavaju svoje poreske i sve druge obaveze prema državi Srbiji. Hvala.
Vrlo kratko, predsedavajuća, još jednom ponavljam, danas razgovaramo o milijardu i 350 miliona dinara koji se pretvaraju u javni dug na osnovu dugova koje je stvorilo JP Putevi Srbije. Želim još jednom da podsetim vas i građane Srbije da je vaša Vlada, gospođo Grubješić, oprostila dug ovom javnom preduzeću u iznosu od 200 miliona evra. Dvadeset pet milijardi dinara na ime plaćanja PDV koji svi plaćamo u ovoj zemlji, kao pojedinci, odgovorne firme to rade, poreska uprava treba da se bavi svojim poslom i kažnjava one koji to ne rade, a govorim o trideset i nešto milijardi koje je ova vlada uštedela rebalansom budžeta. Vi ste glasali, pretpostavljam, i da se otpiše, odnosno oprosti dug od 25 milijardi dinara.
Ukoliko se ne varam, ako se dobro sećam, vaša Vlada, samo prethodna Vlada, je omogućila JP Putevi Srbije svojevremeno, kada je 2008. godine doneta odluka da su oni u obavezi da plaćaju PDV, da povećaju cene putarina za 18%, koliko je iznosio PDV. JP Putevi Srbije je ubralo i taj prihod, tih dodatnih 18%, da bi iz tih sredstava plaćao svoju obavezu vezano za PDV i nisu plaćali. Za to je glasala i prethodna Vlada. To se ponavlja sada i u ovoj Vladi. Na svu sreću, neće doći do tog povećanja od 20%, kako je to najavljivao gospodin Mrkonjić, ali to samo pokazuje da ne postoji ozbiljna želja, ne postoji politička volja da se ovaj problem konačno reši i da imamo preduzeća kojima gazduje država Srbija preko, još uvek, upravnih odbora, koji takođe, na osnovu zakona koji je usvojen u ovoj Skupštini, ne bi trebalo da postoje. Sad smo čuli, pre neki dan, da je Upravni odbor JP Putevi Srbije odlučio da će pronaći nekakvo rešenje. Ako ste Vlada, ako ste odgovorni ljudi, onda vladajte, onda donesite jedinstvena pravila za sva javna preduzeća, bez obzira ko je na čelu njih, da li je to Srbijagas, da li je to EPS, da li su to Putevi Srbije, jer svi građani Srbije direktno zavise od tih preduzeća, a oni se ponašaju kao monopolisti, koji čak sopstvenoj državi, svom osnivaču i ljudima koji upravljaju tim preduzećem ne žele da plate PDV, ono što plaćaju svi građani Srbije.
(Predsedavajuća: Vreme, gospodine Petkoviću.)
Hvala najlepše.