Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Miroslav Petković

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi gospodine Markoviću, vidite kako je teško kada se nađete u vanrednoj situaciji pa morate da branite zakon koji niste pisali u vašem ministarstvu i morate da tumačite na licu mesta neke njegove odredbe, a ne sumnjam da kao dobar pravnik uočili ste mnoga pitanja koja ovaj zakon ima.
Svakako ćemo se složiti da ovaj zakon ima, odnosno da je Zakon o prebivalištu i boravištu građana veoma bitan zakon, koji utiče na neka prava svakog pojedinca u ovoj zemlji. Ovaj zakon se odnosi na sve građane Republike Srbije i na one maloletne i punoletne, i na lica koja su nažalost dugo godina u statusu bez adrese i potpuno razumem potrebu da nakon tri decenije se promeni ovaj zakon i da država ima interese i da u svakom trenutku zna gde se njeni građani nalaze i iz ovog zakona proističu mnoga druga prava vezana za putne isprave, saobraćajne i vozačke dozvole, za zdravstveno i socijalno osiguranje i niz drugih elemenata koji su vrlo važni u svakodnevnom životu svakoga od nas.
Svakako, da je neophodno sprečiti da dođe do samo formalnog prijavljivanja prebivališta u mestu gde se ne živi, da bi se ostvarilo neko pravo imali smo priliku u praksi da vidimo da se stotine ljudi prijavljuje u nekim mestima, u opštini u kojoj ja dolazim, grad Čačak, da bi konkurisali za radno mesto u Dečijoj ustanovi Radost, i samo zbog toga su morali da prođu čitavu ovu proceduru.
Što se tiče osnovnih pojmova, prebivališta i boravišta, smatramo u DSS i zato smo reagovali amandmanom da u članu 3. prebivalište prilično neprecizno određeno, da može dovesti do slobodnog tumačenja nadležnih organa, pre svega kod prava MUP, da pasivizira status takvih lica.
Boravište za razliku od ovoga je mnogo preciznije određeno, ali svakako zamerka koja ne može da se izostavi iz ove diskusije jeste da prijava boravišta može trajati najduže godinu dana i nije mi jasno zašto je određen tako kratak period.
Mi smo amandmanom predložili da to bude period od 5 godina. Mislim da je dovoljno problema stvoreno u policijskim upravama, vezano i za saobraćajne dozvole, vozačke, jer smo imali prilike da gledamo da ljudi dolaze noću i da se spava u hodnicima, da bi došli na red. Ne vidim zaista zašto bi maltretirali građane i na svakih godinu dana ih obavezivali da dolaze u policijske uprave kako bi ostvarili ovo svoje pravo.
U članu 10. stoji da uz prijavu prebivališta, lica starija od 16 godina, su dužna da prilože ličnu kartu i druge isprave i dokaze značajne za prijavljivanje prebivališta. Mene zaista zanima koji su to druge isprave, znam koje mogu da budu, ali Zakon valjda treba da definiše sve situacije kako bi se izbegli određeni problemi ili bar da je stajalo da će Ministarstvo, nadležni ministra u određenom roku podzakonskim aktima, jasno navesti šta će se nalaziti na ovom spisku.
Verujte mi da policijski službenici mogu ovo zloupotrebiti,možda nenamerno, više iz neznanja, tako što će zahtevati od građana da donose različite dokumente, tražiće overen ugovor o zakupu stana, a vi i ja znamo da ne postoji zakonska obaveza da taj ugovor bude sudski overen, mogu tražiti da dovede lice, stanodavca na sam šalter kako bi mogao da preda određeni zahtev, mogu tražiti potvrdu o izmirenju poreza stanodavca kod koga on želi da se prijavi i niz drugih problema što može izazvati velike komplikacije u praksi.
Pominjali smo malopre matične knjige i mislim da je ta oblast prilično dobro uređena i zaista jeste velika prednost što se u svakom gradu u Republici Srbiji može izvaditi izvod iz matične knjige rođenih, ali mi nije jasno da podatak o prebivalištu se upisuje u ličnu kartu lica koje se prijavljuje. Sami znate da postoje dve vrste ličnih karti, da imamo lične karte sa čipom, gde je moguće uneti ove podatke, ali ima mnogo onih građana koji su uzeli lične karte bez tog čipa i zaista bi bilo nepristojno da im se flomasterom na zadnjoj strani upisuju neki drugi podaci ili da se uz tu ličnu kartu izdaje neki novi dokument ili papir na kome bi se oni nalazili.
U članu 13. nadležni organ rešenjem odbija prijavu prebivališta ako se ne može utvrditi da građanin ima nameru da stalno stanuje na toj adresi.
Vi ste malopre govorili o nameri, ne mislim da će tu doći do zloupotrebe, ali mislim da je namera svakog pojedinca upravo njegov lični čin i da to mora da se poštuje i u ovom zakonu.
Onda, u stavu 2. naravno na ovakvo rešenje može se izjaviti žalba Ministarstvu, ali pazite ovo - žalba protiv rešenja iz stava 1. ovog člana ne odlaže izvršenje rešenja. Šta se kod ovog rešenja izvršava? Namera pojedinca. Zaista izgleda da je ovo napisao neko ko nije završio fakultet, gde smo vi ja studirali već na ovim mega, giga i ostalim pravnim fakultetima, pa je onda došlo do ovakvog elementarnog nerazumevanja suštine upravnog prava, ali o tome možemo i sutra kod zakona koji ćete, nadam se, braniti u Narodnoj skupštini, vezano za upravnu inspekciju.
Evidencija prebivališta i boravišta sadrži sledeće podatke – jedinstveni matični broj građana, ime i prezime, rođeno prezime, pol, datum, mesto rođenja, ime i prezime oba roditelja odnosno staratelja, jedinstveni matični broj roditelja odnosno staratelja, adresu prebivališta, zanimanje, državljanstvo i bračno stanje. Da li zaista prijava za prebivalište ili boravište, odnosno evidencija koja se o tome vodi mora da sadrži sve ove podatke? Ovo je, po meni, predmet nekih drugih evidencija i ne bi trebalo da se nalazi u ovom članu.
Gospođi Radović ste malopre obrazložili član 29, ali mislim da ste se snašli prilikom odbrane ovoga što je napisano ovde, kao Jorgačević pre neko veče na utakmici protiv Slovenije. Pazite ovde, piše da će nadležni organ pasivizirati adresu prebivališta u Republici Srbiji po isteku važenja lične karte. Malopre ste naveli primer da su to uglavnom stari građani. Da li postoje lične karte koje su izdate bez vremenskog ograničenja odnosno kojima je izdata lična karta sa trajnim rokom važenja? Da li treba država da čeka da ti građani umru, daleko bilo, da bi se uskladilo faktičko stanje sa formalnim, kako je to ovde propisano?
Građani koji su prijavili svoje boravište na teritoriji Republike Srbije pre stupanja na snagu ovog zakona dužni su da prijave boravište u skladu sa odredbama ovog zakona. Tu ne postoji prebivalište. Ne znam zašto bi to radili i ponovo išli u čitavu proceduru, to će i da košta i da se gubi veliko vreme prilikom svih ovih procedura, tako da smo reagovali na ovaj član. Neophodno je da bar predstavnica MUP prenese ministru naše zamerke. Nadam se da će amandmani DSS u danu kada budemo raspravljali o njima biti prihvaćeni. Hvala vam najlepše.
Hvala, gospođo predsednice.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Cvetkoviću, zaista nemam na čemu da vam čestitam. Recite vi nama, na početku, kada ćemo mi da usvojimo stvarni budžet Republike Srbije? Ovo je budžet, odnosno rebalans za laganje naroda. Ovoj državi treba realan dokument, na osnovu koga ćemo moći da isfinansira sve potrebe i ispuni sve obaveze.
U ovom budžetu, odnosno njegovom predlogu rebalansa vi predviđate i rast plata i rast penzija, nove investicije, nova radna mesta i bolju socijalnu zaštitu. Ali, od 2008. godine, od kada vi vodite Vladu Republike Srbije, u ovoj zemlji jedino je porastao javni dug države, porasle su cene, porasla je nezaposlenost i porasla je stopa siromaštva. Svi mi ovde znamo da je i budžet i rebalans budžeta izraz ekonomske politike Vlade. Kakva je ekonomska politika ove vlade? Presipanje iz šupljeg u prazno. Ovde postoji niz brojeva, klasifikacija i rubrika i kada se sve sabere Predlog ovog rebalansa predviđa deficit od milijardu i 400 miliona evra. Znači, predstavlja još jednu veliku obmanu građana Srbije.
Vi ste u ovoj sali, kada ste predstavljali svoj novi kabinet, prilikom rekonstrukcije Vlade, obećali stabilnu finansijsku situaciju, podršku privredi, stabilan devizni kurs i nisku inflaciju. Danas smo čuli da deficit jeste veliki, ali da se on polako smanjuje i da u doglednom periodu možemo očekivati i suficit. Taj suficit će biti očigledno upotrebljen da se vrate svi ovi krediti koje ste vi za ove četiri godine podigli. Koliko se sećam, suficit je bio samo u jednom periodu Vlade Vojislava Koštunice, i siguran sam da vi to dobro znate.
Takođe ste obećali da je Srbija lider u privlačenju stranih investitora. Znači, sve ove izveštaje koje smo dobijali, da smo poslednji u regionu po svim parametrima, to možemo da bacimo u vodu i verujemo vama na reč. Vi ste rekli da Srbija ima umeren period oporavka. To bi značilo da u ovoj zemlji građani sjajno žive, da vlada jedno opšte blagostanje, sreća i zadovoljstvo. Ali, verujte mi, gospodine Cvetkoviću, što kaže jedan moj kolega, ujutru, kad građani otvore frižider, oni vide samo rešetke.
U stvari, šta ste vi, reformatori, vi licencirani promoteri Evropske unije za Srbiju, uspeli da uradite u prethodnom periodu? Rasprodaja imovine, beskrajno zaduživanje i velika potrošnja i onda od koga pravite iluziju boljeg života. Jedino što je jasno građanina, svakom građaninu ove zemlje, je da je ova vlada nekompetentna, neefikasna i neodgovorna. Ne može se ništa pretvoriti u nešto, gospodine Cvetkoviću. Vi ste problematični. Vi ste se prvo upetljali u problem, a onda se problem upetljao u vas. Vi ste prvo bili predsednik Vlade, onda ste prihvatili na sebe da vodite i Ministarstvo finansija. Praktično prvi put od kada ste preuzeli tu ulogu mi imamo priliku da sa vama razgovaramo o oblasti i resoru koji vi vodite. Zaista, mene oduševljava ta vaša energija da već četiri godine tražite neka kreativna rešenja, ali problem je što ih očigledno ne nalazite.
Ovaj dokument predstavlja klasično prepakivanje državne kase. Kao da su u pitanju drva za ogradu. Milijarde se prebacuju sa jedne na drugu stranu, iz ove u sledeću godinu. Manjak u kasi je veći za 22 milijarde od predviđenog. To je iznos od preko 200 miliona evra. Uprkos tome, vi, bez da se nešto uzbudite ili pocrvenite, najavljujete povećanje plata, penzija i socijalnih davanja. Kažete - neće biti odlaganja ili ukidanja bilo kojeg značajnog infrastrukturnog projekta, a ušteda na kapitalnim izdacima će biti osam milijardi i 400 miliona dinara. Kako, gospodine Cvetkoviću? Nama to apsolutno nije jasno, da u jednoj siromašnoj zemlji, sa rasipničkim državnim aparatom, tako nešto može da se sprovede.
U realnim životima ljudi ništa se ni tako brzo, ni na kratak rok neće popraviti i poboljšati i nema zaista razloga, nijedan ne postoji, za taj vaš bezbrižan izraz lica i ležeran stav koji danas demonstrirate ovde. Jer, prosečna primanja građana u ovoj zemlji iznose 38.400 dinara, a potrošačka korpa je 56.000 dinara. Stopa rasta cena u julu ove godine je porasla za 12% u odnosu na jul iz prethodne godine, a cene osnovnih prehrambenih proizvoda za više od 30%. Ako nije tako, evo, vi me demantujte. Recite mi, kolika je bila cena brašna 2008. godine, a koliko je danas? Kolika je bila cena šećera, ulja ili bilo kog prehrambenog proizvoda, pa da napravimo poređenje i izračunamo koliko je u odnosu na tu godinu, a koliko na prošlu godinu porasla stopa cena?
Šta je sa obećanjima da se novac neće trošiti na tekuću potrošnju, već na ulaganje u infrastrukturu, koja treba da obezbede nova radna mesta, veće plate i veće penzije? Kada uporedimo predlog ovog rebalansa budžeta sa budžetom, odmah se vidi da su prihodi značajno podbacili. Zašto? Meni zaista iz vašeg jutrašnjeg izlaganja to baš i nije jasno, jer ste sami rekli – zahvaljujući Zakonu o finansiranju lokalnih samouprava i zahvaljujući tome što rast koji smo predvideli na 3% se nije ostvario, već je za trećinu manji i iznosi 2%.
Vi rebalansom predviđate da uštede u infrastrukturi ostvarite promenom dinamike plaćanja, jer je reč o radovima koji treba da se naplate u toku iduće godine. Iduća godina je za dva i po meseca, gospodine Cvetkoviću. Pola oktobra je prošlo, novembar, decembar, prvi januar će vrlo brzo. Privredi se duguje više od milijardu evra, pri tom država je najveći dužnik, a ova vlada pokušava da knjigovodstveno smanji deficit tako što će plaćanja za izvedene radove prebaciti u 2012. godinu. U svakoj firmi za tako nešto se ide u zatvor, ali vas to izgleda ne interesuje, jer ste svesni da ćete osvojiti na izborima plafon 15%, da nećete biti na čelu Vlade, niti ćete voditi ovu zemlju i onda ćete to prebaciti nekoj drugoj vladi, da se ona bori i rešava sve ove probleme. Hajde lepo vi da isplatite ovo do decembra, pa da mi onda vidimo šta ćemo da radimo iduće godine.
Gde je ušteda koju pokušavate da nam ovde obrazložite tokom današnjeg dana? Vi peglate jaz od deset milijardi dinara, koji je nastao usvajanjem Zakona o finansiranju lokalnih samouprava. Čuli smo različite diskusije ovde, da će lokalne samouprave time nešto dobiti. Zaista se slažem i podržavam da lokalne samouprave dobiju mnogo veći iznos novca, nego što je to do sada bilo, ali šta će izgubiti, gospodine Cvetkoviću? Da li će izgubiti sredstva za sve lokalne projekte iz nacionalnog investicionog plana?
Malopre je neko pominjao da će moj grad, iz koga dolazim, Čačak dobiti na osnovu ovog predloga sto miliona više. Da, ali za ove četiri godine preko 500 miliona dinara je zakinuto gradu Čačku na osnovu transfernih sredstava. Zbog toga smo podneli krivičnu prijavu protiv vas i bivše ministarke finansija, ali reformisano pravosuđe, nažalost, još uvek nije reagovalo na to.
Ovakav način finansiranja lokalne samouprave samo do kraja ove godine u poslednjem kvartalu stvara budžetski deficit za deset milijardi, povećava. Koliko će on iznositi u narednoj godini? Ako posmatramo ovu projekciju, znači, najmanje 40 milijardi dinara. Ne znam zaista odakle mislite da stvorite taj novac i pokrijete sve te izdatke.
Kažete da je motiv Vlade za predlog ovakvog rebalansa što treba da omogući veću aktivnost privrede i zapošljavanje u zemlji. To je najveća prevara, jer upravo za tekuće rashode, za zaposlene predviđa se izdvajanje od 7,5 milijardi dinara. Ali, za koje zaposlene? Gde ti ljudi rade? Da li je smanjen broj zaposlenih u javnom sektoru? Svaki dan gledamo konkurse koje raspisuju pojedina ministarstva i zapošljavaju nove ljude. Ovaj novac će pojesti parazitska infrastruktura koju, nažalost, stvaramo svakog dana ovde usvajajući zakone koji predviđaju nove direkcije, nove agencije, nova specijalizovana tela.
Da li ste čitali možda u novinama šta se dešava u "Nuklearni otpadi Srbije" ili tako nešto, kako se zove ono preduzeće? Direktor je kupio vozni park od više stotina hiljada evra, stavio na registraciju imena svoga grada iz koga dolazi, da ga to podseća, da zna odakle je došao. On će u tim kolima da beži kada bude nuklearni udar na Srbiju. Da li je za to potrebno da se troše milioni, desetine miliona dinara koje građani izdvajaju?
Takođe, kažete – uvećana su dotiranja i za Fond penzijskog i invalidskog osiguranja i iznos je sedam milijardi i 200 miliona. Meni je žao što nisu ovde predstavnici PUPS, da nam objasne to predizborno obećanje da će prosečna penzija biti 70% od prosečne zarade. Prosečna penzija u Srbiji danas iznosi 23.000 dinara, što znači, poštovani građani Srbije penzioneri, vaše povećanje će biti 300 dinara u proseku. Može da se kupi dva kilograma banana, nešto brašna, nešto ulja, ali to nije ono od čega može da se živi.
Slažem se da penzije trebaju da budu veće, ali sva usklađivanja koja ste sproveli u 2011. godini pojela je inflacija. Šta imamo kao odgovor sa druge strane? Krkobabić poziva da se izađe na crtu. Da li je ovo život ili je atletika? Da li se mi bavimo nekim trkama ili zaista treba da rešavamo probleme milionskog življa koji upravo živi od te crkavice? Njih trista sam jutros video pred poštom u pola osam da čekaju u redu, ko zna kad su došli, da bi primili svoju penziju.
Rekli ste da je rebalans u skladu sa dogovorom sa MMF, ali se ja zaista plašim da nije u skladu sa zdravim razumom. Jer nas je, gospodin Mlađan Dinkić, kada smo bili zajedno u Vladi, učio da se prihodi povećavaju tako što se proširi poreska osnovica, što se poreske stope smanje i onda se puni budžet. A mi smo izgleda sada, odnosno vaša vlada, primenili neke druge metode. Pa ste uzeli od MMF za svaki slučaj milijardu evra, pa ste prodali evroobveznice u iznosu od milijardu dolara i još kažete – to ne ulazi u javni dug jer ta sredstva nisu potrošena. Pa, znamo da će biti potrošena u kampanji. Pa zato ova država i duguje Bogu tamjana.
Posledica ovakve politike Vlade i ovakvog predsednika Vlade je da je Srbija kolonizovana država. Vi za reforme i suštinske promene treba da tražite podršku svog naroda, podršku za građane Srbije, a ne za kvazireformsku elitu na čijem čelu se nalazite. Vama su građani poverili ove četiri godine da rešite njihove probleme, a ne da očajavate zbog toga što osećate jak bol dok to radite. To ne može, to nije rešenje i nema odgovora realnim potrebama građana Srbije. Očigledno da vas je sve progutala fotelja, da građani sve teže žive, da se država raspada a vi, izgleda, nemate nikakvo rešenje za to, a i mnogo se ne uzbuđujete. Očigledno da se komedija koja je počela sa vašim izborom predsednika Vlade polako pretvara u dramu i ja mislim da je bolje da što pre okončamo. Hvala vam najlepše.
Hvala gospodine predsedavajući.
Član 313. uređuje sporazum o izvršenju krivičnog dela, odnosno priznanju krivičnog dela, kako je to ovde formulisano. Ali, kako? Tako što zakon ne predviđa ograničenje sporazuma o krivici. I šta će to značiti u praksi?
Znači, da se stvorena mogućnost za sklapanje sporazuma u pogledu bilo kog krivičnog dela. Tužilac i okrivljeni sednu lepo, dogovore se, i kada je u pitanju krivično delo silovanja, pedofilije, trgovine ljudima, teškog ubistva, bilo kog krivičnog dela predviđeno krivičnim zakonom.
U vašem obrazloženju, vi ste naveli da odbijate ovaj amandman zato što u uporednom pravu i u praksi se pokazalo da je ovo izuzetno dobro. Zaista ne vidim ni jedan razlog da se u ovaj član doda još jedan stav koji je predložila DSS da se sporazum o krivičnom delu granice za krivična dela do 12 godina kako je to bilo u prethodnom zakonu.
Mislim da je to predstavljeno na mnogo bolji način zaštititi sve nas, a da ne dozvolimo da se to pretvori u farsu, trgovinu, u one ljude koji imaju dovoljno novca, dovoljno sredstava i mogućnosti da izvrše raznorazne pritiske i da sebi omoguće da se na osnovu sporazuma izvuku od izvršenja izdržavanja krivična sankcije koju zaslužuju na osnovu izvršenja tog krivičnog dela.
Imali ste razumevanja do sada, prihvatili ste niz naših amandmana, mislim da i ovaj stari ništa neće pogoršati loš i onako loš Predlog zakonika o krivičnom postupku. Hvala.
Gospođo predsedavajuća, pokušali smo u članu 19. i 21. da odredimo precizno rokove kada je u pitanju određivanje mesne i stvarne nadležnosti upravo zato što smatramo da ovaj zakon treba da reguliše određene procesne norme i skrati određene rokove, da učini pravosuđe bržim i efikasnijim.
Kroz član 13, odnosno amandman koji ste prihvatili, otklonili smo mnoge probleme, ali ipak mislim da treba još jednom razmisliti vezano za određivanje roka o vremenskom okviru na devet meseci, bez obzira na evropski sud ili ne znam šta našta ste se pozivali u obrazloženju.
Mnogo će nam biti lakše da sprovedemo čitav ovaj postupak. Ovde smo naveli precizno za 19 i 21 da ti rokovi traju osam dana. Potpuno je normalno bilo. Mislim da još uvek ima vremena da se u danu za glasanje izjasnimo tako i ovaj amandman prođe.
U svakom slučaju, mnogo će se skratiti vremenski rokovi za određivanje ovog vremenskog okvira i ukoliko ovi amandmani koje smo predložili postanu sastavni deo Predloga zakona, a jesu, na taj način će se sud obavezati da svoj posao radi još efikasnije.
Hvala, gospođo predsedavajuća.
Kada smo već ušli u ovu seriju 62. i 63. iskreno sam se nadao da će biti prihvaćen i amandman na član 67, jer smo predložili da se u ovom članu briše jedan deo stava 2. koji omogućava sudijama da, ako imaju do 3% kapitala u nekom pravnom licu, onda mogu da pristupe suđenju. Zaista smo želeli da otklonimo mogućnost svake zloupotrebe. Smatramo da, ukoliko sudija ima određeni broj akcija i raspravlja o nekom predmetu, ne postavlja se pitanje da će možda biti pristrasan nego da će svakako biti pristrasan.
Dok nisam pročitao obrazloženje Vlade, prizinajem da sam bio u zabludi. Mi smo razmišljali da, ukoliko je akcionar u nekom pravnom licu, u privrednom društvu koje ima kapital od milion evra, recimo, pa je 3,5% 30.000 evra, to je već ozbiljna suma, ali smo potpuno prevideli ovo predizborno obećanje od besplatnih 1.000 evra po akciji, tako da nismo to uključili u ovaj amandman.
Obzirom da se radi o par stotina dinara, koliko je podeljeno do sada građanima Srbije, u tekstu piše 3%, ne piše tekstualno, nego je oznaka i za minut ćemo dodati još jedan kružić i da napravimo do tri promila i to se taman uklopi u tih par stotina dinara besplatnih akcija i onda nema problema sa sudijama i sa eventualnim sukobom, ukoliko budu prinuđeni da sude u nekom od tih predmeta. Hvala.
Gospodine predsedavajući, gospođo Malović, zaista je nejasno kako ste se vi bukvalno poigravali sa definicijama u ovom zakonskom tekstu. Moje kolege su govorile o stepenovanju sumnje. Vi praktično u zakonski tekst uvodite indicije i neposredne dokaze, a stručnjaci kažu da je to postojalo samo u periodu inkvizicije, a ne u savremenim pravnim sistemima.
Vi ste za lišenje slobode rekli da je hapšenje. Verujte da smo mogli da podnesemo amandman da umesto zatvora stoji pržun, apsan, ćorka ili tako nešto, pa da onda ovaj zakon izgleda još smešnije nego što ste vi predložili.
Nije nam jasno šta će u zakoniku o krivičnom postupku definicija organizovane kriminalne grupe i organizovanog kriminala. Činjenica je da te definicije postoje u Krivičnom zakoniku Republike Srbije i potpuno im nije mesto ovde.
Rekao sam da je ovaj zakon prenormiran, da sadrži neke odredbe koje su suprotne jedna drugoj, koje su kontradiktorne, koje su potpuno nepotrebne i nejasne. Zato predlažem da prihvatite amandman DSS i ove tačke koje su gospođa Radović i gospodin Aligrudić, a i ja u ovom amandmanu, predložili da se brišu, da budu obrisane iz teksta zakona. Hvala.
Gospođo Malović ovo je zaista suštinska primedba koju ima DSS i nije čudno što su se kolege iz opozicije iz vlasti uključile da govore o ovom amandmanu, ovo je upravo ona koncepcijska razlika o kojoj smo govorili u načelu. Kolega Aligrudić je jasno obrazložio da mi ne očekujemo da prihvatite ovaj amandman ali mi prosto moramo da ukažemo da će ovo stvoriti mnoge probleme u budućnosti, da će ovo biti ne primenjivo u praksi, da je činjenica da je devalvirana istina u sudskom postupku. Da je smanjena uloga suda, da stranke nisu ravnopravne, da u evropskom, kontinentalnom, pravnom sistemu sud je gospodara dokaznog postupka. Vi napuštate načelo evropskog prava ovim što radite. I zaista, pravite neki miks, uzeli ste nešto malo iz Amerike a nešto malo zadržavate iz naše dosadašnje prakse.
Da ne dužim, u stavu vi se pozivate u obrazloženju na stav 4. gde se navodi da sud može predložiti, izvođenje pojedinih dokaza ili ukoliko su pogrešno utvrđene neke činjenice. Sud nema potrebe time da se bavi, njegov posao prema ovakvom ZKP nije da utvrdi istinu, njegova uloga,ljude koje ste birali u ovom reizboru, sad će biti kao članovi žirija i oni će bodovati šta je rekao tužilac, a šta je rekao okrivljeni. Ne mogu se uporediti okrivljeni sa svojim mogućnostima nasuprot tužioca sa logistikom čitavog državnog aparata koji ima iza sebe. To je apsolutno ne ravnopravan odnos između njih.
Ponavljam pitanje, objasnite mi molim vas, kakva je uloga žalbe zbog pogrešne i nepotpuno činjeničnog stanja. Stranke su te koje moraju da dokazuju i predlažu određene činjenice. Da bi žalbu pobijali upravo one činjenice koje su predložili ukoliko su pogrešno i nepravilno utvrđene. Kako će doći do kvalitetnog presuđenja. Nije samo brzina najvažniji element krivičnog procesnog postupka. Daleko od toga, mislim da je to i ravnopravnost stranka i pravičnost postupka i kvalitetna odluka. Neko od mojih kolega je pominjao da u Americi građani sude. Siguran sam da u Srbiji građani očekuju da presuda krivičnog suda bude bazirana na istini, a ne na tome što je sud vršio ocenu stranačkog izvođenja dokaza od strane tužioca i od strane okrivljenog, sa druge strane i zbog toga jednostavno moramo da iznesemo ovu primedbu, svesti da nećete usvojiti ovaj amandman ali mislim da ćemo se u jednom trenutku ozbiljno pozabaviti ovim problemom i mora ćemo na neki način da ga rešimo jer će u praksi izazvati niz posledica štetnih i za same stranke a i za funkcionisanje pravosuđa.
Hvala, gospođo predsedavajuća.
Poštovana gospođa Malović, dame i gospodo narodni poslanici, Zakon o parničnom postupku je svakako jedan od najvažnijih zakona, jer brzina i dužina sudskog postupka prvenstveno zavise od procesnih zakona i srpsko pravosuđe ima ogromne probleme i u ovom delu.
Činjenica da 70% predmeta pred našim sudovima spada u materiju parnice nas obavezuje da za razliku od krivičara koji nisu imali sreću u ovom izvlačenju, jer mislimo da zakon o ZKP ne daje dobra rešenja i neće im pomoći u njihovom radu, bar da parničarima damo jedan kvalitetan zakon i alat u ruke da bi mogli i oni da doprinesu da ne budu oni večiti krivci za sve ovo što se dešava u našem pravosuđu, već da oni ljudi koji imaju sposobnosti i znanja, stručnosti i želje da se dokažu na svom poslu zaista i ovaj zakon iskoriste u najbolje mogućem pravcu.
Svakako da cilj koji treba da postigne novi zakon o parničnom postupku jeste i brzina i jeste efikasnost postupka, ali to nisu ni najvažniji elementi ovog postupka, tako da ćemo pokušati da pomognemo kroz amandmane koje smo predložili da se neke greške ne ponove, kao što se to dešavalo sa reformom pravosuđa do sada i zato se nadam da će amandmani DSS biti i prihvaćeni.
U Predlogu zakona o parničnom postupku zaista se bitno skraćuje vreme trajanja postupka, pre svega kroz koncentraciju sudskog postupka i bitne odredbe da se odredi vremenski okvir koliko će trajati postupak koji sudija radi na pripremnom ročištu. Meni se svidela jedna odredba koja će obavezati pre svega sudije da budu mnogo aktivniji i da budu spremni za svako suđenje, jer imaju obavezu da izreknu presudu odmah, znate kako se to u praksi do sada dešavalo.
Predlogom zakona ukida se zahtev za zaštitu zakonitosti, u potpunosti. Što se tiče revizije, tu su već malo izmenjene norme i one će biti neki izuzetan i restriktivan pravni lek. Kolega Palalić i gospođa Radović su jasno govorili kakve probleme može da izazove revizija, njena visina. Imajte u vidu da u Srbiji postoje neke male sredine. Ne znam ko u Kniću može da vodi reviziju ili u Čačku ili u Lučanima ili u nekom drugom gradu, u situaciji kada je privreda razorena, gde građani jedva sastavljaju kraj sa krajem, da vode vrednost spora preko 100.000 evra.
U pogledu predloženih rešenja, mi u DSS imamo određene dileme. Plašim se samo da u moru amandmana koji su podneti na ZKP ili ZPP, molio bih vas da obratite pažnju na te amandmane, jer nam je zaista svima u cilju da popravimo ovaj predlog zakona, da nam se nešto ne provuče zbog obimnog materijala koji je stigao.
Smatramo da je neophodno odrediti krajnji rok do koga može trajati prvostepeni parnični postupak, jer u članu 10. zaista ne znam šta znači odrednica "u razumnom roku"? To može da stoji u ovom zakonu, ali mi smo predložili da se taj rok vremenski ograniči, da to bude period od devet meseci od otpočinjanja parnice, ukoliko želimo brže i efikasnije pravosuđe mislim da neki rok treba odrediti.
Kod toliko pominjane danas odredbe da odluka krivičnog suda ne proizvodi pravno dejstvo u parničnom postupku, kolega Palalić je to bukvalno iz struke, iz sudnice, iz prakse preneo u ovu salu. Postoji određeno opravdanje. Kolega Čikiriz je naveo drastične primere, ali to su ipak, mislim, u ovom slučaju neki izuzeci, jer u slučaju kada postoje suparničari, nemoguće je ako se vodi krivični postupak prema jednom od njih, da se ovaj drugi izuzme od daljeg vođenja postupka. Tu treba naći neko rešenje. Znam da su to veliki problemi sa osiguravajućim kućama i sa drugim eventualnim učesnicima u ovom sporu, ali mislim da ovo predloženo rešenje nije baš kvalitetno.
Kada je u pitanju određivanje mesne i stvarne nadležnosti, tu predlažemo određena rešenja da se i tu odredi rok od osam dana. Nema potrebe da se prolongira bilo šta i da se sudiji ostavi mogućnost da to pomeri nakon godišnjeg odmora ili nekih drugih svojih obaveza, već jednostavno ga obavezati da u roku od osam dana mora da donese rešenje i kod mesne i kod stvarne nadležnosti.
Jedno možda dobro rešenje o kome treba razmisliti, sada ne želim da licitiram, to je vezano za član 29, ako se zahtev odnosi na neka buduća davanja, vi ste tu predvideli period od pet godina, ali bojim se da taj period od pet godina možda ne bude predugačak i da ne utiče drastično na visinu vrednosti spora, jer ipak mogu to biti sporovi o alimentaciji ili o nekoj drugoj vrsti, ali mislim da je pet godina preterani rok. Zaista nismo hteli ovde sada da pišemo – rešenje je pravo tri godine. Razmislite i o tome, ne bi trebalo oko toga da bude nekih velikih problema. Puno je pet godina.
U prvom stepenu sporove sudi sudija pojedinac, osim ako zakonom nije propisano da sudi veće. Zaista imamo ovde dilemu oko pravila monokratnog suđenja, pre svega zbog usklađenosti ove norme sa Ustavom Republike Srbije. Svi dobro znamo da tamo piše da sud sudi u veću, ali šta se dešava sa onim složenijim sporovima kod kojih je dozvoljena revizija? Mi smo predložili, smatramo da u tim situacijama treba da sudi sudsko veće.
Kod delegacije nadležnosti predlažemo takođe da se tu odredi precizan rok u kome će sud doneti rešenje, da bi se ovaj postupak učinio efikasnijim i bržim. Kroz niz članova, da ne obrazlažem sada svaki, to ćemo u raspravi u pojedinostima precizno navesti, jer smo predvideli sličnu situaciju, slično rešenje.
Vezano za isključenje izuzeća. Ovo nije moglo da nam promakne, da sudija ne može da vrši sudijsku dužnosti ukoliko je akcionar i vlasnik više od 3% akcija ukupnog kapitala pravnog lica. Hoćemo da kažemo da naši sudovi nisu korumpirani, da sudije rade časno i pošteno. Zašto ovakva odredba stoji u zakonu? Zašto dozvoliti tih 3%? Taj deo stava 2. treba brisati, jer šta ako je vrednost kapitala milion evra? Sudija ima učešće od 30.000 evra, to nisu mali novci. Ne treba uopšte razmišljati da li će on biti pristrasan ili neće i da li će to uticati. On jednostavno ne sme da sudi u predmetu. Svakako da mu neće biti svejedno i biće pristrasan.
Mislim da je važeći zakon mnogo jasniji po ovom pitanju, jer tako nešto je apsolutno isključio.
Zatim, kod zastupnika pravnog lica u postupku, vi predviđate da to može biti samo lice koje je određeno opštim aktom. Mislimo da treba uvesti tu i da ste to možda nesvesno izostavili, pojedinačni akt, jer u određenom pravnom licu na osnovu pojedinačnog akta se postavlja i direktor ili se vrši njegova promena. Na ovaj način vi praktično samo ona lica koja su određena opštim aktom na neki način njima se omogućava da zastupaju pravno lice.
Kod ročišta, mnogo se i danas oko toga govorilo.
Još jedna nepreciznost, šta znači sprečenost sudije? Razumem, naravno, sudija može da bude bolestan, može da ima neke izuzetne situacije kada ne može doći. Ako na jedno suđenje ne dođe tužilac, na drugo ne dođe tuženi, na treće ne dođe sudija, onda već polako prelazimo u neko ludilo koje je do sada moglo da proizvede neželjene posledice. Bojim se, ukoliko ne ograničimo i ne definišemo ovo na pravi način, da će se to suđenje ponovo pretvoriti u haos.
Mi smo predvideli za određivanje tog nekog naknadnog roka da ono iznosi jednu trećinu vremenski određenog roka, odnosno tog okvira, kako se ne bi odužilo u nedogled.
Kod zapisnika, Predlog zakona predviđa nova savremena sredstva, tako da postoji optičko i tonsko snimanje i to je dobro. Postavlja se pitanje – šta sa onim vakumom od osam dana, dok tonski, odnosno optički zapis ne bude prenet na papir? Nije isto kada stranka ima mogućnost uvida u zapisnik na papir direktno i kada može da sluti šta će se preneti sa tonskog ili optičkog zapisa u zapisnik. Ovo je 21 vek i ne vidim razlog da na samom ročištu strankama ne bude uručen tonskog ili video zapisa.
Kod dostavljanja, takođe su napravljeni neki predlozi koji će pospešiti, možda, ovaj deo čitavog postupka. Verujte, kada smo razmatrali predlog koji se odnosi na mogućnost da stranke neposredno upućuju podneske jedna drugoj, mi u DSS smo zaključili da ona može dovesti do ozbiljnih, ali i do komičnih situacija, zloupotreba. Mislimo da ova odredba upravo otvara mogućnost za to, za takve zloupotrebe. Predlažemo da se ovo ne nađe u zakonskom tekstu.
Razumljiva nam je želja da se postupak ubrza iz mnogih razloga. Nije mi jasno da u zakonu stoji da, pod uslovom da je adresa tačna kada se vrši dostava, u ovoj zemlji postoji i registar privrednih subjekata, pravnih lica, a postoji i evidencija o prebivalištu i nema netačne adrese. Za sud se zna šta je tačna adresa. Za onog ko izbegava da primi pismenu zbog toga što se odselio na neko drugo mesto i to nije prijavio nadležnom organu ili je promenio sedište firme, država mora jasno prema tom licu da reaguje, jer ima sve mogućnosti.
Kod pregledanja i prepisivanja spisa, mislim da treba odrediti sudiji obavezu da u roku od 24 sata, zainteresovano lice na zahtev može izvršiti uvid u spise predmeta. Dešavalo se do sada, svi to dobro znamo, da sudija ode na odmor, da je bolestan i predmet zadrži u fioci nekoliko dana, ne spusti ga u pisarnicu. Ukoliko stranka ima interesa da pogleda spise predmeta u kome učestvuje, podnese se zapis, a sudija ili ovlašćeno lice mu omogući da to uradi u najkraćem mogućem roku.
Kratko je vreme, a imaćemo priliku da za neki dan raspravljamo o velikom broju amandmana. Imamo dobru volju i želju da pomognemo. Nadam se da će od strane Ministarstva pravde to naići na određeno razumevanje. Činjenica da neke stvari koncepcijski, kako ste ih postavili, neće dati dobro rešenja i neće se pokazati kao dobra u praksi. Navikli smo da, svako malo, zakoni koji dolaze iz Ministarstva pravde ponovo prođu kroz Skupštinu.
Siguran sam da ćemo imati razumevanja za nas i da ćemo uspeti da damo sudijama u ruke zakon koji će moći da popravi situaciju u našem pravosuđu. Ovo što je koleginica Radović pričala vezano za mrežu sudova i za ovu što ste uradili pre godinu i po dana, za to će trebati mnogo više vremena. Siguran sam daćemo jednog dana vrlo brzo i to promeniti. Hvala vam najlepše.
Hvala gospodine podpredsedniče, poštovani predstavnici Ministarstva pravde, dame i gospodo narodni poslanici, moja koleginica Milica Radović je u svom izlaganju, u jednoj sjajnoj analizi Predloga ovog zakona jasno i argumentovano istakla da je koncepcija novog ZKP potpuno pogrešno. Osnovni principi koji bi trebali da budu i pravi cilj vođenja krivičnog postupka, jesu pravičnog postupka i princip utvrđivanja materijalne istine. Zašto? Zato što svaki ZKP, bez obzira ko ga predlaže i ko ga usvaja treba da sadrži pravila koja će omogućiti pravičan postupak i koja će dovesti do toga da nevino lice ne bude osuđeno u tom postupku. Kao posledica ovako sprovedenog postupka svakako da je osuda, kazna za krivično delo koje je predviđeno krivičnim zakonom.
Međutim, predlogom ovog ZKP potpuno je devalvirano načelo istine, pri čemu su mnoge moje kolege govorile i to stoji u ovom zakoniku i to se ne može sakriti i ne može se maskirati na bilo koji način jer istina u ovom zakonu nije cilj vođenja krivičnog postupka. Sa druge strane, zaista je smanjena, minimizirana uloga suda uz uvođenje takozvanog stranačkog, nekog paralelnog postupka odnosno istrage. Vi ste zakonom uveli pasivnost suda, tako što će dokaze izvoditi stranke, a sud će biti tu čisto da oceni i da vrši kontrolu iz pravnosti sudskog postupka. Zašto se to radi? Zato što ovaj zakonik je pobrkao pojmove brzog i efikasnog suđenja. Slažem se da je brzina vrlo važna, da su postupci u Srbiji trajali isuviše dugo ali brzina nije najvažniji element krivičnog postupka. Mi smatramo, zaista da je i pravičnost postupka i ravnopravnost stranaka i kvalitet presuđenja mnogo važniji od same brzine postupka.
Predlogom ovog zakona stranke su samo formalno ravnopravne. Okrivljeni ne mora da ima branioca, a ne znam da li se neko iz Ministarstva pravde zapitao kakav je položaj okrivljenog naspram tužioca i za koga stoji kompletna logistika državnog aparata, a on pri tome nema branioca u postupku. Obavezna odbrana je propisana samo za teža krivična dela tako da većina okrivljenih može ali ne mora imati branioca. To će u praksi izgledati, znači, koliko para, droge, oružja, kriminala neka bitanga ima i za sebe, toliko će pravnih timova, toliko privatnih detektiva u svojoj odbrani, u traženju pomoći i dokaza za tu odbranu imati uz sebe. Činjenica je da je Predlog ovog ZKP u stvari jedan neuspešan pokušaj da se preslika situacija kakva Vlada u praksi veliko SAD i neke kolege su već o tome govorile, tamo 90% predmeta se završava nagodbom između tužioca i odbrane, a samo 10% ide u postupak, ali u kontinentalnoj Evropi, našem sistemu, svuda je gospodar dokaznog postupka. Najbolji primer jeste upravo Nemačka i mene iznenađuje da u nedavnoj poseti kancelarki gospođi Merkel nije istaknuto da je upravo zadržavanje ovog evropskog kontinentalnog prava uslova za priključenje EU, a ne da se Srbi odriču svojih institucija na Kosovu i Metohiji i da sami sebi seku ruku. Apsurdno je što vi, samozvani evropejci prihvatate da sa ovim zakonom u potpunosti napusti načelo Evropskog prava zarad dobijanja statusa za EU. Ukinuli ste, odnosno predlažete ukidanje dominantne uloge suda u postupku i kako je to jedan ugleda profesor Pravnog fakulteta u Beogradu rekao, pretvarate sud u stručni žiri koji će bodovati uspešnost u dokazivanju tužioca sa jedne strane i odbrane sa druge strane. Verovatno da će neke sudije koje su prošle kroz ovo vaše reformsko sito jedva dočekati ovakav zakon, pustiće stranke u arenu da se međusobno sukobljavaju, oni će se izmaći sa strane i razmišljati samo o tome kako da njihova presuda, njihova odluka bude potvrđena na višem sudu.
Takođe je neko rekao, možda će se na ovaj način stvoriti višak sudija, možda će se primenom ovog ZKP doći do situacije manjak tužioca. Ne znam, zaista kako će se sve to konačno završiti ali znam svaki zakon koji je došao iz Ministarstva pravde morao da dođe na popravni u Narodnu skupštinu Republike Srbije tako da sam siguran da će i ovaj zakon ponovo vrlo brzo biti na dnevnom redu.
Zakon predviđa javno tužilačku istragu i gospodin Palilić i gospođa Radović su jasno istakli da mi nemamo ništa protiv javno tužilačke istrage, ona bi trebalo da ubrza postupak, ona bi trebalo da uspostavi da tužilac bude znatno aktivniji u samom postupku. Verujte mi pre 12 godina sam bio na suđenju gde je tužilac zaspao, probudio se kad mu je cigareta dogorela u ruci, tad je bilo dozvoljeno pušenje u sudnici. Možda će ovaj postupak ovako predviđen ostaviti više mogućnosti i više vremena sudu da se bavi onim što je najznačajnije a to jeste kvalitet presuđenja i moći će da sagleda sve neke bitne činjenice u svemu ovome, ali ne verujem da će popraviti i da će uticati na brzinu samog postupka jer prikupljeni dokazi na ovaj način kako vi predviđate mogu biti zaista diskutabilni u daljoj fazi jer u samom glavnom pretresu, nisam siguran da će se postupak ubrzati ako se ima u vidu da ovi prikupljeni dokazi nisu sudski dokazi i to zaista jeste jedna velika zamerka ovom predlogu zakona i mogu se osporavati na glavnom pretresu.
Takođe su i neprihvatljive konstrukcije koje predviđa ovaj predlog zakonika vezane za paralelnu istragu. Odnosno pravo okrivljenog da on prikuplja dokaze koji idu njemu u korist i smatramo da je to direktno suprotno načelu prezunkcije nevinosti jer u ovakvoj situaciji okrivljeni mora da prikuplja dokaze da on nije kriv. Pored ovoga istraga kako ste je zamislili nije usmerena na utvrđivanje istine i ne mogu da zamislim situaciju da će tužilac razmatrati i prihvatiti, biti zainteresovan da obrati pažnju na dokaze koji idu u korist okrivljenog. On je organ progona i on želi da pobedi u toj areni i u tom dvoboju. U Predlogu zakona postoji i mogućnost da osumnjičeni i njegov branilac prikupljaju dokaze u korist odbrane ali recite mi kakve su šanse okrivljenog da sasluša svedoke? Nikakve. Kakva policija, kakvo tužilaštvo, ko će omogućiti okrivljenom da izvrši saslušanje svedoka. Teret dokazivanja jeste na tužiocu, a sud će izvoditi dokaze na predlog stranaka, on može dati nalog stranci da predloži dopunske dokaze ili izuzetno sam će odrediti da takvi dokazi budu izvedeni. Međutim, ovo je interesantno, sud može izvoditi dokaze i onda kada njih nisu predložile stranke. Zašto bi to sud radio u ovoj situaciji. Njegov posao u ovakvom postupku nije da utvrdi istinu, on će pustiti i jednu i drugu stranu i kažem još jednom doneti odluku upravo da bude onakva kako bi bila potvrđena od nekog višeg suda kako bi neki njegov rezultat bio pozitivan na kraju godine i kako ne bi došao pod udar Visoko saveta sudstva.
Na ovaj način, bojim se da je koncept čitavog zakona doveden do besmisla i da neće dati očekivane rezultate. Predviđeno je uvođenje stranačkog izvođenja dokaza i potpuna limitirana aktivnost suda. Što je nedopustivo.
Recite mi molim vas, od kakvog značaja će biti u postupku izjavljivanja žalbe zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Znači, stranka dolazi u poziciju da žalbom napada činjenično stanje za koje je sama odgovorna, odnosno za njegovo utvrđivanje kako bi sudska odluka mogla da bude valjana. Ono što takođe smatram da je nedopustivo da se nalazi u ovom zakonu, u ovoj formi, jeste što zakon ne predviđa ograničenje sporazuma o krivici. Kako ste vi to napisali sporazum o krivičnom delu, valjda o izvršenju krivičnog dela treba da stoji u zakonu. Onda je stvorena mogućnost da se sklopi nagodba kod bilo kog krivičnog dela. Pa će okrivljeni i tužilac da se dogovaraju kod teškog ubistva, kod silovanja, kod pedofilije, kod trgovine ljudima. Znači svime onome što predviđa krivični zakon. Zaista je potpuno neshvatljivo zašto ste se poigravali sa definicijama u zakonskom tekstu.
Vi ste u članu 2. uveli tri stepena sumnje. Pored osnova sumnje, osnovane sumnje, vi ste uneli i opravdanu sumnju. To je primer kršenja prezunkcije nevinosti.
Šta će u ZKP definicija o organizovanom kriminalu, organizovane kriminalne grupe? Ovde stoji lišenje slobode je hapšenje, to piše u ZKP. Zašto niste onda zabrana napuštanja stana napisali kićenje narukvicom. Ovo je nedopustivo da ovako nešto stoji u procesnom zakonu. Na kraju tekst zakona je obiman, prenatrpan je normama od kojih su neke protivrečne, neke nejasne, a neke sasvim nepotrebne.
Predlog ovog zakona predstavlja jedan krivično loš i ne doteran tekst koji ćemo mi pokušati iz DSS da popravimo i uredimo svojim amandmanima, ali se iskreno nadamo da u ovom obliku neće postati izvor prava u Srbiji. Bez obzira gospođo Malović na vaša očekivanja koja ste izneli u vašem uvodnom izlaganju, mi u DSS smo sigurni da građani Srbije očekuju da kada krivični sud izrekne presudu ona bude bazirana na istini, a ne na tome šta će stranke dokazati u postupku u nekom međusobnom duelu. Mislim da ako zakon bude usvojen u ovoj formi da će on izazvati uznemirenje javnosti i zbog toga DSS ne može da podrži ovakav predlog zakona o krivičnom postupku. Hvala vam.
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, Predlog ovog zakona stigao je 28. aprila ove godine u skupštinsku proceduru, po hitnom postupku, i odležao je punih 40 dana. U tom periodu i narodni poslanici, a i javnost Srbije imali su priliku da se upoznaju sa odredbama koje se nalaze u Predlogu ovog zakona. Doduše, predsednik Poslaničke grupe, vladajuće koalicije, ZES, rekla je  će on biti usvojen u toku redovnog zasedanja, očigledno da nije usvojen pre 1. juna. Danas imamo jedan predlog zakona, stavovima koje smo do sad čuli, trebalo bi da otkloni neke nejasnoće i neke nepravilnosti. Zato DSS s pravom sumnja da će to biti učinjeno.
Dana 12. maja u parlamentu smo imali javno slušanje na kome se raspravljalo o ovom zakonu. Drago mi je što je tom prilikom prisustvovao predsednik Vlade. Da podsetim građane Srbije, on je ujedno i ministar finansija ove zemlje. Tad je bila prisutna i gospođa Malović, ministar pravde, mogu da pretpostavim razloge zbog čega danas nije ovde. Uveli smo očigledno jednu interesantnu praksu da se početak sednice odlaže dok se ne pojavi predstavnik vlade, a kad sprovede svoju diskusiju od desetak, dvanaestak minuta i pročita obrazloženje zakone, koje očigledno nije pisao, onda mu bude neprijatno i napusti ovu salu, tako i da i dalje raspravljamo bez predstavnika predlagača, odnosno predstavnika Vlade.
Gospodin Cvetković je, podsećam još jednom, predsednik Vlade, ali i ministar finansija, na javnom slušanju je rekao da je ovaj zakon temeljno pripremljen, da je usaglašen sa rešenjima iz zakona država razvijenih demokratija, da će ovaj zakon sprečiti uticaj nekih neformalnih grupa na političke stranke i da je pribavljeno stručno mišljenje Venecijanske komisije, kao najvećeg autoriteta u ovoj oblasti. U javnosti je zakon predstavljen kao skup normi koje treba da uvedu red na političkoj sceni Srbije, to je korak u regulisanju tokova novca u politici i da predstavlja značajnu i snažnu antikoruptivnu meru. Onda se pitamo, u kakvoj državi mi to živimo kada će Tužilaštvo za organizovani kriminal biti nadležno za primenu određenih članova, da li, pre usvajanja ovog zakona, postoji politički život u Srbiji, odnosno političke stranke koje već decenijama obavljaju neki svoj rad?
Na pomenutom javnom slušanju gospođa Zorana Marković, direktor Agencije za borbu protiv korupcije, koja je inače i predsednik Radne grupe za izradu ovog zakona, jasno je rekla da pojedine odredbe u Predlogu ovog zakona predstavljaju stvar političkog kompromisa, a ne predlog Radne grupe. Pokazalo se u praksi da važeći zakon, koji je gospodin Đelić predložio 2003. godine, a samo da kažem da pre toga nismo imali nikakve propise, pa je u tom trenutku verovatno to bilo nekakvo rešenje, nije dao očekivane rezultate, nije bilo moguće potpuno legalno sprovesti odredbe ovog zakona i, pre svega, prema ovom zakonu izostao je kontrolni mehanizam koji je stavljen u nadležnost Odbora za finansije Narodne skupštine Republike Srbije.
Podsetimo se samo kako su izgledali izveštaji pojedinih političkih stranaka, od onih koje su saopštile da nemaju nijednog donatora, a neke političke stranke rekle su da ih finansiraju, odnosno priloge daju isključivo pojedinci, a neke druge stranke su u svojim izveštajima rekle da ih finansiraju isključivo firme, a nijedan pojedinac. Slušali smo obrazloženja kako se ljudi plaše zbog mogućnosti da imaju neprijatnost, određene represivne mere, progon, pa ne žele zbog toga da se pojavljuju u zvaničnim dokumentima ili na sajtovima političkih stranaka kao donatori.
Da li mi živimo u nekom demokratskom mraku? Da li je, kako sam čuo pre neki dan izjavu predsednice Narodne skupštine, naše društvo konačno zrelo za donošenje ovakvog zakona? Pa, nismo mi banane, možda mi živimo u ''banana republici'', nažalost, u to ste pretvorili Republiku Srbiju, u takvu državu. Sad smo sazreli da vidimo kao se kreću i kakvi su tokovi novca u političkim strankama. Rezultat svega ovog, odnosno slabe primene važećeg zakona jeste Predlog ovog zakona, u čijem obrazloženju stoji da ne postoji odgovarajući propis EU sa kojim je potrebno obezbediti usklađenost ovog zakona, što znači da je predlagač imao svu slobodu da uredi ovu materiju na najbolji mogući način, ali očigledno je da je bilo važnije ograditi komentare Venecijanske komisije, koja prema premijeru Cvetkoviću predstavlja, izgleda, najznačajniji izvor prava u ovoj zemlji.
U samom zakonu već kod Značenja pojmova postoji ''izborna kampanja'', pa kaže: ''izborna kampanja je skup aktivnosti političkog subjekta od dana raspisivanja izbora do dana proglašenja konačnih rezultata izbora'' i to nije sporno. Šta je ovo pre izborne kampanje? Da li se to zove predizborna kampanja ili sama kampanja, kad svakog dana imamo priliku da se sprovodi i u štampanim i u elektronskim medijima širom Republike Srbije.
U članu 7. kaže: ''Privatni izvor finansiranja političke aktivnosti čine članarina, prilog, nasledstvo, legat, prihod od imovine i zaduživanje kod banaka i drugih finansijskih organizacija u Republici Srbiji.'' Da li ovo nabrajanje znači, gospodine Ćosiću, vas da pitam, znam da nemate potpunu mogućnost da odgovorite, ali možda će neko od ministara koji će se pojaviti danas ovde ili kad budemo raspravljali u pojedinostima, moći da nam odgovori, da je sve ostalo zabranjeno? Prema tome, samo ovo što je taksativno navedeno to su jedine mogućnosti.
U član 8. kaže: ''Član političke stranke dužan je da uplatu članarine vrši isključivo sa svog tekućeg računa.'' Koji zakon u ovoj zemlji nameće obavezu fizičkom licu da ima otvoren tekući račun. To nisam pročitao u pravnom sistemu Republike Srbije.
Zatim, član 9: ''Politička stranka stiče imovinu kupoprodajom, nasleđem i legatom.'' Da li i ova norma treba da bude upravo u ovom zakonu ili to može da bude regulisano nekim drugim propisom. Nisu političke stranke danas pale sa neke druge planete, već je njihovo delovanje regulisano i nekim drugim zakonima.
Član 14: ''Politički subjekat ne može sticati prihod od promotivne, odnosno komercijalne delatnosti.'' Šta to znači? Dakle, koje su to delatnosti koje su zabranjene ili ćemo i dalje široko posmatrati to i na taj način naći mogućnost da se zaobiđe ona lestvica koju bi trebalo da preskočimo.
U članu 16, vezano za sredstva iz javnih izvora, za razliku od do sada važećeg zakona, piše da su sredstva koja se obezbeđuju za finansiranje redovnog rada političkih stranaka 0,15% rashoda budžeta.
E, da je sada ovde gospodin Cvetković kao ministar finansija, rado bih ga pitao da mi objasni – da li je deficit na rashodnoj strani, da li to znači da ukoliko se ova zemlja više zadužuje, da su izdvajanja za funkcionisanje i rad političkih stranaka veća i u kom je to procentu predviđeno da bude u narednom periodu?
Član 17, upravo ovaj koji reguliše ovih 0,15% rashoda budžeta i način raspodele stupaju na snagu 1. jula 2012. godine, ako se ne varam. Dakle, ta obaveza je degažirana nekoj narednoj vladi da se ona time bavi.
Poseban račun za finansiranje izborne kampanje, nije mi jasno ih ovoga, ukoliko se sprovedu u isto vreme republički, pokrajinski i lokalni izbori, da li se samo sa jednog računa, to jest na jedan račun uplaćuju i sa jednog računa isplaćuju ta sredstva, ili će biti odvojeni računi za sve ove kampanje.
Što se tiče izbornog jemstva, da se ne zadržavam mnogo, mislim da je jasno razrađena čitava ta ujdurma koja je napravljena, jer potpuno je jasno da prilikom predavanja kandidature, stranka ne može znati na koji iznos sredstava može da računa. Samo očekujem, pošto je premijer rekao da je zakon temeljno urađen, da čovek koji je pisao ovu odredbu zakona bude smenjen i na taj način da se rastereti državna administracija.
Vezano za kontrolu od strane DRI, DSS je predložila da se ova odredba briše iz zakona, jer nadležnosti, funkcionisanje i uloga DRI je jasno određena i Ustavom Republike Srbije i Zakonom koji reguliše njen rad, i ne može Agencija za borbu protiv korupcije naložiti DRI kako da se ponaša i koga da kontroliše. Ako hoćemo nezavisne i samostalne institucije, onda dajte da taj posao rade kako smo to i predvideli zakonom.
Da li se ovo koje ste ovako predvideli zove krivično delo, a ja ga u Krivičnom zakoniku nisam video: ''Ko daje, odnosno u ime i za račun političkog subjekta pribavi sredstva za finansiranje političkog subjekta protivno odredbama ovog zakona u nameri da prikrije izvor finansiranja ili iznos prikupljenih sredstava političkog subjekta, kazniće se zatvorom'' itd. itd.
Zašto ovo stoji ovako u ovom predlogu zakona? Obustava prenosa sredstava iz javnih izvora, pa, da li je moguće da posle pokretanja krivičnog postupka ili prekršajnog postupka, nadležno ministarstvo, nadležni organ uprave autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave, donosi odluku o privremenoj obustavi prenosa sredstva političkoj stranci. Vi znate kako je sprovedena reforma pravosuđa u ovoj zemlji, vi znate kako funkcionišu naši sudovi. Dakle, samim pokretanjem postupka, vi zavijate slavinu političkoj stranci i kolike to ima mogućnosti za zloupotrebu od strane, pre svega, izvršne vlasti.
Po meni, uz niz nedostataka koje sadrži ovaj predlog zakona, možda je najveći problem zloupotreba državnih funkcija u izbornim kampanjama i naravno, državnih resursa u toj kampanji. Šta je sa finansiranjem političkih stranaka od strane javnih preduzeća? Nećemo da se lažemo da ona ne postoje, ona posredna, prikrivena, od toga da direktor elektrodistribucije postavi bandere u određenom putnom pravcu, razvodi niskonaponsku mrežu, ''Telekom'' uradi telefonsku centralu, pa, znamo na kakve su sve ucene građani nailazili prilikom izrade puta, vodovoda, kanalizacije, imali smo priliku u protekle tri godine na lokalnim izborima, širom Srbije, da se uverimo u tako nešto.
Šta je do sada sprečavalo Agenciju za borbu protiv korupcije da reaguje, koja je mera izrečena, ko je to kažnjen? Nisu imali određene instrumente, e, i sada će ovaj zakon da njima to da? Ali ne vidim da su oni reagovali na propuste koji su bili i u Boru, i u Aranđelovcu, i u drugim gradovima. Jedno je kada napišete članak u medijima, onda to neko pročita i kaže, da, da, nešto se tamo dešavalo, ali, nema veze, idemo dalje.
DSS svakako smatra da je Srbiji potreban ovakav zakon, Zakon o finansiranju političkih aktivnosti, a koje su to aktivnosti kada ste izostavili ključne segmente u političkoj kampanji, pre svega, vezano za zloupotrebu od strane državnih funkcionera?!
Smatramo da je uslov svih uslova, da bi ovaj zakon mogao da se primenjuje, da određene rezultate da, da se objedini, pre svega, medijska regulativa u ovoj zemlji. Zaista je neophodno uskladiti propise koji uređuju ovu materiju, pre svega u oglašavanju, kako u elektronskim, tako i u štampanim medijima. Svedoci smo da u toku izborne kampanje dolazi do strahovite zloupotrebe medija.
Potrebno je, ako hoćemo stvari da menjamo nabolje, da onda svi budu jednaki, ne samo deklarativno da se u nekim raspravama za to zalažemo, ali u materiji zakona to nije jasno regulisano, ni ovog, ni pratećih četiri ili pet zakona koji treba da omoguće da se ovaj zakon normalno sprovodi.
Ne znamo čak ni koji medijski zakon reguliše korišćenje državnih resursa i nemojte mi reći da u narednoj kampanji predsednik Republike, ministri, direktori javnih preduzeća, neće da se voze u crnim limuzinama, neće da dele farmerke, aparate za pritisak, naočare, otvarati puteve, seći vrpce, maziti crvene simentalke, gostovati u specijalnim emisijama, svega toga će biti. To je činjenica i od toga ne možemo da pobegnemo, jer nema zakona koji će to da spreči.
Najveća sredstva u izbornim kampanjama upravo idu za oglašavanje i tada su astronomske cene. Pojedini mediji jedva čekaju da budu raspisani izbori da bi mogli da odrede svoju tarifu, jer bukvalno narednih godinu ili dve dana žive od tih sredstava koje su uzeli od političkih stranaka.
Šta znači odredba člana 23. Predloga zakona: ''Na svako iznajmljivanje termina u medijima primenjuju se propisi i pravila kojima se uređuje postupanje medijima u izbornoj kampanji.'' To ne znači ništa.
Da li sve stranke imaju ravnopravan tretman? Nemaju. Ko u ovoj zemlji ima pravo da kontroliše sekunde na ''Javnom servisu''? Očekujem odgovor od ministra.
Ko u ovoj zemlji kontroliše 55% reklamnog prostora u elektronskim medijima? Čemu u Srbiji služi izborna tišina pred izbore? Tada su svi najaktivniji, neko igra košarku, neko peca, neko šeta svog kućnog ljubimca, i naravno da se na taj način vrši uticaj i na birače. Koje su sankcije već izrečene zbog učinjenog prekršaja i kome? Ne, kada se vidi da ne postoji odgovarajući odgovor države i nadležnih institucija, onda se to pravo još više zloupotrebljava i onda se ta priča još masovnije koristi u zloupotrebi političkih funkcija u samoj kampanji.
Zakon o radiodifuziji se, nažalost, ne primenjuje, a ako grešim, vi mi recite u kom slučaju je izrečena sankcija i ko je bio sankcionisan. Savet RRA doneo je Preporuke za ponašanje u izbornoj kampanji, one postoje, u njima sve piše, ali se ne primenjuju.
A, da li u tim preporukama piše da pojedine televizije svoju frekvenciju mogu da izdaju na određeni period političkoj stranci koja ima najviše novca i na taj način gledamo iste ljude do dva, četiri, šest, osam, deset uveče na televiziji i koji pričaju kako će Srbijom teći med i mleko.
Stranke su u obavezi da svi podaci budu dostupni javnosti i mi se sa tim potpuno slažemo. Treba da bude sve jasno i otvoreno, transparentno, da svi građani mogu da se uvere ko finansira političke stranke, kako to funkcioniše. Ali, hajde da obavežemo isto na sve to i medije, pa da vidimo ko je to gostovao, ko je to platio, kolika su to sredstva uložena za medijske kampanje, koliko to u određenom vremenu, u sekundama, u minutima, satima, iznosi za svaku političku stranku.
Ono što je poražavajuće, zaista smatram da je ovaj zakon izraz nepoverenja prema političkim strankama, da on, ukoliko bude usvojen ovako, neće doneti očekivane rezultate od strane predlagača, pa će biti razočarani i građani Srbije i političke stranke, ali činjenica je da ne sme da bude razočarana Venecijanska komisija, izgleda, da je to najvažniji razlog zbog čega ovakav zakon usvajamo.
DSS je podnela niz amandmana na ovaj predlog zakona i nadam se da će biti razumevanja od strane predlagača u raspravi u pojedinostima da oni budu prihvaćeni, ali u svakom slučaju, sigurni smo da ovaj zakon neće otkloniti ni korupciju, ni uticaj neformalnih grupa na političke stranke, kao i niz problema koje smo imali. Mi moramo da menjamo i sistem i društvo iznutra i da pojedinci u pojedinim političkim strankama, zbog kojih smo svi stavljeni u isti koš i optuženi da su sve stranke iste, budu uklonjeni iz političkog života na način kako to predviđa ovaj zakon, kroz prekršaje i kroz krivične sankcije.
Nismo svi isti, mnogo se razlikujemo i to će se pokazati na narednim izborima. Hvala najlepše. (Aplauz)
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo Malović, dobro smo započeli današnju raspravu, a kako ćemo je završiti, to ćemo tek videti. Dobro smo je započeli zato što smo vas ubedili da se vratite Ustavu Republike Srbije, da advokatura bude samostalna i nezavisna služba, a ne delatnost, kako ste to predložili. Ovom prilikom vam se zahvaljujem što je prihvaćen amandman DSS.
U članu 6. gde su predviđeni uslovi za upis u imenik advokata, zaista ste predvideli, a to je predlog vašeg ministarstva, da se uvede ovo ograničenje od najmanje dve godine od prestanka pravosudne funkcije ili druge javne funkcije. Dobro je što je ta tačka izbrisana i što je ovaj amandman prihvaćen, tako da ovo ograničenje neće biti sprovedeno kroz zakon.
Dali smo jasnu argumentaciju i upitali – kako to utiče na stotine ljudi koji nisu prošli kroz reformu pravosuđa, odnosno reizbor stotine sudija i stotine tužilaca? Dobro je što ćete i vi, nakon završetka vašeg mandata, imati mogućnost da se bavite advokaturom, jer je to ograničenje ukinuto.
Podržavamo kolege iz različitih poslaničkih grupa, i iz opozicije i vladajuće koalicije, vezano za ukidanje advokatskog ispita. To ćemo u danu za glasanje jasno i pokazati. Pozivamo vas da danas na raspravi pogledate još jednom ovaj amandman koji smo podneli. To smo predložili da se ukinu tačke 7, 9. i 11.
Gospođo Malović, predviđeno je članom 14, to su uslovi za upis advokata stranih državljana i ovaj član zakona predviđa da bi se upisao u imenik advokata strani državljanin mora da položi i pravosudni ispit i advokatski ispit. Našim amandmanom smo predložili da se ukine ova obaveza polaganja pravosudnog ispita, svakako advokatski ispit da bi se upoznao s kodeksom, sa statutom i zakonima, ali smatramo da je ovo nepotrebno preopterećenje.
Nemamo ništa protiv konkurencije, neka strani advokati, ukoliko imaju posla i mogu da rade, rade u Srbiji, ali je neizostavno da se uvede princip reciprociteta. Ako može Nemac da radi taj posao u Nemačkoj, treba omogućiti da radi ovde, ali naš advokat u nekoj zemlji u inostranstvu može pod istim uslovima i istim pravima da zastupa stranke u inostranstvu.
Gospođo Malović, član 21. predviđa poslove koji su nespojivi sa ugledom i nezavisnošću advokature i upravo i u ovom članu se vidi da je zakon pokušao da se umeša i utiče na nezavisnost i samostalnost advokatske profesije.
Mi smatramo da zakon treba da propiše nužne uslove, a da veću slobodu ostavimo Advokatskoj komori, da kroz svoj statut i kroz kodeks ponašanja reguliše određene uslove. Slažemo se i naš amandman je upravo išao u ovom pravcu, kao što je rekao i gospodin Miković, i mi smo predvideli isto ovo vezano za predsednika upravnog odbora u pravnom licu. Ali, naravno, on je nešto širi i biću slobodan da ga pročitam, jer mi zaista nije jasno obrazloženje koje je Vlada dala zbog čega se ovaj amandman odbija.
"Advokat nema pravo da zasniva radni odnos osim u advokatskom ortačkom društvu ili advokatskom preduzeću, da bude statutarni zastupnik ili direktor u pravnom licu, predsednik izvršnog odbora banke, zastupnik državnog kapitala ili lice koje ima utvrđenu zabranu konkurencije." Mislim da ćemo se oko ovoga složiti i da ćemo to ili kroz odbor ili kroz neku redakciju to tako i prihvatiti.
Advokat ne može imati drugu registrovanu samostalnu delatnost. Statut Advokatske komore i kodeks bliže utvrđuju poslove iz stava 2. i 3. ovog člana, a mogu predvideti i druge poslove. Ovim smo upravo želeli da damo mogućnost da određene nadležnosti potpisuje Advokatska komora.
Mi jesmo predvideli kroz ovaj amandman pored advokatskog ortačkog društva i advokatsko preduzeće i to ćemo naravno obrazložiti kada dođe na red član 47. zakona, zbog čega smo dali ovaj predlog. Nije nam jasno, rekli ste da su predlog pisali Advokatska komora i advokati? Zaista mi nije jasno da se sami advokati, na ovaj način, odriču nekih prava i nekih mogućnosti koja njima pripadaju.
Smatram da i advokati iz DSS i poslanici koji su advokati svakako nisu hteli sami sebi da uskrate određene mogućnosti, nadležnosti u poslu, jer u obrazloženju stoji da advokatsko preduzeće i zasnivanje radnog odnosa advokata u advokatskom ortačkom društvu nije u skladu sa samostalnošću i nezavisnošću advokature i advokata.
Zaista ne vidim na koji način se ugrožava samostalnost i nezavisnost advokatske profesije ukoliko se omogući da advokati budu zaposleni u advokatskom ortačkom društvu i ukoliko se osnuje advokatsko preduzeće.
Rekli smo da hoćemo konkurenciju, hoćemo da najbolji dobijaju priliku da rade, hoćemo da regulišemo kako stranci i pod kojim uslovima mogu da zastupaju stranke u ovoj zemlji, hoćemo da naša domaća advokatska preduzeća i advokatska ortačka društva zastupaju interese naših državljana, a ne da se poslovi, kao što je slučaj sa "Telekomom", poveravaju nekim stranim kancelarijama. Smatramo da advokatska profesija može da odgovori, domaća znači naša srpska advokatska profesija, može da odgovori svim zadacima koji su potrebni. Hvala.
Gospođo predsedavajuća, član 35. odnosi se na lišenje slobode advokata i pretresanje advokatske kancelarije.
U drugom stavu ovog člana stoji – pretres advokatske kancelarije može odrediti samo nadležni sud u pogledu tačno određenog spisa predmeta ili dokumenta. DSS podnosi amandman koji glasi – pretres advokatske kancelarije, advokata i pregled ili oduzimanje predmeta u njegovom posedu (računari i drugi nosioci elektronskih podataka, spisi, isprave i druga dokumentacija) može odrediti samo nadležni sud u pogledu tačno određenog predmeta, spisa ili dokumenta.
Znači, precizirali, pojasnili, obrazložili da postoje i nosioci elektronskih dokumenata, postoji i o tome zakon, da živimo u 21. veku, da se podaci mogu nalaziti na laptopu, koji može da se nalazi u gepeku, na eksternom hard-disku koji može da bude u nekoj fioci, na fleš memoriji, cela kancelarija, praktično njeno poslovanje može da se nalazi. Na DVD, kolega Krasiću, u pravu ste.
U obrazloženju Vlade se kaže – Vlada ne prihvata amandman budući da je rešenje iz Predloga zakona preciznije. Mi smo pojasnili, naveli kakve mogućnosti zloupotrebe mogu da postoje, a Vlada se vraća na predloženi tekst zakona, kaže – preciznije. Šta znači spis, predmet i dokument, ukoliko zaista ovo ne bude razrađeno na ovaj način?
Ministarka je trenutno izašla. Molim vas da joj pojasnite, mlad ste čovek, znate kako sve to funkcioniše, pa joj objasnite i siguran sam da će ona to prihvatiti.
Gospođo Malović, mislim da je kolega Palalić pogodio suštinu i upravo ukazao kakve probleme ovaj član zakona, ukoliko ovako ostane i  ne bude prihvaćen amandman DSS, može da proizvede.
Poverovao sam vam da je ovaj zakon pisala Radna grupa sastavljena od advokata. Da li su vam advokati napravili možda projekciju koliko će to da košta pojedince? Šta će uraditi osiguravajuće društvo? Da li je to 200 evra mesečno, da li je to 200 evra godišnje? Zaista nije isto da li to plaća advokat u Lebanu ili u Opovu, o kojima smo malopre pričali, ili advokat koji ima kancelariju od 200 kvadrata na Terazijama?
Mnogo je velika razlika. Dajte da omogućimo tim nekim malim ljudima u malim sredinama, koji su izgubili sudove u tim sredinama, da i oni rade i da čestito i pošteno zarade svoju koru hleba, ili da ne patetišem sada ovde.
Da li imate nekakvu projekciju kako će to izgledati? Osiguravajuća društva, ne verujem i ne poznajem da je ijedno propalo, zato što nije napravilo dobru procenu. To je kao i kod kladionica, ne verujem da će i oni baš izgubiti na tome, oni će se dobro osigurati i propisati tačne i određene premije za osigurani slučaj, kako ne bi izgubili na tome.
Jedan advokat u maloj sredini, koga opteretimo sa, recimo, 500 evra godišnje da plaća ovo osiguranje, to za njega predstavlja ogroman problem. Ovim amandmanom smo predvideli da može svaki advokat da se osigura i da Advokatska komora zaključi kolektivni ugovor o osiguranju, da se na taj način štite s jedne strane i advokati i štite se i stranke.
Znam da nikom od advokata, koji ozbiljno rade svoj posao i to su velike advokatske kancelarije, nije prijatno i da često razmišljaju, odnosno, verovatno svake noći ležu sa tom mišlju u glavi, da li je neko od njihovih saradnika nešto pogrešio i da li će zbog toga morati da isplate određene naknade stranci ukoliko joj pričini štetu.
Oni koji mogu to da urade neka osiguraju na ovaj način. Postoji kolektivno osiguranje, stranke su na neki način zaštićene. Sada od svakog od njih zavisi, zavisi od njihove sposobnosti i stručnosti, kao i znanja kako će postupati pred sudom i da li će svojim strankama prouzrokovati štetu.
Mislim da ništa nećemo izgubiti ukoliko ovaj amandman bude prihvaćen. Zaista je malo neprirodno i nelogično da se u ovom obrazloženju za odbijanje amandmana pozivate da je to standard u većini evropskih zemalja. Nemojte za jedan član da postavljamo jedne standarde, a za druge članove zakone neke druge.
U ovom trenutku smatramo da je ovo najbolje rešenje, da postoji mogućnost da opciono damo advokatima, ukoliko imaju mogućnost da se osiguraju i na taj način obezbede i sebe i svoje stranke, a u nekim budućim vremenima, daće bog da će mnogo bolje da se živi u ovoj zemlji. Ali, ne verujem da će to tako brzo biti, svakako ne za vreme trajanja ove vlade.