Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Miroslav Petković

Govori

Hvala.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, mislim da je današnja rasprava pokazala da je Zakon o planiranju i izgradnji u suštini predstavljao političku odluku prethodne Vlade čim se ovoliko sporimo sad ko je za njega glasao, ko je bio protiv, ko je predložio određena rešenja.
Na početku današnje rasprave mi nije bilo jasno u jednom trenutku kada smo raspravljali o tom zakonu oni koji su ga kritikovali, danas ga brane uz sve okolnosti koje ste izneli danas zbog čega to radite, a oni koji su glasali za taj zakon, ispalo je da su najveći kritičari tog zakona.
U praksi je ovaj zakon pokazao u mnogim odredbama da je neprimenjiv. Ukoliko postavimo sebi pitanje da li je građevinarstvo prethodne tri godine, od kada je donet ovaj zakon, pokrenulo privredu, odgovor je jasan da se to nije dogodilo.
Ustavni sud Srbije je označio određene odredbe ovog zakona kao protivustavne i stavio ih je van snage. Ogroman je broj nelegalno izgrađenih objekata. I dalje taj problem nije rešen.
U koliko su tačni podaci, mislim da je preko 700 hiljada ljudi, čeka da se reši ovo pitanje. Pričali smo danas mnogo oko konverzije. Jasna mi je namera ovog Predloga, odnosno izmene i dopune, koje ste predložili, ali ja bih voleo da čujem da li će u tom zakonu, koji za šest meseci treba da dođe u skupštinsku proceduru, konverzija biti ukinuta? Šta je Srbija dobila u prethodnom periodu konverzijom koja postoji u aktuelnom Zakonu? Koliko projekata čeka? Ja znam da vi niste odgovorni, što Ikea nije došla u Srbiju, što nije realizovan projekat "Grad na vodi", što hotel Jugoslavija i dalje stoji u mraku, ali da li će se nešto po tom pitanju promeniti u narednom periodu.
Zanima me da li su pojedini tajkuni uknjižili vlasništvo nad objektima i na zemljištu, na osnovu važećeg zakona? Da li su pojedine firme dobile velike površine zemljišta na korišćenje, po ovom zakonu? Siguran sam da jesu. To je razlog zbog čega mi moramo ozbiljno da reformišemo ovu oblast, ukoliko želimo određene pomake u njoj.
Da li postoji veliki problem korupcije prilikom pribavljanja građevinskih dozvola? Postoji, da se ne lažemo i oko toga. Koliko su rokovi, odnosno koliko traje period izdavanja građevinskih dozvola? Srbija je na začelju svih lista, pa i po ovim parametrima, mislio sam da smo osmi, a danas ste izdali podatak da smo treći, od pozadi. Naravno kada postoje katastri i direkcije, inspekcije, zavodi, licencirani projektanti, izvođači, kada javna preduzeća sva velika moraju da izdaju određene dozvole da bi se određeni objekat izgradio.
Ono što je frapantan podatak jeste da građevinska dozvola i sve što je potrebno da se pribavi u ovoj zemlji, da bi neko ušao u taj proces, jeste u ovom trenutku najskuplja u Evropi. Dugo traje, veliki broj papira i na kraju, ljudi koji žele da investiraju u ovu zemlju moraju da izdvoje ogroman novac.
Koliko je dug domaćoj operativi? Koliko duguje država? Koliko javna preduzeća, koliko pojedine lokalne samouprave? Govorili smo o građevinskom materijalu, koji je odnos uvoznog materijala i koliko se materijala utroši od strane domaćih proizvođača? Na žalost, mislim da je mnogo veći deo koji dolazi iz uvoza. Kapitalni objekti koji će se graditi u narednom periodu su pripali stranim firmama. Most Zemun-Borča će raditi Kinezi. Žeželjev most u Novom Sadu će raditi italijansko-španski konzorcijum. Hrvatske firme ostvaruju promet od oko 150 miliona evra godišnje. Koliko srpske građevinske firme mogu da zarade u Hrvatskoj? Nula. Ni jedan jedini evro. Grci grade u ovoj zemlji. Ne postoji garantni fond za građevinske firme na osnovu koga bi one mogle ovaj posao dobro da rade. Prevareni građani, a to smo imali prilike da vidimo i putem medija, vi ste imali sastanke sa njima, bili su prinuđeni da se samo organizuju, jer država nije stala u prethodnom periodu iza njih.
Država do sada nije imala jasnu strategiju, da brini o građevini, kao jednoj, izuzetno značajnoj grani. Prepušteni su ljudi da o njima brinu banke i da oni određuju uslove pod kojima će podizati kredite i kamate po kojima će vraćati određeni iznos novca. Prethodni ministar je zidao na osnovu ovog zakona kule i gradove, nažalost od peska. Gospodin Đilas je izjavio da ukoliko legalizacija ne bude završena u toku njegovog mandata će sebe smatrati ne uspešnim gradonačelnikom. Žao mi je što gospodin Mrkonjić nije tu, jer smo imali niz pitanja i za njega, ali mislim da je u prethodnim godinama svojeručno radio Koridor 10, do sada bi ga završio. Nažalost, kada smo bili zajedno u Vladi, postojali su projekti i da je sreće, ne bih jutros putovao tri sata od Čačka do Beograda, već bih za sat vremena stigao auto-putem koji smo zajedno krenuli da gradimo.
Očekujem od vas da ispunite ono što ste danas rekli, ali i obećanje i sve ono što ste naveli u raspravi kada smo govorili o ovom zakonu. Jeste da ste rekli da je sramota što Skupština danas u 21. veku donosi ovakav zakon, čak ste rekli da predstavlja nuklearnu nepogodu.
Razumemo razloge zbog kojih morate da produžite ovaj rok za naredne dve godine. Zadovoljan sam što niste govorili kao gospodin Dulić, da moramo da stavljamo poklopce na šerpe da bi štedeli i da bi na taj način pospešili neke procese u Republici Srbiji. Mi smo predložili konkretne amandmane na ove zakone. Predložili smo koje zakone treba doneti da bi ova zemlja konačno krenula da funkcioniše, da bi građevinska operativa mogla da radi svoj posao onako kako treba i konkretno predložili šta treba da se uradi u procesu konverzije. Nadamo se od vas da će te kada bude rasprava o amandmanima, prihvatiti amandman DSS i da ćemo pokušati da sve ove probleme rešimo. Hvala.
Gospođo ministre, dame i gospodo narodni poslanici, na početku moram da kažem da sam zaista šokiran što je ovaj zakon došao nakon predloga budžeta za 2013. godinu. Ovo što piše u ovom predlogu zakona, nigde nismo našli u budžetu za narednu godinu.

Kolorado nastaje u subotu, verujte, kada budemo glasali u istom danu o zakonima o rokovima plaćanja i o ovim zakonima, gde će apsolutno, ukoliko ovaj zakon bude donet, bude usvojen poništiti zakon o kome je gospodin Dinkić toliko ponosno pričao pre nekoliko dana.

Nismo dobili od vas odgovor kako se došlo do cifre od 13 milijardi dinara i mi zahtevamo da se to nađe u ovom zakonu. Ponudili smo rešenje da to bude deo zakonskog teksta u određenom roku, da tačno znamo ko koliko kome u ovoj zemlji duguje.

Nažalost, nismo dobili odgovor na to pitanje, ali vi ste rekli da je srpska vlada bila u iznudici, prinuđena da bi sistem zdravstva funkcionisao, da se odluči na ovaj korak. Ovo ne plaća Vlada, ovo plaćaju građani Srbije, pacijenti, svi oni ljudi koji plaćaju zdravstvene doprinose za zdravstveno osiguranje.

Prema tome, to je novac svih građana Republike Srbije i zbog toga insistiram na ovome, ne kao poslanička grupa u opoziciji koja ima želju da ovde danas otpušta zdravstvene radnike sa posla ili da na neki drugi način dezavuiše i onemogući kvalitetnu zdravstvenu zaštitu naših građana.

Ovim zakonom se nastavlja bezuslovno spašavanje pojedinih nivoa vlasti od strane države. U budžetu nema Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje. Recite mi koje godine Fond za zdravstvo nije napravio dug, koje godine nije pravio deficit, koje godine je neko odgovarao, zato što su ta sredstva potrošena, što su planovi probijeni?

Da li to znači, ukoliko se usvoje ovi zakoni, Republički fond za zdravstveno osiguranje u 2013. godini neće imati nikakvih dugova. Pretpostavljam da vi to imate u planu.

Siguran sam da se to neće dogoditi i da ćemo za šest meseci znati tačno koliki je to iznos.

Ja sam gospodina Dinkića u raspravi o budžetu pitao, da li će ovaj iznos sredstava, a vi ste ga opredelili na 13 milijardi, a prema svim podacima on iznosi preko 30 milijardi, čak 32 milijarde. Zašto se to nije unelo u deficit? To je skriveni deo. To je ono što ne znamo na osnovu budžeta, to se pojavilo nekoliko dana nakon usvajanja republičkog budžeta.

Mislim da nama nikakvog smisla povećavati javni dug da bi se po osnovu zaduživanja za plaćanje ovih docnji, preuzimanje ovih docnji, tek će se pokazati koliko će koštati državu, ali podstaći će zdravstvene ustanove da se i dalje ponašaju neracionalno.

Ovde je kolega rekao da pojedini zdravstveni centri funkcionišu bez ikakvih problema, bez dugova, bez zapošljavanja mimo ugovora, a sa druge strane, imamo neke centre koje duguju milijarde. To smo tražili ovim amandmanom, tražimo da znamo tačno ko koliko duguje.

Zbog čega su propale pojedine veledrogerije, zbog čega je, "Velefarm" otišao u stečaj? Zbog čega neke firme ne mogu da rade, jer im nisu platili.

Vi ste rekli da ste zatekli anarhiju, ali nije ta anarhija nastala odjednom. Rekli ste da postoji neki rezervni fond, a koliki je on? Vi kažete 66 milijardi se duguje Republičkom fondu. Ko duguje? Propale firme koje su prsle kao kokica koje su u stečaju od kojih dinar nećete moći da naplatite u narednom periodu.

Vi pričate o nekim milijardama, kao da će doći na račun Fonda, odakle će se to pokrivati, a znate da je to nemoguće i da se neće ostvariti.

Pričam o 13.600 zaposlenih ljudi mimo ugovora sa Republičkim fondom. To su ljudi koji su bili spremni da u izbornim kampanjama daju potpise za pojedine odborničke liste na lokalnom nivou, koji su pretvoreni u glasačku mašinu određenog pokreta koji je pre neki dan postao stranka, da bi prešli cenzus u pojedinim opštinama. To je jednostavno.

Hajde da se ne lažemo oko toga. Niko ne tera te ljude na ulicu, niko ne osporava da oni kvalitetno rade svoj posao, čuli smo da fali 500 sestara u Srbiji, a znate u kakvim uslovima one rade. Ovde nije potrebno da dođete, da molite i da apelujete na direktora zdravstvenih ustanova, da se ponašaju racionalno, već da oni koji dobro rade, dobiju priznanje za to. Gospodin Radovanović je rekao, tri meseca, v verovatno čekaju 100 dana da prođe, pa ćete dobiti medalju zato što ste tako dobro radili taj posao u prva tri i po meseca, već da oni ljudi koji su napravili ove dugove, koji su odgovorni za ovo stanje, odgovaraju, jer ako hoćemo da zaštitimo sve one ljude koji čestito i pošteno rade svoj posao, da ne bude da je u ovoj zemlji jedini problem zdravstvo i pravosuđe i dajte da to rešimo već koliko danas. Hvala.
Hvala, gospođo predsedavajuća.

Gospođo ministre, složićemo se da je staranje o sistemu zdravstvene zaštite u Srbiji izvorno državni posao. Složili smo da je Fond za zdravstvo ruiniran, kako je to neko od kolega rekao, pre svega zbog toga što nije bilo jasne kontrole priliva sredstava, što nije postojala jasna kontrola kako se ta sredstva troše. Zbog toga sada 13 milijardi dinara sredstava svih građana Srbije koji plaćaju po bilo kom osnovu budžet, vi to pretvarate u javni dug.

Rekli ste da se usvajanjem ovih zakona omogućava vama bolja kontrola, da ćete dovesti taj sistem u red. Hoćemo da vam verujemo, ali za šest meseci ćemo vas pitati ovde da li ste sproveli to što ste ovde obećali.

Gospodin Obradović je malopre pričao, ovo je još jedan član u kome stoji odrednica "može".

Mi iz DSS apsolutno nemamo ništa protiv što vi na ovaj način hoćete da povećate odgovornost i autonomne pokrajine, i gradova i opština, ukoliko imaju mogućnost da preuzmu na sebe određene obaveze i ukoliko mogu da ih finansiraju.

Postavljamo pitanje – odakle novac onim opštinama i onim gradovima koji neće moći da pokriju sve ovo što ovaj zakon predviđa? Odakle će jednoj maloj opštini biti u okviru budžeta opredeljena sredstva da organizuje službu hitne pomoći, recimo, u nekom planinskom kraju Republike Srbije? Zbog toga smo dali predlog da se iz transfernih sredstava, prema Zakonu o lokalnoj samoupravi, ove nadležnosti finansiraju.

Podsećam vas da je u zadnjih pet godina, od Vlade gospodina Cvetkovića, znatan iznos transfernih sredstava lokalnim samoupravama ukinut. Mi smo u preko 100 opština i gradova podneli krivičnu prijavu protiv tada aktuelnog predsednika Vlade, gospodina Cvetkovića i ministarke finansija, koja je bila u tom trenutku, zato što su zakidali sredstva našim lokalnim samoupravama, zato što postoji život mimo Beograda, južno dole, da i tamo žive neki građani, da i oni treba da se leće, da i oni treba da čiste puteve i da njihove lokalne samouprave treba normalno da funkcionišu.

Nezavisno pravosuđe, gospođe Malović, nije na to reagovalo. Videćemo da li će Selaković nešto promeniti u tom pravcu. Zato tražimo, ostavljamo mogućnost da oni koji mogu, neka to rade. Oni koji ne mogu, dajte im mogućnost, bar za ove hitne stvari da dobiju sredstva iz budžeta, kako bi mogli da organizuju tako jednu bitnu službu kao što je hitna pomoć, a naravno, i neke druge stvari.

Niko ne spori da ukoliko postoje sredstva, da se zaposli neki zdravstveni radnik, medicinska sestra, stomatološki tehničar ili ne znam ko već. To uopšte nije bila ideja ovog amandmana.
Gospođo Đukić Dejanović, bojim se da se nismo razumeli. Ovim amandmanom uopšte ne tražimo veća sredstva u budžetu. Nisu potrebna veća sredstva u budžetu, potrebno je da se kontroliše kako se troše sredstva u budžetu, da se ona racionalno troše, da se ne rasipaju, a ne pojedine privilegovane opštine, u zavisnosti od toga čiji lider stranke ima svog gradonačelnika u nekom mestu, može da dobije veća sredstva i za održavanje puteva, i za zdravstvenu zaštitu i za neke projekte, a mi pilići koji nemamo svoje predstavnike u Vladi, recimo, ne treba da dobijemo dinar. O tome se radi.
U okviru planiranih sredstava, predviđenih budžetom, ukoliko se napravi racionalizacija, trošenjem sredstava u novom zapošljavanju, onda može dovoljno sredstava da se nađe i za ovo.
Ove krivične prijave ćemo rešavati, kažem, sudskim instancama Republike Srbije.
Hvala. Gospođo ministre, ovaj član se odnosi na sticanje i raspolaganje sredstvima zdravstvenih ustanova i privatne prakse. Sada vi tu nabrajate koji su to izvori sredstava. Ovim amandmanom i njegovom dopunom smo pokušali vama da damo odrešene ruke da ovaj član sprovedete tako da bude na korist funkcionisanju zdravstvenih ustanova i pacijenata koji će se u njima lečiti, da vi podzakonskim aktom donesete, odnosno uredite ovu oblast. Po meni, može da dođe do neverovatnih stvari. Ne znam da li znate, možete li da nam kažete podatak – koliko prostora u zdravstvenim ustanovama se u ovom trenutku ne koristi?
Pokušavali smo da izračunamo, ali oko 30% prostora u domovima zdravlja nije stavljeno u funkciju. Gledao sam prilog pre neko veče iz Kliničkog centra Srbije. Godinama stoji jedna zgrada od sedam spratova prazna. Ovim članom, odnosno amandmanom smo tražili da se ovo obriše, nego da stavite u funkciju sav taj prostor koji postoji na korist ljudi koji će se lečiti u tim zdravstvenim ustanovama, da se sredstva, o kojima smo pričali, kada se uštede i racionalno koriste mogu popraviti.
Naravno, ne mislimo da ćete vi izdavanjem ovog prostora otvarati kockarnice ili ne znam šta u bolnicama i zdravstvenim centrima. Neozbiljno je pričati da se to sada pretvara u neke ugostiteljske objekte, trafike, prodavnice i da to liči na cirkus u kliničkim centrima i zdravstvenim ustanovama, već da pokušamo da taj prostor opremimo i stavimo ga u funkciju zbog čega je i izgrađen. Nažalost decenijama, svaka vlada nova koja je dolazila, i gospodina Cvetkovića i ova nova je obećavala da će to staviti u funkciju. Gospodin koji je bio devet godina ministar, pa je podneo ostavku, je svake godine govorio – sada ćemo da počnemo, sad su stigla sredstva, obezbeđene su garancije, imamo kredite, samo da povučemo, sve će to da procveta. Ništa nije mrdnulo. Pre neki dan sam video gole zidove, stubove i beton u Kliničkom centru Srbije.
Hvala gospodine predsedniče.
Gospođo ministre, potpuno podržavam stav kolege Zelenovića, koji smatra da kadrovskom planu nije mesto u ovom zakonu.
Vi ste u Predlogu zakona stavili da ministar donosi kadrovski plan za zaposlene. Poslanička grupa DS predložila je da se ovaj član briše. Mi smo dali drugačije rešenje, da Vlada o tome donese odluku na predlog ministra.
Pazite, vi ste odustali od centralizovanih javnih nabavki. U obrazloženju ovog zakona stoji da na osnovu toga od čega ste danas odustali, zbog političkih dogovora u parlamentu, je bilo predviđeno da se uštedi između 20 i 40% sredstava. Da li to znači da sada neće biti tih ušteda?
Potpuno sam saglasan, jer će se to desiti, ukoliko ovako ostane kako ste predložili, da vi donosite odluku o tome da će zdravstveni centar u Nišu imati veću kvotu, da će moći da zaposli više lekara ili nekog drugog medicinskog osoblja, za razliku recimo od Čačka ili neke druge lokalne samouprave. Ovim zakonom ste predvideli da mi, kao lokalna samouprava treba njih da finansiramo.
Ne bih se složio sa kolegom Milisavljevićem da ljudi neće, da prihvataju da odu u Crnu Travu ili ne znam gde. Specijalizanti iz mog rada, kada dođu u Beograd, završe specijalizaciju, oni gledaju na svaki način da ostanu upravo u Beogradu, a ne da se vrate u zdravstveni centar koji im je platio tu istu specijalizaciju.
Hajde da se postavi pitanje, zašto je to tako? Da li postoje razlozi zbog čega oni ne žele da se vrate u svoj grad da rade dole, nego žele svi da ostanu u Beogradu? Onda će Beograd imati šest miliona stanovnika, a Srbija da izumre.
Zato vas molim, ovim vama pomažemo, vama olakšavamo, vi dajete predlog. Neka Vlada koja je kao predlagač Zakona, koji je došao ovde u Skupštinu, napisala Predlog zakona o maksimalnom broju zaposlenih u javnom sektoru, koji naravno nije ispoštovan i za ovih 13.600, i za ko zna koliko ljudi u nekim drugim ministarstvima.
Dajte da Vlada donese to. Sedite lepo, hteli ste da vladate, napravili ste koaliciju, imate Vladu, dogovorite se na Vladi i izađite pred Skupštinu sa tim. Hvala vam najlepše.
Kratko.
Razumem vas kolega o čemu pričate, ali mi danas govorimo o istom ovom ugovoru, da li on postoji ili ne postoji, na osnovu koga je 13.600 ljudi zaposleno mimo ugovora koji treba da bude zaključen sa fondom.
Ja neću iznositi imena i prezimena, ali imam podatke, za razliku od vas koji ste ovde saopštavali neka imena i prezimena. Ljudi koji su u dogovoru sa direktorom zdravstvenog centra koji ih je uputio na specijalizaciju i platio im to, ostali su u Beogradu da rade, po raznim klinikama ovde u Beogradu.
Znači imenom i prezimenom to mogu da vam dokumentujem, van ove sale kad god hoćete, a ministarki naravno mogu to da uvek predočim. Hajde da rešavamo problem.
Ovo je stvaranje nekog privida da se nešto pomera u hodu. Pazite, kada Vlada predloži neki zakon, ministar stoji iza toga, u načelnoj raspravi to brani, a onda na osnovu političkog dogovora, u parlamentu se sve to izmeni i onda se ukidaju neke najbitnije, najsuštinskije odredbe koje su trebale da reformišu zdravstveni sistem.
Od ovog zakona, nažalost, neće biti ništa, ali sa zadovoljstvom ćemo vas čekati za par meseci da o tome ponovo popričamo, gospođo Dejanović. Hvala vam.
Gospodine predsedniče, gospođo ministre, vi ste u ovom članu 3. predvideli da republički fond donosi opšti akt kojim se utvrđuju uslovi, kriterijumi, postupak, način za stavljanje lekova na listu lekova. Ovaj zakon predviđa centralnu komisiju za lekove i ona će funkcionisati u okviru fonda.
Naša ideja je sasvim suprotna od ovoga što ste vi predložili, jer smatramo da nije dobro rešenje da fond koji raspolaže sredstvima, koji treba da nabavlja lekove, odlučuje i koji će lekovi biti na toj listi.
Zbog toga smo svojim amandmanom predložili da Vlada na predlog vašeg ministarstva utvrđuje listu lekova, baš da bi se sprečio taj lanac korupcije, taj ringišpil u kome se već godinama vrtimo i stalno se pojavljuju neki manjkovi, dugovi koji su ne izmireni, a sve se to reflektuje na nemogućnost građana da dobiju adekvatnu zdravstvenu zaštitu.
Nemamo dovoljno vremena, ali mogli bi satima da navodimo primere koji su potpuno ne logični, a funkcionišu u sadašnjem zdravstvenom sistemu.
Ukoliko jedan lek "Diklofenak duo" koji košta 289 dinara, a participira se sa 85%, on u apoteci na recept plaća se 260 dinara. Znači, omogućili smo građanima da tu uštede 29 dinara, a sa druge strane, hoćemo da budemo solidarni, humani, a dijabetičari i pacijenti koji boluju od kancera, plaćaju participaciju 50 dinara, a da ne govorim o problemima koliko nekih lekova ima na tržištu, a koliko ih nema.
Samo jedan primer, znate da lekar ima ograničenje, za lek "Berodual" može da prepiše recept na dve kutije leka, a ukoliko je teži oblik astme i ukoliko mu treba treća kutija, pacijent mora da plati taj lek 800 dinara jer ne može lekar da mu prepiše treću kutiju leka, jer je ograničen.
Šta se dešava u praksi? Na tržištu nema leka "Aminofilin retard", znate ko je proizvođač, nema ga na tržištu, ne može to da koristi, ponovo će da kupi taj "Berodual" od 800 dinara. Zamena za "Aminofilin retard" je "Durofilin" i to proizvodi "Aktavis" iz Leskovca, ali ne može njihova proizvodnja da postigne dovoljno kolike su potrebe pacijenata u Srbiji.
Da ne pričamo kako se neki lekovi koji su proizvedeni u fabrikama, koje više ne rade, govorim o "Trentalu", njegovoj ceni od 195 dinara, može da se nađe na crnom tržištu u nekim apotekama, ne državnim, za 400 dinara.
To možda nije pitanje za vas, nego za gospodina Vučića i verujem da će se i time pozabaviti u nekom narednom periodu.
Vrlo je jednostavan predlog, dajte da odvojim fond, sredstva koji oni imaju i način nabavke, a listu lekova da propisuje Ministarstvo zdravlja i onda se neće dogoditi da isti ljudi koji odlučuju o sredstvima, o parama, oni prave listu, a znate kako dolaze pojedini, jer svakom proizvođaču je u interesu da njegov lek dođe na listu lekova, da bi se njegova primena, njegova prodaja proširila kroz mrežu apoteka u Srbiji.
Hajde da to sprečimo, ovo je par konkretnih primera samo, koje možemo da izbegnemo, ukoliko se prihvati ovaj amandman.
Hvala, predsedniče.
U ovom članu je predviđeno da Republički fond vrši plaćanja u postupku centralizovanih javnih nabavki u skladu sa Zakonom kojim se uređuje zdravstvena zaštita. Predložili smo da se ovo briše, jer ova država ima zakon o javnim nabavkama. Smatramo da treba da se primenjuje i u ovoj oblasti.
Nije nam jasno, nismo dobili danas odgovor kako će funkcionisati te centralne nabavke, kako će se vršiti distribucija, pogotovo 200 opština u Srbiji. U okviru svake opštine i grada imate na desetine apoteka. Kako će građani Srbije u svakom trenutku kupiti lek u apoteci ukoliko bude sistem kako ste predvideli pokušao da funkcioniše? Sigurni smo da to neće da uspe, bez obzira na vašu dobru volju i nameru da se tu sprovedu neke uštede, da možda mislite da će to biti efikasnije. Na terenu se to nije tako pokazalo.
Obavili smo niz razgovora sa ljudima koji se ovim poslom bave godinama. Njihova želja je da sve funkcioniše potpuno normalno. Bez obzira na neka sredstva na iznos novca koji se za to koristi, fizički je nemoguće da se sve ovo sprovede i da se uradi.
Ono što želim da vas pitam na kraju ove rasprave, pošto je ovo poslednji amandman koji sam potpisao, to je pitanje koje prenosim od ljudi koji se bave ovim poslom i koji su farmaceuti, rade u apotekarskim ustanovama širom Srbije – znate da marža na lek apoteka u ovom trenutku iznosi 12%, bez obzira da li je lek sto dinara ili je deset ili 50 ili 100.000 dinara, da li je tačno da će Ministarstvo zdravlja, a Vlada to usvojiti, kroz Uredbu ili na neki način sprovesti da se po receptu plaća 63 dinara apotekama, odnosno apotekarskim ustanovama, bez obzira na količinu, na broj lekova na receptu, bez obzira na iznos cene koštanja određenog leka? To u startu smanjuje prihode apoteka za 30%.
Zamolili su me da čujemo to od vas. Mislim da ste vi pozvani i kompetentni da nam date odgovor, ne zbog nas, već zbog stotine i hiljadu ljudi koji se bave ovim poslom, koji su svakoga dana na usluzi svojim sugrađanima, da bi im pružili ono zbog čega su i došli u apoteku. Hvala.
Hvala vam. Ipak ste danas proveli ceo dan sa nama ovde i dobili smo odgovore na neka pitanja i dobili smo neka obećanja koja ste dali ovde da ćete ispuniti. Želimo vam u tome uspeh zbog ljudi koji koriste zdravstvene usluge u sistemu zdravstva Republike Srbije.
Podsećam vas još jednom, rekli smo vam, čekamo vas za par meseci, da vidimo da li će to biti ispunjeno. Možda se nismo razumeli, ne radi se o tome. Apotekar ne može da izda neki lek ukoliko lekar nije prepisao recept za taj lek. Ne bih voleo da neko protumači da sad neko ko radi u apoteci da ako ima lek za 100 dinara, hoće da proda nekom pacijentu lek koji košta hiljadu ili 10.000 dinara. Znači, da se ne dovodi u zabunu niko, oni rade čestito i pošteno svoj posao. Ograničili ste lekari, ne vi, nego prethodna Vlada, odnosno zakoni i uredbe koje su donete. Ograničili ste lekare kako da rade svoj posao.
Nama nije interes da građani piju, koriste i upotrebljavaju loše medikamente, već da im pružimo najbolju moguću zaštitu sa najboljom kontrolom, najvećim uštedama i racionalnim trošenjem sredstava iz budžeta, za koji svi odvajamo, bez obzira da li radimo u Skupštini i kolika su naša primanja i koliki su naši doprinosi ili su u pitanju poljoprivrednici ili bilo ko.
Hvala vam na ovim informacijama, to će i njima koristiti, ali mislim da je jedna javnost, transparentnost u čitavom ovom postupku dobra da bi unapred sprečili neke stvari.
Danas ste imali prilike da čujete da smo podneli niz amandmana sa kojima su se složile poslaničke grupe i iz opozicije i iz vlasti. Niste prihvatili ni jedan. Na tome ne mogu da vam se zahvalim, ali mogu da vam obećam da ćemo budno pratiti ono što ćete raditi u narednom periodu. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Dinkiću, vi ste kao stari ministar u novoj Vladi najavili novu ekonomsku politiku Vlade. To se vidi, dobili smo novu "Agrobanku", za neki dan dobićemo novi budžet, nakon toga novu "Železaru", novi JAT, Novu godinu i ko zna šta sve novo, ali danas treba da vidimo kako izgledaju nove ad hok mere najnovije Vlade.
Mi iz DSS nismo zanemarili ekonomsku krizu i svi pokazatelji govore o pravom ekonomskom sunovratu u odnosu na 2008. godinu, a za to je, kako čujemo, kriva stara Vlada sa kojom vi nemate ništa.
Predlog ovog budžeta je nerealan, prognoze Vlade su nerealne jer su zasnovane na proizvoljnoj i na potpuno neutemeljenoj projekciji osnovnih makroekonomskih pokazatelja, tako da je po nama pitanje vremena, verovatno će to biti druga polovina 2013. godine, kada ćemo ovde usvajati rebalans budžeta sa znatno većim deficitom nego što je to predloženo ovim budžetom.
Napravili smo ozbiljnu analizu privrednih dešavanja i kretanja u 2011. i 2012. godini. Zaključili smo da predviđeni rast u 2013. godini, o kome ste govorili, može da se dogodi samo ako gospod Bog učini da ova godina bude izuzetno rodna kako bi se to stanje popravilo.
Javni dug od 2008. godine se udvostručio u odnosu na učešće u BDP na 60%, ali i za to je kriva prethodna Vlada sa kojom vi nemate ništa. Samo uz zluradi optimizam možemo očekivati da će do 2020. godine doći na granicu od 45%, kako to predviđa zakon. Nije nam prihvatljivo, nije jasno i smatramo da nije realno - na osnovu čega je projektovan izlazak iz recesije i povećanje BDP od 2%? Na papiru sve to lepo zvuči, mogli ste da napišete da će biti i 4 ili 6%. Vi ste napisali da će inflacija, odnosno procenili ste da će inflacija iznositi 5,5%, a realno je da će biti dvocifrena u narednoj godini. Sve što ste rekli zvuči sjajno, ali jednostavno ne može da se ostvari.
Prihodi su planirani suviše optimistično. To je moguće da se dešava zbog izuzetno povećane inflacije. Ne znam na koji obračun ste radili inflaciju, da li je to 10%, ali sve procene govore da će do kraja godine biti 12%. Rast prihoda od poreza na dohodak građana u situaciji kada imamo smanjenje zaposlenosti, kada imamo pad realnih zarada, prosto je nerealno procenjen i neće se ostvariti. Prihodi u ovom budžetu su veštački povećani, da bi se u stvari prikrio pravi manjak budžeta. Najavili ste i da ćete voditi restriktivnu monetarnu politiku, sve da bi se održao privid da zarade i plate neće padati, ali inflacija će, siguran sam, učiniti svoje.
Mislio sam u ovom izlaganju da se osvrnem i na mišljenje MMF, ali čuli smo od vas pre neki dan da su oni nestručni, da prosto nemaju pojma o čemu pričaju, tako da se na to nećemo obazirati.
Planirate izuzetno snažno smanjenje deficita sa 6,7% na 3,6%. To je zaista neophodno da bi se zaustavio nekontrolisan rast javnog duga, ali sigurni smo da će on znatno biti veći od 3,6% i da će se približiti cifri od 5%.
Budžetski deficit je ozbiljno potcenjen, pre svega zato što su prihodi veštački naduvani. Ono što nismo videli, a nismo čuli ni od vas, to jeste koliki je skriveni deficit, odnosno kolike su preuzete obaveze koje nisu plaćene na centralnom nivou, dug javnih preduzeća i lokalnih samouprava?.
Ako probijete planirani deficit ovim budžetom, a tvrdim da će se to dogoditi, dodatna sredstva ćete sigurno obezbediti nekim novim zaduživanjem. Predviđate stopu rasta od 2%, za 2014. godinu da to iznosi 3,5%, a onda osam godina po 4%. Svi znamo da rast pre svega zavisi od privlačenja stranih investicija i od realizacije velikih infrastrukturnih projekata, ali svi veliki infrastrukturni projekti koji su predviđeni za narednu godinu treba da se realizuju iz zaduživanja. Kamate koje ova država treba da plati u narednoj godini veće su od budžeta za odbranu i poljoprivredu Srbije za narednu godinu.
Vi i nova Vlada nastavljate kontinuitet i politiku stare Vlade kada su u pitanju plate i penzije, zato što predviđate njihovo zamrzavanje. Nismo čuli ovde ništa od onih čuvenih 3P, da penzije prate plate, obzirom da će inflacija biti znatno veća i da će one biti realno mnogo niže nego što su danas.
Poreski sistem, kako je napravljen, nije stimulativan, već je predviđen tako da isključivo poveća prihode budžeta, ali samo na papiru. Ne može se to tako planirati, jer smatramo da povećanje poreza ne znači automatski i povećanje prihoda, to sve zavisi i od privatizacija koje će biti u narednoj godini i od prihoda koji će se po tim osnovama sliti. Ne verujem da će se neki novi "Maksi" prodati pa da se porez od toga ubere u budžet Republike Srbije.
Ono što je nama potrebno, svakako jeste da problemi privrede mogu da se reše jednim ozbiljnim, kako ste vi rekli, radikalnim zaokretom, pre svega promenjenom politikom Vlade i okretanjem prema nekim državama koje zaista žele da ulažu u ovu zemlju bez ikakvih političkih uslova. Neophodna je sveobuhvatna reforma javnog sektora, reforma državne administracije, javnih preduzeća, zdravstvenog, obrazovnog i penzionog sistema. Tek tada će budžet Republike Srbije imati razvojnu komponentu, ovako on nije ni socijalni, ni razvojni. Mi ga doživljavamo kao švedski sto sa koga će uzimati ko kako stigne i kako budže želeo u narednim godinama. Hvala najlepše.
Hvala vam gospodine Dinkiću. Zaista izuzetno cenim vaš trud i vašu energiju i dozvolićete mi da vam kažem zašto imam bojazan da se ovo neće ostvariti. Zato što DSS nije u Vladi kao što je bila u periodu o kom ste govorili, između 2004. do 2006. godine. Zato što smatram da Vlada RS nakon Vojislava Koštunice nije imala jakog premijera i odgovorite nam danas da li ste trpeli pritiske od gospodina Koštunice kada je bio predsednik Vlade ili od drugih ministara koji su bili u toj Vladi? Imao sam to zadovoljstvo da kao narodni poslanik DSS glasam za budžet kada ste predložili da on bude u suficitu. Naše kritike su krajnje dobronamerne i to ste dobro rekli. Prihodna strana kako ste je procenili, videćemo da li će se ostvariti. Rashodna hoće sigurno, jer ono sve što ste predvideli će se potrošiti, a da li će biti manje tih sredstava kao što Fiskalni savet predviđa 25 milijardi dinara, to ćemo videti. Mi ne vidimo značajne uštede u ovom budžetu. Nas izuzetno brine što će dugovi iz zdravstva biti pretvoreni u javni dug i sigurni smo da će se to ostvariti i na visinu javnog duga i na deficit koji će biti u 2013. godini. Hvala vam najlepše.
Hvala, gospodine predsedniče.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Pastor, vidite kako kod nas u parlamentu može da bude interesantno kada nema direktnog prenosa u Skupštini, skoro isto kao derbi između Partizana i Nefčia.
Složiću se sa vama da je ovo političko pitanje, da je ovo finansijsko pitanje i, naravno, da je ustavno-pravno pitanje, ali pažljivim čitanjem Predloga zakona koji je došao iz Skupštine Vojvodine, zaista se plašim da je ovaj predlog zakona protivustavan, jer ako se doslovno pročita ono što je napisano, on predviđa da Vojvodina dobije šest puta manje sredstava nego što je to predviđeno Ustavom Republike Srbije. Vratiću se nešto kasnije na to.
Poznato je da je 13. jula Ustavni sud Republike Srbije proglasio 22 nadležnosti, koje su Zakonom o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine predviđene, kao neustavne. Nakon tri godine od zahteva DSS kada smo tražili ocenu ustavnosti tog zakona, Ustavni sud je doneo određenu odluku, proglasio ih neustavnim i, nažalost, nakon toga ništa se nije promenilo, barem u ovoj skupštini gde je trebalo o tome da se razgovara.
Ovaj protivustavni pravni hibrid je predvideo neke institucije koje ne smeju da egzistiraju u Vojvodini, predvideo je nadležnosti za Vojvodinu koje njoj ne pripadaju i, nažalost, otvorio mnoge probleme između odnosa državnih organa vlasti i pokrajinskih organa vlasti. To nikome od nas iz DSS ne može da bude drago.
Nakon ove odluke, o tome ste nešto i sami govorili, a i mnogi narodni poslanici danas, usledile su mnoge, po meni, nećete mi zameriti, neprimerene reakcije da se tom odlukom osporava autonomija Vojvodine, da je to politička odluka i čak su neki funkcioneri AP Vojvodine govorili da sudije Ustavnog suda nemaju dovoljno pravničkog znanja kada su doneli takvu odluku. Vi ste rekli da se ne možete odreći nadležnosti koje imate na osnovu zakona, iako su one protivustavne. Bilo je pokušaja da se pitanje Vojvodine internacionalizuje. Bilo je pokušaja i ideja da se donese poseban ustavni zakon koji će regulisati pitanje statusa Vojvodine. Bilo je čak i inicijativa da se zbog toga promeni Ustav Republike Srbije.
Demokratska stranka Srbije je pre tri godine u skupštinsku proceduru predala Predlog zakona o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine. Tri godine čekamo da dođe na dnevni red taj zakon, za razliku od vašeg predloga koji je po hitnom postupku uvršćen na današnju raspravu. Nemam ništa protiv, treba da razgovaramo o tome, ali i kao inicijalni i polazni akt svakako treba razgovarati o našem predlogu, kad već Vlada nije našla za shodno da u međuvremenu predloži zakon o utvrđivanju nadležnosti Vojvodine.
Ovim predlogom zakona vi na osnovu Ustava tražite da Vojvodini budu prebačena određena sredstva. Danas sam čuo od vas, i drago mi je, da ta sredstva neće biti korišćena za finansiranje nadležnosti koje je Ustavni sud proglasio protivustavnim. Verovatno u određenom strahu da ove nadležnosti ne budu uklonjene, predstavnici pokrajinske administracije su iznosili čak i optužbe na račun Vlade, da im se uskraćuju prava i da se krši autonomija. Umesto da Vlada u skladu sa Ustavom predloži zakon, mi smo stekli utisak da je došlo do pregovora između republičkih i pokrajinskih organa. Vi ste nam danas objasnili da su to bili razgovori i konsultacije u cilju da se pronađe najbolje rešenje.
Gledao sam predsednika Vlade, gospodina Ivicu Dačića, koji je u razgovoru sa gospodinom Pajtićem pokazivao neku fasciklu u kojoj se, kako je rekao, nalazi Ustav i Statut AP Vojvodine, a ja imam fasciklu u kojoj se nalazi odluka Ustavnog suda i samo tražim da se to u ovoj skupštini i u Skupštini Vojvodine ispoštuje.
Da se podsetimo, zahvaljujući jednoj naopakoj proceduri, ovaj zakon o nadležnostima Vojvodine je proistekao iz Statuta Vojvodine, umesto da bude obratno. Statut Vojvodine je u direktnoj suprotnosti sa zakonima države Srbije kada je reč o finansiranju Vojvodine. Statut Vojvodine predviđa da će AP Vojvodina sama utvrditi stopu prihoda, samostalno.
Statut Vojvodine daje mogućnost zaduživanja protivno Zakonu o javnom dugu Republike Srbije koji ne predviđa takvu mogućnost. Tu se čak pominju i određeni dopunski transferi, to je plan koji ne postoji u pravnom sistemu Republike Srbije.
Istakli smo danas u raspravi da oko poštovanja Ustava nema pregovora, nema dogovora. Može da se razgovara kako da se izađe iz određenog problema. Mi smo čak predložili amandman na ovaj predlog zakona bez obzira da li će on biti usvojen u Skupštini ili ne, da se tačno odredi i utvrde koliki su prihodi i koliki su rashodi autonomnih pokrajina u Republici Srbiji. Onda se tačno zna – Vojvodina je dobila toliko sredstava po svim osnovama koje joj pripadaju i da li je to 7% budžeta ili nije.
Mi zahtevamo zaista da se obustavi hitno finansiranje određenih nadležnosti koje je Ustavni sud osporio i zahtevamo da se prekine ta kampanja stvaranja napetosti, izazivanja nekog neprirodnog rivaliteta između Novog Sada i Beograda, između Vojvodine i, da kažemo, centralne Srbije. Čemu internacionalizovati tzv. vojvođansko pitanje? Neću da verujem da je razlog za to što lakše učimo strani jezik nego što možemo da pronađemo zajednički jezik. Možemo da ga pronađemo i u ovom parlamentu ukoliko zato postoji dobra volja. Vi ste pozvali predstavnike EU da pojačaju pritisak na Srbiju da vrše nadzor nad radom Ustavnog suda Srbije i kontrolu sprovođenja Ustavnog suda Srbije.
Po meni, ne znam da li ste toga svesni, to je opasan nasrtaj na suverenitet Republike Srbije. Štefan File i sveprisutni Jelko Kacin sada će se baviti nadziranjem kako se primenjuje Ustav Srbije. Da li to znači da EU treba da tretira Srbiju kao protektorat? Gospodine Pastor, podsećam vas, nadgledanje rada sudova u Srbiji bila je tema 1914. godine, kada je Austrougarska ultimatumom tražila da se poštuju neki njeni zahtevi i mislim da je sramota da neko vek nakon toga to traži od EU.
Govorili smo o kontroli "Razvojne banke Vojvodine", o kontroli trošenja novca iz Fonda za kapitalne investicije. Vi ste rekli da državni organi mogu da uđu. Da li ste pozvali kao predsednik Skupštine nekad državne organe da intervenišu i da izvrše proveru? Zašto niste raspravljali tri godine o izveštaju o finansijskom poslovanju Fonda za kapitalne investicije? Za razliku od toga, pokrajinska administracija je treći put dokapitalizovala "Razvojnu banku Vojvodine" sa 15 milijardi dinara odnosno 150 miliona evra.
Čitao sam danas amandmane koje je podnela pokrajinska skupština na budžet. Tu se, između ostalog, traži i 43% od akciza ubranih na teritoriji Vojvodine. To nije pitanje u ovom trenutku za nas, to je pitanje za ministra finansija, gospodina Dinkića, da li će on da kaže da to može ili ne može, jer nama nije jasno šta je 7% budžeta i na šta se to odnosi na osnovu Zakona o budžetskom sistemu. Mi smo bili protiv Zakona o budžetskom sistemu u ovoj skupštini pre mesec i po dana, jer smo pretpostavili do kakvih problema može da dođe kada je nefinansijska imovina uključena u budžet.
Demokratska stranka Srbije se zalaže do poslednjeg atoma ako treba u ovoj Skupštini da 7%, kako predviđa Ustav, sredstava bude prebačeno AP Vojvodini do poslednjeg dinara. Naravno da se svaki taj dinar troši samo u skladu sa Ustavom i zakonima ove zemlje. Govorili smo o tome danas, a to ste i vi potvrdili, poslanici iz Vojvodine, da je poslednji put 7% Vojvodina dobila za vreme Vlade Vojislava Koštunice i vi ste rekli da je to ustavno-pravno korektno rešenje. Nije vam 7% prebacivala Vlada koju ste vi podržavali u prethodnom periodu i nemojte mi reći ako niste dobili 7% da niste dobili 4% ili da za 12 godina nije ništa stiglo, pa da zbog toga Vojvodina nije, recimo, lokomotiva razvoja, nego je neka dresina.
Postoji mnogo problema ispod Save i Dunava koje nećemo rešiti tako što ćemo jedni druge optuživati, već hajde da se poštuje ono što se i u ovom domu dogovori.
Kada sam rekao malo pre da je ovaj zakon protivustavan, ja znam vašu nameru, vi ste tražili 7% od ukupnih prihoda i primanja, a prema Zakonu o budžetskom sistemu, to se odnosi na poreske prihode. Ali, ovako kako ste predložili da izuzetno u slučaju Vojvodine se to odnosi samo na neporeske prihode, to je onda iznos od 136 milijardi i 400 miliona dinara. Tu je ta razlika od devet milijardi. Niste uključili i jedan i drugi deo. Ako bi ovaj zakon bio primenjen ovako kako ste ga predložili, vi bi dobili devet milijardi a ne 60 i nešto, kako to tražite ovim predlogom.
Dame i gospodo, zbog vremena zaista želim na kraju da kažem da nijedna, ali slovima, ali nijedna protivustavna nadležnost ne sme da opstane u našem pravnom sistemu. Zahtevamo od Skupštine Vojvodine da promeni Statut Vojvodine, da ga upodobi, da mi ovde raspravljamo o Zakonu o nadležnostima AP Vojvodine i da konačno skinemo sa dnevnog reda određene sukobe, nesuglasice i sve ostalo. Pitanje Vojvodine, Srema, Banata i Bačke rešeno je još 1918. godine i to se neće promeniti. Hvala vam najlepše.
Gospodine Pastor, ako ste razumeli da vas optužujem za manjak patriotizma, mogu da vam kažem odmah da ste pogrešno razumeli. Samo kažem da je mesto za rešavanje problema, svih problema u Republici Srbiji, pa i pitanje Vojvodine, upravo ovaj dom i Narodna skupština Republike Srbije.
Da vladajuća većina u prošlom sazivu nije usvojila Zakon o prenosu nadležnosti AP Vojvodine kako je bio predložen, već da je poslušala i prihvatila naše amandmane, ne bi došlo do ovog problema, ne bi se ovim bavili danas. Zbog toga smo podneli inicijativu Ustavnom sudu, zbog toga je ta inicijativa dobila potvrdu da smo bili u pravu, zbog toga smo podneli novi predlog zakona i to samo treba da se primeni ovde i da se usvoji ovde.
Zbog toga tražimo od gospodina Dinkića da nam kaže koji je to iznos u budžetu na koji se odnosi 7%. Ni vi, ni ja, nećemo se baviti time. Postoji nadležni odbor koji time treba da se bavi, da li su to ukupni prihodi i rashodi, da li su to samo poreski prihodi? Za vreme naše vlade imali ste 7% od ukupnih poreskih prihoda kako je to bilo predviđeno Zakonom o budžetskom sistemu.
Mi se nismo igrali i uključivali nefinansijsku imovinu ili neke druge prihode u budžet i to je iznosilo 7% i insistiramo, tu se slažemo potpuno, da taj iznos bude prebačen AP. Kada to budemo znali, odnosno čuli od predsednika Vlade i nadležnog ministra, koji je to iznos, kažem u obrazloženju Vlade je to prilično zavijeno, onako napisano, da ispada da je protivustavno, da nefinansijska imovina ne može da se proceni tačno, ne može da se proceni njena visina i njen iznos, to ne može da bude argument. Ali, to ćemo pitati gospodina Dinkića koliko sutra, prilikom rasprave o budžetu. Hvala vam najlepše.
Hvala gospodine predsedniče.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, u načelnoj raspravi smo dokazali da ovo nije samo tehnički zakon, već zakon koji treba da olakša carinski postupak i proceduru, koji treba da olakša izvoz, da pojednostavi našim privrednicima određeno funkcionisanje. Nismo čuli kako će se odredbe ovog zakona primenjivati celokupnoj teritoriji Republike Srbije. Pre svega, tu mislim na prostor KiM, s obzirom da imamo jasnu opstrukciju od EU i Svetske trgovinske organizacije kada su prihodi od carina u pitanju.
Ovaj zakon je izmenjen zato što su predstavnici špedicije dokazali njegovu neustavnost. Ustavni sud Republike Srbije je u julu mesecu, mislim 12. jula, doneo odluku kojom se proglašava neustavni način obračuna kamata na carinski dug po komfornoj metodi. Ovaj zakon to menja.
Naš amandman ide u pravcu da sprečimo nove troškove, pre svega budžeta Republike Srbije, i tužbe koje bi mogli oštećeni da podnesu u ovom periodu. Zbog toga predlažemo da ovaj zakon stupi osmog dana od dana usvajanja, da se ne čeka 1. januar, odnosno 31. decembar ove godine, kako bi sprečili da novac građana Srbije ode na neke sudske postupke, naknade šteta koje će biti zahtevane od strane špeditera koji su ovim zakonom i ovom neustavnom odredbom oštećeni. Hvala najlepše.