Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Mlađan Dinkić

Govori

Gospodine Dačiću, jeste li vi uopšte čitali budžet? Jeste li uopšte slušali šta priča Radulović? Jeste pogledali strukturu budžeta Ministarstva privrede? Trista miliona evra u situaciji kada država nema para baca se.
Obraćam se premijeru Dačiću.
Premijer je pominjao moje ime u kontekstu vođenja ekonomske politike u kontekstu prethodnog perioda. Upravo to hoću da kažem.
Šest puta su veće subvencije za propala društvena preduzeća u ovom budžetu, nego što su bila ove godine. Dvadeset milijardi dinara, o kojima se pričalo i koje je pominjao Radulović, je bacanje para. To je čista subvencija. To nije investicija.
Nema investicija za poljoprivredu, nema investicija za zdrave fabrike, a daje se ček nekih 20 milijardi dinara za bivša preduzeća u restrukturiranju, još ministar pred živim premijerom ovde kaže da su bivša propala društvena preduzeća budućnost srpske privrede. Gospodine Dačiću, gde ste našli tog ministra privrede? Svaka vam čast.
Ono što treba uraditi, kad ste već spominjali dugove, vi nemate u vašem budžetu razduživanja. Znam da mora da se pozajmi da bi se finansirala tekuća potrošnja, ali zašto niste planirali prevremenu otplatu tih najskupljih kredita o kojima sada Dačić govori. Govori o skupim kreditima, i to je tačno, od 2008. godine, ali naša primedba je zašto nema plana u budžetu za prevremenu otplatu tih skupih kredita?
Poštovana predsedavajuća, uvaženi ministre, dame i gospodo narodni poslanici, URS ne može da glasa za ovaj budžet, jer ne smatramo da je ovde urađen onaj pomak koji je Srbiji potreban. Naprotiv, mislimo da je budžet urađen po inerciji. Video sam da nema entuzijazma kada je Veroljub Arsić govorio. Slušao sam ga u ovoj Skupštini više puta, a sada kao da je na parastosu pričao. Nije bilo entuzijazma u odbrani budžeta od strane najjače poslaničke grupe.
Ovde su govorili i premijer, a možda ste i vi to pomenuli, nisam siguran, ali su pominjali poslanici vladajuće većine, kako se u prethodnom periodu neodgovorno zaduživalo, kako se neodgovorno trošio novac, a ja vas pitam u čemu je razlika u ovom budžetu? Da li se zaduživanje zaustavlja ili se povećava? Da li se novac troši odgovorno ili neodgovorno?
Najveći problem ovog Predloga budžeta je što ne daje nikakvu perspektivu da će ljudima biti bolje. Ako ste predvideli nikakav privredni rast, ako nema privrednog rasta i ako se smanjuju realne plate i penzije, ako se smanjuju subvencije poljoprivredi, ako nema podsticaja za investicije u privredi, pa čemu ljudi da se nadaju? Plus, sami kažete da trošak kamata raste neumoljivo, raste eksponencijalno, da su kamate bile 14 milijardi dinara 2008. godine u budžetu, a ove godine su 114 milijardi. Kada kažem ove, mislim na planiranu 2014. godinu. Pitam vas, zašto ništa ne preduzimate da prevremeno otplatite kredite i da tu zaista katastrofalnu situaciju sa eksponencijalnim rastom kamata zaustavite?
Mogu da razumem kada se kaže da nema dovoljno para u budžetu. Uopšte neću da govorim o prihodnoj strani budžeta. Vreme će pokazati da li je ono dobro projektovano ili ne. Nije lako to projektovati dobro. To dobro znam, jer sam imao prilike i sam da to vidim.
Međutim, govoriću o rashodima, nešto na šta vi, kao ministar finansija, i sve vaše kolege morate da utičete. Moje pitanje za vas, gospodine ministre, je kako ste mogli da dozvolite gospodinu Raduloviću tako skandaloznu strukturu rashoda u Ministarstvu privrede? Zašto ste ga pustili da pobegne ovde iz Skupštine? Čekam da ceo dan razgovaram sa njim, a on vas je ostavio. Ne želim da vi stalno slušate nešto što treba on da čuje, ali kada je takva situacija, bojim se da ćete morati opet vi da slušate, pa da mu prenosite, ili neka se vrati ovde, pa ko čovek da razgovara, a ne izdeklamuje ono što je imao, pa je pobegao iz Skupštine.
Prvo, ono što je veliki problem i što je cela Vlada sakrila od javnosti, subvencije u narednoj godini, ne da nisu smanjene, nego su mnogo veće. Šest puta su veće subvencije za tzv. društvena preduzeća u restrukturiranju, nego što su bila ove godine. Za sledeću godinu na ime subvencija tim propalim preduzećima još od pre 20 godina daje se 20 milijardi dinara. Toliko nije dato u poslednjih šest godina zajedno, ukupno. Da li je to odgovorno trošenje novca ili je to rasipanje novca?
Rekao je vaš kolega ovde jutros – cilj ministarstva koje on vodi je zdrava privreda. Što onda nezdravim preduzećima sipa šest puta više novca nego što je to bilo ove godine? Čemu služi 20 milijardi dinara koje će se dati preduzećima u restrukturiranju? Kako je moguće i da li je to tačno, kažite mi vi kao ministar finansija, da li vi podržavate stav ministra privrede da je razvojna šansa Srbije u preduzećima u restrukturiranju, da je to najveća šansa srpske privrede, da treba dati 20 milijardi dinara za operaciju koju on zove čišćenje bilansa?
Pitam vas da li znate koliki je to novac, 200 miliona evra? Da li znate za šta će to poslužiti? Da li ste sigurni da ne otvarate Pandorinu kutiju? Kada isplatite tih 20 milijardi, da vam neće tražiti posle 200 milijardi, jer neće dobiti svi oni koji su nekada radili u preduzećima u restrukturiranju, jer neka su u međuvremenu otišla u stečaj, neće dobiti taj novac, npr. „Viskoza“, npr. „Zorka“ iz Šapca. Ima puno preduzeća koja ne rade više, a ista ta prava koja dajete FAP-u, koja dajete IMT-u, IMR-u, tražiće vam i oni.
Uopšte niste svesni kakvu Pandorinu kutiju otvarate i da usmeravanjem najvećeg dela budžeta Ministarstvo privrede na propala društvena preduzeća u restrukturiranju vi radite, ne vi lično, nego gospodin Radulović, dvostruku obmanu. On se prvo pojavio ovde kao neki ultraneoliberal, pa je pričao dva meseca kako treba samo ambijent da se popravi, pa će ljudi da pohrle i u Gadžin Han, i u Surdulicu, da investiraju, samo da se napravi dobar ambijent.
Ne kažem da ne treba popraviti ambijent. Kritikujem samo zašto za 100 dana, evo, sutra vam je sto dana Vlade, nisam čuo da se iko pohvalio za tih 100 dana. Zašto taj ambijent nije popravljen? Zašto nije ugovorena nijedna nova investicija?
Ako je ključna stvar u Ministarstvu privrede da se da 20 milijardi dinara za preduzeća u restrukturiranju i da se ona vide kao okosnica uspona srpske privrede, teško nama, ako će naš privredni oporavak da se bazira na tome šta će biti sa IMT-om, IMR-om, FAP-om i ostalim preduzećima koja nisu stradala, kao što reče vaš kolega, u nekim pljačkaškim privatizacijama. Niko nije hteo da ih kupi 20 godina. Kakva pljačkaška privatizacija?
Kada pogledate ko su te firme u restrukturiranju – „Petar Drapšin“ iz Mladenovca, „21. oktobar“ iz Kragujevca, „Industrija stakla“ u Pančevu, IMT, IMR, „Prva petoljetka“, „Zastava kamioni“, „Zastava specijalna vozila“. Mogu da vam nabrajam, ima toga desetine i desetine. Sada nama ministar privrede drži govor o nekim tzv. pljačkaškim privatizacijama koja su ta preduzeća uništila, a ta preduzeća, zapravo, nikada nisu ni bila privatizovana, jer niko nije hteo da ih kupi od ozbiljnih kompanija.
Da li možete da rešite pitanje tih preduzeća tako što ćete im očistiti bilanse sipajući u bunar 20 milijardi dinara? Bojim se da ništa nećete time uraditi. Šta će da radi npr. neko sa čistim bilansom FAP-a? Hoće li da dođe da investira, kao što kaže ministar privrede, samo ako vi očistite bilanse kompanije koja ima opremu od pre 40 godina ili će to da se desi sa IMT-om, IMR-om? Neverovatno je da u uslovima ovakve štednje, gde ste, što bi rekli, zavrnuli ruku i penzionerima i lekarima i profesorima, vi puštate ne malu stavku, nego šest puta više subvencija za ta preduzeća u restrukturiranju. To više nije problem samo ministra Radulovića. To je pitanje vašeg većeg budžetskog deficita.
Hajde da ste dali taj novac, tih 20 milijardi dinara za podsticaje investicija u neke zdrave projekte, a vi niste predvideli u budžetu niti novac za ugovore koji nisu zaključeni, a jesu potpisani predugovori i sa finskim „PKC“, koji u Smederevu treba da otvori hiljadu i po novih radnih mesta u industriji kablova za kamione.
Nije predviđeno 10 miliona evra učešća u kapitalu zajedničkog ulaganja sa „Gorenjem“, koji u Zaječaru treba da izgradi fabriku sa „Panasonikom“, da proizvede milion veš mašina godišnje i da obezbedi 250 miliona evra od izvoza. Niste predvideli novac niti za zajednička ulaganja sa „Mubadalom“. Evo, ja sam zamenik Komiteta sa Emiratima. Nigde ne vidim u budžetu novac. Kako ćemo da radimo ovu fabriku, komponenti za avione, a možemo da je radimo, potpisali smo Memorandum o razumevanju, ako nema para za to? Kako je moguće da iz investicija u izvozno orijentisan sektor nema novca, a dali ste 20 milijardi dinara u bunar preduzećima koja niti imaju tržište, niti imaju tehnologije, i imaju radnike koji sada nemaju posla zato što nemaju tržište?
Ono što je takođe loše, smanjili ste subvencije poljoprivredi. Po zakonu koji je ova Skupština izglasala, 5% budžeta Srbije treba da se opredeli za poljoprivredu, ne zato što je to cifra, nego zato što je poljoprivreda uz auto-industriju jedina grana koja je ove godine doprinela rastu BDP od 2,4%.
Zato vam predlažem da pogledate amandmane URS. Jedan od amandmana predlaže i da se 9,5 milijarde dinara doda poljoprivredi. Evo, ovde je i ministar poljoprivrede, gospodin Glamočić. Pitajte njega da li je korisnije dati tih 9,5 milijardi za poljoprivredu ili ovim propalim preduzećima u restrukturiranju? Za šta mi predlažemo da taj novac treba raspodeliti, na pet osnovnih stavki. Prvo, to su bespovratna sredstva za investicije. Bez investiranja u poljoprivredu, ne može se podići produktivnost i Srbija će i dalje izvoziti tri puta manje po jednom hektaru nego Hrvatska i 30 puta manje po hektaru nego Holandija.
Treba da napravite program da se poljoprivrednicima, kao što je to bilo 2005. i 2006. godine, odobrava od 30 do 50% bespovratnih sredstava za investicije u novu opremu, u izgradnju staklenika, plastenika, za sve ono što može da poveća produktivnost u poljoprivredi. Potrebno vam je dve milijarde dinara za tu namenu.
Druga stvar, mi vam predlažemo da opredelite dodatnih 2,7 milijarde dinara za dodatne subvencije za direktna plaćanja po hektaru. Mislimo da treba na neki način podstaći i ona manja poljoprivredna gazdinstva koja su u većini u Srbiji. Danas svi imaju šest hiljada dinara po hektaru, bez obzira da li su mali ili veliki. Mislimo da bi mala domaćinstva, koja imaju obradivo zemljište do pet hektara, trebalo da imaju devet hiljada dinara po hektaru, dakle, 50% više od onih koja su veća. Takođe, trebalo bi da stimulišete ona gazdinstva čiji su nosioci mladi do 40 godina i žene i njima dati 50% veću subvenciju od ovih ostalih, dakle, devet hiljada dinara po hektaru.
Zatim, trebalo bi da vratite podršku nekomercijalnim domaćinstvima, najmanje 50 hiljada dinara po jednom članu domaćinstva. To je postojalo u doba kada je Vojislav Koštunica bio premijer, kad sam ja bio ministar finansija. Isplaćivane su naknade tim nekomercijalnim domaćinstvima.
Danas imamo u Srbiji, nažalost, jedan ogroman broj ljudi, 213 hiljada poljoprivrednih penzionera, koji imaju prosečnu penziju od svega 10.200 dinara. To je samo 23% republičke zarade. Ti ljudi ne mogu od toga da žive. Zato je potrebno da one koji ne prodaju svoju robu na tržištu za staračka domaćinstva dati podršku u vidu direktnih plaćanja od 50 hiljada dinara po članu domaćinstva. Mi smo izračunali da to košta tri milijarde dinara.
Treba da opredelite dodatne pare za ruralni razvoj i, takođe, da se ne bi dešavali skandali poput ovog sa aflatoksinom, da izdvojite dodatna sredstva za kontrolu bezbednosti hrane, za kontrolu kvaliteta i za proveru bezbednosti hrane. Za obe ove namene potrebno je milijardu i 450 miliona dinara.
Dakle, naš predlog je – skinite sa razdela Ministarstva privrede, sa ove stavke subvencije, društvenim, propalim preduzećima 9,5 milijardi i napravite sevap, dajte to poljoprivredi. Raspodelite, ako želite, i na drugačiji način, ali uložite tamo gde možete novac da vratite, a ne tamo gde će to biti bačeno, potrošeno i pitanje je čemu to služi.
Sledeća stvar koju mi smatramo da treba da uradite, ne možete da očekujete da vam stabilizacioni program uspe ako ne uradite još dve stvari - ne ubrzate privredni rast, sasvim suprotno od ovoga što će se desiti. Vi ga usporavate.
Vi ste rekli u vašoj prognozi ekonomske politike koja je sastavni deo u obrazloženju budžeta da očekujete rast od svega 1%. To je više nego dva puta niže nego ove godine, ali neće ni toliko biti, jer kada ste smanjili potrošnju, kada ste smanjili ljudima realne plate i penzije, nije moguće da bude uopšte bilo kakvog privrednog rasta. S druge strane, nemate podsticaje direktnim investicijama.
Zašto se stideti toga? Zar zbog toga što je ovaj ministar što je pobegao napravio čitavu kampanju da uništi Fond za razvoj, da uništi SIEPA-u, instituciju koja je dobrim delom zaslužna za poboljšanje našeg imidža, makar u delovima nekih industrija kao što je automobilska?
Zahvaljujući upravo toj instituciji mi danas ne izvozimo samo pšenicu, kukuruz, i rude, sirovine, nego Srbija izvozi ponovo automobile. Izvozimo hladnjake, izvozimo robu široke potrošnje više vrednosti. Umesto da se to nastavi, prekida se taj program, smanjuje im se budžet da bi se institucija ugasila, a daje se 20 milijardi propalim društvenim preduzećima bez perspektive. Da li znate kada neko od tih preduzeća može imati perspektivu? Pa, ako nekome platite da dođe tamo i da investira. To smo radili i mi kada smo „Fijat“ dovodili u „Zastavu“. Platili smo da „Fijat“ dođe, inače bi „Zastava“ izgledala isto kao što danas izgleda „14 oktobar“, bez ikakve šanse, bez perspektive, sa radnicima koji non stop izlaze na ulicu i štrajkuju zato što nemaju posla i nemaju plate.
Treba platiti „Mercedesu“ da ode u „FAP“, platiti im isto koliko smo dali „Fijatu“. Mađari su dali „Mercedesu“ 15 hiljada evra po novom radnom mestu da na naprave fabriku u Mađarskoj. U Slovačkoj, u auto-industriji radi 200 hiljada ljudi, Slovačka koja ima isti broj stanovnika kao Srbija. Kod nas puno ljudi sada radi u autoindustirji, a može još više.
Zašto ne krenete u pregovore sa „Fijatom“? Ne mislim vi, nego ovaj koji je pobegao, ministar privrede. Zašto ne krenete sa „Fijatom“ u pregovore da se još jedan novi model automobila proizvodi u Kragujevcu, da se duplira proizvodnja, da se izvozi 300 hiljada automobila godišnje, da se otvori još desetine komponentaša? Pa, to bi bio razvojni deo budžeta.
Konačno, a imaćemo prilike da razgovaramo o tome kada dođe i rasprava o amandmanima, vi ste rekli da je srpska ekonomija voz koji ide punom brzinom ka provaliji, a da vi sada, navodno, zaokrećete. Pa, ne zaokrećete.
Kažite poslanicima koja vam je treća po vrednosti rashodna stavka u budžetu? Na prvom mestu penzije, pa plate, a treća su kamate na kredite. Pitam vas zašto u budžetu za narednu godinu niste predvideli agresivno razduživanje?
Imate ovde saradnike koji, siguran sam, mogu da vam izračunaju, a znam zato što sam ja tražio, izračunali su meni još pre šest meseci, to sam tada rekao Vladi, ako se prevremeno sledeće godine ne otplati 2,5 milijardi evra najskupljih kredita, pre svega na domaćem tržištu, a zatim i nekih inostranih, nema šansi da Srbija stabilizuje javne finansije.
Kompletan program stabilizacije koji je predložen pašće u vodu kroz šest meseci i reći će vam kroz šest meseci, kao što vam je rekao pre nekoliko dana Fiskalni savet, da vam je potrebna dodatna ušteda od 300 miliona evra, a reći će vam još 300 miliona već do sredine sledeće godine.
Zašto treba da otplatite skupe kredite? Pretpostavljam da su vam ovaj grafikon dali, ovaj grafikon koji sam ja uradio dok sam bio u Ministarstvu finansija. On pokazuje ovo što ste pričali usmeno - 135 milijardi dinara će biti kamate u onoj narednoj godini, a ako prevremeno otplatite 2,5 milijarde najskupljih kredita, to će vam pasti na 86. Štedite 50 milijardi dinara. To je ogroman novac i to štedite trajno.
Treba do kraja da otplatite Londonski klub. Predložio sam i pola tog duga smo otplatili ovog proleća. Treba kompletno to da se otplati. Treba da vratite pre vremena one obveznice prve Mirka Cvetkovića, jer nose kamatu 7,25%. Treba prevremeno da otplatite na domaćem tržištu sve što je sa visokom kamatnom stopom i visokom marginom, za „Srbijagas“ dugove, za „Galeniku“, za JAT. Odakle vam taj novac? Na dva načina. Prodajte imovinu koja se danas neproduktivno koristi i sve do poslednjeg dinara iskoristite da otplatite dug, jer će dug da pojede budućnost i penzionera i svih zaposlenih u javnom sektoru, jer ako se to ne učini stalno će svake godine biti potrebno da se smanjuju plate i penzije i tako do kraja života.
Postavlja se pitanje – da li mi hoćemo da životarimo ovde u našoj zemlji ili da živimo? Pa, valjda svi mi želimo da živimo, i naš narod i mi ovde koji sedimo u Skupštini.
Kada neki kažu da je budžet realan, ja mogu da kažem da ste vi knjigovodstveno to izveli kako treba, ali da li ste učinili sve što treba? Niste. Molim vas, prihvatite amandmane URS, prihvatite prevremenu otplatu najskupljih kredita i preusmeravanje ovog uludo trošenog novca u Ministarstvu privrede ka poljoprivredi i ka zdravim investicijama. Hvala puno.
Nemojte da verujete sve vašem kolegi Raduloviću, nego sami pročitajte nešto.
Pogledajte dokument Vlade iz juna meseca akcioni plan za završetak restrukturiranja društvenih preduzeća. Podržala ga Svetska banka, podržala ga cela Vlada Srbije, podeljena sva preduzeća na četiri različite grupe, od preduzeća do preduzeća. Kod vas sedi gospodin Neša Milović, on je radio taj program, pomoćnik vam je ministra, pitajte njega, ako vam već Radulović puni glavu sa dezinformacijama, jer skupo će vas koštati. Zašto? Ove godine, pogledajte budžet, 3,5 milijardi dinara je dato za ta preduzeća u restrukturiranju, a sledeće godine 20 milijardi, šest puta više. To su subvencije. To što ste vi klasifikovali na poziciji 621, ne znači da će vam to uvažiti DRI. Vratiće vam tamo gde mu jeste mesto.
Da li treba da postoji tranzicioni fond? Treba, ali on nikada nije bio na šestici, nikada u istoriji svih budžeta ove države, uvek na četvorci. To je subvencija, jednokratno trošite novac, to je subvencija.
Ono što takođe nije dobro za vas, ako imate kolegu koji za strane investicije kaže da je to kapitalna budalaština, onda danas nam kaže da budućnost srpske ekonomije leži u razvoju domaće privrede, pa se mi ponadamo da misli na privatni sektor domaćih malih i srednjih preduzeća, a on onda kaže – ne, nego dajemo najviše iz budžeta privrede za preduzeća u restrukturiranju. Za njih je potrebno osam do 10 milijardi za tranzicioni fond, ni dinara više. Trošite bespotrebno nekih 12 milijardi.
Ovaj garantni fond, o tome je i Čeda Jovanović pričao jutros, 2003. godine je to …
(Predsedavajuća: Vreme, gospodine Dinkiću.)
… osnovala Vlada Zorana Đinđića, pa je taj koncept napušten jer nije dao rezultat, nije pomogao da se smanje kamatne stope, nego su kredite i dalje dobijala samo ona preduzeća koja mogu da ih dobiju i preko banaka.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, ja se javljam po ovom amandmanu.
Nadam se da ste shvatili šta opozicija želi da vam kaže celo ovo jutro. Zapravo, sam ministar finansija, bez kolega u Vladi koji treba da podstaknu privredni rast, nema nikakve šanse da napravi niti stabilnu situaciju u makroekonomiji, niti može da pomogne povećanje standarda.
Vi ste ovde predložili da do 2017. godine padaju plate i penzije u javnom sektoru. Jeste rekli da će svake godine rasti po 1%, a predviđate već inflaciju. To su vam rekle kolege iz poslaničkih grupa.
Kao neko ko je vodio budžet, razumem šta je ta strategija, ali šta je problem? Ako vi istovremeno nemate u Ministarstvu privrede i Ministarstvu poljoprivrede, pre svega, izvore bržeg privrednog rasta, vi činite da to smanjenje standarda penzionera i zaposlenih u javnom sektoru bude uzaludno, jer ljudima smanjujete penzije i plate želeći da smanjite učešće penzija i plata u bruto domaćem proizvodu, a bruto domaći proizvod je nula. Ne raste.
Vi ste predvideli 1% rast. Nema šanse da imate rast kada ste smanjili budžet za poljoprivredu, kada ste ukinuli posledice za investicije. Ne kažem vi, nego vaše kolege iz Vlade, to sam na početku rekao. Odakle će da se poboljša život ljudi ako nema privrednog rasta? To je pitanje svih pitanja.
Ako pogledate kako se kretao privredni rast u Srbiji, bila su neka bolja vremena, to priznajem i druga situacija u svetu. Od 2004. do 2006. godine bruto domaći proizvod je rastao od 5% do 8% godišnje. Krenuo je da pada kada je izbila svetska ekonomska kriza. Pao je 3,5% u 2009. godini, da bi se onda, zahvaljujući baš tim subvencionisanim kreditima koje je jedan poslanik, kolega ovde iz vladajuće stranke kritikovao, ponovo podigao na 1,6% u 2010. i 2011. godini. Kad su ti subvencionisani krediti ukinuti privredi, onda je ponovo pao u 2012. godini na minus 1,7%.
Bez upumpavanja novca u privredu i bez investiranja u poljoprivredu nema privrednog rasta.
Najbolje je da pogledajte podatke o strukturi rasta u ovoj godini. Ova godina je bolja maltene od svih posle 2007. godine, jer će rast biti 2,4%. Zapitajte se zašto je bolja. Bolja je zato što je poljoprivreda iznela jedan deo toga rasta i zato što su neki delovi industrije to učinili, pre svega, izvozno orijentisani sektori, pre svega automobilska industrija i elektronika, deo farmaceutske industrije, industrija nameštaja. To su grane koje su rasle u ovom periodu.
Da li onda nije logično da se više novca da za poljoprivredu i da se još više novca da za nove investicije u izvozno orijentisane grane i plus da se podstaknu i domaća i srednja preduzeća, da se povežu sa tim najvećim izvoznicima u lanac dobavljača, pa da se proširi i poveća izvozna baza?
Šta hoću da vam kažem? Ako gledate samo jednu stranu, onu koju vi vodite i za koju ste nadležni, a to je fiskalna strana, bez veze sa industrijskom politikom i agrarnom politikom nema niti zemlja šanse za uspeh, niti vi kao ministar finansija, jer vi ovde gasite požar time što napadate najveće budžetske stavke, a to su plate i penzije, njih smanjujete, ali nema tog efekta smanjivanja ako ne raste bruto domaći proizvod mnogo brže nego što projektujete. On ne može da raste bez investicija. O tome ja pokušavam sve vreme da govorim.
Vi radite pola stabilizacione politike. Nedostaje vam ova ofanzivna druga komponenta. Zato je ta mera smanjivanja plata i penzija u odsustvu ovih drugih uzaludna, jer će vam deficit i dalje rasti po osnovu rasta kamata na kredite. To i sami znate, bez obzira što ste smanjili subvencije poljoprivredi, bez obzira na to što ste ukinuli investicije u privredi.
Ono što je najgore, reforme o kojima vi govorite i siguran sam da ih želite, vaše kolege su ih zaustavile u drugim resorima. Pogledajte šta se dešava u privredi. Ako imate ta preduzeća u restrukturiranju, kada sam završio moj mandat, ostavio sam negde oko 150 tih preduzeća. Pa, i dalje je 150.
Zašto čak i za ona preduzeća za koje je bilo interes od ozbiljnih strateških partnera da se investira u njih, da se unaprede, zašto to nije završeno? Zašto je odbijen beloruski „Amkodor“ koji je hteo da preuzme nekoliko delova „Petoltke“, jer je to najjača kompanija u Belorusiji? Zašto niko neće da priča sa ozbiljnim investitorima za „Magnohrom“? Mole ljudi iz rukovodstva, bio sam u Kraljevu, dođite, niko u Vladi neće da primi investitore koji mogu da podignu kompaniju. To je prosto nerazumno.
Zašto nije potpisan ugovor da se gradi nova fabrika „Gorenje“ i „Panasonik“ u Zaječaru, iako smo predugovor potpisali, ja i gospodin Vučić zajedno? Treba da napravi milion veš mašina godišnje i da pravimo 250 miliona evra izvoza, kao da u Zaječaru ima toliko fabrika koje dobro rade. Nema. Potrebno je obezbediti više posla.
Ovo govorim da vi prenesete vašim kolegama, jer vi ako radite u Ministarstvu finansija vaš je postao na fiskalnim stvarima, a Ministarstvo privrede ne radi ništa ili bavi se nekim fiktivnim čišćenjima bilansa propalih firmi.
Pitam vas sada, to sam vas pitao i kad smo pričali u onom našem internom razgovoru – u čemu je svrha čišćenja bilansa kompanija koje su propale još pre 20 godina, IMT, FAP, „14, oktobra“? Kog ozbiljnog investitora zanima potraživanje dugovanja i zalihe FAP-a? Treba li nekome da platite da ode čak u Priboj, pošto to nije blizu i pošto nema dobrih puteva, pa onda da mu dodatno platimo, kao država, da kao „Fijat“ uloži u „Zastavu“, da neko uloži u FAP? Treba li neko „Mercedesu“ platiti to, a ne da se mi plašimo da se FAP ne proda u bescenje, da se „Prva petoletka“ ne proda u bescenje, a 20 godina niko živi da se zainteresuje za njih?
Onda se pravi aritmetička knjigovodstvena operacija čišćenja bilansa, gde se radnici zaluđuju, konvertovaćete vaša potraživanja u kapital. Pa, kom je radniku u interesu da bude suvlasnik FAP-a? Šta da radi sa tim suvlasništvom u propaloj firmi? Ili da bude suvlasnik IMT, sa opremom starom 40 godina? Kako možete da slušate da vas kolega koji vodi privredu zaluđuje sve u Vladi, čitavu javnost, sa tim nekakvim ličnim kartama propalih preduzeća?
Mogu da zamislim i to je u redu da se radi lična karta „Telekoma“, EPS, rudnika zlata, ako ga imamo, ali čemu uopšte raditi? Još traže da te firme, koje nemaju ni za plate, angažuju procenjivačke kuće da im urade izveštaj po međunarodnim računovodstvenim standardima. Pa zašto Ministarstvo ne plati ovlašćene revizore, koje ima po zakonu? Svi ti podaci postoje, treba samo neko da im složi. Ovde teraju ljude koji imaju mašine stare 30 godina, nemaju grejanje u halama, da oni rade izveštaj po međunarodnim računovodstvenim standardima.
Cela Srbija se smeje tom vašem kolegi Raduloviću, ali šta je vaš problem? To što mu se Srbija smeje, to je njegov problem. Vaš problem je što, ako ne bude bilo privrednog rasta, a neće ga biti jer su ukinuti podsticaji za investicije, smanjen budžet za poljoprivredu, džaba to što ljudima koji rade u javnom sektoru smanjujete plate i to ne ove godine, sledeće, nego do 2017. i penzionerima. Kako oni mogu živeti bolje, ako ne raste proizvodnja? To je problem. Razmislite o tome. Ne možete sami na to da utičete, ali ste deo te Vlade gde se bez podrške vaših kolega vi tu zaista uzaludno trudite.
Još jedna stvar. Ove godine, što je zaista veoma bitno, privredni rast biće 2,4 što je bolje nego što je bilo, ali nedovoljno za Srbiju. Moglo je da bude 5%, samo da je građevinarstvo ostalo na istom nivou kao prošle godine. Građevinarstvo, koje je prošle godine inače bilo loše, jer je bilo na 50% ispod pred krizne 2008. godine. Međutim, ove godine u odnosu na tu lošu prethodnu, građevinarstvo je opalo skoro 40% i to je oborilo indeks ukupnog privrednog rasta.
Zašto zaista vaše kolege ne iznesu pred nas poslanike konačno taj zakon o planiranju i izgradnji, gde se ukidaju birokratske procedure? Zašto tri milijardi evra, koje stoje još iz doba 2007. godine za investicione projekte u Srbiju, od Svetske banke, Evropske investicione banke, drugih međunarodnih finansijskih institucija, konačno ljudi koji se bave infrastrukturnim projektima ne krenu da koriste?
Žale se svi da nema para za investicije, a imamo preko tri milijardi ne povučenih kredita na koje se plaćaju penali. Vi to dobro znate, jer se penali plaćaju preko Ministarstva finansija. Tražio sam od ministara da vidimo o čemu se radi, ali nemoguće je to radi u Vladi koja radi ne sa jednim motorom, nego radi sa četvrtinom jednog motora. To je nemoguće. Taj avion ne može da leti, mora da padne i da se nažalost sruši.
Vama želim sve najbolje, ali razmislite o ovome što sam vam rekao.
Samo vam preporučujem da odete u Kraljevo i da razgovarate sa radnicima i rukovodstvom „Magnohroma“.
Nije normalno da ako postoje dve ponude, ne jedna, nego dve od strateških partnera, da Ministarstvo privrede ne primi na razgovor ni jednog od potencijalnih zainteresovanih kandidata. Ne kažem da Ministarstvo privrede mora da prihvati te ponude, ali da ne razgovara, takva vrsta autizma sigurno neće doprineti rešavanju problema.
Rukovodstvo i sindikati misle da je jedna od tih ponuda dobra, ali bi valjda neko iz Vlade trebao o tome da razgovara. Oni mi u Kraljevu kažu - molim vas, prenesite gospodinu Vučiću da nas primi. Zašto? Zato što nas ministar privrede ne prima. Čemu onda služi ministar privrede ako svi moraju da idu kod Vučića da rešavaju problem? Nemoguće je onda da ta Vlada dobro funkcioniše. O tome govorim.
Što se tiče budžeta za poljoprivredu, budžet za poljoprivredu će biti u sledećoj godini 4,16% u odnosu na onih 5% koliko je predviđeno Zakon o podsticajima koji je ova Skupština donela. Samo hoću da kažem, kada pogledate strukturu budžeta, ima na drugim delovima rasipanja para, trebalo bi dodati 9,5 milijardi dinara poljoprivredi da se dobije 5% ukupnog budžeta. Zato što bi se to odmah vratilo kroz veće prihode i veći rast BDP.
Dobro da ste pomenuli to pitanje. Verovali ili ne, izračunajte sami, ja sam tri i po godine bio ministar finansija u svih ovih 12 godina koje vi pominjete. Bio sam od 2004. do 2006. godine u Vladi Vojislava Koštunice, kada je on bio premijer i sada sam bio godinu dana u ovoj poslednjoj Vladi.
Pogledajte ovaj grafikon. Ovaj grafikon vam pokazuje kretanje plata u školama, u bolnicima, u zdravstvu i u prosveti u poslednjih deset godina. Poslednji put su plate povećane za vreme mandata Vojislava Koštunice i mog kao ministra finansija 2006. godine, 30%, posle toga nikada više. Samo su išle na niže.
Druga stvar, ako govorimo o konkretnim rezultatima, pa ovaj rast privrede ove godine od 2,4% najviše raste zbog automobilske industrije. Da nije pre pet godina napravljen najpre ugovor sa „Fijatom“, a zatim da nije došlo još 150 kompanija zahvaljujući podsticajima Sijepe, sasvim sigurno automobilska industrija u Srbiji bi bila na nivou kao pre deset godina, dakle ne bi bilo. U „Zastavu“ se nekada davalo pola milijardi evra za šest godina subvencija da bi se čuvao socijalni mir, a ova jedna kompanija iznosi danas milijardu i po evra.
Drugim rečima, samo govorim da ono što je bilo dobro, ne kažem da je sve bilo dobro, treba pokušati umnožiti, ako je bilo grešaka, te greške ispraviti.
Rekao sam samo našem mladom ministru finansija, kome želim sve najbolje u karijeri, da njegov rad u Ministarstvu finansija neće biti dovoljan ako ga ne prate investicije u privredi i poljoprivredi i ako ne raste bruto domaći proizvod, što znači da Vlada mora da radi punim kapacitetom, a ne samo sa jednom četvrtinom jednog motora, kao što sam rekao.
PREDSEDAVAJUĆI: Molim narodne poslanike…
Mislim da smo izašli iz teme, tako da idemo na amandman i da više ne vodimo repliku koja nije u skladu sa dnevnim redom.
Reč po amandmanu ima narodni poslanik Dragan Tomić. Izvolite.
Hvala.
Nekada mudrije reči ćete čuti od ljudi koji smireno govore nego od onih koji viču. Ja vam preporučujem da slušate šta vam je gospodin Palalić rekao. On je potpuno u pravu i ja želim da ga podržim, a vi ćete sami shvatiti da je to rak-rana srpske administracije.
Kao što kaže Palalić, vi zaista samo zamrzavate problem. Daj bože da ga rešite do 1. jula sledeće godine, kao što ste rekli, jer, problem administracije Srbije jeste broj, ali još veći problem je kvalitet. Ne može Srbija da ima nijednu uspešnu Vladu, koja rešava probleme građana, ako nema dobru i efikasnu administraciju. Da bi administracija bila efikasna, treba da poslušate ono što je rekao gospodin Palalić i ja se hiljadu posto pridružujem njemu, a to je – da ozbiljno sasečete birokratiju i smanjite administraciju, a da onda napravite zakon koji kada otpustite ljude koji ništa ne rade, da ih neće sudovi vraćati nazad na posao, pa još da im plaćate neke penale zbog toga, nego da možete da zaposlite stvarno ljude koji rade, koji imaju znanja i koji će za taj svoj rad dobiti dobru platu.
Ja sam protiv demagogije, da kažemo da čovek u administraciji treba da ima nisku platu, jer ako takvi ljudi rade u administraciji, nikada ne mogu rešiti probleme ni privrede ni građana, jer, prosto, nesposobni ljudi ne mogu da reše bilo koji problem. Zato, manji broj ljudi u administraciji sa većim platama. Zašto? Znate i sami, evo, neka vam kaže Nada Mirković, koja je pomoćnica za budžet, koliko ljudi u vašem sektoru budžeta zapravo radi? Ona radi dan-noć, ali zato ima gomilu kolega koji statiraju i ne rade ništa i onda sve spadne na mali broj ljudi koji tu rade iz entuzijazma i nekog profesionalizma.
Ono što takođe želim da vam kažem, možda ste to čuli, možda i niste, jer ste ovde tri meseca, administracija je ta koja nažalost kreira dosta problema, jer oni vas nazivaju listopadnima, a oni su zimzeleni. Šta je bitno? Kada pravite Zakon o državnoj upravi, nemojte da dopustite zimzelenima da prave taj zakon, jer će ga napraviti prema sebi. Zimzeleni su oni koji kažu – doći će jedan ministar, pa će otići, mi ćemo ostati i sve će ostati isto. I u pravu je Palalić koji kaže – te reforme se najavljuju, najavljuju i najavljuju, ako premijer ne podrži ministra finansija u toj reformi, ministar finansija nema šansi da to napravi. Dakle, potrebno je saseći administraciju na adekvatan broj, a onda te ljude dobro nagraditi.
Vi znate da je apsurdna situacija da vi kao ministar imate nižu platu od pomoćnika ministra, i to dosta nižu, kao i od državnog sekretara. Kada je gospodin Đelić pomenuo već ovoga Trivunca, ja ću reći zašto taj čovek koji nije ni u jednoj stranci ima takvu naknadu – zato što uopšte ne bi radio u državi a nosio je pola Ministarstva ekonomije, zato što drugi koji treba da rade ništa ne rade, iako imaju 60 hiljada dinara platu. Da li je vama bolje da vam ode Ivan Simić sa mesta direktora Poreske uprave, zato što postoji nakaradna praksa da čoveka koji vredi ne treba platiti da radi za državu, ili je bolje da nađete rešenje da čoveka zadržite? Ja sam siguran da ima hiljade nesposobnih koji će raditi za troduplo nižu platu od Simića i Trivunca, ali oni ne mogu rešiti problem države.
Neću biti demagog, kao neke moje druge kolege, i govoriću vam ono što je zaista istina. Drago mi je što ovde postoje i druge stranke koje prosto ovde vide taj pravi problem, ne žele da se dodvore ljudima, itd. Nije to samo problem partijskog zapošljavanja, to ćete naučiti. Ima ovaj problem „frends end femilis“, da ljudi sami sebe množe, zapošljavajući svoje prijatelje, familiju, a da ministri pojma nemaju ko su ti ljudi. Saznate tek posle, kada pročitate u novinama, nažalost. To vam je ključna stvar.
Ne možete sprovesti nijednu ideju ako nemate polugu preko koje sprovodite, a to je kvalitetna državna uprava. Smanjite drastično broj, tražite podršku, ne možete premijera jer je on protiv toga, ali makar Vučića, da to napravite i znajte, ako to ne uradite, opet džabe radite ovaj posao koji radite.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi ministre, najpre i ja želim kao moj prethodnik da kažem da apsolutno razumem poziciju u kojoj se nalazite, jer sam i sam video u kojoj teškoj situaciji je budžet Srbije i posebno imajući u vidu da do pre tri meseca niste ni živeli u Srbiji, jer ste bili u inostranstvu, studirali, a zatim i radili, nemam nameru da vas večeras kritikujem, jer je potrebno vreme živeti u Srbiji, upoznati
Srbiju, da bi mogli da sagledate celovito probleme koji su kako da se reše. Sve ovo što budem večeras govorio, ja vas molim da shvatite kao najdobronamerniji savet, a ne kritiku.
Neko je rekao da vi sami iz ovog ne možete izaći. Ja vam to mogu potvrditi. Ne može ni Vlada sama izaći. Moram da kažem da otkako je izbila svetska ekonomska kriza, da se poprilično lutalo ne samo u Srbiji, nego i u evropskim zemljama u traženju puta za izlazak iz krize. Mogu da vam kažem da ovi zakoni koje ste danas predložili nisu odgovor na krizu i da ništa neće rešiti. Kupuju čak i izuzetno malo vremena. Da makar kupuju godinu, dve dana, ne kupuju čak ni to. Kupuju možda nekoliko meseci.
Gde je greška? Mogu da kažem posle pet godina od izbijanja krize, koncept ekonomski je potpuno pogrešan. Mere neselektivne štednje guše potrošnju i guraju zemlju u sve težu situaciju. Postoje dve škole, jedna koja zagovara da se merama štednje, povećanjem poreza, smanjivanjem potrošnje penzionera i građana, smanjuje budžetski deficit i javni dug. Mogao bih da se složim da to može da radi ukoliko se to zaista i desi. Ali, ako pogledate, svi stabilizacioni programi nakon svetske krize, od 2008. godine do danas su propali. Svi su išli u istom pravcu i svi su pravili istu grešku.
Povećanje poreza je na kratak rok trebalo da popuni budžet, a u stvari je gušilo proizvodnju, pa je osnovica koja se oporezuje bivala sve manja i manja. Što ljudi manje troše, to oni koji proizvode nemaju kome da prodaju tu robu, posebno domaća mala i srednja preduzeća. Zato, ako pogledate kako se kretao BDP, pao je 3,5% u 2009. godini, pa se blago podigao, pa opet pao u 2012. godini, pa ove godine opet rastemo 2,4%, a sledeće godine ste sami prognozirali rast od svega 1%, duplo niži nego ove godine. Ja vam kažem – biće nula, zato što će se dodatno smanjiti sa ovim poreskim zakonima potrošnja.
Rešenje je ići u potpuno obrnutom smeru, podstaći nove investicije. Ja vas molim da povučete zakon o izmenama Zakona o porezu na dobit, jer ne znam ko vas je to savetovao. Ukinuli ste član 48, koji daje preduzetnicima mogućnost da ako investiraju, kupe novu opremu, u proširenje proizvodnje i zapošljavanje ljudi, da im se to ne odbija od osnovice poreza na dobit više nakon vaših izmena. Vi taj poreski podsticaj, tzv. opšti poreski podsticaj u Zakonu o porezu na dobit brišete. To je greška. Time nećete naštetiti velikim kompanijama, ali ćete grdno oštetiti ogroman broj malih i srednjih preduzeća, kojih ima 200 hiljada u našoj zemlji, koji upošljavaju milion ljudi.
Razgovarao sam juče sa takvim preduzetnicima u Užicu. Oni to kažu. Vi treba da pronađete neko vreme da obiđete te privrednike. Znam da ste ministar finansija i da kažete – imamo ministra privrede. O tome ću posebno pričati. Ali, greška je, nećete dobiti ništa na prihodnoj strani značajno, a izgubićete desetine hiljada radnih mesta, jer će ljudi morati da otpuštaju radnike. Do sada su imali nekakav motiv da ulože u kupovinu nekog alata ili opreme, jer su znali da će biti oslobođeni od tog dela poreza na dobit. Vratite taj član 48, ne treba da ga brišete. Mi smo podneli takav amandman. Lično mislim da vi to niste ozbiljno ni prostudirali ili vas vaši saradnici nisu o tome obavestili.
Ono što je takođe loše u poreskim zakonima je što vi svesno idete na dalje smanjenje potrošnje stanovništva i to je pogrešan pravac. Dizanje PDV-a na hranu, na hleb, mleko, šećer, lekove, naravno da neće smanjiti potrošnju tih proizvoda. Ljudi moraju da jedu hleb, meso, ko može, mleko, ali će zato da se odreknu kupovine nekih drugih dobara. Pašće potrošnja. Takva poreska politika ne doprinosi bog zna kakvom rastu prihoda, što se pokazalo u ovih pet godina, ali sigurno ide u recesionom pravcu, guši proizvodnju.
Moji predlog je – razmislite, možda ćete ovo mišljenje uvažiti nakon sedam meseci, ali će tada biti skuplje. Promenite kurs, odustanite od tih mera koje guše proizvodnju i probajte da date podsticaje za investicije.
Pogledajte ove godine, to vam je najbolji dokaz, Srbija ima blagi privredni rast. Sećate se da smo prognozirali da će biti 2%. Biće veći, nešto malo veći. Evo, za deset meseci je procena da je 2,4%, ali tu je negde, kao što smo to prognozirali.
Ako pogledate izvore rasta, na prvom mestu automobilska industrija, nije se ona sama od sebe stvorila, nije se ona stvorila tako što se ambijent popravio, nego su dati ozbiljni investicioni podsticaji kompanijama iz automobilske industrije. Tako je „Fijat“ došao u propalu „Zastavu“, tako je još 150 kompanija otvorilo fabrike komponenti. S takvom politikom ne da treba nastaviti, nego je treba intenzivirati.
Drugi izvor rasta vam je poljoprivreda. Neću danas o tome da pričam, ali smanjili ste budžet za poljoprivredu. To ćemo pričati kada bude rasprava o budžetu. To je pogrešno.
Ono što nije dobro, a ne zavisi od vas i to je, što se nas tiče, URS, veoma alarmantno. Narodna banka Srbije nema poverenja u vašu fiskalnu politiku. Zašto to kažem? Zato što je trenutno inflacija na rekordno niskom nivou zbog smanjene potrošnje, a Centralna banka drži i dalje referentnu kamatu na 10%, što znači da ne veruje da ćete vi uspeti, inače bi snizila drastično kamatnu stopu.
Zašto je kamata Centralne banke 10% i kako očekujete da privrednici i građani dobiju jeftine kredite i jeftin novac ako Centralna banka drži politiku skupog novca?
Čini mi se da neko ne prati u Centralnoj banci šta se dešava u životu. Dok je inflacija bila 10% ili 8% imalo je smisla da referentna kamata bude na nivou nešto iznad stope inflacije, a sada, ako su objavili da je godišnja stopa inflacije u oktobru mesecu 2,5%, a Centralne banke drže na 10%, to je neodgovorno prema ovoj situaciji, jer privrednicima treba novac jeftinije.
Neće nikad banke sniziti svoju kamatnu stopu ako Centralna banka drži na 10%. Ko dobija time? Pa, dobijaju samo te banke koje ulažu pare u papire Centralne banke i time prave aktivnost. Novac se ispumpava iz bankarskog sistema. Umesto da ide ka građanima, da se pumpa potrošnja ka privredi, da se investira, ide u zapise države. To je pogrešna politika.
Nemojte meni da verujete. Pogledajte šta radi danas Evropska centralna banka, a šta rade Federalne rezerve? Pominjali ste vi Evropu, pominjali ste međunarodna iskustva. Znam da ne možemo skroz da upotrebimo njihova iskustva, ali možemo princip. Federalne rezerve danas upumpavaju svakog meseca u američku privredu 85 milijardi dolara. Štampaju novac. Znam da mi to ne možemo i ne treba da radimo. Plus drže kamatnu stopu na nuli maltene i Evropska centralna banka i Federalne rezerve. Znači, princip je politika jeftinog novca, stimulisanje potrošnje umesto politika neselektivne štednje.
Nama preporučuju potpuno obrnutu. Zašto nam to preporučuju? Zato što nema te hrabrosti o kojoj vi pričate. Ne kažem da vi niste hrabri, ali vi niste sami u Vladi. U Vladi ima još resora. Nema hrabrosti da se napadne najveća budžetska stavka na rashodnoj strani, a to su kamate na kredite.
Vi sami znate da je ta stavka bila 14 milijardi dinara 2008. godine, a da je sada 114 milijardi dinara, da je ove godine 90 i nešto bila, sledeće 114, a biće 135 milijardi u sledećoj godini.
Džaba vama dizanje PDV-a na hranu, džaba smanjivanje plata lekarima kada sve to pojedu troškovi na kamatama. Zašto onda ne otplatite prevremene te skupe kredite? Ako ste hrabri kao što kažete, kažite ljudima u Vladi - džaba krečimo.
Ne znam da li to znate, to je jedan grafit koji se pojavi kada neko ofarba svežom belom farbom kuću, a neko mu dođe pa napiše ogromnim slovima – džaba ste krečili. Ja to mogu da kažem Vladi u kojoj vi sedite – džaba krečite.
Ono što je najgore, da li će imati smisla žrtva koju vi tražite od lekara, od profesora, od sudija kojima hoćete da smanjite plate? Neće imati nikakvog smisla. To je uzaludna žrtva. Zašto je uzaludna žrtva? Zato što sve što pokupite od njihovih plata poješće rastući rashodi za kamate, a te dubioze nisu kreirane zaduživanjem samo na stranom tržištu, nego, rekao vam je Čedomir Jovanović, dubioza je „Srbijagasa“,
„Galenike“ iz tog perioda, koje su pokrivane uzimanje skupih kredita ovde u Srbiji od banaka po kamatama koje su 6-7% godišnje. Iz toga ne možete isplivati ne u jednoj godini, već u narednih 100 godina Srbija ne može isplivati.
Ne obraćam se vama, govorim generalno sa dobrom namerom.
Dakle, da li ste se zapitali i da li ste uopšte svesni kada su poslednji put povećane plate lekarima, učiteljima, medicinskim sestrama? Ne znam da li znate kada je bio poslednji realni rast plata? Pre sedam godina, 2006. godine. Vi ste tada bili na studijama. Tada je poslednji put lekar ili učitelj u Srbiji dobio realno povećanje plate. Posle toga stalno je išlo nizbrdo, sedam godina uzastopno, nekada više, nekada manje.
Kakva je poruka onda, na primer, lekarima? Ne mogu da verujem da se vi zalažete za uravnilovku. Vi svima linearno skidate platu, bez obzira da li lekar ima pacijent i gine tamo u toj bolnici na poslu, spašava živote ili je neko ko nema uopšte posla. Nije dobra poruka. Siguran sam da i vi delite to mišljenje sa mnom. Nije dobra poruka ići politikom uravnilovke.
Vi ste zbog toga što nemate vremena, što niste mogli da shvatite kompletnu situaciju u Srbiji, idete linijom manjom otpora, svima linearno da srežete.
Sada ću vam reći nešto što niko neće da čuje. Da bi uspela politika ograničavanja plata i penzija koju zagovaraju MMF i podržava Fiskalni savet baš zbog toga nema hrabrosti da se ide u prevremenu otplatu najskupljih kredita, plate i penzije bi trebalo teorijski, govorim matematički, da se snize jednokratno za 30% do 40%. Vi to znate. To sam ja izračunao sa svojim saradnicima, to ste i vi izračunali, ali na pamet mi nije palo da tako nešto predložim, kao ni vama, jer znate da je smanjivanje plata i penzija za 30% do 40% prvo politički neizvodljivo, socijalno neodrživo i ekonomski kontraproduktivno. Zar mislite onda da je surogat te politike, a to je štrpnete po malo plate i penzije i tako radite narednih 10 godina, rešenje? Pa nije, jer sa tom politikom stalno će vam MMF posle šest meseci kucnuti na vrata i reći – nije dovoljno, fali ti još 300 miliona evra ušteda.
Vi niste morali ni šest meseca da čekate, Fiskalni savet vam je to rekao posle 15 dana. Kako ste objavili vaš budžet i vaš program Fiskalni savet je rekao - to je dobar pravac, ali fali još 300 miliona evra. Gde ćete to da nađete? Da li ćete to za nekoliko meseci dodatno da idete na smanjivanje plata i penzija? To nije rešenje. Uvek će vam tražiti zagovornici politike neselektivne štednje još i još. Nema kraja stezanju kaiša.
Postavlja se pitanje šta mi radimo ovde u Skupštini, šta rade narodni poslanici, šta radi Vlada, jedna, druga, treća, deseta? Da li ima smisla učestvovati u javnom poslu ako je poruka za učitelje, lekare da će do kraja radnog veka imati manju i manju platu ili da penzioneri do kraja života neće videti povećanje penzija i da budu srećni da ima para da se to isplati? To nije svrha života.
Da se makar ostvari cilj zbog koga se sve to radi, a to je snižavanje deficita budžeta javnog duga, nego džaba se kreči. Ako će deficit biti 7,1%, najveći u istoriji Srbije, veći nego ove godine i veći nego one tamo prethodne, pa što onda ljudima smanjujete plate? Kakve veze ima da li će biti za 0,1% ili 0,2% veći? Garantovano idete na još goru situaciju u sledećoj godini.
Zapamtite, 2,4% privrednog rasta Srbija neće videti, moći će samo o tome da sanja ako se ovakva politika i taj kurs nastavi da vodi.
Ovo je moj poziv URS ne samo vama, nego pre svega vašim kolegama u Vladi da razmisle o kompletnoj promeni ekonomskog kursa. Uopšte neću da ulazim u to da li je to trebalo i kada uraditi. Ako su već druge zemlje počele da menjaju tu politiku, trebamo da uradimo i mi.
Ovde imate još jedan problem. Imate potpunu disharmoniju u okviru iste Vlade između vas i ministra privrede. Vi udarate u klin, on u ploču ili obrnuto, kako god hoćete. Vaš kolega je dva meseca zamajavao čitav narod, potpalio preduzetnike da će za jednu trećinu, za 30% da smanji namete na rad, odnosno poreze i doprinos na plate. Ne znam da li ste mu vi to izračunali ili mu je neko drugi to rekao, da bi to još dve milijardi evra dodatnu rupu u budžetu napravilo, pa je onda konačno odustao.
Zašto ne kažete poslanicima da li je tačno da je vaš kolega, jer jako je bitno sa kim radite u Vladi, predlagao da kao kompezatorna mera se uvede akciza na struju, da se porez na dobit poveća na 40%, da se uvede akciza na gas, tri puta da se poveća porez na imovinu građanima? Jeste to on predlagao, srećom pa ga niste poslušali.
Ne znam kako ćete dalje nastaviti da radite kad vam on troši u budžetu 20 milijardi na glupost. Baca novac ne neki otkup potraživanja bivših radnika preduzeća u restrukturiranju, a vi ovde muku mučite da skrpite budžet i ne možete u tome da uspete.
Ono što želim na kraju, ili pri kraju da kažem, mislim da Vlada treba da promeni kurs kompletno u kome ide. Da se ide na agresivno stimulisanje investicija, da se ide na poreske podsticaje za proizvodnju i zapošljavanje, a da se budžet i problem deficita rešava kroz razduživanje. Dve i po milijardi evra treba prevremeno otplatiti najskupljeg kredita da bi mogli lakše da dišemo. Bez toga džaba krečite.
Ovo vam govorim upravo iz razloga što kada sam rekao da je kurs pogrešan, rekao sam zato što su ga tri vlade uzastopno primenjivale, uključujući i vašu.
To treba promeniti. Pokazalo se da je to neuspešno. To se pokazalo kao neuspešno i u Grčkoj, i u Portugalu, i u Španiji, sve te zemlje su samo upadale u sve goru situaciju. Pokazalo se uspešnim samo u baltičkim zemljama, ali tamo su ljudima smanjili platu za 30%. Da li to može da se uradi i u Srbiji? Da li treba da se uradi? Ne treba. Šta je problem?
Vlada kaže da trpimo danas, da trpimo sutra, da bi nam prekosutra bilo bolje. To ste vi par puta ponovili. Prvi bih to potpisao kada bi to zaista bilo tako. Ali, neće biti prekosutra bolje. To prekosutra neće nikada da svane, ako nema privrednog rasta. Sami kažete – biće duplo niži rast nego ove godine. Kako, ako nema proizvodnje, od čega će ljudi bolje da žive?
Ako je i ovo malo privrednog rasta došlo od podsticanja investicija, hajde da ih više podstaknemo. Rekli ste da sam podigao PDV, da, PDV na robu široke potrošnje, ne na hranu. Da li sam srećan rezultatom? Ne.
Kada govorite o realnosti budžeta, sami možete da vidite koliko su vam saradnici dali realne procene, kao nekada i meni, kada ste samo dve nedelje nakon što ste parlamentu dostavili budžet, dostavili sami na svoj budžet 10 amandmana na 27 strana. Rekli su vam da porez na dobit nije prihod lokalnih samouprava, kao što ste rekli u originalnom budžetu koji ste ovoj Skupštini poslali. Nemojte previše da se uzdate da nadljudi rade u Ministarstvu finansija. Ima dobrih ljudi, ali ima i onih koji nažalost tom metodom negativne selekcije tamo godinama daju raznim ministrima pogrešne procene.
Verujte sebi, svojoj glavi, a ja vam dajem savet – politika smanjivanja potrošnje smanjuje privredni rast, uvodi zemlju u recesiju. Sve obrnuto treba raditi. Ne može se to raditi naglo, ali malo po malo, jače investicije i štednja na administraciji i birokratiji, a ne štednja na lekarima i profesorima.
Molim vas da pogledate 38 amandmana koje je poslanička grupa URS podnela, pa ćete videti da novca ima, nego vaš kolega Radulović ga rasipa u bunar. Sipa 30 milijardi dinara u bunar. To ću vam detaljnije govoriti kada bude rasprava o budžetu.
Što se tiče ovih zakona, pitajte Pralicu ovde, čoveka koji je pekar, ili pitajte ma kog preduzetnika da li znači ili ne znači malim i srednjim preduzećima oslobađanje od dela poreza na dobit ako se investira. Ako destimulišete investicije malih i srednjih preduzeća tako što im ukidate poreski podsticaj, to je poreski podsticaj, mi ovde ne govorimo o novčanom, vi ćete dobiti smanjivanje broja zaposlenih u tim preduzećima i odbaciće vam manje poreze.
Pogledajte šta se desilo kada se digla stopa poreza na dobit sa 215%. Da li je došlo do rasta toga? Nemojte ako smo mi pravili greške, da ih vi nastavljate. Ja vam ovo krajnje dobronamerno kažem, smanjiće se baza na koju možete da naplatite taj porez. Možda čak i mislim da se vi niste ni upoznali šta su vam dali da ukinete, ali pitajte privrednike, nemojte mene, taj član 48. da li je loš ili dobar? Izračunajte koliko ćete stvarno dobiti para u budžetu sa time, a koliku štetu pravite seriji malih i srednjih preduzeća sa time.
Ne tražimo od vas da novac koji nemate upotrebljavate za podsticaj investicija, nego novac koji se baca da ga bolje preraspodelite i plus da ne ukidate poreske podsticaje za investicije u Zakonu o porezu na dobit, a videćete kada pogledate amandman URS o čemu se radi.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, drage kolege narodni poslanici, Ujedinjeni regioni Srbije nažalost ne mogu da podrže ovaj predlog zakona, iako mi želimo da budemo konstruktivna opozicija, što znači da ćemo sve dobro za građane Srbije što bude dolazilo u Skupštinu od Vlade podržati, a za sve ono što mislimo da nije dobro urađeno prosto nećemo moći da glasamo. Reći ću vam zbog čega.
Prvo, gospodine Iliću, mislim da ste trebali danas da dođete ovde sa kompletnim paketom rešavanja haosa u građevinarstvu, na čelu sa premijerom, jer i sami znate da je legalizacija samo jedan mali segment problema koji ste zatekli, niste ga vi napravili, želim da budem potpuno objektivan, koji je izazvan Zakonom o planiranju i izgradnji. Znam da pripremate taj zakon. Međutim, suština je da usvajanjem pojedinačnih, parcijalnih zakona, jedan po jedan, bez kompletnog sistemskog rešenja i giljotine propisa u oblasti građevinarstva, nema šanse da se poprave uslovi. Zapravo je građevinarstvo danas oličenje birokratije u Srbiji i oličenje neefikasne državne uprave. Niste ga vi stvorili, to se gomilalo godinama.
Najveći haos je napravljen 2009. godine sa Zakonom o planiranju i izgradnji. Data su potpuno velika i nedefinisana ovlašćenja raznoraznim javnim preduzećima, od Republike do lokala, da svako može da radi šta hoće, da nema rokova u kojima se mogu i moraju procedure završiti i sve je to dovelo do toga da prošle godine Svetska banka Srbiju svrsta tek na 175 mesto od 183 zemlje po efikasnosti u izdavanju građevinskih dozvola.
Jedan Čile koji je na devedesetom mestu i ako Srbija ne može da bude makar na sredine te svetske liste, onda stvarno ne znam šta je moguće. Jedan Čile koji je na devedesetom mestu npr. za izdavanje građevinske dozvole tamo je potrebno 124 dana i 20 puta manje novca nego u Srbiji. U Srbiji postupak traje u proseku 279 dana, ukupno različitih 50 procedura mora da se izvrši na 20 različitih šaltera. To nije sve jer ono što je apsurd, investitor koji želi nešto da gradi u Srbiji može doći u situaciju da čak tri puta mora da ide pred isti šalter kod jednog jedinog izdavalaca nekih dozvola i saglasnosti.
Želim da vi nama ovde odgovorite – u čijem je interesu ovakva komplikacija i ko je taj koji smišlja ovakve zakone i podzakonske akte, da se ljudi maltretiraju pred šalterima, da investitori ne mogu da grade, a da građani nikada ne znaju da li će moći svoj objekat da upišu u katastar, a da za to moraju da plate, da podmite da bi eventualno mogli sutra da prodaju taj objekat. Koji su to mozgovi koji smišljaju takve komplikovane procedure? Otkuda se ta birokratija nagomilala?
Uveren sam da ste i vi protiv toga ali mene zanima ko su ti ljudi, koji su to lobiji koji prave ovako komplikovane zakone. Onda jedan Zakon o legalizaciji, da li on išta može promeniti? Ne može ništa, a čak i on kako ste ga napravili ima brojne nedostatke i poslaničke grupa URS podnela je 10 amandmana ne bi li pokušali da i to popravimo.
Vi veoma dobro znate, gospodine Iliću, a zna i premijer Dačić, ovo je danas šema kako izgleda odobravanje građevinske dozvole u Srbiji. U ovome se bog otac ne može snaći. Dakle, 279 dana, a imate prvo fazu pripreme gde se ne zna kakvi sve planski dokumenti treba da se naprave. Lokalne samouprave, opštine i gradovi se muče jer postoji tzv. inflacija, previše tih planskih dokumenata, a niko ne zna šta zapravo treba da napravi, a onda mu neki državni republički organ kaže – ako nemaš taj akt, za koji lokalna samouprava ne zna kako da ga napravi niti ima para da ga napravi kako treba, onda ne možeš da gradiš.
Zašto se ne napravi da ljudi ne moraju uopšte da apliciraju za ove akte kod državnih organa. Zašto ne bi bila elektronska građevinska dozvola? Da li su Makedonci koji su uveli elektronsko izdavanje građevinske dozvole toliko bolji od nas u Srbiji, da je to njima pošlo za rukom, a mi to u Srbiji ne možemo ili ne želimo da uradimo. Jedna stranka je ovde zagovarala u kampanji šalter za brze odgovore. Srbiji ne treba šalter za brze odgovore nego šalter za brza rešenja. Dakle, potrebno je probleme rešiti, a ne samo o njima pričati.
Šta su posledice ovakve situacije? Ako pogledate kretanja u srpskoj privredi u prvih osam meseci ove godine imamo sjajne rezultate u automobilskoj industriji, rast od 227% u prvih osam meseci. Odličan rezultat u industriji softvera, 17% rast. Poljoprivreda ima rast od 22%, naftna industrija 42%, farmaceutska industrija 36%, a građevinarstvo pad od 40%. Ove godine Srbija će imati rast od 2% BDP. Da je građevinarstvo ostalo makar na nivou od prošle godine, dakle, da je bio nulti rast, a prošla godina je bila takođe katastrofalna za građevinarstvo, Srbija bi imala duplo veći rast BDP, on ne bi iznosio 2% nego 4% godišnje i imali bi 700 miliona evra više BDP. Da li je moguće da Srbija ima brži rast u građevinarstvu, dakle, da nema ovakav pad od 40% nego makar da ide na nulu, ukoliko imamo ovako komplikovane birokratske procedure. Mislim da nije moguće.
Opet ponavljam, vi odgovarate samo za jedan segment tu u Vladi, a to je građevinarstvo. Ista situacija je i u saobraćaju. Dakle, građevinarstvo i saobraćaj čine u širem smislu kompleks građevinarstva s tim što je jedno visokogradnja, a drugo niskogradnja. Podjednaka kritika važi za oba sektora.
Imajući u vidu da ove komplikovane procedure zadiru i u resore koji uopšte nisu u vašoj nadležnosti jer za sve ovo pitaju se i „Putevi Srbije“ koji nisu pod vašom nadležnošću i „Srbijavode“ koje nisu pod vašom nadležnošću i javna komunalna preduzeća za vodovod, kanalizaciju, daljinsko grejanje, Sektor za vanredne situacije MUP Srbije, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, to su sve institucije kojima je danas data nadležnost da oni odlučuju da li će neko dobiti ili neće dobiti dozvolu za gradnju.
Onda se vraćam na početak, ovaj vaš zakon je kap u moru problema, ništa ne rešava i trebalo je da vi pozovete premijera Dačića i da mu kažete – majstore, ako hoćemo da rešimo jedan konkretan problem u Srbiji hajde da uradimo paket zakona i da se promeni, ne samo, ovaj Zakon o legalizaciji koji treba da se menja nego da to onda obuhvati i druge prateće zakone kao što su Zakon o državnom premeru i katastru, Zakon o energetici, o putevima, o železnici, o vodama, o zaštiti prirodne sredine.
Sada vi možete da kažete šta to ima veze sa svim tim zakonima. Međutim, setite se, u ovom istom parlamentu dok sam bio ministar finansija tačno pre godinu dana prvi zakon koji sam ovde predložio bio je Zakon o ukidanju parafiskalnih nameta. Ti nameti su bili iz različitih sektora, pa smo promenili trideset i nešto zakona. To treba Vlada Srbije da uradi. Ovde da se uradi jedna giljotina propisa, da dođe na sednicu parlamenta, i da se jednom za svagda reši kompletno taj haos koji postoji u birokratiji vezano za građevinarstvo.
Ako Srbija može da bude među 20 zemalja u svetu po brzini registracije firmi i naša APR ima veliko priznanje svih međunarodnih, svetskih institucija. Ako smo mogli da napravimo pomake i u nekim drugim oblastima zašto da budemo 185 u ovoj ovde oblasti.
Opet kažem pošto znam koliko je ovo komplikovano, ovde su ljudi koji vode ministarstva pre vas, a verovatno i vi pošto je prošlo više od godinu dana, dozvolili da birokratija i administracija vodi glavnu reč, a ne vi da presečete i kažete – neću da te slušam, šta će sada u ovom vašem Zakonu o legalizaciji pa valjda znate da imate dva papira više nego u prethodnom? Zašto? Zašto to niste mogli da rešite sa istim brojem obrazaca. Zato što niko ne želi da se zamera administraciji. Administracija se smeje i vama i meni se smejala dok sam bio ministar. Oni kažu mi smo zimzeleni, a vi ste listopadni. Zaista je to tako, ministri se menjaju, a birokratija i komplikovane procedure ostaju.
Mislim da treba da uzmete stvari u svoje ruke i ako postoji politička volja, a to čujem i od gospodina Dačića i Vučića, a i vas da hoćete da se sećate te procedure, da to uradite ljudski, vi makar znate kako to može da se uradi i da dođete u ovaj parlament sa jednim kompleksnim paketom koji će rešiti te probleme.
Mi zato ne želimo da učestvujemo u glasanju o jednom segmentiću, ovo nije ni dvadesetina problema ovaj zakon koji ste ovde doneli. Glasaćemo protiv njega, a ako budete usvojili amandmane biće dobro ali napominjem, čak i da usvojite amandmane URS i poboljšate zakon, to neće biti dovoljno jer neće se rešiti problem.
Ono što su same zamerke na konkretan zakon, trebali da pročitate analizu Alijanse za lokalni razvoj, oni imaju pitanja a to sam vam već rekao, imate više obrazaca nego što ste imali. Veoma su konfuzne odredbe o rokovima za dopunu već podnetih zahteva. Recimo, kako birokratski mozak smišlja. Znam da vi ovo verovatno niste smislili, jednostavno ne može ministar da piše zakon nego gledate vaše saradnike ali ti isti saradnici pišu zakone u poslednjih 20 godina i oni su takvi kakvi jesu. Zato ne treba dati njima da ga pišu, treba dati da to neko sa strane napiše. Preslikati iskustvo čak i jedne Makedonije.
Pričali smo, bili ste na sastanku sa njihovim potpredsednikom koji je došao iz Svetske banke, zaista su to rešili na pravi način i u Makedoniji za razliku od drugih zemalja u regionu, čak i u uslovima krize građevinarstvo raste.
Vi dobro znate da nije sve u novcu. Bez novca ne možete da gradite, ali, i kad imate novca ne možete da gradite, ako treba stotinu papira ili šaltera da bi nešto završili.
U članu 21. stav 3. zakon kaže kako se dopunjuju već podneti zahtevi: „Ako uz zahtev nisu podneti svi dokazi propisani ovim zakonom, nadležni organ je dužan da zatraži da se dokumentacija dopuni u roku koji ne može biti duži od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona“. Kad čovek ovo pročita, rekao bi da ima rok, međutim, ovde zakon uopšte ne utvrđuje bilo kakav rok za nadležne organe do kada su dužni da podnosiocima zahteva dostave to obaveštenje. Teoretski mogu nikada da ga ne dostave. Kako će onda ovaj znati uopšte kada počinje da mu teče taj rok? Dakle, rupa u zakonu.
Ispravno je moja koleginica iz LDP kritikovala da ste lokalnim samoupravama prebacili mogućnost da oni odobravaju popuste, a prethodno je Ustavni sud upravo poništio ovaj zakon zato što je smatrao da je neustavno da jedni građani imaju pravo pod jednim uslovima da grade a drugi pod sasvim drugim. Ovako, vi hoćete sada da uvedete lokalne samouprave u kršenje Ustava. Zašto niste odredili jednake parametre za sve? Neke granice od-do, da ljudi znaju šta mogu a šta ne mogu. Nije fer da se prebacuje sada eventualna krivica na same lokalne samouprave.
Za razliku od drugih šefova poslaničkih klubova, ja neću koristiti puno vreme, jer smatram da ne treba da držim pažnju duže nego što je to potrebno. Mislim da ste svi shvatili da ovaj problem ne može da se reši ovim zakonom. Problem je u tome što mi još uvek ne znamo da li postoji politička volja u drugim resorima premijera da se ovo reši ili ne? Ako dođete u ovaj parlament do nove godine, sa kompletnim predlogom svih izmena zakona i propisa kojima se birokratija u građevinarstvu seče, ja vam obećavam da će tada URS podržati jedan takav zakon. Ovaj ovde ne možemo, ali znam da je i vama prilično krivo zašto građevinarstvo ovako pada. Verujte mi, ne znam koliko novca dodatno da se obezbedi, čak i u ovoj oskudici, neće se graditi ako moraju sva ta javna preduzeća da se pitaju i da im se daje nadležnost da oni odobravaju građevinske dozvole.
Ako se napravi da nema tih silnih procedura, da umesto tih 50 koraka ima tri do pet koraka, ja razumem da mora da postoji neko pravilo, onda će ljudi sami graditi. I država sve što preko toga bude gradila, biće dobro za razvoj građevinarstva. Ovako ispada da nije dovoljno to što „Fijat“ i 150 kompanija automobilske industrije vuče industriju, da nije dovoljno što je poljoprivreda dobro rodila i imamo rast od 22%, ode građevinarstvo 40% niže i mi smo sada na jednom rastu koji je vrlo skroman, a mogao je biti respektibilan. Samo još da kažem da je minus 40% u odnosu na prošlu godinu, a prošla godina je mnogo niža u odnosu na prvu kriznu godinu 2009. godine. Setite se i vi koliko su se ljudi iz građevinske industrije žalili na to koliko se malo gradi prošle godine. A ove godine 40% manje nego prošle. Makar da je ostalo na istom nivou, Srbija bi imala duplo viši privredni rast.
Zato vas ja molim da sve ovo shvatite dobronamerno, nikako lično. Vi ste ovde predstavnik Vlade, da je tu premijer Dačić, najradije bih njemu ovo ispričao. Ovde mora da se zauzme stav da li Srbija želi i dalje da neguje birokratiju u građe-vinarstvu, na svim nivoima, ili želi da to jednom za svagda iskoreni. Ako je želja da se to iskoreni, sami ste rekli da postoje institucije koje su radile na tome i vi tu želju imate, ali onda dođite u parlament, dajte nam jedan celovit zakon, celovitu seču propisa i imaćete podršku URS. Ovako, za ovaj vaš zakon koji i sam nije dobar, a plus što ne rešava nikakav ozbiljniji problem već je čista šećerna vodica, URS ne mogu da glasaju. Hvala.
Za početak, samo da vas podsetim da sam preuzeo da se bavim privatizacijom od sredine 2007. godine, a do tada su sve privatizacije manje više građevinske firme bile završene.
Ovo što je ozbiljnije, pa što se čudite što ne možete da nađete radnike da rade na građevini? Kada se ništa ne gradi ako je građevinarstvo palo 40% normalno je da su cene i plate za te ljude niske. Podstaknite građevinarstvo kroz ukidanje birokratije, više tražnje za građevinskim radnicima, veće plate, pa ćete videti kako će mladi da upisuju za tesare i za armirače i za sve ostalo. Neće da rade za tu platu. Ni vi ne biste radili za tu platu.
Ne može sa kolapsom građevinarstva ako je 40% niža proizvodnja u građevinarstvu nego prošle godine, normalno je da nema potrebe za tim radnicima i onda su niske plate. Malo se radi za niske plate. Povećajte obim aktivnosti i veću tražnju i videćete kako će plate da rastu.
Druga stvar, nije problem u novcu, vi to dobro znate. Pomenuli ste projekat sa Kinom on je ugovoren tek sada ovog leta i logično je da se to učešće od 10% obezbedi u budžetu za narednu godinu. Verujem da će tako biti učinjeno. Veći je problem u tome što 2006. godine u Srbiji stoji 3,5 milijarde evra ugovorenih najpovoljnijih kredita sa Svetskom bankom i drugim institucijama poput evropske investicione banke. Sve je infrastruktura, železnica, putevi, energetika i 3,5 milijardi evra se ne povlači iako su sve stvari ugovorene Srbija plaća penale. Sada mi govorite o novom projektu koji je iz 2013. godine.
Problem je u tome čak iako se odmaknete od države, privatni sektor je destimulisan da gradi zato što je kroz naopake zakone o planiranju i izgradnji kojim je uvedena ona konverzija pa na svim normalnim lokacijama niko živi ne može sada da gradi, pa su uvedene neke katastrofalne procedure da poreska uprava, procenjuje pa su se žalili raznim pravobranilaštvima itd, sve je ukočeno. Slažem se sa vama, EPS treba da se pita za ovo, zašto Telekom? Hajde ukinite to ja se za to zalažem.
Ako su Egipćani mogli da izgrade one piramide, a mi ne možemo trafo stanicu jer treba da se čeka 279 dana za dozvole… Želim da ne bude situacija da ministar zove drugog ministra, nego da imamo sistem.