Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Mlađan Dinkić

Govori

Zaista sam fasciniran kulturom govora naše lepe govornice, nadasve pametne, kulturne, tolerantne, sve ono što pristaje uz stas. No, trebalo bi pažljivo da čitate Zakon o budžetu i onda biste videli, kao i drugi poslanici koji su imali tu primedbu, da je 10 miliona evra predviđeno za početni kapital ove institucije za osiguranje stambenih kredita. Dakle, stalno pitate otkud 10 miliona evra. Predviđeno je u budžetskoj rezervi, a u obrazloženju Zakona o budžetu stoji da će taj iznos, između ostalog, biti upotrebljen i za osiguranje kreditiranja za stanove.
Sa druge strane, protiv smo ovog amandmana, iz razloga što je potrebno da, u slučajevima nepredviđenih poremećaja na finansijskom tržištu, postoji mogućnost da Vlada da mogućnost da se uveća odnos osiguranih kredita i kapitala, kako ne bi došlo do nekih nepredviđenih lomova.
Još jednom da kažem, nemam ništa protiv što će radikali, to je demokratsko pravo, glasati protiv institucije koja omogućava da građani Srbije dobiju stambene kredite. Sada nema stambenih kredita. Bez ove institucije neće ih ni biti. Vaši lideri su dobili stanove, gospodin Nikolić dobio je od države stan od 160 kvadrata 1999. godine Aleksandar Vučić takođe je od države dobio stan, Gordana Pop-Lazić od Opštine Zemun 1000 kvadrata, ali nemojte onemogućavati i sprečavati obične građane Srbije da dobijaju stambene kredite.
Vaši lideri imaju ogromne stanove, koje su dobili dok su bili u prethodnoj vladi, a građani su zaboravili, ali nemojte velikom broju današnjih podstanara Srbije uskratiti tu mogućnost, odnosno uskratite, ali im jasno kažite - nećemo stambene kredite zato što naši lideri imaju stanove koje su besplatno dobili od države.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo, da razjasnimo ovu lažnu dilemu gde treba da se vrši supervizija osiguravajućih društava. Postoje tri načina, tri institucije, tri mesta gde se vrši supervizija osiguravajućih društava u svetu.
Prvo, to može biti samostalna agencija za nadzor osiguranja, kao što je prethodna gospođa predložila i poslanička grupa DS. To je legitimno rešenje i ono postoji u svetu. Drugo legitimno rešenje je posebna institucija pri Ministarstvu finansija. To je ovo što je predložila SRS.
Treće rešenje, koje takođe postoji, to je centralna banka. Dakle, u svetu ima tri potpuno jednaka rešenja, pri čemu sama zemlja odlučuje koje će od ova tri rešenja da odabere.
Pretpostavljam, da se Ministarstvo finansija opredelilo za agenciju, bilo bi kritikovano zašto to ne radi Narodna banka, bili bi kritikovani zašto sve, navodno, hoćemo da koncentrišemo u rukama Ministarstva finansija. Sada kada izmeštamo nešto iz Ministarstva finansija i stavljamo u centralnu banku, koja je jedina nezavisna državna institucija u zemlji, kritika je zašto to nije ostalo u Ministarstvu finansija. To je nešto što zaista nije pravi argument. Nije bitno gde se vrši supervizija osiguranja, bitno je kako se vrši, na koji način, da li je kvalitetno.
Moram da vam kažem, mi nismo ni u jednom trenutku razmišljali o mogućnosti da to radi Ministarstvo finansija, posebna uprava pri ministarstvu. To je najgore moguće rešenje. Razmišljali smo i, priznajem, imali smo dilemu da to bude nezavisna agencija ili da bude centralna banka.
Prevagnuo je pragmatizam, jer centralna banka može najbrže i najefikasnije da krene u proces kontrole osiguravajućih društava, bez dodatnih troškova u budžetu, bez stvaranja dodatne administracije koju bi agencija morala da stvori, bez stvaranja dodatne logističke podrške. To je jedina prednost centralne banke u odnosu na nezavisnu agenciju. Da bismo stvorili nezavisnu agenciju, proteklo bi daleko više vremena i tražilo bi para od poreskih obveznika Srbije. Inače, u suštinskom smislu, to bi bilo kvalitetno rešenje.
Na kraju, moram da kažem da smo imali debatu koja je trajala skoro godinu dana, i ranije i sada, na kraju, i sa misijom Svetske banke. Na kraju je prevagnulo mišljenje da to bude centralna banka. Dakle, moram da kažem da je institucionalna osposobljenost Narodne banke Srbije bila jedan jedini razlog zašto će ona vršiti taj posao. Ne sporim da bi jednako kvalitetno to moglo da se radi u agenciji, ali bi iziskivalo dodatne troškove, dodatne operativne izdatke. To je jedan jedini razlog zašto smo ovo poverili Narodnoj banci Srbije. Uostalom, Narodna banka Srbije je pokazala u poslednje tri godine da je sposobna da vodi računa, kao što joj zakon nalaže, o stabilnosti svih finansijskih institucija u zemlji.
Bio je još jedan razlog zašto smo se opredelili za Narodnu banku Srbije. U razvijenim zemljama, posebno u zemljama Evropske unije, kojima i mi težimo, nadzor i nad bankama i nad osiguravajućim društvima vrši se u okviru iste institucije.
Obično su to agencije za nadzor finansijskog sistema, gde ima poseban odsek za nadzor osiguravajućih društava i za nadzor banaka.
Međutim, sve zemlje Evropske unije osnivale su ovakve agencije nakon jednog stepena evolutivnog razvitka, ne u samom početku. Naše je mišljenje bilo da bi bilo prerano da se sada izmeste poslovi kontrole banaka iz Narodne banke Srbije i da se premeste u agenciju.
Prednost nad tzv. polovičnom separatnom supervizijom ima integrisana supervizija. Integrisana supervizija znači kada jedna institucija vrši nadzor i banaka i osiguravajućih društava. Tome mi težimo, ali u ovom trenutku se Srbija nalazi u drugoj fazi tranzicije i nismo još u mogućnosti da izbacimo iz centralne banke poslove supervizije banaka. Kada to bude učinjeno, a to će biti onoga časa kada uđemo u Evropsku uniju, onda će zajedno sa poslovima supervizije banaka biti izmešteni i poslovi supervizije osiguravajućih društava i biće formirana agencija o kojoj sada govore poslanici DS.
Međutim, želim da zaključim da ovo nije suštinsko pitanje. Ovo je pitanje tehnike, pitanje troškova, pitanje efikasnosti. To je jedan jedini razlog zašto smo se mi opredelili za ovo rešenje, uvažavajući da je moglo da se opredeli i za agenciju. Međutim, malo više argumenata je na strani centralne banke u ovom trenutku, u Srbiji 2004. godine. U Srbiji 2008. ili 2010. godine, slažem se, biće to jedna nezavisna agencija. Trenutno, ovo je bolje rešenje.
Što se tiče izveštavanja, Narodna banka Srbije je po zakonu dužna da jednom godišnje Skupštini Srbije dostavlja izveštaj o svom celokupnom radu, a još plus jednom godišnje izveštaj o kontroli rada finansijskih organizacija, koji će uključiti i izveštaj o radu osiguravajućih društava. Na taj način je omogućeno da poslanici ovog visokog doma kontrolišu rad i superviziju kako banaka, tako i osiguravajućih društava.
Samo da znatiželju jednog poslanika zadovoljimo: u 39 zemalja u svetu je integrisana supervizija banaka i osiguravajućih društava.
Kada ovaj zakon bude usvojen mi ćemo biti 40-ta zemlja. Što se tiče vašeg brojanja, neću komentarisati, 39 zemalja u svetu ima integrisanu superviziju i banaka i osiguravajućih društava.
Moram da kažem poslaniku koji je poslednji diskutovao da ovde ne istupam u ime stranke, istupam u ime Vlade Republike Srbije. To je prvo.
Drugo, želeo bih da izrazim veliko zadovoljstvo što zaista nema ozbiljnih primedbi na ovaj zakon, jer gotovo sat i po vremena se diskutuje da li treba Narodna banka Srbije ili agencija da vrši nadzor, a radi se, maltene, o potpuno istim stvarima, gde blagu prednost ima Narodna banka Srbije, zbog čega je Vlada Republike Srbije predložila da Narodna banka Srbije vrši superviziju.
Ono što su danas bile primedbe nekih poslanika, oko kojih je mogla da se vodi ozbiljnija diskusija, ali očito da tu nije bilo volje, jeste zašto smo razdvojili životno i neživotno osiguranje. Naime, pravilno je primećeno da se direktivama Evropske unije vrši razdvajanje životnih i neživotnih osiguranja i da ne može jedno te isto pravno lice da vrši poslove i jednog i drugog osiguranja, odnosno daje se takva mogućnost, ali pod uslovom da postoji jedinstvena uprava. Pošto naš Zakon o preduzećima ne daje mogućnost da u jednom pravnom licu postoje dve odvojene uprave, onda moraju i poslovi životnog i neživotnog osiguranja da se razdvoje.
Moram da kažem da u Srbiji trenutno, nažalost, pošto su poslovi osiguranja, što je posledica lošeg prethodnog zakona, veoma nerazvijeni.
Svega 1% ukupne aktivnosti sadašnjih osiguravajućih društava čini životno osiguranje. Dakle, retko ko vrši osiguranje života. Gotovo da je zanemarljiv broj onih koji su osigurali život kod osiguravajućih društava. Ovim zakonom mi hoćemo da damo bazu i mogućnost da naša osiguravajuća društva mogu da počnu da se bave i životnim osiguranjem.
Međutim, za ona društva koja već vrše i životno i neživotno osiguranje daje se prelazni rok do 31. decembra 2005. godine da razdvoje ove poslove. Mislimo da je ovaj rok od godinu i po dana primeren i da će sva ozbiljna osiguravajuća društva moći da se prilagode tom roku i da onda zadovolje ovaj uslov iz zakona.
Takođe, kod pojedinih poslanika postojala je bojazan da bi podizanje kapitalnog cenzusa za rad osiguravajućih društava mogao da dovede do eliminacije nekih manjih društava. Moram da kažem da sva osiguravajuća društva, bila ona velika ili mala, koja budu prilagodila svoje poslovanje u skladu sa zakonom nemaju čega da se plaše. Godinu i po dana će trajati taj prelazni period prilagođavanja. U tih godinu i po dana, do 31. decembra 2005. godine, sva ozbiljna osiguravajuća društva mogu da se prilagode uslovima iz zakona.
Moram da kažem da će novoustanovljeni cenzus, sa ovim podizanjem, biti niži nego u razvijenim evropskim zemljama. Dakle, to nije preoštro dizanje cenzusa. Takođe, navešću vam dve osiguravajuće kuće koje u ovom trenutku ispunjavaju taj cenzus.
Na veoma jednostavan način, pretvaranjem rezervi u kapital i samo sa jednom emisijom akcija, još osam osiguravajućih društava može da ispuni ovaj cenzus. Dakle, godinu i po dana je i te kako dovoljan rok da oni to izvrše.
Zatim, po pretvaranju rezervi u kapital i sa dve emisije akcija, još devet osiguravajućih društava će ispuniti ovaj uslov, a preostalih 16 osiguravajućih društava, koja su daleko od ovog cenzusa, mogu da odustanu od obavljanja određenih vrsta osiguranja i da se kvalifikuju samo za jednu vrstu osiguranja ili mogu da se integrišu sa nekim drugim osiguravajućim društvima.
Dakle, u narednih godinu i po dana će svakako biti profilisanje osiguravajućih društava na našem tržištu, ali to će omogućiti da građani koji se osiguraju kod osiguravajućih društava imaju sigurnost da im se nadoknađuje šteta koja eventualno nastaje ukoliko se desi neka nepredviđena okolnost. Problem sa sadašnjim osiguravajućim društvima je bio u tome što su ona samo formalno garantovala osiguranicima. U stvarnosti nisu imala novca za isplatu štete, upravo zbog niskog kapitalnog cenzusa.
Zato ovaj novi zakon čini jedan veliki korak ka uozbiljavanju celokupnog tržišta osiguranja, a posebno je to zbog toga što će centralna banka - Narodna banka. Srbije vršiti superviziju nad osiguravajućim društvima.
Setite se samo šta je bilo u oktobru 2000. godine. Poslanik Mirović ili poslanik Krasić, ne mogu da se setim, rekli su koliko je zatečeno novca; navodno, plaše se da neće zateći haos posle ove vlade. Da se samo podsetimo koliko je novca bilo u kasi Narodne banke Srbije nakon što je SRS završila svoju vladavinu: svega 360 miliona dolara, a sada ima 3,5 milijarde.
Dakle, gospodo radikali, ne plašite se vi haosa. Vi ste haos pravili, a ova vlada, koju ne čini samo G17 plus, koju čine i DSS i SPO i NS, koja je jedinstvena, omogućiće da se daleko više uozbilji i sektor osiguranja, kao što se to desilo sa bankama.
Samo da podsetim, u vaše doba niko nije štedeo u bankama, naprotiv, zamrznuto je oko 9 milijardi nemačkih maraka štednih uloga građana. U decembru mesecu Narodna banka Srbije je krenula da isplaćuje te uloge. Danas ima oko 1,3 milijarde evra u našim bankama.
Dakle, dame i gospodo, građani Srbije, ovaj zakon koji predlaže Vlada Republike Srbije svakako će uvesti red i na polju osiguranja, kao što je uveden red na polju bankarstva. Oni kojima red nije u interesu, kojih sada nema u sali, naravno da su protiv ovog zakona, ali svim onim građanima koji žele u Srbiji red, prosperitet i bolji standard ovaj zakon će doneti boljitak. Ja sam ubeđen da će većina poslanika ove skupštine taj zakon podržati. Hvala vam.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, danas ćemo raspravljati o pet predloga sistemskih zakona, koji bi trebalo da poboljšaju kvalitet života građana Srbije i da dodatno poboljšaju naš finansijski sistem.
Najpre mi dozvolite da kažem nekoliko reči o Predlogu zakona o nacionalnoj korporaciji za osiguranje stambenih kredita. Kao što znate, danas banke retko, gotovo sporadično, odobravaju dugoročne stambene kredite. Više je razloga za to. Pre svega, to je kriza poverenja u bankarski sistem, koja je nastala 90-tih godina nakon što su zamrznuti ulozi građana u bankama, kada je nastao problem stare devizne štednje.
Zbog toga su danas ulozi u bankama uglavnom na kratak rok, iako imamo oko milijardu i 300 miliona evra štednih uloga. To su uglavnom ulozi do godinu dana. Ako banka ima kratkoročne izvore sredstava na bazi takvih uloga nije moguće odobravati dugoročne kredite i zbog toga banke gotovo da uopšte i ne idu u proces stambenog kreditiranja.
Potpuno je jasno, s obzirom da se radi o kapitalnim ulaganjima za domaćinstva i pojedince, da stambeni kredit bez najmanje 20 godina roka otplate i sa kamatnom stopom koja mora biti jednocifrena ne može biti tretiran kao povoljni kredit. Da bi Srbija podstakla stambeno kreditiranje mora da interveniše osnivanjem jedne ovakve institucije - nacionalne korporacije za osiguranje stambenih kredita.
Ako se ovaj zakon ne bi usvojio i ukoliko bismo prepustili da tržište samo reguliše stambene kredite, naše procene u Ministarstvu govore da za narednih pet do deset godina Srbija neće moći da ima povoljne stambene kredite.
Model koji smo mi ovde usvojili rađen je zajedno sa ekspertima kanadske korporacije za osiguranje stambenih kredita, jer Kanada predstavlja jednu od zemalja koja je najuspešnije u svetu rešila problem beskućnika, kroz omogućavanje povoljnih stambenih kredita. Ovaj projekat je pripreman gotovo dve godine i zaista mi je zadovoljstvo da se konačno nalazi u Skupštini Republike Srbije, pred vama.
Suština rada ove institucije jeste osiguranje dugoročnih stambenih kredita koje banke odobravaju građanima. Osiguranje zapravo treba da posluži banci da joj smanji rizik i da nadoknadi najveći deo nastalih troškova, odnosno gubitaka, koji bi nastali ukoliko građanin prestane da izmiruje svoje rate po osnovu dobijenog stambenog kredita.
Po ovom predlogu korporacija će imati mogućnost da osigura značajan deo rizika, imajući u vidu da je projekat pripreman gotovo dve godine. U poslovnom planu ove institucije predviđeno je da će do 85% rizika banke preuzimati ova institucija. Na taj način će se smanjiti rizik banaka, ukoliko moraju, nažalost, da naplate hipoteku, da ne budu u gubitku i da ne idu u bankrotstvo.
Ako se ovaj zakon usvoji on će pospešiti razvoj čitavog niza industrijskih grana npr. kao što je građevinarstvo, jer će ova institucija davati garancije za uzimanje kredita građevinskim firmama za novu gradnju, ali će pospešiti i razvoj industrije električne opreme, nameštaja i svih drugih potrepština za domaćinstvo.
Prema Predlogu zakona, Vlada Srbije je 100% vlasnik akcija korporacije, u momentu osnivanja. Iz budžeta Srbije predviđeno je 10 miliona evra kao početni kapital ove korporacije, koji će ujedno obezbediti i sredstva za njen rad. Korporacija će garantovati poslovnim bankama osiguranje kredita svojim ukupnim kapitalom i može, po ovom zakonu, da osigurava iznose kredita koji su maksimalno 16 puta veći u odnosu na iznos kapitala korporacije, što znači da ako je početni kapital 10 miliona evra mogu se izdavati garancije do ukupne visine od 160 miliona evra.
Sa razvojem tržišta nekretnina i povećavanjem obima stambenog kreditiranja korporacija će postajati sve više finansijski samostalna institucija i poslovaće više na komercijalnoj osnovi.
U zakonu je omogućena i dokapitalizacija ove institucije, kako dodatna dokapitalizacija iz budžeta, tako i privatizacija, ali maksimalno 49% akcija, što znači da je predviđeno da će ova institucija ostati uvek u većinskom državnom vlasništvu koje najmanje može da iznosi 51%.
Želeo bih ukratko da objasnim kako izgleda način rada ove institucije. Dakle, banke su te koje odobravaju kredite. Banke odobravaju stambene kredite građanima, a onda mogu da odluče da li žele da im se ti krediti osiguraju od strane nacionalne korporacije za osiguranje stambenih kredita. Ukoliko žele osiguranje, onda će dobiti posebne obrasce po kojima će bodovati sve one građane koji imaju zahtev za dobijanje stambenog kredita, pri čemu će voditi računa o ukupnim primanjima domaćinstva, o drugim fiksnim izdacima: za kiriju, za troškove struje, eventualno za rate po osnovu drugih kredita koje je neko u domaćinstvu podizao. Na bazi tog bodovanja odobriće se stambeni kredit, uz osiguranje ove institucije.
Da budem potpuno jasan, banke neće biti u obavezi da koriste usluge ove institucije, ali imajući u vidu da možda samo dve banke trenutno u zemlji odobravaju stambene kredite, i to po relativno nepovoljnim uslovima, mi smo sigurni, jer smo zajedno sa bankama i radili nacrt ovog zakona, da će se veliki broj banaka uključiti u ovaj proces i da će stambeni krediti konačno postati masovna pojava i u Srbiji, kao što je to slučaj i u drugim zemljama.
Nakon što se izvrši bodovanje i osigura kredit, na nekretninu koja se kupuje, stan ili kuću, stavlja se hipoteka, i to u odnosu jedan prema jedan. To je daleko povoljnije nego što je sada na tržištu, jer banke sada traže dvostruki ili trostruki iznos obezbeđenja. Ovde će se na onu nekretninu koja se kupuje stavljati hipoteka i na bazi te hipoteke će se vršiti, u slučaju neurednog izmirivanja obaveza, naplata potraživanja.
Ukoliko banka u nekom periodu, kroz nekoliko godina, ako neko ne servisira uredno svoju obavezu, bude primorana da naplati hipoteku i tom naplatom dobije manje novca nego što je dala za stambeni kredit, gubitak se pokriva iz kapitala ove korporacije.
Dakle, korporacija ne pokriva celokupan gubitak banci, već samo razliku između kredita koji je odobren u sadašnjem trenutku i eventualnog gubitka koji bi se ostvario prodajom hipoteke po ceni koja je niža od ove tržišne. Ako se prodajom hipoteke, kojim slučajem, ostvari viša vrednost, onda korporacija naravno ne angažuje sredstva, jer nema gubitka za banku.
Zato je moguće da iznos garancija bude do 16 puta veći u odnosu na vrednost kapitala. Prema našim proračunima, deset miliona evra kapitala biće sasvim dovoljno za rad ove institucije najmanje u naredne tri godine, imajući u vidu ovaj iznos garancija koje će davati i da će se ovaj kapital trošiti samo u retkim situacijama, u situacijama kada banka ostvaruje gubitak.
Imamo u vidu i da oni koji će uzimati kredite, naši građani, jesu uredne platiše. Sigurno će biti 97% stopa povraćaja bankarskih kredita, ali ovo će stimulisati banke da krenu u proces kreditiranja, jer znaju da će imati garanciju države.
Kamata će biti jednocifrena, to je sasvim sigurno, i rok otplate neće biti kraći od 20 godina. Dakle, rok će najverovatnije biti između 20 i 30 godina, a kamata će biti maksimalno 9% godišnje, s tim što je potpuno jasno da će, kako vreme bude odmicalo i što se više bude razvijalo tržište hipotekarnih kredita, ta kamata padati.
Ovde će se verovatno desiti nešto slično kao i kada su uvođeni mobilni telefoni u Srbiju. Na početku je bila relativno visoka cena, a danas najveći broj građana koristi mobilne telefone. Mi moramo da krenemo u proces da bismo uspeli tokom vremena da i stambeni krediti postanu normalna pojava na tržištu.
Kada stambeno kreditiranje postane masovnije, a predviđamo da ova institucija počne sa radom na jesen ove godine i tokom sledeće godine da razvije u potpunosti svoje operacije, onda će korporacija preuzimati potraživanja banaka po osnovu hipoteka i na bazi hipoteka, kao zaloga, emitovaće sopstvene hartije od vrednosti koje će se zvati hipotekarne založnice. Te hartije će se prodavati na tržištu i novac koji se dobije od prodaje hartija od vrednosti davaće se bankama da odobravaju nove kredite, tako da se sa kapitalom od deset miliona evra osiguranja može zaista veliki broj stanova osigurati. Radi se o cifri od najmanje 50.000 stanova.
Znate i sami da je u poslednjih desetak godina stambena izgradnja, nažalost, kod nas ispod 10.000 stanova godišnje. Naravno, ova institucija će naplaćivati, banka će naplaćivati premiju osiguranja, koja će se ukalkulisati u troškove i tako će se i kapital korporacije permanentno povećavati.
Što se tiče uslova za građane, oni će biti određeni poslovnim planom korporacije. U zemljama koje imaju slične institucije praksa je da visina mesečne rate po osnovu stambenog kredita ne može da premaši 60% od ukupnih primanja domaćinstva. Meni se čini da će ovo stimulisati naše građane da prijave stvarne prihode, jer dobar deo prihoda danas nije registrovan.
Ukoliko žele da dobiju kredit, članovi domaćinstva će verovatno biti stimulisani da prijave stvarne prihode, kako bi mogli da podignu ratu koja može biti maksimalno u visini do 60% ukupnih prihoda domaćinstva, znači ne onoga ko traži kredit, već celokupnih prihoda domaćinstva.
Takođe, ono što će biti uslov jeste da stan mora biti regularno uknjižen, tako da je na njega moguće upisati hipoteku, kako bi banka mogla da osigura svoje potraživanje. Moram da kažem da će ovo verovatno izvršiti pritisak i na organe lokalne samouprave i na republičke organe da se uknjižavanje vrši nešto bržim tempom nego što je do sada bio slučaj, jer će sami građani u svojim zahtevima za stambene kredite vršiti pritisak da se uknjiže objekti koji su predmet kreditiranja. Naime, osiguravaće se krediti kako za kupovinu novih stanova i kuća ili izgradnju novih kuća, tako i za kupovinu već izgrađenih kuća ili stanova ili delova tih objekata.
Takođe, ova institucija će doprineti i razvoju tržišta osiguranja, jer će građani zaključivati ugovor o riziku osiguranja života sa osiguravajućim društvom, kao i ugovor o osiguranju imovine od nepredviđenih okolnosti, više sile, poplava, požara i ostalih stvari.
Dakle, ovo su osnovi rada ove institucije. Ono što je važno, to je da ovo predstavlja šansu da se podstakne građevinarstvo u Srbiji i da konačno naši građani počnu da rešavaju stambeno pitanje putem kredita.
Ponavljam još jednom, bez državne intervencije u ovom sektoru, ako to samo tržištu prepustimo, naše banke, imajući u vidu sve što ih je zadesilo 90-tih godina, neće biti u stanju da odobravaju dugoročne povoljne stambene kredite u narednih pet, šest, sedam, osam godina.
Što se tiče drugog Predloga zakona koji je pred vama, to je takođe jedan veoma bitan sistemski zakon – zakon o osiguranju. Reći ću vam koje su osnove novine u odnosu na prethodni zakon.
Pre svega, moramo da konstatujemo da na tržištu osiguranja ne vlada red. Neću reći da vlada haos, ali ni u kom slučaju ne vlada red, jer građani retko koriste usluge osiguravajućih društava, uglavnom kada su na to primorani, kada osiguravaju automobile ili, eventualno, stanove. Problem je u tome što na tržištu ima jako solidnih osiguravajućih društava, ali i osiguravajućih društava koja nikada ne isplaćuju pune naknade štete.
Novim zakonom o osiguranju potrebno je uvesti red na tržištu osiguranja i dovesti do toga da se samo ozbiljne kompanije mogu baviti ovim poslom, kako ne bi varale građane, jer građanima ništa ne vredi ako uplate svoj novac nekom osiguravajućem društvu, a sutra im to osiguravajuće društvo ne isplati nikakvu naknadu štete.
Ovaj zakon je usklađen sa direktivama Evropske unije i rađen je zajedno sa ekspertima Svetske banke.
Osnovna novina je da se značajno uvećava cenzus za osnivanje i za rad osiguravajućih društava, i to na sledeći način: na milion evra za poslove osiguranja od nezgode i dobrovoljno zdravstveno osiguranje; na dva miliona evra za životno osiguranje i za ostala osiguranja imovine; na 2,5 miliona evra za osiguranje motornih vozila i osiguranje od odgovornosti u saobraćaju; tri miliona evra biće kapitalni cenzus za ona društva koja se bave dobrovoljnim penzijskim osiguranjem; a 4,5 miliona evra biće cenzus za osiguravajuća društva koja se bave poslovima reosiguranja. To je rast od oko 123% u kapitalnom cenzusu u odnosu na dosadašnji zakon.
Zašto podižemo kapitalni cenzus? Zbog toga da bi se obezbedio osnovni princip osiguranja, a to je veća zaštita osiguranika, odnosno korisnika ovih usluga. U slučaju da je potrebno isplatiti štetu, društvo mora imati odgovarajući kapital da bi iz toga mogla šteta da se adekvatno i isplati.
Takođe, uvodi se osnovna podela poslova osiguranja na životna i neživotna i vrši se jedinstvena klasifikacija vrsta osiguranja u okviru ove dve grupe posla.
Moram da kažem da je za sadašnja osiguravajuća društva predviđen period prilagođavanja za neke odredbe iz ovog zakona do 31. decembra 2004. godine, a za neke druge do 31. decembra 2005. godine.
Tako će osiguravajuća društva imati dovoljno vremena da prilagode svoje poslovanje ovim novim, oštrijim standarima poslovanja.
U zakonu su pooštreni uslovi za osnivanje novih akcionarskih društava ili uslovi za ulazak u akcionarsko vlasništvo u postojećim društvima, time što se striktnije proverava bonitet akcionara. Potrebno je da imaju trogodišnje oditovane bilanse i da oni naravno budu zadovoljavajući, kako bi onaj koji ima pretenzije da bude suvlasnik akcionarskog društva bio kredibilna institucija kojoj se može verovati.
Takođe, isti uslovi se zahtevaju i za članove uprave i članove nadzornog odbora osiguravajućih društava, kao i za ovlašćenog aktuara.
Pooštravaju se uslovi kontrole osiguravajućih društava tako što se propisuje obaveza stalnog održavanja i praćenja likvidnosti društava i obaveza tromesečnog izveštavanja nadzornog organa o kretanju likvidnosti, kako se ne bi desilo da neko osiguravajuće društvo ne može da odgovori svojim obavezama u slučaju naknade štete.
Takođe, uvode se i dodatni instrumenti za praćenje poslovanja osiguravajućih društava, kao što su margina solventnosti, interna revizija, pravilo upravljanja rizikom, a u skladu sa standardima koji važe u EU.
Ima još čitav niz detalja kojima se poboljšava kontrola i smanjuje rizik rada osiguravajućih društava, a ono što bih hteo da istaknem kao posebnu novinu jeste da se nadzor, kontrola nad radom osiguravajućih društava poverava Narodnoj banci Srbije.
Moram da kažem da u svetu postoje tri rešenja institucija koje vrše nadzor nad radom osiguravajućih društava. U manjem broju zemalja to radi ministarstvo finansija; u najvećem broju zemalja to radi nezavisna agencija. To su uglavnom razvijene evropske zemlje. U nekim zemljama, gde vlada haos na tržištu osiguranja, kao što je to kod nas, to rade centralne banke, iz razloga koje ću vam navesti u narednim minutima.
Odluka da poslove nadzora nad obavljanjem delatnosti osiguranja poverimo Narodnoj banci Srbije motivisana je sledećim razlozima. Prvo, Narodna banka Srbije već ima dobro obučene i kvalifikovane kadrove za superviziju banaka, a često su banke osnivači osiguravajućih društava i poslovi osiguranja i bankarstva su prepleteni, zbog čega postoji dobra osnova da se lakše uspostavi kontrola.
Takođe, centralna banka ima razvijenu informacionu tehnologiju i opremu. Formiranje nezavisne agencije zahtevalo bi dodatne troškove iz budžeta. To je jako važan faktor, jer bi morala ispočetka da se formira institucija, da se kupuje oprema, da se finansiraju fiksni i opšti troškovi, a takođe bi morala da se formira potpuno nova infrastruktura i logistika.
Cilj je da se kontrola nad radom osiguravajućih društava učini efikasnom i da počne u što kraćem vremenskom periodu. Ako bi se agencija formirala u narednih godinu dana, ona ne bi bila u mogućnosti, niti bi se osposobila da krene sa kontrolom rada osiguravajućih društava, a što se tiče centralne banke, već od jeseni centralna banka će u okviru posebne direkcije, koja će se oformiti za kontrolu osiguravajućih društava, biti osposobljena da krene u nadzor i kontrolu osiguravajućih društava u skladu sa ovim zakonom.
Takođe postoji još jedan razlog. U razvijenim evropskim zemljama gde poslove nadzora vrši nezavisna agencija, a to su zemlje EU, te nezavisne agencije vrše istovremeno i nadzor nad radom osiguravajućih društava, ali i nadzor nad radom banaka. I jedan i drugi posao se odvija u okviru iste institucije.
Za Srbiju, koja se nalazi u srednjem periodu tranzicije, prerano je da se supervizija banaka izmešta iz centralne banke. Kroz pet do deset godina centralna banka će se baviti isključivo monetarnom politikom, ali to je vreme koje je potrebno da se objedine poslovi kontrole osiguranja i kontrole banaka u istoj instituciji, kako bi se sutra kada dođe vreme lakše iz nje izmestili i kako bi ta nova institucija kasnije mogla da funkcioniše.
Ovo su osnovne odredbe, a pooštrava se i kaznena politika za nepoštovanje odredaba ovog zakona. Uvode se četiri krivična dela u slučajevima najtežih povreda zakona.
Što se tiče potencijalne privatizacije osiguravajućih društava, zakon predviđa da se primenjuje opšti režim privatizacije u skladu sa važećim propisima, ali se daje i ovlašćenje Ministarstvu finansija da i ono može pokrenuti inicijativu za proces privatizacije, što ne zadire u ingerencije Ministarstva privrede po Zakonu o privatizaciji i Zakonu o preduzećima. Samo se širi krug subjekata koji mogu da pokrenu inicijativu za postupak privatizacije.
To je ono što su najveće novine u jednom, čini mi se veoma izmenjenom ali ključnom sistemskom zakonu za regulisanje ovog segmenta finansijskog tržišta.
Sledeći zakon koji je pred vama jeste izmena i dopuna Zakona o Narodnoj banci Srbije. Taj zakon se menja samo u jednom članu, kojim se omogućava zapravo ovo o čemu sam malopre govorio, da Narodna banka Srbije vrši i superviziju rada osiguravajućih društava.
Zakon o Narodnoj banci Srbije inače nalaže centralnoj banci da se stara o stabilnosti celokupnog finansijskog sistema; imajući u vidu da osiguravajuća društva čine neraskidivi deo tog finansijskog sistema, otuda i odluka da centralna banka preuzme kontrolu i nad ovim sektorom.
Četvrti predlog zakona koji je pred vama je jedna kratka izmena Zakona o tržištu hartija od vrednosti, koja treba da omogući efikasniji način privatizacije banaka koje imaju većinski državni kapital.
Naime, vi znate da je po osnovu konverzije dugova prema Pariskom i Londonskom klubu u imovinu države Republike Srbije država postala većinski akcionar u jednom broju banaka i da je u toku priprema procesa privatizacije u jednom broju banaka. Ovaj proces se ne može efikasno realizovati ukoliko se taj posao ne poveri Agenciji za sanaciju banaka, koja će onda biti subjekt, koja će raspisivati tender za privatizaciju banaka sa većinskim državnim kapitalom, odnosno sa kapitalom gde država ima više od 25% učešća. Ova izmena zakona je napravljena u skladu sa svetskom praksom i u konsultacijama sa Svetskom bankom.
Što se tiče petog predloga zakona koji je pred vama, to je izmena Zakona o javnim nabavkama. Bilo je dosta opravdanih primedaba na primenu dosadašnjeg zakona i Ministarstvo je odlučilo da izađe u susret i Privrednoj komori Srbije i domaćim kompanijama koje su se žalile na neefikasne procedure i na povlašćeni tretman inostranih ponuđača u postupku javnih nabavki.
Ovaj zakon daje povoljniji status ponuđačima domaćih proizvoda. U zakonu se navodi - domaći ponuđači, ali se i precizira da se radi o ponuđačima domaćih proizvoda, domaće robe i domaćih usluga, znači robe koja je proizvedena u Srbiji. Takvi ponuđači će imati, po ovom zakonu, 20% cenovne prednosti u odnosu na inostranu konkurenciju, čime želimo da podstaknemo nacionalnu industriju.
Takođe, smanjeni su troškovi postupka kod javnih nabavki, za javna preduzeća, jer će se oglasi objavljivati samo u Službenom glasniku Republike Srbije za nabavke koje su u vrednosti do tri miliona dinara za dobra i usluge, odnosno do 15 miliona dinara za građevinske i druge radove. Dakle, ukida se obaveza objavljivanja oglasa u stranim publikacijama ako se radi o manjim vrednostima javnih nabavki, kako bi se preduzeća oslobodila nepotrebnih troškova.
Takođe su značajno smanjeni troškovi postupka, ne mora se na strani jezik prevoditi konkursna dokumentacija za vrednost javnih nabavki ispod 12 miliona dinara za dobra i usluge, odnosno ispod 120 miliona dinara za radove i ta dokumentacija će važiti ponuđačima šest meseci, produžen je rok važenja.
Pojednostavljene su procedure, razdvojeni su i precizirani uslovi za učešće pravnih i fizičkih lica na konkursima i tenderima. Hitne nabavke se mogu odmah realizovati bez prethodnog mišljenja Uprave za javne nabavke, a u skladu sa procedurom koju ovaj zakon precizira.
Ovaj zakon obezbeđuje efikasniju kontrolu i obezbeđuje zaštitu ponuđača, ali, s druge strane, i javnog interesa. Zahteve za zaštitu prava po ovom zakonu mogu da podnose i ponuđači koji učestvuju na tenderu, ali i Uprava za javne nabavke.
Da bi se uspostavila efikasnija kontrola, poboljšava se status članova komisije za zaštitu prava ponuđača, jer se oni biraju na period od četiri godine i imaju izjednačen status sa direktorom posebne upravne organizacije, čime se povećava rang predsednika komisije i daje mu se veći autoritet. Isto je i sa članovima komisije, jer se oni izjednačavaju sa pomoćnicima direktora posebnih upravnih organizacija.
Na kraju, ono što je veoma važno, predviđen je visok stepen ažurnosti u izvršavanju postupka javnih nabavki, jer odluka mora da se donese u roku koji nije duži od 15 dana, a samo u izuzetnim slučajevima 25 dana. Time se skraćuje period odlučivanja, mora da se odluči po tenderu, i ubrzava se proces javnih nabavki, što je do sada predstavljalo jedan od najvećih problema. Hvala vam na pažnji.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, danas je bilo nekih kritika da ne treba podizati akcize, da ne treba uvoditi poreze na držanje oružja. Ne možete s jedne strane smanjivati poreze na plate, smanjivati troškove proizvodnje, a sa druge strane ne oporezovati akcizama one proizvode koji su svuda u svetu najizdašniji izvor fiskalnih prihoda.
Vlada neće prihvatiti amandman da se smanje porezi na držanje oružja, jer smatramo da poreskom politikom treba podsticati delatnosti kao što su poljoprivreda, proizvodnja, ukidanjem poreza na Fond zarada. A što se tiče oružja imamo u vidu da inače vojna lica i oni koji su radili u policiji imaju pravo da bez ikakvog poreza zadrže po jedan komad tog oružja za uspomenu.
Jedan predstavnik Srpske radikalne stranke je ovde pomenuo da ne može građanin biti žrtva nasleđa ako je nasledio pištolj. Moram da kažem kako se ova gospoda nisu setila da povuku paralelu između nasleđivanja stanova i kuća. Ako nasledite stan ili kuću, plaćate porez. Ne vidim razloga ako nasledite pištolj zašto ne bi plaćali porez.
Ipak moramo da imamo jedan pristup kao odgovorna vlada, da ne možemo stimulisati držanje i nošenje oružja, odnosno oni koji nose oružje treba da plate adekvatan porez. To su uglavnom agencije za obezbeđenje. Sasvim sigurno te agencije dobijaju velike apanaže od onih korisnika koji koriste njihove usluge i treba da plate taj porez.
Slažem se sa primedbama narodnih poslanika da mobilni telefoni nisu luksuz i zbog toga smo prihvatili amandman da se ukine taksa na mobilne telefone od 1. januara 2005. godine, imajući u vidu da smo već projektovali u budžetu za ovu godinu prihode od ove usluge.
Što se tiče primedbi da će povećanje akciza na cigarete i na gorivo opteretiti standard moram da kažem da se, što se tiče cigareta, radi o zaista minimalnom povećanju, svega jedan dinar za onu kategoriju "C" koju koriste najsiromašniji slojevi stanovništva.
Što se tiče goriva, vidite i sami da su naše ulice zakrčene, makar u glavnim gradovima, automobilima. Siguran sam da sa ovim, čak i da se celokupan iznos akcize prevali na cenu, i dalje će biti to pokazatelj, da je cena niža u odnosu na cene goriva u regionu.
Naravno, politika Vlade jeste da jedne poreze snizimo, ali da bismo obezbedili novac za javne funkcije, za izdvajanje za škole, za bolnice, za nezaposlene, za sve kategorije kojima je potrebno pomoći, moramo ubrati prihod na način na koji rade sve druge zemlje, a to su akcize. Učešće akciza mora da se povećava u ukupnim poreskim prihodima, a učešće poreza na plate da se smanjuje.
Tako, moram da kažem da oni koji su diskutovali protiv ovog zakona naravno da imaju pravo na svoj lični stav, međutim, ovo su razlozi zbog kojih Vlada neće prihvatiti ove amandmane. Nadam se da će u danu za glasanje poslanici prihvatiti sva tri zakona koje je ova vlada predložila. Hvala.
Hvala predsedavajući. Samo za gospodina iz SRS obaveštenje, tj. odgovor na ovo pitanje. Pre dve nedelje Vlada Republike Srbije donela je Uredbu kojom se reguliše isplata stare devizne štednje za štediše Jugobanke iz Kosovske Mitrovice. Nije vršena u prethodno periodu, to je tačno, jer nije postojala adekvatna zakonska osnova da se isplate građani koji su nealbanske nacionalnosti. To je bio problem koji je sada prevaziđen odgovarajućom uredbom.
Nije tačno da su baze podataka ažurirane, ali do 31. maja, kada počinje ovogodišnja isplata stare devizne štednje za štediše ostalih banaka, počeće konačno posle godinu i po dana prekida i isplata štediša Jugobanke iz Kosovske Mitrovice.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ovom prethodnom izlaganju poslanika SRS-a bilo je pokušaja stručne kritike, a kao što su i sami poslanici priznali i pokušaja promotivne političke kritike. Najpre ću odgovoriti na jedno, a onda i na drugo.
Što se tiče primedbi da je navodno rok za isplatu zajma predug, četiri godine, mogu samo da postavim jedno pitanje radikalima: zašto radikali nisu doneli ovaj zakon dok su bili na vlasti? Bili su na vlasti devedesetih godina, zašto oni građanima Srbije nisu vratili novac koji je uzet 1989. godine. Bili ste na vlasti, bili ste od 1998, 1999. godine, dakle, bili ste sigurno u koalicionoj vladi gde ste mogli da predložite ovaj zakon. Ako tražite kraći rok isplate, moje pitanje je zašto pre nekoliko godina, kada ste bili u vlasti, vi niste predložili taj zakon. Verovatno bi sve bilo do sada isplaćeno.
Druga stvar, što se tiče Garancijskog fonda, ne vidim u čemu je primedba što se sredstva garancijskog fonda drže u bankama koje se biraju tenderom. Da li radikali smatraju da treba da se vrši direktna pogodba?
Da li ljudi koji rade u Garancijskom fondu treba da se nagode u koju će banku staviti pare da bi uzeli neku proviziju? Da li je to stil rada koji je primenjivan u opštini Zemun i u drugim opštinama u kojima su bili na vlasti? Tender je jedini način, javni tender da se... govorim o temi, vi ste kritikovali...
(Milovan Radovanović dobacuje sa mesta.)
(Predsednik: Molim vas bez dobacivanja.)
... što se po osnovu tendera sredstva opredeljuju u bankama? Nema drugog transparentnog načina osim javnog tendera. Što se tiče navodne nesprovodivosti zakona, dopustite da vidite da li će taj zakon biti sproveden. Tačno je da je u prethodnom zakonu bilo predviđeno samo 100 miliona dinara za izdavanje garancije, što je nedovoljno. Tačno je da je fond imao nekih administrativnih ograničenja zbog čega nije radio.
Upravo zato je i Vlada predložila promenu zakona. Naravno da je ovaj zakon sprovodljiv, jer je Vlada u budžetu predvidela milijardu i po dinara, dakle 15 više za ove namene, a dovoljan je iznos garancija do 80% i za nerazvijena područja i za osiguranje kredita u poljoprivredi.
Što se tiče primedbi otkuda Ministarstvo finansija nadležno za poslove osiguranja bankarskih kredita, molio bih grupu SRS-a i sve one ostale koji imaju tu kritiku da pročitaju Zakon o ministarstvima, koji je usvojen ovde pre dva meseca. Jasno i nedvosmisleno stoji da je za poslove osiguranja bankarskih kredita nadležno Ministarstvo finansija.
Što se tiče Zakona o platnom prometu, tačno je da se on menja godinu dana i tri meseca nakon stupanja na snagu ovog zakona. Prosto kada pravite sistemsku promenu, kao što je bio prelazak platnog prometa sa ZOP-a na banke, ne možete predvideti sve stvari koje će se u implementaciji dogoditi. Za razliku od drugih zemalja bivše Jugoslavije, Srbija je uspela da za samo šest meseci pripremi prelazak platnog prometa u banke i rezultati su takvi da je naš prelazak bio najefikasniji.
Nije bilo haosa u bankama. Bilo je nesnalaženje u prvih meseca dana, ne u tri meseca, kao što je prethodni poslanik rekao, i sada savršeno taj sistem funkcioniše. Zašto se menja zakon? U jednom delu koji se odnosi na prinudnu naplatu preduzeća - to je ono što je pravilno primećeno, tu je zakon bio nedorečen - moram da vam kažem, nigde u svetu centralana banka ne vrši prinudnu naplatu. Nije zadužena za te poslove. Nigde u svetu centralna banka ne vrši poslove skupljanja završnih računa, boniteta.
Dakle, to rade sudovi ili specijalizovane institucije. Problem je što u Srbiji nije bilo institucije koja bi to mogla da preuzme.
Narodna banka Srbije je najbolje organizovana institucija u zemlji i da nije Narodna banka preuzela proces prinudne naplate tek bi onda nastao kolaps, jer sudovi svakako, ovako kakvi su, neefikasni, nisu bili u stanju da rade taj posao.
Dok sam bio guverner, pa i sadašnje rukovodstvo Narodne banke Srbije jedva čeka da posao prinudne naplate pređe na sudove, ali bojim se da jednostavno sudstvo nije spremno za taj posao. Zbog toga mi menjamo ovaj zakon o platnom prometu.
Ipak moram da primetim i ovu drugu dimenziju; dakle, gospodinu Krasiću moram da kažem da je Vlada Srbije prihvatila one amandmane SRS koji se odnose na stručne tehničko-redakcijske primedbe i dobro znate da smo dva do tri amandmana prihvatili, ali ne prihvatamo neistinite optužbe. Dakle, ono što je tačno, ono što je poboljšanje zakona, uvek će Vlada prihvatiti, ma koja poslanička grupa podnela primedbu, ali nikada, niti lično, niti Vlada neće da prihvata neistinite optužbe.
(Milorad Mirčić dobacuje sa mesta.)
Znate šta ...
(Predsednik: Molim vas, bez dobacivanja.)
Prethodni govornik i prethodni govornici pominjali su navodno da G17 plus, i na mene lično se odnosilo, da mi brinemo samo kako da što više para zgrnemo. Dosta je bilo, moram da vam kažem da je dosta bilo kleveta. Otkuda to da SRS plaši baš G17 plus? Zašto vas? Zato što znate, gospodo radikali, da živim u stanu od 73 kvadratna metra na Novom Beogradu, a da je Tomislav Nikolić od države Srbije, od Vlade dobio stan od 160 kvadrata na poklon ...
(Predsednik: Molim vas ...)
Da je Aleksandar Vučić dobio takođe stan na poklon. Da je Gordana Pop-Lazić 17 lokala i stanova, u opštini Zemun dok je radila, rasprodala; otkuda Gordani Pop-Lazić vlasništvo od 1000 m2.
(Predsednik: Molim vas, gospodine ...)
Vi govorite ovde ...
Jednostavno imam nameru da se držim teme na isti način kao što su se držali poslanici SRS. Da li je tačno ili ne da je Tomislav Nikolić, kao direktor poslovnog prostora opštine Zemun, doprineo da SRS profitira i potpiše ugovor o prodaji, odnosno o iznajmljivanju zgrade Magistrata za samo 1,57 dinara po kvadratnom metru. To što su drugi ćutali o tome, ne znači da će G17 plus o tome ćutati.
Tema je odgovor na lažnu optužbu radikala da ministar finansija, da G17 plus radi samo da bi zgrnuo što više. To je nešto što mi više ne možemo da dopustimo, jer upravo radikali su ti koji su na tome radili. Druga je stvar što je postojao prećutni politički dogovor sa nekim bivšim i vladajućim strankama da se o tome ćuti. Dosta je bilo, nema više vremena za ćutanje.
Kako je moguće da Gordana Pop-Lazić dobije 1000 m2 poslovnog prostora i da se to sve rasproda? Da li je to bilo? Radi se o bivšem ministru u Vladi Srbije ...
Zatim, kako možete da govorite o bilo kakvom slučaju i da imate moralno pravo da anketne odbore vodite, ukoliko je gospodin Vučić kao direktor "Pinkija" svojevremeno prebacio novac za štampanje stranačkog lista "Nova Srbija". Zar je moralno i pošteno da se sredstva opštine Zemun koriste za izdavanje stranačkog lista?
Konačno ...
(Predsednik: Gospodine Dinkiću ...)
... kompletno rukovodstvo radikala učestvovalo je u ovom skandalu oko kupovine placa od 1000 kvadrata i izgradnji objekta u Zemunu.
(Predsednik: Molim vas ...)
... od Tomislava Nikolića, Vučića, Gordane Pop-Lazić. Vi mislite da imate pravo da svakome kažete šta hoćete i očekujete da svi budu mirni i da ćute. E, pa to nećete moći, makar ne sa mnom i ne sa G17 plus.
Gospodo radikali, dugo vas nisam video tako nervozne.
Što se tiče predloga mladog gospodina Vučića oko razmene, gospodo da vam kažem, ono što se svojim rukama i radom stekne, 70 kvadrata, nevezano s tim što je to stan na petom spratu na Novom Beogradu, tamo gde mnogi od vas ne bi želeli da žive, ali svojim radom sam to stekao, da menjam za nešto što je neko džabe dobio od Vlade, vidi se da vam je idejni otac Dušan Mihailović. On je to predlagao pre godinu dana.
I sada znam zašto sve ove stvari koje ste radili, posebno u opštini Zemun, niko nije sankcionisao. To što ste imali podršku dela prethodne vlasti i to što su vas uvek smatrali svojevrsnim priveskom vlasti ne dozvoljava vam da govorite neistine o ljudima koji su moralno čisti. A, što se tiče ...
Vremena su se promenila. Mene ne zanima koliko ću biti ministar. Ne zanima me, isto kao što me nije zanimalo ni koliko ću biti na mestu guvernera. Međutim, ono što je sigurno – uvek ću govoriti istinu i nikada nikome neću oćutati na neistinu. Vremena su se promenila. Možda su neki i pravili dogovore sa vama. Možda su neki želeli da sa vama prave dogovor.
Smatram da vi jednostavno oličavate drugačiju politiku, što je vaše pravo i nikada sa vama ni u kakve dogovore, kompromise, neću ulaziti, nikakve ponude prihvatati, a što se tiče gospođe Gordane Pop-Lazić, znam da je ona dama i ništa ni približno uvredljivo neću reći na njen račun. Ali, ako dobijete novac od prodaje 1.000 kvadratnih metara, koje ste prethodno, zbog toga što ste bili u vlasti, dobili na toj lokaciji i sada navodno nemate stan, jer ste sve prodali, dajte da neko siromašan ovde dobije 1.000 kvadrata od vlasti, pa ih proda; zar ima smisla tražiti sada stan od Vlade.
Dobiti novac od prodaje 1.000 kvadrata i tražiti stan od Vlade, mislim da je to neukusno, bez obzira što se radi o dami.
Dame i gospodo, evo na kraju želim da izrazim zadovoljstvo što na ova tri predloga zakona nije bilo suštinskih primedbi i verujem da će većina poslaničkih grupa prihvatiti sva tri zakona.
Što se tiče izmirivanja obaveza po osnovu zajma za privredni preporod, zaista konačno ispravljamo nepravdu posle 15 godina. Garancijski fond, to je drugi zakon; dobićemo konačno priliku da osiguramo kredite i za nerazvijena područja i za poljoprivrednike.
Stopa osiguranja će biti do 80% i zaista mi izražavamo u Vladi zadovoljstvo što diskusija suštinska, ova stručna koja je vođena ovih dana o ova dva zakona, nije pokazala da oni imaju nedostatke.
Što se tiče trećeg zakona, tu nije bilo amandmana, što znači da je tekst savršeno prihvatljiv. Želim da vam zahvalim na ovoj diskusiji i pozivam vas da, kada dođe dan za glasanje, podržite sva tri zakonska predloga. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, dozvolite mi da ukratko obrazložim ova tri poreska zakona. Kada govorimo o Zakonu o porezu na finansijske transakcije, radi se o jednom anahronom poreskom rešenju koje je uvedeno pod plaštom finansiranja obnove kuća zbog zemljotresa koji je svojevremeno pogodio valjevski kraj, a kasnije njegova upotreba proširena na sasvim druge namene. Taj porez opterećuje sve transakcije koje i građani i privreda imaju.
Mi predlažemo ukidanje ovog poreza počevši od 1. januara 2005. godine, a do tada predlažemo ukidanja za pojedine oblike. Naime, u ovom trenutku je nemoguća trgovina hartijama od vrednosti, upravo zbog ovog poreza na finansijske transakcije, tako da mi ovim zakonom oslobađamo poreza na finansijske transakcije odmah trgovinu hartija od vrednosti na sekundarnom tržištu.
Takođe, po osnovu ovog zakona oslobađamo od poreza na finansijske transakcije trajne reprooperacije, kako bi omogućili centralnoj banci da na ovaj način vodi moderu monetarnu politiku.
Zatim, oslobađaju se od poreza na finansijske transakcije sve uplate po osnovu tarifa centralnog registra depoa i kliringa hartija od vrednosti.
Važno je da se oslobađaju odmah poreza transakcije odobravanja kredita banaka klijentima i vraćanja kredita klijenata bankama. Na ovaj način će kamatne stope dodatno moći da padnu, imajući u vidu da ovaj porez opterećuje kamatne stope. Dakle, ovaj zakon predlaže da se porez na finansijske transakcije potpuno ukine od 1. januara 2005. godine, a da se za ove oblike, koje sam sada naveo, ukidanje izvrši odmah po usvajanju zakona.
Inače, ukupan gubitak zbog ukidanja nekih poreskih oblika u ovom zakonu za ovu godinu u budžetu Srbije iznosi svega 2,8 miliona dinara, iz prostog razloga što se mnoge transakcije nisu ni odvijale, jer ih je porez na finansijske transakcije sprečavao. Kada ukinemo porez na finansijske transakcije za trgovinu hartijama od vrednosti na sekundarnom tržištu, do ove trgovine će doći, tako da će, zapravo, biti pospešeno tržište kapitala.
Drugi zakon o kome bih želeo danas da govorim, to je izmena Zakona o upotrebi, držanju i nošenju dobara. Politika Ministarstva finansija jeste da snižava poreze na one oblike koji treba da stimulišu proizvodnju. Kao što znate, ova skupština je pre petnaestak dana usvojila Zakon o ukidanju poreza na fond zarada.
Dakle, imamo nameru da smanjujemo poreze na troškove rada, da proizvodnju ne opterećujemo porezima, a s druge strane, da smanjimo poreze najsiromašnijim slojevima stanovništva.
Ali, zato oporezujemo one koji imaju ekonomsku snagu da taj porez plate. Tom logikom smo se vodili i kada smo predlagali izmene ovog zakona. Nekoliko izmena je ovde predloženo.
Što se tiče registracije motornih vozila, snižava se iznos poreza za vozila nižih kubikaža. Dakle, za vozila do 2000 kubika snižava se iznos poreskog opterećenja, dok se povećava iznos poreza za vozila preko 2000 kubika, i to, konkretno, za vozila do 1150 kubika zapremine motora porez će iznositi 500 dinara, a iznosio je 600 u prethodnom zakonu; za vozila od 1150 do 1300 kubika porez će iznositi 1000 dinara, a iznosio je 1200; za vozila od 1300 do 1600 kubika biće 2200 dinara, a iznosio je 2400.
Ostaje isti porez za vozila od 1600 do 2000 kubika, dok se značajno povećava za vozila preko 2000 kubika. Za vozila od 2000 do 2500 kubika sa sadašnjih 10.000 se povećava na 15.000, za vozila od 2500 do 3000 kubika povećava se sa sadašnjih 20.000 na 30.000 i za vozila preko 3000 kubika porez se povećava sa 30.000 hiljada dinara na 40.000 hiljada.
Potom, uvodi se i posebna kategorija oporezivanja pravnih lica, s tim što je, naravno, najniži iznos poreza za vozila jeftinija i niže kubikaže, niže snage motora, dok za vozila preko 3000 kubika, koja poseduju pravna lica ovaj porez će iznositi 50.000 dinara.
Vlada je prihvatila amandman da se poboljšavaju uslovi oslobađanja u odnosu na starosnu dob vozila, tako da će oslobađanje za vozila od pet do osam godina starosti oslobađanje iznositi 15%, a za vozila koja su od osam do 10 godina iznosiće 25%, a za vozila koja imaju preko 10 godina starosti oslobađanje će iznositi 40%. Na taj način želeli smo da izađemo u susret onim vlasnicima koji nisu sada u stanju da kupe nova vozila da pri registraciji, osim što smo smanjili za ta vozila iznos poreza, budu dodatno oslobođeni sa većim iznosom. Što se tiče motocikala, tu porez ostaje isti kao što je bio i u dosadašnjem zakonu.
Značajno smo smanjili poreze kod vlasnika čamaca. Dakle, za sve čamce do 15 metara dužine ukida se porez. Ne plaća se nikakav porez za vlasnike čamaca do 15 metara dužine, dok se za čamce dužine preko 15 metara sa motornim pogonom, za jahte, povećava tri puta. Povećava se za iznos inflacije od 2001. godine do danas, a to je 50% porez na ugostiteljske objekte na vodi. Dakle, za splavove po kvadratnom metu ovaj porez će iznositi 2.250,00 dinara, a to je 50% više u odnosu na prethodno rešenje.
Što se tiče poreza na držanje oružja, ukida se porez za sve vrsta lovačkog i trofejnog oružja, i to za lovački karabin i kombinovano lovačko oružje, za lovačku pušku, za malokalibarski pištolj, malokalibarski revolver, malokalibarsku pušku, vazdušnu pušku, vazdušni pištolj, luk, samostrel i svako trofejno oružje nezavisno od vrste.
Međutim, povećavaju se porezi za držanje poluautomatskih i automatskih pušaka, i to za poluautomatske puške za 35%, a za automatske puške 67%. Takođe, 2,2 puta se povećava porez za držanje oružja za koji je izdat oružni list za držanje oružja za ličnu bezbednost, sa dosadašnjih 900,00 dinara na 2.000,00 dinara.
Podsećam, međutim, da pripadnici vojske i policije koji ostvare pravo na penziju imaju po ovom zakonu, i to se pravo nije menjalo, pravo da po jedan primerak oružja zadrže bez plaćanja poreza. Dakle, ovo se ne odnosi na pripadnike bivše vojske ili policije. Oni mogu jedno oružje da zadrže za uspomenu bez plaćanja poreza. Za one koji ga koriste za druge namene hoćemo da faktički poskupimo nošenje oružja.
Posebno se povećava porez za oružje za koje je izdata dozvola za nošenje oružja za ličnu bezbednost, a radi se o raznim agencijama za obezbeđenje. Kod njih se iznos poreza povećava sa 4.500,00 na 10.000,00 dinara.
Što se tiče vazduhoplova i letilica, tri puta se povećava porez na upotrebu svih tipova privatnih aviona, bilo da su to avioni za prevoz ili sportski avioni. Dakle, porez se povećava tri puta, jer smatramo da onaj ko koristi ove usluge zaista ima para da ih plati i porez treba znatno povećati.
Kada govorimo o mobilnim telefonima, prihvatili smo amandman, odnosno Vlada je prihvatila amandman po kome se ukida taksa za mobilne telefone od 1. januara 2005. godine, a do tada se ne menja taksa za pripejd korisnike, a za korisnike postpejd usluga se usklađuje za iznos inflacije od 2001. do 2003. godine.
Razlog zašto nismo odmah ukinuli i ovu taksu za držanje mobilnih telefona jeste što je taj prihod projektovan u prihodima budžeta. Međutim, smatramo da je opravdano da se ta taksa ukine i zbog toga smo prihvatili amandman poslaničkih grupa koje su to predložile da to ukidanje počne od 1. januara 2005. godine. To bi bilo sve vezano za ovaj drugi zakon koji je Vlada predložila.
Treći zakon jeste zakon o izmenama i dopunama Zakona o akcizama. Ministarstvo finansija je predložilo ukidanje akciza za sedam vrsta proizvoda. Najpre, predložili smo ukidanje akciza za lož ulje, mlazno gorivo i avionski benzin, motorna ulja i maziva, petrolej za osvetlenje, tečni naftni gas, etil alkohol i za sve domaće sokove i bezalkoholna pića.
Moram da kažem da je ovde svakako najvažnije ukidanje akcize na lož ulje, imajući u vidu da veliki broj škola, bolnica i drugih ustanova danas u Srbiji koristi ovu vrstu goriva. Što se tiče iznosa akcize koji se ukida, radi se o ukidanju akcize koja je danas iznosila 8,71 dinar po litru, a sada će biti nula.
Ukida se akciza za motorna ulja i maziva. Danas ova akciza iznosi čak 48,45 dinara, a zbog te akcize postoji veliki šverc motornih ulja i maziva. Odlučili smo da potpuno ukinemo ovu akcizu. Dakle, to će dovesti do značajnog pojeftinjenja.
Takođe, jako je važno što smo ukinuli i akcizu za butan gas, jer mnoga domaćinstva koriste kao pogonsko gorivo za štednjake butan gas, a sve više se koristi i u transportu. To je ekološki čist oblik energije. Zbog toga želimo da ga stimulišemo kroz ukidanje akciza.
Naravno, ukoliko ukidamo i smanjujemo jednu grupu poreza, da bi imali ravnotežu budžeta, moramo one poreze koji predstavljaju najvažniji izvor prihoda u državi povećavati.
Zato je Vlada predložila da se poveća akciza na motorni benzin i dizel gorivo za po tri dinara, za cigarete grupe A za dva dinara, nakon usvajanja amandmana koji su podnele poslaničke grupe, a za grupu B za dinar i za grupu C za jedan dinar.
Dakle, pošto su podneti amandmani, Vlada je usvojila ove amandmane, tako da će povećanje akciza za cigarete iznosi dva dinara, jedan dinar za grupu B i jedan dinar za grupu C.
Zatim, ne menja se akciza za sve vrste prirodnih rakija i vinjaka, ali se zato povećava akciza za druga žestoka i alkoholna pića, i to za viski, džin i konjak i, naravno, za razne likere i mahom uvozna alkoholna pića. Takođe se povećava akciza za sve vrste uvoznih sokova i bezalkoholnih pića. Na ovaj način, ukidanjem akciza za domaće sokove i bezalkoholna pića i povećavanje akciza za uvozne sokove i bezalkoholna pića, stimulisaćemo naše voćarstvo i našu prehrambenu industriju.
Što se tiče proizvođača inostranih brendova, kao što su koka-kola i ostalih, ako se to proizvodi u Srbiji, neće se plaćati akciza. Naravno, ako se uvozi plaća se akciza. Dakle, stimulišemo seljenje proizvodnje iz inostranstva u Srbiju, a što je dobro zbog zapošljavanja naših radnika.
Ukoliko bi se celokupan iznos akciza preneo na cene, ukupan direktan efekat na rast cena je 0,46%. To znači da je relativno mali, imajući u vidu da je inflacija u prva tri meseca ove godine iznosila 1,7%, odnosno 7,3% na godišnjem nivou, sa ovih 0,46% jasno je da se mi nalazimo još uvek daleko ispod nivoa projektovane inflacije za ovu godinu. Kao što znate, projekcijom budžeta mi smo predvideli da će ovogodišnja inflacija biti maksimalno 8,5% do 9% na godišnjem nivou.
Dakle, čak i ako se celokupan iznos ovih akciza ugradi u maloprodajne cene, uključujući porez na promet koji se obračunava na povećanu osnovicu, ukupan efekat na inflaciju nije veliki.
S druge strane, mi na ovaj način vršimo redistribuciju poreza, od poreza na plate ka akcizama na naftne derivate, cigarete, na žestoka alkoholna pića i to je zaista jedini način da pravedno oporezujem poreske obveznike.
Menja se i način obračuna akcize na kafu. Umesto dosadašnjeg fiksnog iznosa, do sada se akciza plaćala fiksno bez obzira na kvalitet kafe, prelazi se na tzv. ad valorem sistem, što znači da će se akcize obračunavati u iznosu od 40% u odnosu na vrednost kafe. Što je kafa kvalitetnija, biće veća akciza plaćena, što je kafa lošijeg kvaliteta, naravno da će akciza biti niža i jasno je da građani koji nemaju odgovarajući standard i ne mogu da kupuju skuplju kafu imati dodatno rasterećenje u budžetu. Što se tiče onih imućnijih, oni treba da plate i veću cenu za kafu.
Ako govorimo o akcizama na motorni benzin i dizel gorivo, čak i ukoliko se celokupan iznos akcize za motorni benzin od 95 oktana, a to je tri dinara, ugradi u maloprodajnu cenu, cena benzina u Srbiji će i dalje biti niža od proseka u regionu.
Iznosiće 77 centi u dinarskoj protivvrednosti, odnosno 78, koliki je prosek, i biće niža za 10 centi u dinarskoj protivvrednosti od cene benzina u Crnoj Gori.
Što se tiče benzina od 98 oktana, ako se celokupan iznos akciza od tri dinara ugradi u maloprodajnu cenu, cena u maloprodaji iznosiće 83 centa u odnosu na prosek koji je 84 centa u regionu, dok će u odnosu na Crnu Goru ovaj benzin i dalje biti jeftiniji za tri centa.
Što se tiče dizel goriva, ako bi se celokupna akciza od tri dinara ugradila u maloprodajne cene, onda bi cena dizela u Srbiji bila i dalje šest centi niža od proseka cena u regionu, dok bi za devet centi bila niža u odnosu na cene u Crnoj Gori.
Dakle, prostor svakako postoji, s tim što je jasno da proizvođači mogu sami odlučiti da li će celokupan iznos ovog povećanja ugraditi u cenu ili će eventualno na teret svoje marže jedan deo koristiti.
Propustio sam samo da kažem da smo što se tiče oporezivanja cigareta prihvatili i amandman DSS-a, da se uvede i posebna ad valorem akciza na cigare, odnosno cigarilose u krugovima koji to konzumiraju, naziv je tompus. To je akciza koja nije postojala i mislim da je zaista jasno da se radi o sloju stanovništva koji ima novca da to koristi i mi smo prihvatili amandman da se uvede ad valorem akciza od 30% na sve vrste cigara i cigarilosa. Dakle, što je veća vrednost, veći će biti iznos akcize, a prihvatili smo amandman da se akciza za sve proizvode cigarete grupe "c" poveća za jedan dinar i upravo polazimo od toga da cigarete iz ove grupe koriste najsiromašniji slojevi stanovništva.
Moram da kažem da naravno sama promena Zakona o akcizama nije dovoljna. Ministarstvo finansija će u narednom periodu, a to je već pokazano u protekloj nedelji, preduzeti zaista permanentnu, intenzivnu aktivnost na suzbijanju šverca svih vrsta, posebno cigareta i drugih proizvoda na koje danas proizvođači, uvoznici ili oni koji švercuju ne plaćaju porez državi.
Moram da kažem da smo već sproveli prošle nedelje jednu veoma ozbiljnu koordiniranu akciju u 26 gradova Srbije, 50 trafika smo zatvorili u periodu od mesec dana, s obzirom da su u tim trafikama pronađene cigarete bez akciznih markica ili sa akciznim markicama Kosova i Hrvatske, što znači da se radi o švrcovanoj robi.
Takođe smo stavili u pogonj i rendgene koje carina ima, kako bi otkrivali švercovane cigarete u prevozima koji nisu deklarisani kao prevoz cigareta. Međutim, krećemo i u kontrolu tzv. diskonta, odnosno veleprodaja, jer smo i poslali upozorenje da ne mogu više za keš, za gotovinu da prodaju robu u trafikama.
Imajući u vidu da je to u prethodnim decenijama tolerisano, ova vlada zaista ima nameru da ozbiljne prihode ubere po osnovu bolje koordinacije i boljeg rada carine i poreske policije. Naravno, mi smo za sada zatvorili samo pojedinačne trafike. Ubuduće ćemo zatvoriti čitave lance, s obzirom da Zakon o duvanu to dozvoljava. Dakle, prvo smo krenuli sa ovim preventivnim merama, a nadalje naravno da će sve mere biti strože i strože.
Mi očekujemo samo po osnovu bolje naplate akciza, čak i bez povećanja dodatnih prihoda u budžetu, samo kod cigareta tri milijarde dinara. Vlada će, osim rigorozne kontrole cigareta, to sprovesti i kod drugih proizvoda, pre svega kod tekstila, obuće evroazijskog porekla, kao i kod bele tehnike.
Čitave privredne grane trenutno se nalaze u sivoj ekonomiji i garantujem vam da će ova vlada za godinu dana sadašnji iznos sive ekonomije, koji iznosi 50% društvenog bruto proizvoda, svesti na podnošljivih 20-tak procenata. Ono što je bio problem u prethodnim vladama jeste nepovezanost informatičke baze poreske uprave, carine, Komisije za sprečavanje pranja novca i Narodne banke Srbije. Mi smo ovih mesec dana ćutali, nismo mnogo pričali, ali smo dosta učinili da povežemo ove baze podataka.
Zbog toga zaista želimo da poslednji put upozorimo sve one koji su u sivoj ekonomiji da neće biti tolerisanja takvog načina poslovanja, jer izbegavanje plaćanja poreza znači izbegavanje finansiranja javnih funkcija države, javnih institucija, kao što su zdravstvo, školstvo, socijalna zaštita i zato će ovo ministarstvo krajnje prilježno krenuti da naplaćuje poreze koji se sadrže u ovim zakonima. Hvala vam.