Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Mlađan Dinkić

Govori

Samo kratko u vezi ove dve primedbe poslanice Nestorović. Što se tiče bilo koje institucije koja se formira,
tek nakon formiranja te institucije odobrava se finansiranje iz tekuće budžetske rezerve.
Naravno da je važno obezbediti sredstva za Odbor za sprečavanje konflikta interesa i svakako, čim taj odbor bude i formalno konstituisan, da će Vlada, koja je inače predložila ovaj zakon, odobriti sredstva iz tekuće budžetske rezerve za finansiranje rada Odbora. Ne radi se o velikim sredstvima. Imamo je i u tekućoj rezervi za ovu i narednu godinu.
Što se tiče Kosova i Metohije, želeo bih da kažem sledeće: tačno je da je u budžetu namenjeno na raznim stavkama tri milijarde 353 miliona dinara za Kosovo i Metohiju, a prošle godine je bilo milijardu i 650. Nije sve namenjeno da se troši preko Koordinacionog centra, ali to ne znači da se neće uložiti na jug Srbije i Kosovo i Metohiju, ako se investira preko drugih ministarstava u Vladi.
Sredstva od doplatne poštanske markice, u iznosu od 300 miliona dinara, naravno da će se usmeriti preko ministarstva, koje će odlučiti kada Vlada odluči koji su to prioriteti. Ako se odluči da je obnova kulturne baštine, onda će to da realizuje Ministarstvo kulture. Ako se odluči da je u pitanju neki put, onda će kapitalne investicije. Ne moraju sva sredstva da idu preko Koordinacionog centra. Naprotiv, mislim da je bolje i efikasnije da idu preko odgovarajućih nadležnih resornih ministarstava.
Takođe, ovde postoji – iz sredstava koja su namenjena za programe međunarodnih organizacija opštine daju 20%, 104 miliona, ali međunarodne organizacije dodatnih 400 miliona, tako da je ukupna cifra 3,8, ovo o čemu gospođa Nestorović nije videla kako smo izračunali.
Konačno, želeo bih da kažem da to nisu sva ulaganja ove države za jug Srbije, a posebno za Kosovo i Metohiju, jer elektroprivreda Srbije godišnje plaća 2,2 milijarde dinara za radnike koji faktički ne rade, ali to je neka vrsta solidarnosti i oni samo ponekada učestvuju u radu remonta.
Isto to radi i poreska uprava, Pošta, Telekom i druga javna preduzeća, iz solidarnosti. Vi znate da su na Kosovu i Metohiji plate dva puta veće nego u Srbiji. Znate da čak svi ljudi, koji su prijavljeni, primaju te plate, ne rade na poslovima za koje su prijavljeni, ali iz solidarnosti, znajući da je važno za Srbiju da naši ljudi žive na Kosovu i Metohiju, ta plaćanja se vrše.
U međuvremenu je osnovana jedna radna grupa koja bi trebalo da utvrdi da li ljudi koji su prijavljeni za te plate uopšte žive na toj teritoriji, jer smatramo da treba dati duple plate onima koji žive, jer to nisu isti uslovi kao u Beogradu, Nišu i drugim gradovima. Ali, za one koji ne žive, moraju da se ukinu ta davanja, onima koji su formalno prijavljeni, a žive u Beogradu, rade u Subotici, sigurno da ta sredstva nisu potrebna. Svakako da će Vlada nastaviti da brine o Kosovu i Metohiji, kako politički, tako i finansijski.
Poštovani predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, danas imamo na dnevnom redu objedinjenu raspravu o predlozima za davanje kontragarancija Evropskoj banci za obnovu i razvoj i Evropskoj investicionoj banci za razne razvojne projekte u Republici Srbiji.
Naime, radi se o zajmovima koji su već ratifikovani u skupštini državne zajednice, a kao što znate, pošto državna zajednica nema fiskalni kapacitet, onda je potrebno da se izdaju kontragarancije Srbije za onaj deo zajma koji se upotrebljava na teritoriji Republike Srbije, dok Skupština Crne Gore daje kontragarancije za deo zajma koji se upotrebljava na teritoriji Republike Crne Gore.
Ovde se radi o šest kredita ove dve međunarodne finansijske institucije, koji su namenjeni: Elektroprivredi Srbije, dakle, našem energetskom sektoru; dva su namenjena za razvoj komunalne infrastrukture u našim gradovima, u Beogradu, Novom Sadu i Nišu, i jedan je namenjen poboljšanju osnovnih funkcija u zdravstvu u različitim gradovima, što ću vam detaljno obrazložiti.
Najpre, objasnio sam razlog zašto se Skupština danas izjašnjava.
Naime, ovi krediti su potpisani, neki od njih još davne 2002. godine, kao što je na primer kredit Evropske investicione banke za Projekat obnove energetskog sektora. Skupština državne zajednice ga je kasnije ratifikovala. Poslednji kredit koji je potpisan je kredit za vodosnabdevanje u Novom Sadu i Nišu. On je potpisan 11. juna ove godine.
Dakle, to su krediti koji su potpisani u različitim periodima, od avgusta 2002. godine pa do sredine 2004. godine. Državna zajednica ih je takođe, u različitim periodima, ratifikovala, ali Skupština Srbije se nije izjasnila, nije dala kontragarancije, tako da nijedan od ovih kredita nije počeo da se koristi, bez obzira što su ugovori potpisani. Uslov za korišćenje kredita jeste izglasavanje kontragarancije od strane ove Narodne skupštine.
Želeo bih da vam sada kažem i par reči o ukupnoj slici, kako biste mogli lakše da donesete odluku. Naime, i Vlada Republike Srbije i poslanici koji glasaju za ovaj predlog treba da imaju u vidu kolika je ukupna zaduženost zemlje, kako bi mogli meritorno da donesu odluku. Nešto sam o tome govorio i kada smo raspravljali o rebalansu budžeta. Neke cifre ću možda ponoviti, ali ću neke i dodati.
Što se tiče našeg ukupnog javnog duga, on se sastoji od unutrašnjeg javnog duga i spoljnog javnog duga. Spoljni dug predstavlja direktnu obavezu Republike Srbije prema stranim poveriocima, ali takođe i garancije koje Republika Srbija izdaje za razna javna preduzeća i garantuje da će ona uredno servisirati svoje obaveze.
Na dan 31. avgusta ove godine ukupan javni dug Republike Srbije iznosio je 11,8 milijardi dolara. Krajem prošle godine ukupan javni dug iznosio je dve milijarde više i bio je 13,8 milijardi dolara. Struktura javnog duga je takva da je 40% ukupnog javnog duga unutrašnji dug, 60% je spoljni dug. Dakle, 4,9 milijardi dolara predstavlja unutrašnji dug, od čega 4,5 milijardi dolara obaveza po osnovu stare devizne štednje, dok 60% čini spoljni dug.
Što se tiče garancija koje su do sada izdate, do sada je izdato svega 345 miliona dolara garancija. Dakle, u ukupnom spoljnom dugu, koji je 6,5 milijardi dolara, izdato je svega oko 345 miliona dolara garancija, što znači da obaveze države po osnovu zaduženosti javnih preduzeća za sada nisu visoke. Zbog toga je Vlada Republike Srbije predložila Narodnoj skupštini da izglasa i ove kontragarancije. Ukupno za ovih šest kredita, to je oko 306 miliona evra garancija.
Međutim, moram da kažem da se te garancije aktiviraju samo u slučaju da ova javna preduzeća koja uzimaju kredite, ili lokalne samouprave, nisu u stanju da otplate svoje obaveze. Drugim rečima, mi pretpostavljamo, to je do sada bio slučaj, da će i EPS i lokalne samouprave uredno otplaćivati svoje obaveze, tako da ove garancije nikada neće ni biti aktivirane.
Međutim, zahtev kreditora jeste da se one izdaju. Želeo bih da kažem, zbog polemika oko naše zaduženosti koje su trajale dugo u javnosti, koliki je bio javni dug krajem 2000. godine. Upotrebiću evro kao valutu, s obzirom da je to lakše uporediti, jer je dolar imao velike fluktuacije tokom ovih godina. Ukupan javni dug Republike Srbije 31. decembra 2000. godine iznosio je 14,2 milijarde evra. Danas ukupan javni dug iznosi 9,8 milijardi evra. Dakle, ukupan javni dug je smanjen za oko 4,4 milijarde evra u ove četiri godine.
Mereno u odnosu na društveni bruto proizvod, ukupan javni dug je 31. decembra 2000. godine iznosio 170% društvenog bruto proizvoda, a danas on iznosi 56% društvenog bruto proizvoda. Dakle, u međuvremenu smo imali stopu rasta društvenog proizvoda: 5% - 2001. godine; 4% - 2002. godine; oko 2% - 2003. godine, da bismo ove godine imali oko 8% rast društvenog bruto proizvoda.
To znači da se i u apsolutnom iznosu javni dug Republike Srbije smanjio za 4,4 milijarde evra, a smanjio se još značajnije u relativnom iznosu, jer je u međuvremenu rastao i društveni proizvod, tako da se u relativnom iznosu javni dug smanjio oko tri puta u odnosu na 2000. godinu.
To znači da u ovom trenutku Srbija nije visokozadužena zemlja, imajući u vidu ovaj parametar. Prema mastrihtskim kriterijumima, koji predstavljaju uslov za ulazak u evropsku monetarnu uniju, učešće javnog duga u društvenom bruto proizvodu može biti maksimalno 60% društvenog bruto proizvoda.
Odmah moram da kažem da neke članice Evropske unije ne ispunjavaju ovaj kriterijum, poput Belgije, koja je doskoro imala preko 100% učešća javnog duga u društvenom bruto proizvodu, kao i neke druge zemlje. Ipak su one ušle u Evropsku uniju. Kao što znate, postale su članice, doduše i pre nego što su neki od kriterijuma uspostavljeni za nove zemlje koje pristupaju Evropskoj uniji.
Ono što je jako važno, ukoliko naša privreda bude ostvarivala stopu rasta od oko 4 do 5% godišnje, mi nećemo imati problema sa servisiranjem ovog javnog duga, posebno imajući u vidu da je on manji. Ako se neko pita zašto i kako je moguće da je javni dug manji, to je rezultat, pre svega, velikog otpisa koji smo dobili od Pariskog kluba poverilaca i ove godine od Londonskog kluba poverilaca. Za taj iznos je smanjeno zaduženje građana Srbije, jer se javni dug plaća tako što se kroz poreze uplaćuje u budžet, a onda se servisira obaveza prema poveriocima.
Sada bih rekao nešto o projektima koji će biti finansirani iz ovih međunarodnih kredita. Imamo tri projekta za EPS.
Najpre, to je Projekat obnove energetskog sektora, kredit od 59 miliona evra namenjen izgradnji podstanice "Beograd 20", izgradnji podstanice "Jagodina 4", proširenje podstanice "Sombor 3", proširenje podstanice "Sremska Mitrovica", remont prenosa na relaciji Valjevo-Zvornik, remont prenosa na relaciji Beograd-Kostolac i obnova podstanica "Beograd" i "Novi Sad". Dakle, iz ovog kredita koji odobrava Evropska investiciona banka trebalo bi, ako ova skupština usvoji ove kontragarancije, a nadam se da hoće, da se poboljša naš energetski sistem u ovom delu.
Drugi kredit o kome danas raspravljamo jeste kredit Evropske banke za obnovu i razvoj od 60 miliona evra, takođe namenjen EPS-u. On je namenjen za modernizaciju kopova lignita, modernizaciju upravljanja energijom i kontrolu upravljanja i obezbeđenje komunikacionih sistema za uspostavljanje veza sa zemljama Evropske unije prilikom transfera električne energije.
Treći projekat je projekat Evropske investicione banke vredan 22 miliona evra, koji je namenjen unapređenju tehničkog sistema upravljanja, za mobilnu kalibraciju, udaljene stanice, kao i pretvarače u elektranama i telekomunikacionim mrežama. Dakle, sva tri projekta za EPS su "teška" negde oko 141 milion evra.
Što se tiče preostala tri projekta, radi se najpre o kreditu Evropske investicione banke od 90 miliona evra. Taj kredit je namenjen gradu Beogradu za obnovu infrastrukture u Beogradu, pre svega za obnovu tramvajskih šina, za obnovu asfaltnog pokrivača sporednih ulica, za obnovu važnih ulica (Slavija, Žička, Južni bulevar, Batutova, Partizanski put), kao i za sistem upravljanja saobraćajem i obnovu tramvajskih vozila. To je kredit koji je, inače, potpisan još 17. juna 2003. godine, a početkom ove godine ga je ratifikovala Skupština državne zajednice. Ne može se koristiti pre nego što ga ratifikuje i Skupština Srbije.
Sledeći kredit od 25 miliona evra namenjen je Novom Sadu i Nišu, i to za poboljšanje vodosnabdevanja u ovim gradovima. Što se tiče Novog Sada, ovaj kredit će biti namenjen za poboljšanje tehnološkog procesa prečišćavanja vode u okviru postojećih kapaciteta, za tretman voda "Štrand", za izgradnju odgovarajućih rezervoara, izgradnju nove pumpe, zamenu pumpe i ubacivanje novih odvoda, nabavku novih vodomera, nabavku materijala za rekonstrukciju mreže.
Što se tiče grada Niša, kredit je namenjen za nabavku opreme i čišćenje kanalizacije, završetak glavnog vodovodnog prstena, za dodatne kapacitete u rezervoaru "Vinik", za merne uređaje, za rekonstrukciju kolektora otpadne vode i rekonstrukciju sekundarne mreže. Od 25 miliona evra 15 miliona evra je namenjeno Novom Sadu, a 10 miliona Nišu.
Konačno, jedan veoma važan kredit od Evropske investicione banke je kredit od 50 miliona evra namenjen za urgentni projekat zdravstva, za poboljšanje stanja u našim kliničkim centrima. Dakle, kredit koji je namenjen za obnovu osnovnih funkcija i osnovne kliničke usluge odnosi se na sledeće gradove: Subotica, Kikinda, Pančevo, Sombor, Sremska Mitrovica, Smederevo, Ćuprija, Zaječar, Užice, Čačak, Kruševac, Pirot i Leskovac.
Ovaj kredit je takođe namenjen i obnovi okružnih bolnica u Paraćinu, Jagodini, Novom Pazaru, Ginekološko-akušerskoj klinici "Narodni front" u Beogradu, KBC Zemun, KBC Zvezdara i Institutu Torlak.
Dakle, kao što vidite, radi se o kreditima međunarodnih finansijskih institucija koji imaju veoma preciznu namenu. Na kraju moram da kažem i uslove pod kojima se odobravaju ovi krediti. Svi krediti Evropske investicione banke, a na ovom spisku ih je pet, odobravaju se na rok otplate od 20 godina. Dakle, radi se o dugoročnim kreditima. Godišnja kamatna stopa je EURIBOR plus 0,4 procentna poena. U ovom trenutku ova referentna kamata na evropskom tržištu kapitala iznosi 2,2% godišnje, i ako dodamo ovih 0,4%, trenutna kamatna stopa je 2,6% godišnje. Za ovih pet kredita kamatna stopa je 2,6% godišnje, a rok otplate je 20 godina.
Početak otplate za Elektroprivredu Srbije je krajem 2006. godine. Ovo su i krediti sa odgovarajućim grejs-periodom, odnosno periodom počeka.
Što se tiče kredita Evropske banke za obnovu i razvoj, oni su na 15 godina. Ovde imamo jedan takav kredit za EPS. Kamatna stopa je na nivou EURIBOR plus jedan procenat, što je sada 3,2% godišnje.
Dakle, mogu sada da zaključim: prema proceni Vlade Republike Srbije ukupan nivo javnog duga dozvoljava da Vlada izda ovakve kontragarancije i zato smo predložili da ova skupština ratifikuje ove kredite, jer će oni doprineti poboljšanju u našem elektroenergetskom sistemu, ali i poboljšanju sistema zdravstva, poboljšanju u pružanju komunalnih usluga u mnogim gradovima Srbije.
Vidite da ovi projekti obuhvataju jedan veoma širok krug naših gradova. Rokovi otplate su povoljni. Takođe su povoljne i kamatne stope, a što se tiče do sada ukupno izdatih garancija od oko 345 miliona dolara, one daju mogućnost da izdamo još dodatne kontragarancije za ovih predloženih 306 miliona evra.
Na kraju bih pomenuo i to da će u relativno kratkom roku Skupštini Srbije biti dostavljen na razmatranje i zakon o javnom dugu, koji će za buduća vremena dati limite zaduživanja, kako države tako i javnih preduzeća, i lokalnih samouprava; to će biti daleko lakše i za vas kao poslanike da možete da se izjasnite kada dobijete ovakve predloge.
Ovaj zakon je završen i sada vršimo tehničku redakciju. Uskoro ćemo ga predati Vladi Republike Srbije, a onda i Skupštini.
Imajući u vidu da bez ratifikacije ovih kredita od strane Skupštine Srbije nije moguće njihovo korišćenje, a da se radi o veoma važnim projektima za Republiku Srbiju, očekujem da će svi poslanici Skupštine Srbije podržati ovaj predlog. Hvala.
Poštovani poslanici, prethodni diskutant saradnju sa međunarodnim finansijskim institucijama naziva nalozima iz inostranstva. Ja znam da dok je Vlada prethodnog diskutanta radila, devedesetih godina, nije bilo saradnje ni sa jednom međunarodnom finansijskom institucijom. Kada pogledate stavku garancija na kraju 2000. godine, ona je nula.
Tačno je da je zaduživanje Republike Srbije za ovakve projekte devedesetih godina bilo nula, nije bilo nikakve saradnje sa međunarodnim finansijskim institucijama, kako god nazvali to, da li su to nalozi ili nisu. Tadašnja vlada, u čijem radu je faktički i stranka prethodnog diskutanta učestvovala, nije imala nikakve odnose sa međunarodnim finansijskim institucijama.
Tada je, međutim, ukupni javni dug bio 14,2 milijarde evra, a danas je, ponavljam još jednom, 9,8. Dakle, uz saradnju sa međunarodnim finansijskim institucijama, mi smo smanjili taj ukupni javni dug za 4,4 milijarde evra.
Druga stvar, devedesetih godina nije se sarađivalo sa međunarodnim finansijskim institucijama, nije se sarađivalo uopšte sa inostranstvom. Zemlja je bila zatvorena. Međutim, tada ne samo da nije bilo kredita za EPS i za vodovod, tada nije bilo struje, nije bilo benzina, tada niste mogli da kupite lekove jer ih nije bilo u apotekama, nego ste morali da idete na crno tržište. Tada niste mogli da kupite osnovne životne namirnice, jer je bila hiperinflacija. Tada, jednostavno, neki nisu želeli da primaju naloge iz inostranstva, a to je naziv za normalnu saradnju jedne moderne male zemlje sa međunarodnim finansijskim institucijama i žrtvovali su sve građane Srbije da bi proklamovali taj princip.
Kažete, Narodna banka Srbije ima velike devizne rezerve; tačno je, devizne rezerve Narodne banke Srbije su sada 3,7 milijardi dolara, a nakon 5. oktobra bile su 360 miliona. Dakle, 10 puta su danas veće, posle četiri godine. Kažete - zašto se te devizne rezerve ne troše, zašto se čuvaju. Nije to zbog straha od nekih budućih vremena, rezerve se i zovu rezerve zato što se čuvaju.
Devedesetih godina ogromne devizne rezerve koje su nasleđene posle one vlade bivše SFRJ, tada su iznosile preko 10 milijardi, potrošene su, nisu čuvane. Upravo je rađeno ono što je moj prethodnik predlagao, dakle, da se troše rezerve, a ne da se čuvaju. Šta se desilo? Imali smo hiperinflaciju i ljudima deset godina nije isplaćen nijedan dolar, nijedan evro, nijedna marka stare devizne štednje. Napravljen je dug od 4,5 milijardi evra za staru deviznu štednju.
Tačno je da je ova vlada nastavila da isplaćuje staru deviznu štednju, što je već počela da radi prethodna vlada, i mi smo smanjili sada značajno taj dug u evrima. Samo ove godine isplaćeno je 440.000 štediša, 280 miliona dolara iz budžeta Srbije je dato za otplatu stare devizne štednje, koja je nastala kao problem zato što su se devizne rezerve, umesto da su se štedele, trošile devedesetih godina.
Da to nije rađeno, ne bismo sada morali, odnosno naši građani, jer, vi ste potpuno u pravu, ne plaća Vlada Republike Srbije staru deviznu štednju, plaćaju građani kroz svoje poreze.
Ali, građani Srbije ne bi otplaćivali, preko Vlade Republike Srbije, obaveze po osnovu stare devizne štednje da se vodila drugačija monetarna i ekonomska politika devedesetih godina.
Devizne rezerve moraju i dalje da se uvećavaju i nikada se devizne rezerve ne troše na način kako vi mislite da bi trebalo. Kada pitate za pristup prema devizama, zašto se ne emituju u istoj količini dinari, samo pokazujete da nemate dovoljno znanja iz monetarne ekonomije, jer mora se, upravo zbog očuvanja makroekonomske stabilnosti, jedan deo emisije tih dinara sterilizovati. To je pojam koji se u monetarnoj ekonomiji koristi kako ne bi uticao na rast cena.
Kada pominjete potpredsednika sadašnje vlade i potpredsednika bivše vlade gospodina Labusa, kažete da je naneo štetu ovoj zemlji. Upravo je gospodin Labus zaključio prvi sporazum sa Pariskim klubom, kada smo dobili 2,2 milijarde dolara otpisa duga, a učestvovao je i sada u pregovorima Vlade Republike Srbije kada nam je Londonski klub otpisao milijardu i 700 miliona. Dakle, za 3,9 milijardi dolara je taj gospodin razdužio naše građane, ne Vladu, već građane.
Zaboravili ste da je ova vlada samo tokom ove godine, osim otpisa koji smo napravili sa Londonskim klubom poverilaca, napravila i dodatan otpis dugova prema Ruskoj Federaciji. NIS je upravo olakšao svoje obaveze za 248 miliona dolara. Takođe je otpisan deo duga koji je prethodna vlada za vreme Miloševića napravila prema Kini, 256 miliona dolara je taj dug bio, a sada je reprogramiran na 198 miliona. Dakle, jedan dobar deo duga je otpisan.
Konačno, vi kažete, prethodni govornik kaže, da niste protiv da se obnavlja vodovod, da se modernizuju ulice u našim gradovima, kažete da niste protiv, ali niste za ovo. Ne kažete za šta ste, ne kažete na koji način mislite da se nađe 330 miliona evra, da li želite da povećate poreze, pa da građani plate obnovu vodovoda u Novom Sadu i Nišu. Kažite iz kojih izvora, priznajmo istinu. Srbija je devedesetih godina osiromašila. Osiromašila je upravo zbog izolacije kojoj je bila izložena.
Moram da kažem, kao bivši guverner Narodne banke, tada Jugoslavije, 20. decembra 2000. godine, ponosan sam što sam bio taj koji je obnovio odnose sa MMF-om, jer mi nismo imali te odnose prethodnih deset godina. A tada bez tih odnosa nismo imali niti mogućnost zaduživanja, niti mogućnost obnove elektroenergetskog sistema, a sve ove godine svi ti krediti koji su išli EPS-u su zapravo doveli do toga da građani imaju struje. Nismo imali, gospodo, struje devedesetih godina, a kamoli da govorimo o nekim drugim stvarima.
Dakle, predlažem svima onima koji kritikuju zaduživanje, koje nije veliko, imajući u vidu da je sadašnji nivo javnog duga 56% društvenog bruto proizvoda, pre četiri godine je bio tri puta veći...
Dakle, mi kontrolišemo i vodimo računa o zaduživanju. Svi oni koji su protiv da se kroz kreditne linije pomogne svim ovim gradovima koje sam nabrojao neka kažu iz kojih izvora da se to učini. Možda misle da građani Ćuprije ne treba da imaju normalnu vodu za piće ili misle da građani Novog Sada i Niša takođe ne treba da imaju kvalitetnu vodu. Ako misle da postoje drugi izvori, neka nam kažu, radije ćemo izbeći zaduživanje, ukoliko je moguće bez povećanja poreza, bez nameta za građane naći sredstva.
Ako kažete, dakle, da moramo da odustanemo od tih projekata, to je jedna politika. Ako kažete, hoćemo projekte, ali nećemo da se zadužimo, nećemo da povećamo poreze, onda samo tražim da kažete iz kojih izvora mislite da se to finansira. Naravno da nema tih izvora i da krediti na 20 godina sa kamatom između 2 i 3% godišnje jesu rešenje u svim normalnim zemljama, posebno imajući u vidu da je naš nivo javnog duga u poslednje četiri godine značajno smanjen. Hvala.
Dame i gospodo, želeo bih da razjasnimo neke stvari. Evo, nekoliko puta poslanici DS, evo bivši ministar je sada izašao, govore kako su govorili u martu, upozoravali da neće moći da se ostvari ovaj budžet. Ispada da je greška Vlade ukoliko radi rebalans za neke rashode koji se nisu mogli predvideti u martu. Ispada, kao da prethodna vlada nijedan jedini rebalans budžeta nije radila.
Kada bivši ministar privatizacije kaže da je govorio u martu da se mora drugačije budžet napraviti, kao što je on rekao pre nekoliko dana, takođe sam konsultovao stenografske beleške, tada je gospodin Vlahović rekao da se prihodi budžeta neće ostvariti predviđenom dinamikom. Kao što ste videli u ovom rebalansu, prihodi budžeta se uopšte ne menjaju. Mi smo ostvarili prihode baš onako kako smo ih projektovali.
Međutim, nismo mogli da predvidimo neke rashode. Nismo mi znali da ćemo uspeti u julu, srećom, da napravimo sporazum sa Londonskim klubom i da nam se otpiše 1,7 milijardi dolara, i da će taj sporazum podrazumevati, kao znak dobre volje, da ove godine platimo 40 miliona dolara do kraja oktobra.
Taj rashod mi nismo mogli predvideti i zbog toga radimo danas rebalans budžeta. Znam da je prethodna vlada možda neke rashode izvršavala i bez rebalansa, pa postavljam pitanje, kako je prošle godine u decembru 2,5 milijardi dinara isplaćeno BK kompaniji, a da nije uopšte postojala budžetska stavka, budžet uteran u minus. Radimo rebalans ako ne možemo da predvidimo neke rashode. Znam da tada vlada nije postojala, ali ta isplata nije smela da se dogodi, jer nije postojala budžetska stavka. To što vlada nije postojala nije opravdanje.
Kada kažete vezano za neke stvari da ste nas upozoravali, da je MMF upozoravao itd, pa godinu dana nije bio postignut sporazum sa MMF, još od jula prošle godine, konačno ga je ova vlada postigla krajem maja, odnosno u junu ove godine. Zašto vi govorite o tome da mi imamo problem sa MMF, kada mi uredno taj aranžman ostvarujemo i imamo podršku ove najvažnije međunarodne finansijske institucije. Vaša vlada je imala u poslednjoj godini problem sa tom institucijom.
Samo da podsetim poslanike, stekao bi se utisak da kada gospodin Vlahović i njegove kolege iz DS govore da prethodna vlada nijedan rebalans nije imala, podsetiću vas, 2002. godine 10. decembra vi ste uradili rebalans budžeta, i to tako što ste te 2002. godine predvideli ukupne prihode od 180,7 milijardi, a ostvarili ste manje.
Pa ste rebalansom išli na smanjenje prihoda, upravo ono što ste vi sada upozoravali, da nećemo ostvariti prihode.
Vaša vlada nije ostvarila predviđene prihode 2002. godine, pa je morala da ide na rebalans, jer je umesto 180,7 milijardi ostvareno 4 milijarde manje, 176,7. Onda ste taj deficit iz 2002. godine, koji je bio planiran budžetom na 38,8 milijardi, rebalansom koji ste uradili 10. decembra 2002. godine povećali na 40,7 milijardi. Dakle, povećali ste deficit.
Tada to vam nije smetalo da povećavate deficit, a sada kada ova vlada smanjuje deficit zbog nekih nepredviđenih rashoda, vi onda imate, naravno, pravo iz političkih razloga da kritikujete, ali nemate stručnih argumenata za to. Takođe, u martu 2003. godine radili ste rebalans, pripremali rebalans 14. oktobra i predali taj nacrt u Skupštinu 2003. godine. Dakle, prošle godine čak dva rebalansa. Jednostavno, samo želim da kažem da treba da govorite istinu i ekonomske činjenice. Hvala.
Želeo bih da razjasnimo konačno zašto moramo da idemo na rebalans budžeta, da bi isplatili ovu tranšu Londonskom klubu, a zašto nismo mogli, kao što gospodin Vlahović kaže, da koristimo tekuću budžetsku rezervu.
Prvo, tačno je da smanjujemo ovim rebalansom tekuću budžetsku rezervu za 2,7 milijardi dinara, ali ako sve to upotrebimo za isplatu te tranše Londonskom klubu poverilaca do kraja oktobra, ostavićemo budžet sa nulom, bez tekuće rezerve u poslednja dva meseca.
Ja vam ne zameram u tom pogledu, vi niste bili ministar finansija, ali ostaviti budžet sa nulom to je neodgovorno. Znate da uvek mogu da iskrsnu neki vanredni rashodi i taj argument da nije morao da se radi rebalans budžeta nego da se iz tekuće rezerve plati Londonskom klubu ne stoji, jer bi onda budžet imao nultu tekuću budžetsku rezervu.
Dva meseca biti bez tekuće budžetske rezerve je neodgovorno prema narodu, jer uvek nešto može da iskoči kao vanredni rashod. Što se tiče prihoda znate i sami da su nam poreski prihodi daleko veći od onoga što je bilo planirano.
Rashodi će u toku ove godine biti 307 milijardi, više nego što smo planirali u originalnom budžetu. Mi imamo rast 21% u odnosu na isti period prošle godine. Nama su neporeski prihodi niži nego što su planirani, ali oni osnovni prihodi, koji čine rezultat rada poreske uprave i Ministarstva finansija, znatno su nam veći nego što su u planu budžeta, ali zbog manjih neporeskih prihoda, koji uopšte ne zavise od poreske uprave, mi ćemo ostvariti isto one prihode koje smo planirali. Napominjem da vi niste uspeli da ostvarite prihode 2001. godine onako kako ste planirali, već niže.
Drugo, ipak gospodine Vlahoviću, na kraju krajeva, vi ste ekonomista, kako možete da kažete da je povećavanje budžetskog deficita uspeh bilo koga. Rekli ste, uspeh je, imali smo 41 milijardu 2001. godine, 43 milijardi 2003. godine; pa kakav je to uspeh, bez obzira što su bili veći prihodi. Umesto da se štedelo, taj novac je potrošen samo u jednom kvartalu pred izbore, napravljen je deficit od 18 milijardi, mislim na izbore 2003. godine.
Ako su bili veći prihodi, nisu bili zbog toga što sada ne znam kako je supersonično radilo vaše Ministarstvo u odnosu na sadašnje, nego ste u 1.400 miliona dolara stranih investicija imali prihod od prodaje tri preduzeća, dve duvanske industrije i "Beopetrola". Ne treba biti mnogo mudar, pa ostvariti toliko prihod na prodaji takvih preduzeća.
Jasno je vama da je sada ostalo daleko manje atraktivnih preduzeća da se prodaju i privatizuju. Ove godine strane i direktne investicije biće 890 miliona dolara. Tačno, to je niže nego prošle godine, ali ove godine se ne privatizuje Duvanska industrija iz Niša, Duvanska industrija iz Vranja i ne privatizuje se "Beopetrol".
Samo želim, gospodine Vlahoviću, da govorimo ekonomskim rečnikom kada govorimo o rebalansu budžeta, a kada su neke druge teme ovde na dnevnom redu, onda treba da koristite i politički rečnik. Kada se radi o rebalansu budžeta, mi sada smanjujemo deficit, smanjujemo javnu potrošnju, a to može biti dobro samo za ekonomiju.
Vama je problem što ne možete vašim biračima da objasnite zašto nećete takav rebalans podržati i zašto dovodite u pitanje aranžman sa Londonskim klubom, isplatu penzija i naknade nezaposlenih. Hvala vam.
Ne želim da ulazim u vaše političke ocene, to je vaše pravo. Samo ću reći ono što je vezano za struku, za ekonomiju.
Prvo, što se tiče nezaposlenosti, ona je za vreme mandata ove vlade smanjena. Tačno je da je nezaposlenost najveći problem našeg društva, ali je činjenica da je za 21.000 lica manji broj nezaposlenih ove godine nego u prošloj godini, što nije nešto čime bi bili ponosni, jer moramo značajnije da smanjimo nezaposlenost, ali nije tačno ni da je nezaposlenost povećana. Dakle, nezaposlenost je smanjena za 21.000 lica ove godine.
Druga netačna stvar koju ste izneli je vezana za donacije. Donacije pristižu i sada u našu zemlju, ali nisu do sada pristizale donacije za budžet. Pristizale su donacije za druge projekte, od ovih donacija koje je pominjala gospođa Plavšić, vezane za projekte međunarodnih organizacija, CHF, UNDP, zdravstvo itd.
Što se tiče budžeta, nisu pristigle zato što nije bio rešen status odnosa u državnoj zajednici između Srbije i Crne Gore. Nakon pristupa dvostrukom koloseku, mi ćemo do kraja godine dobiti i tih predviđenih 20-tak miliona evra donacija, jer nismo više predviđali direktno za budžet.
Treća stvar koja nije bila tačna u ekonomskom smislu u ovom izlaganju vezano za poljoprivredu, isplaćeno je do sada oko osam milijardi dinara subvencija poljoprivredi, od čega samo za pšenicu tri milijarde, i to milijardu 700 miliona dinara premije za pšenicu. Vlada je u potpunosti ispunila ono što je obećala poljoprivrednim proizvođačima, plus milijardu i 300 iz robnih rezervi za otkup pšenice, kako bi država imala sigurnost. Dakle, ukupno tri milijarde je dato za pšenicu ove godine, u odnosu na dve milijarde koliko je budžet predviđao. Jednu milijardu smo dali više za pšenicu.
Što se tiče subvencija, osam milijardi do sada. Kao što ste videli, ove godine će biti za subvencije isplaćeno 12 milijardi i to je tri puta više nego prošle godine, kao što sam rekao kada sam obrazlagao budžet. Preko toga, sa drugih stavki je isplaćena milijarda i 700 miliona dinara za kratkoročne kredite u poljoprivredi, 28.000 poljoprivrednika je te kredite dobilo, već su realizovani, 500 miliona dinara je isplaćeno dugoročnih kredita do sada, 265 kredita, i još milijarda treba do kraja godine.
Želeo sam samo zbog istine da iznesem ove činjenice, a što se tiče političkih ocena, imate pravo na njih.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, iskoristiću ovo uvodno pravo da vam obrazložim predlog rebalansa budžeta za 2004. godinu.
Kao što znate, u martu mesecu ove godina, kada je formirana nova vlada, budžet je imao privremeno finansiranje. Bilo je onda neophodno doneti budžet u veoma kratkom roku. Mi smo napravili budžet za 2004. godinu u roku od dve nedelje, jer je tada bilo potrebno očuvati stabilnost države, jer je privremeno finansiranje države isticalo krajem marta ove godine.
Kao što znate, deficit budžeta prošle godine iznosio je 43 milijarde dinara. Polazeći od tog nivoa deficita, naša namera je bila da ga zadržimo na nominalno sličnom nivou od 45 milijardi. Imali smo dve nedelje da taj budžet isplaniramo, međutim, pokazalo se vremenom da je taj deficit iznad mogućnosti naše privrede.
Danas predlažemo rebalans budžeta naniže i nije se nikada dogodilo da Ministarstvo finansija ide sa smanjivanjem javne potrošnje kada traži rebalans budžeta. Mi, međutim, imamo odgovornost prema našem društvu. Tražimo da se javna potrošnja smanji ovim budžetom za 12,6 milijardi dinara. To je smanjenje javne potrošnje za oko 1% ovogodišnjeg društvenog bruto proizvoda.
Kao što znate, uobičajeni su rebalansi gde se javna potrošnja povećava. Ovaj rebalans, međutim, ne uvodi nikakva nova opterećenja. Naprotiv, on se radi da bi se učvrstila makroekonomska stabilnost i da se ne bi opterećivala privreda. Ako smanjujemo troškove, možda da se neko zapitao zašto uopšte rebalans, mogli smo uštedeti i ne izvršiti budžet. Međutim, ima nekih izdataka koji su se iznenada pojavili tokom ove godine, kao što je potreba otplate prve tranše prema Londonskom klubu poverilaca.
Kao što znate, mi smo osnovni budžet izglasali u martu mesecu, a u julu mesecu Vlada Republike Srbije uspešno je završila pregovore sa Londonskim klubom poverilaca, pa je našoj zemlji odobren otpis od 62% originalnog duga, odnosno 1,7 milijardi dolara je tada otpisano.
Ova skupština je većinom glasova u julu mesecu ratifikovala ovaj sporazum, međutim obaveza u tom sporazumu, koja je ratifikovana, nalaže da se do kraja oktobra ove godine plati prva tranša Londonskom klubu poverilaca, kako bi u novembru i decembru započela zamena starog duga za nove evro obveznice. Naravno da je jako važno da ratifikovani sporazum sada dovedemo do implementacije, do sprovođenja u praksi i zato je potrebno da se dodatno izdvoje sredstva za ovu namenu.
Takođe, detaljno ću obrazložiti, ima i drugih stavki koje se povećavaju u ovom budžetu, ali generalno daleko se više smanjuju rashodi u odnosu na povećanje nekih drugih tako da imamo smanjenje javne potrošnje.
Mi smo se potrudili da vam ovom prilikom damo što detaljnije obrazloženje svake stavke u budžetu i, kao što vidite, u odnosu na budžet koji je prethodnih godina dostavljan ovoj skupštini, mi smo želeli da imate potpuni uvid u svaku stavku, koliko je bila planirana i za koliko je smanjena.
Dakle, rebalansom budžeta ukupni prihodi se utvrđuju na 329,3 milijarde dinara, dok su rashodi utvrđeni na 362 milijarde dinara. Kao što možete primetiti, prihodi su ostali nepromenjeni. Dakle, 329,3 milijarde dinara je originalan plan koji smo mi već usvojili Zakonom o budžetu za ovu godinu i ti prihodi će se ostvariti onakvom dinamikom kakva je planirana, s tim što u strukturi prihoda, ako ste primetili, znatno se bolje ostvaruju neporeski prihodi, ali ukupni prihodi će biti ostvareni u iznosu od 329,3 milijarde dinara.
Na ovaj način deficit se svodi sa prethodno planiranih 45,3 milijarde dinara na 32,7 milijardi dinara. Ako odbijemo ovu otplatu Londonskom klubu poverilaca, onda je to neki iznos od oko 30 milijardi dinara. Želeo bih da kažem da, prema međunarodnim klasifikacijama, otplata glavnice dugova ne ulazi u obračun deficita, tako da bismo mogli reći da je stvarni deficit ovog budžeta za ovu godinu oko 30 milijardi dinara, što čini 2,3% ovogodišnjeg društvenog bruto proizvoda.
Zašto je to važno? Zato što je prošle godine deficit bio daleko veći, 43 milijarde dinara, i to je tada činilo 4% društvenog bruto proizvoda. Želeo bih ovom prilikom da vam dam upoređenja sa nekim drugim zemljama u tranziciji.
Svi znate da je kriterijum za ulazak u Evropsku monetarnu uniju budžetski deficit ispod 3% društvenog bruto proizvoda. Mi ćemo ove godine uspeti da ostvarimo taj kriterijum, a moram da kažem da mnoge zemlje u tranziciji i dalje nisu u stanju da taj kriterijum ostvare. Primera radi, Češka će ove godine imati budžetski deficit od 12% društvenog bruto proizvoda, u Mađarskoj će biti preko 6%, u Poljskoj 5%, u Slovačkoj 3,3%, jedino Bugarska ima balansirani budžet.
Što se tiče ovog smanjivanja deficita za jednu trećinu, to je isključivo rezultat smanjivanja javne potrošnje, ne eventualnog novog rasta prihoda. Neće biti nikakvih dodatnih poreza niti nameta, naprotiv, intencija je da se oni u budućnosti dalje smanjuju. Ovo je isključivo rezultat smanjivanja javne potrošnje.
Moram da kažem da je ovako projektovani budžet realan, jer, ako pogledate ostvarenje u prvih 9 meseci ove godine, Srbija je u budžetu imala deficit od 19,2 milijarde dinara. Dakle, do 32,7 postoji značajan prostor za poslednji kvartal. Prihodi su u prvih 9 meseci bili 235,6 milijardi, a rashod je 254,8. Moram da napomenem da je u trećem kvartalu rashod, odnosno da je u poslednjem kvartalu budžetski deficit iznosio svega dve milijarde dinara, što je rekordno nizak budžetski deficit.
Naravno, ovaj deficit ove godine finansiran je isključivo iz realnih izvora.
Takođe, želim da napomenem, za razliku od prošle godine, Ministarstvo finansija nije uzelo ni jedan dinar iz primarne emisije Narodne banke Srbije, niti jedan dinar kredita od poslovnih banaka, što je bio slučaj u prethodnoj godini.
Dakle, najvećim delom finansirali smo budžet iz sopstvenih prihoda, iz poreskih prihoda koji su, zbog daleko efikasnijeg rada poreske uprave, porasli 21,2% u 9 meseci ove godine u odnosu na isti period prošle godine.
Želim da kažem da je ovaj budžetski deficit u trećem kvartalu ove godine samo dve milijarde, čak devet puta niži nego deficit koji je prethodne godine ostvaren u četvrtom kvartalu, kada je došlo do nagle ekspanzije javne potrošnje, zbog čega posledice u ekonomiji i dan-danas osećamo.
Ekspanzija javne potrošnje u poslednjem kvartalu prošle godine, kada je deficit zabeležio iznos čak od 18 milijardi dinara, dovela je do naglog pogoršanja u spoljnotrgovinskom deficitu, pre svega u prvom kvartalu ove godine zbog prekomernog rasta plata u javnom sektoru u poslednjem kvartalu.
Ove godine se to prevelo dobrim delom na uvoz stranih roba, što je dovelo do povećanja spoljnotrgovinskog deficita. Na povećanje spoljnotrgovinskog deficita u ovoj godini uticalo je i snižavanje carinskih stopa u avgustu mesecu prošle godine, nakon usvajanja Akcionog plana harmonizacije dva tržišta, Srbije i Crne Gore.
Na spoljnotrgovinski deficit, koji je ove godine veći nego prošle godine, utiču i društveni faktori, a to je nedovoljno velika i kvalitetna ponuda domaćih dobara za izvoz. Imamo dobrih dobara, ali nemamo dovoljno takvih dobara za izvoz. Iako je izvoz ove godine, izražen u evrima, rastao realno 10%, mislim da je jasno da mi moramo daleko taj iznos da povećamo. Zašto su potrebne strukturne promene? Strukturne promene zahtevaju vreme.
Što se tiče poreskih prihoda, već sam napomenuo, oni su ove godine veći za oko 21% u odnosu na prethodnu godinu. Najveći rast ostvaren je kod naplate akciza, pre svega akciza na duvan. Tu je ostvaren rast od 30% u odnosu na isti period prošle godine i crno tržište cigareta je sada svedeno na minimum, svega 5 do 7% tržišta u ovom trenutku predstavlja nelegalan promet cigareta. Sve ostalo jeste u legalnim tokovima, što je drastična razlika u odnosu na period devedesetih godina.
Takođe, povećan je i porez na promet. Naplata poreza na promet je povećana za 22%. Jednim delom to je rezultat uvođenja fiskalnih kasa, preko 80.000 fiskalnih kasa je ove godine uvedeno, a do kraja godine će biti preko 100.000.
Povećana je naplata poreza na imovinu za 20% u odnosu na isti period prošle godine i to su stavke u poreskim prihodima koje su imale najveći rast.
Cilj budžeta za 2004. godinu je bio i ostaje nepromenjen. Dakle, cilj koji sam obrazlagao u martu mesecu ove godine, jedan od važnih ciljeva jeste indirektni poticaj na privredni rast, drugi cilj jeste održavanje makroekonomske stabilnosti i treći cilj je redovna isplata plata u svim javnim službama, penzija, naknada za nezaposlene i svih socijalnih davanja.
Što se tiče prvog cilja, mogu da kažem da je ove godine došlo do blagog oporavka privrede. Ako se sećate, kada smo projektovali ovogodišnji budžet, pošli smo od pretpostavke da će društveni bruto proizvod rasti i ove godine po stopi od 4,3%. Međutim, on će biti duplo veći nego što je bilo projektovano i završićemo ovu godinu sa rastom društvenog bruto proizvoda između 7% i 9%. To je najveća stopa privrednog rasta koja je ostvarena u Srbiji u poslednjih 26 godina.
Mada, uvek ću otvoreno reći, startna osnova je jako niska, imajući u vidu da je prošle godine industrijska proizvodnja opala za oko 3%, a poljoprivredna za oko 6%. Ove godine imamo rast industrijske proizvodnje, koji će iznositi između 6% i 7%. U prvih 8 meseci iznosi 7%, pri čemu u prerađivačkoj industriji 10%. Imaćemo rast poljoprivredne proizvodnje od najmanje 12,5%. Naravno, imali smo i rodnu godinu, i to je dobrim delom rezultat prirodnih okolnosti.
Što se tiče drugih sektora, ove godine ćemo u saobraćaju, građevinarstvu i trgovini ostvariti dvocifrene stope rasta, što će učiniti da ovogodišnji društveni bruto proizvod poraste za ovaj jako visoki iznos između 7% i 9%.
Što se tiče makroekonomske stabilnosti, kao što znate, imali smo blagi proboj na sektoru cena, jer je inflacija bila projektovana na 8,5%. Međutim, u prvih 9 meseci ona iznosi 9,2%. Želim da kažem da oko 3% od ove inflacije jeste direktan uticaj povećanje cena nafte na svetskom tržištu, tako da su to faktori na koje nijedna vlada na svetu, koja nema naftne izvore, mi ih nemamo u nekoj meri, ne može uticati.
Ukoliko bismo odbili ta tri posto, inflacija bi u tih devet meseci bila oko 6%, a što jeste u okviru one koju smo projektovali na početku ove godine. Sredinom 2004. godine, a videvši ova kretanja na polju cena, bili smo prinuđeni i da reagujemo merama restriktivne monetarne politike i uvođenjem tvrdog budžetskog ograničenja u sistemu javnih finansija.
Što se tiče mera monetarne politike, one su dovele do rasta deviznih rezervi u avgustu i septembru za oko 350 miliona dolara i do potpunog uspostavljanja makroekonomske stabilnosti u domaćim cenama.
Što se tiče budžetskog ograničenja, ono je već rezultiralo rekordno niskim deficitom u trećem kvartalu od svega dve milijarde dinara. Sada je potpuno jasno da ovim rebalansom svodimo javnu potrošnju u realne okvire i da na taj način utičemo i na učvršćivanje makroekonomske stabilnosti, ali i na ublažavanje spoljnotrgovinskog deficita.
Problem spoljnotrgovinskog deficita se ne može rešavati fiskalnim merama, a ne može ni monetarnim. Potrebne su strukturne mere koje nisu sprovođene u dovoljnoj meri u prethodnim godinama. Ove godine je započeto. Međutim, kratak je proces za strukturne mere, potrebno je vreme.
Što se tiče izvora finansiranja deficita, privatizacioni prihodi će ove godine učestvovati u finansiranju deficita sa 5,5 milijardi dinara, iz donacija i kredita je predviđeno pokrivanje deficita u iznosu od 8,9 milijardi i neto domaće finansiranje 18,3 milijarde dinara.
Želeo bih da kažem nešto o sva tri izvora finansiranja deficita. Kao što znate, u planu budžeta privatizacioni prihodi su bili planirani na čak 16 milijardi dinara. Međutim, ostvaren je ujedno i najveći pobačaj. Ostvareno je 1.700.000.000 dinara privatizacionih prihoda. Međutim, najveći deo tih prihoda ostvaren je u poslednja dva meseca. Samo u septembru mesecu 780 miliona, u avgustu 260 miliona. Dakle, milijardu dinara u prethodna dva meseca, a što znači da je proces privatizacije, a otkako je gospodin Bubalo preuzeo koordinaciju ovog sektora, oživeo, i mi ćemo imati do kraja ove godine oko 140 aukcijskih privatizacija i 15 raspisanih tendera.
Što se tiče privatizacije, ona nema toliki značaj za budžet koliko ima značaja za ubrzanje restrukturiranja privrede i promene strukture o kojoj sam govorio, kako bi se na srednji rok smanjio spoljnotrgovinski deficit i povećao izvoz.
Što se tiče donacija i kredita, ove godine nijedan dolar donacija nije ušao u budžet. Što se tiče kredita, 2,5 milijarde dinara smo do sada povukli kredita i to je kredit Svetske banke. Očekujemo još dve tranše kredita Svetske banke: jednu ovog meseca, a poslednju u decembru. Uz makrofinansijsku pomoć Evropske unije ukupno smo planirali da donacije i krediti učestvuju u finansiranju deficita sa 8,9 milijardi dinara.
Neto domaće finansiranje čine tri izvora. Prvo, to su privatizacioni prihodi iz prethodne godine, koji su iznosili preko 10 milijardi dinara.
Zatim, emitovanje hartija od vrednosti trezora Ministarstva finansija, dakle, zaduživanja na tržištu kapitala. Treći potencijalni izvor, koji ove godine još nije korišćen, to su krediti banaka. Planirano je da 18,3 milijarde pokrića deficita ide iz neto domaćeg finansiranja.
Što se tiče kredita Svetske banke koji je realizovan u julu mesecu ove godine, do sada nismo taj kredit, do septembra meseca, potrošili, pa smo ga ostavili za pokrivanje deficita u narednom kvartalu.
Želim još jednu stvar da kažem vezano za privatizaciju. Kao što znate, trenutno su raspisana tri tendera za privatizaciju u bankarskom sektoru. Jedan tender će se okončati do kraja ove godine i tu očekujemo daleko veći prihod od ovoga koji je naznačen u budžetu.
Namera nam je da jedan deo sredstava uštedimo i prenesemo za pokrivanje deficita u 2005. godini, imajući u vidu da se od 1. januara ukida porez na promet i zamenjuje se porezom na dodatu vrednost, po stopi koja je 2% niža. Prva naplata poreza na dodatu vrednost će dospeti tek 10. februara. Da bi redovno finansirali budžet u prvih mesec i po dana naredne godine, mi ćemo ostaviti jednu rezervu sa strane, kako bi mogli da, kao i do sada, redovno izmirujemo sve naše obaveze.
Što se tiče privrednog rasta, nekoliko faktora je uticalo na ostvarivanje ovog privrednog rasta. Prvi faktor jeste poboljšanje poslovne klime, koje je započelo i u prethodnom periodu. Ove godine donet je čitav niz zakona. Znate i sami da je ova skupština izglasala preko 30 zakona, od kojih dobar deo poboljšava poslovnu klimu.
Osim poboljšanja poslovne klime, privatizacija iz prethodne godine je uticala na veći privredni rast ove godine, ali i inostrane direktne investicije, jer one ne znače samo priliv novca u zemlju, već dovođenje i otvaranje novih tržišta koje ti investitori sa sobom donose.
Što se tiče mera poreske politike koje su ove godine doprinele poboljšanju poslovne klime, a koje je ova skupština izglasala, pomenuo bih samo neke. Ukinuli smo porez na fond zarada 1. jula, koji je iznosi 3,5% na bruto zaradu. Takođe, na naš predlog, Skupština je ukinula porez na finansijske transakcije. Taj porez prestaje da važi od 1. januara 2005. godine.
Ukinute su takse na upotrebu mobilnih telefona, a od 1. januara 2005. godine neće se plaćati taksa ni kod kupovine kartica za pripejd korisnike. Ukinut je porez za upotrebu čamaca, lovačkog oružja, ukinute su akcize na lož ulje, motorna ulja i maziva, na mlazno gorivo i avionski benzin, na petrolej za osvetljenje, metil-alkohol, na domaća osvežavajuća bezalkoholna pića i, najvažnije, smanjen je porez na dobit na 10%, a što je najniža stopa poreza na dobit u Evropi.
Već sada imamo dosta investitora koji će, upravo zbog smanjivanja poreza na dobit, deo svoje proizvodnje iz istočnoevropskih zemalja, koje su ušle 1. maja u Evropsku uniju, preseliti u Srbiju.
Što se tiče fiskalnog prilagođavanja, odnosno smanjivanja javne potrošnje, imamo neke stavke koje su rebalansom ovog budžeta povećane, ali je znatno veće smanjenje kod drugih stavki. Najpre ću da govorimo o ovim stavkama za čije se povećanje zalažemo. Dakle, imamo povećanje jedne grupe rashoda za 12,1 milijardu dinara, a dok se, s druge strane, druga grupa rashoda smanjuje za 24,7 milijardi dinara. Neto smanjenje iznosi 12,6 milijardi dinara, kao što sam prethodno već rekao.
Što se tiče rashoda koji se rebalansom povećavaju, na prvom mestu su transferi organizacijama obaveznog socijalnog osiguranja. Ti transferi se povećavaju za 8,4 milijarde dinara. Tu se radi o povećanim transferima za penzije, kako za PIO zaposlenih, tako i za zemljoradničke penzije, kao i za naknade za nezaposlene.
Rebalansom budžeta predviđeno je povećanje transfera PIO fondu zaposlenih za 3,1 milijardu dinara, za zemljoradničke penzije predviđeno je 3,3 milijarde dinara više i za naknade za nezaposlene dve milijarde dinara više u odnosu na originalni budžet. Ukupni transferi organizacijama obaveznog socijalnog osiguranja ove godine dostići će iznos od 88 milijardi dinara, a što čini jednu četvrtinu ovogodišnjeg budžeta.
Prevedeno u odnosu na bruto društveni proizvod to je čak 6,7% društvenog bruto proizvoda i tu, ujedno, vidimo gde je potrebno raditi u narednim godinama. Mi imamo, dakle, deficit celokupnog budžeta od 2,3% društvenog bruto proizvoda, a samo pokrivanje deficita penzionih fondova i Nacionalne službe za zapošljavanje čini 6,7%. To je dva i po puta više.
Dakle, reforma penzionog sistema je nešto na čemu ćemo raditi, odnosno na tome bilo koja Vlada mora raditi u narednim godinama. Mi smo već pripremili Zakon o dobrovoljnom penzionom osiguranju, koji će biti drugi stub u reformi penzionog sistema, i on će vrlo brzo biti pred vama na razmatranju.
Zašto imamo potrebu za dodatne transfere Penzionom fondu zaposlenih? Ove godine mi ćemo dostaviti Penzionom fondu zaposlenih 71 milijardu dinara. Dakle, ukupan transfer Penzionom fondu iznosi 71 milijardu dinara, i ako to uporedimo sa subvencijama u privredi, koje su ove godine 6,5 milijardi dinara, videćemo da je to deset puta više, odnosno da se deset puta više izdvaja za transfer i pokrivanje deficita Penzionog fonda.
Ove godine Penzioni fond je planirao da će na ime transfera od privatizacije dobiti pet milijardi dinara. Međutim, ostvareno je svega milijardu i po. Tu razliku mi nadoknađujemo kroz ovaj pojačani transfer, kroz rebalans budžeta.
Što se tiče zemljoradničkih penzija tu je stvar potpuno jednostavna. Imamo malu naplatu doprinosa kod zemljoradnika. U Fondu za zemljoradničke penzije je planirano da se 4,1 milijarda naplati u vidu doprinosa, a naplaćeno je svega 700 miliona dinara. Tu razliku država sada mora da nadoknadi kroz povećani transfer budžeta ka Penzionom fondu zemljoradnika.
Kada se radi o Nacionalnoj službi za zapošljavanje takođe su u prvih deset meseci ostvareni manji doprinosi od planiranih i onda je potrebno da se to nadoknadi dodatnim transferom od dve milijarde dinara. Ta se situacija popravila od prvog septembra stupanjem na snagu novog zakona o doprinosima, kada je ta stopa tj. naknada za nezaposlene povećana sa 1,1% na 1,5%, i moram da kažem da je to jedna od dve najniže stope doprinosa za nezaposlenost u Evropi.
Dakle, objektivno je doprinos za nezaposlene nizak u odnosu na sve druge zemlje. To ukupno čini 8,8 milijardi.
Druga velika stavka je prva otplata duga Londonskom klubu poverilaca. Za to smo ovim budžetom planirali 2,4 milijarde više nego što je planirano za otplatu ukupnog spoljnjeg duga naše zemlje.
Gospodo poslanici, želim da vam predočim stanje javnog duga Republike Srbije, kako biste imali potpunu sliku o tome u kakvom stanju se nalazi zaduženost naše zemlje, jer je to predmet mnogih špekulacija u javnosti.
Javni dug Republike Srbije 31. decembra 2003. godine je iznosio 13,8 milijardi američkih dolara. Na dan 31. avgusta 2004. godine, dakle pre mesec dana, javni dug je smanjen na 11,8 milijardi dolara, i ukupno sada čini 56% od društvenog bruto proizvoda.
Pre četiri godine javni dug Republike Srbije iznosio je 150% društvenog bruto proizvoda, a sada smo uspeli da ga svedemo na ispod 60%, što je takođe jedan od kriterijuma za ulazak u Evropsku monetarnu uniju, takozvani mastrihtski kriterijumi.
To je rezultat, pre svega, otpisa koji smo dobili od Londonskog kluba poverilaca u iznosu od 1.700.000.000 dolara, kao i ovogodišnje isplate stare devizne štednje, kojim smo smanjili domaći javni dug. Od ukupnog javnog duga Republike Srbije, koji iznosi 11,8 milijardi dolara u ovom trenutku, unutrašnji dug je 4,9 milijardi dolara, a spoljnji dug je 6,9 milijardi dolara. Dakle, unutrašnji dug čini 40% ukupnog javnog duga, dok spoljnji čini 60% ukupnog javnog duga.
Kada govorimo o javnom dugu, govorimo o onom dugu za koji garantuje država, bilo direktno, bilo kroz garancije javnim preduzećima, to je ono što direktno pada na teret države i faktički poreskih obveznika.
Očito je da je javni dug 2,5 puta manji ove godine nego u decembru 2000. godine, a što se tiče ovog rebalansa - vi znate da je oko ovog rebalansa postignut i sporazum, između ostalog, i sa MMF-om, a od završetka trogodišnjeg aranžmana sa ovom međunarodnom finansijskom institucijom zavisi i dodatni otpis od 15% prema Pariskom klubu poverilaca.
Što se tiče Pariskog kluba, pre otpisa dug prema Pariskom klubu iznosio je 4,5 milijardi dolara, a danas, nakon otpisa od 51%, on iznosi 2,6 milijardi dolara, a sredinom sledeće godine, čemu se nadam, kada završimo trogodišnji aranžman uspešno, biće otpisan dodatni iznos sredstava, tako da će se taj dug svesti na svega 1,9 milijardi američkih dolara.
Dakle, nas čeka još oko 700 miliona dolara otpisa od Pariskog kluba poverilaca sredinom sledeće godine.
Na taj način javni dug će se svesti na nekih pedesetak procenata. To jeste realno održiv javni dug, ukoliko svake godine beležimo rast društvenog proizvoda između četiri i pet posto. Ove godine, kao što vidite, imaćemo između 7% i 9%. Međutim, bitno je za ovu zemlju da uredno servisira spoljnji i unutrašnji dug zbog kredibiliteta i na domaćem planu.
Vi znate da je ove godine 440.000 štediša isplaćeno na ime otplate stare devizne štednje. Negde oko 290 miliona dolara je već do 30. septembra država isplatila onima kojima se duguje po osnovu stare devizne štednje, tako da javni dug nije mala stavka. Domaći javni dug čini 40% ukupnog javnog duga Republike Srbije.
Zbog toga je potrebno, između ostalog, usvojiti rebalans, kako bi se uredno ova obaveza prema Londonskom klubu, koja je povoljna za nas, izmirila.
Što se tiče stare devizne štednje, to je treća stavka koju povećavamo rebalansom ovog budžeta. Mi smo predložili da se razdeo za isplatu stare devizne štednje za ovu godinu poveća za 600 miliona dinara, tako da će ukupan iznos za otplatu stare devizne štednje i ovogodišnje obaveze po osnovu zajma za privredni preporod iznositi ukupno 18 milijardi dinara.
Već sam rekao da je 250 miliona dolara isplaćeno, 450.000 štediša je dobilo svoj novac, po 530 eura ove godine, a, kao što znate, posle 15 godina, ova vlada je krenula da servisira i Zajam za privredni preporod Srbije od 1. septembra.
Četvrta stavka, koja treba po našem predlogu da se poveća u ovogodišnjem budžetu, ali za jedan zaista minimalan iznos u odnosu na ostale cifre, jesu plate, i to pre svega plate koje su namenjene prosveti i kulturi, na osnovu sporazuma koji je postignut sa sindikatima obrazovanja o povećanju plata u novembru mesecu za 2,5%, kao i sa sindikatima kulture.
Međutim, ovaj iznos povećanja u budžetu je svega 370 miliona dinara i u odnosu na ostale stavke predstavlja mali iznos.
Takođe predlažemo povećanje transfera za AP Vojvodinu za 420 miliona dinara, kao i dopunska sredstva opštinama za 375 miliona dinara. Ova dopunska sredstva opštinama obezbeđuju završetak ovogodišnjih planova razvoja opština i na jugu Srbije, uz programe UN, dakle UNDP-a i međunarodne organizacije CHF.
Dakle, u tih 375 miliona dinara uvršćeni su transferi svim onim opštinama koje nemaju ove godine ostvarenje u skladu sa planom budžeta plus dodatna sredstva za pomoć opštinama na jugu Srbije za završetak realizacije ovog programa. Ovo su rashodi koje bi trebalo, po mišljenju Vlade, povećati.
Međutim, s druge strane, mi predlažemo daleko veće smanjenje druge grupe rashoda, i to za 24,6 milijardi dinara. Sada ću vam nešto reći o rashodima koje smo planirali da se smanje. Najpre, najveći iznos transfera državnoj zajednici Srbija i Crna Gora – šest milijardi dinara. Od toga transferi, za vojsku 5.650.000.000 dinara.
Pa, iako se radi o velikoj cifri, želim da dam i detaljno objašnjenje. Ovo neće ugroziti normalan rad vojske, iz prostog razloga što je od ukupno planiranog vojnog budžeta, koji je iznosio 46,8 milijardi dinara, za ovu godinu do 24. septembra izvršeno samo 29,3 milijarde dinara, tako da je ostao jedan veliki prostor za izvršenje u trećem kvartalu.
Rebalansom se budžet vojske sa 46,8 svodi na 41,2 milijarde, ali je izvršenje do sada oko 30 milijardi. Dakle, vojska ima još 11 milijardi za poslednji kvartal i već je omogućena isplata povećanih plata u vojsci od 1. oktobra. Za 8,5% su povećane plate, jer oni nisu imali povećanje kao neke druge grupe ove godine. To je septembarska plata, koja je već isplaćena početkom oktobra.
Takođe će vojska imati u poslednjem kvartalu veći prostor za izvršavanje materijalnih rashoda u odnosu na treći kvartal, kada su zaista uvedene rigorozne mere štednje, koje su rezultirale smanjivanjem deficita, u celom kvartalu ima samo dve milijarde. Ovo predstavlja smanjenje u ukupnom budžetu sa 14,2% rashoda na 13,06%. Dakle, nešto više od 1% u ukupnim rashodima. Međutim, s obzirom da se radi o velikoj cifri koja je planirana, zato je to i apsolutno veliki iznos.
Druga velika stavka koja se smanjuje su subvencije. Takođe, za 1% rashoda se smanjuju subvencije i ukupno se smanjuju u rebalansu za pet milijardi dinara, od čega subvencije javnim nefinansijskim institucijama 3,7 milijardi dinara i javnim finansijskim institucijama za milijardu i 300 miliona dinara.
Faktički, sa smanjenjem subvencija javnim finansijskim institucijama izvršenje za ovu godinu tih subvencija će biti svega 200 miliona. Faktički se potpuno ukidaju te planirane subvencije, jer smo smatrali da nema potrebe za njihovom realizacijom, jer je stanje u finansijskom sektoru daleko bolje nego stanje u privredi.
Što se tiče smanjenja subvencija javnim nefinansijskim institucijama, želim da kažem da su na istom nivou zadržane subvencije za železnicu i za rudnike sa podzemnom eksploatacijom. Došlo je do smanjenja subvencija u privredi i u poljoprivredi.
Što se tiče smanjenja subvencija u privredi, ukupne subvencije su tu smanjenje za milijardu i 300 miliona dinara, a u poljoprivredi za milijardu i 500 miliona dinara. Što se tiče subvencija u poljoprivredi, moram da kažem da nijedan program koji je do sada započeo sa realizacijom neće biti doveden u pitanje, međutim, neki programi, sa čijom realizacijom se nije počelo, neće ove godine biti realizovani.
Pre svega radi se o merama za unapređenje kvaliteta mleka. Bila je ideja Ministarstva poljoprivrede, koja je zaista dobra, da se besplatno seljacima, stočarima podele uređaji koji se zovu laktofrizevi. Devetsto miliona dinara je bilo odvojeno ove godine za tu stavku, kako bi se poboljšao kvalitet mleka. Međutim, ove godine mi nemamo novca za tu meru. Ta mera nije ni objavljena, niti je sprovedena.
Druga stavka koja se umanjuje jesu mere za unapređenje produktivnosti poljoprivrednih gazdinstava. Takođe, to je program koji je dobro osmišljen, ali jednostavno ove godine neće biti realizovan. Međutim, ove godine mi smo u poljoprivredi već isplatili osam milijardi dinara subvencija, od čega je u potpunosti završena isplata premija za pšenicu, u iznosu koji je daleko veći nego što je bio planiran budžetom. Za isplatu subvencija za pšenicu ovogodišnjeg roda je utrošeno milijardu i 700 miliona dinara, plus novac koji je prethodno bio utrošen iz robnih rezervi, preko milijardu dinara, pre nego što je ova žetva počela. Takođe, hoću da kažem da će se program kreditiranja u poljoprivredi izvršiti u potpunosti.
Dakle, kratkoročni krediti su već izvršeni u planiranom iznosu od milijardu i 700 miliona dinara i 28 hiljada poljoprivrednih domaćinstava je ove godine dobilo te kredite u iznosu od 25 miliona evra.
Što se tiče dugoročnih kredita, oko 500 miliona dinara je do sada isplaćeno, 265 kredita je do sada odobreno, i tu je ostalo još oko milijardu dinara da se isplati do kraja ove godine, imajući u vidu da je sada uspostavljena daleko efikasnija procedura na relaciji poslovne banke, Ministarstvo poljoprivrede i Fond za razvoj, i da se zaloga ne mora uspostaviti odmah, nego devet meseci do godinu dana nakon što seljaci dobiju novac. Sada će taj proces biti daleko ubrzan.
Što se tiče poljoprivrede, ponavljam, svi programi koji su započeti biće do kraja ove godine izvršeni, ali ova dva programa koja su bila planirana neće ove godine ni započeti, već ćemo ih ostaviti za neka bolja vremena.
S druge strane, što se tiče subvencija u privredi, vi znate da je u međuvremenu završena prva privatizacija jednog preduzeća u restrukturiranju, koja je već godinama najavljivana, ali ipak konačno realizovana tek sada u septembru ove godine. To je Livnica u Kikindi. Oni su imali 500 miliona dinara subvencije u prethodne tri godine, tako da je to preduzeće skinuto sa subvencija.
Mnoga preduzeća koja su manja i koja se privatizuju na aukcijskim privatizacijama takođe se skidaju sa subvencijama. Ono što je sigurno jeste da je za poslednja tri meseca ove godine ostalo u budžetu, i ovako smanjenom, još milijardu i po dinara za isplatu subvencija u privredi, a do sada je u prvih devet meseci realizovano oko pet milijardi. Dakle, ostalo je sasvim dovoljno novca, po našim procenama, da se izmire subvencije u privredi. Međutim, strateško opredeljenje Vlade jeste da lagano smanjuje subvencije u privredi, jer šta subvencije u privredi znače.
Radi se o državnim ili društvenim preduzećima, koja neefikasno posluju, imaju gubitke i od svih poreskih obveznika Srbije traže preko Vlade novac da bi pokrili gubitke. Potpuno je jasno da neka preduzeća ne mogu brzo da saniraju te gubitke. Ti gubici su nastali godinama unazad, ali jednostavno da bi se poslovodstvo, koje u društvenim preduzećima nema motiv da ide u proces privatizacije, bez obzira na gubitke koji se beleže, motivisalo da u taj proces krene, potrebno je da se lagano te subvencije smanjuju, kako bi se novi vlasnici brinuli o preduzećima, a ne poreski obveznici Srbije.
Dakle, cilj je da jednog dana nemamo nijedan dinar subvencija u privredi, već da imamo potpuno konkurentan privredni sektor. Naravno, to nije moguće preko noći završiti, ali moramo da lagano idemo sa smanjivanjem ovih subvencija.
Smatramo da je ovo jedna od ključnih strukturnih mera za unapređenje kvaliteta naše privrede. Ja ću vam dati i nekoliko primera za koje ova vlada nema zasluge.
Želim zaista krajnje objektivno, kao ministar koji odgovara za javne finansije ove zemlje, da danas sa vama i narednih dana govorim.
Evo primera "Sartida". "Sartid" je bilo preduzeće sa najvećim gubicima u Srbiji. Jedna trećina akumulacije Srbije je išla na pokrivanje gubitaka "Sartida". Bilo je potpuno besperspektivno preduzeće, jer nije moglo da pronađe izvozno tržište. Preuzimanjem od ove multinacionalne kompanije U.S. "Steel", "Sartid" je 40% povećao ove godine proizvodnju. Izvoz je eksplodirao. Doduše pogoduje i rast cene čelika na svetskom tržištu, ali definitivno rešen je i socijalni problem, ljudi rade.
Mi moramo da nađemo rešenja i za druga preduzeća, kao što su RTB Bor, kao što je "Zastava". Oni će biti sada na subvencijama, njima subvencije ostaju, ali mi moramo za godinu-dve dana da pronađemo strateške partnere koji će omogućiti dugoročnu budućnost ovim preduzećima i sigurnost zaposlenima, a i povećati izvoz iz naše zemlje. Međutim, neka velika preduzeća ostaju i dalje na subvencijama i ove godine, ali želimo da veliki broj malih subvencija za mala preduzeća polako smanjujemo, kako bi se motivisala da ubrzaju postupak restrukturiranja i privatizacije.
Što se tiče drugih rashoda čije smanjenje predlažemo, predložili smo i smanjenje na stavci - zgrade i građevinski objekti, oko pet milijardi dinara ukupno. Moram da kažem da je u okviru te stavke u svim ministarstvima smanjeno koliko god je bilo moguće, proporcionalno, ali ipak je tu najveće smanjenje izvršeno na razdelu Direkcije za puteve.
Što se tiče Direkcije za puteve, želim da upoznam ovu skupštinu sa još jednim podatkom. Tek sredinom ove godine, ne prilikom izrade budžeta za ovu godinu, konstatovano je da je prethodno Ministarstvo saobraćaja prošle godine izvršilo zaduživanje Ministarstva, veće u odnosu na rashode koji su prikazani u budžetu Republike Srbije. Drugim rečima, radovi u 2003. godini su izvršeni, a na kontu tih radova su napisane menice u iznosu od 4,4 milijarde dinara. To nije plaćeno, to nije ušlo u rashod za prošlu godinu.
Dakle, deficit koji je prošle godine iznosio 43 milijarde dinara, nije bio 43 milijarde dinara, bio je veći za najmanje tih 4,4 milijarde dinara. To je dospelo za plaćanje novoj Vladi, novom Ministarstvu za kapitalne investicije. Od tih 4,4 milijarde, tri milijarde je već plaćeno ove godine, ali iz sredstava koja su planirana u budžetu za ovu godinu.
Ono što je moralo da se uradi ove godine, jeste da se podignu putarine, da se povećaju sopstveni prihodi Direkcije za puteve, kako bi se uredno, s jedne strane, izmirili dugovi prethodne vlade prema građevinarima i kako bi se dinamika izgradnje puteva ove godine održala na nivou planirane.
Što se tiče toga, kao ministar finansija mislim da je puno urađeno na asfaltiranju puteva ove godine. Posle dugo vremena se radi i deo Koridora 10 na Grdeličkoj klisuri i narednih godina, kroz saradnju sa međunarodnim finansijskim organizacijama i putem koncesija, mi ćemo dodatno ubrzati radove na revitalizaciji putne mreže.
Sledeća stavka koja je smanjena jeste budžetska rezerva. Ona je smanjena za 2,7 milijardi dinara u odnosu na originalno planiranu. Stavka - mašine i oprema za milijardu dinara, proporcionalno po svim ministarstvima. Sve ostale stavke su snižene ispod milijardu dinara, između 100 i 500 miliona dinara: stalni troškovi, materijalni troškovi, tekuće popravke i održavanje, specijalizovane usluge.
Dame i gospodo narodni poslanici, želeo bih da zaključim da će smanjivanje deficita budžeta za jednu trećinu pomoći održanju ovogodišnjeg privrednog rasta, omogućiće da taj privredni rast nastavimo i sledeće godine. Takođe, omogući će nam da očuvamo makroekonomsku stabilnost. Takođe, ublažiće i problem spoljnotrgovinskog deficita, čije trajno rešenje je moguće jedino kroz strukturne mere. I ovaj budžet pokazuje da ima i strukturni karakter i da su strukturne promene nešto što jeste posledica usvajanja ovog rebalansa budžeta.
Međutim, ono što je osnovni zaključak, što se tiče Ministarstva finansija, jeste da manja javna potrošnja predstavlja veći okvir za privatne investicije. Sa smanjivanjem javne potrošnje, za koju su se maltene svi zalagali u prethodnim godinama, konačno se prvi put dešava u ovogodišnjem rebalansu - otvara se prostor za razmah privatnih investicija.
Smanjenje javne potrošnje zapravo znači da država neće više povećavati poreze nego da će ih, naprotiv, snižavati i da ima prostora da
se kroz štednju u javnim finansijama dođe do prostora za veći privredni rast.
Očekujem, kao ministar finansija Republike Srbije, podršku svih stranaka za izglasavanje rebalansa budžeta, svih onih stranaka kojima je u interesu stabilnost Srbije. Ovo nije budžet Ministarstva finansija, ovo čak nije ni budžet ove vlade, ovo je narodni budžet. Ovo je budžet koji omogućava da se izvrše naše ugovorene obaveze, koje je ova skupština ratifikovala, sa Londonskim klubom poverilaca i koje omogućavaju da se redovno servisiraju penzije i naknade za nezaposlene, kao što su do sada finansirane.
Na kraju bih rekao da oni koji ne glasaju, i pored ovog iscrpnog obrazloženja koje sam se potrudio da vam dam, jer vi imate pravo da znate svaki detalj vezan za javne finansije Srbije, jer ovo je najveći dom i najveće demokratsko telo Srbije, svi oni koji ne glasaju za rebalans budžeta, moraju da znaju šta time čine.
Oni koji ne glasaju za ovaj rebalans, zapravo, indirektno glasaju za raskidanje ugovora sa Londonskim klubom poverilaca i lišavaju našu zemlju 1.700.000.000 dolara otpisa, a proveli smo tri godine da bi ga ispregovarali. Oni koji ne glasaju za ovaj rebalans, dovode u pitanje i trogodišnji aranžman sa MMF, jer je ovaj rebalans potpuno u skladu sa programom ekonomske politike Vlade, koja je dobila potvrdu i MMF.
Sećam se, kada smo usvajali budžet za 2004. godinu, da su neki poslanici kritikovali da on neće dobiti podršku MMF. Međutim, nakon godinu dana pauze, upravo je ova vlada obnovila odnose sa MMF. Mi smo postigli dogovor u junu mesecu sa njima, što je rezultiralo isplatom dve tranše kredita od 150 miliona dolara namenjenih jačanju deviznih rezervi Narodne banke Srbije.
Ukoliko se ne izglasa rebalans, zaista se dovodi u pitanje trogodišnji aranžman sa ovom najvažnijom međunarodnom finansijskom institucijom, a time i dodatni otpis od Pariskog kluba poverilaca.
Konačno, ako se ne izglasa ovaj rebalans, sem što Srbija neće moći da odgovori svojim međunarodnim obavezama, dovodi se u pitanje i isplata jedne polovine penzije u decembru, jedne naknade za nezaposlene, kao i isplata zemljoradničkih penzija. Imam u vidu da ovo nije stvar oko koje bi trebalo da postoje političke razlike. Ovde se radi o izvršavanju obaveza države prema građanima Srbije. Zato vas pozivam, na kraju, da svi podržite ovaj rebalans budžeta.
Samo kratko, da se ne bi zaboravilo da prokomentarišem ovo što je moj prethodnik govorio. Razlog zašto DS neće podržati budžet jeste zato što se ne smanjuje lična potrošnja u javnoj potrošnji.
Postavio bih jedno pitanje bivšem ministru koji je učestvovao u radu prošle Vlade: zašto je, ukoliko je toliko hrabra bila prošla Vlada, 18 milijardi deficita napravila u četvrtom kvartalu pred izbore? Zašto je uticala na rast te lične potrošnje, čije smanjenje sada traži od nove Vlade. Sada tražite od ove vlade da zamrzne sve plate, a vi ste 18 milijardi isplatili pred izbore 2003. godine. Da li je to realna ekonomija?
Kažete, ne vide se napori za restrukturiranje javnih preduzeća. Koje napore je u tri godine prethodna Vlada učinila da ta javna preduzeća restruktuira. Tek sada mi krećemo u taj proces.
Govorite o spoljnotrgovinskom deficitu. Kako je moguće da ne dođe do rasta spoljnotrgovinskog deficita ukoliko, a već sam pomenuo, povećate 18 milijardi deficit u četvrtom kvartalu, i taj novac ode u lična primanja. I šta će ljudi da rade nego da kupuju robu iz inostranstva i u prvom kvartalu imate bum spoljnotrgovinskog deficita. Kako je moguće da ne dođe ove godine do rasta spoljnotrgovinskog deficita ukoliko ste u avgustu, na primer, prepolovili carine za domaće biskvite i, ne znam, za našu konditorsku industriju, pa se sada uvozi strana roba.
Vi govorite opravdano da je tačno da jedan deo stranih direktnih investicija jeste indirektan efekat direktnih investicija iz prošle godine, ali morate biti konzistentni i reći da je i rast spoljnotrgovinskog deficita, i ta lična potrošnja zbog koje sada hrabro nama govorite da zamrznemo plate, rezultat grešaka koje su učinjene posebno u poslednjem kvartalu prošle godine od strane prethodne vlade, jer to je jedina istina, ništa drugo, sve ostalo je demagogija.
Poštovani predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, želim na kraju rasprave o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit preduzeća da u ime Vlade Republike Srbije izrazim zadovoljstvo što nije bilo ozbiljnijih primedbi na tekst zakona.
Zaista, radi se o najliberalnijem zakonu o porezu na dobit i nismo ni očekivali, moram priznati, ozbiljne primedbe, što se u ovoj raspravi pokazalo.
Što se tiče nerazumevanja pojedinih članova od strane nekih poslanika, iskoristio bih u ovoj završnoj reči priliku da objasnim šta se htelo pojedinim članovima.
Primera radi, pojedini poslanici su imali primedbe na član 51. kojim Vlada Republike Srbije treba da uredi način plaćanja mesečnih akontacija ostatka poreza na dobit za 2004. godinu. Naime, kao što znate, sada je stopa poreza na dobit 14%. Sa stupanjem novog zakona na snagu, ona se spušta na 10%.
Drugim rečima, 28,6% će biti niža akontacija poreskim obveznicima i, naravno, želja je Vlade Republike Srbije da poreski obveznici mogu odmah da dobiju mogućnost da plaćaju niži porez. Zašto bi plaćali u preostalih pet ili šest meseci višu akontaciju kada ovaj zakon daje mogućnost da plaćaju skoro 30% nižu stopu poreza.
Dakle, ovaj član daje mogućnost i obavezu Vladi Republike Srbije da uredbom kaže da se akontacija i zaostatak iz ove godine neće plaćati po višim stopama, u većem iznosu, nego će se sniziti za 28,6%, jer se stopa menja sa 14% na 10%, to je upravo pad za 28,6%. Želimo, naravno, poreskim obveznicima da omogućimo da plate niži porez odmah i ne razumem zašto se neko zalaže da obveznici do kraja godine plaćaju viši porez, kada im zakon omogućava nižu stopu.
Druga primedba koja se ovde čula jeste zašto se neisplaćene otpremnine i novčane naknade ne priznaju kao rashod u poreskom bilansu.
Mislim da je potpuno logično da se otpremnine i novčane naknade priznaju onog časa kada budu isplaćene. Ako se samo obračunaju knjigovodstveno, a ne isplate, onda nema smisla da budu priznate i to je primedba na član 6.
Što se tiče primedbi nekih poslanika na član 9. Predloga zakona, zašto se donacije za zdravstvene, obrazovne, naučne, humanitarne, verske i sportske i druge usluge obračunavaju u visini 3,5% ukupnog prihoda i računaju kao rashod u poreskom bilansu, a ne u većem procentu, želim da kažem da se ovde radi o 3,5% u odnosu na ukupan prihod preduzeća.
Ukupan prihod je najveća moguća kategorija i 3,5% je veliki iznos, i ni u jednom drugom zakonodavstvu ti iznosi nisu viši, posebno imajući u vidu da zakon predviđa da se za kulturu dodatno 1,5% ukupnih prihoda priznaje kao rashod, tako da faktički do 5% ukupnog prihoda se priznaje kao rashod, s tim što kultura ima prednost, jer izdaci za kulturu mogu da se priznaju kao rashod prilikom obračuna poreza na dobit u iznosu do još 1,5% ukupnog prihoda.
Mi smatramo da je to zaista dovoljan iznos i povoljniji je u odnosu na prethodni zakon.
Što se tiče, čini mi se, nerazumevanja, zašto se sada briše za banke odredba vezana za uvođenje međunarodnog računovodstvenog standarda, samo želim da kažem da, za razliku ostalih pravnih lica, međunarodni računovodstveni standardi za banke važe već od 1. januara 2003. godine. Ovo je samo usklađivanje ostalih pravnih lica sa međunarodnim računovodstvenim standardima, izjednačavanje njihovo sa bankama, jer banke su već uvele međunarodne računovodstvene standarde, a sada treba da uvedu i druga pravna lica.
Želim da zahvalim poslanicima na konstruktivnim diskusijama, što pružaju podršku zakonu, jer zaista stopu od 10% poreza na dobit nema nijedna zemlja u Evropskoj uniji. Poreski krediti koje ovaj zakon predviđa za ulaganje i za opremu određene delatnosti, jednostavan način obračuna amortizacije, čini zaista ovaj zakon veoma liberalnim i unapred se zahvaljujem većini poslanika koji će podržati ovaj zakon.
Dame i gospodo narodni poslanici, iskoristiću priliku ukratko da vam izložim Predlog zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje.
Radi se o potpuno novom zakonu koji treba da pojednostavi sistem plaćanja doprinosa za obavezno socijalno osiguranje. Kao što znate, danas je taj sistem uređen u tri različita zakona.
Cilj ovog zakona jeste da se u jednom zakonu objedini celokupna materija. Ovaj zakon donosi značajno fiskalno rasterećenje onih poreskih obveznika koji su u teškoj ekonomskoj situaciji. Posebno rasterećenje je predviđeno za preduzeća koja imaju niske zarade i preduzetnike. Ovim zakonima preduzetnici će imati fiskalno rasterećenje od oko 7%.
Naravno, zakon na jedinstven način obuhvata sistem plaćanja doprinosa i u jednom fiskalnom zakonu uređuje se celokupan sistem doprinosa za obavezno socijalno osiguranje. Predlogom zakona predviđeno je da jedinstvene stope doprinosa iznose za sledeće oblike osiguranja: za PIO 22%, za zdravstveno osiguranje 12,3%. Moram da kažem da ovaj zakon ukida sadašnji sistem sa 13 različitih stopa za zdravstveno osiguranje. Uvodi se jedinstvena stopa od 12,3%. Takođe, za osiguranje za slučaj nezaposlenosti predviđena je stopa od 1,5%.
Ovaj zakon ukida tzv. višestruke osnovice za obračun doprinosa, koje zavise od stepena stručne spreme, a što je uveo zakon koji je bio donet negde devedesetih godina, koji je nepravedno doprinosio da pojedine grane, kao što su tekstilna industrija, industrija kože i obuće, industrija nameštaja, moraju da odvajaju za doprinose daleko više nego što je iznos stvarnih neto plata koje isplaćuju. Taj zakon, kažem, jeste poznat kao "Šešeljev zakon". Ovim se to menja. Nadam se da će ovo što sam sada rekao privući određenu pažnju nekih poslanika.
Uglavnom, umesto dosadašnjeg zaista u svetu nepoznatog sistema, gde je postojalo osam minimalnih osnovica za obračun doprinosa,
gde su firme plaćale daleko više na ime doprinosa nego što su imale novca da isplate za plate, mi uvodimo jedinstvenu minimalnu osnovicu doprinosa u nivou od 40 posto od prosečne bruto plate koja je isplaćena u prethodnom kvartalu u privredi Republike Srbije.
Naravno, stope koje ovaj zakon predlaže jesu, ponavljam, za penziono osiguranje 22, za zdravstveno osiguranje 12,3 posto i za osiguranje za slučaj nezaposlenosti 1,5 posto. To je ukupno stopa od 35,8 posto, pri čemu polovinu doprinosa plaćaju zaposleni iz isplaćene zarade, a polovinu plaćaju poslodavci.
Što se tiče samih stopa, mogu da kažem da ovaj zakon omogućava da se Srbija uvrsti u grupu zemalja sa ispod prosečnim opterećenjem i u okviru jedne veće grupe zemalja, svega osam zemalja ima ukupnu stopu doprinosa koja je niža od Srbije. Primera radi, ukupna stopa socijalnih doprinosa u Rumuniji iznosi čak 60 %, u Holandiji je 48%, u Mađarskoj 48%, u Slovačkoj 43%, u Češkoj 42%, u Bugarskoj 41%, u Francuskoj 41%, u Italiji 40%, u Nemačkoj 39%, u Sloveniji oko 38%, u Turskoj 37%. Dakle, Srbija ima 35,8%. Mnoge evropske zemlje, i one koje su ranije bile u Evropskoj uniji i ove koje su ušle 1. maja, imaju daleko veću stopu ukupnih doprinosa u odnosu na ovaj predlog zakona.
Mi smo ovim zakonom posebno hteli da stimulišemo zapošljavanje onih kategorija nezaposlenih koje su starije, koji imaju preko 45 i 50 godina, a izgubili su posao u procesu tranzicije.
Naime, poslodavac se ovim zakonom oslobađa obaveze plaćanja doprinosa na zaradu za zaposleno lice koje je starije od 50 godina u iznosu od 100% doprinosa.
Drugim rečima, ako neko zaposli osobu stariju od 50 godina, koja je sada na birou ili prima naknadu za nezaposlene, poslodavac ne plaća tokom prve dve godine ni jedan dinar doprinosa. Ako zaposli lice starije od 45 godina, ne plaća 80% doprinosa.
Naša ideja je bila da stimulišemo zapošljavanje ljudi koji se nalaze u srednjim godinama, izgubili su posao u prethodnom periodu i sada želimo da poslodavce stimulišemo da ih zaposle, kako ne bi u naredne dve godine plaćali doprinos.
Dakle, oslobođenje od plaćanja doprinosa traje dve godine od dana zaposlenja. Uslov je da je to lice kod Nacionalne službe za zapošljavanje bilo korisnik novčane naknade ili je prijavljeno kao nezaposleno neprekidno godinu dana. Poslodavac gubi pravo na oslobođenje ako zaposlenom prestane radni odnos, osim kada do prestanka radnog odnosa dođe nezavisno od volje zaposlenog ili poslodavca.
Želeo bih da kažem i kakav je odnos između novoutvrđenih stopa doprinosa u ovom zakonu i u drugim zemljama. Što se tiče stope doprinosa za penziono osiguranje, u Srbiji je 22%. Primera radi, u Mađarskoj je ona 30%, u Holandiji 29%, Španiji 28, Finskoj 27, Rumunija ima čak 40%.
Što se tiče doprinosa za zdravstveno osiguranje, predvideli smo zakonom da on iznosi 12,3%, dok je u Rumuniji oko 14%, Mađarskoj 14, u Slovačkoj 13. Konačno, kod stope doprinosa za nezaposlenost, samo Slovenija ima nižu stopu doprinosa za nezaposlenost. Sve ostale zemlje u Evropi imaju višu stopu doprinosa, što znači da će verovatno u narednim godinama postojati prostor da se dodatno poveća ova stopa, ali imajući u vidu da je iznosila 1% u prethodnom zakonu, mi nismo želeli da sada dodatno opteretimo privredu i utvrdili smo stopu od 1,5%.
Da zaključim koji su efekti rasterećenja poreskih obveznika. Prvo, ukidanje sistema od 8 minimalnih osnovica doprinosa, koji je uvela poslanička grupa koja je sada očito zbog sramote napustila salu, dovešće do velikog rasterećenja u isplati plata, posebno u radno-intenzivnim granama: u tekstilnoj industriji za oko 30%, u industriji kože i obuće takođe za 30%, u industriji nameštaja oko 20%. Naravno, sve to zavisi od stepena kvalifikacije onih koji budu zaposleni.
Dakle, preduzetnici će plaćati 7% niže doprinose u odnosu na prethodni period. Rasterećenje je sledeće, u zavisnosti od stepena stručne spreme: za one koji su najkvalifikovaniji, a koji su do sada plaćali doprinos na fiktivne osnovice, a ne na bazi stvarno obračunatih zarada, tzv. osmi stepen stručnosti, kod njih će stopa doprinosa biti 62% niža neko danas; za sedmi dva stepen stručnosti 53%, za sedmi jedan 51%, za šesti stepen stručnosti 35%, za peti stepen stručnosti 34%, za četvrti stepen (srednja škola) 24%, za treći stepen 15%.
Naravno, cilj ovog zakona jeste da na jedinstven način uredi materiju plaćanja doprinosa, da rastereti preduzetnike, da rastereti radno-intenzivne grane i da omogući tim preduzećima da investiraju.
Što se tiče zapošljavanja starijih sugrađana, onih od preko 45 godina, one doprinose koje neće plaćati njihovi poslodavci, plaćaće za njih država u periodu od dve godine, što znači da će oni imati odgovarajuće socijalno i zdravstveno osiguranje, i osiguranje za slučaj nezaposlenosti.
Konačno, ovaj zakon menja dosadašnju praksu po kojoj je obračun doprinosa bio obavezan čak i ako preduzeće nema dovoljno plate da isplati.
U ovom zakonu se predlaže da, ako preduzeće nema dovoljno plate da isplati, da se više ne obračunavaju doprinosi. Dakle, oni nisu u obavezi da plate doprinose, s obzirom da nemaju novca da plate i osnovne zarade.
Znate da se u prethodnom periodu to gomilalo kao jedan dug, da nikada ta preduzeća nisu, niti će biti u stanju da to plate. Mislimo da je to bilo neracionalno i zato smo predložili ovaj zakon.
Vlada Republike Srbije i Ministarstvo finansija očekuje da će većina poslanika podržati ovaj zakon. Hvala vam na pažnji.
Dame i gospodo narodni poslanici, Vlada Republike Srbije ne može da prihvati ovaj amandman iz sledećeg razloga.
Ovo je zakon o obaveznom socijalnom osiguranju. Mi imamo nameru da napravimo i zakon o dobrovoljnom penzionom osiguranju, gde bi svako ko želi uplaćivao doprinose po dobrovoljnoj stopi i, naravno, od toga uživao penziju.
Međutim, mi imamo sadašnje stanje, gde se iz tekućih doprinosa plaćaju tekuće penzije. Znate li zbog čega? Ne ove godine, nego prethodne tri, prethodnih deset godina, kasne zemljoradničke penzije? Iz
prostog razloga što se ne plaćaju doprinosi zemljoradnika za penzije, jer ne možete isplatiti penzije zemljoradnicima koji su sada stari i koji su u penziji, ukoliko mladi zemljoradnici neuredno plaćaju.
I onda, lepo je reći, treba voditi računa o poljoprivredi. Treba voditi računa i mi vodimo računa, jer smo tri puta povećali agrarni budžet, ali kada govorimo o penzijama, dok se ne osnuje dobrovoljni penzioni sistem, potpuno je jasno iz tekućih doprinosa idu tekuće penzije.
Pošto ne plaćaju u dovoljnoj meri, ne svi poljoprivrednici, iz raznoraznih razloga, možda su i objektivni, ali ne plaćaju doprinose, nema dovoljno para za zemljoradničke penzije i zbog toga već desetak godina kasne.
Da li je rešenje u dobrovoljnom sistemu, slažem se, ali ne možemo na cedilu ostaviti one koji su sada stari i koji su poljoprivrednici. Dakle, mora da postoji, dok postoji obavezan sistem osiguranja i obavezna stopa doprinosa za penzionere zemljoradnike.
A naravno, kada bude osnovan sistem dobrovoljnog penzionog osiguranja, sami će se ljudi odlučivati i –protiv sam toga da se bilo gde, pa i u parlamentu, građani dele na zemljoradnike, građane na one koji žive u prigradskim naseljima, jer su to svi građani Srbije i mora isti sistem da postoji za sve – svi koji plate doprinos, imaju pravo da dobiju penziju.
Ako nema para u doprinosima, ne možete očekivati magiju, pa da dolazi novac za isplatu penzija i zato ne možemo da prihvatimo ovaj amandman.
Jedno su manje žučne ili više žučne rasprave i pokušaj da se jednoj ili ciljnoj grupi saopšti neka lepa vest. Ali, postoji nešto što je zakon. Samo hoću da kažem koje bi posledice nastale usvajanjem ovog amandmana, a onda to ostavljam na savesti poslanika da glasaju.
Sadašnji Zakon o penzionom osiguranju dozvoljava poljoprivrednicima da u roku od pet godina mogu da ne uplaćuju doprinose, ali im u tom periodu miruju prava. To znači, ako se usvoji da se dobrovoljno mogu plaćati doprinosi, ne postoji nikakva garancija države da se penzije mogu isplaćivati. Ko god bio ministar, nije bitno da li sam ja ministar, sutra će doći neko drugi, ali, ako nemate doprinose za penziono, nemate odakle da isplaćujete penzije.
To znači mirovanje prava, mirovanje uplata kod obaveznog sistema osiguranja. To je činjenica nezavisna od ove vlade, od bilo koje političke stranke, to je tako.
Ministarstvo finansija prihvata amandman na član 25, a s obzirom da nisam bio u sali kada je gospođa Leila izložila amandman na član 12, hoću da kažem da prihvatamo i amadman na član 12.
Dakle, prihvatamo amandmane na član 12. i na član 25.
Poštovani predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, pred vama je Predlog zakona o igrama na sreću.
Znate i sami da igre na sreću svuda u svetu donose značajne fiskalne prihode.
Nažalost, u Srbiji, sadašnji fiskalni prihodi po osnovu postojećih zakona o igrama na sreću su jako skromni, svega oko 600 miliona dinara godišnje, imajući u vidu i mogućnosti i činjenicu da se od poreskih prihoda po osnovu igara na sreću finansiraju uglavnom invalidi i socijalno ugrožene kategorije stanovništva i sportisti.
Podneli smo Predlog zakona koji bi trebalo da uvede red u ovu oblast, da omogući adekvatne prihode državi i da država, a i oni koji učestvuju u ovim igrama na sreću, budu zadovoljni.
Što se tiče osnovnih elemenata zakona, pre svega novost je da se ovim zakonom sužava siva zona u cilju stvaranja konkurentnih uslova na tržištu. Takođe, zakon stimuliše one koji se bave organizovanim igrama
na sreću da se ukrupnjavaju. Značajno povećanje budžetskih prihoda se očekuje po osnovu usvajanja i primene ovog zakona, čak deset puta, i zakon predviđa adekvatnu kontrolu igara na sreću, kao i zaštitu igrača u pogledu sigurnosti isplate dobitaka.
Danas ima dosta igara na sreću, gde oni koji igraju nisu zaštićeni, ima dosta prevara, ovaj zakon strogo sankcioniše takve stvari i sistemski svodi na minimum mogućnost prevare.
Što se tiče vrsta igara na sreću, zakon predviđa četiri vrste. Pre svega, klasične igre na sreću, to je lutrija. Zatim, posebne igre na sreću, u igračnicama, odnosno kazinima, na automatima i kladionicama; nagradne konkurse u robi i uslugama i četvrta grupa su igre na sreću koje se organizuju preko interneta i drugih medija.
Ukupni očekivani fiskalni prihod od igara na sreću na godišnjem nivou iznosu oko 70 do 100 miliona evra, pri čemu se najveći prihod očekuje od organizovanja klasičnih igara na sreću. Zakon predviđa sledeću raspodelu državnog dela prihoda - 60% ukupnih prihoda ostvarenih po osnovu naknada za igre na sreću slivao bi se u budžet Republike Srbije, dok bi 40% bilo jednako raspodeljeno na četiri budžetska fonda: na fond za finansiranje invalidskih organizacija i ustanova socijalne zaštite išlo bi 10% prihoda; fond za finansiranje socijalnih i humanitarnih delatnosti - 10%; fond za finansiranje sporta - 10%; i za lokalnu samoupravu se predviđa 10%.
Što se tiče klasičnih igara na sreću, osnovna je lutrija, ali tu su i loto, bingo, kenzo itd, ovaj zakon afirmiše klasične igre na sreću. Moram da kažem da se sadašnje društvene lutrije nalaze u jako teškoj poziciji i umesto da ostvaruju prihod za državu one uglavnom imaju gubitke.
Ovaj zakon predviđa državni monopol u klasičnim igrama na sreću osnivanjem državne lutrije Srbije. Ovo je iskustvo koje imaju i druge zemlje. Država ima monopol nad lutrijom, s tim što omogućava kroz franšizu operaterima da sklapaju ugovore sa državnom lutrijom Srbije i da organizuju igre na sreću.
Takođe, postojeće lutrije postale bi deo državne lutrije Srbije, ne bi došlo do njihovog gašenja, iako se nalaze danas u jako teškoj poziciji, već bi postale deo sistema državne lutrije Srbije.
Moram da kažem da, što se tiče organizovanja lutrije, lotoa, binga i ostalih klasičnih igara na sreću u lokalnim sredinama, znate i sami da mnogi amaterski ili poluprofesionalni klubovi to organizuju u različitim mestima, oni, naravno, neće izgubiti pravo da to nadalje čine, s tim što će postojati njihova povezanost sa državnom lutrijom Srbije, oni će sklopiti ugovor sa državnom lutrijom Srbije, dobijati odgovarajuću proviziju od organizovanja igara na sreću, ali je kontrola razlog zašto se sve centralizuje u državnu lutriju Srbije.
Primera radi, u Sloveniji, njihova državna lutrija ostvaruje promet koji prevazilazi bruto promet luke Kopar, a to je najveća luka u Sloveniji. Kod nas mi imamo gubitke od naše lutrije. Očekujemo promet preko državne lutrije u narednoj godini od najmanje 100 miliona evra, od čega bi fiksni prihod za budžet iznosio 30%, troškovi organizacije i rada u ovoj lutriji 20%, fond dobitaka 50%.
Što se tiče posebnih igara na sreću, imamo tri glavne vrste, to su kazina igračnice, automati i kladionice. Što se tiče kazina, predviđa se samo 10 dozvola za kazina. Moram da kažem da trenutno u zemlji postoji daleko manji broj od ovih 10 potencijalnih dozvola za kazina i zahtevaju se rigorozni uslovi, kako tehnički, tako i finansijski, za organizovanje igara na sreću u igračnicama, odnosno kazinima.
Potreban je, prema Predlogu zakona, osnovni kapital od milion evra, uz depozit od 300.000 evra; zatim, dodatnih 500.000 evra minimalno na osnovu tendera koji će biti organizovan. To je ono što je potrebno da bi neko mogao da organizuje igre na sreću u igračnici. Predviđa se mesečna naknada u visini od 3% bruto uplata, za slučaj da se radi o igrama gde igrač igra protiv igrača i 20% od neto uplata, razlika između uplata i isplata, u igrama gde igrač igra protiv igračnice.
Takođe, predviđeni su rigorozni tehničko-tehnološki uslovi koji garantuju isplate dobitaka igračima i odgovarajuću evidenciju prometa koja se dostavlja posebnoj direkciji za nadzor. Predviđen je obavezni video nadzor i zaštita igrača. Ove igračnice bi trebalo da podstaknu i ugostiteljstvo i turizam u sredinama gde će biti organizovane. Želimo da imamo ozbiljne igračnice, odnosno ozbiljna kazina, i zato su ovi uslovi koje zakon predviđa veoma rigorozni.
Što se tiče automata, zakon predviđa posedovanje minimum sto aparata da bi se išlo na organizovanje igara na sreću posredstvom automata, što znači da ako neko poseduje manje automata, on može da sklopi ugovor o franšizi sa nekim ko ima više i da bude deo tog sistema.
Zašto sto aparata, zašto ukrupnjavanje? Radi lakše kontrole, jer će se kontrolisati samo oni koji ispune uslov da imaju minimum sto aparata. Osnovni kapital koji predviđa zakon je depozit 300 evra po automatu.
Zakon poznaje tri vrste naknade. Prvo, to je depozit koji se daje, zatim licenca, odnosno dozvola za rad i mesečna naknada koja se plaća u određenom iznosu.
Kod automata, predviđa se da dozvola za rad iznosi 300 evra godišnje po automatu, a mesečna naknada 50 evra, plus deset procenata za godišnji promet preko 6 hiljada evra po automatu. Dakle, za svaki godišnji promet koji prevazilazi 6 hiljada evra, predviđa se 10 procenata od tog godišnjeg prometa preko ovog iznosa. Takođe, rigorozni su tehnološki uslovi koje zakon predviđa, što garantuje isplatu igračima i odgovarajuću evidenciju prometa.
Što se tiče kladionica, takođe se predlaže ukrupnjavanje. Dakle, neko ko želi da organizuje igre na sreću putem kladionica mora da poseduje minimum 30 uplatnih mesta, 30 kladionica. Osnovni kapital je 150 hiljada evra, depozit 3 hiljade evra po uplatnom mestu, dozvola za rad iznosi 200 evra mesečno po uplatnom mestu, dok je predložena mesečna naknada 600 evra plus 10 procenata za godišnji promet preko 100 hiljada evra po uplatnom mestu. Dakle, ako neko ostvari 110 hiljada evra, 10 procenata od 110 hiljada se dodaje na ovu mesečnu naknadu.
Što se tiče igara na sreću preko interneta, takođe, ove igre na sreću će se organizovati preko državne lutrije Srbije, koja ima monopol i ima mogućnost da zaključuje ugovor sa priređivačima ove vrste igara. Konačno, predviđa se velika razlika u organizovanju nagradnih konkursa, koji su sve popularniji, ali od kojih država nema gotovo nikakve koristi. Sada se predviđa da priređivač može najviše četiri puta godišnje da organizuje nagradne konkurse i mora da uplati kao naknadu 20 posto od fonda nagrada državi, tako da i od nagradnih konkursa država će imati odgovarajući priliv.
Što se tiče nadzora, zakon predviđa osnivanje uprave za igre na sreću i posebnu kontrolu od strane poreske uprave. Takođe, zakon predviđa jedinstvene rigorozne tehničko-tehnološke uslove. Svi priređivači biće na odgovarajući način povezani sa upravom i dužni su odgovarajuće podatke da dostavljaju upravi za igre na sreću, a kod pojedinih oblika obavezan je video nadzor.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovim zakonom mi ćemo i ovu oblast, koja je prilično haotična u Srbiji, uozbiljiti. Nadam se da će većina u Skupštini podržati Predlog zakona Vlade Republike Srbije.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo, kao što znate, Zakon o porezu na promet prestaje da važi od 1. januara 2005. godine. U tom zakonu propisano je da svi, osim poljoprivrednika koji na tezgama prodaju svoju robu, moraju da uvedu fiskalne kase.
Ni u jednoj drugoj zemlji ne postoji obaveza da toliko široki krug potencijalnih obveznika ima fiskalne kase. Dakle, to je zakon koji smo mi zatekli. Mi smo preuzeli da vodimo Ministarstvo finansija u jednom trenutku kada je već maltene istekao rok za uvođenje fiskalnih kasa. Kao što znate, tada niko nije uveo fiskalne kase.
Imali smo veliki problem kako da ovu situaciju na odgovarajući zakonski način definišemo i potpuno je jasno da, imajući u vidu da Zakon o porezu na promet važi samo do 1. januara 2005. godine, ako se usvoji zakon o porezu na dodatu vrednost, a ubeđen sam da će ova skupština taj zakon izglasati, da će Vlada Republike Srbije izaći do kraja godine sa posebnim zakonom o fiskalnim kasama, gde će biti tačno pobrojane one delatnosti koje moraju da imaju fiskalne kase, a samim tim i svi koji ne budu pobrojani nemaju tu obavezu.
Međutim, naša je namera, pošto smo preuzeli maltene na pola procesa postupak uvođenja fiskalnih kasa, jer to nije postupak koji smo mi predvideli, već smo preuzeli njegovu implementaciju, mi moramo da stvorimo zakonsku osnovu, imajući u vidu da rokovi cure, da jedna grupa poreskih obveznika treba do 30. septembra, prema odgovarajućoj uredbi, da uvede fiskalne kase.
Mi moramo da imamo zakonsku podlogu da neke od poreskih potencijalnih obveznika oslobodimo od toga, iz prostog razloga što oni nisu budući obveznici poreza na dodatu vrednost, iz razloga što u drugim zemljama ne postoji obaveza da oni imaju fiskalne kase.
Mi smo zbog toga jednim saopštenjem, koje svakako je neobavezujuće, već dali informaciju da neće morati da uvode fiskalne kase sledeći obveznici: svi oni koji prodaju karte putnicima u drumskom, železničkom, vodenom i vazdušnom saobraćaju, oni koji prevoze robu u drumskom saobraćaju, taksisti, banke i druge finansijske organizacije, osiguranje, reosiguranje i PTT usluge, putničke agencije i tur-operateri, verske organizacije, advokatski poslovi, ulična prodaja sladoleda, lozova, kokica i štampe, odnosno kolporteri, prodaja proizvoda preko štampanih i elektronskih medija koji se naplaćuju pouzećem, usluge čistača cipela i nosača, prodaja proizvoda preko automata.
To su oblasti koje smo već jednim saopštenjem unapred obavestili da ne moraju da uvode fiskalne kase. Međutim, mi nemamo zakonski osnov da ih oslobodimo, ukoliko se ne usvoji ovaj zakon, na osnovu čega će dva ministarstva predložiti Vladi konačan spisak svih onih koji ne moraju 30. septembra da uvode fiskalne kase.
Svi oni koji su obveznici bili do 15. juna, oni će ostati. To su uglavnom trgovine. Moram da vam kažem da je stepen discipline u uvođenju fiskalnih kasa veoma visok, jer svega oko 4 do 5% kontrolisanih obveznika nije uvelo fiskalnu kasu. Jedan ogroman broj, oko 60%, jeste uveo fiskalnu kasu.
Kazne su rigorozne. Zatvaraju se trgovine i radnje onima koji te fiskalne kase nisu uveli u ostavljenom roku. Naravno da u ovom procesu ima i nesavesnih proizvođača, ali ukoliko je SRS navikla da posluje tako što uzima provizije u lokalnim samoupravama u Zemunu i u drugim gde je radila, zaista nemate pravo da bilo koga, bez ikakvih dokaza, čak i sumnjičite za tako nešto.
Mi smo prvi rekli da postoje proizvođači koji ne ispunjavaju svoje obaveze i prema njima će se primenjivati takođe sankcije. Ova vlada je, za razliku od prethodne, otvorila mogućnost konkurisanja novih proizvođača fiskalnih kasa. Dakle, monopol koji je bio stvoren prethodnom uredbom je razbijen time što je data slobodna mogućnost konkurisanja i danas oko 25 različitih proizvođača postoje koji su licencirani od strane Vlade.
Konačno, slažem se sa diskutantima koji su pominjali da zaista nije adekvatno da, s jedne strane, advokati budu oslobođeni korišćenja fiskalnih kasa, a da, sa druge strane, lekari, stomatolozi moraju da ih koriste.
Zbog toga želim da na kraju ovog izlaganja kažem da ću Vladi Republike Srbije predložiti da, osim ovih grupa koje su sada u saopštenju bile oslobođene uvođenja fiskalnih kasa, budu oslobođene i sledeće kategorije: celokupno zdravstvo, dakle i privatno i državno, bolničko, zubna tehnika, zubna protetika, takođe sve ustanove socijalne zaštite, uključujući domove za stare i promet dobara koji je sa njima neposredno povezan; sve ustanove koje su povezane sa brigom o deci, sve što je vezano za predškolski odgoj, dakle, obdaništa; školsko i univerzitetsko obrazovanje.
To su zaista oblasti koje nigde, ni u jednoj zemlji, nemaju obavezu uvođenja fiskalnih kasa.
Prethodni zakonodavac, uključujući i poslanike SRS-a koji su glasali za zakon da moraju svi da imaju fiskalne kase, predvideo je da i škole, i bolnice, i privatni i društveni lekari, moraju da imaju fiskalne kase. Ova vlada će te kategorije osloboditi, jer nije primereno da imaju fiskalne kase.