Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Mlađan Dinkić

Govori

Što se tiče člana 14. ne vidim šta je sporno da ministar nadležan za poslove pravde bude naredbodavac za izvršenje ukupnih izdataka raspoređenih u razdelu četiri budžeta, koji se odnosi na pravosudne organe. Upravo jeste ideja da to ne radi ministar finansija, nego onaj ko se stara o pravosudnim organima, a to je ministar pravde. On je odgovoran za preuzimanje obaveze, izdavanje naloga za plaćanje, za izvršavanje izdataka i mora da podnosi tromesečni izveštaj Visokom savetu pravosuđa o tome. U tome ne vidim ništa sporno.
Želeo bih da prokomentarišem neke stvari koje su ove malo pre iznete. Najpre što se tiče jedne potpune branše, to su lekari i medicinske sestre. Nije tačno da imam drugačiji odnos prema onima koji rade kao medicinsko osoblje, bilo da su završili fakultet, bilo da su medicinski tehničari. Naprotiv, kao što znate, mi smo najpre omogućili povećanje raspona u platama upravo u korist lekara i medicinskih tehničara u prošloj godini, a sledeće godine ćemo to pomeriti na četiri prema dva prema jedan.
Dakle, plate i lekara i medicinskih tehničara, što znači medicinskih sestara, povećaće se u narednoj godini za oko 30-tak procenata, kada uključimo povećanje po osnovu cene rada i po osnovu povećanja raspona o koeficijentima. Moguće je da ih vi dezinformišete i na taj način plašite, ali kada kažem nešto zaista uvek tako uradim, kao i ministar zdravlja. I ministar zdravlja i ja ponavljamo da ćemo taj odnos četiri prema dva prema jedan uspostaviti tokom naredne godine i to sindikati u zdravstvu znaju. Uostalom, osetiće to kada dobiju povećane plate.
Uvek sam poštovao sudske odluke. Nije tačno da sam bilo kada kršio sudske odluke. Vi verovatno mislite na slučaj ''Astra banke'', odnosno Karićeve banke. U tom slučaju Narodna banka Srbije, odnosno ja kao guverner Narodne banke, znate i sami da sam svojevremeno doneo Odluku u 2001. godini da ta banka ode u stečaj, s obzirom na to da je imala negativan kapital od 40 miliona evra. Kapital je bio negativan iz prostog razloga što je štednja stanovništva bila ispumpavana iz banke i prebacivana na Kipar u njihove off-shore kompanije, a zatim replasirana dalje u neke zemlje.
Sve u svemu, sve što su građani stavljali u štednju kod Karić banke, umesto da se držalo na adekvatan bankarski način, ispumpavano je i zbog toga je doneta odluka o likvidaciji ''Astra banke'', kao i drugih 24 banke koje su kršile odgovarajuće bankarske zakone.
Uprkos odluci Narodne banke o likvidaciji ''Astra banke'', Trgovinski sud je poništio naše rešenje.
Mi se nismo oglušili o tadašnje rešenje Trgovinskog suda, već smo ga prihvatili i doneli novu odluku o likvidaciji. Tako se to događalo osam puta.
Nikada nisam odbio da poštujem sudsku odluku, već smo donosili nove odluke, iz prostog razloga što smo smatrali da je Trgovinski sud korumpiran. U tom slučaju konkretno, odnosno konkretne sudije, ali nismo odbijali njihove odluke, već smo donošenjem novih rešenja, na zakonit način, zapravo, sprovodili našu ustavnu obavezu da vodimo računa o bankarskom sistemu.
Mi smo uvažili odluku, iako smo bili protiv nje, ali smo donosili nove odluke kojima smo de fakto poništavali odluke suda. Sud je poništavao naše i, nažalost, to jeste problem našeg pravosuđa, što imate i sudija koje ne sude po zakonu, već sude po tome da li neko ima novca da im plati.
Nažalost, najočitiji primer je ''Astra'' ili ''Karić banka'', jer ova banka ni dan-danas nije u procesu likvidacije. To je jedina banka od svih onih 25, koja je izgubila dozvolu za rad, koja ni dan-danas nije u likvidaciji. Ona niti ima dozvolu za rad, niti je likvidirana, iz prostog razloga što je očito gospodin Karić, koristeći razne veze u sudovima, uspevao stalno da je drži u stanju niti likvidacije, niti normalnog rada, čime je indirektno oštetio poverioce koji ne mogu da se naplate.
Ovo je zaista pitanje koje prevazilazi okvire Ministarstva finansija, ako je neko govorio o ovome, ne znam, zbog toga sam doživljavao sve moguće napade na medijima koje kontroliše isti ovaj gospodin.
Sledeća stvar oko pravosuđa. Nemam ništa protiv da se povećaju plate u pravosuđu više nego što je predviđeno ovim budžetom, ali ukoliko se izvrši racionalizacija, kao što se vrši u nekim drugim delatnostima.
Pogledajte podatke koje smo vam dali na strani 19 obrazloženja budžeta. Pravosuđe je maltene jedini organ u državi Srbiji koji povećava broj zaposlenih radnika. Dakle, pravosudni organi 2004. godini 249 zaposlenih, 2005. se popelo na 426, u sledećoj godini su prijavili 626 na platni spisak; Vrhovni sud Srbije sa 193 na 232; Viši trgovinski sud sa 58 na 83; Republičko javno tužilaštvo sa 54 na 65; okružni sudovi sa 2.165 minimalno na 2.170; opštinski sudovi sa 8.520 na 8.600 zaposlenih; trgovinski sudovi sa 1.000 na 1.110 zaposlenih; opštinska javna tužilaštva sa 914 na 991; opštinski organi za prekršaje sa 2.565 na 2.690.
Dakle, neprekidno raste broj zaposlenih u pravosudnim organima. Pogledajte druge institucije, svuda se smanjuje. Smanjuje se tamo gde se vrši racionalizacija. Nemaju pravo ljudi u pravosuđu da traže veće plate dok ne izvrše racionalizaciju.
Rekao sam ministru Stojkoviću – ukoliko zaista želite da ljudi u pravosuđu imaju veće plate, izvršite racionalizaciju. On se sa time slaže. To je politika koja će biti urađena sledeće godine.
Ja sam za to da sudije imaju daleko veće plate nego danas, da zaposleni u pravosuđu imaju daleko veće plate nego danas, ali da budu efikasniji i odgovorniji, i da tačno imamo onoliko sudija koliko je potrebno našoj državi, a ne da imamo stalno uvećanje. Ako uvećavamo broj ljudi u pravosuđu, ne možemo očekivati da im plate rastu.
U zdravstvu su krenuli sa reformama. Već 7.100 ljudi je dobrovoljno napustilo zdravstvene institucije. Još 1.700 se dobrovoljno prijavilo. U školstvu se prijavilo 6.500 ljudi dobrovoljno da ode. Naravno da su u svim tim sektorima moguća dalja povećanja plata.
Što se tiče ovoga da kažete, ne znam, "Dinkić je vrhovni bog, ne da pare", samo sprovodim zakone koje vi, gospodo narodni poslanici, izglasavate. Kada izglasate zakon o budžetu, on je bukvalno za mene zakon. Ne znam da li tu ima bilo šta loše, ukoliko bukvalno izvršavam ono za šta me vi ovlastite.
Onog časa kada vi usvojite zakon o budžetu, nema šanse da bilo ko iskorači iz toga i da poveća plate više od onoga što ste mu vi odobrili kao narodni poslanici, ali nemojte onda reći, ukoliko državna zajednica želi retroaktivno da poveća plate u narodnoj skupštini, ne valja Dinkić što im ne da. Naravno da im neću to dati. Mogu da povećaju samo u okviru onoga što imaju u budžetu. Isto tako i za neke druge.
Dakle, samo sprovodim ono za šta me vi ovlastite. Zakon o budžetu je za mene pravi zakon. Moguće je da se nisu tako ranije ministri finansija ponašali, ali gospodo narodni poslanici vi sada diskutujete o budžetu. Mi dajemo predlog kako budžet treba da izgleda. Onako kako se zakon izglasa, do tančina, do poslednjeg slova ima da bude sproveden u praksi naredne godine, bez obzira sviđalo se to nekome ili ne.
Najpre da odgovorim poslaniku koji je postavio pitanje vezano za plate u lokalnim samoupravama, zašto smo stavili ograničenje da se masa plata može povećati za 9%, počevši od mase plata isplaćenih u oktobru za septembar. Poslanik je rekao da opštine nisu znale. Namera zakonodavca je bila da opštine to ne znaju. Da smo mi sada objavili da se mogu povećavati plate u sledećoj godini na osnovu mase plata koje se isplaćuje u decembru, sve lokalne opštine bi pojurile da sada povećaju zarade, osnovicu.
Zakon o budžetu smo pripremili i 31. oktobra ga uputili Skupštini, nekoliko dana pre toga smo ga usvojili na Vladi, nijedna opština nije znala za ovo ograničenje, svi su imali isti tretman i namerno smo zamrzli na nivou poslednje isplaćene zarade. Jedino što mi je bilo čudno u ovom pitanju, kako je moguće da samo plata predsednika Skupštine opštine bude tolika da onemogući bilo kakav rast ostalima.
Ne mogu da sagledam kakva je to matematika da samo jedan novozaposleni čovek posle 31. oktobra, i to predsednik skupštine, a naravno predsednik skupštine mora da ima odgovarajuću platu, ali ako je jedna osoba u pitanju, ne mogu da vidim da će ta jedna plata toliko da ograniči rast ukupnog fonda zarada da niko neće moći imati rast u toku naredne godine. Naravno neću da ulazim u to što je poslanik rekao ko je tamo na vlasti, uključio je i PSS. Ako je baš toliki problem koliko se gospodin Karić hvali, neka obezbedi dodatna sredstva za ovu opštinu ukoliko smatra da ovo zakonsko rešenje nije dobro.
Ovo će važiti za sve opštine, dakle, nema izuzetaka, bez obzira ko je na vlasti. Osnovna je namera da, ukoliko se želi povećanje plata veće od ovoga od 9% mora da se racionalizuje broj zaposlenih ili ako se prime novi zaposleni, znači da će realne plate padati, to je potpuno jasno. Niko ne ograničava broj zaposlenih, ali kroz ograničenje o platama ograničavamo broj zaposlenih.
Na kraju, želim da izrazim zadovoljstvo diskusijom o budžetu i činjenicom da nije bilo suštinskih primedbi na predloženi zakon o budžetu. Želim da kažem da ovaj budžet jeste i antiinflatorni, jer značajno na trajnoj osnovi smanjuje javnu potrošnju.
Razvojni takođe, jer obezbeđuje veće javne investicije, međutim ima još jedan segment o kome nisam do sada govorio i na kraju bih želeo samo da ga akcentiram.
Po prvi put Srbija ima sredstava za veće investicije, i to ne samo investicije na svojoj teritoriji, već i privatne firme i državne neke većinske imaju sredstava da investiraju van granica same Republike Srbije.
Mi imamo nameru, i o tome nisam želeo tokom rasprave o amandmanima mnogo da govorim, da motivišemo naše uspešne kompanije da učestvuju što više u procesu privatizacije u Bosni i Hercegovini. Takođe, u procesu privatizacije u Makedoniji, takođe, već sam naglasio da će neke od naših banaka, gde Srbija ima većinsko vlasništvo, aplicirati za licencu i van teritorije Srbije. Rekao sam da je ''Komercijalna banka'' u stanju sada da proširi aktivnost. Imamo zaista nameru da najpre ispravimo regionalne disproporcije, da više uložimo na jug Srbije, na istok Srbije, ali da tamo gde možemo izađemo van granica naše zemlje.
Prošlo je vreme kada su samo Hrvatska i Slovenija učestvovale u procesu privatizacije u Srbiji, došlo je vreme da i srpska preduzeća učestvuju u procesu privatizacije na teritoriji ovih bivših jugoslovenskih republika. Imamo jednu jaku banku, koja će dobiti dozvolu za rad i u regionu. Ona može dodatno da poboljša rad naših preduzeća koja budu investirala. Sa većim investicijama van granica Srbije, mislim da možemo da dođemo konačno u situaciju da pojačamo odnose i sa građanima koji žive van teritorije Srbije a vezani su za maticu.
Jedino kroz takve investicije možemo to da učinimo.
Hvala vam zaista na pažnji i nadam se da ćemo većinom glasova usvojiti ovaj budžet, koji će pomoći Srbiji u daljem privrednom razvoju. Hvala.
Ovde su postavljena neka pitanja, koja su očito plod nerazumevanja ekonomske politike.
Naravno, da smo dali više sredstava za poljoprivredu. Kao što znate, tri puta je veći agrarni budžet nego što je bio pre kada je formirana naša vlada. Ovog puta značajna sredstva, osim subvencija, koja su ostala u poljoprivredi, idu i za investicije u poljoprivredi i za nabavku nove opreme za hladnjače, za sušare, dakle, 5,5 milijardi dinara ide za te namene.
Naravno, ova sredstva mogu da koriste samo registrovani poljoprivredni proizvođači, s obzirom na to da su se oni deklarisali da se bave poljoprivredom, da im je to osnovna delatnost, prijavili su tačno čime se bave, koje kulture gaje, da li se bave stočarstvom, ratarstvom ili nekom drugom delatnošću. Sve uređene zemlje podstiču samo one poljoprivrednike koji jesu registrovani. Trenutno je 120.000 takvih poljoprivrednih proizvođača, što znači da se ne radi o malom broju.
Naša politika će biti da i dalje podstičemo, upravo, samo registrovane poljoprivredne proizvođače, a oni koji ne žele da se registruju, imaju pravo izbora, niko ih na to neće naterati, ali neće moći da koriste stimulativne mere.
To što smo napravili rezultiralo je time da Srbija ponovo ima suficit u izvozu hrane. Imali smo deficit u izvozu hrane, dok ova vlada nije došla. Prethodnih godina više smo uvozili hranu, nego što smo izvozili. Sada ponovo imamo suficit u izvozu hrane i dobrim delom to je rezultat povećanja produktivnosti u poljoprivredi.
Produktivnost je povećana zbog toga što se koriste savremenije mere, zbog toga što se koristi nešto savremenija oprema. Naravno, to nije dovoljno i to mora da se nastavi u budućnosti. Zato povećavamo investicije u poljoprivredi.
Međutim, ono što više puta u ove dve godine ponavljam sa ove govornice, a nikako da objasnim pojedinim poslanicima, jeste čemu služe devizne rezerve. Devizne rezerve zemlje služe isključivo jednom cilju – održavanju stabilnosti domaće valute i intervencijama u slučaju pogoršanja platnog bilansa. Ako vidite kako se kretao kurs dinara u ovoj godini, kurs je devalvirao svega 7%, upravo zbog toga da bi se na taj način kočili inflatorni pritisci. Jasno je da devizne rezerve daju garanciju da će dinar biti stabilan i u narednom periodu.
Ako se setimo šta je bilo 1990. godine – devizne rezerve bivše SFRJ u jednom trenutku su dospele do iznosa od oko 10 milijardi dolara. To je bilo za vreme vlade Ante Markovića. Dakle, oko 10 koma nešto milijardi dolara su bile devizne rezerve bivše SFRJ. Kada se država počela raspadati, one su počele da se tope, a onda je tadašnja vlast spiskala te devizne rezerve i napravila najveću hiperinflaciju u istoriji čovečanstva, koja je dostigla 300 miliona procenata, u januaru 1994. godine. Dve godine je trajala.
Razlog zašto se došlo do hiperinflacije je zato što su neki mudraci došli na ideju da devizne rezerve stave u funkciju potrošnje, upravo ovo što ste vi malopre govorili. Sa tako mudrom politikom za dve godine je potrošeno tih 10 milijardi. Rezerve su spale na nulu, a narod je dobio plate od tri marke, hiperinflaciju, nestašice, nemanje struje i sve ostalo.
Dakle, nikada dok god budem radio sa svojim timom, a evo već pet godina učestvujem u reformama u Srbiji, nikada niko ozbiljan, ne samo ja, neće dozvoliti da se devizne rezerve troše mimo standardnih pravila i procedura čemu devizne rezerve služe.
Da li ste se Vi ikada, gospodine, upitali zašto se devizne rezerve zovu rezerve. Zašto se ne zovu devizna potrošnja? Rezerve se zovu zato što se čuvaju, a čuvaju se da biste imali dugoročnu stabilnost dinara. Ono što je činjenica, jeste da Centralna banka, u ovom trenutku, ima veće devizne rezerve nego što je nekada pre 15 godina imala Centralna banka SFRJ. Ako pogledate koliko Srbija učestvuje u odnosu na celu bivšu Jugoslaviju, ovo je veći relativni udeo, nego ranije.
Međutim, činjenica je da Centralna banka nema više potrebe da povlači nove kredite. To jeste strategija za budući period. Centralna banka neće više povlačiti nove kredite od MMF-a od iduće godine, s obzirom na to da ovaj nivo deviznih rezervi obezbeđuje punu sigurnost za kurs dinara u narednom srednjoročnom i dugoročnom periodu. Tako da sa ovim pokrićem novčane mase od 260% Srbija ima bolje performanse nego zemlje koje imaju tzv. režime valutnog odbora, odnosno karensi borda.
U tom smislu, sledećih par godina biće iskorišćeno da se u celosti vrati kredit MMF-u od 900 miliona dolara, a da istovremeno, imajući u vidu očekivani novi priliv stranih direktnih investicija, devizne rezerve ne samo da neće padati, nego će i dalje nastaviti da rastu.
Dakle, centralna banka će u potpunosti izmiriti sve svoje dugove koje je imala, a da devizne rezerve ostanu nepromenjene. Međutim, kada bi neko sada te devizne rezerve uzeo da deli građanima, onda biste imali jedan prividan pozitivan efekat na kratak rok, ljudi bi bili srećni, kao što su bili srećni početkom 1992. godine kada je bila nešto veća potrošnja, ali se onda zahuktala inflacija i sve to što su dobili pojela im je u jednom vrlo kratkom roku.
Dakle, monetarna i fiskalna politika, ipak, jesu stvari koje treba izučiti i biti stručan za njih. Ponosim se onim što sam zaista uradio. Ako neko smatra da treba devizne rezerve potrošiti, onda on govori narodu – hoću da izazovem hiperinflaciju. Jedini način da imate sigurnost je da čuvate devizne rezerve. Znam da to deluje čudno običnom narodu, zašto da čuvaš, zašto ne daš narodu da to potroši, ali ako to potrošiš, država nema mehanizme da čuva narod od inflacije, a inflacija je najgori neprijatelj, mislim na hiperinflaciju – svima.
Ono što sete postavili kao sledeće je pitanje garancija i kontragarancija. Tačno je da se predviđa davanje garancija i kontragarancija, o čemu, naravno, ova skupština mora da se izjasni i, između ostalog, za ŽTP, Železnicu, s obzirom na to da se planira obnova pruga, ali i nabavka teretnih vagona, s obzirom da u ovom trenutku nedostaje jedan značajan broj teretnih vagona, imajući u vidu da se povećala robna razmena Srbije sa inostranstvom i da je potrebno modernizovati železnicu.
Železnica u svim zemljama ne može da se snađe samo iz sopstvenih prihoda, već se subvencioniše od strane države i naše stanovište je da železnicu, kao javno preduzeće, treba modernizovati i treba omogućiti nabavku odgovarajuće savremenije opreme.
Zbog toga ćemo predložiti ovoj skupštini da se izdaju garancije i kontragarancije za nabavku odgovarajuće opreme i za modernizaciju pruga, pre svega, na Koridoru 10 u narednoj godini od Evropske investicione banke i Evropske banke za obnovu i razvoj.
Međutim, kada govorimo o ovom vašem pitanju vezanom za lokomotive, kao što ste obavešteni iz javnosti, evo koristim i direktnu priliku da vas obavestim, poslali smo budžetsku inspekciju u ''Železnice Srbije'' i o rezultatima nalaza te inspekcije javnost će, kao i uvek do sada, biti obaveštena.
Što se tiče Zakona o javnim nabavkama, ja ću biti drugi ministar koji će reći da sadašnji Zakon nije najbolji i da smo spremili promene Zakona o javnim nabavkama.
(Vjerica Radeta, sa mesta: Ali se ne primenjuje.)
U pravu ste, postojeći zakon mora da se primenjuje dok se novi ne usvoji. Dakle, nažalost, Zakon o javnim nabavkama koji je donela prethodna vlada, mi smo ga nešto modifikovali, donet je po slovenačkom modelu. To je bio jedan od retkih zakona kojeg su Slovenci doneli, a koji je bio loš. Prepisan je od Slovenaca tada kada je donošen 2003. godine, u najboljoj nameri. Međutim, i Slovenci su priznali da im je zakon bio loš i u međuvremenu su ga promenili, tako da je nama ostao taj slovenački zakon.
Mi smo već pola godine radili na promeni Zakona o javnim nabavkama, kako bi ga uskladili sa pozitivnim primerima u EU.
Sada je zakon na čitanju kod Evropske komisije. Dakle, želimo da nam EU da zeleno svetlo i očekujemo u prvom kvartalu sledeće godine da se nađe u skupštinskoj proceduri. Hvala.
Samo kratko, što se tiče poljoprivrede, verovatno niste dobro slušali i čuli obrazloženje strategije razvoja poljoprivrede. Naime, sva domaćinstva u Srbiji biće podeljena po novoj strategiji, koju je usvojila Vlada sredinom ove godine na tzv. produktivna domaćinstva, ona koja rade i ona, koja ste vi nazvali staračkim domaćinstvima, gde nisu fizički sposobni da privređuju.
Što se tiče produktivnih domaćinstava, ona će biti podsticana preko ovih podsticajnih mera i ona, naravno, moraju biti registrovana. Njima su namenjeni krediti za nabavku mehanizacije i ostalog.
Što se tiče domaćinstava koja su neproduktivna, zbog starosti ili drugih razloga, ona će dobijati direktna plaćanja iz budžeta, nevezano od toga da li su registrovana ili nisu. To će biti subvencija na dohodak i to jeste praksa u EU. Najveći deo sredstava koji ćemo mi povući od EU biće namenjen upravo za poljoprivredu. Sredstva će se deliti kao podsticajna, to su ova sredstva koja već sada imamo, s tim što će biti uvećana, a ona domaćinstva kojima ne treba traktor, jer su stari, dobijaće direktno novac, kao neku vrstu direktne pomoći na njihov dohodak.
Što se tiče bankarskih kamata, naša procena je da u Srbiji, prvo, postoji velika konkurencija među bankama, a drugo, marže su veoma visoke i njihovi profiti su visoki. Povećanje stope obavezne rezerve ne znači da će kamatne stope za građane biti povećane. Zašto? Zato što banke jednostavno, da bi na tržištu opstale, moraće da po istim kamatnim stopama nude kredite stanovništvu, jer neke banke će, one koje su jače, ići sa nižim kamatama, a ove druge će morati da to prate, kroz povećanje stope obavezne rezerve mi faktički kočimo priliv stranih sredstava u zemlju radi kreditiranja.
Dakle, obavezna rezerva je uvedena na kredite spolja ka poslovnim bankama. To je ono što mi kočimo, što znači da hoćemo da se banke prostiru onoliko koliko su dugačke, onoliko koliko možemo da podnesemo da se toliko kreditira. Jer činjenica jeste sledeća, to sam već pominjao: kada imate nekoga ko ima neku potrebu, naravno, evo vi ste roditelj, recimo, vi ne možete a da ne zabranite detetu vašem da nešto čini, da nešto ne čini, a ono želi. Deca žele sve živo da postignu, ali neko mora da im kaže – ovo možeš da uradiš, a ovo možeš kada malo porasteš.
Isto je i sa našom situacijom. Zamislite sada da mi dozvolimo da se za godinu dana stanovništvo toliko zaduži da pokupuje sve, a da sutra nema novca i da ih banke isteruju iz stanova, da im banke naplaćuju tako rate. Sledeća vlada bi imala probleme. Naša vlada ne bi imala probleme da mi sada pustimo – hajde narode, zadužite se koliko god hoćete.
Ali kako ćete sutra da vratite? Vi bi trebalo da budete na neki način zahvalni ovoj vladi što vodi računa i odgovorna je prema budućoj vladi.
Zaista ne mogu da se načudim, mogu sve da čujem, ali zaista kada se neznanje demonstrira, to je nešto što me najviše ljuti.
Ministarstvo finansija na svom razdelu oduvek ima najviše sredstava, zato što su na razdelu finansija svi transferi organizacijama obaveznog socijalnog osiguranja.
To što se 110 milijardi prebacuje penzionom fondu, Nacionalnoj službi za nezaposlene, Fondu PIO poljoprivrednika i ostalim organizacijama, to nisu sredstva kojima raspolaže Ministarstvo finansija. Skupština odlučuje da se 110 milijardi transferiše da bi se pokrili ovi deficiti i to nije novina koju je uvela ova vlada.
Vi niste možda čitali budžete od 2000. do 2004. godine, u svim budžetima je ista situacija. Kada pogledate, zapravo, šta je to pravi budžet Ministarstva finansija, to je samo budžet plata onih koji rade u Ministarstvu finansija, plus budžet carine i poreske uprave.
Što se tiče Trezora, celokupan se finansira iz sopstvenih prihoda. Zaista doživljavam da me u ovoj zemlji za sve i svašta napadaju, ali da Ministarstvo finansija raspolaže sa 200 i nešto milijardi, to je prosto neverovatno da neko može uopšte da kaže. To nisu pare kojima mi raspolažemo, to su sredstva koje Skupština odobrava namenjena za pokriće deficita u penzionom fondu i u ostalima.
Nemam nikakvo diskreciono pravo za raspodelu tih sredstava. Skupština odlučuje o tome, a samo se za Trezor označava mesečnom dinamikom. Dakle, ovo je samo moj odgovor na to pitanje, jer očito se radi o neznanju. Zaboravio sam šta je bilo drugo. Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je paket od četiri zakona, pri čemu su prva dva u zajedničkoj nadležnosti Ministarstva privrede i Ministarstva finansija, kao što znate za ovlašćene predlagače, odnosno izvestioce na Skupštini su određeni ministar Bubalo i moja malenkost. Tako da iako ova prva dva zakona su više u resoru Ministarstva privrede, a imajući u vidu da je ministar privrede trenutno na službenom putu, u SAD, izneću obrazloženje za ova prva dva zakona. Ova druga dva zakona jesu u resoru Ministarstva finansija.
Kada govorimo o zakonu o izmenama i dopunama Zakona o Fondu za razvoj, želim da kažem da cilj ovog zakona jeste da uskladi zakonska rešenja sa stanjem u praksi. Naime, Fond za razvoj je u početku osnovan da bi pomogao privredni razvoj nevezano za sektor svojine i najviše sredstava Fond za razvoj je odobravao '90. godina, u vidu subvencija tadašnjim javnim ili društvenim preduzećima. Kako je počeo proces tranzicije, Fond za razvoj je počeo da menja svoju ulogu i preusmeravao je svoje aktivnosti ka privatnom sektoru.
Ovim zakonom se i zakonski konstatuje da Fond za razvoj može odobravati sredstva samo privatnom sektoru, a da se ne mogu krediti iz Fonda za razvoj ubuduće odobravati preduzećima sa društvenim, odnosno državnim kapitalom, kao ni javnim preduzećima. Ovo je iz razloga što je cilj da se potpuno završi proces privatizacije društvenih preduzeća, da javna preduzeća imaju i druge izvore finansiranja. Naime, osnovna uloga Fonda za razvoj u budućem periodu biće kreditiranje onih koji ne mogu da dobiju kredite po tržišnim uslovima ili ne mogu ovako da dobiju te kredite iz razloga imperfektnosti tržišnog mehanizma.
Dakle, iako tržište jeste najbolji mehanizam za regulisanje ekonomskih aktivnosti, ono nije savršeno u svim domenima. Poznati su defekti tržišta, na primer u siromašnim opštinama, jer poslovne banke nisu zainteresovane da odobravaju kredite, jer vide tamo veći rizik.
Takođe, poslovne banke, nažalost, nisu zainteresovane da odobravaju kredite početnicima, jer oni nemaju kreditnu istoriju i zbog toga se banke plaše da li će moći da naplate kredite. Zato je potrebno da postoji institucija koja će biti državna i gde će država preuzeti rizik naplate kredita. Fond za razvoj će, zapravo, biti ta institucija.
Osnovna uloga Fonda za razvoj biće da odobrava kredite, pre svega, radi uravnoteženja regionalnog razvoja, dakle, u opštinama gde ima preduzeća koja ne mogu lako da povuku kredite od poslovnih banaka. Zatim, početnicima koji, takođe, ne mogu da dobiju kredite od banaka. Fond za razvoj će preuzeti ulogu da njima daje kredite, pa ukoliko neko ne vrati, rizik je države. Ali, naravno, mora da se da šansa i onima koji počinju, posebno kada su mladi u pitanju, da imaju neku ideju da se ona realizuje.
Naravno, uloga Fonda za razvoj će biti da se poboljša zaposlenost u Srbiji i izvoz. To će biti osnovni principi na osnovu kojih će Fond za razvoj ubuduće davati kredite.
Želim da kažem da je u ovom trenutku kapital Fonda za razvoj 38 milijardi dinara. To je iznos od oko 450 miliona evra. Dakle, Fond za razvoj raspolaže zavidnim kapitalom. On je nastao dotacijama iz budžeta od 1991. godine, kada je Fond osnovan, zaključno do ove godine, kao i naplatom kredita uz odgovarajuću kamatu. Kapital Fonda se stalno uvećavao. U ovoj godini stepen naplate kredita koji su dati od strane Fonda za razvoj je 98%, što znači da je Fond već prešao na ove tržišne uslove poslovanja.
Međutim, zapaža se jedna tendencija da dobra preduzeća u malim opštinama, posebno ako se radi o nerazvijenim područjima, ne mogu lako da dobiju kredite. Ovim zakonom će Fond za razvoj biti obavezan da upravo takvim preduzećima ponudi kreditnu podršku pod povoljnim kamatama, jer znate sami da su kamatne stope Fonda za razvoj od 1 do 5%, u zavisnosti od razvijenosti područja.
Takođe će Fond za razvoj, po ovom zakonu, nastaviti komisiono da obavlja i poslove za državu. Dakle, da različite programe Vlade sprovodi u delo. To su, pre svega, mikro krediti za samozapošljavanje, kao i krediti za regionalni razvoj. Kao što znate, u budžetu za 2005. godinu imali smo kredite za podsticaj za zapošljavanje u regionima Bora, Kragujevca i Vranja. To će biti prošireno i na druge opštine, tako da će se ti krediti i dalje, preko Fonda za razvoj koji ima neophodnu stručnu osposobljenost, i dalje distribuirati krajnjim korisnicima.
Na neki način, ovim zakonom se Fond za razvoj transformiše u razvojnu banku Srbije. Bez obzira što Fond neće biti klasična banka, način na koji on posluje i principi rada već sada ga mogu svrstati u razvojnu banku Srbije.
Ovaj zakon zabranjuje da se ubuduće Fond za razvoj dokapitalizuje od strane budžeta Republike Srbije, iz prostog razloga što već sada raspolaže sa 450 miliona evra kapitala. To je dovoljan kapital da kroz plasiranje i naplatu sredstava može i dalje da uvećava vrednost. Naravno, nije zabranjena dokapitalizacija Fonda iz drugih privatnih izvora, pri čemu je dato ograničenje da vrednost državnog kapitala nikada ne može biti manja od 51%, što znači da postoji mogućnost za dalji rast kapitala Fonda.
Teorijski, neko može da uloži 449 miliona evra, a da i dalje država ostane većinski vlasnik Fonda za razvoj sa postojećih 450 miliona evra kapitala.
Dakle, to su ključne izmene u ovom zakonu. Želim da kažem da Fond za razvoj već funkcioniše na ovim principima. Ovaj zakon, na neki način, formalizuje već postojeću praksu u funkcionisanju Fonda, s obzirom na to da je prvobitni zakon donet još 1991. godine, a da je u međuvremenu praksa odstupila od prvobitnih ideja. Međutim, ovim se formalizuju te promene.
Što se tiče drugog zakona, koji je danas na dnevnom redu, to je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnim preduzećima i obavljanju delatnosti od opšteg interesa. Reći ću koje su ključne izmene u ovom zakonu.
Najpre, postoji niz terminoloških usklađivanja sa Zakonom o privrednim društvima i Zakonom o registraciji privrednih subjekata, kao i sa prestankom važenja nekih saveznih zakona.
Takođe, ovde se uređuje i pitanje načina raspodele dobiti, kao i usmeravanje uplaćivanja dela sredstava po osnovu ostvarene dobiti osnivaču, takođe, u skladu sa Zakonom o privrednim društvima.
Imamo nekih promena koje se odnose na sprečavanje monopolskog ponašanja javnih preduzeća, ne samo republičkih, već i onih čiji su osnivači lokalne samouprave.
Konačno, ovaj zakon uređuje i uslove za podelu besplatnih akcija zaposlenim, bivšim zaposlenim i ostalim građanima Srbije u procesu privatizacije delova ili celih javnih preduzeća.
Što se tiče terminoloških usaglašavanja, ne bih vas s tim zamarao, zadržao bih se na poslednje dve ključne promene u ovom zakonu. Naime, ovaj zakon precizira krajnji termin za donošenje godišnjih planova, odnosno programa poslovanja javnih preduzeća na 1. decembar tekuće godine, što znači da sva javna preduzeća moraju do 1. decembra tekuće godine podneti predlog svog programa Vladi Republike Srbije za narednu godinu, a Vlada je dužna da u roku od maksimalno 10 dana da odgovor na taj program.
Naravno, pretpostavka je da se taj program usvoji do kraja tekuće godine. Sada je bila praksa, pošto nije bilo precizno utvrđeno do kada su javna preduzeća dužna da podnose svoje programe, da su neki programi usvajani čak u septembru mesecu za tekuću godinu, maltene kada je godina već istekla. To je bilo neprecizno u zakonu. Sada se precizira obaveza – do 1. decembra najkasnije program mora da se podnese za sledeću godinu.
Takođe, utvrđuju se obavezni elementi koje svaki program javnih preduzeća mora da sadrži. To su: planirani izvori prihoda i pozicije rashoda po namenama, elementi za celovito sagledavanje politike cena proizvoda i usluga, kao i politike zarada i zaposlenosti u tom javnom preduzeću, koji moraju biti utvrđeni u skladu sa politikom projektovanog rasta cena i zarada koju utvrđuje Vlada Republike Srbije planom ekonomske politike, odnosno budžeta za narednu godinu.
Ovo je jako važna promena, daću vam nekoliko primera, za razliku od javnih preduzeća, koja su na republičkom nivou, gde je već u 2005. godini rast mase plata bio limitiran na 7%, bilo je rečeno da, ukoliko se želi veći rast individualnih plata, se mora krenuti sa racionalizacijom troškova, što je u osam velikih javnih preduzeća i učinjeno.
To nije bio slučaj sa javnim preduzećima na lokalnom nivou. Tako da smo imali, posebno početkom 2005. godine, značajno podizanje cena komunalnih usluga, od strane javnih preduzeća na lokalnom nivou. Ukupno su cene komunalnih usluga u prvih deset meseci ove godine podignute u Srbiji za 30%.
Dakle, ukupan nivo inflacije u Srbiji je za prvih 10 meseci 13,7%, komunalne usluge su povećane za 30%, i to: cena vode za domaćinstvo 33,2%, otpadne vode, naknada za kanalizaciju 36%, iznošenje smeća 25,4%, grejanje 31%.
Naravno, ne spadam u demagoge koji će reći da ne treba usklađivati cene komunalnih usluga sa realnim kretanjima na tržištu.
Međutim, problem je ukoliko se rast cena komunalnih usluga ne iskoristi za podizanje performansi tih javnih preduzeća i za bolji kvalitet usluga građanima, već se iskoristi za podizanje plata zaposlenim koji rade u tim komunalnim preduzećima.
Upravo, sada ću vam prezentirati koliko su porasle zarade u lokalnim javnim preduzećima, gde nije bilo ograničenja rasta u ovoj godini. Naime, neto mase zarada u lokalnim javnim preduzećima su uvećane u septembru 2005. godine u odnosu na septembar 2004. godine, dakle, u poslednjih godinu dana, za 27%.
Rast plata – septembar 2005. godine u odnosu na prosek 2004. godine – bio je 32% i to je znatno iznad mnogih delatnosti, što potvrđuje činjenicu da je dobar deo rasta cena komunalnih usluga prelivan u rast zarada zaposlenih u lokalnim komunalnim, odnosno javnim preduzećima. Zbog toga se ovim zakonom propisuje obaveza, s obzirom na to da sada lokalne samouprave daju saglasnost na podizanje cena od strane lokalnih javnih preduzeća, ovog puta Ministarstvo trgovine i turizma mora da potvrdi tu saglasnost da bi se povećanje cena lokalnih usluga i realizovale.
Ukoliko se podignu cene, problem je bio da u našem zakonodavstvu nije postojao efikasan mehanizam sankcija, uvodi se mogućnost privremene obustave transfera onoj lokalnoj samoupravi čije je lokalno komunalno preduzeće podiglo cene iznad nivoa koje je u skladu sa projektovanom ekonomskom politikom, odnosno realnom mogućnošću za podizanje cena u toj godini, bilo po tom osnovu, dakle, transferi se mogu obustaviti i po tom osnovu, bilo ukoliko plate u lokalnim komunalnim preduzećima se podignu iznad nivoa koji je utvrđen planom poslovanja i koji je opšti za tu lokalnu samoupravu.
Dakle, ukoliko smo budžetom Republike Srbije za 2006. godinu uveli ograničenje da rast mase plata u opštinama i gradovima ne može biti veći od 9% u odnosu na septembar ove godine, onda to ograničenje mora da važi ne samo za opštinske uprave, već i za lokalna komunalna, odnosno javna preduzeća. Sankcija za nepoštovanje ovog ograničenja jeste privremeno obustavljanje transfera dok se ne vrate ovi parametri na ovaj nivo.
Na ovaj način dok se ne oforme odgovarajuća regulatorna tela, jer mislim da je dugoročno rešenje da se oformi posebno regulatorno telo koje će regulisati cene vode, cene grejanja, različitih komunalnih usluga na nivou Republike, dotle će Ministarstvo trgovine, odnosno Vlada Republike Srbije morati da daje pojedinačne saglasnosti.
Naravno da će se odobravati povećanje cena, ali ne prekomerno i neće se dozvoljavati da se to povećanje preliva u zarade više od onoga što je dozvoljeno planom ekonomske politike za tekuću godinu. To je prva velika novina u ovom zakonu.
Druga novina je u tome da se stvara pravni osnov za besplatnu podelu akcija zaposlenim u javnim preduzećima pre procesa privatizacije, kao i podela akcija svim ostalim građanima Srbije koji do sada nisu dobili akcije u procesu privatizacije.
Posebnim članom ovog zakona predviđa se da se državni kapital prenosi bez naknade zaposlenima u javnim preduzećima koja se privatizuju metodom javnog tendera, odnosno metodom javne aukcije do iznosa od 15% kapitala javnog preduzeća. Dakle, ograničenje je do 15%, s obzirom na to da se radi o velikoj vrednosti kapitala tog preduzeća, a intencija Vlade jeste da se deo kapitala koji se privatizuje ne deli samo onima koji rade ili su radili, dakle, penzionerima tih javnih preduzeća, već da se naredne godine zajedno sa besplatnom podelom onih 30% akcija, koje se nalaze u Akcijskom fondu, iskoristi i da se podele besplatne akcije svim drugim građanima koji do sada nisu dobili te akcije u procesu privatizacije.
Dakle, to su zaposleni u obrazovanju, u školstvu, u Vladi, poslanici, ko god nije dobio u državnoj administraciji, ko god nije dobio akcije u procesu privatizacije, sledeće godine će dobiti te akcije. Međutim, mi želimo da, kao Vlada pripremimo jedan zaista ozbiljan projekat koji bi omogućio dobru informisanost građana kako mogu da iskoriste te akcije, jer znamo da postoji inicijativa i sindikata koja je na potpuno istom talasu kao inicijativa Vlade.
Mi se samo plašimo da, ukoliko se sada podele akcije i krene se, na primer svi krenu da te akcije prodaju samo na jednom mestu, da bi vrednost tih akcija mogla pasti, jer nije jednostavan projekat kako da od momenta kada građani dobiju besplatne akcije do momenta mogućnosti da ih prodaju. Mora se napraviti čitav jedan sistem kako da građani znaju uopšte gde mogu da ulože te akcije, koliko vredi akcija "Hemofarma", "Sintelona", "Tigra", mora se napraviti jedan dobar sistem da bi građani bili dobro obavešteni, pre nogo što donesu odluku da prodaju te akcije.
Međutim, ono što je jako važno, ovim zakonom stvaramo mogućnost da i zaposleni u javnim preduzećima, dobiju jedan deo besplatnih akcija, a takođe da će se ostatak akcija podeliti besplatno svim ostalim građanima, baš kao što će se podeliti i one akcije u društvenim preduzećima, a nisu bile predmet prodaje do sada.
Kao što znate, u Zakonu o privatizaciji, 30% akcija je ostalo u Akcijskom fondu i one će biti podeljene svima onima koji nisu dobili besplatne akcije u procesu privatizacije. Što se tiče državnog kapitala u javnim preduzećima, ovim zakonom se jasno precizira da se može privatizovati maksimalno 70% državnog kapitala koji se privatizuje, a preko tih 70%, do 15% se može podeliti besplatno zaposlenima u tim javnim preduzećima, što znači da ostalih 15% ostaje za ostale građane.
To su ključne novine u Zakonu o javnim preduzećima. Što se tiče preostala dva zakonska projekta, Predlog zakona o bankama uradila je NBS, međutim, po sadašnjem Ustavu oni nemaju pravo predlaganja zakona i zbog toga je Ministarstvo finansija formalni predlagač ovog zakona. Naravno, u poslednjoj fazi, ovaj zakon je usaglašen sa Udruženjem banaka Srbije i sa Vladom Republike Srbije, tako da se pred vama nalazi poslednja usaglašena verzija.
Na prvu verziju zakona o udruženju banaka Srbije bilo je dosta primedbi i te primedbe su u toku javne rasprave, odnosno stručne rasprave sa Udruženjem banaka prevaziđene, tako da sada imamo jedan potpuno novi zakon o bankama koji se usaglašava sa Bazelskim principima, sa principima OECD, ali naravno vodi računa o specifičnostima privrednog ambijenta u Srbiji.
Želeo bih da kažem da je trenutno bankarski sistem najrazvijeniji deo u našoj ekonomiji. Trenutno štednja građana iznosi dve
milijarde i 80 miliona evra. Samo ove godine porast štednje u bankama je 650 miliona evra. U ovoj godini građani su više položili na štednju, nego u prethodne dve godine zajedno.
Dakle, primera radi, na štednju je u 2002. godini položeno 410 miliona evra, 2003. godine 283 miliona evra, 2004. godine 387 miliona evra, a u ovoj godini do 15. novembra ukupno 651 milion evra nove štednje. Ukupan saldo je sada dve milijarde i 80 miliona evra nove štednje na računima u našim bankama.
Što se tiče kreditne aktivnosti banaka, ukupni krediti koji su odobreni građanima i privredi na dan 30. septembra ove godine iznose 479 milijardi dinara. Poređenja radi, 30. septembra prošle godine bilo je odobreno 323 milijarde dinara, a stanje kredita na dan 31. decembar 2003. godine 242 milijarde dinara, što znači da je trenutno odobreno duplo više kredita nego na kraju 2003. godine.
To je taj ekspanzivni rast kredita o kome sam govorio, zbog čega je Narodna banka morala da prikoči sa podizanjem stope obavezne rezerve.
Što se tiče kredita koji su odobreni stanovništvu, stanovništvu je na dan 31. decembra 2003. godine bilo odobreno 28 milijardi dinara, da bi se ove godine u septembru taj iznos popeo skoro pet puta, na 102 milijarde dinara.
Tako, imamo zaista ekspanzivan rast potrošačkih kredita stanovništvu, ostalo su krediti bilo preduzećima, bilo lokalnim samoupravama u javnom sektoru i drugim komitentima.
Naravno, reforma bankarskog sistema krenula je još sredinom 2001. godine, a sledeće godine će ona biti u potpunosti završena. Ove godine imali smo uspešnu privatizaciju tri banke u većinskom državnom vlasništvu: JU banke, Novosadske i Kontinental banke.
U toku su tenderi za privatizaciju Vojvođanske banke, Panonske banke, a do kraja januara biće objavljen i tender za privatizaciju Kredi banke iz Kragujevca.
Kao što znate, cene koje su postignute u tom procesu su iznad cena koje su postignute u drugim zemljama jugoistočne i centralne Evrope. Nekada je u pojedinim slučajevima taj odnos između postignute cene i kapitala bio preko tri prema jedan. Primer je slučaj privatizacije Novosadske banke, gde je austrijska Erste banka, najveća privatna banka u Austriji, platila 3,3 puta više u odnosu na cenu kapitala.
Mi, međutim, očekujemo da će taj rekord biti oboren u slučaju privatizacije Vojvođanske banke i koristim priliku da pred vama, narodnim poslanicima Republike Srbije, po prvi put pročitam i zvanično listu banaka koje su se prijavile na tender za privatizaciju Vojvođanske banke.
To su najpre dve velike banke iz Francuske: Kredi agrikol i BNP Pariba. Kao što znate Kredi agrikol je već prisutan u našoj zemlji. BNP Pariba, to je Bank nasional d' Pari, nije još uvek jedna od najvećih francuskih banaka.
Zatim, tri velike banke iz Italije: Banka Intesa, UniCredito, koja je inače italijansko-nemačko-austrijska banka, pošto je banka Unikredito u međuvremenu preuzela i HVB banku i Banka Austrija, tako da je to jedan veliki evropski konglomerat u sadašnjem trenutku. Javila se i treća po veličini italijanska banka "Sao Paolo" iz Torina.
Zatim, četiri grčke banke: "National bank of Greece", "Alfa banka", "Pireus" i "Emporiki". Mađarska OTP banka, poljska PKO banka, najveća banka u Poljskoj.
Dakle, imamo 11 banaka koje su u konkurenciji i više nego izvesno da će se u ovom procesu privatizacije, s obzirom na veliki interes, imajući u vidu da to i jeste najveća banka sa većinskim državnim kapitalom, koje smo ponudili u procesu privatizacije, da će se ovde postići rekordna cena.
Očekujemo da se ovaj proces privatizacije Vojvođanske banke završi do sredine sledeće godine.
Što se tiče drugih banaka, vodeća banka u Srbiji je Komercijalna banka, koja ima i najveći iznos devizne štednje građana, oko 400 miliona evra.
Dakle, to je petina ukupne štednje i nalazi se u Komercijalnoj banci. Komercijalna banka je domaća banka koja je došla u situaciju da bude prva banka koja može da izađe van granica Srbije.
Komercijalna banka priprema otvaranje svojih ekspozitura u Bosni i Hercegovini, odnosno u Republici Srpskoj i nadamo se da će Komercijalna banka u narednom periodu biti u stanju sa daljim jačanjem da ide u ekspanziju u druge bivše jugoslovenske republike.
Jer, realno je da ona postane veoma jaka regionalna banka, kao što je jaka regionalna banka postala i mađarska OTP banka ili neke druge banke.
Namera Vlade jeste da ne prodaje Komercijalnu banku strateškim partnerima, već da se samo izvrši dokapitalizacija manjinskog udela do 25 posto je moguće da imamo inostranog partnera, što znači da bi država zadržala i u budućnosti većinski paket, s obzirom na to da Komercijalna banka izuzetno profitabilno posluje i došla je do pozicije da može sada da proširi aktivnost i van granica Srbije.
Druga velika banka koja je u većinskom državnom vlasništvu je Poštanska štedionica i za nju takođe ne postoje planovi privatizacije, što znači da su, zapravo, strateškim partnerima iz inostranstva ponuđene samo one banke koje na dugi rok ne bi mogle da budu konkurentne na domaćem tržištu. Vidite i sami, Komercijalna banka je potpuno sama, sopstvenim menadžmentom, uspela da opstane, da bude konkurentna izuzetno na našem tržištu i na taj način se kvalifikovala i za ekspanziju u druge zemlje.
Lično mislim da će uvoz Komercijalne banke u BiH, odnosno u Republiku Srpsku stvoriti daleko čvršće odnose između nas i Republike Srpske, nego što su bili omogućeni formalnim paralelnim odnosima između Srbije i Republike Srpske, jer jedino jačanjem suštinskih ekonomskih veza mogu se pojačati odnosi između pojedinih teritorija.
Što se tiče drugih odredbi zakona o bankama, najpre, ovde se pooštrava kontrola u radu banaka, jer mi sada imamo oformljen bankarski sistem. One banke koje su radile ili mimo zakona ili koje su varale građane tako što su prikupljale štednju, onda iznosile u inostranstvo, finansirale neke svoje druge kompanije, bile one banke čiji su privatni vlasnici činili brojna krivična dela, te banke su već zatvorene.
Dakle, sve ono što je trebalo da se zatvori – zatvoreno je. Ove banke koje su ostale na tržištu su banke koje su sa čistim kapitalom i možemo da garantujemo građanima kada polože novac u te banke, da ne moraju da strahuju za tu budućnost. Zbog toga se uvodi još oštrija kontrola, jer ne želimo da dozvolimo ovim zdravim bankama da se opuste, već da vode računa kako koriste sredstva koje im građani polažu na čuvanje.
Zatim, imamo zabranu povrede konkurencije na bankarskom tržištu, mehanizme gde bi se moglo razviti monopolsko ponašanje, koje nije samo karakteristika za naše tržište, već i za tržište EU. Banke teže što većem profitu, ponekad se i dogovaraju o politici kamatnih stopa. Do sada u našem Zakonu o bankama nismo imali mehanizam da se tome suprotstavimo. Sada se ovde uvode mehanizmi koji će to omogućiti.
Takođe, detaljno se uređuje šta je to bankarska tajna. Pravo klijenta da bude obavešten o opštim uslovima poslovanja, da traži informacije vezane za poslovni odnos sa bankom i definisane su vrste rizika i upravljanja rizikom.
Ono što je takođe novina je da se u ovim uslovima kada se pooštrava sticanje akcija, do sada je moglo da se stekne bez dozvole Narodne banke Srbije, mogle su se steći akcije u bankama, ukoliko taj kapital ne prelazi 15 posto od kapitala banke.
Sada se to pooštrava i za svako sticanje akcija iznad 5 posto moraće da se traži saglasnost Narodne banke Srbije, kako bi se vodilo računa o kvalitetu kompanija koje žele da uđu u kapital banke. Dakle, tu se značajno pooštrava kontrola.
Što se tiče zakona o sprečavanju pranja novca, to je zakon koji je već dugo u skupštinskoj proceduri. Želeo bih da kažem da najvažnije izmene se odnose na usklađivanje ovog zakona sa direktivama relevantne institucije koja reguliše kontrolu sprečavanja pranja novca u svetu. To je Fajnenšel ekšn tesk fors (FATF – Financial Action Task Force). Naime, ovde su ubačene neke od tih međunarodno priznatih direktiva, koje će pomoći da se otkriju ove transakcije.
Mi smo uočili da je definicija pranja novca bila nedovoljno precizna. Zato se sama definicija pranja novca dodatno precizira. To je i prikrivanje ili netačno prikazivanje činjenica o imovini sa znanjem da ta imovina potiče od krivičnog dela; sticanje, držanje ili korišćenje imovine sa znanjem u trenutku primanja da je ta imovina stečena izvršavanjem krivičnog dela; zatim, prikrivanje u procesu svojinske transformacije preduzeća i drugih pravnih lica, nezakonito stečene društvene ili državne imovine i društvenog ili državnog kapitala.
Takođe, pod transakcija koje se smatraju kao poverljive da bi se otkrilo da li se radi o čistim transakcijama ili o pranju novca, više se pod tim transakcijama ne podrazumeva samo kontrola polaganja novca, već i kontrola podizanja gotovog novca sa računa.
Dakle, sve transakcije polaganja gotovog novca, ali i podizanja, podležu kontroli da li se radi o normalnoj transakciji ili o novcu koji je stečen kriminalnim aktivnostima.
Proširuje se krug obveznika koji su dužni da šalju informacije Upravi za sprečavanje pranje novca o transakcijama koje vrše, a to su: pravna i fizička lica koja vrše i promet automobila, plovila i drugih objekata veće vrednosti, kao i turističke agencije. Dakle, imamo čitav niz institucija koje su obveznici, počevši od banaka, menjačnica, kladionica, onih koji organizuju igre na sreću, ali se proširuje taj krug obveznika i na ove institucije.
Pravi se razlika između identifikacije stranke i prijavljivanja stranke.
Drugim rečima, postoje institucije koje su dužne da identifikuju stranku, bez obzira da li se sumnja na nju da li ona ulaže novac koji je stečen kriminalnim aktivnostima ili ne, kao što su organizatori igara na sreću.
Ubuduće, nakon ovog zakona, svi koji odu u kladionicu moraće da pokažu ličnu kartu. To će se evidentirati, ali nikada neće biti aktivirano, ukoliko taj čovek koji se kladi to radi prihodima stečenim na legalan način. Međutim, jednog dana može biti dobra baza za otkrivanje nekog počinioca krivičnih dela.
Razlika kod identifikacije u odnosu na postojeći zakon, da će se pri otvaranju računa ili bilo kakvoj drugoj transakciji, gotovinskoj ili bezgotovinskoj, sada se ubacuju ne samo gotovinske, nego i bezgotovinske transakcije, sve stranke koje vrše transakciju čiji ukupan iznos prelazi 15.000 evra u dinarskoj protivvrednosti, moraju biti identifikovane. Do sada je bilo ograničenje 600.000 dinara. Kada smo donosili zakon pre nekoliko godina, to je bilo 10.000 evra. Dakle, na neki način se podiže ta granica na 15.000 evra, ali ne odnosi se samo na gotovinske uplate ili podizanje, već i na bezgotovinske, kao i na više međusobno povezanih transakcija čiji iznos prelazi 15.000 evra.
Takođe, nužna će biti identifikacija stranaka kod poslova u vezi sa životnim osiguranjem, kada vrednost pojedine rate premije ili više rata premije koje je potrebno platiti u jednoj godini iznosi hiljadu ili više evra u dinarskoj protivvrednosti, kada plaćanje jednokratne premije prelazi vrednost 2.500 evra u dinarskoj protivvrednosti, kada se pojedina rata premija ili više rata premije poveća i pređe vrednost od 1.000 evra u dinarskoj protivvrednosti.
Ovo su odredbe koje su nove i u evropskom zakonodavstvu, jer je otkriveno da dosta perača novca taj novac plasira preko osiguravajućih društava. To nije bilo prisutno devedesetih godina, ali nakon 2000. godine je zapažena ta tendencija, modifikovani su zakoni i u drugim zemljama, tako da i ovde vršimo tu promenu.
Pri uplati ili isplati novca kod priređivača klasičnih igara na sreću, to je loto, i drugih igara na sreću, u iznosu od 1.000 ili više evra u dinarskoj protivvrednosti, moraće stranka da se identifikuje. Dakle, ako neko hoće da uplati tiket i plati preko 1.000 evra, mora da pokaže ličnu kartu i da bude ubačen u registar. Kod priređivača posebnih igara, to su kladionice, kockarnice i ostalo, odmah po ulasku u igračnicu mora da se izvrši identifikacija i u posebnoj bazi podataka se to čuva.
Takođe, vrši se identifikacija pri svakoj transakciji, gotovinskoj ili bezgotovinskoj, nezavisno od vrednosti te transakcije, ako postoje razlozi za sumnju da se radi o pranju novca u vezi sa transakcijom i sa strankom.
Drugim rečima, ako bankar posumnja da lice koje vrši uplatu, bez obzira da li je to 10 evra, 1.000 evra, dakle, ispod 15.000 evra, on je dužan da ga identifikuje.
Postoji obaveza identifikacije ako punomoćnik otvara račun ili obavlja transakciju za račun stranog pravnog lica koje ima otvorenu of-šor kompaniju, dakle, za nerezidente. Obveznik je, takođe, dužan da izvrši identifikaciju uvidom u originalnu i overenu dokumentaciju sudskog ili odgovarajućeg javnog registra, koja ne sme biti starija od tri meseca.
Ono što je sledeća faza, to je prijavljivanje lica i transakcija Upravi za sprečavanje pranja novca. Dakle, svaka gotovinska transakcija koja prelazi od 15.000 evra u dinarskoj protivvrednosti, odnosno više međusobno povezanih transakcija koje prelaze 15.000 evra, moraju se prijaviti Upravi za sprečavanje pranja novca. To se odnosi na gotovinske i na bezgotovinske transakcije. Sve to isto važi i za osiguravajuća društva, kladionice i ostale institucije koje sam već prijavio.
Koji su rokovi za prijavljivanje lica Upravi? Za gotovinske transakcije rok je neposredno po izvršenju, a najkasnije u roku od tri dana, to je 72 sata; za sumnjive transakcije pre izvršenja, uz navođenje roka u kome će se transakcija izvršiti, a ukoliko je to nemoguće, rok je 24 sata od trenutka izvršenja transakcija.
Daje se ovlašćenje da se privremeno obustavi transakcija, najduže 72 sata, ukoliko se sumnja da se radi o pranju novca. Pravo da se u roku do 72 sata obustavi privremeno transakcija ima i Uprava za sprečavanje pranja novca.
Ovaj zakon reguliše i funkcionisanje Uprave za sprečavanje pranja novca. To je organ uprave u sastavu Ministarstva finansija. Želim da vam kažem kako ovaj ceo proces funkcioniše, kako biste to još bolje razumeli. Dakle, svako ko dođe u banku, osiguravajuće društvo, u kladionicu, uplaćuje loto, vrši bilo kakvu transakciju u menjačnici, ako vrši transakciju koja je bila u gotovini ili bezgotovinski, a veća od 15.000 evra, mora da bude identifikovan. Ako se posumnja da vrši sumnjivu transakciju, mora da bude identifikovan.
Ako vrši više povezanih transakcija, recimo, menja u menjačnici u toku jednog dana više puta po 3.000 evra, pa pređe 15.000 iznos koji je promenio u toku dana, opet mora da bude identifikovan. Upisuju se podaci i postoji obaveza da se izvesti Uprava za sprečavanje pranja novca.
Uprava za sprečavanje pranja novca pravi bazu podataka. Ta baza podataka se koristi za proveru sa drugim nadležnim organima, sa policijom, poreskom upravom, carinom i drugim nadležnim organima.
Od te baze podataka identifikuje se broj sumnjivih lica, odnosno transakcija, vrši se analiza i ti podaci se dalje dostavljaju MUP-u, poreskoj upravi, deviznom inspektoratu, Komisiji za hartije od vrednosti, da bi se pokrenule krivične prijave onih lica za koja postoji osnovana sumnja da su izvršili krivično delo pranja novca.
Želim da kažem da trenutno u našoj bazi podataka postoji 360.000 transakcija, od kojih je 10% sumnjivo.
Prosečeno dobijamo 766 prijava dnevno. Znači, u praksi to funkcioniše da 766 prijava dnevno stiže u našu bazu, međutim potpuno je jasno da nisu sve sumnjive. Imate uplatu pazara velikih samoposluga, restorana, a sumnjive su samo one za koje se u koordinaciji sa nadležnim organima posumnja da potiču od kriminala, od nekih krivičnih dela. Dakle, da se novac koji je stečen kriminalom pokušava oprati kroz neke legalne transakcije.
Do sada je naša uprava podnela 15 krivičnih prijava i pokrenuti su postupci po osnovu toga. Međutim, smatram da ćemo sa usvajanjem ovog zakona imati još daleko efikasniji rad. Dakle, ovo bi bila četiri zakona koja su sada na dnevnom redu. Imajući u vidu da svi ovi zakoni poboljšavaju s jedne strane finansijsku disciplinu, sa druge strane pomažu građanima, jer recimo zakon o javnim preduzećima daje mogućnost besplatne podele akcija radnicima u procesu privatizacije tih javnih preduzeća, nadam se da će poslanici podržati ove zakone.
Evo odgovora na ovo poslednje.  Već dva puta postavljate isto pitanje. Dakle, 2,8 milijardi evra iznosi, na dan 14. novembar 2005. godine, štednja građana Srbije u bankama u Srbiji.
Na isti dan 2000. godine ta štednja je iznosila 20 miliona evra. Tačno je da je u međuvremenu oko 3 miliona raznih kartica izdato i na to se ponosim, iz prostog razloga što su u ovoj zemlji kartice bile 90-ih godina, kada smo bili vodeći u celom regionu, pre nego što se bivša SFRJ raspala.
Tada smo bili krenuli dobrim putem i onda smo imali ovaj period od 10 godina. Ponovo smo vratili kartice u platni promet.
Kao što znate država je zamrzla u aprilu 1991. godine oko 8,7 milijardi tadašnjih nemačkih maraka štednje stanovništvu. Nije isplaćivala ništa ili nešto vrlo malo do decembra 2000, a onda je krenula isplata.
Milijardu evra je isplaćeno zaključno sa ovom godinom. To je bio osnovni uzrok zašto su ljudi ponovo počeli da polažu novac u banke. Naravno, razvijali su se bankarski proizvodi.
Što se tiče ove velike četiri državne banke, koje su bile velike samo na papiru, one su 90-ih godina imale 80% bilansne sume ukupnog bankarskog sistema.
Međutim, one su akumulirale ogromne gubitke. Njihovi gubici iznosili su 4 milijarde evra u momentu kada smo mi doneli odluku, krajem 2001. godine, da ih oteramo u stečaj.
Da nije bilo stečaja te četiri velike državne banke, danas građani Srbije ne bi držali ovih 2,8 milijardi na računima, danas ne bi bilo ovoliko potrošačkih kredita, danas ne bi bilo uopšte stambenih kredita.
Imali bismo jedno nepoverenje u bankarski sistem, jer ste mogli da idete na šaltere tih na papiru velikih državnih banaka, a one su bile velike 70-ih godina, ali su propale tokom 90-ih godina.
Jednostavno, jedino rešenje je bilo stečaj. Mislim da je to bio jedan od najboljih poteza u mojoj karijeri. Uvek ću to govoriti, pošto stalno to pitanje vraćate.
Zatvaranje četiri velike državne banke i zatvaranje preostale 21 banke, 25 banaka sam zatvorio kao guverner Centralne banke, bilo je osnova da imamo najbrži razvoj bankarskog sektora od svih drugih zemalja u tranziciji.
Trenutno je bankarski sektor nešto najvrednije i najbolje što imamo u našoj ekonomiji. Kamo sreće da je privreda išla tim tempom.
Potrudiću se, pošto će ova rasprava trajati i sledeće nedelje, da svim poslanicima dostavim strukturu štednje, koliko su depoziti, koliko su ulozi do godinu dana, preko godinu dana. Svakako da su to podaci koje treba svi da vidimo i da znamo. Ja nemam te podatke. Ovo su podaci koje sam danas dobio od NBS. Zamoliću ih da mi daju i detaljnu strukturu.
U svakom slučaju, radi se o daleko većem broju, ljudi nego što ih ja imam kao prijatelje, koji štede u našim bankama. Opet kažem, pominjem ''Komercijalnu banku'', a ona nema, verovatno ste napravili lapsus, nije 40 miliona, 400 miliona evra je štednja građana u ''Komercijalnoj banci''. Pomenuo sam je zato što je ona kao domaća banka još uvek bolja i jača od banaka sa većinskim stranim kapitalom.
Dakle, ljudi više veruju njoj i više novca polažu u štednju. Konačno su se stvorili uslovi da ''Komercijalna banka'' izađe izvan granica Srbije. To ne bi bilo moguće da nije došlo do promene onog starog menadžmenta, jer mnoge stvari su napredovale u poslednjih godinu dana sa potpuno novim menadžmentom.
Ljudi koji vode ''Komercijalnu banku'' nisu stranački ljudi, to mogu odmah da vam kažem, to su profesionalci. To jeste jedini način da se neko preduzeće ili banka od javnog interesa uspešno vodi, da nemate stranačke ljude, već profesionalce koji samo vode računa o interesima svoje institucije.
Ne mogu a da ne iskažem divljenje prethodnom govorniku. Zaista sam fasciniran. Ovako nešto sadržajno nisam zaista dugo slušao, tako da sa opravdanjem možemo da konstatujemo da je ovo jedan kandidat za budućeg ministra, odnosno sadašnji ministar u senci.
Samo jedna preporuka – bolje da ste sami, gospodine, pročitali zakon o sprečavanju pranja novca, nego što ste angažovali tog vašeg magistra, jer biste onda videli u definiciji pranja novca, šta zapravo znači pranje novca, pa ne biste ovde iznosili neke stvari koje ne odgovaraju onome što piše u zakonu.
Isto tako, da vam vaš magistar iz stranke nije tumačio zakon, već da ste ga sami pročitali, pošto cenim da zaista imate kvalitete sutra da budete ministar u nekoj vladi, u kojoj, naravno, da bi bilo mesta za nas iz G17 plus, onda biste videli da zapravo ministar finansija nema ta ovlašćenja u zakonu o sprečavanju pranja novca, kao što ste ih vi ovde pomenuli, s obzirom na to da samo dobija jednom godišnje izveštaj o radu uprave za sprečavanje pranja novca, koja je potpuno nezavisna u svom radu i to su uglavnom statistički podaci.
Koliko je krivičnih prijava podneto, koliko je prijavljenih transakcija bilo, a ministar finansija nema pravo da se meša u sam rad ovog organa, čak ni da dobija informaciju o kom se konkretno slučaju radi, jer je to ipak stvar koja ide u nadležnost drugih državnih organa, kao što je policija. Jedino ovlašćenje jeste da dobije izveštaj o radu i da donese četiri podzkonska akta koja proističu iz ovog zakona.
Što se tiče ovog vašeg, odnosno, ne želim da kažem da ste to vi izneli, to je izneo ovaj vaš magistar, da ne treba ministar da donosi odluke za prijave veće od 15 hiljada evra, da može da se oslobađa od obaveze prijavljivanja.
Evo jedno razjašnjenje koje, da ste vi čitali, gospodine Krasiću, siguran sam da biste to zapazili. Da nije vaš magistar to čitao vi biste sigurno zapazili, jer mislim da ste daleko oštroumniji od vašeg magistra.
Onda biste videli da u obrazloženju zakona kaže da je u dosadašnjoj praksi uočeno da je Uprava za sprečavanje pranja novca prosto zatrpana različitim prijavama velikih supermarketa. Jer, 15 hiljada evra je jedan dnevni promet nekog C marketa ili neke trgovine koja radi potpuno legalno, ne bavi se kriminalom, već prodaje kiselo mleko ljudima, hleb i ostalo; prevazilazi 15 hiljada evra dnevno i onda sve to mora da se prijavi upravi za sprečavanje pranja novca.
Ovde se daje ovlašćenje da, zapravo, za takve transakcije ne moraju ti ljudi da se maltretiraju, da prijavljuju to Upravi za sprečavanje pranja novca, jer potpuno je jasno da C market ili ''Jugopetrol'' ili neko drugi na pumpama kada prodaje benzin na taj način ne pere novac, već ima prihod od dnevnog pazara. To je razlog i imate u objašnjenju zakona da je baza podataka prilično zagušena i na taj način bi se omogućio efikasniji rad Uprave za sprečavanje pranja novca.
Moram da kažem, više ne znam po koji put govorite da sam ja uništio srpske banke. Koje su to bile srpske banke? Da li su to bile one srpske banke koje su uzele štednju građanima i koju nisu isplaćivale deset godina? Da li su to bile one banke koje su piramidalno zidale kamatne stope, poput ''Jezde'' i ''Dafine''? Zaista ne znam koje su to srpske dobre banke uništene, sem one koje su napravile dubiozu od četiri milijarde evra. Da nisu one sada otišle u stečaj, morala bi neka druga vlada da ih otera u stečaj, a troškovi bi bili daleko veći.
Opet pominjete neko iznošenje para. Nije valjda moj otac radio u NBS dok su se pare iznosile. Znate vi dobro čiji je otac tada radio, brat i ostala rodbina u Narodnoj banci, kada su se pare iznosile devedesetih godina na Kipar.
Pokušavam da, fasciniran vašim izlaganjem, na sličan način kao vi, prenesem ideje onima koji ovo slušaju.
Drugo, pogrešili ste u jednom malom detalju i to grešite već dva dana. Da ne biste grešili i narednih nedelju dana ili narednih godinu dana, želim samo da vam kažem da moji prijatelji nisu samo Bogoljub Karić i Milo Đukanović, koga ste malopre imenovali, već su moji najbolji prijatelji, osim Bogoljuba Karića i Mila Đukanovića, i gospodin Tomislav Nikolić, i gospodin Aleksandar Vučić, a sve mi se više sviđa i Vjerica Radeta.
Dakle, ako govorite o mojim prijateljima, molim vas, da ubuduće pominjete sva ova cenjena imena, jer je meni čast da budem prijatelj sa svim imenima koje sam pomenuo.
Ako govorite o mojim pravim prijateljima, kao što je gospodin Miroljub Labus, onda makar pogledajte šta je zaista bilo vezano za tu čuvenu stipendiju o kojoj govorite. Ako biste povezali dobijanje stipendije Labusove ćerke u 2000. godini, govorim ponovo, to je bio jul 2000. godine, pre nego što je on uopšte postao bilo kakav državni funkcioner, od strane "Eriksona", vi zapravo kažete da je ''Erikson'', zaradivši novac na kriminalan način, želeo da opere pare tako što ga je rasparčao, jer to je pranje para. Kada zaradite novac na kriminalan način,
vi ga rasparčate na sitne delove.
Dakle, vi zapravo hoćete da kažete da je "Erikson" kriminalno zaradio novac, onda ga je rasparčavao na razne mlade studente, deleći stipendije i na taj način prao novac.
Ovo što ste vi rekli, ako ste čitali zakon, a ne ako vam ga je ovaj "magistar" tumačio, ispalo bi da je "Erikson" prao novac, između ostalog i preko stipendije Labusove ćerke. I ko zna koliko belosvetskih studenata je tu bilo uključeno u taj lanac pranja novca, koji su 2000. godine dobili stipendiju. Ako već izlažete ozbiljno, onda bolje da vi pročitate taj zakon, nego da slušate savete "magistra".
Želeo bih vama da postavim jedno pitanje ili gospodi poslanicima. Vas zanimaju mnoge stvari i pokušavam stalno da vam na njih odgovorim, ali mene zanima – šta su, ne samo vaš, već i moji prijatelj Tomislav Nikolić, recimo, šta je on radio ove godine sa njegovim prijateljem Miletom Dragićem na Kubi? Da li je to možda bilo u vezi sa članom 1. zakona o sprečavanju pranja novca? Ne verujem. Zaista ne znam šta su Mile Dragić i Tomislav Nikolić radili na Kubi, ali gospodine Krasiću, samo sam želeo da vam demonstriram kako izgleda vaša argumentacije, s tim što nisam želeo da oduzimam 45 minuta poslanicima, kao i vi.
Evo, koristim priliku u odsustvu resornog ministra, gospodina Bubala, pošto smo određeni da branimo ovaj zakon pred Narodnom skupštinom, da pojasnim ovaj amandman vezan za javna preduzeća, pošto je već nekoliko narodnih poslanika imalo pitanja u vezi sa tim.
Zapravo, ideja Vlade, kada smo predlagali amandman je bila da otvorimo mogućnost za besplatnu podelu akcija zaposlenim u javnim preduzećima u dogovoru koji smo postigli sa sindikatima.
Naime, na osnovu Zakona o privatizaciji nije predviđeno, on ne daje pravnu mogućnost za besplatnu podelu akcija radnicima u javnim preduzećima. Onda smo zbog toga dali ovaj amandman koji kaže da se do 15% akcija javnih preduzeća besplatno daje radnicima, odnosno bivšim radnicima, znači penzionerima koji su radili u tim javnim preduzećima. To je jedna stvar.
Druga stvar, ovaj stav 1. kaže da se u javnim preduzećima i preduzećima sa većinskim učešćem državnog kapitala predmet prodaje iznosi najviše 70% državnog kapitala koji se privatizuje. Kao što znate, mi smo u postupku restrukturiranja javnih preduzeća ove godine izdvojili sporedne od osnovnih delatnosti. Sporedne delatnosti da posluju kao državna preduzeća, zaista nema smisla. Moramo da krenemo da ih privatizujemo. Ukoliko ih privatizujemo po sadašnjim propisima, svi 100% će ići u budžet.
Mi na ovaj način, faktički, kažemo da nećemo 100% tih sporednih delatnosti privatizovati, već ćemo ponuditi samo 70%, a ovo ćemo da podelimo radnicima. Kasnije onaj ko otkupi to, radnicima može da isplati akcije ili radnici mogu da prodaju ako hoće novom vlasniku. Te sporedne delatnosti su uglavnom razni moteli, odmarališta itd. To je bila intencija zakona.
Inače, odluka o privatizaciji svakog pojedinačnog javnog preduzeća, bilo da je ono u sporednoj delatnosti ili u osnovnoj, ona se ne reguliše samim zakonom. Ovim amandmanom mi samo hoćemo da kažemo da se u slučaju privatizacije jedan deo akcija obavezno deli besplatno radnicima. To je smisao amandmana. Siguran sam da će gospodin Bubalo, kada bude bila rasprava o pojedinostima, još bliže objasniti ovu materiju.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, evo ovo je peti put kako pred Narodnom skupštinom predlažem budžet, konkretno ovaj put za 2006. godinu. Kao što znate, imali smo svake godine i po jedan rebalans, ali mogu da kažem da je ovo prvi put zaista budžet kojim sam i lično zadovoljan, iz razloga što su  neke stvari koje jesu ideal u javnim finansijama uspele da se postignu ovim budžetom.
Naime, cilj svih javnih finansija je najpre da uravnoteže budžet, zatim da smanje nepotrebne državne rashode i treće da obezbede što više javnih investicija. Nažalost, okolnosti su bile takve u 2004. i 2005. godini da nije bilo puno prostora za javne investicije. Ovo je prvi budžet koji ima daleko veće javne investicije u odnosu na prethodni period, a one su preko 50% veće u odnosu na budžet koji smo usvojili za 2005. godinu.
Želeo bih na početku da kažem koji su ciljevi ekonomske politike Vlade Republike Srbije za 2006. godinu, na osnovu kojih je urađen i Predlog budžeta. Prvo, to je zadržavanje visoke stope privrednog rasta od najmanje 5% godišnje. Drugo, dalje smanjenje javne potrošnje, na krajnjoj osnovi uz suficit na konsolidovanom računu javnih finansija od 2,3 do 2,4% bruto domaćeg proizvoda.
Kao što znate, mi smo prvi put ove godine nakon dugog niza godina uspeli da u budžetu Republike obezbedimo suficit, osim toga i lokalni budžeti ove godine završiće sa suficitom od oko devet milijardi dinara, a u budžetu za 2006. godinu po prvi put suficit će imati i Fond zdravstvenog osiguranja. Jedini državni fondovi koji su i dalje u deficitu i čiji se deficit pokriva budžetskim transferima i privatizacionim prihodima su državni penzioni fond i fond penzionog osiguranja poljoprivrednika, kao i Nacionalna služba za zapošljavanje.
Treći cilj ekonomske politike u 2006. godini je dalji rast izvoza i stranih direktnih investicija, uz dodatno smanjivanje spoljnotrgovinskog deficita i deficita tekućeg računa platnog bilansa. Četvrti važan cilj je obaranje inflacije na 9,3% godišnje, uz zadržavanje relativne stabilnosti kursa dinara. Konačno, ne manje važan, peti cilj je nastavak strukturnih reformi, ali ovoga puta ne samo u privredi, već i u zdravstvu i obrazovanju, uz dalje poboljšanje poslovne klime.
Kao što znate, naša privreda je krenula u proces tranzicije 2001. godine. Mogu da kažem da po prvi put mi možemo sada da vidimo kraj tom procesu. Naime, tranzicija traje skoro pet godina i realna su očekivanja da bi proces tranzicije trebalo u Srbiji da se okonča između 2007. i 2008. godine.
Tranzicija je krenula najpre restrukturiranjem privrede. Sledeći sektor je bilo restrukturiranje javnih preduzeća i konačno na red je došla i reforma u socijalnom osiguranju, u socijalnom sektoru. Krenulo se sa reformom državnog penzionog fonda. Sada na ovoj sednici imaćete prilike sa ministrom zdravlja da raspravljate o setu zdravstvenih zakona, kojima de fakto počinje reforma zdravstvenog sistema, i planirano je da se u prvoj polovini iduće godine napravi plan za reformu u obrazovanju. To su tri ključna preostala segmenta u društvu, koji još uvek nisu u dovoljnoj meri reformisani, a čije će reforme biti izvedene u narednom periodu.
Što se tiče realizacije mera ekonomske politike u 2005. godini, pre nego što krenem obrazlaganje budžeta za 2006. treba da vidimo sa koje startne osnove krećemo u sledeću godinu. Najpre, da podsetim, osnovni cilj u budžetu za ovu godinu bio je visoki privredni rast, uz značajno smanjenje deficita tekućeg računa platnog bilansa. To nam je bio primarni cilj, jer smo prošlu 2004. godinu završili sa visokim spoljnotrgovinskim deficitom. A deficit na tekućem računu platnog bilansa iznosio je 15,6% bruto domaćeg proizvoda.
Onda smo nakon toga, kao što se sećate, preduzeli radikalne mere, kao što je smanjenje javne potrošnje, ograničenje plata u državnom sektoru. Kao rezultat tih mera, uz mere vezane za restrukturiranje privrede, mi smo uspeli da ove godine povećamo izvoz za 40% u prvih devet meseci u odnosu na isti period prošle godine, dok je uvoz rastao samo 4%. Spoljnotrgovinski deficit je znatno niži, tako da će ovaj izuzetno visoki deficit tekućeg računa platnog bilansa iz prošle godine od 10,6% bruto domaćeg proizvoda ove godine biti sveden na iznos između devet i deset posto, jer preostao je još poslednji kvartal da se završi, da bismo tačno znali na kom nivou će se to zaustaviti.
Naravno, cilj je da nastavimo i dalje, jer imati 10% deficita tekućeg računa platnog bilansa još uvek je visoko, a jeste karakteristično za zemlje koje se brzo razvijaju. Kada se brzo razvijate morate da uvozite više opreme, da kupujete tehnologije, kako bi mogli na osnovu tih tehnologija da više u budućnosti izvozite, tako da su sve zemlje i jugoistočne Azije i Kina, sve one koje beleže eksplozivni rast, zapravo imale tokom tih godina visokog rasta i visoke deficite na računu tekućeg bilansa plaćanja, pa to nije ni izuzetak kod Srbije.
Ono što je važno, mi drugu godinu zaredom imamo povoljnu privrednu konjunkturu. Naime, prošle godine privredni rast u Srbiji je iznosio 8,6%, bio je najveći u celom regionu, a mislim čak i u Evropi. Što se tiče ove godine, prva polovina godine završila je sa rastom društvenog proizvoda od 6,1%, tako da će se na kraju ove godine društveni bruto proizvod po stanovniku u Srbiji popeti na 3.200 dolara.
Naravno da to nije iznos kojim treba da budemo zadovoljni, jer Hrvati imaju skoro duplo više od nas, a Slovenci četiri puta više, međutim, ipak je to značajno više u odnosu na one nivoe koje smo imali pre pet godina. Nažalost, mi smo dosta izgubili tokom 90-tih godina zbog poznatih događaja u tom periodu i sada je vreme da se oporavimo i da se vratimo, već smo se vratili na one staze od ranije, ali moramo da idemo dalje napred.
Kada imate visok privredni rast, izazov svake zemlje koja ima visok privredni rast jesu i nešto snažniji inflatorni pritisci, s obzirom da je visok privredni rast nekada rezultat realnog restrukturiranja u privredi, a dobrim delom se on potpomaže i kreditnim rastom. Znači, veće odobravanje kredita znači veću novčanu masu u opticaju i ukoliko se želi da se konjunktura održi mora se dopustiti nešto veći stepen inflacije.
Naravno, neću da budem neobjektivan. Inflacija ove godine će biti veća nego što smo planirali i to je jedini cilj ekonomske politike koji nismo uspeli da ostvarimo u ovoj godini, jer sve ostale ciljeve, bukvalno od prvog do predzadnjeg – inflaciju nismo uspeli da oborimo –uspeli smo da ostvarimo, a najveći rezultat je čini mi se upravo obaranje deficita tekućeg računa platnog bilansa, uz rast izvoza od 40%.
Još nešto se dogodilo ove godine što je značajno u odnosu na prethodni period. Ovaj parlament je usvojio preko 90 zakona samo u ovoj godini, 86 zakona u prethodnoj godini. Sve to je doprinelo značajnom poboljšavanju poslovne klime u Srbiji. Moguće da mi sami to i ne možemo da sagledamo kada gledamo to iznutra. Međutim, evo već treća zaredom publikacija međunarodnih finansijskih institucija izlazi ove nedelje, koja Srbiju proglašava kao zemlju koja ostvaruje najveći relativni napredak u poboljšanju poslovne klime.
Nakon studije Svetske banke, koja je objavljena u septembru ove godine, gde smo u listi 150 zemalja imali najveći relativni napredak u poboljšanju poslovne klime, evropski magazin za oblast finansija "Euro Money" nas je pomakao 62 mesta na rang listi 185 zemalja u septembru ove godine u odnosu na mart iste godine. I konačno, u četvrtak Evropska banka za obnovu i razvoj treba da predstavi svoj najnoviji godišnji izveštaj, gde se konstatuje da je rast usporen u svim zemljama jugoistočne Evrope, osim u Srbiji.
Srbija je jedina zemlja koja je uspela i dalje da ima visok privredni rast. To je u nekoliko meseci treća zaredom međunarodna finansijska institucija koja ocenjuje da se dogodio značajan pomak u poboljšanju poslovne klime.
Ali, mogu međunarodne institucije da daju onakve ili ovakve ocene, da li je poboljšana poslovna klima vidi se samo iz toga koliki je priliv investicija u nekoj zemlji.
Srbija je imala u prvih devet meseci ove godine milijardu 200 miliona dolara priliv stranih direktnih investicija. One rastu u poslednjim mesecima 200 do 250 miliona dolara mesečno, što znači da ćemo do kraja godine ostvariti rekordni rast stranih direktnih investicija, imaćemo između milijardu i 800 i dve milijarde dolara.
Osim toga, ove godine se štednja stanovništva povećala za 600 miliona dolara. Dakle, novi devizni depoziti građana u bankama u Srbiji su povećani za 600 miliona dolara ove godine u odnosu na prošlu godinu, tako da su u oktobru prešli iznos od dve milijarde evra. Danas građani u bankama u Srbiji drže preko dve milijarde evra. Pre pet godina bilo je 20 miliona evra.
Ono što je takođe povoljno, nešto što nam se nije smelo dogoditi, da nam padne poljoprivreda, da nam padne prehrambena industrija tokom '90-tih godina, sada se polako ispravlja, jer mi imamo već sada, za prvih devet meseci suficit u proizvodnji prehrambenih proizvoda i pića. On je tri puta veća nego u istom periodu prošle godine. Oko 200 miliona dolara nam je suficit u razmeni sa inostranstvom.
Takođe, imamo povećanje suficita 5,8 puta proizvoda od gume i plastike. Tu bih želeo posebno da pohvalim fabrike koje su iz oblasti proizvodnje guma, dakle, "Tigar", "Trajal" i "Ruma gumu". Posebno je "Tigar" napravio veliki rast izvoza ove godine.
Zatim, posle dugo vremena imamo suficit u proizvodnji odevnih predmeta i krzna - 43 miliona dolara. To jeste skromno, ali više izvozimo nego što uvozimo odevne predmete.
Što se tiče proizvodnje osnovnih metala, imamo suficit 140 miliona dolara. U prošloj godini i kod proizvodnje odevnih predmeta i krzna i kod proizvodnje osnovnih metala imali smo deficit u trgovinskom bilansu, sada smo prešli u suficit. Ono što je takođe značajno, povećava se izvoz tekstilnih proizvoda, ali to više nisu one stare fabrike, nego neke nove koje su u međuvremenu uspele da poboljšaju svoj plasman na svetskom tržištu.
Međutim, sve ovo što se događa u bankarskom sektoru, s jedne strane, a što je pozitivno, pre svega, rast kredita, zatim, strane direktne investicije predstavljaju jedan potpuno novi izazov za kreatore ekonomske politike u odnosu na prethodne periode.
Dakle, prošle godine strane direktne investicije nisu bile ni jednu milijardu dolara - 960 miliona dolara je završila prošla godina. Ove godine će biti duplo veće.
Devize koje dolaze u zemlju se pretvaraju u dinare. To vrši pritisak na rast novčane mase, a samim tim raste i domaća agregatna tražnja. Mislim da se centralna banka na početku, pošto je ovo zaista nagli rast direktnih stranih investicija, nije baš najbolje snašla.
Morala je daleko agresivnije da povlači novac iz opticaja, da vrši tzv. sterilizaciju novca na otvorenom tržištu, kako bi povukla taj višak novca iz opticaja, koji je višak u odnosu na realne mogućnosti sadašnje naše ekonomije.
Takođe, kreditna aktivnost banaka je naglo porasla usled dolaska i stranih banaka, a jačanja nekih naših domaćih banaka, kao što je npr. Komercijalna banka, tako da su građani počeli da se prilično zadužuju. Imali smo jedan apsurdan podatak u septembru ove godine, da je rast prometa u trgovini na malo bio 40%. Jasno je da to nije bio rezultat rasta realnih plata, već rezultat zaduživanja. Onda je potpuno jasno da je dužnost centralne banke da ograniči kreditni rast, odnosno da ne dozvoli građanima da se zadužuju više nego što će moći sutra da podnesu u isplati rata kredita.
Dakle, mi se sada nalazimo u jednom uzlaznom privrednom ciklusu, gde banke odobravaju više kredita nego što možemo mi da apsorbujemo. To je jedan paradoks, kad imate problem da pregrejana konjunktura dovodi do većeg rasta cena u odnosu na onaj koji bi bio da imate stagnaciju.
Dakle, kako napraviti balans između ove dve politike jeste osnovno pitanje koje nam se nameće i u narednoj godini. Vi ste svi videli da je kurs dinara išao daleko sporije od rasta cena. Kurs je otišao svega 7% u ovoj godini, a cene su u prvih deset meseci išle 13,7%. Dakle, postoji pritisak na apresijaciju dinara, dakle, na jačanje dinara, to je suprotno od devalvacije, jer strane direktne investicije povećavaju devizne rezerve centralne banke. One su povećane ove godine na milijardu i 200 miliona dolara. Samim tim vrše pritisak u suprotnom smeru od slabljenja, dakle, jačaju kurs dinara, ali je problem što se ne sme dozvoliti previše jačanja kursa, kako se ne bi oslabila konkurentnost naše robe u izvozu.
U tom trouglu potreba za visokim privrednim rastom, koji već sada imamo, ali potreba da ga održimo, s jedne strane; drugo, potreba za daljim razvojem privrede i potreba stanovništva koje se manifestuju kroz uzimanje kredita i potreba za zauzdavanjem inflacije, zapravo, krije se najnoviji izazov koji mi imamo u sprovođenju mera ekonomske politike.
Da bismo smanjili inflatorne pritiske, mi smo odlučili da drugu godinu zaredom idemo na politiku budžetskog suficita. Ove godine očekujemo da će suficit na konsolidovanom računu svih korisnika javnih finansija u Srbiji iznositi oko 35 milijardi dinara. To nije samo republički budžet, to su i lokalne samouprave, to su i fondovi. Sve zajedno konsolidovano, očekujemo da će višak prihoda nad rashodima biti oko 35 milijardi dinara.
Kada bi taj novac odmah potrošili, to bi dodatno uticalo na rast uvoza i dodatno bi uticalo na rast cena.
Dakle, jedan deo novca se štedi i drži van opticaja zato da se napravi srazmera između realnih mogućnosti naše privrede i našeg standarda i onoga što trenutno imamo sačuvano zahvaljujući privatizaciji, zahvaljujući smanjenju javne potrošnje.
Jednostavno, ako se dete brzo razvija, to nije razlog da ga odmah stavite u automobil, dok ne napuni makar 15 ili 18 godina. Naš problem je da smo imali jako nisku startnu osnovu. Neću da predimenzioniram ono što nam se događa, ali nakon te niske startne osnove, mi za pet godina beležimo u proseku rast od 5,1%, prošle godine 8,7%, ove godine 6,1% je polovina godine, videćemo kako će se završiti do kraja. Sledeće godine planiramo najmanje 5% rasta bruto domaćeg proizvoda.
Ono što je takođe razlog zašto planiramo već drugu godinu uzastopno budžetski suficit, to je potreba da potpuno otplatimo dugove koje smo nasledili iz prošlosti. Imamo raznih vrsta dugova. Jedno su spoljni dugovi i oni su uglavnom reprogramirani i tačno se zna kako ide dinamika njihovog servisiranja.
Međutim, imamo i puno domaćeg duga. Mi smo u poslednjih pet godina isplatili milijardu evra stare štednje građanima Srbije, što je bio jedan od osnovnih uslova zašto danas ljudi ponovo štede u bankama i zašto je štednja dve milijarde evra. Pre nekoliko dana sam bio u Banjaluci. Tamo je vlada tek sada počela da isplaćuje od 30 do 50 evra po štediši i tamo još niko živi ne štedi u bankama, već drže novac u slamaricama, bez obzira što je i tamo Rajfajzen banka, Hipo-Alpe-Adria, Erste banka, ima i stranih banaka, ima i domaćih. Međutim, to poverenje nije vraćeno, jer država nije vratila stare dugove. Ne možete zadobiti novo poverenje ukoliko ne vratite stare dugove.
Staru štednju ćemo vraćati i sledeće godine, planirali smo u budžetu 270 miliona evra za isplatu starih deviznih štediša i oko devet miliona evra za izmirivanje obaveza po osnovu zajma za privredni preporod, onog starog iz '89. godine.
Međutim, u prilici smo da krenemo da izmirujemo dugove prema penzionerima, kao što smo u ovoj godini izmirili u potpunosti dugove prema putnoj privredi. Kao što znate, iz privatizacionih prihoda izmirili smo 8,7 milijardi dinara obaveza Direkcije za puteve prema putnoj privredi, za period 1998. do ove godine.
Dug penzionerima je jako veliki - 45 milijardi ukupno, tako da je, s jedne strane, tehnički moguće da se to uradi i u kraćem roku, ali s druge strane, ako bi sručili 45 milijardi dinara sredstava u opticaj, to bi svakako značilo veliki pritisak na novčanu masu, na cene i na pogoršanje spoljnotrgovinskog bilansa. Zato smo i odlučili da u nekoliko rata izmirimo u potpunosti ovaj dug, ali smo počeli konačno isplatu penzija u tekućem mesecu za prethodni mesec.
To je počelo prošle nedelje za osiguranike Fonda PIO zaposlenih, uz povećanje penzija u poslednja dva meseca od 10,8 posto, dok isplata zemljoradnicima, uvećana za 40 posto u odnosu na ono što su primali pre mesec dana, počinje do kraja ove nedelje.
Naravno, nije jednostavno izmiriti dugove. Ostali su još neki dugovi. Vojska duguje dobavljačima od 4 do 5 milijardi, bolnice duguju farmaceutskim kućama od 4 do 5 milijardi, međutim, tu se otprilike završavaju svi nasleđeni dugovi iz prethodnog perioda države, tako da ove godine pravimo sledeću stvar: idemo na dodatno smanjenje javne potrošnje, kako bi uvećali suficit i stvorili osnovu da ceo dug penzionerima izmirimo.
Drugo, u Fondu zdravstva po prvi put pravimo privremeni suficit od 10,1 milijardu dinara, kako bi najpre potpuno izmirili dugove prema farmaceutskim kućama koje bolnice imaju, drugo kako bi mogli da sledeće godine donesemo nove propise o smanjenju poreza i doprinosa na plate, jer s obzirom da ćemo imati suficit u republičkom budžetu, suficit u Fondu zdravstva, imamo objektivne i kredibilne mogućnosti da smanjimo stopu poreza na plate i da smanjimo stopu doprinosa, čime ćemo rasteretiti dodatno privredu i omogućiti još brži privredni razvoj.
Što se tiče fiskalne politike koja je vođena u ovoj godini, sećate se da smo usvojili u isto vreme prošle godine plan budžeta za 2005. godinu, koji je predviđao deficit od oko 20 milijardi dinara. Umesto tog deficita mi ćemo imati suficit na konsolidovanom računu između 27 i 35 milijardi. U prvih deset meseci samo republički budžet imao je suficit od 15,4 milijarde, dok su lokalne samouprave takođe ostvarile suficit od 7,8 milijardi dinara.
Ako pogledamo šta se desilo za poslednje dve godine, od kada je ova vlada preuzela da vodi resor javnih finansija, budžetski deficit u 2003. godini iznosio je ukupno 3,9 posto bruto domaćeg proizvoda, a ovu godinu završavamo sa suficitom od 1,3 posto bruto domaćeg proizvoda.
Dakle, za dve godine napravljeno je fiskalno prilagođavanje od preko pet posto bruto domaćeg proizvoda, što nije zabeleženo ni u jednoj drugoj zemlji u centralnoj i istočnoj Evropi u ovako kratkom periodu.
Što se tiče efekta suficita, on nam je dao mogućnost da pokrenemo razvojne programe. Da nije bilo suficita ne bi kamatne stope na subvencionisane stambene kredite bile 4,5 posto godišnje u ovom trenutku, jer su pre godinu dana bile 11 posto. Kada odete u malopre pomenutu Banjaluku, videćete da su tamo kamatne stope na stambene kredite 9 posto.
Dakle, mi smo za godinu dana, zahvaljujući suficitu, uspeli neke stvari da počnemo da rešavamo.
Daleko od toga da je sve onako kako bismo želeli da vidimo, ali imamo sada mogućnost da se stambeni krediti odobre po daleko nižoj kamatnoj stopi nego što je bilo ranije.
Takođe, uspeli smo četiri hiljade ljudi da zaposlimo pomoću mikrokredita za samozapošljavanje. Ove godine uložili smo 500 miliona dinara u region Kragujevca, Bora i Vranja. Osnovali smo Fond za mlade talente, koji je već odobrio stipendije za postdiplomce, i to značajne stipendije, 15 hiljada evra po jednom postdiplomcu, a u ponedeljak donosimo odluku o stipendiji od 20 hiljada mesečno za najbolje studente univerziteta u Srbiji za ovu godinu.
Dakle, to su takođe značajna sredstva, jer su to sredstva veća od prosečne plate u Srbiji, ali je politika naše vlade da stimulišemo znanje, talente i one koji se bore u životu da budu još bolji.
Što se tiče monetarne politike, trenutno naše devizne rezerve iznose 5,3 milijardi dolara i pokrivaju ukupnu novčanu masu sa 260 posto. Sa deviznim rezervama NBS može se finansirati između pet i šest meseci uvoza. Taj odnos je bio svega mesec do dva 2001. godine.
Strukturne reforme; u prvih deset meseci ostvareni su privatizacioni prihodi od 38 milijardi dinara u Srbiji, pri čemu od privatizacije tri banke sa većinskim državnim kapitalom 23 milijarde, a od privatizacije preduzeća 15 milijardi dinara.
Kao što znate, proces reforme bankarskog sistema je započeo sredinom 2001. godine. Reforma će potpuno biti okončana naredne godine. To je sektor koji prvi izlazi iz procesa tranzicije.
Imajući u vidu štednju koja se obnovila u bankama, ponavljam da je štednja preko dve milijarde evra, i imajući u vidu pad kamatnih stopa na kredite, posebno na stambene kredite, možemo da kažemo da sada imamo daleko konkurentniji bankarski sektor nego što smo imali pre nekoliko godina.
Što se tiče kamatnih stopa, nisu pale kamatne stope samo na stambene kredite sa 11 posto na 4,5 posto u evrima, već i na obveznice Trezora Ministarstva finansija.
Počeli smo godinu sa kamatnom stopom na naše obveznice od 22 posto u dinarima na godišnjem nivou, a sada je poslednja kamatna stopa na aukciji zabeležena 14,6 posto na godišnjem nivou.
U ovoj godini u prvih devet meseci privatizovano je 316 preduzeća i ostvaren je privatizacioni prihod od 280 miliona evra. To je skoro pet puta više nego u celoj 2004. godini.
Poboljšana je značajno poslovna klima, pre svega zahvaljujući novom Zakonu o registraciji privrednih društava, novom Zakonu o stečaju, kao i zbog početka pregovora sa EU za zaključivanje ugovora o pridruživanju.
Naravno, uvođenje poreza na dodatu vrednost uvelo je dodatni red u javne finansije, jer je značajno smanjena siva ekonomija, a od poreza na dodatu vrednost naplaćeno je 40 posto više u prvih 10 meseci nego u isto vreme od poreza na promet.
Osim što smo dobili zaista laskave ocene u studijama Svetske banke, videćete za dva dana i od Evropske banke za obnovu i razvoj, naš međunarodni kreditni rejting je dva puta poboljšavan tokom ove godine. Krenuli smo sa rejtingom B plus, povećan je u julu na dvostruko B minus i očekujemo nakon završetka aranžmana sa MMF da se dodatno poboljša naš međunarodni kreditni rejting.
Što se tiče politike plata u 2005. godini, plate su u prvih devet meseci ove godine realno porasle u Srbiji za 5,6 posto, što znači otprilike na liniji rasta produktivnosti rada, jer je društveni bruto proizvod povećan u prvoj polovini za 6,1 posto. Ovo je po prvi put da je čak nešto sporiji rast bio realnih zarada od rasta produktivnosti rada, potpuno obrnuto nego u svim godinama unazad.
Ono što se dogodilo, veoma zanimljivo, u privredi su realne plate porasle 7,1 posto, a u vanprivredi svega 1,8 posto. Ovo je prva godina gde su oni koji stvarno stvaraju dohodak, a to su ljudi u privredi, imali značajniji rast realnih zarada, veći i brži nego zaposleni u vanprivredi, s obzirom da smo uveli prilično velike restrikcije u trošenje državnih para.
Naime, ove godine smo krenuli u striktnu kontrolu mase plata u državnoj administraciji, javnim preduzećima i javnim službama i ove godine samo u državnoj upravi i javnim službama smanjen je broj zaposlenih do ovog trenutka za 17 hiljada. Vojsku je napustilo 7,5 hiljada ljudi i to su mahom civili koji su bili na radu u vojsci, s obzirom da smo počeli godinu sa vrlo nepovoljnom strukturom zaposlenih u vojsci.
Početkom godine 40 posto svih zaposlenih u vojsci su bili civili, a u ovom trenutku 35 posto zaposlenih su takođe civili. Druge armije imaju otprilike maksimalno jednu trećinu, pa i ispod te jedne trećine civila koji rade u vojsci.
U zdravstvu je u ovom trenutku 7.100 ljudi dobrovoljno napustilo zdravstvene institucije uz isplatu stimulativnih otpremnina. To se desilo prošlog meseca. Još 1.800 je na spisku čekanja koji žele da odu, međutim, Pokrajinska vlada im nije dozvolila u ovom trenutku odlazak. Mi ćemo razgovarati sa predstavnicima Pokrajinske vlade i verujem da ćemo moći da obezbedimo odlazak pošto ljudi dobrovoljno žele da napuste ove institucije u januaru 2006. godine.
Na ovaj način ulazimo u sledeću godinu sa negde oko 9.000 ljudi manje u zdravstvu nego što smo imali u prethodnom periodu, ali na bazi dobrovoljnih odlazaka. Što se tiče reforme zdravstva, ona će zapravo omogućiti da onima koji su ostali da rade plate mogu da rastu.
Osim što će im se plata povećati, kao i u svim drugim delatnostima po osnovu povećanja cene rada za 2006. godinu, mi ćemo izvršiti povećanje raspona u koeficijentima u zdravstvu s sadašnjih 1:1,75 : 3,5 na 4:2:1. Dakle, plata lekara će biti četiri puta veća od plate nekvalifikovanog radnika.
Naravno da je cilj da se i u narednim godinama dalje raspon povećava, jer potpuno je prirodno da napustimo uravnilovku koja je dugo vladala u svim službama, pa i u zdravstvu. Pojedinačni rast plata u sledećoj godini u zdravstvu se može očekivati na nivou od 25 do 30% za lekare i medicinske sestre, odnosno medicinske tehničare, kao i visokostručne ljude koji rade u zdravstvu u drugim službama.
Što se tiče javnih preduzeća, imali smo ograničenja rasta mase plate u jednom preduzeću na 7% u ovoj godini. To je motivisalo javna preduzeća da krenu sa programima dobrovoljnog prijavljivanja za odlazak iz njih. Tako 20.000 ljudi radi manje danas u osnovnim delatnostima javnih preduzeća nego pre godinu dana, pri čemu je 10.000 ljudi raspoređeno u tzv. sporedne delatnosti javnih preduzeća i te sporedne delatnosti sada se ubrzano pripremaju za privatizaciju. To su razni moteli, restorani i ostalo. Znači, 10.000 ljudi je otišlo dobrovoljno, uz stimulativne otpremnine, iz ostalih delatnosti javnih preduzeća.
Karakteristika oko zapošljavanja jeste da je u prvih osam meseci ove godine povećana stopa zaposlenosti u samostalnim delatnostima u Srbiji za 10%. Dakle, novina je da neki ljudi očito napuštaju državnu službu, javne službe, te odlaze u privatni sektor. Moguće oni koji su uzeli otpremnine. Mi smo radili analizu, recimo u zdravstvu. Mnogi su mislili da su zdravstvo napustili oni koji su pred penzijom. Međutim, ispostavilo se da su 2/3 onih koji su otišli od ovih 7.000 ljudi ispod 50 godina starosti, a što znači da imaju neki drugi posao čim su uzeli otpremninu. Sada će faktički raditi samo jedan posao.
Očito su radili i u državi su dobijali platu, i imali su privatnu praksu. Ovako se sada registrovani broj zaposlenih u samostalnim delatnostima u prvih osam meseci povećao za 10%.
Što se tiče budžeta za 2006. godinu, nakon analize osnovnih kretanja u ovoj godini, evo prilike da iznesemo osnovne postavke budžeta u 2006. godini. Prihodi u budžetu za 2006. godinu planirani su na iznos od 487,9 milijardi dinara, rashodi će iznositi 448,3 milijarde dinara, a što znači da se planira budžetski suficit od 39,6 milijardi dinara. Osim budžetskog suficita od 39,6 milijardi dinara očekuje se da se u sledećoj godini ostvare privatizacioni prihodi od najmanje 30 milijardi dinara.
Kao i prethodne godine, mi smo u budžetu dali konzervativnu procenu privatizacionih prihoda. Ako se sećate, u budžetu za ovu godinu predvideli smo da će privatizacioni prihodi biti 25 milijardi, a na kraju evo sada biće oko 40 do kraja godine.
Predviđamo ipak, radi opreza, da će najmanje 30 milijardi biti privatizacioni prihodi u narednoj godini.
Mi smo završili pregovore oko dva kreditna aranžmana sa Svetskom bankom i EU, tako da očekujemo da po osnovu tih linija, a radi se naime o poslednjoj tranši beskamatnog dugoročnog kredita Svetske banke po tzv. Ideo uslovima, kao i o makrofinansijskoj pomoći EU. Tu ćemo povući u sledećoj godini 6,6 milijardi dinara. Kada saberemo suficit koji nastaje kao razlika prihoda i rashoda u sledećoj godini, plus privatizacioni prihodi koji se planiraju, plus ovaj kredit, odnosno ova dva kredita u ukupnom iznosu od 6,6 milijardi dinara, ukupna sredstva na raspolaganju državi, republičkoj kasi, biće 76,1 milijarda dinara viška u odnosu na rashode.
Iz tog viška najpre će se izmiriti glavnica javnog duga. Glavnica javnog duga iznosi 39,4 milijarde dinara, a pri čemu najveći deo otpada na staru deviznu štednju, obaveze isplate duga prema penzionerima, zajam za privredni preporod, dakle domaća glavnica javnog duga je 32,4 milijarde, a glavnica spoljnog duga je 6,4 milijarde. Daleko veće obaveze imamo ka unutra nego ka spolja kada govorimo o otplati glavnice duga.
Takođe, iz budžetskog suficita finansiraćemo i različite razvojne programe, a pre svega to su programi stambenih kredita, kreditiranje izvoza pod povoljnim uslovima, mikrokrediti za samozapošljavanje, sredstva za podsticanje regionalnog razvoja i studentske stipendije, a ukupan iznos za ovaj program je 7,1 milijardi dinara. Tako da će na računu budžeta na kraju 2006. godine ostati 29,6 milijardi dinara. Ponavljam još jednom, 76,1 minus 39,4 minus 7,1 daje to stanje na kraju godine od 29,6 milijardi dinara.
Koje su osnovne karakteristike budžeta za 2006. godinu? Tri su osnovne karakteristike. Najpre, značajno smanjivanje javne potrošnje i, na trajnoj osnovi, iznos smanjivanja javne potrošnje 1,3% bruto domaćeg proizvoda. Kako biste lakše računali, 1% bruto domaćeg proizvoda je 20 milijardi dinara, a 1,3% bruto domaćeg proizvoda je 26 milijardi dinara.
Tri su osnovne stavke gde smanjujemo javnu potrošnju. Prvo, subvencije, a maltene sve subvencije osim poljoprivrede. Poljoprivredi ostaju i dalje visoke subvencije, ali smanjujemo subvencije za društvena preduzeća, jer cilj nam je da što pre završimo proces privatizacije, prema planu Ministarstva privrede on treba da se okonča do kraja sledeće godine i da se sve ponudi što je još preostalo na tenderu, odnosno aukciji, a eventualno da se tehnički dovrši u 2007. godini.
Do kraja sledeće godine bi trebalo sve što je preostalo od društvenih preduzeća da se ponudi u postupku tendera i aukcije, da bi se eventualno taj proces završio u 2007. godini. Ukidaju su izvozne subvencije, ali uvode se izvozni krediti.
Subvencije se ukidaju, jer su u suprotnosti sa pravilima Svetske trgovinske organizacije, a mi želimo da postanemo članovi ove institucije. Krenuli smo u pregovore u oktobru mesecu i očekujemo da do 2008. godine postanemo član Svetske trgovinske organizacije.
Smanjuju se subvencije RTS-u sa 2,3 na 1,5 milijardu dinara, a s obzirom da je u međuvremenu uvedena pretplata. Zatim, što se tiče drugih subvencija, u železnici je došlo do dobrovoljnog odlaska ove godine 3.385 zaposlenih i na osnovu toga relativan udeo budžeta, subvencija za železnicu, otpada u bruto domaćem proizvodu, iako se nominalno zadržava na istom nivou.
Dakle, subvencije su prva stavka gde se vrše uštede u javnoj potrošnji i 0,4% bruto domaćeg proizvoda ćemo uštedeti kroz različito smanjivanje subvencija.
Druga stavka biće značajno manji transferi organizacijama obaveznog socijalnog osiguranja. To je po osnovu toga što će fond zdravstva po prvi put ostvariti suficit od 10,1 milijardu dinara, a što znači da se sredstva koja su ranije bila planirana za pokriće deficita fonda zdravstva ne planiraju u ovom budžetu, nula je transfer Fondu zdravstva, jer će on i bez tog transfera imati suficit od 10,1 milijardi dinara.
Takođe, ušteda koja se pravi reformom u Fondu zdravstva iznosi 0,55% bruto domaćeg proizvoda. Ušteda se pravi na dva polja. Najpre, po osnovu ovog dobrovoljnog odlaska 9.000 ljudi, smanjuje se fond plata i njihova mesta se trajno ukidaju, odnosno najveći broj njihovih mesta se trajno ukida. Jedino će biti raspisan konkurs u decembru za prijem do 1.000 novih mladih lekara i medicinskih tehničara.
Taj prijem bi trebalo da se obavi do kraja januara sledeće godine, a što znači da 9.000 je napustilo i 1.000 se prima, 8.000 ljudi je trajno smanjenje zaposlenih u zdravstvu, a po osnovu toga se smanjuje fond plata u narednoj godini.
Napominjem još jednom, radi se o ljudima koji su dobrovoljno napustili zdravstvo. To su već učinili ove godine. Dakle, to nije planirano za sledeću godinu, već smo sada napravili tu uštedu, ali će se reflektovati u smanjenju fonda plata u narednoj godini, uz individualno povećanje plata u zdravstvu koje će biti veće od ostalih delatnosti, upravo zbog toga što je zdravstvo krenulo u ozbiljne reforme, a naš princip je - ko god krene u ozbiljne reforme, dobija neku vrstu nagrade za ono što je učinio.
Osim toga, reforma zdravstva podrazumeva i promenu načina finansiranja bolnica. Do sada su bolnice davale zahteve za finansiranje na osnovu prohteva, a ne na bazi stvarnog utroška materijala, odnosno stvarnog broja pacijenata koji se leče kod određenih lekara.
To sledeće godine mora da se promeni i da se pređe na princip da se finansiraju samo one bolnice i u meri koliko imaju pacijenata; što više pacijenata, veće finansiranje; što manje pacijenata - srazmerno manje finansiranje.
Isto tako, krenuće se u privatizaciju nekih nekretnina koje se sada ne koriste u dovoljnoj meri u zdravstvu, uključujući i neka banjska lečilišta. Ono što je Velika Britanija uradila u nameri da pogura racionalizaciju mreže zdravstvenih ustanova. Pre desetak godina Ministarstvo finansija Velike Britanije krenulo je da naplaćuje rentu za sve zgrade koje koristi Ministarstvo zdravlja. Mi nećemo ići tako radikalno, s obzirom da ministar zdravlja ima jako dobru saradnju sa Vladom. Nema potrebe da se na taj način, na neki način, motiviše da prodaje višak prostora, već će se jednostavno krenuti u racionalizaciju na osnovu programa koji se pravi.
Što se tiče treće stavke gde se vrši ušteda na javnoj potrošnji, to je generalno fond plata: 0,4% bruto domaćeg proizvoda.
Pre toga, zaboravio sam da kažem, dakle, u fondu zdravstva se vrši ušteda 0,55% bruto domaćeg proizvoda, ali se povećavaju transferi PIO-u poljoprivrednika za 64% zbog toga što smo odjednom nadoknadili ovo kašnjenje od 20,5 penzija, pa će transferi za Penzioni fond poljoprivrednika biti u sledećoj godini 64% veći nego u ovoj godini i iznosiše 15-tak milijardi dinara. To je značajno više nego u ovoj godini, što znači da se poboljšava materijalni položaj onih koji su do sada bili najugroženiji, jer imaju najniže prosečne penzije, a to su zemljoradnici penzioneri.
Što se tiče fonda plata u drugim delatnostima, ta ušteda se vrši po osnovu odlaska ovih 17.000 ljudi u ovoj godini, kako sam već pomenuo. U vojsci se, takođe, predviđa 20% manje ljudi na odsluženju vojnog roka i u vojnim školama, sa 17.000 ljudi u 2005. godini taj broj se smanjuje na 13.910. Oni ne dobijaju plate, kao što znate, međutim, smanjuju se materijalni troškovi koji su vezani za njihov boravak u armiji. U budžetu vojske predvideli smo tri puta više para za materijalno opremanje vojske nego u ovoj godini.
Druga karakteristika budžeta - bitno veće su javne investicije. Javne investicije u budžetu će biti 52% veće u odnosu na budžet 2005. godine, odnosno za 0,3% bruto domaćeg proizvoda.
Treća karakteristika budžeta je znatno veći razvojni deo budžeta. Navešću samo nekoliko primera: tri puta veća sredstva za stambene kredite, tri puta više za kreditiranje izvoza, dva puta više za regionalni razvoj, dva puta više za Fond za mlade talente.
Sada bih iskoristio priliku da naznačim najznačajnije javne investicije po sektorima. Već sam pomenuo, za opremanje vojske - tri puta više, dva i po puta više sredstava za građevinske objekte u vojsci.
U oblasti sporta planiramo značajne investicije u narednoj godini. Budžet Uprave za sport je duplo veći nego u ovoj godini. Planira se 612 miliona dinara za izgradnju različitih sportskih objekata, pri čemu će najviše sredstava ići za objekte na lokalu, van Beograda, dakle, za male terene, školske sale i ostale objekte - 330 miliona, a ove godine je bilo 200 miliona. Dakle, daleko više nego ove godine.
Zatim, izgradnja objekata za Univerzijadu 2009. godine - 220 miliona dinara. Potpuna rekonstrukcija bazena na Banjici - 62 miliona dinara. Republika je preuzela ovu obavezu, s obzirom da je grad Beograd više pažnje posvetio "Tašmajdanu". Pošto je Banjica po strani, odlučili smo da iz naših sredstava rekonstruišemo bazen na Banjici, od koga će biti koristi ne samo za Evropsko prvenstvo, već i za građane koji žive na ovom području.
Za sportske saveze, međunarodno takmičenje i sportske kampove - 740 miliona dinara je predviđeno u narednoj godini. Zatim, značajna sredstva za nagrade sportistima koji se vrate sa međunarodnih takmičenja sa zlatnim, srebrnim i bronzanim medaljama.
Ministarstvo prosvete, Uprava za sport će narednih nedelja predložiti Vladi da se usvoji poseban pravilnik o nagrađivanju, koji će fiksno odrediti nagrade, tako da neće zavisiti od mogućnosti budžeta, već će biti obaveza. Kada god neko osvoji medalju, značajna sredstva će dobiti, kao što su, recimo, naši vaterpolisti dobili 200.000 dolara ili evra, nisam sada siguran, za zlatnu medalju.
(Momir Marković, sa mesta: Šta je sa zatvorima?)
Vidim da gospoda radikali dobacuju vezano za izgradnju zatvora i KP domova. Za rekonstrukciju zatvora i kazneno-popravnih domova predviđeno je 311 miliona dinara investicija. Svakako da to, takođe, spada u značajne investicije, imajući u vidu da je potrebno poboljšati sigurnost kazneno-popravnih domova i zatvora, kako se ne bi dešavala bekstva, koja smo imali ove godine.
Međutim, jedna daleko lepša oblast je kultura. Za kulturu smo predvideli 6,4 milijarde dinara. To su zaista značajna sredstva za narednu godinu, pri čemu ključne stavke čine kapitalni projekti, pre svega rekonstrukcija Narodne biblioteke u Beogradu i rekonstrukcija Narodnog muzeja u Beogradu - po 40 miliona dinara za svaku od ovih institucija. Kao što znate, i Narodna biblioteka i Narodni muzej su, nažalost, uvek bili u zapećku i na kraju su tek dolazili na red. Konačno je došlo vreme da značajne investicije damo u ove kapitalne objekte, kao što su biblioteka i Narodni muzej.
Što se tiče izdavaštva, za otkup knjiga je predviđeno 140 miliona dinara, duplo više nego u ovoj godini, odnosno čak četiri puta više nego u originalnom budžetu za 2005. godinu, a za kapitalne izdavačke projekte - još dodatnih 15 miliona dinara.
Na taj način mi smo se, na neki način, odužili izdavačima knjiga koji su tražili da snizimo stopu PDV-a. Mi smo rekli da nema mogućnosti da se to snizi, ali da ćemo znatno više sredstava koristiti u budžetu za otkup knjiga. Najpre je napravljen dogovor da to bude 70 miliona, a za ovu godinu predviđeno je 140 miliona dinara za te oblasti.
Takođe, za održavanje dvorskog kompleska na Dedinju 135 miliona dinara. Za obnovu manastira Hilandar u narednoj godini planira se 115 miliona dinara. Kao što znate, mi svake godine dajemo između milion i milion i po evra za obnovu manastira Hilandar.
Podrška proizvodnji srpskog filma - 130 miliona dinara. To je program koji smo započeli ove godine.
Zatim, programi rekonstrukcije pozorišta u Srbiji. Za rekonstrukciju pozorišta u Subotici 30 miliona dinara; rekonstrukciju pozorišta u Nišu - 25 miliona dinara; rekonstrukciju pozorišta u Užicu - 15 miliona; za programske aktivnosti Narodnog pozorišta u Beogradu - 84 miliona dinara; za programske aktivnosti Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu - 48 miliona dinara; za rekonstrukciju lokalnih bioskopa - 90 miliona dinara; to su bioskopi u mestima gde privatni sektor nije aktivan i gde je potrebno pomoći; dakle, 90 miliona dinara plus jedan program koji po prvi put uvodimo, a to je isplata nacionalnih penzija za 100 istaknutih samostalnih umetnika u Srbiji.
Kao što znate, postojala je bojazan određene grupe samostalnih umetnika, uglavnom slikara, vajara i ostalih samostalnih umetnika, da će novi zakon o doprinosima pogoršati njihov materijalni položaj. Mi želimo da sa jedne strane ukažemo da je interes Vlade Srbije da se najistaknutiji samostalni umetnici posebno dotiraju iz budžeta, bilo da će biti uplaćivano 30.000 dinara mesečno na ime većih doprinosa, kako bi imali veće penzije u budućnosti, bilo da, ukoliko se nalaze u penziji, mogu da dobiju otprilike trostruku prosečnu penziju u jednom mesecu, kao dodatak na penziju koju inače već primaju. Naravno, izbor ovih samostalnih umetnika uradiće nezavisna stručna komisija van Vlade Republike Srbije.
Takođe, Ministarstvo vera je predvidelo značajna sredstva za rekonstrukciju verskih objekata, maltene sve ono što je Ministarstvo vera dobilo kao zahteve za popravku raznih verskih objekata, svih verskih zajednica, biće realizovano u potpunosti u celoj godini, dakle, 190 miliona dinara, 150 miliona za one objekte koji nisu pod zaštitom države i još 40 miliona za verske objekte koji su spomenici kulture i pod zaštitom su države.
Otvara se potpuno novi program, to su investicije za infrastrukturu u turizmu. Naime, ove godine značajan deo rasta društvenog bruto proizvoda će poticati upravo zbog rasta usluga.
Ove godine mi smo uspeli da imamo 40% više stranaca koji su boravili u Srbiji nego u prošloj godini, tako da od turizma možemo u budućnosti očekivati značajne prihode. Za sada su glavne destinacije za strane turiste koji dolaze u našu zemlju Beograd i Novi Sad, dakle, veliki gradovi. Međutim, Turistička organizacija Srbije, Ministarstvo trgovine i turizma, napravili su plan razvoja turizma u narednom periodu i locirali neka mesta gde bi se mogli dobiti značajni efekti, i to devizni, kao plod razvoja turizma u tim oblastima.
Naravno, sredstva su nam omogućila da za sledeću godinu izdvojimo 922 miliona dinara za turizam i to je dva i po puta više nego u 2005. godini. Ideja je da država investira u infrastrukturu, u komunalnu infrastrukturu na određenim lokacijama koje su stručnjaci za razvoj turizma odredili, a da onda na osnovu tih državnih investicija privatni sektor gradi restorane, hotele i sve ostale prateće objekte.
Za sledeću godinu odabrane su sledeće lokacije za investicije u vezi infrastrukture, i to su: Stara planina, Palić, Divčibare, Sokobanja, Golija, Vlasina i Kučevske planine u istočnoj Srbiji. Dakle, tu su zastupljene i planine, banje, svi regioni u Srbiji srazmerno, s tim da smo se rukovodili time da će se najviše investirati u one lokacije koje mogu najbrže da vrate sredstva.
Za izgradnju graničnih prelaza planira se oko pola milijarde dinara. Mi moramo konačno da uradimo granični prelaz i na hrvatskoj i na makedonskoj granici.
Što se tiče drugih investicija, to sam propustio da pomenem, najviše investicija će biti u oblasti poljoprivrede, dakle, 5,4, milijardi dinara za opremu u poljoprivredi, 3,5 milijardi za dugoročne i kratkoročne poljoprivredne kredite, pri čemu će dugoročni činiti najveći deo, a dve milijarde za podršku razvoja sela, dakle, za pomoć seljacima da izgrade neke pomoćne objekte i da poboljšaju svoj položaj.
Želeo bih da kažem da je do današnjeg dana oko dve milijarde dinara iz budžeta za 2005. godinu već plasirano u dugoročne poljoprivredne kredite i 1.400 poljoprivrednika je dobilo dugoročne poljoprivredne kredite, i to je vrednost od 24 miliona evra. Dakle, ove godine 24 miliona evra je plasirano već u dugoročne poljoprivredne kredite, a do kraja godine se planira da još 250 poljoprivrednika dobije kredite, jer su im odobreni i treba da se puste sredstva iz preostalog budžeta za ovu godinu.
Što se tiče drugih investicija, u zdravstvu se planira 2,4 milijarde investicija za zgrade i opremu iz budžeta, ali kao što ste videli u planu budžeta predlažemo i zaduživanje kod Evropske investicione banke za modernizaciju kliničkih centara u Beogradu, Nišu, Kragujevcu i Novom Sadu.
Što se tiče prihoda budžeta, kao što sam rekao, oni će iznositi 487,9 milijardi. Najznačajniji prihod će biti i ove godine prihod od PDV-a, ukupno 52% ukupnih prihoda će se ostvariti od PDV-a.
Dakle 17,8% ukupnih prihoda će se ostvariti od akciza, 12,8% od poreza na dohodak, 9,8% prihoda od carina, 4,6% od neporeskih prihoda, 2,3% od poreza na dobit.
Ova projekcija prihoda je urađena uz pretpostavku nepromenjenih poreskih stopa. Dakle, ne predviđa se u sledećoj godini izmena nijednog poreskog zakona koji bi imao efekat u narednoj godini, već se predviđa predlaganje zakona o sintetičkom porezu na dohodak građana, ali koji bi počeo da važi od 1. januara 2007. godine i koji bi smanjio stopu poreza na dohodak građana.
Takođe, planiramo da u drugoj polovini sledeće godine predložimo izmenu Zakona o doprinosima, gde bismo smanjili stopu doprinosa za zdravstvo kako bi se ukupno opterećenje plata porezima i doprinosima smanjilo onako kao što sam i vama, gospodo narodni poslanici, obećao na početku svog mandata.
Želeo bih da izvršim rekapitulaciju strukture javnih rashoda u 2006. godini u odnosu 2005. godinu.
Ukoliko budžet podelimo u nekoliko krupnih celina, možemo videti sledeće tendencije. Dakle, u budžetu za 2006. godinu u odnosu na budžet za 2005. godinu smanjuje se učešće fonda plata ljudi koji rade u državnoj upravi, prateći materijalni troškovi, subvencije se značajno smanjuju, transfer u organizacijama obaveznog osiguranja takođe se smanjuje zbog suficita u zdravstvu, transferi u ostalim nivoima vlasti smanjuju se
zbog toga što se štedi u budžetu plata vojske, zbog ovog odlaska koji sam pominjao u ovoj godini koji je već izvršen i to je pet stavki gde imamo smanjenje u rashodima, odnosno u strukturi rashoda u odnosu na budžet u 2005. godini.
Na tri stavke imamo povećanja - javne investicije, razvojni programi i, nažalost, otplata dugova. Za otplatu dugova u ovoj godini mi smo utrošili 43,3 milijarde, a u sledećoj treba da utrošimo 62 milijarde dinara. To je upravo zbog toga što uključujemo i vraćanje nekih dugova iz prethodnog perioda. Dakle, domaći dug je naglo sada porastao i zbog toga što su se stvorile mogućnosti za njegovo servisiranje.
Ova struktura budžeta je bukvalno ono što je na neki način model pravljenja budžeta, samo što bi bilo još bolje kada bi javne investicije bile još veće. Dakle, ono što nedostaje ovom budžetu jesu još veće javne investicije.
Naš cilj je da kroz ovo trajno smanjenje javne potrošnje i kroz rast bruto domaćih proizvoda i u narednoj godini stvorimo osnov da dalje povećavamo ovaj kapitalni deo budžeta.
Međutim, ovo je prvi put da smo uspeli da povećamo kapitalni deo budžeta još od 2004. godine i zbog toga mislim da konačna struktura budžeta ide u dobrom pravcu, mada svakako da može biti još bolja ako bi kapitalni deo bio još veći, jer to je ideal.
Ideal je da u državi radi samo onoliko ljudi koliko je zaista potrebno i da ljudi što manje plaćaju poreze i doprinose da ih izdržavaju, a da najveći broj ljudi radi u privatnom sektoru gde država ne doprinosi, već im samo stvara uslove da oni stvaraju svoj dohodak. Dakle, upravo to i radimo, pokušavamo da smanjimo javnu potrošnju, da bi otvorili veći prostor privatnim investicijama.
Ima još jedna važna stvar, koju sam želeo da kažem vezano za strukturu rashoda. Kada pominjemo budžet plata, moram da kažem da se Republička vlada ponašala prilično racionalno u ovoj godini, jer je 3.000 ljudi napustilo Vladu do jula, te je smanjenje od 10% ostvareno.
Međutim, dogodio se rast i probijanje mase plata u lokalnim samoupravama. Lokalne samouprave su imale rast plata u ovoj godini 30%, što je daleko više od svih drugih oblasti i svih drugih delatnosti.
Zbog toga se članom 19. ovog zakona uvodi i ograničenje rasta plata u lokalnim samoupravama i to u iznosu do 9% u odnosu na iznos mase plata koja je isplaćena u oktobru za septembar.
Drugim rečima, masa plata koja je na lokalu isplaćena na ime septembarske plate, a isplata je izvršena u oktobru, to je polazna osnova. Ta masa se može u narednoj godini uvećati maksimalno do 9% za sve lokalne samouprave.
Gradovi i opštine će biti dužni, prema ovom članu 19, da podnose izveštaj Ministarstvu finansija o platama isplaćenim u prethodnom mesecu najkasnije do 15. u tekućem mesecu, počevši od januara 2006. godine.
Takođe, u skladu sa Zakonom o budžetskom sistemu, ukoliko gradovi i opštine ne planiraju u svojim odlukama o budžetu za 2006. godinu i ne izvršavaju ukupna sredstva za isplatu na ovaj način kao što sam objasnio, Vlada može obustaviti privremeno transfer lokalnim samoupravama, dok se visina sredstava za plate ne uskladi sa ograničenjem iz stava ovog člana.
Drugim rečima, mi smo uspeli da kontrolišemo masu plata u Vladi, u javnim preduzećima, u svim javnim službama. Jedini sektor koji je potpuno bio van kontrole, radi se o sprovođenju makroekonomske politike oko plata, to su lokalne samouprave.
Nemam ništa protiv da se cene komunalija usklađuju, jer znam da mnoge cene nisu ekonomski racionalne, ali nije dopustivo da se poveća cena komunalija u nekim lokalnim sredinama, a da onda najveći deo ide u isplate zarada, ili za otvaranje novih radnih mesta, a isti posao može da obavlja daleko manje ljudi.
Ako idemo na racionalizaciju u zdravstvu, u obrazovanju, u državi, u Vladi, onda mora da se vodi računa i o lokalu. Mi ne možemo i ne želimo da se mešamo u nezavisnost lokalnih samouprava, ali ćemo kroz ograničenje mase plata odrediti politiku, koja će onda morati da se poštuje.
Drugim rečima, lokalne samouprave mogu imati individualno i veći rast plata od 9%, ali samo ukoliko racionalizuju broj zaposlenih.
Drugo, ne moraju ni jednog radnika da otpuste, ali to znači da će moći da imaju rast plata samo 9%. Dakle, mi se u to nećemo mešati, svaka lokalna samouprava treba da odluči šta je bolje. Na taj način mi po prvi put u 2006. godini uspostavljamo kontrolu nad svim parametrima makroekonomske politike, jer nikada do sada, a vi se sećate, nismo razgovarali o budžetu Fonda zdravstva ovako detaljno kao sada, ni o ovim drugim fondovima socijalnog osiguranja, o nivou lokalne samouprave.
Po prvi put imamo mogućnost da posmatramo konsolidovani bilans javne potrošnje i to jeste neki napredak koji se dešava u samoj metodologiji rada Ministarstva finansija.
Sada bih vam izneo i podatke o stanju, odnosno o prihodima i rashodima budžeta fondova socijalnog osiguranja, jer do sada nisam to činio, niti se sećam da su prethodni ministri finansija to činili. Uglavnom ti budžeti i fondovi su usvajani onako, bez neke prevelike rasprave.
Najpre, krenuću od prihoda i rashoda onih fondova koji će ostvariti suficit u narednoj godini.
Što se tiče Fonda zdravstva, planiraju se prihodi Fonda zdravstva od 114 milijardi dinara, a rashodi će biti 103,8 milijardi dinara, suficit je 10,15, oko 10 milijardi dinara. Fond penzioni samostalnih delatnosti, oni će imati suficit od 2,9 milijardi dinara u narednoj godini.
To je fond koji čine samostalni privrednici i oni jako dobro uplaćuju doprinose i imaju suficit već poslednjih par godina. Međutim, radi se o relativno malom fondu. Ukupni prihodi ovog fonda su procenjeni na 11,9 milijardi, izdaci 8,9 milijardi, pa je onda suficit negde oko tri milijarde dinara, 2,9, zbog decimala nisam zaokružio. To su dva fonda koja će imati suficit u budžetu.
Osim toga, suficit će imati i republički budžet 39,6 milijardi i lokalna samouprava, ovoga puta planiramo da to bude oko dve milijarde, mada ove godine očekujemo da će biti čak devet milijardi suficit lokalnih samouprava.
Što se tiče drugih fondova, oni još uvek imaju deficit, tako da će taj deficit biti pokrivan transferima iz budžeta Republike Srbije.
Najpre penzioni državni fond će imati sledeće godine deficit od 84 milijarde dinara i toliko će iznositi transfer iz budžeta, kako bi u potpunosti pokrili taj deficit i obezbedili 12 isplata penzija u narednoj godini na ovako uvećanoj osnovi kao što su sada i naravno uz zakonska usklađivanja koja slede.
Ukupni deficit državnog penzionog fonda će iznositi u sledećoj godini 4,55% bruto domaćeg proizvoda. Raste bruto domaći proizvod, tako da se polako smanjuje učešće deficita u ukupnom bruto domaćem proizvodu, što jeste bio cilj reforme penzionog sistema. S druge strane, jedna trećina ukupnih prihoda penzionog državnog fonda će dolaziti direktno iz budžeta, a dve trećine od doprinosa koje će fond sam prikupljati. To jeste poboljšanje pozicije fonda PIO zaposlenih, s obzirom da se sada više sredstava relativno ostvaruje od doprinosa u narednoj godini, nego što su ove godine to činili.
Što se tiče fonda zemljoradnika, odnosno poljoprivrednika, planira se transfer od 15,6 milijardi dinara, da bi se pokrio deficit u tom fondu. Nažalost, samo 10% svih prihoda fonda zemljoradnika dolazi od doprinosa, a 90% dotira budžet Srbije, pokriva deficit u Fondu zemljoradnika, plus imamo povećanje, i apsolutno i relativno, kako god hoćete, izdatak za zemljoradničke penzije. Ukupno transfer će iznositi 15,6 milijardi, a sam fond će imati ukupna primanja od 17,5 milijardi, od toga 15,6 iz budžeta. Znači, od 17,5 milijardi, koliko će prihodovati Fond penzioni zemljoradnika, čak 15,6 će dolaziti iz republičkog budžeta.
Konačno, Nacionalna služba za zapošljavanje ima prihode planirane na 21,3 milijarde dinara, pri čemu će 50% biti punjeno iz doprinosa, a 50% iz transfera, tako da će transferi iznositi 10,8 milijardi dinara Nacionalnoj službi za zapošljavanje.
Naravno, ova sredstva će se koristiti za naknade za nezaposlene, kao i milijardu i 300 miliona dinara je planirano za aktivne mere na tržištu rada. To je program koji je i ove godine imao milijardu dinara, ali preko toga i za sledeću godinu planiramo mikrokredite za samozapošljavanje u iznosu od milijardu dinara.
Propustio sam da kažem, kada smo govorili o ravnomernom regionalnom razvoju, da će u narednoj godini program za zapošljavanje u regionima Kragujevac, Bor i Vranje biti proširen i na druge opštine i da smo udvostručili sredstva u odnosu na ovu godinu.
Mislim da polako ulazimo u fazu razvoja, kada moramo da napravimo ozbiljne kriterijume za indikatore nerazvijenosti regiona, kako bi prešli sa subvencionisanja preduzeća na subvencionisanje regiona. To jeste praksa i svih zemalja u EU.
Konkretna preduzeća se ne mogu subvencionisati. Kod nas će to trajati još naredne dve godine, ali se zato mogu nerazvijeni regioni subvencionisati, to rade i sve druge zemlje, da bi se razvoj unapredio.
Što se tiče transfernih sredstava u lokalnim samoupravama, ona se planiraju na 15,4 milijarde dinara. Iznosila su 13,8 u prethodnoj godini. Mi ćemo taj zakon o raspodeli transfernih sredstava predložiti Skupštini na prvoj narednoj sednici. Ostaje nam da postignemo dogovor sa Stalnom konferencijom gradova i opština.
Moram da kažem da se sećam svog obećanja, koje sam dao pre godinu dana sa ove govornice, da ćemo do marta napraviti novi zakon o finansiranju lokalne samouprave, ali smo se dogovorili da taj zakon, faktički, koncipira Stalna konferencija gradova i opština, da se mi sa republičkog nivoa ne bi mešali u kriterijume za raspodelu i kako bi samom lokalu dopustili da taj zakon napravi.
Taj zakon u nacrtu jeste napravljen, doduše, ne u martu ove godine, već je završen negde krajem leta. Međutim, gospoda iz Stalne konferencije gradova i opština nisu napravila simulaciju. Onog časa kada smo pustili simulaciju tog zakona na stvarne podatke, došli smo do nekih podataka koji su verovatno potpuno suprotni od onoga što su želeli oni koji su pisali zakon.
Verujem da je najrealnije da za ovu godinu mi transfere opštinama linearno uvećamo u odnosu na transfere koji su bili prošle godine ili, ukoliko se vi drugačije dogovorite, odnosno Stalna konferencija gradova, da se naprave neki kriterijumi.
Primera radi, na sastanku koji smo imali, Zaječar se žalio da dobija znatno manje sredstava u odnosu na Bor, a imajući u vidu broj stanovnika. Onda je njihov predstavnik, koji je učestvovao u radnoj grupi za izradu zakona, dao parametre na osnovu kojih bi taj transfer bio još manji u odnosu na Bor, tako da su podaci takvi da ne verujem da će sama Stalna konferencija gradova i opština na kraju prihvatiti da predloži taj zakon.
Inače, spreman sam da ga samo tehnički stavim na Skupštinu, a da se on, eventualno, ovde raspravlja i izglasa. Dakle, nemam nikakvih pretenzija da se mešam u izradu zakona o kriterijumima za raspodelu sredstava lokalnih samouprava. Ono što je moja obaveza, kao ministra finansija, jeste da odredim ukupnu masu sredstava i moguće je da onda bude 15,4 milijarde. Kako će se to raspodeliti, ako nema dogovora među samim opštinama, onda ćemo iste kriterijume linearno uvećati za isti procenat svima, uz neke eventualne korekcije za one opštine koje su imale deficite u ovoj godini, ove manje opštine, tako da na taj način izvršimo izravnanje.
Definitivno, bilo je danas reči i na Odboru za finansije, postoji potreba da se mnogo dublje razmišlja vezano za uravnoteženje regionalnog razvoja, jer je činjenica da se veliki centri daleko brže razvijaju. Ne bih rekao da su to samo Beograd, Novi Sad i Niš, rekao bih da su to i neki drugi gradovi.
Ima puno gradova, manjih opština koje moraju na drugi način da se podstiču, jer ako pustimo samo tržište, nećemo moći da postignemo ciljeve ravnomernog razvoja.
Želeo bih nešto da kažem i o javnom dugu Republike Srbije, s obzirom da je bilo ranije puno reči da Srbiji preti dužnička kriza. Vidite i sami, iako je tačno da se iznos javnog duga povećava i da više opterećuje budžet nego prošle godine, u strukturi rashoda čak dva i po procentna poena su veći rashodi za otplatu javnog duga u 2006. u odnosu na 2005.
Želeo bih da kažem da je naš nivo javnog duga tri puta manji nego što je bio pre pet godina i na dan 31. avgust 2005. godine iznosi ukupno 9,7 milijardi evra ili 11,9 milijardi dolara. Dakle, stanje javnog duga, to je ono što država duguje, bez privatnog duga, jer država za privatni dug ne garantuje, jeste 9,7 milijardi evra krajem avgusta ove godine.
Od toga, unutrašnji dug, obaveze prema našim građanima, čini 3,9 milijardi evra, spoljni dug 5,4 milijardi evra i garancije, to je takođe spoljni dug, 0,4. Dakle, mogli bi da kažemo da je spoljni dug 5,8, a domaći 3,9 milijardi evra.
Međutim, otplata duga u 2006. godini ima drugačiju strukturu, jer otplata spoljnog duga više dospeva u nekim narednim godinama, s obzirom da smo reprogramirali i imamo neke grejs periode, tako da se otplata spoljnog duga povećava u nekom narednom periodu. Sledeće godine od ove 62 milijarde otplate duga, 35,2 će ići na otplatu domaćeg duga, a 26,8 milijarde na otplatu spoljnjeg duga.
Što se tiče strukture, već sam rekao, najviše domaćeg duga ide za otplatu stare devizne štednje. Rekao sam 270 miliona evra, ispraviću se, 246,5 miliona evra, devet miliona evra za zajam za privredni preporod Srbije.
Dospeva nam još jedan dug, to su obveznice Narodne banke Srbije, koje su reprogramirane na period od pet godina. Dospeva nam čak tri milijarde glavnice i dospeva nam kamata koja je simbolična.
Dakle, najveći domaći dugovi koje ćemo otplaćivati naredne godine su stara devizna štednja, zajam za privredni preporod i obveznice NBS. Zapravo, to je dug po osnovu kredita iz primarne emisije koji je prethodna Narodna banka odobravala Vladi Srbije. Došlo je vreme da Vlada vrati dug NBS. Kao što znate, donet je zakon kojim su te obaveze reprogramirane do 2010. godine. Međutim, prva naplata stiže krajem sledeće godine, 31. decembra sledeće godine. Mi smo uneli to u plan otplate dugova.
Što se tiče stare devizne štednje, oko 97% štediša je već isplaćeno. To su svi oni koji su imali manje ili srednje uloge. Ostale su tzv. srednje i krupnije štediše.
Oni koji imaju ostatak štednje, ono što im je ostalo nakon isplata, do 10.000 evra, njima će biti sledeće godine isplaćeno 546 evra. Oni kojima je ostalo 100.000 evra, moći će da računaju na 6.110 evra, a oni retki koji imaju milion evra - 61.750 evra će imati isplatu u narednoj godini.
Inače, tzv. prinos na obveznice stare devizne štednje je spao u poslednje tri godine sa 20 i nešto procenata na svega 4-5% godišnje, što znači da se uspostavilo poverenje i da, zbog toga što država redovno, 31. maja svake godine, vraća onoliko koliko je zakonom određeno, pao je prinos na obveznice stare devizne štednje, što je dobar pokazatelj.
Dame i gospodo narodni poslanici, na kraju bih želeo da vam zahvalim na pažnji, da kažem da je Srbija imala teške dane od 2000. naovamo u procesu tranzicije. Svaka zemlja koja je išla u tranziciju imala je problema.
Međutim, pogledajte, najteži deo reformi je iza nas. To sada mogu krajnje otvoreno da kažem. Najteži deo nužnih reformi, često vole političari da kažu - reforme koje bole, to je iza nas. Sve što je bilo najteže prošlo je zaključno sa ovom godinom. Ovo što je sada ostalo, naravno, jeste dalje strukturno prilagođavanje, ostalo je još preduzeća koja su u društvenom vlasništvu. To treba završiti do kraja. Međutim, problem je daleko manji nego što je bio.
Konačno, mi sada, sa smanjenjem javne potrošnje, sa ovim budžetskim suficitom i suficitom u fondu zdravstva, stvaramo osnove za dodatno smanjenje poreza i doprinosa. Najrealnije je da će to biti usvojeno tokom sledeće godine, a da počne da važi od 1. januara 2007. godine, kako bi imali još povoljnije uslove za ulaganja.
Ono što jeste dobro, bez obzira ko je iz koje stranke, želeo bih da kažem da je Srbija ponovo krenula. Tačno je da smo izgubili u prethodnoj deceniji korak sa nekim našim dojučerašnjim konkurentima, ali siguran sam da možemo, možda ne tako brzo, ali možemo da ih stignemo. Pre svega, mislim na Hrvate, oni su nam najveći konkurenti u regionu.
Što se tiče naše pozicije, sve više stranih kompanija otvara regionalne centre u Srbiji. Imamo nekoliko velikih američkih kompanija koje su premestile svoje regionalne centre iz regije Balkana u Beograd, kao što je "Coca cola", kao što je "Ball Packaging", "Microsoft", koji je otvorio četvrti razvojni centar u svetu baš u Beogradu, što znači da imamo puno inteligentne tehničke radne snage i inženjera, jer oni su pre toga otvorili samo razvojne centre u Americi, u Kini, u Indiji.
Znate da su Kina i Indija zemlje sa najbržim razvojem u poslednjim godinama, uključujući, eventualno, neke zemlje bivšeg Sovjetskog Saveta, kao Rusija i Ukrajina.
Definitivno mislim da imamo šansu da ono što smo oduvek učili da Srbija ima dobar geostrateški položaj, da konačno počnemo da koristimo u ekonomskom smislu, u uslovima kada imamo mir u našoj zemlji.
Dakle, zaista očekujem da imamo konstruktivnu raspravu o budžetu. Nadam se da će većina vas ipak podržati ovaj budžet. Uveren sam da je ovo još jedan korak napred u odnosu na budžete koje smo usvajali u prethodnim godinama.
Očekivao sam da ćemo ovde imati jednu stručnu raspravu o budžetu. Naravno, želeo bih da iskoristim priliku samo da odgovorim na dva pitanja. Jedno pitanje je gospodin Matić postavio i drugo je ono što ste govorili.
Pitanje koje je postavljeno meni, kao ministru finansija, bilo je vezano za dividende javnih preduzeća i uplate u budžet. Ove godine smo oko 5 milijardi dinara naplatili dividendi od različitih javnih preduzeća, NIS-a, Telekoma, Aerodroma Beograd, Kontrole leta i nešto malo "Službenog glasnika". To su javna preduzeća koja su ostvarila pozitivno poslovanje u tom obimu da smo imali prostora da, kao i u svim drugim državama, tražimo da se jedan deo njihovog profita uplati i u budžet. To je inače uobičajena praksa. Planiramo i u sledećoj godini da od ovih preduzeća koja su profitabilna takođe naplatimo.
Što se tiče Mobtela, kao što znate, PTT je ponudio gospodinu koji se predstavio kao novi suvlasnik u Mobtelu, gospodinu Martinu Šlafu, jedan protokol koji podrazumeva da se odnosi između PTT i novog suvlasnika uređuju na odgovarajući način, ali da bi se uopšte krenulo u zajednički rad i formirao zajednički upravni odbor, preduslov je da se u decembru uplati ceo dug po osnovu neisplaćenih dividendi koje su utvrđene u knjigama kompanije. Taj dug je 2,1 milijarda dinara ili to je negde oko 28 miliona evra. To je dug bez kamate, to je osnova, glavnica duga.
Što se tiče toga da li će se to i kada naplatiti, videćemo već u narednom mesecu. Ukoliko se ne postigne sporazum o plaćanju ovih dividendi, onda će država tužiti novog suvlasnika i onda će se ubrzati proces za izdavanje treće licence novom mobilnom operateru.
Ono što je sigurno i vezano za državno učešće u Mobtelu, biće prodato na međunarodnom tenderu, ali tek nakon okončanja arbitraže u Cirihu.
Toliko što se tiče ovih dividendi. Dakle, dividende se naplaćuju od javnih preduzeća koje imaju profit, naplaćivaće se od Mobtela i taj dug bi mogao da se naplati možda u decembru, a opet to ne zavisi samo od jedne strane, već od obe. Ukoliko to ova strana ne bude prihvatila, onda će država morati da ide sa oštrijim merama prema novom suvlasniku.
Takođe, sada nešto što ste pitali i što nema nikakve veze sa budžetom, nikada niti sam bio prijatelj sa Bogoljubom Karićem, niti ću ikada u životu biti čak ni poznanik, a kamoli prijatelj Bogoljuba Karića.
Za razliku od nekih koji menjaju mišljenja, čas misle jedno, čas drugo, makar ste mene upoznali da ono što jednom prema nekome pomislim i upoznam, ne mogu nikada promeniti. U Japan nismo putovali zajedno. U Japanu je gospodin Karić, to sam video iz medija, boravio privatno. Čovek je iz privatnog džepa platio put, sastao se privatno s kim se sastao, nije imao nijedan zvanični susret.
Što se tiče mog puta, tamo sam boravio na poziv ministra finansija Japana. Prvi sam ministar finansija iz Srbije koji je ikada imao susret sa japanskim ministrom finansija, a Japan je druga svetska ekonomska sila. Sa svim ovim institucijama, sa kojima sam imao razgovor, a to su ministar finansija Japana, Japanska banka za međunarodnu saradnju, Japanska institucija za izvoz, kompanije "Tojota", "Japan Tobaco", "Micui" i ostale. Niko od njih nije uopšte pominjao Bogoljuba Karića.
Dakle, to što je on prikazao na svojoj televiziji, to je bio njegov doživljaj lični o Japanu. Ali, on tamo nije zvanično boravio, niti se vodi da je uopšte posetio Japan. To je isto kao kada vi odete negde u privatno u posetu, imate pravo na to, ali to se uopšte ne može porediti.
Tamo se uopšte nismo sreli. Prema novinskim izveštajima, on je napustio Japan u ponedeljak, a ja sam došao u nedelju popodne, uopšte se nismo videli, niti sreli.
Takođe, čak ga ambasador nije zvanično primio, kao što je rekao na svojoj televiziji, već je ambasador bio na japanskoj strani. No, to su pitanja za njega.
Vreme ide, vreme prolazi, rekao sam - dok sam taj koji jesam, niti ću se ikada družiti sa Bogoljubom Karićem, niti ću sa njim praviti ikakvu političku koaliciju.
Drugim rečima, nikada ni u kakvoj vladi sa njim neću sedeti, jer ljudi koji su od naroda 90-tih godina tolike pare uzeli i obogatili se na tako lak način nikada meni ne mogu biti prijatelji. Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je zakon o duvanu. Kao što znate, ovo je inovirana verzija, jer je pre dve godine Skupština Srbije usvojila Zakon o duvanu. Međutim, imajući u vidu da postoji potreba da se uskladimo sa standardima EU u oblasti proizvodnje i prometa duvana i duvanskih proizvoda, mi smo kao nadležno ministarstvo predložili nov zakon o duvanu.
Najvažnije novine u ovom zakonu su, pre svega, sa fiskalnog aspekta. Mi uvodimo obavezu vođenja registra proizvođača, obrađivača duvana, proizvođača duvanskih proizvoda, trgovaca na veliko duvanskim proizvodima, uvoznika i izvoznika duvana i duvanskih proizvoda, vođenje evidencionog lista o trgovcima na malo duvanskim proizvodima, kao i o fizičkim licima proizvođačima duvana, kako bi se tačno utvrdilo ko sve u oblasti koja je vezana za uzgajanje i promet duvana učestvuje i kako bi se imala bolja evidencija za naplatu odgovarajućih fiskalnih prihoda.
Takođe, drugi važan aspekt: ovaj zakon treba da obezbedi da prihodi od akciza na duvanske prerađevine, koji su u periodu januar - oktobar 2005. godine iznosili 14,5 milijardi dinara, budu stalni i da omoguće redovno finansiranje javnih rashoda Republike Srbije.
Inače, po osnovu naplate akciza na duvanske prerađevine u ovoj godini je ostvaren prihod 34% veći u odnosu na isti period prošle godine, pri čemu je značajno porasla naplata akciza na domaće cigarete, imajući u vidu da je povećana proizvodnja u DIN i DIV, dok je istovremeno značajno smanjen uvoz cigareta iz inostranstva.
Dakle, fiskalni aspekt jeste jedan od razloga zašto donosimo novi zakon o duvanu.
Međutim, ovaj zakon sveobuhvatno reguliše i sve procedure koje su vezane za proizvodnju, obradu i promet duvana i duvanskih proizvoda. Takođe, on sprečava nelegalnu proizvodnju i promet duvana, kako bi se sprečilo sivo tržište.
Kao što znate, u ranijem periodu Srbija je imala značajno sivo tržište duvanskih proizvoda. Sada spadamo u zemlje koje imaju najmanji obim sive ekonomije u oblasti duvanskih proizvoda u regionu. Taj broj se može meriti nekim procentom, jedan do dva posto ukupnog prometa je maksimalno na sivom tržištu, što je drastično manje u odnosu na onaj period pre desetak godina.
Takođe, ono što je novina u ovom zakonu, zakon obezbeđuje finansijska sredstva za realizaciju programa za sprečavanje bolesti koje nastaju konzumiranjem duvanskih proizvoda, kao i obavezu proizvođača duvana da koriste ambalažu sa odgovarajućim vidljivim oznakama koje označavaju štetnost pušenja.
Naime, sada ću izneti nekoliko detalja iz ovog zakona, pre svega što se tiče efekata vezanih za zaštitu zdravlja naših građana. Mi uvodimo poseban dodatni dinar na svaku akciznu markicu koja se izdaje u promet, čime ćemo obezbediti milijardu i 100 miliona dinara u narednoj godini. Ta sredstva će se iskoristiti za preventivne programe za sprečavanje bolesti koje su posledica konzumiranja duvanskih proizvoda. Dakle, to je novina u zakonu o duvanu.
Svaki proizvođač, odnosno uvoznik cigareta biće dužan da uplati jedan dinar po svakoj paklici cigareta na osnovu podnetog zahteva za izdavanje akciznih markica. Dakle, svaka akcizna markica - jedan dinar za sprečavanje štetnih posledica pušenja po zdravlje ljudi. Taj novac, a to je milijardu i 100 miliona dinara, planirano za budžet za 2006. godinu, biće transferisan u posebni budžetski fond pri Ministarstvu zdravlja, ali će prema ovom zakonu taj novac moći da se koristi isključivo za realizaciju preventivnih programa za sprečavanje ovih bolesti koje su posledica pušenja.
Osim toga, kako bismo smanjili štetne posledice prekomernog konzumiranja duvanskih proizvoda, ovim zakonom uvodimo pravila koja već važe u zemljama EU, a to je obaveza svih onih koji stavljaju u promet i proizvode cigarete da imaju odgovarajuće natpise na tim paklicama koji će upozoravati građane na štetne posledice pušenja.
Konkretno, sa jedne strane paklice će biti opšte upozorenje koje glasi – pušenje ubija, duvanski dim šteti ljudima i vašoj okolini, s tim što će postojati sa druge strane paklice i posebna upozorenja koja će se menjati kvartalno i glase – pušenje izaziva rak pluća, rak usne, rak jezika, rak glasnih žica i drugo, deca pušača češće boluju od astme, upale grla i srednjeg uha.
Obaveza je po ovom zakonu da tekst opšteg upozorenja mora zauzeti najmanje 30 posto prednje strane pakovanja, a tekst posebnog upozorenja najmanje 40 posto poleđine pakovanja, što znači da će to morati biti krupna slova koja će biti sa prednje strane na 30 posto cele površine kutije, a na 40 posto sa zadnje strane.
Takođe, zakonom je zabranjena upotreba teksta - lak, ultra lak, blag i drugo na srpskom jeziku, pa i na drugom jeziku, kojim bi se sugerisalo da je taj proizvod manje štetan od ostalih duvanskih proizvoda.
Obeležavanje ovih proizvoda na ovaj način vršiće proizvođači i uvoznici duvanskih proizvoda i postoji obaveza da svako pakovanje cigareta mora da sadrži podatke o katranu, nikotinu i ugljen-monoksidu koji će morati da se smanje od 1. januara 2006. godine do 1. januara 2011. godine do nivoa od 10 miligrama katrana, jednog miligrama nikotina i 10 miligrama ugljen-monoksida po cigareti.
Nažalost, sada su te količine koje su sadržane u našim cigaretama veće i mi moramo da vodimo računa, ovo je preporuka Ministarstva zdravlja, kako bi Ministarstvo finansija... Odnosno, ono je već sve to ugradilo u tekst zakona, a u skladu je sa standardima koji važe u zemljama EU.
S obzirom da mi očekujemo da ovaj zakon bude usvojen na ovoj sednici, predvideli smo da proizvođači budu u obavezi da na ovaj način obeležavaju pakovanja cigareta počevši od 1. januara 2007. godine. Dakle, daje se godinu dana vremena kako bi se pripremile nove ambalaže, nove paklice, kako se ne bi stvarali gubici, jer je to ipak postupak koji zahteva odgovarajuću vremensku pripremu.
Još jednom ponavljam, na ovaj način smanjiće se štetan uticaj duvanskih proizvoda na zdravlje ljudi, a prikupiće se dodatnih 1,1 milijardu dinara po osnovu ovog dinara na svaku akciznu markicu, čime će se kupovati oprema za domove zdravlja u celoj Srbiji, pa i za druge preventivne mere. Na ovaj način, faktički, pušači će dobrovoljno platiti jedan dinar više za ovu akciznu markicu, kako bi se smanjili štetni efekti pušenja.
Ovaj zakon takođe predviđa ukidanje Agencije za duvan i umesto nje formiranje uprave za duvan pri Ministarstvu finansija, pri čemu će uprava, a to je dato u prelaznim i završnim odredbama, preuzeti zaposlene iz sadašnje agencije, kao i arhivu, svu opremu i sredstva za rad, s tim što će do donošenja novih podzakonskih akata koji su propisani ovim zakonom biti primenjivani podzakonski akti koji sada važe, a doneti su po osnovu sada važećeg Zakona o duvanu, pri čemu je i taj prelazni rok ograničen.
Dakle, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu zakona mora da prestane sa radom Agencija za duvan i formira se uprava za duvan.
Takođe, uvodi se zabrana proizvodnje, uvoza i prodaje cigareta u pakovanju koja sadrže manje od 20 komada cigareta, ali od 1. januara 2010. godine, kako bi se oni proizvođači koji eventualno sada imaju te proizvode na tržištu mogli na vreme prilagoditi i prestati da prodaju takve proizvode, jer kada imate paklicu sa 10 cigareta, niža je cena, više se troše i onda se stvara utisak da je to jeftinije, a u stvari, isto tako nanosi štetu zdravlju kao i ona paklica od 20 cigareta.
Moramo uvesti to pravilo koje inače važi u najvećem broju zemalja EU, s tim da, da bismo ipak ispoštovali neku fer tržišnu utakmicu, rok za prilagođavanje važi do 1. januara 2010. godine.
Takođe, zabranjuje se prodaja cigareta u automatima. To je, doduše, vid prodaje koji ovde i nije zaživeo, ali se na ovaj način jasno zabranjuje takva mogućnost prodaje cigareta.
Ovaj zakon zabranjuje prodaju cigareta maloletnim licima, a trgovci na malo su dužni da jasno istaknu na svojim objektima da nije dozvoljena kupovina cigareta maloletnim licima, dakle licima koja nisu navršila 18 godina.
Daje se mogućnost prodaje na malo duvanskih proizvoda putem posebnih vitrina u kafićima, to su tzv. humidori, ali po posebnim uslovima; on mora svakako, dakle, misli se na ovu vitrinu, imati i fiskalnu kasu.
Ovaj zakon uređuje i druge stvari koje su važne za proizvodnju i promet duvana, kao i samu proceduru.
Konačno, želeo bih da kažem da se u završnim i prelaznim odredbama zakona predviđa, imajući u vidu obavezu da je svako ko se smatra domaćim proizvođačem duvana u obavezi da najmanje 50 posto duvana koji koristi u proizvodnji otkupi na domaćem tržištu, a imajući u vidu da je u poslednjem periodu, 2004. i 2005. godine, manje duvana rodilo nego što je moguće i što mi želimo proizvođače da podstaknemo da stimulišu privatne uzgajivače duvana, odnosno seljake, da postoji prelazni rok, izuzetno od člana 29. stav 1. tačka 7) ovog zakona, kada će proizvođači biti u obavezi da godišnje otkupe 80 posto od propisane količine u 2005. godini, odnosno 90 posto od propisane količine utvrđene članom 29. stav 1. tačka 7) zakona u 2006. godini.
To znači da ćemo na taj način omogućiti da svi proizvođači duvanskih proizvoda mogu da ispune uslove propisane zakonom, shodno trenutno raspoloživim količinama fermentisanog duvana na tržištu Republike.
Taj prelazni period je neophodan i zbog toga što je potrebno vreme da se motivišu proizvođači duvana da podstaknu proizvodnju kvalitetnih sorti duvana u Srbiji, kako bi se 2007. godine stekli uslovi za stoprocentno ispunjenje obaveze iz člana 29. stav 1. tačka 7).
Jednostavno, u ovom trenutku nema na tržištu dovoljno kvalitetnog domaćeg duvana da bi se 50 posto proizvodnje zadovoljilo iz domaćih izvora, ali to nije razlog da ne osposobimo naše domaće poljoprivrednike da proizvode ove kvalitetnije sorte, pa zato dajemo taj prelazni rok do 2007. godine, do kada će proizvođači morati da ulože posebna sredstva da pomognu seljacima da uzgajaju nove, kvalitetnije sorte duvana.
Imajući u vidu da je Ministarstvo finansija predlagač ovog zakona, koji je rađen zajedno sa Ministarstvom zdravlja, Ministarstvom poljoprivrede, i imajući u vidu da će on pomoći dodatnom uređivanju ove oblasti, nadam se da će većina poslanika Narodne skupštine podržati ovaj zakon. Hvala vam.
Samo da dam par pojašnjenja koja su proizašla iz dilema narodnog poslanika koji je malopre govorio. Najpre, u članu 9. stav 2. podrazumeva se da onaj ko želi da dobije dozvolu i da se smatra proizvođačem duvana mora da ima najmanje pet hektara obradivih površina u vlasništvu pod duvanom, dakle ne pod drugim kulturama. To je inače regulisano podzakonskim aktima Ministarstva poljoprivrede koje propisuje ovu stvar.
Drugo, što se tiče dilema oko toga kako teče procedura sticanja uslova, ovaj član 9. zapravo definiše proizvođače duvana kao pravna lica, dakle, privredno društvo može biti proizvođač duvana, preduzeće, zemljoradnička zadruga i preduzetnik, dakle, STR, a može i fizičko lice samo ukoliko, kao što kaže ovaj pretposlednji stav u tom članu, ima zaključen kooperativni ugovor sa onim ko je registrovan kao proizvođač duvana, odnosno obrađivač duvana.
Dakle, može i fizičko lice, ali mora da ima ugovor o kooperaciji sa njim, s tim što proizvođač - pravno lice mora da ima pet hektara pod tim, jer je iluzorno da neko može ozbiljno da se bavi proizvodnjom kvalitetnog duvana ko ima manje obradive površine.
Takođe, mislim da je ipak jasno dat postupak ovim zakonom. Uprava za duvan je ta institucija kod koje se podnosi zahtev za registraciju, odnosno za sticanje naziva proizvođač duvana.
Uprava za duvan donosi, na osnovu ispunjenosti uslova koji su dati ovde u zakonu, zaključak ili rešenje da li su ispunjeni uslovi ili nisu. Pri tom se traži saglasnost i mišljenje Ministarstva poljoprivrede.
Na osnovu te saglasnosti da postoje uslovi i da se neko smatra proizvođačem duvana, to lice pravno traži upis u registar proizvođača duvana i onda je uprava za duvan nakon toga dužna da u roku od 15 dana od dana prijema zahteva izvrši tu registraciju.
Dakle, to je postupak i sve faktički radi uprava za duvan, a registar proizvođača takođe se vodi kod uprave za duvan.
Ono što je takođe bilo pitanje u prethodnom govoru, ko može da ispuni uslove za maloprodaju – svi oni koji po zakonu o trgovini takve uslove ispunjavaju, dakle, svi kiosci koji ispunjavaju odgovarajuće sanitarne uslove uz uslov da uplate 4.000 dinara po jednom objektu. Dakle, ako imamo jedno preduzeće koje ima više kioska i po svakom kiosku plaća po 4.000 dinara da bi ispunilo taj uslov.
Što se tiče člana 15, ne postoji bojazan da bi moglo doći do šverca cigareta, odnosno duvana. Član 15. kaže da se zabranjuje stavljanje u promet rezanog ili na drugi način usitnjenog duvana. To znači da je zabranjena prodaja duvana na pijaci. Ako neko gaji duvan i onda ga sam usitnjava i nosi na pijacu, on je van bilo kakvog registra proizvođača duvana. To je ovim zakonom zabranjeno.
Dakle, ako neko individualno želi da se bavi time, može, ali mora da se najpre registruje kod uprave za duvan. Ako se radi o poljoprivredniku, o seljaku, on sklapa kooperativni ugovor sa nekim ko je već postao proizvođač duvana. Onda može na osnovu takve registracije da prodaje. Upravo se zabranjuje stavljanje u promet rezanog i na drugi način usitnjenog duvana za sve one koji nisu registrovani.
Ako znate, pošto nisam pušač, ali tu oblast pratim od kolega koji puše, postoji onaj duvan koji se zavija, a on je već obrađen, dakle, ne spada u ovu kategoriju rezanog ili na drugi način usitnjenog duvana, jer ti koji takav duvan stavljaju u promet imaju i moraju da dobiju registraciju kod uprave za duvan, tako da su oni registrovani. Na taj duvan se isto plaća odgovarajuća akciza ad valorem, kao što znate, po zakonu. Ne može se izbeći plaćanje akcize.
Konačno, još jedna dilema, želeo bih da je otklonim, oko ovog aparata hjumidora. Takođe, kolege pušači su mi objasnili, aparat hjumidor zapravo služi samo za prodaju tzv. tompusa. Dakle, ne možete prodavati preko njega ove obične cigarete, tako da ne postoji bojazan da se preko te mašine mogu švercovati obične cigarete. U tom hjumidoru se trže tompusi. Inače, cigarete se prodaju preko automata, a pošto smo mi zabranili u zakonu prodaju cigareta preko automata, onda nema bojazni što se tiče šverca.
Inače, već sam rekao da je obim prometa cigareta i uopšte duvana u Srbiji na sivom tržištu ispod 5% ukupnog prometa, dok je, na primer, u Velikoj Britaniji 12%. Doduše, Velika Britanija ima ogromne akcize i to je razlog zašto ima veliku sivu ekonomiju.
Mi smo zemlja koja s jedne strane teži smanjenju sive ekonomije, ipak s druge strane, nažalost, moram da kažem nešto što ne znam ni da li znamo svi – Srbija je treća u svetu po broju pušača u odnosu na broj stanovnika. Znači, broj pušača u odnosu na broj stanovnika Srbiju svrstava na treće mesto u svetu, i to iza Turske i Grčke.
Zbog toga smo uveli ovaj jedan dinar dodatnog plaćanja na akciznu markicu, kako bi se zaista preventivno delovalo, jer, kao što ministar Milosavljević kaže s opravdanjem, pušenje ubija.
Evo, da odgovorim na neke od ovih primedbi. Najpre, kao što znate, u Zakonu o duvanu koji je usvojen 2003. godine ministar finansija je zakonom bio utvrđen kao predsednik upravnog odbora Agencije za duvan. Zašto?
Zato što je u svim zemljama u svetu ministarstvo finansija nadležno za prikupljanje poreza, a u poreze spadaju i akcize, a od akciza za duvan se ubira, samo u ovoj godini smo u prvih 10 meseci imali 14,5 milijardi dinara.
Dakle, normalno je da ministri finansija imaju ulogu u prikupljanju poreza. Ne može to da radi ministar vera ili ministar privrede, svejedno što imaju važnu ulogu u sistemu, ni u jednoj zemlji u svetu, pa ni u Srbiji.
Dakle, ovim zakonom mi ukidamo Agenciju za duvan. Samim tim i ministar finansija, ma ko to bio, u ovom trenutku sam ja ministar finansija i više nisam, od usvajanja ovog zakona, predsednik upravnog odbora Agencije za duvan. Na neki način ministar finansija sam sebe ovde razvlašćuje, jer se formira uprava za duvan, čiji se direktor, u skladu sa novim zakonom o državnoj upravi, bira na konkursu.
Potpuno je jasno da sve poslove koji su vezani za registraciju onih koji su poreski obveznici vrši uprava za duvan, a da te propise, pošto je uprava za duvan u sastavu Ministarstva finansija, ne može da pravi ministar ekologije ili neki drugi, već ministar finansija. Jednostavno, uprava za duvan je u sastavu Ministarstva finansija, što je u svim zemljama u svetu slučaj. Dakle, to je što se tiče ovlašćenja Ministarstva finansija. Ona su prirodna, jer akciza je jedan od osnovnih prihoda u budžetu.
Takođe, vi ćete videti, ako pažljivo pročitate zakon, da postoje nadležnosti svih drugih ministara. Sve što je vezano za uzgoj duvana, nadležnost za podzakonska akta ima ministar poljoprivrede; sve što je vezano za trgovinu, nadležnost za podzakonska akta ima ministar trgovine.
Dakle, izvršena je podela posla u skladu sa nadležnostima. Ovo što ste vi primetili je samo da kod registracije Ministarstvo finansija mora da ima uvid ko su ti ljudi koji su poreski obveznici, kao što imamo uvid u sve druge. To je objašnjenje oko vaših primedbi, vezano za nadležnost Ministarstva finansija u ovom slučaju.
Što se tiče člana 34, potpuno je jasno, ako se neko osudi za krivično delo nedozvoljene trgovine duvanskim proizvodima da mu se oduzima dozvola za rad. Ne verujem čak ni da se vi zalažete da neko ko je pravosnažno osuđen bude toga oslobođen, tako da nisam, moram priznati, shvatio suštinu te primedbe.
Ovde se kaže, ako je neko ključni suvlasnik u preduzeću i ima najmanje 10%, ako se osudi za privredni prestup, odnosno krivično delo nedozvoljene proizvodnje, gubi dozvolu za rad. Želimo da na taj način omogućimo da se ovim poslom bave samo ljudi koji poštuju zakon.
Konačno, postavili ste pitanje koje nije bilo vezano za ovu temu, vezano za budžet za 2006. godinu. Mi smo danas na Odboru za finansije usvojili nacrt budžeta, ali je Vlada, koja će razmatrati taj nacrt, zakazana za petak. Naravno, najpre Odbor za finansije utvrđuje nacrt, što je danas učinjeno, u petak Vlada i onda Vlada upućuje Skupštini i onda se poslanici konačno izjašnjavaju.
Ako mi dozvolite, pošto ste i vi bili vrlo raspoloženi, mene je danas jedna stvar oraspoložila. Hteo bih da iskoristim priliku, možda je neuobičajeno za ministra finansija, da čestitam fudbalerima "Vlasine" pobedu u Kupu Jugoslavije, jer su izbacili već dva prvoligaša, najpre podgoričku "Budućnost", a danas i "Rad" iz Beograda. Dakle, Vlasotinčani su ušli u četvrtfinale kupa i čestitam im iz sveg srca, pošto je moj otac odatle.
Dame i gospodo narodni poslanici, zaista želim da potvrdim reči ministra Lalovića. Ovi zakoni koji se danas razmatraju u Skupštini su verovatno najvažniji sistemski zakoni koje ovaj parlament razmatra u toku ove godine.
Penziona reforma nije nužna samo u Srbiji. Zaista postoji malo informacija, međutim skoro sve zemlje u EU, od zemalja u tranziciji do razvijenijih evropskih zemalja, do drugih zemalja u svetu imale su u poslednjih 10 godina penzione reforme. Neke reforme nisu bile dovoljne, pa sada se pripremaju po drugi put, drugi talas tih penzionih reformi, iz prostog razloga što je starenje stanovništva svetski globalni problem.
Naime, sve zemlje u svetu u poslednjim dekadama imaju sve nižu stopu prirodnog priraštaja. Srbija tu, nažalost, nije izuzetak. Sa druge strane, dobro je da je sve duži životni vek stanovništva, što je rezultat rasta životnog standarda. Dakle, sve se manje ljudi rađa, ljudi sve duže žive i to za penzione sisteme ima efekat da se smanjuju prihodi od doprinosa koje uplaćuju oni koji rade, s obzirom da ih je sve manje kako godine prolaze, dok se povećavaju rashodi za isplatu penzija, s obzirom da je životni vek duži. Sve zemlje u svetu imaju ovaj problem kako da imaju penzioni sistem koji je dugoročno održiv.
U tom smislu postoje tri stuba penzionog osiguranja koja su razvijena u prethodnim godinama u svetu. Prvi i osnovni stub u svim zemljama je državni penzioni fond. Iz tekućih doprinosa koje plaćaju oni koji rade finansiraju se penzije onih koji su trenutno u penziji, i to je stub u svim zemljama u svetu.
Drugi stub jeste obavezno privatno penziono osiguranje, kada se neko odlučuje da jedan deo doprinosa koji uplaćuje državnom fondu želi da transferiše privatnim penzionim fondovima. Drugi stub moguće je uvesti u onim zemljama koje nemaju veliki deficit u državnom penzionom fondu, jer jasno je da ukoliko biste uveli obavezno privatno osiguranje, a imate deficit u državnom penzionom fondu, te doprinose koje biste izvukli iz državnog fonda, značilo bi da biste imali manje para da isplaćujete rashode onima koji su ugroženi i koji nemaju novca da uplaćuju u privatne penzione fondove.
Treći stub je dobrovoljno privatno penziono osiguranje. Treći stub mi danas uvodimo u Srbiji kroz Predlog zakona o dobrovoljnim penzijskim fondovima i planovima, gde se stanovništvu nudi mogućnost da na potpuno dobrovoljnoj osnovi dodatno štedi za starost, odnosno da osim sredstava iz državnog penzionog fonda dobija dodatna sredstva koja tokom životnog i radnog veka uplaćuje u privatne dobrovoljne penzione fondove.
Pre toga želeo bih da ilustrujem sa nekoliko podataka ovu situaciju koja je zaista primorala Vladu Republike Srbije da ponašajući se odgovorno krene ove godine u reformu penzionog sistema koja će pune efekte imati za narednih četiri-pet godina.
Ako pogledamo statističke podatke, transferi iz budžeta u državni penzioni fond u 2001. godini iznosili su 3,2% bruto domaćeg proizvoda. Ove godine ti transferi su 5,8% bruto domaćeg proizvoda.
To znači da ona reforma koju je prethodna vlada sprovela nije bila dovoljna. Uvođenje švajcarske formule jeste pomoglo, međutim nije bilo dovoljno, imajući u vidu sve ove trendove koji se dešavaju kod nas, kao i u svetu.
Takođe, sredinom 2004. godine nešto su povećane stope doprinosa za obavezno penziono osiguranje sa 20,5% na 22%. Međutim, kao što vidite, transferi iz budžeta u državni penzioni fond su sada skoro duplo veći nego što su bili pre četiri godine; 2005. godine transferi iz budžeta za popunjavanje deficita državnog penzionog fonda su 5,8% bruto domaćeg proizvoda, a bili su 3,2% 2001. godine. Zašto? Zato što je porastao relativno broj penzionera i porastao je realni nivo penzija u poslednje četiri godine, tako da su ukupne isplate za penzije 2001. godine bile 9,2% bruto domaćeg proizvoda, a ove godine će biti 12,4% bruto domaćeg proizvoda.
Dakle, realno se daleko veća masa sredstava danas isplaćuje za penzije, mada smo svi svesni da imajući u vidu pojedinačne prosečne penzije to nije nešto što je visoki iznos, ali govorim o masi sredstava, problem postoji. Mi taj problem želimo da rešimo na dugi rok.
Naravno, ovaj podatak koji sam izneo odnosi se samo na isplatu iz budžeta za osiguranike Fonda PIO zaposlenih. Ako dodamo i zemljoradničke penzije, onda su ukupni rashodi za isplatu penzija ove godine 13,8% bruto domaćeg proizvoda.
Dodatni problem u našem penzionom sistemu, koji nije niti od ove godine, niti od juče, već postoji više od jedne decenije, jeste da se uglavnom penzioni fond puni transferima iz budžeta, a jedan mali deo čine doprinosi. Taj odnos je 40:60. Dakle, da budem precizan, 40% sredstava koja se isplaćuju za penzije dolazi iz budžeta, a 60% iz naplate doprinosa.
Primera radi, pre nekoliko dana sam boravio u Austriji i u Austriji 30% sredstava za penzije ide iz budžeta, a 70% iz doprinosa. Konstatovano je da je to ogroman problem za austrijski penzioni sistem. Zbog toga je austrijska vlada prošle godine usvojila reformu penzionog sistema, koja podrazumeva podizanje starosne granice za odlazak u penziju.
Moram da vam kažem da su ovu reformu pre nas usvojile gotovo sve istočnoevropske zemlje: Poljska, Mađarska, Slovenija i Češka krajem devedesetih godina; Hrvatska i Bugarska početkom 2000. godine, Makedonija takođe; gotovo sve razvijene zemlje, pri čemu se neke spremaju da po drugi put vrše reformu, kao što su SAD i Japan, koji se nalaze pred penzionim reformama već po drugi put u poslednjih 20 godina.
Što se tiče Fonda zemljoradnika, tu je situacija najgora, imajući u vidu da se samo 13% ovog fonda puni iz doprinosa, a 87% ide iz budžeta. Faktički, da nema transfera iz budžeta, možemo slobodno reći da ne bi ni bilo, bez obzira što su skromne, zemljoradničkih penzija.
Osim toga, postoje i kašnjenja koja su nasleđena iz prošlosti, vezano za isplatu penzija. Docnja penzionog fonda zaposlenih je jedna i po penzija, koja se prenosi još od 2001. godine do danas, a država duguje zemljoradnicima 20,5 penzija.
Ono što je cilj reforme penzionog sistema je, sa jedne strane, da konačno ukine te docnje u penzijama, da konačno u Srbiji penzioneri mogu da u tekućem mesecu primaju penziju za prethodni mesec, što je bila normalna praksa do devedesetih godina i što je normalna praksa u svim zemljama u svetu. Ovim zakonima koje usvajamo to će u Srbiji biti moguće od nove godine, dakle od 1. januara sledeće godine.
Ovom reformom, kao što je ministar Lalović već rekao, mi regulišemo tempo rasta penzija u budućnosti. Dakle, ono što je realno održivo jeste da penzije rastu, ali da rastu nešto sporije od rasta plata. Dakle, penzije će rasti i u budućnosti, ali će tempo njihovog rasta biti sporiji od rasta plata, kako bi sistem bio održiv, s obzirom da danas 100 milijardi dinara iz budžeta, a to je četvrtina budžeta, predstavlja transfer za ova dva penziona fonda: penzioni fond zaposlenih i penzioni fond poljoprivrednika.
Naravno, zašto je nužno pomeranje granice za penzionisanje? Iz razloga što imamo duži životni vek stanovništva. Potpuno je prirodno da se kasnije ide u penziju nego u prethodnim godinama kada je životni vek stanovništva bio kraći. Takođe, raste i društveni bruto proizvod. Vi znate i sami da je prošle godine privredni rast u Srbiji iznosio 8%, a u prvoj polovini ove godine 6% je rastao bruto domaći proizvod. To znači nešto brže od onoga što je Vlada predvidela, mi smo planirali 4,5%.
Sada bih rekao nešto o ova tri zakona koja su preostala na dnevnom redu, o kojima Lalović nije opširno govorio. To su dva zakona o vraćanju dugova penzionerima. Najpre želim da kažem da ukupni dugovi prema penzionerima trenutno iznose 43,5 milijardi dinara. Docnje penzionog fonda zaposlenih su 23,5 milijarde, a penzionog fonda zemljoradnika 20 milijardi dinara. Ukupno se duguje 20,5 zemljoradničkih penzija i jedna i po penzija osiguranicima Fonda PIO zaposlenih.
Mi smo odlučili sada, kada po prvi put u istoriji modernih javnih finansija imamo suficit u budžetu, da krenemo da potpuno vratimo te dugove. Dakle, što se tiče dugova koji su stvarani u prošlosti, konačno su se stekli uslovi, nakon ostvarivanja suficita u budžetu, da krenemo da ih vraćamo. S obzirom da imamo suficit u budžetu, svi privatizacioni prihodi koji se ostvaruju ne koriste se, kao što je bilo prethodnih godina, za pokriće deficita, jer ga nemamo, već smo odlučili da jedan deo privatizacionih prihoda iskoristimo za vraćanje dugova penzionerima.
Mislim da je to i socijalno pravedno, imajući u vidu da se prihod od privatizacije ostvaruje prodajom imovine koja je bila u državnom ili društvenom vlasništvu, a na neki način su ti ljudi učestvovali u stvaranju te imovine, i sada treba jedan deo tog novca da iskoristimo da u potpunosti anuliramo te dugove.
Sasvim sigurno, vraćanje 43,5 milijardi dinara isplatom penzionerima poboljšaće njihov materijalni položaj, jer od 2001. godine se ovi dugovi ili povećavaju, prema zemljoradnicima, ili su ostali konstantni, kada je u pitanju Fond PIO zaposlenih. Ako govorimo o Fondu PIO zaposlenih, dug je nastao tokom devedesetih godina. Primera radi, u septembru 1999. godine dugovalo se tri i po penzije. Zatim je to u septembru 1999. smanjeno tako što su isplaćene tri penzije, ali u bonovima za plaćanje električne energije. Zatim je u januaru 2000. godine, umesto da se plate dve polovine penzije u mesecu, plaćena samo jedna polovina penzije. U junu 2000. godine takođe je isplaćena samo polovina penzije, umesto dve, tako da se ponovo dug popeo na jednu i po penziju.
Sada dolazimo do decembra 2000. godine, kada je bila ona prelazna vlada nakon oktobarskih promena. Tada su isplaćene tri polovine penzije, nešto brže od onoga što je bilo potrebno, tako da se tada dug sveo na jednu neisplaćenu penziju, da bi u februaru 2001. bila isplaćena samo polovina penzije, pa se dug ponovo vratio na jednu i po penziju. Od marta 2001. godine do danas svakog meseca su vršene isplate po dve polovine penzije. Drugim rečima, od marta 2001. godine do danas vrše se redovne isplate 12 mesečnih naknada, ali je ostao dug od jedne i po penzije, koji ukupno iznosi 23,5 milijarde dinara.
Što se tiče zemljoradnika, tu je situacija sledeća. Kako je nastao dug od 20 milijardi dinara, odnosno 20,5 penzija? Krenulo se sa gomilanjem dugova 1994. godine, kada je umesto 12 isplaćeno 10 zemljoradničkih penzija; 1996. godine umesto 12 isplaćeno je 10, tako da je dug bio četiri zemljoradničke penzije; 1997. godine isplaćeno je šest penzija, umesto 12, tako da se dug popeo na 10 neisplaćenih penzija; 1998. godine uplaćeno je osam, umesto 12 penzija; 1999. godine isplaćeno je pet, umesto 12 penzija. Tada je dug iznosio 21 mesec.
Godine 2000. isplaćeno je 10 penzija umesto 12, a tada se dug popeo na 23 penzije i to je maksimalan iznos duga koji je ikada država dugovala zemljoradnicima, a to je bila 2000. godina. Nakon toga, 2001. godine isplaćeno je 19 penzija, čime je dug smanjen. Godine 2002. isplaćeno je 12,5 penzija, čime je dug dodatno smanjen, da bi onda 2003. godine i prethodna vlada isplatila samo sedam, umesto 12 penzija i povećala dug za dodatnih pet meseci kašnjenja. To je 2003. godina i tada je formiran ovaj dug od 20,5 meseci kašnjenja, koji konačno je ostao nepromenjen do danas.
Samo želim da kažem da je naša vlada, Vlada Vojislava Koštunice, isplaćivala redovnih 12 mesečnih naknada i zemljoradnicima i osiguranicima Fonda PIO zaposlenih, tako da smo one dugove koje smo nasledili održavali, a sada želimo u potpunosti da ih eliminišemo.
Dakle, zaista mnoge stvari mogu da se kažu na ovaj ili onaj način, ali jedna od stvari po kojoj će naša vlada biti upamćena je da je potpuno eliminisala sve dugove prema penzionerima. Sredstva nisu mala, 43,5 milijardi dinara je ukupan iznos duga. Odlučili smo da obračunamo i kamatu na taj dug po stopi od 8,5 posto na godišnjem nivou i podelili smo te isplate u tri rate za one koji su osiguranici Fonda PIO zaposlenih, tako da će od 20. januara sledeće godine, znači za par meseci, krenuti isplata jedne trećine duga i svake godine 20. januara biće isplaćivana po jedna trećina, tako da će u naredne tri godine u potpunosti biti taj dug anuliran.
Na ostatak duga se obračunava kamata od 8,5 posto na godišnjem nivou, tako da se ovaj dug koji nominalno iznosi za penzionere koji su ranije radili u državnom ili društvenom sektoru 23,5 milijardi penje do 20. januara 2008. godine na 25,5 milijardi. Znači, efektivno ćemo isplatiti 25,5 milijardi, a ne 23,5 milijarde, koliko sada dugujemo. Dakle, dve milijarde dinara više.
Što se tiče poljoprivrednih penzija, ukupan dug trenutno iznosi nominalno 20 milijardi dinara, a sa kamatom on će iznositi 23,4 milijarde, imajući u vidu da se duguje 20,5 penzija i s obzirom da je predviđeno da se isplate zemljoradnicima izvrše od 20. februara sledeće godine u narednih pet godina.
Ima još jedna stvar koju smo predvideli zakonom, a to je da ove docnje pretvorimo u javni dug Republike Srbije. Šta to znači? To znači da je ovo obaveza ne samo ove vlade, već i narednih vlada, jer kada se nešto konstituiše kao javni dug, da bi se kredibilnost sistema očuvala, svaka vlada će biti u obavezi da ovo izvrši. Ovo imam u vidu pre svega zato što će se zemljoradničke penzije isplaćivati od 20. februara 2006. do 20. februara 2010. godine, što će očigledno u jednom delu biti i obaveza buduće vlade, ali će gro sredstava isplatiti ova sadašnja vlada, s obzirom da predstoje isplate 2006. i 2007. godine.
Što se tiče daljih mogućnosti za penzionere, da bismo razjasnili i tu neke stvari, penzioneri će moći i pre ovog roka da unovče svoja potraživanja. Faktički, to je po istom principu kao što je konvertovana obaveza po osnovu stare devizne štednje u elektronske obveznice koje su nematerijalne, ne postoje nikakvi papiri koje penzioneri dobijaju, već dobijaju potvrdu od banke da im država duguje toliko i toliko dinara.
Penzioneri dolaze u banku kod koje inače primaju penziju, podižu taj novac, ukoliko žele, za tu godinu kada im dospeva, a za naredne dve godine mogu da daju nalog da se to proda po ceni koja se formira na berzi. Ukoliko ne žele, ne moraju.
Dakle, princip je dobrovoljan i mogu da dobiju taj iznos u tri jednake rate, 2006, 2007. i 2008. godine, ili mogu 2006. godine da dobiju prvu ratu, a daju nalog da se proda 2007. ili 2008. godina, ako im odgovara cena. Ako im ne odgovara cena, mogu da čekaju 2007. i 2008. godinu.
Naravno, želim samo da kažem da očekujemo da će cena ovih obveznica biti relativno visoka, s obzirom da je tzv. prinos na obveznice stare devizne štednje u momentu kada su one emitovane 2002. godine iznosio preko 20 posto na godišnjem nivou, danas je oko pet posto. Dakle, značajno je smanjen rizik kupovine državnih obveznica, a ovo će biti državne obveznice, zbog čega očekujemo da će i na tržištu biti formirane cene koje bi mogle, eventualno, da motivišu penzionere da se na to odluče.
Ponavljam još jednom, dobrovoljno je da li će se penzioner odlučiti da ono što su mu potraživanja za naredne godine proda, uz neki diskont koji se na tržištu formira, ili će čekati da u ukupnom iznosu, sa kamatom, podigne taj novac. Tu je princip dobrovoljnosti. Na ovaj način mi smo samo želeli da omogućimo penzionerima da, ako imaju potrebe, a siguran sam da imaju, ako hoće, to pre vremena unovče.
Takođe, još nešto, tehnički ćemo celu ovu operaciju koja je složena, a imamo veliki broj penzionera, razraditi tako da oni koji su primali u gotovini novac i dalje mogu taj novac po osnovu duga za obveznice primiti tako što ne idu na šalter banke, već bi im poštari doneli taj novac kući. Drugim rečima, još jednom ponavljam, penzioneri ne dobijaju nikakve papire, već dobijaju novac, s tim što daju nalog da li će da im poštar donese na kuću ili će doći u banku i podići novac. Biće određene iste one banke preko kojih primaju penzije da se preko njih isplaćuje i ovaj dug.
Želeo bih da sumiram ova dva zakona. Vraćamo oko 45 milijardi, zajedno sa kamatom, penzionerima. Od nove godine primaju se u tekućem mesecu penzije za prethodni mesec. Konačno i u Srbiji ne samo da će biti primano po 12 mesečnih naknada, već će one vremenski biti usklađene sa momentom primanja. Zaista, mislim da je ovo jedan od dobrih načina trošenja privatizacionih prihoda, radi izmirivanja do sada.
Naša politika je da docnje koje su kumulirane u prošlosti potpuno eliminišemo za vreme mandata ove vlade. Uspeli smo da eliminišemo dugove prema putarima. Za ova četiri meseca, od juna do septembra, isplatili smo blizu 7,8 milijardi dinara putarima, a to je dug od 1998. godine.
Imamo nameru da potpuno anuliramo dug fonda zdravstva prema dobavljačima u narednom periodu; iznosi oko četiri milijarde dinara. Imamo nameru da bukvalno naslednicima ostavimo potpuno čiste račune, bez ijednog dinara duga. To je ono što je politika naše vlade.
Možda bi neko drugi na našem mestu radio drugačije. Međutim, mi smo, s jedne strane, smanjili javnu potrošnju, uštedeli i, hoću da naglasim to zbog nekih demagoga koji se javljaju u javnosti oko ovog PIO fonda, već sada imamo suficit, a reforma PIO sistema je nužna zbog sledeće dekade ovog veka. Nije nužna za redovne isplate penzija, što bi i ovako i onako naša vlada bila sposobna da čini, ali mi razmišljamo i o budućim vladama i o budućim generacijama i zaista mislimo da je ovo jedan nacionalni problem, pa čak i multinacionalni, jer se ne radi samo o Srbiji, već o svim zemljama u svetu, koji moramo da rešavamo na jedan odgovoran način.
S druge strane, privatizacione prihode, kao što ste videli, osim za isplatu dugova, upotrebili smo i za subvencionisanje stambenih kredita. Uspeli smo ove godine da prepolovimo kamatne stope na stambene kredite upravo zahvaljujući suficitu budžeta. Takođe, taj privatizacioni prihod koristimo za povoljne kredite za zapošljavanje, za regionalni razvoj, za kredite za Bor, Kragujevac i Vranje. To ćemo proširiti u narednoj godini i na neke druge nedovoljno razvijene regione u Srbiji.
Takođe, koristimo za isplatu mladima, za najtalentovanije mlade, za stipendije, za nagrade sportistima. Danas ćemo na Vladi doneti odluku da sve juniorske reprezentacije koje su osvojile zlatnu medalju u ovim letnjim mesecima dobiju nagradu od po 50 hiljada evra, dakle, svi njihovi savezi, a sve seniorske za zlato dobijaju 200 hiljada evra. To je sada sistem i pravilnik koji je usvojen. Takođe, svi pojedinačni uspesi naših reprezentativaca biće posebno nagrađeni, jer na današnjoj sednici usvajamo tu odluku, na predlog Uprave za sport.
Ako govorimo o poslednjem preostalom zakonu, a to je zakon o dobrovoljnim PIO fondovima, onda želimo da kažemo da dajemo mogućnost ovim zakonom da se dobrovoljno štedi za starost i da se dopune sredstva koja se isplaćuju na osnovu državnog PIO fonda.
Ovaj zakon je moderan zakon, koji je rađen oko godinu dana u Ministarstvu finansija, a prošao je verifikaciju i svih međunarodnih relevantnih institucija.
Predviđamo mogućnost da građani, koji to žele i mogu, dobrovoljno mogu da uplaćuju svoja sredstva u dobrovoljne privatne penzione fondove, pri čemu regulišemo način osnivanja tih fondova, način upravljanja novcem onih koji uplaćuju, nadzor nad tim društvima i predviđamo odvajanje društava za upravljanje, koja bi bila osnovana kao zatvorena akcionarska društva, a koja mogu da organizuju i upravljaju sa više dobrovoljnih penzionih fondova.
Takođe, postoji odgovornost ovih društava za upravljanje, jer oni moraju da podnose godišnje, polugodišnje i mesečne izveštaje kontrolnoj instituciji, a to je, prema Predlogu zakona, Narodna banka Srbije. Da bi se osnovalo društvo za upravljanje dobrovoljnim penzionim fondovima osnivački kapital je najmanje milion evra. Dozvolu za rad izdaje Narodna banka Srbije.
Takođe, što se tiče dobrovoljnih penzionih fondova, razlika između dobrovoljnih penzionih fondova i dobrovoljnog penzionog osiguranja je u tome što kada uplaćujete novac u dobrovoljni penzioni fond tačno se zna koliko ste novca uplatili i zapravo se zna sa kojim novcem neko upravlja da bi ga unovčio i uvećao tu vrednost kada želite sutra da ga podignete.
Dakle, za razliku od državnog penzionog fonda, gde se zapravo svi pojedinačni doprinosi slivaju u jednu masu doprinosa i ne postoji neka potpuno precizna evidencija o pojedinačnim doprinosima penzionera (ona verovatno i postoji, međutim, ne vodi se individualno kartica svakog penzionera), kod privatnih investicionih fondova se vode privatne kartice onih koji ulažu u ovu šemu.
Ali, onaj ko ulaže ne zna tačno koliko će sutra imati sredstava na raspolaganju, jer to zavisi od efikasnosti upravljanja tim fondom. Jer, jedan privatni penzioni fond može ulagati novac u kupovinu hartija od vrednosti Nemačke, drugi može kupovati hartije od vrednosti Narodne banke Srbije, može kupovati hartije od vrednosti grada Beograda. U svakom slučaju, prinos na uložena sredstva će zavisiti od efikasnosti upravljanja tim fondom i zbog toga je ceo proces dobrovoljan, ništa ne košta državu, jer država ništa ne ulaže u ovaj sistem, već stvara samo regulatorni uslov kojim se stvaraju mogućnosti za upravljanje sistemom.
Takođe, potpuno je dobrovoljan, niko nikoga ne tera da ulaže u fondove ukoliko ne želi, a vremenom, s obzirom da su ovi fondovi razvijeni u svim zemljama, nakon početnog skepticizma koji je zaista imanentan našem narodu, siguran sam da će se polako ljudi odlučivati i na tržištu će birati onaj fond koji ostvaruje najbolje prinose i koji se pokazuje kao najbolji.
Što se tiče ograničenja, naravno, ovi dobrovoljni penzioni fondovi ne mogu ulagati svoj novac bilo gde. Zakonom se ograničava gde se sve može ulagati taj novac. To su dužničke hartije od vrednosti koje izdaje Narodna banka Srbije; to su dužničke hartije od vrednosti koje izdaje Republika Srbija. Dakle, to su hartije najveće sigurnosti. Zatim, hartije od vrednosti koje izdaju međunarodne finansijske institucije, zatim obveznice koje izdaju strane države, ali sa minimalnim kreditnim rejtingom; to su takođe najsigurnije obveznice.
Što se tiče ograničenja na ulaganje imovine dobrovoljnih penzionih fondova, može se samo do 10% imovine uložiti u hartije od vrednosti jednog izdavaoca, tako da bi se disperzirao rizik. Isto tako, do 5% imovine se može uložiti u hartije od vrednosti koje izdaje poslodavac koji je organizovao penzijski plan ili pristupio fondu.
Što se tiče povlačenja i raspolaganja akumuliranim sredstvima, princip je da se ulaže novac, novac se oplođuje i uvećava i nakon navršene 53. godine života onaj ko ulaže u dobrovoljni penzioni fond ima pravo da traži da raspolaže tim novcem na jedan od nekoliko načina.
Jedan način je da mu se to jednokratno isplati, dakle, može da traži da odjednom dobije sve što je uložio. Drugi je da se dogovori da mu se isplaćuje u određenim mesečnim ili drugim anuitetima; jedini uslov je da najkasnije sa navršenih 70 godina života mora da počne sa povlačenjem raspolaganja akumuliranim sredstvima.
Dakle, ovo je jedna vrsta sigurne štednje za budućnost, kako bi se dopunili izvori koji se dobijaju iz državnog penzionog fonda, pri čemu i tu treba da razvejemo sve nedoumice: sami dobrovoljni penzioni fondovi bez reformisanog državnog penzionog fonda ne mogu omogućiti stabilnost nijednog sistema u svetu.
U svim zemljama u svetu osnova je državni penzioni fond, po sistemu tekuće finansiranje, tekuća plaćanja, a dobrovoljni ili obavezni privatni penzioni fondovi i osiguravajuća društva predstavljaju samo dopunu tog sistema na dobrovoljnoj osnovi.
Nadam se da će ovaj parlament i svi poslanici razumeti važnost ovih zakona, da će se voditi jedna argumentovana i stručna rasprava i da će većina poslanika glasati za sigurnost penzionera i u narednoj deceniji.
Naravno, očekujem da će svi podržati da što pre anuliramo ove dugove koji su kumulirani i konačno od nove godine da počnemo sa redovnim mesečnim isplatama penzija za prethodni mesec. Hvala.