Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Mlađan Dinkić

Govori

Poštovani predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, odlučili smo da povučemo Predlog zaključka o izboru eksternog revizora iz razloga kako bi Odboru za finansije Skupštine Srbije i Skupštini Srbije prepustili da sama predloži revizora. Drugim rečima, znate da je u skladu sa Zakonom raspisan tender, javile su se revizorske kuće, izbodovane su te kuće redosledom kakav je utvrđen. Vlada je donela odgovarajući zaključak i predložila Skupštini da ga usvoji.
Međutim, mislimo da je bolje da Odbor za finansije dobije na uvid sve one koji su se prijavili na ovaj tender i da onda Odbor za finansije, nakon razmatranja prispelih kandidatura, predloži Skupštini - da izabere jednoga ili da stavi više njih, pa da se glasa na Skupštini. U svakom slučaju, smatrali smo da je preuranjeno da se danas o tome odlučuje, bez obzira što je potrebno da se završni računi budžeta za 2002, 2003. i 2004. godinu odituju i upute Skupštini.
Želim da vas obavestim još o jednoj činjenici - Ministarstvo finansija, kao što znate, poseduje završne račune budžeta za 2002. i 2003. godinu. U međuvremenu, mi smo završili i završni račun za 2004. godinu, za koju je bilo nadležno Ministarstvo na čijem sam čelu. Ukoliko vi, gospodo narodni poslanici, dopustite, mi bismo poslali sva tri izveštaja, neoditovana, u Skupštinu, a da onda vi odlučite o izboru revizora, da se izvrši revizija takvih izveštaja koje mi pošaljemo i da ih onda stavite na dnevni red kada se za to steknu uslovi.
Jer, zaista, Ministarstvo finansija je završilo svoj posao. Imamo sva tri izveštaja, koja uključuju: Izveštaj o završnom računu budžeta, popis celokupne državne imovine, po prvi put je uključen u Izveštaj budžeta za 2004. godinu. Jedino što je procedura takva da se ne može staviti na dnevni red pre nego što se izvrši eksterna nezavisna revizija.
S obzirom da danas odlažemo, povlačimo ovaj zaključak iz procedure, s obzirom da Skupština treba da izabere revizora, molim vas da date dozvolu Vladi da pošalje neoditovane izveštaje u Skupštinu, a da onda vi odlučite kada ćete izabrati revizora, kada ćete to staviti na dnevni red. Zaista, obaveza je ministra finansija da ne može da ide sa predlogom budžeta za 2006. godinu pre nego što pošalje izveštaje o izvršenju budžeta za 2002, 2003. i 2004. godinu.
Mi ih imamo, ali, evo, zbog ovih proceduralnih razloga sada povlačimo zaključak i molimo Skupštinu da nekim, možda radnim, zaključkom da ovlašćenje Vladi da pošalje neoditovane izveštaje, a da se onda, nakon oditovanja, stave na dnevni red Skupštine. Ne znam da li je to pravno moguće, ali to je moj predlog.
Istovremeno, želim da vam se izvinim što na početku ove današnje sednice neću moći da prisustvujem. Pogledali smo sve amandmane, ovde su predstavnici Ministarstva finansija. Hvala na pažnji.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo, pred nama su dva važna zakona: Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetu za 2005. godinu. Kratko ću govoriti o prvom zakonu, a nešto duže nego uobičajeno o ovom drugom.
Što se tiče Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu, predlažemo izmene kako bismo uskladili ovaj zakon sa sličnim zakonima u razvijenim zemljama, imajući u vidu da se u našem budžetskom sistemu otplata javnog duga tretira kao rashod, a otplata glavnice javnog duga u svim drugim zemljama se tretira kao izdavanje, ali se knjiži ispod linije. Dakle, svakako se evidentira, međutim, ne ulazi u obračun deficita, odnosno suficita.
Naime, kada se uzimaju krediti iz inostranstva, taj novac koji se uzima mora se vratiti. Zbog toga prihodi od kredita ne ulaze u prihode, a vraćanje kredita ne ulazi u rashode. Ono se evidentira, ali i jedno i drugo - prihodi i rashodi - ispod linije.
S druge strane, kamata koja se plaća na glavnicu javnog duga jeste rashod, jer to jeste realni dodatni trošak za budžet. Zbog toga i jedno i drugo se evidentira, a videćete, kao što smo dali u rebalansu za 2005. godinu, potpuno je jasno koliko se planira vratiti glavnica javnog duga.
Međutim, nijedna razvijena zemlja to ne uzima, dakle, amortizaciju duga ne uzima kao budžetski rashod, već kao izdatak koji ne utiče na iznos deficita, odnosno suficita.
Jer, kao što dođu primanja po osnovu kredita, kada se vrate, to je neutralno, jedino je kamata razlika koja se stvarno realno plaća i što košta neku zemlju, a ovo ostalo faktički predstavlja samo vremensko razgraničenje.
Isto tako, krediti koje država daje za određene namene i koji se vraćaju ne ulaze u obračun rashoda, s obzirom da kroz godinu, dve, tri, četiri, pet, kada se vrate, oni poništavaju ovaj rashod koji se daje u tekućoj godini, ali se i to, naravno, evidentira. To je stavka na kontu 6 - Nabavka domaće finansijske imovine. To je razlika u obračunu deficita i suficita. Jednostavno smo želeli da obračun našeg deficita, odnosno suficita bude komparativan sa istim takvim obračunima u zemljama EU i u razvijenim zemljama.
Dakle, SAD, Kanada, Japan i ostale na ovaj način prikazuju svoje budžete. Mi smo do sada morali da imamo jedan izveštaj za Narodnu skupštinu, a onda smo za međunarodne finansijske organizacije morali da pravimo izvedeni drugi izveštaj. Ovako, u ovom našem izveštaju, biće sve sadržano, samo što je klasifikacija promenjena na način usklađen sa drugim zemljama u svetu.
Takođe, novina je da se vrši reorganizacija u okviru Ministarstva finansija. Naime, trenutno postoji Uprava za javna plaćanja u Ministarstvu finansija i sektoru Trezora. Mi to sada objedinjujemo u Upravi za Trezor. Dakle, ne formiramo novu instituciju, već od postojeće dve pravimo jednu. Uprava za Trezor će objediniti nadležnost dosadašnjeg sektora za Trezor i Uprave za javna plaćanja i oni će krenuti sa radom, ukoliko Skupština usvoji ovaj zakon, već od 1. avgusta ove godine.
Zatim, ono što je važno, uvodimo pojmove budžetskog deficita, odnosno suficita, zatim primarnog deficita, odnosno suficita. Primarni deficit isključuje i kamate na javni dug prilikom obračunavanja konačnog rezultata budžeta.
Uvodi se pojam konsolidovanog deficita, odnosno suficita, koji podrazumeva ukupan bilans države, ne samo Republike, već i lokalnih vlasti i organizacija obaveznog socijalnog osiguranja. Međutim, ovaj konsolidovani suficit se iskazuje u memorandumu budžeta koji se donosi svake godine i predstavlja osnovu za izradu budžeta u naredne tri godine.
Ovde se uvodi obavezno sastavljanje i konsolidovanje završnih računa na nivou lokalne vlasti i budžeta Republike, i to na sledeći način: lokalni organi uprave nadležni za finansije podnose Upravi za trezor odluku o završnom računu budžeta lokalne vlasti usvojenu od strane lokalne skupštine, izuzev lokalnih organa uprave nadležnih za poslove finansija gradskih opština u Beogradu, s obzirom da tu Grad usvaja odluku, jer beogradske opštine dostavljaju svoje odluke o završnom računu budžeta Gradu.
Lokalni organi uprave nadležni za poslove finansija sastavljaju konsolidovani izveštaj Grada, a govorim za Beograd, koji sadrži završni račun budžeta Grada i završne račune budžeta opština sa teritorija Grada, što se podnosi Upravi za trezor. Ukoliko bude još neki grad formirao opštine na sličan način kao Beograd, onda to važi za sve druge gradove u Srbiji.
Zatim, Vlada dostavlja Narodnoj skupštini predlog zakona o završnom računu budžeta Republike i odluke o završnim računima finansijskih planova organizacija obaveznog socijalnog osiguranja, a Ministarstvo finansija je dužno da sastavi konsolidovani izveštaj Republike, koji sadrži konsolidovani izveštaj završnog računa budžeta Republike, završne račune organizacija obaveznog socijalnog osiguranja, konsolidovani izveštaj Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje, završne račune opština i konsolidovane izveštaje gradova, i ovaj izveštaj se dostavlja Narodnoj skupštini radi informisanja.
U prethodnim godinama završni računi nisu imali eksternog oditora i, kao što znate, ova skupština još uvek nije usvojila završne račune budžeta za 2002, 2003. i 2004. godinu. Što se tiče 2004. godine, inače vreme za usvajanje je sada pre usvajanja budžeta za 2006, međutim, za 2002. i 2003. godinu Skupština nije usvojila ove završne račune budžeta.
Mi smo u međuvremenu doneli odluku na Vladi o angažovanju nezavisnog revizora. Međutim, taj akt je potrebno da potvrdi i Skupština i očekujem da će se to desiti sada pre ove letnje pauze, a da li će to biti nadležni odbor, predsednik Skupštine zna bolje kako ide procedura. U svakom slučaju mi ćemo pre podnošenja budžeta za 2006. godinu podneti i oditovane završne račune budžeta za 2002, 2003. godinu, a što je bila obaveza prethodne Vlade, ali i za 2004. godinu, što jeste obaveza naše Vlade.
Sada bih prešao na objašnjenje rebalansa budžeta za 2005. godinu. Rebalansom budžeta ukupna primanja budžeta su utvrđena na 433 milijarde, a ukupni izdaci na 400,8 milijardi dinara, što znači da se planira budžetski suficit od 32,2 milijarde dinara, odnosno iznos koji je ekvivalentan 2% društvenog bruto proizvoda.
Što se tiče originalnog plana koji je ova skupština usvojila, plana budžeta za 2005. godinu, prihodi su bili planirani na 396 milijardi, a rashodi na 416,6 milijardi dinara. Sada dolazi do uvećanja prihoda u rebalansu za 9,3%. Dakle, očekujemo 37 milijardi veće prihode nego što smo planirali, dok će rashodi biti smanjeni na 400,8 milijardi dinara.
Po prvi put posle jednog dugog perioda, naime, po prvi put od 1940. godine Srbija će imati budžetski suficit i reći ću vam na šta će se taj suficit, ukoliko ga Skupština usvoji, trošiti.
Dakle, što se tiče trošenja suficita, prva stavka jeste kreditiranje razvojnih projekata u iznosu od 5,5 milijardi dinara, i to sledećih: za rad Agencije za osiguranje i kreditiranje izvoza, dakle za kreditiranje izvoza predviđa se milijarda i 50 miliona, kako bi se uplatilo 50% osnivačkog kapitala, plus 200 miliona dinara Fondu za razvoj za kredite za izvoz.
Zatim, za mikrokredite za nezaposlene, kao što znate, u originalnom budžetu bilo je planirano 600 miliona dinara, a sada predviđamo dodatak od još 400 miliona, dakle milijardu ukupno, plus Fond za razvoj 600 miliona dinara iz sopstvenih sredstava, dakle milijardu i 600 miliona dinara su krediti za samozapošljavanje. Dalje, 7,5 hiljada novih radnih mesta treba da se otvori po osnovu konkursa koji je već bio raspisan i završen od strane Nacionalne službe za zapošljavanje i Fonda za razvoj.
Zatim, novi program koji se otvara, ako Skupština usvoji ovaj rebalans, a to su stambeni krediti za mlade, gde će država finansirati 20% učešća i 10% depozita za stambene kredite za mlađe od 45 godina, a ukupno 900 miliona dinara namenjeno je za tu svrhu. To će dovesti do snižavanja prosečne kamatne stope na te kredite na iznos od 4,5% godišnje.
Što se tiče drugih aktivnosti, to su projekti za stimulisanje zapošljavanja u regionima, u opštinama Kragujevac, Bor i Vranje, ukupno 500 miliona dinara ovim budžetom je predviđeno za te svrhe, za rad Garancijskog fonda 300 miliona, Nacionalnoj korporaciji za osiguranje stambenih kredita za dokapitalizaciju 410 miliona dinara, za studentske kredite 770 miliona dinara. To su ključne stavke koje čine iznos od 5,5 milijardi dinara.
Osim toga, biće izvršena otplata glavnice javnog duga u iznosu od 23,5 milijardi dinara i to domaćim kreditorima 22 milijarde, a to su pre svega stare devizne štediše, kao i oni kojima se vraća zajam za privredni preporod, a kao što znate, isplata stare štednje je počela 31. maja, a dok isplata zajma za privredni preporod počinje 31. avgusta ove godine.
Ukupno je 22 milijarde dinara, a tu takođe ulaze i otplate vezane za druge vidove smanjivanja javnog duga, a pre svega reotkup obveznica trezora, jer je ranije država emitovala obveznice kako bi se zadužila i pokrivala deficit, s obzirom da sada suficitom možemo da vraćamo jedan deo javnog duga.
Inostrana glavnica javnog kredita iznosi milijardu i po dinara, ukupno 23,5 milijardi dinara će ići za otplatu glavnice javnog duga.
Kada od suficita od 32,2 milijarde oduzmete 5,5 milijardi na ime kreditiranja razvojnih projekata koje sam spomenuo i 23,5 milijardi otplate glavnice javnog duga, dobijate stanje na računu koji će budžet Republike Srbije imati na kraju ove godine, a to je 3,2 milijarde dinara, to je suficit koji ostaje kada se isplati javni dug i kada se utroše pare za kreditiranje razvojnih projekata.
Želeo bih da podsetim da je 2003. godine budžetski deficit iznosio 4% društvenog bruto proizvoda. Prošle godine smo nakon leta i rebalansa krenuli u politiku fiskalnog prilagođavanja i uspeli smo da u 2004. godini smanjimo budžetski deficit na 1,7% društvenog bruto proizvoda i ukupan iznos smanjenja bio je 2,3%. Dakle, sa 4% društvenog bruto proizvoda smanjen je budžetski deficit na 1,7% u prošloj godini.
Ove godine smo planirali da imamo deficit od 1,4%, ali u narednim minutima i u izlaganju reći ću vam zašto smo tokom ove godine odlučili da umesto deficita od 1,4% društvenog bruto proizvoda ove godine ostvarimo budžetski suficit i time fiskalno prilagođavanje za dve godine od 4,2% društvenog bruto proizvoda, a što je jedan od retkih slučajeva u drugim zemljama da je za ovako kratko vreme izvršeno ovako jako fiskalno prilagođavanje, mada je bilo takvih slučajeva. Međutim, navešću vam razloge zbog čega se Vlada odlučila na ovakav korak i zbog čega je Srbiji u ovom trenutku neophodan budžetski suficit.
Više je razloga zbog čega je Srbiji u 2005. godini potreban budžetski suficit. Najpre, Srbija mora da smanji zaduženost, jer sa jedne strane ukupan nivo javnog duga nije previsok, on iznosi 56% društvenog bruto proizvoda. Međutim, raste nivo privatnog zaduživanja, privatni spoljni dug se povećava iz prostog razloga što se naša zemlja razvija, banke odobravaju sve više kredita, građani uzimaju te kredite, privreda uzima te kredite.
Primera radi, prošle godine od dve milijarde evra kredita iz inostranstva država je pozajmila samo 300 miliona, a milijardu i 700 miliona evra pozajmili su građani, pre svega privreda. Dakle, privatni spoljni dug će rasti i u narednim godinama, a to je neminovno za sve zemlje u razvoju, za zemlje koje imaju tranziciju, ali da bismo kompenzirali rast privatnog duga mi moramo da smanjujemo javni dug. Dakle, javni dug mora da se smanji, a jedini način da se on smanji jeste da se napravi budžetski suficit, kako bi ukupan nivo izloženosti naše zemlje ka inostranstvu, dakle, ukupan dug bio konstantan ili da bi se smanjivao.
Da podsetim još jednom, krajem 2000. godine ukupan nivo javnog duga u Srbiji bio je 14,2 milijarde evra, što je činilo čak 170% tadašnjeg društvenog bruto proizvoda. Danas, na dan 30. juna ove godine, javni dug Srbije je 9,8 milijardi evra. Dakle, manji je za 4,4 milijarde evra i čini 56% društvenog bruto proizvoda.
Nakon završetka trogodišnjeg aranžmana sa MMF-om, a ova vlada je već prošla tri revizije sporazuma sa ovom međunarodnom organizacijom, očekujemo ovu poslednju šestu reviziju u novembru ove godine, mi ćemo, kao što znate, dobiti i otpis dodatnog duga od 700 miliona dolara od Pariskog kluba, tako da će javni dug Srbije da se smanji na 50% društvenog bruto proizvoda na kraju ove godine.
Zbog onih koji u javnosti govore o mogućnosti dužničke krize, želim da dam neke podatke koje do sada nisam iznosio, a dostupni su u međunarodnim statistikama javnih finansija. Naravno da Srbija još uvek spada u srednje zadužene zemlje i naravno da mi moramo da učinimo napore da smanjujemo naš javni dug, posebno imajući u vidu što će spoljni dug po osnovu privatnog zaduživanja neminovno rasti i to mi ne možemo i nećemo da ograničimo, jer potpuno je jasno da građani moraju da uzimaju stambene kredite, da mora privreda da uzima kredite za kupovinu opreme, kako bi modernizovala svoju proizvodnju. Ali, moramo ukupan nivo spoljnog duga, koji uključuje privatni i javni, da držimo pod kontrolom. Jedini način je da smanjujemo udeo javnog duga.
Inače, brojne zemlje u Evropi imaju viši nivo javnog duga u odnosu na društveni bruto proizvod nego Srbija. Ja ću vam navesti neke od tih zemalja. Dakle, Srbija trenutno ima odnos javnog duga u društvenom bruto proizvodu 56%. Veći iznos od toga imaju sledeće zemlje: Austrija 65%, Belgija 96%, Kipar 72%, Francuska 66%, Nemačka 66%, Grčka 110%, Mađarska 61%, Italija 106%, Malta 80%, Holandija 56% kao i Srbija, Portugal 62%, Turska 73% učešća javnog duga u društvenom bruto proizvodu.
Nijedna od ovih zemalja, sem Turske, nije imala velike platno-bilansne krize. Turska je bila jedini primer zemalja koje su takve krize imale. Zašto? Zato što one s jedne strane ostvaruju visok privredni rast, a s druge strane to su uglavnom zemlje kreditori. Dakle, one imaju uglavnom visok unutrašnji dug, a u Srbiji je udeo unutrašnjeg i spoljnog duga u javnom dugu otprilike pola-pola. Nešto je veći spoljni dug, zato što imamo staru deviznu štednju koju smo nasledili iz prošlosti.
Inače, razvijene zemlje imaju visok unutrašnji dug nastao zaduživanjem države na tržištu kapitala emitovanjem obveznica trezora. One nemaju spoljni dug i zato nisu izložene opasnosti od spoljne dužničke krize. Male zemlje i zemlje u razvoju imaju spoljni dug i jedino je spoljni dug zapravo nešto što je ozbiljna pretnja visokim nivoom duga i dužničkom krizom.
Naravno, Argentina je imala oboje. Argentina je imala i visok nivo spoljnog duga i visok nivo javnog duga, što u Srbiji nije slučaj. Ne može se porediti njihov slučaj sa našim, jer su oni imali nekoliko stotina procenata udeo duga u društvenom bruto proizvodu.
Srbija je uspela to da smanji sa 170% na 56% u ovom trenutku, a 50% će biti do kraja godine, i zaista mi sada imamo uslove da smanjujemo javni dug, ali ukupan nivo spoljnog duga zbog rasta privatnog će ostati konstantan i to jeste razlog zašto moramo da imamo suficit kako bi smanjili udeo javnog duga.
Što se tiče otplate javnog duga, moram da kažem da je izmirivanje stare devizne štednje, koje je krenulo od 2001. godine i koje se uredno vrši do danas, zaista značajno povećalo poverenje u ukupan bankarski sistem. Naime, ukupan nivo devizne štednje u bankama u Srbiji ove godine premašiće dve milijarde evra. Trenutno je milijardu i 750 miliona evra, samo u junu nivo štednje je povećan za 70 miliona evra, što znači da redovno servisiranje obaveza iz prethodnog perioda i te kako utiče na povratak poverenja.
Da podsetim, krajem 2000. godine nivo štednje u domaćim bankama bio je 10 miliona evra. Danas je skoro dve milijarde evra i to jeste značajan napredak, iako još jedan dobar deo novca jeste izvan tokova i naš je zadatak da stalno unapređujemo poslovnu klimu i poverenje, kako bi i taj novac građani uložili u banke i stavili ga u funkciju privrednog razvoja.
Naravno, još jedan parametar je više nego fascinantan, a to tzv. (YILD) jild ili prinos na obveznice stare devizne štednje. Kada su emitovane obveznice stare devizne štednje u 2002. godini ukupan prinos u devizama bio je 20% godišnje. Danas je ispod 5% godišnje. To je minimalno, najniži do sada mogući jild, odnosno prinos koji se plaća na državne obveznice, što znači da je poraslo poverenje, rizik je daleko manji i oni koji kupuju obveznice, kako privatni, tako i institucionalni investitori, veruju državi i zbog toga je kamatna stopa sada ispod 5% godišnje.
Takođe, mi smo ove godine po prvi put od kada su emitovane obveznice Trezora u Srbiji počeli da vraćamo dug i da smanjujemo nivo zaduženosti. To je rezultiralo padom kamatne stope ove godine na obveznice Trezora sa 22% godišnje, koliko je iznosila početkom godine, na 14,8%, koliko je ostvarena na poslednjoj aukciji obveznica Trezora pre nedelju dana. Dakle, to je pad kamate od preko 7%, bez obzira što je nivo ovogodišnje inflacije nešto veći od projektovanog. To govori da je uspostavljen visok nivo poverenja u državne hartije od vrednosti, što jeste jedan znak stabilnosti, i to ne bilo kakav, već jedan vrlo značajan znak stabilnosti u našoj makroekonomiji.
Drugi razlog zašto u Srbiji danas treba suficit jeste što moramo da poboljšamo spoljnotrgovinski bilans. Naime, u uslovima tranzicije, kada je jedan deo privrede restruktuiran i privatizovan, dobar deo privrede, ali i deo koji još uvek ima gubitke, svaki višak domaće tražnje preliva u rast tražnje za proizvodima.
Višak domaće tražnje ne dovodi do rasta domaće proizvodnje, već se pre svega preliva na uvoz robe iz inostranstva.
Dakle, u uslovima kada privreda još uvek nije do kraja restrukturirana, kada nije završen proces privatizacije, onda domaća tražnja deluje ne samo inflatorno, već povećava uvoz, jer jednostavno taj višak tražnje se onda preliva na kupovinu robe iz inostranstva, ukoliko nema dovoljno kvalitetne domaće ponude.
Ja bih rekao da je u ovom trenutku oko 50% srpske privrede u solidnom stanju, 50% je u očajnom stanju. Dakle, rekao bih da je taj odnos pola-pola i zadatak Vlade jeste da ovih preostalih 50% merama ekonomske politike, ubrzavanjem procesa restrukturiranja i privatizacije, osposobi da budu konkurentna, pa će u tom trenutku tražnja koja postoji na domaćem tržištu više biti usmerena ka domaćim proizvodima, a manje ka uvoznim dobrima.
U 2005. godini, baš kao i u prethodnim godinama, mi imamo ovu situaciju da višak domaće tražnje deluje na rast uvoza i zbog toga smo mi već krajem prošle godine sproveli fiskalno prilagođavanje. Rezultati su više nego očigledni, 52% smo povećali izvoz u prvih pet mesece ove godine. Uvoz je smanjen 4%. Imamo pad spoljnotrgovinskog deficita od 27% u prvih pet meseci u odnosu na isti period prošle godine.
Međutim, ako objektivno gledamo situaciju, Srbija je prošle godine zaista imala previsok deficit na tekućem računu platnog bilansa, to je bilo 15,7% društvenog bruto proizvoda. Kada smo pravili budžet, pošli smo od pretpostavke da će taj deficit iznositi 13,7% društvenog bruto proizvoda. Međutim, u poslednja dva meseca, zbog uvođenja PDV, mnogi su uvezli robu i uskladištili je kako bi izbegli plaćanje PDV na uvoz na granici, tako da je za 2% društvenog bruto proizvoda u poslednja dva meseca pogoršan spoljnotrgovinski bilans, što mi nismo mogli sa sigurnošću predvideti kada smo radili budžet za 2005. godinu.
Za ovu godinu cilj nam je da svedemo deficit na tekućem računu platnog bilansa na najviše 11%, dakle, sa 15,7% da ga oborimo na 11%, i to je zaista visoko obaranje spoljnotrgovinskog deficita. Primera radi, 1% društvenog bruto proizvoda jednako je 16 milijardi dinara, što znači, 5% društvenog bruto proizvoda, možete sami da izračunate, to je 80 milijardi dinara, koliko bi trebalo da bude manji deficit tekućeg računa platnog bilansa ove godine u odnosu na prošlu.
Prema podacima za prvih pet meseci, mi smo ubeđeni da ćemo ne samo ostvariti ovaj cilj, nego ćemo ga verovatno i nadmašiti, imajući u vidu da je za ostvarenje ovog cilja potreban rast izvoza od 25% ove godine, a rast uvoza od 9%. Pošto imamo posle pet meseci čak 52% rast izvoza, a rast uvoza je manji 4%, moguće je da će deficit tekućeg računa platnog bilansa, posebno imajući u vidu činjenicu da će Srbija ove godine imati suficit umesto predviđenog deficita, biti i niži.
Zašto je bitno da se smanji deficit tekućeg računa platnog bilansa? Zato što se taj deficit finansira zaduživanjem i to ne zaduživanjem države, nego zaduživanjem privatnog sektora. Sa jedne strane, ne može niko da kaže da je loše ako privatni sektor kupuje opremu i dobro je da se troši novac za kupovinu opreme i modernizaciju srpske privrede. Dobro je da građani uzimaju kredite. Ali, sa druge strane, mora da se vodi računa da se ukupni balansi zadrže, odnosno ako već imamo rast privatnog zaduživanja da se obori javni dug, i to je razlog zašto moramo ove godine da imamo suficit u budžetu.
Treći je razlog zašto Srbiji ove godine treba suficit, mi smo do sada već snizili određene poreske stope, pre svega stopu poreza na dobit koja je sada najniža u Evropi, ukinuli smo porez na finansijske transakcije od 1. januara ove godine. U julu prošle godine ukinuli smo porez na fond zarada, ukinuli smo brojne akcize na neke proizvode. Poslednja poreska stopa koja je još uvek previsoka u Srbiji i koja je potrebna da se snizi jeste porez na plate. Suficit u 2005. godini zapravo jeste priprema terena za snižavanje poreza na plate u 2006. godini i to je poslednja poreska stopa u kojoj Srbija nije konkurenta u odnosu na druge zemlje.
Međutim, logika je, imajući u vidu da moramo da imamo stabilno budžetsko finansiranje, da najpre napravimo suficit, pa da iz tog suficita stvorimo osnov da snizimo porez na plate, jer kada bismo ga snizili, imajući u vidu još uvek jedan iznos sive ekonomije, koja je verovatno 30% u našoj ekonomiji, možda nešto niža, možda između 25 i 30%, bio bi veliki rizik, da li bi država onda imala dovoljno prihoda za redovno izvršavanje rashoda i zato smo se odlučili za oprezniju politiku, da najpre napravimo suficit, pa da onda snizimo i porez na plate i da ga dovedemo na nivo najkonkurentnijih zemalja u Evropi.
Dakle, pripremamo teren i tokom sledeće godine biće izvršeno snižavanje poreza na plate. Nijedan drugi porez u Srbiji više se ne može snižavati. Jednostavno, druge poreske stope su već veoma niske, PDV je ispod proseka u Evropi, to je 18%, a ako vidite kakva je stopa PDV u drugim zemljama, daleko su više stope, idu od 20 do 24%. Porez na dobit ne može biti niži od ovoga i ostaje jedino porez na plate.
Doprinose ne možemo snižavati, imajući u vidu situaciju u fondovima zdravstvenog osiguranja, i pre svega penzionog fonda, tako da jedini porez koji se može snižavati jeste porez na plate, posebno imajući u vidu da i lokalna samouprava ostvaruje ove godine vrlo dobar bilans, pošto je lokalna samouprava imala veći suficit od centralne vlade.
Lokana samouprava je u prvih šest meseci, bez obzira na mnoge kritike da će uvođenje PDV smanjiti prihode budžeta lokalnih samouprava i da će način transfernih plaćanja i raspodele javnih prihoda prema lokalu biti diskriminatoran, ostvarila suficit od 5,2 milijarde dinara, znatno više nego republički budžet, od čega gradovi 3,8 milijardi, a opštine milijardu i 400 miliona dinara.
Rast prihoda ove godine u opštinama iznosio je u proseku 22% u prvih šest meseci u odnosu na isti period prošle godine, što je znatno više od stope inflacije, jer je stopa inflacije u istom periodu bila 8%. Dakle, realni rast prihoda je ostvaren. Zbog toga smo odlučili da transferi lokalnim samoupravama ostanu nepromenjeni u ovom rebalansu, dakle, 13,8 milijardi dinara.
S tim što napominjem da mi želimo da dodatno poboljšamo poziciju lokalnih samouprava. Ministarstvo finansija je u petak poslalo u proceduru Vladi zakon o imovini lokalnih samouprava, kojim se predlaže da se imovina lokalnih samouprava prenese samim lokalnim samoupravama, kako bi se izvršila još veća fiskalna decentralizacija i kako bi lokalne samouprave mogle slobodno da raspolažu svojom imovinom, i da je koriste i kao kolateral za eventualno zaduživanje po osnovu novousvojenog Zakona o javnom dugu.
Znate i sami da lokalna samouprava može da se zaduži do 50% prihoda iz prethodne godine u jednoj godini, a da otplata glavnice i kamata javnog duga ne sme u jednoj godini preći iznos od 15% budžeta. Taj zakon je usvojen u petak i očekujemo da nakon stupanja na snagu sve lokalne samouprave to mogu da koriste. Da bi efektivno to moglo da se koristi, Stalna konferencija opština i gradova je predložila, a Ministarstvo finansija podržalo i podnelo Vladi taj predlog, i očekujem da će ga Vlada usvojiti, dakle, zakon o imovini lokalnih samouprava.
Takođe, imamo nameru da, pre usvajanja budžeta za 2006. godinu, zajedno sa Stalnom konferencijom gradova i opština usvojimo njihov predlog o kriterijumima za raspodelu transfernih sredstava opštinama, jer vidite i sami da je na globalnom nivou ostvaren suficit, ali moram da kažem da ima nekih opština koje još uvek imaju deficit. Zbog toga je Zakonom o budžetskom sistemu predviđeno da za opštine koje imaju deficit moguće je da Vlada donese odluku da iz tekuće rezerve njima dopuni postojeće prihode. To je što se tiče snižavanja poreza na plate u sledećoj godini.
Četvrti važan cilj Vlade Republike Srbije jeste da eliminiše sva kašnjenja koja država ima u prošlosti prema različitim budžetskim korisnicima.
Mi zaista redovno izmirujemo sve obaveze i svi budžetski korisnici dobijaju 12 mesečnih naknada u skladu sa budžetom. Međutim, potpuno je jasno da su država i Vlada nasledili dugove iz prethodnog perioda. Duguje se jedna i po penzija osiguranicima PIO, 22 meseca se duguje za zemljoradničke penzije. To su značajni iznosi koji se ne mogu u jednom mahu izmiriti.
Međutim, želim da iskoristim ovu priliku i da pred vama, pred poslanicima Narodne skupštine, najavim da će u avgustu mesecu biti predložen ovoj skupštini, nakon letnje pauze, zakon o pretvaranju obaveze prema penzionerima, kako zemljoradnicima, tako i onima koji su osiguranici penzionog fonda zaposlenih, u javni dug države. Mi ćemo, isto kao što smo regulisali problem stare devizne štednje, emitovati obveznice javnog duga i isplatiti celokupan dug prema penzionerima iz ovog suficita u roku od tri godine za osiguranike penzionog fonda zaposlenih. Radi se o iznosu od preko 20 milijardi dinara, nemoguće ga je isplatiti u jednoj godini.
Prva isplata kreće 15. januara 2006. godine, dakle, dva dana posle Srpske nove godine. Zemljoradničke penzije, takođe, ogroman je dug, preko 20 milijardi dinara, četiri mesečne penzije ćemo godišnje vraćati ubrzano i isplata počinje 15. januara sledeće godine, s tim što ćemo zemljoradničke penzije vraćati u roku od pet godina, jer se tu duguje daleko više, radi se o 22 penzije, četiri penzije mesečno.
Taj zakon će se naći, siguran sam, pred vama, već krajem avgusta, a mi smo ga u Ministarstvu finansija pripremili i očekujemo da Vlada usvoji taj predlog. Na ovaj način, mi ćemo u potpunosti izmiriti kašnjenje prema penzionerima.
Želeli smo da to ozakonimo kroz Zakon o javnom dugu. Naravno, oni koji budu želeli mogu, kao i obveznice stare štednje, da ih prodaju na tržištu kapitala. Cena će se formirati tržišno, dakle biće omogućena trgovina obveznicama i ove obveznice će nositi odgovarajuću kamatu. Dakle, na ovaj način mi ćemo da stavimo tačku na sve dugove koje su prethodne vlade gomilale prema penzionerima, bilo da se radi o zemljoradničkim penzijama, bilo o penzijama po osnovu Fonda PIO zaposlenih.
Nije moguće da se to uradi u jednoj godini, ali za tri godine će biti izmireni penzioneri, a zemljoradnici za pet godina, pri čemu mogu prevremeno da prodaju obveznice na isti način kao i kod stare devizne štednje. To su neki ključni razlozi zašto je Srbiji u ovom trenutku potreban suficit. Na to ću se još jednom vratiti.
Sada bih želeo da vas upoznam sa makroekonomskim pretpostavkama, na kojima je ovaj budžet rađen. Kao što znate, ove godine su značajno ubrzane ekonomske reforme i poboljšana poslovna klima. Imajući u vidu da o ovome postoje oprečna mišljenja u ovoj skupštini i u javnosti, kao što sam već nagovestio, danas ću govoriti neobičajeno dugo i želim da o svakom problemu otvoreno kažem šta je urađeno, šta su problemi i šta mora da se uradi u budućnosti, bez obzira koja je vlada u pitanju.
Što se tiče strukturnih reformi, ključ za dugoročnu makroekonomsku stabilnost jeste uravnoteženje spoljnotrgovinskog bilansa, ali on se ne može uravnotežiti samo monetarnim i fiskalnim merama. Potpuno je jasno da monetarne i fiskalne mere same mogu samo na kratak rok da otklone štetu koja je nastala time što postoje strukturni poremećaji u privredi, ali da bi se na dugi rok stvorila dugoročna makroekonomska stabilnost potrebno je da se strukturne reforme do kraja dovrše. Reći ću koje su to strukturne reforme, šta je do sada urađeno, a šta će se uraditi u narednom periodu.
Prvo privatizacija banaka. Privatizacija banaka biće dovršena do početka sledeće godine. Dakle, ovo je jedna od reformi koja se privodi kraju. Ove godine već su završeni tenderi za privatizaciju tri banke u Srbiji, Novosadske, Kontinental i JU banke. Ukupno privatizacioni prihod za ove tri banke iznosi 275 miliona evra ili 22,5 milijardi dinara. Inače, ukupan privatizacioni prihod ove godine, koji će biti u budžetu Srbije, jeste najmanje 27 milijardi dinara, pet i po puta više nego u prethodnoj godini.
Moram da kažem, bez obzira na neka doduše usamljena mišljenja, da zaista ono što je urađeno u reformi bankarskog sistema spada u red najuspešnijih reformi u tom sektoru uopšte urađenih u centralnoj i istočnoj Evropi. Imajući u vidu da od jednog potpuno nelikvidnost i nesolventnog bankarskog sistema, koji smo zatekli krajem 2000. godine, sada imamo bankarski sektor koji svake godine udvostručuje svoju bilansnu sumu, imamo banke u koje ljudi veruju i ulažu novac na štednju i konačno, cene koje su ostvarene u privatizaciji banaka u Srbiji su apsolutno najviše u centralnoj i istočnoj Evropi.
Poslednji primer je najilustrativniji, primer privatizacije Novosadske banke, kada je postignuta cena bila 3,3 puta veća u odnosu na kapital same banke. Dakle, to je zaista apsolutni rekord koji je do sada ostvaren u bilo kojoj privatizaciji banaka u centralnoj i istočnoj Evropi. Osim toga najjača privatna banka koja je preuzela na međunarodnom tenderu Novosadsku banku obavezala se da dodatnih 40 miliona evra uloži za programe stambenog kreditiranja, kredita za mala i srednja preduzeća, za svoje velike klijente, ali i da poveća broj zaposlenih za 40%, tako da broj ljudi u Novosadskoj banci neće biti smanjen nego povećan za 40% do 2008. godine.
Ni u jednoj od ovih banaka koje su privatizovane neće doći do smanjenja broja zaposlenih, naprotiv doći će samo do rasta zapošljavanja. Što se tiče privatizacije ostalih banaka, u toku je tender za Nišku banku i trenutno su tri banke zainteresovane za privatizaciju Niške banke, ali sve dok se ne daju konačne ponude ne možemo o tome govoriti. Ovo su samo banke koje su izrazile zainteresovanost.
Takođe, Kredi banka jeste u postupku privatizacije i trebalo bi da se dovrši ove godine. Što se tiče Komercijalne banke, država ima nameru da ona ostane u nacionalnom vlasništvu. Dakle, Komercijalna banka se neće nuditi strateškim partnerima iz inostranstva, već će ostati najveća nacionalna banka, s tim što se razmišlja i priprema tender za savetnika kojim bi se ova banka privatizovala u naredne tri godine na tržištu kapitala na beogradskoj berzi, gde bi se mali paketi iznosili za jedan veliki broj korisnika i kako bi ova banka mogla da ima desetine, da ne kažem stotine hiljada malih akcionara, po ugledu na neke druge banke u svetu, ali bi to bili domaći vlasnici.
Komercijalna banka, sada mogu otvoreno da kažem jer je taj proces pri kraju, jeste bila jedina banka koja je bila u stanju da izdrži stranu konkurenciju. Nije ova vlada, niti prethodna, donela odluku da privatizuje neke banke zato što je to bila neka želja ili volja. One jednostavno nisu mogle na dugi rok da izdrže konkurenciju iz inostranstva, kako zbog nedostatka dugoročnih izvora finansiranja za dugoročne kredite, tako i zbog nekih drugih problema. Komercijalna banka je bila jedina velika domaća banka koja je bila sposobna da se odupre stranoj konkurenciji i zbog toga nema nikakvog razloga da se nudi strateškim partnerima iz inostranstva.
Što se tiče preduzeća, mi smo ove godine ostvarili u prvih šest meseci 5,3 milijardi dinara privatizacionih prihoda od privatizacije društvenih preduzeća, od čega je u budžet uplaćeno 2,5 milijardi, s obzirom da ostatak po zakonu ide Fondu penzionog osiguranja, lokalnim samoupravama, Fondu za restituciju. Očekujemo do kraja godine još oko 5 milijardi dinara privatizacionih prihoda, dakle još 2,5 milijarde dinara za budžet.
Ove godine po prvi put je otpočelo restrukturiranje javnih preduzeća. Nekoliko aktivnosti smo najavili u Skupštini kada smo usvajali u novembru budžet za 2005. godinu. Mogu da kažem da smo sve ono što smo najavili i ostvarili, i reći ću vam šta je do sada urađeno, a šta imamo nameru da uradimo.
Najpre, izvršena je odgovarajućim zakonima reorganizacija nekih velikih javnih preduzeća, pre svega EPS-a, zatim Železnice, odvajanjem u više segmenata; sledeći korak je bilo odvajanje sporednih od osnovnih delatnosti i prenošenje tih sporednih delatnosti u nadležnost Agencije za privatizaciju i priprema za početak privatizacije. Krajem juna 36 različitih preduzeća iz sporednih delatnosti javnih preduzeća preneto je u nadležnost Agencije za privatizaciju i predviđa se da na jesen krene postupak njihove privatizacije.
Kao što znate, zakonom jeste omogućeno formalno da javna preduzeća imaju mogućnost da jedan deo akcija daju besplatno radnicima i bivšim zaposlenima.
Međutim, ne postoji ni jedan podzakonski akt kojim je to precizirano. Zbog toga Vlada namerava, kako bi pospešila motivaciju zaposlenih u javnim preduzećima, da 15% ukupnog kapitala javnih preduzeća besplatno podeli radnicima, kako postojećim radnicima tako i bivšim zaposlenima, odnosno penzionerima tih javnih preduzeća, kako bi oni ostvarili 15% od privatizacije onih javnih preduzeća koja budu privatizovana.
Pri tome treba jasno reći da neće sva javna preduzeća biti privatizovana, jer prosto u svim zemljama postoji određeni javni sektor i neka javna preduzeća nemaju niti interesa u privatnom sektoru, npr. interes za železnicu je uvek mali i zato država mora da se brine o železnici i da izdvaja odgovarajuće subvencije za nju, a sa druge strane postoje segmenti gde je privatni kapital efikasniji. Zbog toga mi planiramo da krajem ovog meseca raspišemo tender za izbor privatizacionog savetnika za delove Naftne industrije Srbije.
Kao što znate, Vlada je odlučila da se Naftna industrija Srbije podeli na tri segmenta. Jedan od tih segmenata jesu rafinerije i pumpe. Moguće je da će biti početkom naredne godine na međunarodnom tenderu ponuđeni na privatizaciju, ali privatizacioni savetnik treba da da predlog da li ići odjednom na rafinerije i na pumpe ili ići po delovima. Zato ćemo angažovati odgovarajućeg savetnika na tenderu, koji ćemo raspisati do kraja ovog meseca.
Takođe, izvršena je racionalizacija nekih troškova u radu javnih preduzeća. Primera radi, nešto preko 10.000 ljudi više ne radi u osnovnim delatnostima ovih javnih preduzeća, a oko 5.000 ljudi sada je raspoređeno u preduzeća koja su u sporednim delatnostima, dok je oko 5.000 ljudi do sada tražilo i dobilo stimulativne otpremnine, znači, dobrovoljno su napustili ova javna preduzeća. Pri tom, ima još nekoliko hiljada ljudi koji su se prijavili za dobrovoljan odlazak, koji će se realizovati u drugoj polovini ove godine.
Ta sredstva su bila obezbeđena kako iz sredstava samih javnih preduzeća, tako i za neka preduzeća koja su na budžetu, kao što je železnica, i iz tranzicionog fonda, a za neke druge isplate date su i pozajmice iz privatizacionih prihoda, sa obavezom da se te pozajmice vrate iz prodaje imovine iz sporednih delatnosti.
Što se tiče sledećeg koraka, to je privatizacija osnovnih delatnosti javnih preduzeća, pri čemu postoji strategija za NIS. U međuvremenu, resorna ministarstva će izraditi strategiju privatizacije nekih osnovnih delatnosti u drugim preduzećima. Sigurno je da se neka javna preduzeća, odnosno njihove osnovne delatnosti neće privatizovati.
Još jedna industrija je krenula u proces restrukturiranja ove godine, a to je namenska industrija, najpre, smanjivanjem viška zaposlenih.
Do sada su isplaćene otpremnine za oko tri i po hiljade radnika. Oko 1.400.000.000 dinara iz budžeta je isplaćeno na ime otpremnina. To je značajno smanjenje zaposlenih. Radi se o šest fabrika namenske industrije, koje sada imaju mogućnosti da konačno počnu da posluju profitabilno.
Dakle, plan je: sledeće godine se završava privatizacija bankarskog sektora, do kraja 2007. godine se završava privatizacija društvenih preduzeća. Nismo zadovoljni kako je institucija stečaja još uvek zaživela, jer jedan dobar deo nelikvidnih društvenih preduzeća nema drugog načina da nađe kupca, sem da se dugovi potpuno otpišu i da se proces preuzimanja izvrši u postupku stečaja. Iako imamo sada dobru zakonsku regulativu, mora taj proces da se ubrza i da stečaj postane jedna normalna tržišna kategorija, a ne da se o njemu govori u negativnom aspektu.
Stečaj je veoma pozitivna stvar u tržišnim ekonomijama, ukoliko se izvodi na transparentan način. Ukoliko preduzeće ima ogromne dugove i ukoliko niko nije zainteresovan da ga kupi, ono može ili da grca u tim dugovima, da ne isplaćuje plate radnicima, da ne može da prodaje robu na tržištu, ili da ode u stečaj i da u jednom brzom postupku, bez tih dugova, bude preuzeto i da se napravi potpuno novo preduzeće koje kreće da radi.
Uostalom, jedan primer koji jeste kontradiktoran i kontroverzan, s obzirom da nije izvršen po nekom jasnom uređenom zakonu, ali ipak jeste primer koji je, u krajnjoj liniji, dobar, a to je primer stečaja "Sartida". Imali ste preduzeće koje je bilo prepuno dugova, dve trećine akumulacije Srbije je gutao "Sartid". Nakon stečaja i preuzimanja od strane U.S. "Steel", "Sartid" je najveći izvoznik, 250 miliona evra je samo u prvih pet meseci ostvareno u tome.
Dakle, jedini problem u tom stečaju jeste bio što je rađen bez toga da je postojao odgovarajući zakon o stečaju i tu je bilo odgovarajućih problema, gde nadležni sudski organi treba da kažu svoju poslednju reč oko onih ljudi koji su učestvovali tehnički u tom poslu. Međutim, sam institut stečaja je pokazao efikasnost u ovom slučaju, jer imamo preduzeće koje je bilo bankrotirano, a koje sada proizvodi najveće izvozne prihode u Srbiji.
Zbog toga ne treba bežati, ukoliko nema kupca za neko preduzeće koje je puno dugova i koje ne može te dugove da izmiri, niti mogu ti dugovi u potpunosti da se otpišu, jer nisu svi državni dugovi, imate i komercijalne dugove koji ne mogu da se otpišu, nema drugog načina nego da se uradi brzi stečaj i da se u jednom transparentnom postupku to preuzme, što nije bio slučaj "Sartida", ali krajnji efekat jeste postignut, da se preuzme na jedan brz i transparentan način, ali u skladu sa zakonom.
Ova vlada je predložila odgovarajući zakon o stečaju i sada postoje svi zakonski uslovi da se to efikasno radi. Mislim da bi to u praksi moralo samo da se ubrza.
Jedan od najvećih problema sa kojim se naša država i suočavala i suočava, moram da kažem i suočavaće se u budućnosti, jeste kapacitet državne uprave. Primera radi, mislim da u ovom trenutku, nakon što je ova skupština usvojila 87 zakona prošle godine, nakon što je usvojila, siguran sam, preko 50 zakona ove godine, i da će usvojiti verovatno stotinak zakona do kraja godine ukupno, nisu više zakoni prepreka za neki brži razvoj. Implementacija tih zakona jeste ono što je najvažnije.
Što se tiče države, kapacitet državne uprave je najveće ograničenje, birokratija na svim nivoima, tu ću biti otvoren, od republičkog, ali i do lokalnog. Tu imamo razlika. Ona ministarstva koja imaju bolju administraciju, nezavisno od toga ko je ministar, rade bolje, i obrnuto, one lokalne samouprave koje imaju efikasniju administraciju, takođe su bolje, nezavisno od toga koja je partija na vlasti. Tu zaista nema pravila. Sa druge strane, što je komplikovaniji proces, to je poslovna klima manja.
Daću jedan primer. Ministarstvo finansija, zajedno sa Ministarstvom za prosvetu i sport, predložilo je, Vlada usvojila, da se oko 180 miliona dinara ove godine iz budžetske rezerve isplati za izgradnju različitih sportskih objekata u 20 opština u Srbiji. Ta odluka je doneta u prvoj nedelji juna. Do dana današnjeg je samo jedna jedina opština sve proceduralne forme ispunila i povukla ta sredstva - Čačak.
Ovo su opštine kojima smo mi dodelili sredstva, gde su sve stranke na vlasti. Ima i radikala, i DSS, i DS, i G17, bukvalno su sve opštine zastupljene. Međutim, neke opštine vrlo sporo kompletiraju dokumentaciju, neke opštine nemaju uopšte urbanističke planove, neke opštine ne mogu da obezbede te dozvole za gradnju, proces tendera da sprovedu efikasno, neke rade znatno brže. Jedino je Čačak do sada povukao sredstva i čujem da će ove nedelje i Arilje povući ta sredstva. To samo govori o efikasnosti lokalnih samouprava. Zaista ne želim da ulazim u stranačku pripadnost uprava.
Neke druge opštine, jednostavno, ne mogu. Na kraju godine, ako neko ne iskoristi ta sredstva, propašće i žaliće se zašto Vlada nije dala sredstva. Jedan primer: Srbija će dobiti značajna sredstva u procesu pristupanja EU. To su tzv. predpristupni fondovi. Međutim, iskustva u trošenju tih fondova su veoma različita od zemlje do zemlje, isključivo to zavisi od kapaciteta lokalne uprave.
Primera radi, Slovenci su uspeli da iskoriste 97% svih sredstava EU, koja su im odobrena u procesu pristupanja EU, jer su tačno znali koje projekte mogu da realizuju.
Konkurisali su za projekte gde su imali dokumentaciju, napravili su administraciju koja se time bavila nezavisno od vlade i 97% svih fondova su iskoristili.
Mađari, za koje ne bih rekao da su neefikasni, posebno imajući neke druge zemlje u vidu, samo 55% para su iskoristili iz EU, jer nisu mogli da procesuiraju projekte koji su bili odobreni, zbog uskog kapaciteta državne uprave.
Grci, svojevremeno, kad su pristupali EU, nisu iskoristili više od 40% sredstava koja je EU namenila Grčkoj za pristupanje, što ne znači da oni nisu dobili značajna sredstva, ali mogli su da dobiju dva puta više.
Isto će biti i sa Srbijom. Zato je jako važno da se pojača kapacitet i lokalne uprave, a i Vlade. U tom cilju, mi smo smanjili državnu upravu u Vladi za 10,3% u junu ove godine, što će nam doneti uštedu na platama i ovde u rebalansu, stavka - plate u državnoj upravi je milijardu manja, upravo zbog racionalizacije koju je Vlada Srbije uradila, kao što je i najavila.
Mi smo smanjili za 10,2% broj zaposlenih u državnoj upravi, od toga najveći broj u Ministarstvu finansija. U Ministarstvu finansija sada radi 1.700 ljudi manje, od čega 1.200 ljudi manje u poreskoj upravi. Ovo su podaci bez vojske. Ako dodamo i vojsku, onda je ta ušteda još veća. Govorim o smanjenju broja civila u vojsci.
Naravno da ne može da se smanjenje državne uprave radi neplanski, bez objektivnih kriterijuma. Sugerišem svima onima koji imaju ambiciju, želju i potrebu, mislim i na lokalne samouprave, da izvrše racionalizaciju državne uprave, da to urade na bazi testiranja, odnosno objektivnih kriterijuma, kao što je to uradilo Ministarstvo finansija, tako da niko ne može da se žali.
Znači, ocene od jedan do pet, testovi znanja, psihološki testovi, sve to kada zajedno pogledate, ko dobije jedinicu nema pravo da se žali, bez obzira da li je član neke stranke, koliko godina ima; pet do šest direktora je smenjeno iz Poreske uprave, bez obzira što su bili članovi G17 plus, jer su dobili jedinicu na testu. Mi ne želimo da imamo takve članove. Članovi drugih stranaka su dobijali jedinice, ali želim da govorim samo o onome što je stvar naše stranke. Ne možemo imati efikasnu državnu upravu ukoliko ne rade najbolji ljudi u njoj.
Što se tiče poslovne klime, nekoliko faktora je uticalo na poboljšanje poslovne klime. Najpre, Srbija je prvi put prošle godine dobila međunarodni kreditni rejting od Standard and Poors, znači međunarodne londonske agencije za ocenu kreditnog rizika. Zatim je on poboljšan pred godišnju Skupštinu Evropske banke za obnovu i razvoj, tako da smo u roku kraćem od šest meseci unapredili naš kreditni rejting.
Takođe, ova vlada je uspela da dobije pozitivnu Studiju izvodljivosti od EU i preferencijalni tretman za tekstilne proizvode. Ova dva faktora su značajno uticala na rast kreditnog rejtinga i poboljšanje poslovne klime. Zatim, dobili smo generalni preferencijalni tretman u robnoj razmeni sa SAD.
U Studiji Svetske banke, koja ocenjuje svake godine kakva je poslovna klima u nekoj zemlji, Srbija je ove godine zabeležila najveći relativni napredak od svih zemalja, jer smo napredovali za čak 20 mesta na tabeli svih zemalja u svetu - po brzini kojom se vrši registracija preduzeća, po efikasnosti uopšte, po poslovnoj klimi.
Jedini veliki ograničavajući faktor, koji je ostao da se otkloni, ne samo za vreme mandata ove vlade, nego bih rekao da je to dugoročan proces i da će to biti zadatak i u narednom periodu, jeste poboljšanje efikasnosti pravosuđa, odnosno donošenja presuda, koje mora značajno da se ubrza.
Srbija je još daleko od toga da ima idealnu poslovnu klimu. Još uvek smo ispod proseka sveta. Ali smo u odnosu na prošlu godinu napredovali 20 mesta na toj lestvici i u tom smislu smo ostvarili najveći relativni napredak. Međutim, još uvek je tu ostalo dosta posla da se uradi.
Ove godine, kao rezultat poboljšanja poslovne klime, očekujemo rekordne strane direktne investicije od oko dve milijarde dolara. Ako se setimo, rekordne strane direktne investicije do sada su ostvarene 2003. godine - 1.450.000.000 dolara, a prošle godine - 960 miliona dolara. Imali smo pad direktnih investicija.
Bili su objektivni razlozi: prvo, Vlada nije prva tri meseca prošle godine formirana, dok se snašla, dok je efektivno krenula da radi, mi smo zapravo ozbiljno krenuli da radimo od septembra prošle godine. Kada kažem ozbiljno, mislim na sva ministarstva. To otvoreno priznajem.
U međuvremenu smo poboljšali poslovnu klimu. Ovaj parlament je uradio nešto što je svakako za svaku pohvalu. Usvojen je ogroman broj zakona. Kao rezultat pozitivne Studije izvodljivosti, kao rezultat privatizacije bankarskog sektora, pola tih stranih direktnih investicija doći će kroz bankarski sektor, bilo da se radi o privatizaciji državnih banaka, bilo da se radi o preuzimanju privatnih banaka u Srbiji, jer neke od najvećih banaka su ove godine odlučile da uđu u Srbiju, od banke "Inteze" preko "Kredi agrikol" i "Erste" banke. Dakle, zaista, naš bankarski sektor sada je neuporedivo snažniji nego što je bio prošle godine.
S druge strane, problem u statistici je što se grinfild investicije ne uključuju u indeks industrijske proizvodnje na adekvatan način u tekućoj godini.
Zato nas ne brine činjenica da je indeks industrijske proizvodnje, govorim o fizičkom obimu, nešto niži u prvih pet meseci ove godine nego u istom periodu prošle godine, iz prostog razloga što je to direktna posledica smanjivanja subvencija gubitašima.
Prošle godine smo imali 6,5 milijardi dinara subvencija. Sada smo predvideli 5 milijardi i direktno smanjivanje subvencija za 1,5 milijardu doprinelo je padu proizvodnje u tim preduzećima, koja inače gomilaju gubitke. Ali, namera Vlade je da do kraja 2007. godine u potpunosti ukine subvencije za neefikasna preduzeća, jer jednostavno ta preduzeća do tada moraju da se privatizuju.
Ako ne budu dva uspešna tendera, ako ne budu dve aukcije uspešne, stečaj i onda privatizacija kroz proces stečaja. Jednostavno, proces restrukturiranja i privatizacija se moraju okončati. U tom smislu subvencije koje se sada daju neefikasnim preduzećima za pokrivanje gubitaka, za isplatu zarada, koje nisu zarađene na tržištu, jednostavno moraju da se smanjuju. Sledeće godine, mogu da najavim, one će biti oko 3,7 milijardi, umesto 5. Svake godine će ići naniže, sve dotle dok do kraja 2007. godine ne budu potpuno ukinute.
Međutim, pri tome imam u vidu da je Vlada usvojila jedan plan rešavanja problema u gradovima koji imaju preduzeća, koja gutaju najviše subvencija. To su: Bor, Kragujevac i Vranje. Danas "Zastava" troši trećinu svih subvencija u privredi Srbije. Ukupno je od 2001. godine do danas samo za "Zastava automobile" isplaćeno 150 miliona evra u dinarskoj protivvrednosti za plate, zbog gubitaka, bez rashoda za "Zastavu" - zapošljavanje, što je faktički neka vrsta socijalne pomoći. Potpuno je jasno da to nije firma koja ima neku perspektivu, već je to bilo prinudno rešenje i bez ostalih komponenti u "Zastavi", "Zastava oružja" i nekih drugih fabrika.
Bor, milion evra mesečno ide za subvencionisanje proizvodnje u RTB Bor. Međutim, Vlada je donela Akcioni plan i krajem ove godine biće raspisan tender za privatizaciju RTB Bor. Rešenje za Bor je sledeće: nova nalazišta zahtevaju visoke investicije, jedino koncesijama to može da se reši; one već postoje, Ministarstvo energetike je napravilo plan, ta nova nalazišta moraju da se aktiviraju. Problem Bora je što ima nizak procenat rude, odnosno bakra u ukupnoj rudi, i nemoguće je da se na ovaj način to reši.
Osim toga, da bi se olakšao proces tranzicije u ovim gradovima, Vlada je odlučila da potpuno promeni politiku, da odobri jeftine kredite sa kamatom od 0,5 posto godišnje za Kragujevac, Bor i Vranje. Zaboravio sam - i Vranje ima, takođe, fabrike koje imaju značajne subvencije iz budžeta, sa idejom da se otvore potpuno nove fabrike tamo, ili da postojeća mala i srednja preduzeća ojačaju.
Mi smo već prve kredite odobrili na sednici Fonda za razvoj u iznosu od 100 miliona dinara u petak, pre dva dana, od čega je najviše konkurisanja bilo upravo iz Kragujevca. Prosto je neverovatno da imamo dva grada u centralnoj Srbiji - Čačak i Kragujevac, od kojih jedan privlači i strane i domaće investitore, a Kragujevac, s jedne strane ima dobrih privatnih preduzetnika, a s druge strane, ogromni problemi u ovom društvenom sektoru. Potpuno jasno rešenje je da se taj društveni sektor mora što pre privatizovati, da se moraju novci preusmeriti iz subvencija u potpuno nova preduzeća. Taj proces bi morao da se okonča u nekom narednom periodu.
Dakle, što se tiče makroekonomskih pretpostavki, želeo bih nešto da kažem i o reformi drugih društvenih delatnosti. Završene su pripreme za reformu u zdravstvu. One će ići u nekoliko pravaca: najpre, ponuđeno je onima koji žele da dobrovoljno napuste zdravstvene institucije, da to i učine. Na jednu anketu Ministarstva zdravlja javilo se oko osam hiljada ljudi koji žele dobrovoljno da napuste zdravstvene organizacije.
Radi se o izdatku od tri milijarde dinara, koje je potrebno obezbediti za isplatu stimulativnih otpremnina u zdravstvu, ali to će omogućiti, po prvi put posle dugo vremena da se ove godine otvori konkurs za prijem novih mladih lekara i medicinskih sestara, jer sa ovom strukturom prijavljenih ljudi za odlazak imaćemo manjak medicinskih sestara i lekara, tako da je ovo više od onoga što je potrebno da se smanji u zdravstvu.
Zato ćemo uraditi dve stvari, naravno, ako neko dobrovoljno želi da napusti zdravstvo, ne možemo ga u tome sprečavati, te otpremnine ćemo isplatiti u tri tranše, kako ne bismo napravili udar na inflaciju i na tražnju. Dakle, po milijardu dinara u tri tranše, počevši od septembra. To će nam onda stvoriti uslove za zapošljavanje novih mladih lekara i medicinskih sestara - oko 700 do 800 ljudi u ovoj godini.
Takođe, stvoriće uslov da i pored tog novog zapošljavanja povećamo raspone u platama na 4:1 za lekare, odnosno 2:1 za medicinsko osoblje, a što jeste jedno od obećanja koje smo svojevremeno dali sindikatima zdravstva. Ovo je jedina od reformi koja ima u potpunosti podršku sindikata zdravstva, imajući u vidu da smo o ovome raspravljali sa njima i na sednici Socijalno-ekonomskog saveta.
Zatim, biće izvršen tzv. autsorsing u zdravstvu, gde će neke delatnosti koje nisu medicinske biti odvojene u posebna preduzeća, tako da se i tu rastereti fond zdravstva, kako bi mogao da vrši svoju osnovnu ulogu. Već sada se povlače određeni krediti za modernizaciju zdravstvenih institucija, a to su krediti Svetske banke.
Ovim rebalansom se omogućava i davanje garancije za kredit Evropskoj investicionoj banci za modernizaciju kliničkih centara u Beogradu, Kragujevcu, Nišu i Novom Sadu u iznosu od 70 miliona prva tranša, odnosno 150 miliona evra ukupno je predlog, kako bi se u potpunosti ovi zdravstveni klinički centri osavremenili i svrstali u red najmodernijih u Evropi.
Jedna od stvari koja će se promeniti, u razgovoru sa ministrom zdravlja dogovorili smo se da do kraja septembra damo formalni plan koji će Vlada usvojiti, promenićemo način finansiranja od strane zdravstvenog fonda. Naime, sada fond za zdravstveno osiguranje finansira troškove domova zdravlja i bolnica, a koliko ko traži za materijal i za lekove toliko i dobije ili ne dobije u zavisnosti od toga da li ima para u fondu.
Moramo da počnemo da finansiramo rezultate, učinke. Dakle, onoliko koliko neko ima pacijenata mora da dobija toliko novca za tu svrhu i u zavisnosti od tražnje ljudi prema nekim zdravstvenim centrima moramo da usmeravamo ka tim zdravstvenim centrima i bolnicama koje imaju više pacijenata. Takođe, višak imovine biće prodat i to će biti iskorišćeno za izmirivanje dugova dobavljačima iz prošlosti. To je još jedan od dugova koji je preostao da država preko fonda zdravstva izmiri i to će biti kombinovano isplatama iz budžeta.
Mi smo, primera radi, već sada, ovog meseca, 500 miliona jednu tranšu dobavljačima isplatili i sledećeg meseca još 500 miliona. Znači, za tri meseca milijardu i po ćemo smanjiti dug prema dobavljačima, ali kroz prodaju neke imovine koja nije potrebna i to će biti učinjeno. Reći ću vam da ovu reformu zdravstva radimo zajedno sa Evropskom agencijom za rekonstrukciju, koja nam je dala, između ostalog, i jedan primer Velike Britanije, gde je ministarstvo finansija u jednom trenutku videlo da ministarstvo zdravlja raspolaže ogromnim nekretninama koje neefikasno koristi, uvelo plaćanje rente na te objekte.
Nakon toga, ministar zdravlja je odlučio da sve ono što je višak proda, jer mu je bilo skuplje da plaća rentu državi. Mi nećemo ići za tim drastičnim merama, ali zaista dogovor jeste da se napravi popis imovine koja je višak, da se racionalno koristi imovina u zdravstvu i da se svi kapaciteti koncentrišu na objekte koji su ključni. To ne važi za domove zdravlja koji moraju da budu široko disperzirani, ali kada govorimo o kliničkim centrima, o bolnicama, tu mora da se napravi koncentracija zbog opreme i stručnog kadra.
Što se tiče makroekonomskih parametara, želeo bih da sumiram. Imamo neke parametre koji ukazuju da idemo u dobrom pravcu, a imamo neke zabrinjavajuće. Što se tiče onih dobrih parametara, na prvom mestu je rast izvoza. Ove godine imamo 52% rast izvoza i sigurno ćemo ostvariti cilj da izvoz raste najmanje 25%.
Pokrivenost uvoza izvozom u ovom trenutku je 47%, a bila je u isto vreme prošle godine 29%, što znači da se tu napravio pomak.
Drugi dobar parametar jeste rast društvenog bruto proizvoda. Ove godine Srbija će imati 4,5% rasta društvenog bruto proizvoda, kao što je planirano, a prvi kvartal je završio sa rastom društvenog bruto proizvoda za 5,3%.
Treći dobar makroekonomski parametar je nivo stranih direktnih investicija. Ako pogledate šta je uzrok većem izvozu danas, nekoliko je faktora. Prvo, tu su strane direktne investicije iz prethodnog perioda. Dakle, privatizacija iz prethodnog perioda i strane direktne investicije iz prethodnog perioda su pomogle da dobijemo na našem tržištu i preduzeća, multinacionalne kompanije koje imaju svoja izvozna tržišta već obezbeđena.
Ako pogledate spisak prvih 10 izvoznika iz Srbije to su uglavnom multinacionalne kompanije ili domaća preduzeća koja rade i imaju saradnju sa multinacionalnim kompanijama: "US Steel" je na prvom mestu, "Tigar" iz Pirota koji radi za "Mišelin", "Sintelon", "Target samer", znači, uglavnom sve multinacionalne kompanije. Zatim, valjaonice bakra i aluminijuma, a gde je izuzetak bakar i tu se radi o domaćem vlasniku, a što se tiče aluminijuma je strana firma.
Kada sve to saberete i oduzmete pokazuje se da zapravo mala zemlja, kao što je Srbija, ne može da izveze robu ukoliko nema pristup stranim tržištima, a nemoguće je to da se izvrši ukoliko ne zadovoljiti jedan od dva uslova: da sarađujete sa multinacionalnom kompanijom ili da se udružite kao domaći proizvođači i da onda udruženi nastupite na spoljnom tržištu.
Ono što predstoji svima, a pre svega Vladi, ali još više komorama – a moram reći, Privredna komora Srbije je okoštala, Privredna komora Srbije nije institucija koja gleda u modernu budućnost, već imaju zaista neke zastarele poglede na svet u mnogim pogledima – njihov cilj bi bio upravo da organizuju mala i srednja preduzeća iz Srbije i da im organizuju zajednički nastup u izvozu. Malo preduzeće ne može ništa da napravi ako ide samo na tržište.
Što se tiče drugih faktora koji su uticali na rast izvoza, to je uvođenje PDV. Zašto? Zato što je sada PDV nula, sa pravom na odbitak prethodnog poreza za robu u izvozu. Svi oni koji do juče nisu imali motiv da iskažu prodaju robe u inostranstvu, sada taj motiv imaju.
Zatim, poboljšanje poslovne klime. Svakako da je poboljšanje poslovne klime i te kako uticalo na rast izvoza. Primer: Italija. Trenutno je Italija jedna od zemalja s kojom Srbija ima šanse da vrlo brzo ostvari uravnoteženi bilans u spoljnoj trgovini. Prošle godine u prvih pet meseci imali smo deficit u robnoj razmeri sa Italijom od 190 miliona evra. Danas deficit je sveden na svega 50 miliona.
Mi smo povećali značajno, 40 do 50 % izvoz u Italiju, a smanjili deficit 30% za godinu dana. To govori da poslovna klima i saradnja konkretno sa italijanskom vladom daje rezultate i da tim putem treba da krenemo u bilateralne odnose i sa drugim zemljama.
Došlo je konačno vreme da "napadnemo" i one zemlje sa kojima nismo imali do sada neku veliku saradnju, osim u donacijama. Ove jeseni zbog toga, možda će neko to podsmešljivo gledati, ali to vrlo ozbiljno shvatam, putujem u Japan zajedno sa Piksijem Stojkovićem, sa idejom da dovedemo zaista ozbiljne japanske investitore u Srbiju, iz razloga što oni imaju oko 250 kompanija koje trenutno rade u centralnoj i istočnoj Evropi. Gotovo nijedna u Srbiji.
Kao što je prošle godine ovde, zahvaljujući aktivnostima pre svega Predraga Bubala, dosta italijanskih privrednika došlo u Beograd i ove godine će ih doći duplo više. Nemojte se iznenaditi narednih godina ako neke od vodećih japanskih kompanija ulože svoj novac u Srbiju.
Ali, da bi pospešili uopšte i privatne domaće i strane investicije, potrebno je da ova zemlja napravi odgovarajuće slobodne carinske zone, ali ne kao što su sadašnje zone. Sadašnje zone, sem Pirota, nisu faktički slobodne zone u praksi. Zašto? Ako pogledate statističke podatke, daleko više robe se uvozi u preduzećima koje rade u zonama nego što se izvozi.
Zato je ove nedelje počela jedna opsežna kontrola od strane poreske uprave svih slobodnih zona u Srbiji, a jedino Pirot ispunjava uslov da ima veći izvoz nego uvoz u slobodnoj zoni. Mi ćemo zajedno sa Ministarstvom za ekonomske odnose sa inostranstvom napraviti novi zakon o slobodnim zonama i najverovatnije da će sve dosadašnje slobodne zone izgubiti dozvolu za rad vrlo brzo, do kraja ove godine.
Počećemo sa uređivanjem ovog prostora tako što ćemo izdavati potpuno nove dozvole za rad onim gradovima koji su ozbiljni i koji zaista imaju 50% proizvodnje u zoni namenjenoj za izvoz. Ako imate zonu koja uvozi, a ne izvozi, tu onda nije ispunjena svrha formiranja slobodne zone.
Takođe, želim da kažem nešto i o lošim makroekonomskim indikatorima. Najpre to je inflacija. Inflacija je ove godina veća od planirane. Nekoliko faktora je uticalo da inflacija ove godine bude veća od plana. Najpre, imali smo značajan rast cena poljoprivrednih proizvoda. U prvih šest meseci cene poljoprivrednih proizvoda, makar je to statistika zabeležila, rasle su 45% u odnosu na decembar ove godine.
To znači da, s jedne strane, domaći poljoprivredni proizvođači jesu imali bolje cene. Ovo je rezultat kašnjenja u sezoni. Verovatno su zbog kašnjenja u sezoni bili i uvozni proizvodi, međutim, postavlja se sledeće pitanje. Zaista, ovo je jedna dilema koju bih želeo sa vama da podelim.
Da li je nivo domaće tražnje u Srbiji zaista toliko nizak, kao što se govori, kada se 45% skuplji poljoprivredni proizvodi kupuju?
Znači, ovo su cene koje su realizovane. Neću da kažem da je standard u našoj zemlji dobar. Nije. On se poboljšava lagano, ali definitivno nešto nije u radu sa ovom politikom. S jedne strane, moramo da zadovoljimo interes poljoprivrednika da imaju zadovoljavajuće cene, a s druge strane nije dobro da imamo ovako visoke cene poljoprivrednih proizvoda u agrarnoj zemlji.
Naravno, nadam se, mi ćemo vrlo ozbiljno ovaj problem da razmotrimo, jer se po prvi put javio. Prošle godine zaista mi smo izašli u susret našim poljoprivrednicima i zabranili uvoz mesa. Cena stoke je počela da raste, što je dobro za njih. S druge strane, zabranili smo indirektno, kroz vancarinsku zaštitu, uvoz turskog paradajza. Takođe, paradajz ima značajan rast, maltene nekoliko desetina poena je paradajz sam napravio u ovom indeksu inflacije.
Drugi faktor koji je uticao na veći rast inflacije od projektovanog jeste i veći od očekivanog rast komunalnih usluga u lokalnim samoupravama. Mislim da Srbija mora da napravi regulatorna tela koja će regulisati politiku ne samo cena, već i drugu vrstu politike vezano za komunalne usluge, jer ovako zaista vrlo stihijski dolazi do povećanja cena.
Znam da je u nekim slučajevima potrebno da dođe do korekcija cena, a posebno ako su one netržišne, međutim, ukoliko se rast cena komunalnih usluga preliva na rast plata u tim javnim preduzećima, što jeste slučaj u jednom broju opština, onda to svakako nije mera ekonomske politike koju treba odobriti, već naprotiv treba promeniti. Mi ćemo predložiti da se nastavi sa formiranjem odgovarajućih regulatornih tela, koje Srbija nema, za regulisanje određenih komunalnih usluga.
PDV takođe jeste, ali vrlo malim delom, uticao na rast cena, daleko manje nego što je bilo očekivano, jer smo smanjili s jedne strane stopu poreza na promet sa 20% na 18% i tu smo imali neke uštede. S druge strane, povećane su one cene koje su sa nule otišle na osam. Međutim, moram da kažem da, za razliku od cena poljoprivrednih proizvoda koje su povećane za šest meseci 45%, cene industrijskih proizvoda su povećane svega 5,5% u tom periodu, što znači da PDV nije imao tog efekta, kao što se govorilo, iako jedan efekat jeste. Ali, daleko manji nego što se govorilo.
Naravno, rast cena nafte na svetskom tržištu jeste dodatni faktor, koji nije u domenu i delokrugu ekonomske politike Vlade, međutim, bez obzira na ovo, inflacija će ove godine biti u prošlogodišnjim okvirima i mišljenje Vlade je da inflacija ne predstavlja pretnju našoj ekonomiji.
Bilo bi bolje da je nešto niža, ali daleko je važnije da stvorimo uslove za dugoročnu makroekonomsku stabilnost, a to pre svega smanjivanjem spoljnotrgovinskog deficita, što ćemo ostvariti, i ubrzanjem restrukturiranja privrede, koje činimo.
Inflacija nekoliko procenata veća od planirane nije nešto što će poremetiti planove u našoj ekonomskoj politici, posebno imajući u vidu što imamo i odgovarajuće amortizere, koji neće dozvoliti dalji rast cena, osim u slučaju naftnog šoka, a to je obavezna rezerva. Centralna banka je već intervenisala povećanjem stope obavezne rezerve, repor operacijom centralne banke takođe je značajan iznos novca povučen iz opticaja, kako bi se smanjili inflatorni pritisci.
Devizne rezerve zemlje u krajnjoj liniji su rekordne. Ove godine će preći iznos od pet milijardi dolara. Trenutno su 4,7 milijardi američkih dolara, tako da ne postoji bojazan da inflacija bude veća od prošlogodišnje. Nadam se da će sledeće godine biti daleko bolje.
Međutim, oni koji se bave ekonomskom politikom znaju da je nemoguće sve ciljeve ekonomske politike ostvariti istovremeno, iz prostog razloga što jedne godine možete ostvariti 8% rast društvenog bruto proizvoda, 7% rast proizvodnje, kao što je bila prošla, ali je zato rast spoljnotrgovinskog deficita bio ogroman. Ove godine smanjujemo spoljnotrgovinski deficit, ali na ovom drugom planu imamo nešto lošiji rezultat. Bitno je da ukupno naša ekonomija lagano napreduje.
Naravno, jedan od najvažnijih ciljeva svake vlade, pa i naše, jeste rast zaposlenosti. Zato u ovom budžetu imamo milijardu i 600 miliona dinara izdvojeno za mikro kredite za samozapošljavanje, 7,5 hiljada ljudi će ove godine naći posao na osnovu tih kredita.
Takođe, registracijom pijačnih prodavaca do sada je registrovano 10.000 ljudi. Dakle, 10.000 ljudi od početka godine se registrovalo i plaća paušalni porez od 4.000 dinara i mi ćemo morati do kraja godine i sve preostale, bez obzira na njihove proteste, da registrujemo, kako bi bili lojalna konkurencija onima koji rade u drugim zanatskim radnjama.
Još jednom ću rezimirati zašto je dobro da Srbija ove godine ima suficit. Osam razloga.
Prvo, ako posmatramo na duži rok svaka zemlja bi trebalo da ima uravnoteženi budžet. To je ideal, da imate uravnoteženi budžet. Srbija je ranijih godina ostvarivala budžetski deficit. Dakle, krajnje je vreme došlo da Srbija počne da uravnotežava svoj budžet. Ako ste imali nekada deficit, morate da napravite suficit, da biste u nekoj perspektivi kasnije imali uravnoteženi budžet. Istovremeno, Srbija je donedavno do 2000. godine bila prezadužena zemlja sa iznosom javnog duga od 170% društvenog bruto proizvoda. Mi moramo naš javni dug da smanjimo.
Drugi razlog, suficit budžeta je najzdraviji i najizvesniji način za servisiranje spoljnog i unutrašnjeg duga, jer se država kada ima suficit ne zadužuje dodatno, a poreski prihodi su stabilni i predvidivi.
Treći razlog za suficit, suficit je oblik štednje. Da se štedelo ranije, ne bi moralo sada da se ostvaruje suficit. Ako štedimo država stvara izvesnost time što garantuje za izvršavanje svojih obaveza. Takođe, suficit omogućava da se privatizacioni prihodi delimično ili u celosti koriste za ulaganje u infrastrukturu ili druge projekte. Za šta su korišćeni privatizacioni prihodi za vreme prethodne Vlade, a i prošle godine? Za pokrivanje budžetskog deficita.
Dakle, ove godine po prvi put mi ćemo imati na kraju godine stanje na računu od 3,2 milijarde, plus privatizacione prihode od 27 milijardi, dakle, 30 milijardi sredstava koja možemo da namenimo za određene infrastrukturne projekte ili za smanjivanje javnog duga. Ove godine, zahvaljujući budžetskom suficitu, biće izmirene sve obaveze prema putnoj privredi.
Osam milijardi dinara iznosi ukupan dug koji je država imala prema putnoj privredi od 1998. godine do danas. Mi smo odlučili da celokupan dug isplatimo u tri rate, junu, julu i avgustu ove godine. Dakle, osam milijardi dinara privatizacionih prihoda ide za razvoj infrastrukture.
Da nemamo suficit, to bi potrošili na javnu potrošnju i novac od prodaje imovine otišao bi u nepovrat, jer bi bio potrošen. Ovako novac od prodaje državne imovine ide za izgradnju državne infrastrukture, jedni delom osam milijardi ide na tu namenu.
Takođe, već sam pomenuo, ponavljam još jednom, bez suficita u budžetu nemoguće je smanjiti dugovanja i izmiriti ih u potpunosti prema penzionerima. Dakle, penzioneri mogu da računaju da će zbog suficita imati u potpunosti usklađenu isplatu penzija, mesec za mesec i ono što je nagomilano prošlih godina ne možete vratiti ukoliko ne stvorite na drugoj strani više.
Mi ga ove godine stvaramo, da bismo sledeće godine, svake godine po osam milijardi penzionerima vraćali za tri godine i u potpunosti izmirili dug prema penzionerima, a prema zemljoradnicima takođe, samo što je tu još veći dug, četiri meseca ćemo godišnje više plaćati od sledeće godine, penzija zemljoradnicima, nego do sada.
Znam da bi bilo idealno da mi sve to odjednom platimo. Prvo, nemoguće je, jer bi stvorili visok rast tražnje, što bi se prelilo na rast inflacije i uvoza, i to se mora rasporediti na određene godine. Da niko više to ne bi mogao da dovodi u pitanje i da bi svi ministri finansija i u budućnosti, s obzirom da se zemljoradničke penzije isplaćuju u narednih pet godina, bili obavezani da to učine, donećemo zakon o javnom dugu.
Tako da to postane zakonska obaveza, kao i stara devizna štednja što je postala 2002. godine. Imajući u vidu da smo postali ozbiljna država, siguran sam da će bilo koja vlada nastaviti da to servisira. Naša Vlada će to servisirati i u 2006. i u 2007. godini.
Što se tiče daljih razloga za stvaranje suficita, suficit će predstavljati pomoć monetarnoj politici u ostvarivanju makroekonomske stabilnosti i u snižavanju inflatornih očekivanja. Kada država ima suficit, potpuno je jasno da banke ne mogu da računaju da neka velika sredstva plasiraju u državne obveznice, a zašto? Zato što mi državne obveznice nećemo prodavati, nego ćemo ih reotkupljivati. Mi ćemo povlačiti na taj način novac iz opticaja, banke neće moći nama da ga plasiraju, smanjivaće se kamatna stopa, moraće da ih plasiraju privredi i stanovništvu i to jeste naš cilj.
Dakle, smanjujemo naš dug i omogućavamo da se taj novac plasira u razvojne projekte, odnosno za poboljšanje standarda stanovništva.
Konačno, suficit deluje na pad agregatne tražnje koji uvek kao rezultat u zemljama koje su u tranziciji ima smanjenje deficita platnog bilansa.
Izvinjavam se što sam o suficitu duže govorio. Međutim, ovo je prvi put posle 1940. godine da Srbija ostvaruje budžetski suficit. Situacija je neobična, jer smo do sada govorili, ako se sećate kako su izgledali budžeti u prethodnom periodu, kako će biti finansiran deficit, pa smo rekli, iz privatizacionih prihoda finansira se deficit. Sada iz privatizacionih prihoda finansiramo puteve i finansiraćemo isplatu dugova penzionerima.
Drugo, govorili smo ranije da ćemo iz kredita iz inostranstva finansirati deficit, a sada kredite upotrebljavamo za obnovu kliničkih centara. Kredite iz inostranstva upotrebljavamo za modernizaciju privrede. Dakle, samo za investicione projekte. Budžet više nema potrebe da koristi kredite, jer ima suficit.
Isto važi za makrofinansijsku pomoć Evropske unije. Taj novac ćemo iskoristiti za prevremenu otplatu nekih javnih dugova, što nam otvara prostor u budžetu da više potrošimo za investicije. Videćete, reći ću to na kraju, sadašnja struktura u budžetu nije dobra. Njome nisam zadovoljan, iako je daleko bolja nego što je bila, ali mora da bude još bolja.
Što se tiče pitanja kako doći do suficita, jedno je šta ima u planu, kako ćemo ga ostvariti. Želim da vam dam odgovor i na ta pitanja.
Prvo, prihodi će biti 9,3% veći u odnosu na planirane, 37 milijardi ćemo imati veće prihode nego što smo planirali. Po osnovu PDV-a imamo u prvih šest meseci 42% veću naplatu nego u prvih šest meseci prošle godine.
Naime, planom je bilo predviđeno da naplatimo 179 milijardi dinara od PDV-a. Mi ćemo ostvariti 208 milijardi ili 29 milijardi više nego što smo planirali. Zatim, želim da kažem da je PDV postao kičma našeg sistema javnih finansija. Oko 53% ukupnih poreskih prihoda potiče samo od ovog jednog poreskog oblika. Imajući to u vidu, mi moramo dalje da racionalizujemo naš poreski sistem i da se on zasniva na samo šest do sedam poreskih oblika.
Drugim rečima, sa predlogom da lokalna samouprava dobije u nadležnost imovinu, mi ćemo predložiti da lokalna samouprava u nekim narednim godinama počne da servisira sve lokalne takse u potpunosti, jer jednostavno, mi imamo daleko veće troškove poreske administracije ako mi to radimo kao danas. Mislim da će sa centralizacijom lokalnoj samoupravi pripasti daleko više nadležnosti, ali i neke veće obaveze, a jedna od njih će biti servisiranje u potpunosti komunalnih lokalnih taksi. Do sada tu pomaže kod nekih poreska uprava. Mislim da do kraja 2007. godine lokalna samouprava u procesu decentralizacije mora da preuzme i te nadležnosti.
Što se tiče drugih povećanih poreskih prihoda od poreza na dobit koji je 10%, imamo u pravoj polovini godine 54% veće prihode, što znači da veći broj preduzeća sada iskazuje dobit, jer je to najniža stopa, a neke strane kompanije ovde uplaćuju dobit kako bi platile nižu poresku stopu nego u ostalim zemljama, što i jeste bila namera spuštanja stope na 10%. Tu ćemo imati milijardu i 700 miliona više nego što je planirano.
Od poreza na dohodak 3,1 milijardu dinara više ćemo imati nego što je planirano. Dakle, ako će to biti 3,3 milijarde više u budžetu Republike, imajući u vidu da 40% poreza na plate ide lokalnim samoupravama, to znači da će prihodi lokalnih samouprava biti po tom osnovu ove godine veći.
Od dividendi javnih preduzeća ove godine ćemo naplatiti pet milijardi dinara, naplata potraživanja od banaka u stečaju 2,7 milijardi dinara i, prvi put nakon usvajanja Zakona o igrama na sreću, mi ćemo imati značajna sredstva od oporezivanja igara na sreću, 2,5 milijarde dinara ove godine. Prošle godine je to bilo par stotina miliona, poređenja radi.
Što se tiče rashoda, postoje rashodi koji se smanjuju, a neke smo primorani da povećamo.
Što se tiče smanjivanja, najviše se smanjuju rashodi u zgrade i građevinske objekte. Na različitim pozicijama ministarstava 2,7 milijardi dinara je to ukupno smanjenje. Smanjuju se subvencije za dve milijarde dinara i to subvencije u poljoprivredi milijardu dinara, s tim što napominjem da se radi o programima koji još uvek nisu započeti ove godine. Dakle, neće biti smanjene ove subvencije koje su već u realizaciji. Već znate i sami da se dugo godina zaredom odustaje se od programa uvođenja lakto frizeva i raznih muzilica za poljoprivredna domaćinstva.
Ideja države je bila da to besplatno podeli radi unapređenja kvaliteta mleka, tu ćemo oko 700 miliona dinara manje imati nego što smo planirali, ali to je projekat koji nije ni počeo, tako da neće biti štete od toga.
Zatim, refakcija za zalivne sistema biće 200 miliona dinara manja, jer nažalost ova godina nije bila sušna, već smo imali poplave i imamo daleko manje zahteva nego što smo očekivali, pretpostavljam da je to zbog toga što je kišna godina, tako da ćemo na ovaj način oko milijardu dinara subvencija smanjiti, ali povećavamo izdatke za upravu za veterinu, za obavezne mere zaštite stoke, 270 miliona dinara.
Što se tiče premije za pšenicu, kao što je Vlada odlučila, biće isplaćena u jednom danu i to direktno na račune registrovanih poljoprivrednih proizvođača, pet hiljada dinara po hektaru pod pšenicom i to će biti prvi put da će država direktno u jednom danu svima platiti premiju za pšenicu, ali samo za registrovane poljoprivredne proizvođače.
Kada smo uvodili registraciju pre godinu dana rekli smo da će to biti jedan od osnovnih modela za subvencionisanje poljoprivrede u narednom periodu. Oni koji nisu bili skeptici, a njih je 120.000, registrovali su se i prve konkretne koristi su osetili nakon usvajanja Zakona o akcizama, kada smo odlučili da vršimo refakciju jedne trećine cene dizel goriva za registrovane poljoprivredne proizvođače. Ovo je druga velika beneficija za registrovane proizvođače jer će samo oni dobiti 5.000 dinara po hektaru plus 750 dinara za skladištenje po toni.
Još nešto, ove godine mi smo isplatili oko milijardu i po dinara kratkoročnih kredita za oko 24.000 poljoprivrednika i do sada smo isplatili 928 miliona dinara dugoročnih kredita od ukupno 2 milijarde, koliko imamo. Znači, pola smo isplatili skoro do sada, pri čemu je to intenzivirano u poslednje dve nedelje. Već je plaćeno 928 miliona za dugoročne poljoprivredne kredite i planiramo da otvorimo jednu novu liniju koja će biti između ove linije za kratkoročne i dugoročne kredite.
To će biti krediti za pripremu jesenje setve, sa kamatom koja će biti skoro realno negativna kamata, jer 3% godišnje će biti, ali dinarska kamata, ne sa deviznom klauzulom. To je pomoć seljacima zbog lošije godine nego prethodne i to će biti krediti na jednu godinu u nešto većim iznosima od onih prethodno kratkoročnih kredita, ali manjim od ovih dugoročnih za pripremu jesenje setve.
Takođe, smanjili smo subvencije železnice za 500 miliona dinara zato što je grad Beograda preuzeo obavezu, u dogovoru koji smo zajednički napravili, da finansira program Beovoza, i na ovaj način će subvencije suštinski ostati nepromenjene za železnicu, ali iz republičkog budžeta to je 500 miliona dinara manje.
Za 500 miliona dinara se smanjuju subvencije RTS-u, imajući u vidu da ova institucija prelazi u javni servis, zbog čega po zakonu ima pravo da uvede pretplatu. Sada samo od RTS-a, od resornih ministarstava zavisi momenat uvođenja te pretplate, s tim što će televizija ostati na budžetu ove godine sa oko dve milijarde dinara i Vlada će doneti, na predlog ministra kulture, odluku da otpiše celokupan dug RTS-u do 31. decembra 2004. godine.
Govorim o državnom dugu, kako bi pomogli televiziji da se transformiše u javni servis. Takođe, imamo nameru da odobrimo i pozajmicu iz privatizacionih prihoda za obnovu opreme u visini od 10 miliona evra, tako da će to više kompenzirati ovo smanjenje na poziciji subvencija.
Ukupno se različiti rashodi smanjuju za 8,9 milijardi, od čega je još jedna značajna stavka plate u državnoj upravi zbog smanjenog broja ljudi koji rade nakon 30. juna i racionalizacije u Vladi od 10,2%.
Što se tiče povećanih rashoda, nekoliko stavki se povećava, pre svega transferi organizacijama obaveznog socijalnog osiguranja za 14,6 milijardi dinara, i to Republičkom fondu penzionog osiguranja zaposlenih 10,5 milijardi, s obzirom da je potrebno povećati sadašnji iznos penzija zbog usklađivanja. To će biti povećanje koje zahteva dodatnih 10,5 milijardi dinara do kraja godine; Republičkom fondu poljoprivrednika 2,5 milijardi dinara; zatim Nacionalna služba za zapošljavanje 1,6 milijardi dinara.
Moram da kažem da trenutno 1/4 budžeta ide za transfere organizacijama obaveznog socijalnog osiguranja, pri čemu ako dodamo tu i naknade za socijalnu zaštitu one su još dodatnih 44 milijarde, od čega 17 milijardi dečiji dodaci i faktički preko trećine budžeta su plaćanja koja su potpuno u socijalnoj funkciji. Ovo jeste pokrivanje deficita različitih fondova.
Što se tiče penzija, kao što sam već nagovestio, ove godine ćemo imati povećanje penzija do kraja godine, što će zahtevati 10,5 milijardi dinara. Ukupno 82 milijarde dinara biće izdvojeno ove godine za penzije, samo za pokrivanje deficita u Fondu PIO. To jeste jedan veliki strukturni problem, govorim o deficitu u Fondu PIO, koji se ne može nadomestiti povećanjem doprinosa koji su inače već visoki, tako da država mora vrlo ozbiljne korake da napravi i pogledu budućeg rasta penzija.
Dakle, rast penzija mora jednostavno da bude u skladu sa mogućnostima privrede i to je nešto što je svakako nužno da se uradi u Srbiji u narednim godinama. Ne govorim pre svega o ovoj godini. Govorim o periodu iza 2009. godine pa nadalje. Jednostavno, Srbija će imati lagano uvećanje standarda. Sada imamo 3.000 dolara po stanovniku, a za nekih godinu do dve dana imaćemo 4.000 dolara po stanovniku.
Lagano će standard rasti i postavlja se pitanje kojim tempom je moguće da rastu u narednom periodu i penzije, s tim što je obaveza države da napravi jedan realan plan, ali sa druge strane da isplati sve dugove koje ima prema penzionerima, što ćemo krenuti od 15. januara sledeće godine.
Druga velika stavka koja se povećava jeste stavka nabavke domaće finansijske imovine. To su faktički krediti za različite prioritetne potrebe, za izvoz, za stambene kredite, za samozapošljavanje, za Bor, Kragujevac i Vranje, i po prvi put uvodimo kredite za izdavače i distributere knjiga. To ću vam posebno objasniti u domenu kulture.
Tranzicioni fond je treća velika stavka koja se povećava. Milijardu i 100 miliona dinara će biti veći rashodi kako bi se ubrzao proces privatizacije i restrukturiranja društvenih preduzeća. Na ovaj način sa 6,1 milijardi dinara u ovoj godini biće moguće ostvarivanje svih planova ministarstava privrede i rada i socijalne zaštite.
Ono što je takođe novo to je fond Vlade za mlade talente Republike Srbije. Izdvojili smo 450 miliona dinara u rebalansu budžeta za ovu godinu za nekoliko namena. Najpre za stipendiranje 1.000 najboljih studenata u Srbiji po 20.000 dinara neto, zatim za stipendiranje 100 najboljih studenata u Srbiji za rad na univerzitetima, za postdiplomske studije na univerzitetima u inostranstvu 15.000 evra po studentu, uz obavezu da najmanje pet godina nakon završetka postdiplomskih studija rade u zemlji.
Ova dva konkursa će biti danas, sutra, prekosutra objavljeni u svim sredstvima javnog informisanja. Konkurs za postdiplomce se završava 31. avgusta, a za diplomirane studente, odnosno za studente završnih godina fakulteta 15. oktobra.
Zatim, odlučili smo da izdvojimo značajna sredstva za nagrađivanje najboljih đaka i studenata. Moram otvoreno reći da mi je ideju za to dao učenik četvrtog razreda ekonomske škole u Kikindi. Tokom boravka u srednjoj ekonomskoj školi u Kikindi jedan mladić rekao je - zašto Vlada ne bi nagrađivala one koji postižu uspehe na takmičenjima i zaista do sada to nije bilo moguće jer je država imala deficit. Sada imamo suficit da možemo da izdvojimo jedan deo sredstava za te namene.
Za pobede na evropskim takmičenjima nagrada će biti milion dinara, dakle oko 12.500 evra, za drugo mesto do 700.000, a za treće mesto do 500.000 dinara, u zavisnosti od ranga evropskog ili svetskog takmičenja. Takođe, biće nagrade i za pobede na republičkim, okružnim i gradskim takmičenjima, za prva, druga i treća mesta, kako bi naša deca bila stimulisana i ovim od strane države da postižu što bolje rezultate.
Inače, svi dobitnici stipendija, a osim toga biće izdvojena sredstva do 5.000 evra za stručnu praksu u zemljama Evropske unije za 100 najboljih studenata, biće dužni da zaključe ugovor sa Vladom da najmanje pet godina nakon okončanja studiranja rade u zemlji, jer država ulaže između ostalog sredstva u njihovo školovanje i u pospešivanje uslova njihovog rada.
Osim toga, značajno se povećava budžet Ministarstva kulture, jer ove godine će to iznositi ukupno milijardu i 300 miliona dinara, za razne potrebe u kulturi, pri čemu za pozorišta, za programe u pozorištima, dakle ne za plate, nego za specijalne programe za pripremu raznih predstava 110 miliona dinara, pri čemu će Narodno pozorište u Beogradu dobiti 70 miliona dinara, Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu 40 miliona dinara.
Zatim, za srpski film će biti izdvojeno 280 miliona dinara ili oko tri i po miliona evra. Osim toga, udvostručen je iznos za otkup knjiga na 70 miliona dinara, kako bi omogućili izdavačima i onima koji proizvode knjigu da imaju bolje uslove.
Naime, kada smo govorili u ovoj skupštini o Zakonu o PDV-u, bilo je predloga da se PDV na knjigu spusti na 0%, uz pravo na odbitak prethodnog poreza. Međutim, na taj način bismo srušili sistem koji imamo i, kao što znate, nismo prihvatili, ali smo se dogovorili sa izdavačima da obezbedimo, s jedne strane, duplo veći otkup knjiga, a s druge strane, radi premošćavanja njihovog problema u likvidnosti, da im odobrimo kredite, ne samo za izdavače, već i za distributere, sa kamatnom stopom od 1% godišnje. Zbog toga imamo posebno ove linije, vezano za pospešivanje razvoja kulture u našoj zemlji.
Za Narodni muzej će biti odvojeno 38 miliona dinara, a Vlada će na sednici već ove nedelje obezbediti odgovarajuća sredstva za rekonstrukciju krova Narodne biblioteke u Beogradu, kako bi veliki knjižni fond bio sačuvan. Pre zime mora taj krov da se popravi.
Naravno, vi znate da smo odvojili i 95 miliona dinara za obnovu manastira "Hilandar", kao i 120 miliona dinara, 40 miliona više nego u budžetu, za Beli dvor, za jedan od naših najvećih kulturno-istorijskih spomenika. Moram reći da se on vrlo malo koristi u našoj domaćoj turističkoj ponudi, a za vreme godišnje skupštine Evropske banke za obnovu i razvoj najveći utisak ljudi koji su došli iz inostranstva u Beograd poneli su upravo iz Belog i Starog dvora, iz dvorskog kompleksa.
To je blago Srbije i mislim da je ovo minimalan iznos koji smo mogli da uložimo. On jeste otvoren i za domaće posetioce, međutim, mislim da malo ljudi zna da je moguće sada slobodno posetiti i organizovati posetu. Imaju odlične vodiče i preporučujem svima u Srbiji koji još nisu bili da učine tu posetu.
Takođe, odobrili smo sredstva za organizaciju velikih muzičkih festivala u Srbiji. Festival "Egzit" je dobio 10 miliona dinara.
Ove nedelje festival u Guči će takođe dobiti podršku od 10 miliona dinara, s obzirom da je prevazišao lokalne okvire i postao međunarodni festival i jedan od brend-nejmova Srbije.
Takođe, izdvojili smo 150 miliona dinara za rekonstrukciju graničnih prelaza Horgoš i Batrovci, kako bi omogućili daleko brži protok robe. Do sredine sledeće godine na Batrovcima ćemo imati 16 traka, četiri za teretni saobraćaj, 12 za automobile. Konačno, imaćemo normalnu granicu prema Hrvatskoj. Već je otvoren, ali u punu funkciju će biti stavljen do kraja ove godine i granični prelaz Horgoš. Plan je da se ide i na rekonstrukciju graničnog prelaza Preševo.
Konačno, kod ovih novih izdataka, Ministarstvo vera je tražilo, i mi smo sa zadovoljstvom odobrili 15 miliona dodatnih sredstava za završetak pravoslavnih i drugih hramova u toku ove godine.
Što se tiče državne zajednice Srbija i Crna Gora, ukupni rashodi su 50,1 milijarda dinara, pri čemu za odbranu 43,2 milijarde, za spoljne poslove 4,2 milijarde dinara.
Što se tiče budžeta vojske, on ostaje u nominalnom iznosu nepromenjen, ali se vrši promena u strukturi budžeta. Naime, sredstva za plate, vojne penzije i tekuće funkcionisanje vojske se povećavaju do kraja godine za milijardu i 600 miliona dinara, a za taj iznos se smanjuju sredstva za građevinske radove, imajući u vidu da ta sredstva mogu da se ostvare i kao sopstveni prihodi nakon prodaje vojne imovine.
Što se tiče plata, ovim rebalansom omogućava se rast plata u vojsci za 14,5% u proseku, uz povećanje raspona između najviše i najniže plate u vojsci, sa sadašnjih 3:1 na 4:1. Takođe, u okviru samih plata oficira će doći do povećanja raspona kod nekih kategorija, između plata oficira i plata vojnika po ugovoru, sa sadašnjih 2,3:1 na 3:1. Primera radi, plate pilota bi u odnosu na plate drugih profesionalnih vojnika istog čina bile veće za 32% nakon povećanja ovih koeficijenata. Ovo povećanje plata je moguće od plate za oktobar, a moguće je i ranije ukoliko se program reforme u civilnom sektoru vojske sprovede onako kao što je i dogovoreno.
Naime, postojećim Zakonom o budžetu Republike Srbije sredstva za plate zaposlenih u vojsci i Ministarstvu odbrane planirana su za 35.459 zaposlenih, 24.197 profesionalnih vojnika i 11.262 civila. To je manji broj u odnosu na ono što je bilo stanje krajem prošle godine, imajući u vidu da je krajem prošle godine u vojsci radilo 40,8% civila, što ne postoji ni u jednoj vojsci u svetu.
Dakle, ni u jednoj vojsci u svetu civili ne čine 40,8% zaposlenih. Potpuno je jasno da je moralo da se krene sa racionalizacijom broja zaposlenih civila. Do danas je taj broj sveden na 35,4%, a do kraja godine bi trebalo da se svede na 31,8%.
Međutim, zbog kašnjenja u reformi civilnog sektora vojske, došlo je i do povećanja rashoda plata i do odlaganja povećanja plate koje je bilo planirano. Ipak, zbog ušteda koje su učinjene i zbog ovih preraspodela sa pozicije građevinskih objekata ovo povećanje je moguće učiniti najkasnije od plate za oktobar, a i ranije ukoliko se ovaj proces ubrza.
Što se tiče vojnih penzija, 268 miliona dinara se povećavaju sredstava za finansiranje vojnih penzija. Takođe, za tekuće funkcionisanje vojske se odvaja 590 miliona dinara više. Kao što znate, od maja je vojska konačno uključena u konsolidovani sistem trezora, s tim što je ostalo još puno posla na konsolidaciji i izmirivanju dugova koje vojska ima prema dobavljačima. Ukupan iznos dugova je oko pet milijardi dinara.
Dakle, na svim frontovima jesu zatečeni u državi različiti dugovi, od spoljnih koje smo regulisali Pariskim i Londonskim klubom i drugim otpisima, do unutrašnjih koje smo regulisali Zakonom o staroj deviznoj štednji, zajmu za preporod Srbije. Otplaćujemo dugove koje je prethodna vlada stvorila zaduživanjem na tržištu kapitala. Zašto? Zato što sada imamo po prvi put tu mogućnost jer imamo suficit. Ostali su dugovi prema farmaceutskoj industriji, prema dobavljačima u vojsci, prema penzionerima.
Dakle, plan je sledeći: prema penzionerima kreću isplate dugova od 15. januara sledeće godine i Zakonom o javnom dugu se to izmiruje. U vojsci je nužna promena ljudi u finansijskom sektoru, iz prostog razloga što se nabavke vrše preko mere utvrđene Zakonom o budžetu, koji ova skupština izglasa. Nabavke se vrše u znatno većem iznosu nego što budžet dozvoljava.
Drugo, onda se isplate, to je naša budžetska kontrola utvrdila, vrše preko reda. To je jedan od segmenata koji bi morao znatno da se uredi u narednom periodu. Zbog toga su i vođeni razgovori, na nivou predsednika države i premijera Vlade, da se napravi savet za nacionalnu bezbednost, koji bi se ovim pitanjima pozabavio na jedan daleko ozbiljniji način, jer je potpuno jasno da je vojska oružana sila svih građana Srbije i da je nemoguće da samo jedan segment društva rešava vojna pitanja, zbog čega je nužno da se što pre formira ovaj savet.
Što se tiče vojne imovine, ista je stvar. Mora da se postigne konsenzus šta je vojna imovina koja treba da se ponudi na prodaju, a onda transparentnim postupkom vršiti prodaju vojne imovine.
Sada se prodaje samo imovina u Crnoj Gori. Trenutno budžet Srbije nije ništa maltene prihodovao od prodaje vojne imovine, odnosno objekata u Srbiji, jer ne postoji konsenzus šta je potrebno prodati, a šta se ne želi prodati.
Ne znam zašto se ne bi prodale ove srušene zgrade Ministarstva odbrane, ali i Saveznog MUP-a, koje stoje u Beogradu i ničemu ne služe. Zaista, ako neko kaže da je nemoguće postaviti hotel ili neki drugi objekat prekoputa Vlade, onda nije video kako izgledaju zgrade vlade u drugim zemljama u Evropi.
Ali, da ne bi jedna, dve ili tri partije o tome odlučivale, neka se napravi savet za nacionalnu bezbednost, neka premijer i predsednik države sednu za sto i odluče oko toga šta je nacionalni interes da mora da se zadrži, koja vojna oprema, imovina, a šta je ono što je nepotrebno i što može da se izloži prodaji i da se onda ovlasti Direkcija za imovinu da taj proces transparentno i efikasno izvede.
Iz tog prihoda moguće je ostvariti novac za kupovinu novog oružja. Ne možemo tražiti od građana Srbije da daju novac za novo oružje, a imamo ogromnu vojnu imovinu koja stoji neiskorišćena i van funkcije. Dakle, moramo da budemo tu racionalni.
Međutim, sigurno je da je materijalni položaj zaposlenih u vojsci loš. Zbog toga smo odlučili da povećamo plate, pri čemu će biti nejednako povećanje za različite kategorije; oni koji su oficiri piloti imaće znatno veće povećanje plata - preko 30 posto u odnosu na one sa najnižim stručnim kvalifikacijama, čime vršimo i u vojsci dekomponovanje odnosa između plata.
Rekao sam na početku da će moj ekspoze biti nešto duži nego što je uobičajeno, iz razloga što se po prvi put suočavamo sa budžetskim suficitom. Zbog onih koji će postavljati možda pitanje, na koje imaju pravo, zašto Srbiji danas treba suficit, pokušao sam da dam odgovore. Na pitanje da li je neka vlada u Srbiji pre imala suficit, molim vas da ukratko dam jedan istorijski podsetnik za poslednjih 200 godina.
Dakle, prvi put Srbija je ostvarila budžetski suficit za vreme prve vladavine kneza Miloša od 1815. do 1839. godine. Zatim, u razdoblju od 1839. do 1840. godine, takođe, za vreme prvog namesništva i prve vladavine kneza Mihaila. Zatim, za vreme ustavobranitelja od 1842. do 1858. imali smo deficit. Druga vladavina kneza Miloša, u tom razdoblju, takođe je ostvaren deficit, da bi deficit bio ostvaren i za vreme druge vladavine kneza Mihaila od 1860. do 1868. godine.
Zatim, od 1869. do 1872. godine tadašnja vlada je imala suficit u budžetu, da bi za vreme liberalnih i konzervativnih vlada kneza Milana od 1873. do 1880. godine, takođe, bio deficit. Naprednjačke vlade, koje su finansirale razvoj železnice, ali imale i srpsko-bugarski rat 1885. godine, imale su, takođe, deficit u periodu od 1881. do 1887.
Nakon toga dolaze radikalske vlade. One su imale u različitim periodima različite rezultate.
Prva radikalska vlada, za vreme trećeg namesništva od 1890. do 1894. godine, imala je u tom prvom razdoblju deficit. Zatim, radikalske vlade i dvorske vlade od 1894. do 1900. godine, takođe, deficit.
Međutim, radikali su ostvarili i suficit u budžetu za vreme Nikole Pašića, kada je ministar finansija bio Laza Paču; od 1906. do 1911. godine za vreme tadašnje Pašićeve radikalske vlade ostvaren je suficit u budžetu Srbije prvi put u 20. veku. Zatim, u periodu od 1912. do 1923. godine ostvaren je deficit, da bi onda od 1924. do 1926. u te tri godine, za vreme vlade dr Milana Stojadinovića, bio ponovo ostvaren suficit. Na kraju, gospodin Stojadinović je još jednom imao svoj mandat, ali ovoga puta ne samo kao ministar finansija, već istovremeno i kao predsednik vlade i ministar finansija, kada je ostvaren suficit, takođe u periodu od 1937. do 1940. godine.
Nakon Drugog svetskog rata nikada nije u ovoj zemlji ostvaren suficit, a dugo vremena je budžet rađen netransparentno, jer su u jednom periodu, za vreme SFRJ, čak izdaci za odbranu tretirani ne kao rashod, već uopšte nisu evidentirani.
Zatim, do ove godine, odnosno do prošle godine, nikada Ministarstvo finansija nije objavljivalo detaljne javne rashode. Uvek je Ministarstvo finansija ranije objavljivalo prihode. Nikada do sada u svom biltenu, koji doduše nije ni postojao, nisu objavljivani javni rashodi, jer su se na tim stavkama krile, da budem potpuno otvoren, određene pozicije.
Primera radi, dug Direkcije za puteve, koji je napravljen u 2003. godini, nije iskazan transparentno u budžetu, tako da je, zapravo, deficit budžeta za 2003. godinu bio veći za nekoliko milijardi zbog tog duga Direkcije za puteve, koji je regulisan odgovarajućim menicama. Taj i neke druge dugove konačno možemo da vratimo, imajući u vidu da sada, po prvi put, ostvarujemo budžetski suficit.
(Predsednik: Izvinjavam se, da li hoćete da koristite i treći sat?)
Ako može, vrlo kratko. Dakle, zbog domaće javnosti, a pre svega zbog vas narodnih poslanika, želeo sam da ukažem da ne samo da je Srbija imala budžetski suficit u svojoj istoriji, već ga je imala relativno često za vreme onih ministara koji su dobro radili svoj posao.
Inače, kada ostvari budžetski suficit ove godine, Srbija neće biti jedina zemlja u svetu koja ima budžetski suficit. Ne znam koliko vas to zna. Međutim, za one koji ne znaju, želeo bih da kažem da trenutno u budžetu imaju suficit sledeće zemlje u Evropi i u svetu: Belgija, Danska, Estonija, sve skandinavske zemlje - Finska, Švedska, Norveška, Island, Irska, od onih zemalja koje nisu članice EU, Rusija ima značajan suficit u budžetu.
Kanada je krajem devedesetih godina po prvi put ostvarila suficit i sada održava taj budžetski suficit; Južna Koreja, Australija, Singapur, Novi Zeland. Dakle, ovo je petnaestak zemalja koje su tipične i koje imaju budžetski suficit.
Koje zemlje nemaju potrebe da imaju budžetski suficit? One zemlje koje nisu spolja zadužene, one zemlje koje su međunarodni kreditori i koje imaju samo unutrašnji javni dug. Zemlje koje imaju spoljne dugove nemaju način da ih vrate ukoliko ne naprave suficit. Zemlje koje imaju kombinaciju spoljnog duga i docnje u budžetu akumulirane iz prethodnih godina, kao što su docnje prema penzionerima, vojsci i farmaceutima, možda i neke druge, nemaju način da te docnje ikada izmire ukoliko ne ostvare budžetski suficit.
Ova vlada je odgovorna i zbog toga je doneta odluka da, iako smo planirali budžetski deficit, ostvarimo suficit.
Koji su nam dalji planovi? Planovi su da promenimo strukturu budžeta u narednom periodu u korist javnih investicija. Otvoreno priznajem da je sadašnja struktura budžeta, iako nešto bolja nego ranije, još uvek loša, jer jedan veliki deo rashoda ide na obaveze koje su fiksne, nefleksibilne i ostaje jako mali prostor za javne investicije. Svega pet posto budžeta ide u one prave javne investicije, imajući u vidu da trećina ide direktno na socijalu, 20 posto ide na plate raznih budžetskih korisnika, oko sedam posto na subvencije.
Za otplatu duga ukupno ide 10%, transferi lokalnim samoupravama, pokrajini i državnoj zajednici su 19%, tako da na javne investicije otpada svega 5% budžeta. Jasno je da je nemoguće povećavati udeo tih javnih investicija, jer ne možete lako smanjivati udeo za penzije, udeo za socijalu, ne možete lako smanjivati ni materijalne troškove, jer oni su svega 4,5% trenutno u budžetu.
Možete smanjiti javni dug, a mi to radimo, možete smanjivati subvencije i to će ova vlada raditi, i možete na osnovu suficita povećavati udeo javnih investicija. Sve ostalo jeste spisak lepih želja i nije realno. Dakle, planovi su da u sledećem budžetu za narednu godinu smanjimo dodatnu javnu potrošnju za 1% društvenog bruto proizvoda, da značajno smanjimo javni dug, da promenio strukturu budžeta u korist javnih investicija, da povećamo izdatke za infrastrukturu.
Mi ćemo već na jesen usvojiti koncesioni akt za izgradnju autoputa na relaciji Subotica-Novi Sad i Beograd-Požega, tako da ćemo raspisati međunarodni tender i sledeće godine kreće izgradnja ovih međunarodnih saobraćajnica. Takođe, cilj je da se tranzicija u Srbiji okonča do 2008. godine. Dakle, privatizacija banaka 2006. godina, privatizacija društvenih preduzeća kraj 2007. godine, javna preduzeća i javne službe do 2008. godine.
Mislim da je ovo realan cilj i siguran sam da je sa ovim rebalansom budžeta, a za koji molim poslanike da ga naravno podrže ukoliko smatraju da je opravdan, Srbija još jedan korak bliže boljem standardu i evropskim integracijama. Hvala vam.
Dame i gospodo, želim samo da vam saopštim jednu vest koja je danas stigla: međunarodna rejting agencija "Standard and Poors" – koja nam je prvi put u novembru odobrila kreditni rejting, dakle, Srbija ima međunarodni kreditni rejting tek od novembra prošle godine – za još jedan stepen je podigla kreditni rejting Srbije, što govori o tome šta strani investitori misle o poslovnoj klimi Srbije. Znači, od novembra do danas prošlo je nekih sedam-osam meseci i zaista ovo jeste jedna dobra vest za investitore u Srbiji.
Još jedna napomena vezana za mog prethodnika, mi smo aranžman sa MMF-om obnovili 20. decembra 2000. godine. Nakon toga i otpisa Pariskog kluba od 66%, u maju 2002. godine, zaključen je trogodišnji aranžman sa MMF-om-
Ovaj aranžman faktički ima šest revizija, od čega su prve dve revizije urađene za vreme rada prethodne Vlade, od juna do 2003. godine do juna 2004. godine nastaje prekid sa MMF-om. Međutim, imali smo institucionalnu krizu u tom periodu, tako da ima opravdanja zbog čega taj aranžman tada nije nastavljen. Mogu samo da kažem, kada govorimo o saradnji ove vlade sa međunarodnim finansijskim institucijama, da smo mi u junu prošle godine prošli treću reviziju aranžmana, u decembru četvrtu, u junu ove godine petu i ostala je poslednja šesta revizija u novembru, i mi ćemo završiti trogodišnji aranžman sa MMF-om.
Tokom rada ove vlade ne samo da će biti okončan taj aranžman, nego dobijamo abrejdovanje rejtinga od strane svih ozbiljnih međunarodnih rejting agencija. Mislim da bi stranke koje sebe nazivaju reformskim ipak morale da budu objektivne. Ono što je loše svako treba da kritikuje. Ono što je dobro i što je urađeno za zemlju, ma u kom periodu to bilo, treba da se istakne da je dobro.
Što se tiče suficita u budžetu, nije to diktat MMF-a, međutim, postavljam sledeće pitanje, zašto prethodna Vlada nije izmirila dugove prema penzionerima? Zato što je imala deficit. Kako da izmirimo ono što svi želimo? Znam da svi poslanici pitaju, neki poslanik, na primer predstavnik SPS-a je pitao zašto ove godine ne izmirimo nekoliko meseci penzija? Zato što moramo prethodno da napravimo taj suficit i da onda možemo da krenemo u izmirivanje.
Upravo činjenica da će nam ostati na računu tri milijarde i 200 miliona dinara omogućava da mi 15. januara sledeće godine krenemo u izmirivanje obaveza prema penzionerima, ali ne na bazi nekog obećanja, nego na bazi nekog zakona.
Ova vlada će predložiti, a pretpostavljam Skupština usvojiti, zakon o pretvaranju obaveza po osnovu penzija, zemljoradničkih i drugih, u javni dug, što će onda predstavljati obavezu Vlade.
Mislim da jednostavno moramo da baratamo činjenicama. Možda se ova vlada nije preterano hvalila i ne treba da se hvali. Ima puno stvari koje u Srbiji još treba da se urade, daleko od toga da je Srbija zemlja koja može da se hvali svojim nivoom razvoja, ali ipak neke stvari se postepeno pomeraju.
Meni je lično žao zašto neke pohvale čujemo iz inostranstva, a u zemlji je lepu reč jako teško čuti. Ali, mi ćemo nastaviti da radimo i ova vlada će biti upamćena, dakle, Vlada čiji je premijer Vojislav Koštunica, da je prva posle 1940. godine uspela da ostvari jedan skroman, ali ipak višak u državnoj kasi, kojim će pomoći da se isplate nagomilani dugovi iz prošlosti prema penzionerima, kao i da se realizuju infrastrukturni projekti u oblasti putne privrede i u drugim sektorima.
Evo, da dam odgovore na ova dva pitanja. Što se tiče sredstava koja će biti ostvarena kao budžetski suficit, tačno je, prema onome što smo projektovali, mi ćemo na kraju godine imati 3,2 milijarde dinara suficita, kada se isplate sredstva za glavnicu javnog duga domaćim i stranim kreditorima i kada potrošimo 5,5 milijardi na razne kredite vezane za podsticanje određenih kreditnih programa. Dvadeset sedam milijardi očekivanih prihoda od privatizacije, zapravo, jesu sredstva koja mi možemo da koristimo za otplatu javnog duga.
Osam milijardi duga prema putarima, u neku ruku, spada u taj javni dug, tako da će iz privatizacionih prihoda, ne iz budžeta, biti isplaćen dug putarima od osam milijardi. Faktički je ta isplata već počela, pošto smo mi, radeći zakon o budžetu, već ustanovili da imamo suficit, imali smo u januaru suficit, imali smo u celom drugom kvartalu.
Mi smo već sada dočekali polovinu godine sa budžetskim suficitom. Onda je bilo potpuno realno da jedan deo privatizacionih prihoda opredelimo za isplatu duga putarima, na osnovu odluke Vlade. Vlada je donela tu odluku i na osnovu toga su sklopljeni ugovori sa svim putarima kojima je Direkcija za puteve dugovala za izvršene radove u periodu od 1998. godine do danas. Isplata je krenula u junu, nastavlja se u julu, ona teče i biće okončana u potpunosti u avgustu.
Dakle, mi smo samo za prvih pet meseci imali suficit od 700 miliona dinara. Već nam je to davalo osnovu da možemo da isplaniramo ovu isplatu putarima, odnosno to se može tretirati bilo kao ulaganje u infrastrukturu, što jeste, ali s druge strane i jeste izmirivanje dugova iz prošlosti.
Tako da je to neka vrsta javnog duga, koji doduše nije formalizovan nekim zakonom o javnom dugu, ali definitivno postoji obaveza budžeta koja se prenosila iz godine u godinu i ona je odgovarajućim odlukama ranije regulisana tako što su izdavane menice.
Mi smo odlučili da trajno rešimo to pitanje. Vlada je usvojila predlog ugovora sa putarima u junu ove godine, gde su se putari obavezali da istovremeno odustanu od svih sudskih procesa koje su u međuvremenu poveli protiv države, kako država ne bi morala sada da plaća i neke visoke zatezne kamate.
Što se tiče penzija, tačno je da smo mi u budžetu za ovu godinu predviđali da se jedna polovina penzije isplati ukoliko privatizacioni prihodi to omoguće.
Međutim, bila je dilema da li da se ta isplata vrši 15. decembra, tada je faktički bilo planirano. Imajući u vidu da ćemo ove godine imati usklađivanje sa rastom troškova života i plata upravo 15. decembra, onda smo smatrali da je celishodnije da pomerimo za mesec dana tu planiranu isplatu polovine penzije i da je spojimo sa isplatom dugova za zemljoradničke penzije. Faktički, 15. dana prenosimo u narednu godinu i ta isplata će krenuti od 15. januara, s tim da je odredba u Zakonu o budžetu, koji je ova skupština usvojila, govorila - ukoliko se steknu uslovi, znači nije bila čvrsto obavezujuća, kao što će biti kada donesemo zakon o javnom dugu.
(Upadica iz sale: Doneli smo ga.)
Izvinjavam se, kada donesemo zakon o pretvaranju docnji. Sada se to tretira kao budžetska docnja. Kada se pretvori u javni dug, kada se emituju obveznice, onda država više ne može da odlaže, već mora tada da isplati. Smatrali smo, imajući u vidu da će ovih 10,5 milijardi faktički biti dodatnih sredstava utrošeno na povećanje penzija 15. decembra, onda sledeća isplata treba da ide 15. januara - izmirivanje pola penzije, koja je obećana, to je 8 milijardi dinara. Dakle, ne radi se o malim sredstvima. Imaćemo to, jer ćemo do tada prihodovati ove prilive od privatizacije.
Što se tiče Evropske energetske zajednice, nisam upoznat sa detaljima tog sporazuma. Svakako da je to značajan sporazum. Ono što mogu da kažem da, kada stigne zahtev Ministarstva energetike, videćemo da li je potrebno reagovati ove godine. U tom slučaju se za takve stvari koristi tekuća rezerva koja je ostavljena ovde u budžetu i iznosi 1,1 milijardu dinara ili će to biti u planu budžeta za narednu godinu.
U svakom slučaju, slažem se sa vama da se radi o važnom projektu i biće izmireno onako kako bude napravljen sporazum sa predstavnicima EU, s tim što, kao ministar finansija, u ovom trenutku, ne znam detalje tog sporazuma. Očekujem da ministar energetike, svakako, zatraži, kada bude za to došlo vreme, da se izvrše odgovarajuća plaćanja.
Hvala, gospodine predsedniče.
Ono što meni nikada neće biti jasno, kako mogu da postoje ljudi kojima je krivo kada Srbija napreduje. Mogu da razumem kada se sa nekim potezima možete slagati ili ne slagati. Međutim, ne valja kada nema kredita, ne valja kada ima kredita; ne valja kada imate deficit, ne valja kada imate suficit; uradite nešto levo, treba desno da se radi; uradite nešto desno, kažu ne valja, treba da ideš levo. To je stimulisanje jednog beznađa, svi da se kolektivno poubijamo i da onda dođe neko drugi, pa da onda Srbiji bude bolje.
Nisam nikada prevario bilo koga, već vi obmanjujete i ove narodne poslanike i Skupštinu Srbije, jer ih nije Ministarstvo finansija blokiralo, govorim za "Zastavu oružje", već grad Kragujevac, iz razloga u koje ne želim da ulazim, iz razloga što nije nadležnost Ministarstva finansija. Mi smo isplatili oko 400 miliona dinara otpremnine, kao što smo dogovorili. Do 15. jula je 1,4 milijarde, ukupno za šest namenskih fabrika, dakle, ne samo "Zastavi oružju", već i "Krušiku", "Prvom partizanu" i Lučanima. Dakle, 1,4 milijarde na ime otpremnina. To je ono što je bila naša dužnost da socijalni program, koji smo predložili, na vreme izmirimo.
Isto tako, kada neki poslanici govore - treba uraditi ovo, jednome i drugome dati novac, postavljam samo pitanje - mnogo je lako dati neko obećanje i reći, Dinkić ne da – čiji je to novac? Ako vi hoćete da date kredit jednom preduzeću, ko to treba da plati? To ne plaća Dinkić, nemojte zavaravati narod, nije Dinkić taj koji se odriče toga, niti ministar finansija, bilo ko da je, već mora da se uzme nekim drugim poreskim obveznicima.
Zatim, što se tiče stambenih kredita za mlade, kažete, pod navodnicima, moraju da apliciraju oni koji hoće da idu za te kredite. Niko nikoga ne tera, onaj ko ne želi, ne mora da aplicira. Opet, hoću da kažem sledeće - potpuno je jasno da jedini uslovi koji mogu biti povoljniji od ovih jesu da se još dodatno snize kamatne stope, ali tu nema mnogo prostora.
Pogledajte kolike su kamatne stope na stambene kredite u Evropi. Nisu niže od tih 4,5 posto; možda u nekoj zemlji može ići do 3,5 eventualno. Zaista, mi smo došli do ovog programa, koji Vlada subvencioniše na nivou evropskih kamata. Plate supružnika za ovaj kredit treba da budu, znači muža i žene, 42 hiljade dinara mesečno. Slažem se da jedan dobar deo građana Srbije, zajedno muž i žena, još uvek nemaju takve plate.
Ali, sigurno ljudi koji rade u skupštinskim službama, ukoliko se radi o dvoje ljudi, mogu to sebi da priušte, a vi kažete da ne mogu da apliciraju. Mogu sasvim sigurno to da priušte. Naravno, jeste cilj i ove vlade, ubeđen sam i svih onih vlada koje veruju i žele dobro Srbiji, da povećavaju nivo standarda, on ne može preko noći da se poveća.
Međutim, šta je druga i bolja mogućnost, to su stanovi džabe. Da li je moguće džabe dobiti stan? Nema u ekonomiji ništa džabe, čak i onda kada su deljeni stanovi džabe, mi sada to plaćamo kroz otplatu dugova Pariskom i Londonskom klubu. To je izgledalo tada stanovnicima da dobijaju nešto džabe, u stvari tadašnja država se zaduživala - 40 milijardi dolara, što jeste bilo i popularno i dobro, i svi pamtimo ta vremena, lepo se živelo, ali neko to plaća.
To je sada navaljeno našoj generaciji, budućim generacijama. Mi to moramo da otplatimo. Nisu to džabe stanovi, to su stanovi koje nisu platili oni koji su ih besplatno dobili, ali zato ih plaćaju generacije sadašnjih poreskih obveznika. Nemoguće je dati u normalnim uslovima, tržišnim uslovima, a ako se promeni svet, ako se nešto izmeni, ne znam šta, ali nemoguće je da Srbija kreira jednu izmenu globalnog svetskog poretka, možda nekada to i bude besplatno, ali ko zna kada. U ovakvim sadašnjim uslovima to nije moguće.
Samo mogu da kažem da do pre godinu dana nije bilo nikakvih stambenih kredita još od 1991. godine. Dakle, nije bilo regularnih uslova za dobijanje stambenih kredita još od davne 1991. godine. Onda su krenule banke da odobravaju stambene kredite, kamata je bila 11 do 12 posto godišnje. Zahvaljujući Nacionalnoj korporaciji za osiguranje stambenih kredita spušteno je na 8,95.
Sada će ovaj program omogućiti da država da kredit sa 0,1 posto godišnje kamate na 25 godina, sa 20 godina počeka onima koji imaju do 45 godina starosti, da plate 20 posto učešća i 10 posto depozita.
Zbog toga će kamata biti niža, a ne zato što je to nešto besplatno, već zato što država iz budžeta preusmerava ta sredstva za one kojima su stanovi najpotrebniji, a to su mladi ljudi.
Međutim, ni to nije besplatno. Nažalost, bio bih najsrećniji kada bismo imali uslove i kada bismo mogli da delimo stanove besplatno, i kada bi se to samo od sebe gradilo, stvaralo. Ovako izgleda da neko neće. Zaista, stvari moraju realno da se postave.
Što se tiče premija za registrovane poljoprivredne proizvođače, ne pravi se ovde nikakva diskriminacija. Jednostavno, rekli smo još pre godinu i po dana da će buduća agrarna politika u Srbiji biti bazirana na planiranju, odnosno registraciji poljoprivrednih poseda. Ne može se planirati premija u budućnosti ukoliko ne znamo čime se bave naši poljoprivredni proizvođači, ukoliko nisu registrovani.
Oni, govorim o poljoprivrednim proizvođačima, oslobođeni su, zahvaljujući ovoj skupštini i vladi koja je to predložila, poreza na katastarski prihod i za prošlu i za ovu godinu. Samo 16 posto, jedan poslanik je dobro primetio, doprinosa se uplaćuje trenutno za Fond penzionog osiguranja zemljoradnika. Mi zbog toga dodajemo 2,5 milijardi dinara u rebalansu da bismo obezbedili 12 isplata.
Ne morate ni vi, niti bilo ko da me pozivate da idem u njivu. U njivi sam bio od svoje druge godine. Moja majka je sa sela. Toga se ne stidim, od svojih najranijih godina prodajem bostan sa svojim ujakom i znam mnogo više nego što mislite o tim stvarima. Zaista, toga se ne stidim. Nema potrebe da me bilo ko u ovih 40 godina poziva da idem u njivu.
S druge strane, oko pijačnih prodavaca, zaista postavljam pitanje, svi oni koji štite one koji ne žele da se registruju, da registruju svoju malu zanatsku ili trgovačku radnju i plaćaju paušalni porez od četiri hiljade dinara mesečno u proseku, u zavisnosti od mesta do mesta, zaista, pitam ih šta oni podržavaju? Da delimo ljude na one koji plaćaju paušalne poreze i doprinose i na one koji ne moraju da plaćaju zbog toga što, eto, imaju političku zaštitu jedne ili druge političke stranke.
Onda se pitam - ko će njima da plati doprinose za zdravstvo? Ko će da plati kada idu u domove zdravlja i koriste usluge, ko će da plati te doprinose? Platićemo mi koji plaćamo doprinose, platiće krojači koji rade u radnjama. To je demagogija. Ovo je najobičnija demagogija, da imate zaštitu ljudi koji mogu da plate pijačninu četiri hiljade dinara, a ne mogu da plate doprinose za zdravstveno i penziono osiguranje.
Ko će da im plati odlazak u penziju? Da li opet da se nagomila neki dug? Platiće opet neki poreski obveznici, ako to ne budu oni sami, ali to nije pravedno. Demagogija je to štititi.
Mi smo zaista smatrali da je potrebno postepeno da ih uvedemo u legalni sistem.
Sa njima sam razgovarao prošle godine u oktobru i u Beogradu, Kraljevu i u svim mestima u koje sam odlazio. Zaista, nema razloga više voditi razgovore o tome kada se zna da moramo da imamo jednak tretman za sve.
Što se tiče pitanja cenjene gospođe iz okoline Mrčajevaca, koja je putem vas prenela, vezano za isplatu zemljoradničkih penzija. Prvo, gospođa mora da zna da ne dugujem lično, niti kao ministar finansija, penziju bilo kom zemljoradniku u Srbiji, pa ni cenjenoj gospođi, već duguje ova država; da je taj dug napravljen devedesetih godina, kada nije bilo niti ovih stranaka koje su u vladi, da je samo povećan dug 2002. godine - još jednu i po penziju za zemljoradnike kada je prethodna vlada bila tu.
Ova vlada je bukvalno na vreme sve penzije - zemljoradničke i zaposlenih – isplaćivala i dugovi koji su napravljeni su državni dugovi. Prema njima se odnosim sa poštovanjem i pokušavam, zajedno sa Vladom, da ih rešim. Kako ih možemo rešiti? Tako što ih pretvorimo u javni dug i onda ih u budućnosti tretiramo kao i sve druge dugove. Zaista nije fer, bez obzira od koje poslaničke grupe dolazi, da se daju, s jedne strane, u priči prevelika ovlašćenja ministra, pa je on zadužen i da vrati dugove, a sa druge strane se kritikuje kada treba da napravi mehanizam da naplati poreze. Odakle da se plate ti dugovi? Nema alhemije u finansijama.
Na kraju, želim da kažem nešto što nije na adekvatan način shvaćeno u mom uvodnom izlaganju. Radikali Nikole Pašića bili su okrenuti Francuskoj, a ne Iraku i Belorusiji. Velika je razlika između tih radikala i ovih sada.
Postavljeno je pitanje oko Agencije za osiguranje i finansiranje izvoza. Ova agencija, kao što znate, formirana je odlukom Skupštine, u petak je taj zakon izglasan. Sada, kada predsednik Tadić potpiše zakon, on stupa na snagu, od septembra će biti formirana. Nakon usvajanja rebalansa stiču se uslovi za uplatu osnivačkog kapitala i od jeseni će izvoznici moći da računaju na kredite od tri do četiri posto godišnje, koje će ova agencija odobravati.
Što se tiče rate za stambene kredite od 270 evra, zaista je naše mišljenje da je bolje ljudima omogućiti da plaćaju ratu za kredit za stan koji će biti u njihovom vlasništvu, nego da plaćaju zakupninu. Ako neko ima drugačije mišljenje, na to ima pravo.
Takođe, omaklo se nekim drugim diskutantima ranije, kaže ne treba prihod od privatizacije da se koristi za popunjavanje budžetskog deficita, upravo smo to postigli ovim rebalansom budžeta. Konačno imamo situaciju da privatizacioni prihod neće ići za pokrivanje deficita, jer deficita nema, nego za infrastrukturu i za razvojne projekte.
Dame i gospodo narodni poslanici, danas imamo još jedan set važnih finansijskih zakona na dnevnom redu. Najvažnija je izmena Zakona o porezu na dodatu vrednost. Kada smo uvodili porez na dodatu vrednost rekli smo da ćemo pratiti njegovo sprovođenje i da ćemo ukoliko dođemo do zaključka da možemo da poboljšamo taj tekst to i učiniti u prvoj polovini ove godine, i evo, to se i dogodilo.
Moram da vam kažem da je uvođenje poreza na dodatu vrednost jedna mala revolucija u javnim finansijama. Zaista, svi dosadašnji efekti su samo pozitivni, imajući u vidu da je naplata poreza na dodatu vrednost u odnosu na naplatu poreza na promet oko 45% bila viša u prvih pet meseci ove godine u odnosu na isti period prošle godine.
Još jedna stvar se dogodila, smanjena je u jednom značajnom delu i siva ekonomija, jer je došlo do pada uvoza, a sa druge strane do rasta izvoza, s obzirom da izvoznici imaju nultu stopu kada izvoze robu, uz pravo na odbitak prethodnog poreza. Mi smo redovno izmirivale naše obaveze prema izvoznicima. Rok za povraćaj bio je do 15 dana za velike izvoznike, a često smo vraćali novac i u roku od šest ili sedam dana, a najčešće je to bio period.
Povraćaj za velike izvoznike iznosi preko milijardu dinara mesečno, ali mi to redovno izmirujemo i na taj način pomažemo da se ostvari što veći izvoz, jer, rast izvoza u prva četiri meseca ove godine bio je 51%.
Što se tiče povraćaja ostalim, nikada nismo prekoračili rok koji je zakonski dat. Najčešće smo vraćali u roku od 20 dana, s tim da smo samo onim obveznicima koji su netačno iskazivali zahtev za povraćaj, dakle, kao neku vrstu kazne, vraćali u roku od 40 dana, kako bi u sledećem obračunskom periodu pravilno obračunali i iskazali PDV.
Takođe, moram da kažem da je sve više obveznika u sistemu PDV-a, tako da je ovaj sistem našao svoju punu primenu u praksi.
Imajući u vidu da smo ostvarili budžetski suficit u prvih pet meseci ove godine, odlučili smo da snizimo neke stope PDV-a i da izjednačimo neke proizvode u reprolancima, što se tiče stopa PDV-a.
Najpre, odlučili smo da snizimo stopu PDV-a na novoizgrađene stanove ako se koriste za stambene potrebe; sa 18% ova stopa se po našem predlogu snižava na 8%. Zatim, smanjujemo stopu sa 18% na 8% za smrznuto voće, povrće, meso i ribu, za žitarice, suncokret, soju, šećernu repu, uljanu repicu, zatim za sve lekove, uključujući i lekove koji se upotrebljavaju u veterini. Dakle, do sada su bili samo lekovi sa pozitivne liste, a sada svi lekovi idu na stopu od 8%, uključujući i one koji se upotrebljavaju u veterini.
Zatim, tu je i stočna hrana, kompletna krmna smeša za ishranu stoke, micelijum za uzgoj pečuraka, živa stoka, a ne samo priplodna, kako je do sada bilo; to su dobra gde sada uvodimo nižu stopu poreza na dodatu vrednost od 8%.
Ovo bi trebalo da dovede do pojeftinjenja ovih osnovnih životnih namirnica, a što se tiče žitarica, suncokreta, mi ćemo sada tu izjednačiti cene sa gotovim proizvodima, jer je brašno već na 8%, ulje je na 8%, a sada će i inputi, sirovine takođe biti na 8%, tako da to neće stvarati nikakve probleme, posebno imajući u vidu da sada počinje žetva.
Što se tiče drugih stopa koje smanjujemo, odlučili smo da smanjimo stopu sa 18% na 8% na bioskopske ulaznice, ulaznice za sajmove, cirkuse, zabavne parkove, koncerte, izložbe, a do sada su već bili oslobođeni zoološki vrtovi, botaničke bašte, muzeji, galerije i pozorišta. Sada faktički snižavamo stope za ove ostale manifestacije.
Takođe, proširujemo i poreska oslobođenja sa pravom na odbitak prethodnog poreza, i to je tzv. nulta stopa, za otpremanje dobara u slobodne carinske prodavnice koje su otvorene na vazduhoplovnim pristaništima otvorenim za međunarodni saobraćaj. Dakle, otvaramo faktički djuti-fri šopove, ali samo na međunarodnim aerodromima, gde je organizovana pasoška i carinska kontrola i gde može sa bording kartom da se kupi roba, kao i u drugim zemljama u svetu, bez PDV-a, a videćete u promeni Carinskog zakona i bez carine. Na ovaj način mi ćemo na međunarodnom aerodromu Beograd omogućiti otvaranje djuti-fri šopova.
Proširili smo poreska oslobađanja bez prava na odbitak prethodnog poreza na davanje u zakup zemljišta, kako poljoprivrednog, tako i šumskog, građevinskog, izgrađenog, neizgrađenog, javnog i ostalog zemljišta, dakle, to je sada nulta stopa bez prava na odbitak prethodnog poreza, i usluge ocene kreditne sposobnosti za fizička i pravna lica, kreditni biro.
Ukinuli smo PDV kod uvoza za humanitarnu pomoć i za donacije iz inostranstva, kao i na dobra koja su izvezena iz Srbije, a koja se u Srbiju vraćaju neprodata, zato što ne odgovaraju kvalitetu koji zahteva inostrani kupac.
Dešavalo se da se roba izveze, a da se onda, pošto je jedan deo nekvalitetan, vrati u Srbiju; onda se po ovom starom zakonu obračunavao PDV, a mi to sada oslobađamo, ako se dokaže da je to roba koja je izvezena, ali je zbog neodgovarajućeg kvaliteta na zahtev ino-kupca vraćena u zemlju.
Takođe, uvodi se poresko oslobođenje za uvoz različitih pomagala za invalide, osim kod motornih vozila, dakle, za sva ostala pomagala za invalide.
Proširujemo pravo na odbitak prethodnog poreza, tako da će od dana stupanja na snagu ovog zakona obveznik PDV-a imati pravo na odbitak prethodnog poreza po osnovu izdataka za svoje zaposlene, i to za smeštaj u hotelima i sličnim objektima, za ishranu i prevoz. Dakle, moći će da odbije ove troškove od prethodnog poreza.
Isto tako, uočili smo da kod nekih firmi postoji efekat dvostrukog oporezivanja, kod prometa putničkih automobila, plovnih objekata. Sada smo uveli da ako obveznik PDV-a izvrši promet putničkih automobila, plovnih objekata i vazduhoplova za koje pri nabavci nije imao prava na odbitak prethodnog poreza u potpunosti ili srazmerno, smatraće se da do ovog prometa nije došlo, u smislu Zakona o PDV-u. Faktički, ovaj promet neće imati posledice PDV-a, već samo od poreza na prenos apsolutnih prava, a do sada je bilo dvostruko sve oporezovano.
Takođe smo uveli pravo na povraćaj PDV-a tradicionalnim crkvama i verskim zajednicama, i to: Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Islamskoj zajednici, Katoličkoj crkvi, Slovačkoj crkvi, Jevrejskoj zajednici, Reformatorskoj hrišćanskoj crkvi i Evangelističkoj hrišćanskoj crkvi. I, propisujemo pravo na refakciju, odnosno povraćaj PDV-a za promet dobara i usluga koji im se vrši u Srbiji, kao i za dobra koja uvoze, neposredno povezana sa njihovom verskom delatnošću.
Ovaj zakon, odnosno izmena i dopuna Zakona propisuje pravo na refundaciju PDV-a koji je već plaćen u prvih šest meseci ove godine za zdravstvene ustanove, za dobra koja su predmet ugovora o donaciji i humanitarnoj pomoći, a platilo je Ministarstvo zdravlja.
Drugim rečima, pošto je sadašnje rešenje imalo plaćanje PDV-a na humanitarnu pomoć i na donacije, mi sada vršimo refundaciju, povraćaj sredstava iz budžeta zdravstvenim ustanovama, jer je Ministarstvo zdravlja platilo PDV za njih.
Takođe će biti izvršena refundacija, odnosno povraćaj sredstava tradicionalnim crkvama i verskim zajednicama za usluge, odnosno uvoz dobara koja su povezana sa verskom delatnošću.
Ovo su izmene Zakona o PDV-u. Još jednom želim da kažem da je PDV osnovni stub javnih finansija.
Mi smo i dalje gledali odgovarajuću direktivu Evropske unije i moram da kažem da smo kod stanova odlučili da snizimo na 8%, bez obzira što većina zemalja Evropske unije ima višu stopu PDV-a, odnosno stopa je osnovna. Nekoliko zemalja Evropske unije ima stopu koja je snižena. Smatrajući da je jedan od prioriteta naše države rešavanje stambenog pitanja odlučili smo da stopu za novoizgrađene stanove smanjimo na 8%, sa željom da pospešimo stanogradnju.
Sledeći zakon koji je pred vama je Predlog izmena i dopuna Carinskog zakona. On donosi sledeće novine. Omogućava se građanima koji rade u inostranstvu da uvezu određene predmete domaćinstva bez plaćanja carine. Takođe, invalidima se omogućava uvoz motornih vozila bez plaćanja carine.
Ovim zakonom se reguliše postupak sticanja dozvole za rad carinskih agenata koji su Carinskim zakonom utvrđeni. Taj postupak za dobijanje dozvole nije bio precizno definisan.
Takođe, omogućava se otvaranje slobodnih carinskih prodavnica na međunarodnim aerodromima.
Vlada dobija ovlašćenje da može povećati ili smanjiti propisane carinske stope do 50%, usled poremećaja na tržištu, odnosno za robu za koju je Carinskom tarifom propisana stopa nula može se odrediti stopa carine maksimalno do pet posto.
Moram da kažem da se u drugim zemljama carinska tarifa ne menja u Skupštini, već je menjaju same vlade, s obzirom da se zbog tržišnih okolnosti dešava da je za neki proizvod potrebno sniziti carinu. Retki su slučajevi povećanja carinskih stopa, imajući u vidu ugovore koji postoje sa Svetskom trgovinskom organizacijom. Zbog fleksibilnosti mi nismo uzeli za pravo da Vlada može potpuno da menja carinsku tarifu, već su ograničenja data.
Što se tiče pogodnosti za naše povratnike iz inostranstva, dakle, naši ljudi koji rade u inostranstvu imaju pravo da uvezu predmete za domaćinstva, osim motornih vozila, ukoliko su domaći državljani i ukoliko su bili na radu u inostranstvu neprekidno dve godine. To je uslov.
Takođe propisujemo koje kategorije lica sa invaliditetom mogu da uvoze automobile bez plaćanja carine. To su: invalidi sa telesnim oštećenjem od najmanje 70%, vojni invalidi od prve do pete grupe, civilni invalidi rata od prve do pete grupe, slepa lica, lica obolela od distrofije, paraplegičari, lica obolela od cerebralne i dečije paralize, lica obolela od multipleks skleroze i roditelji višestruko ometene dece u razvoju, s tim da se uvodi zabrana prodaje tako uvezenih vozila u roku od tri godine ukoliko su polovna vozila u pitanju, a za nova vozila propisuje se zabrana otuđenja vozila pet godina. Ovo su osnovne izmene Carinskog zakona.
Pred nama je potpuno novi zakon o Carinskoj tarifi. Kao što znate, Srbija ima jedan stari Zakon o Carinskoj tarifi, koji je faktički nasleđen od bivše SRJ. Mi smo uradili zakon po standardu HS 2002. Faktički, uskladili smo ga sa Kombinovanom tarifom Evropske unije u pogledu nomenklature. Jako je važno da Skupština usvoji ovaj zakon, jer će to biti osnov za pregovore Srbije od 5. oktobra sa Evropskom komisijom za zaključivanje ugovora o asocijaciji i pridruživanju. Takođe, ova carinska tarifa biće osnov za pregovore Srbije o članstvu u Svetskoj trgovinskoj organizaciji.
Zašto donosimo tarifu? Prvo, povećava se broj tarifnih stavova sa sadašnjih 8.000 na preko 10.000. Drugo, znate i sami da je Akcioni plan harmonizacije ekonomskog sistema Srbije i Crne Gore doveo do određenih debalansa u zaštiti, tako da su podignute carine za neke proizvode koji se u Srbiji ne proizvode, a spuštene su enormno za nešto što se u Srbiji proizvodi, kako bi se izvršila (u avgustu 2003. godine) harmonizacija ekonomskog sistema Srbije i Crne Gore. Između ostalog, to je dovelo, dobrim delom, prošle godine do enormnog rasta uvoza, jer su neke stope bile izuzetno niske za proizvode koji se proizvode u Srbiji.
Novom carinskom tarifom mi podižemo carinske stope za 142 proizvoda. To su uglavnom poljoprivredni proizvodi, proizvodi industrije kože, industrije nameštaja, industrije električnih aparata za domaćinstvo i neki drugi. Navešću neke od proizvoda gde smo predložili povećanje carina. Naime, predložili smo da se stope carine povećaju za neke poljoprivredne proizvode kojima Srbija obiluje.
Primera radi, za brašno je carinska stopa trenutno 5%, a mi je podižemo ovim predlogom na 20%. Podižemo za zelenu salatu, za kajsije, breskve, jabuke, kruške, ostalo voće koje se proizvodi u zemlji, za slatku papriku, za ostalu papriku, seme šećerne repe, seme lucerke, hmelj. To su poljoprivredni proizvodi za koje se carinska stopa podiže. Primera radi, za jabuke sa 5% na 15%.
Faktički, imali smo čudnu situaciju da su bile podignute carinske stope za kivi i mandarine i za neke proizvode koje Srbija uopšte ne proizvodi, a da su za jabuke i kruške bile spuštene zbog harmonizacije sa Crnom Gorom. Na ovaj način mi štitimo našu domaću poljoprivredu.
Takođe, podižu se carine na nameštaj sa 10% na 20%, kako bismo zaštitili našu drvnu industriju; za gotove gume sa 10% na 20%, s obzirom da Srbija ima nekoliko veoma značajnih međunarodno priznatih proizvođača u industriji gume, kao što su "Tigar" iz Pirota, "Trajal" iz Kruševca, "Ruma-guma" i ostali.
Što se tiče snižavanja carina, snižavaju se carinske stope za 164 proizvoda. To su uglavnom sirovine i poluproizvodi koji se ne proizvode u zemlji i uglavnom smo vodili računa da su to sirovine u granama koje su izvozno orijentisane i u granama za čijim proizvodima postoji domaća tražnja. To su, pre svega, sirovine za crnu metalurgiju, obojeni metali - aluminijum, drvnu industriju, tekstilnu industriju, grafičku industriju.
Faktički, ako se sećate, zbog zaštite podgoričkog kombinata aluminijuma i Željezare Nikšić bile su enormno podignute carinske stope za sirovine od aluminijuma, odnosno čelika, što je značajno opteretilo naše proizvođače gotove robe, jer se dešavalo da je zaštita za gotove proizvode bila niža od carine na sirovine, tako da su svi redom trpeli poslednjih godinu i po dana gubitke. Novoformirana vlada odmah je uvela carinske kontingente za te proizvode, a sada to formalizujemo kroz spuštanje ovih carina u Carinskoj tarifi. Imajući u vidu da imamo pristup ″dvostrukog koloseka″ u pridruživanju Evropskoj uniji, ovo je bilo i formalno moguće.
Kao što znate, naša zemlja je 2001. godine zaključila poseban sporazum sa Evropskom unijom kojim nam je odobren bescarinski izvoz za 96% naših proizvoda u Evropsku uniju, uz obavezu da Srbija ne može samostalno da podiže nivo carinskih stopa. Stoga želim da ovaj parlament obavestim da je Ministarstvo finansija tražilo i dobilo od Evropske komisije dozvolu za podizanje carinskih stopa za 142 proizvoda.
Znam da je naša Privredna komora imala zahteve za povećanje nekih carinskih stopa kod drugih proizvoda, međutim, mi smo dobili saglasnost za ova 142 proizvoda. To je tzv. stand still aranžman koji imamo sa Evropskom unijom, i ukoliko bi se povećavale stope za neke druge proizvode Evropska unija bi mogla da potpuno ukine bescarinski izvoz naših proizvoda na tržište Evropske unije. Zbog toga nismo ovo radili bez dogovora sa Evropskom unijom, naprotiv, ovo je potpuno završeno sa Evropskom komisijom.
Koji je efekat povećavanja, odnosno smanjivanja stope carine na ukupnu zaštitu naše privrede? Najpre, spuštamo carinske stope na robu čiji je uvoz bio u vrednosti od oko 200 miliona dolara prošle godine, a dižemo carinske stope na proizvode čiji je ukupan uvoz bio oko 800 miliona dolara prošle godine. Dakle, za ovih 140 i nešto proizvoda (uvezeno ih je za 800 miliona dolara, a to znači da su značajno povećavali naš spoljnotrgovinski deficit) dižemo carinu kako bismo smanjili taj deficit, a spuštamo carine za 160 i nešto proizvoda, čiji je uvoz imao relativno beznačajnu vrednost.
Prosečna carinska stopa se sada snižava za svega 0,09%; sa sadašnjih 8,80 spušta se na 8,71. Međutim, to je prosečna carinska stopa, daleko relevantnija za ekonomsku analizu je ponderisana carinska stopa, ponderisana vrednošću uvoza. Ponderisana carinska stopa nakon ovih izmena ostaje na istom nivou i iznosi 6,3%. Dakle, Srbija, moram da kažem, ima relativno nisku carinsku stopu, iako je u procesu usaglašavanja i sa komorom i sa privrednicima bilo zahteva da snižavamo još neke carinske stope.
Bilo je možda i opravdanih zahteva da ukinemo ovu stopu od 1% na uvoz, recimo, opreme i nekih drugih proizvoda i da bude nula, s obzirom da su troškovi carinskog postupka često skuplji od samih fiskalnih prihoda. Međutim, mi to nismo u ovom času uradili samo iz strateških razloga, jer nam predstoje pregovori sa Svetskom trgovinskom organizacijom, gde ćemo morati da damo neke koncesije u pregovorima i da neke carinske stope dodatno snizimo.
Još nešto što je jako važno da građani Srbije i parlament znaju – osnova pregovora sa Evropskom unijom svodi se na to da kažemo u kom periodu će Srbija biti sposobna da carinske stope u razmeni sa Evropskom unijom svede na nulu. Sada su carinske stope ovakve kao što vidite u tarifi. Mi ćemo morati u nekom periodu, verujem ne kraćem od pet godina, svesti sve te carinske stope u razmeni sa Evropskom unijom na nulu, ukoliko želimo da postanemo član Evropske unije.
Moram da kažem da su slične pregovore do sada vodile već i Hrvatska, Makedonija i neke druge zemlje, Bugarska i Rumunija naravno, i da je to uobičajena praksa. Mislim da će naša pregovaračka pozicija biti da to bude rok od pet godina, kada ćemo morati sve carinske stope za uvoz robe iz Evropske unije da svedemo na nulu, što ne znači da nećemo moći da imamo zaštitu za uvoz robe iz drugih zemalja.
Ovaj carinski zakon omogućava da se uvedu posebne mere zaštite, recimo, za uvoz robe iz Kine, za uvoz robe van Evropske unije. Mi ćemo vrlo brzo, zajedno sa Privrednom komorom, razraditi mehanizme ne samo carinske, već i vancarinske zaštite što se tiče robe sa ovih područja.
Inače, moram da vam kažem da su efikasne mere koje je naša carina do sada sprovela, jer smo sveli broj uvoznih punktova za uvoz evro-azijske robe na tri u Srbiji. Uvoz iz Kine u prva četiri meseca ove godine smanjen je za 30%, ali siguran sam da ima još prostora da se zaštiti naša proizvodnja.
Takođe, želim da kažem da postoji promena u vancarinskoj zaštiti. Pitajte proizvođače paradajza u leskovačkom kraju; više se niko ne žali na uvoz paradajza iz Makedonije, Bugarske, iz drugih zemalja.
Nažalost, sada smo došli u drugu situaciju. Sada je hrana za građane skupa. Dakle, s jedne strane, uspeli smo da podignemo cene poljoprivrednih proizvoda za poljoprivrednike, ali imamo drugi problem – najveći deo indeksa rasta cena u prvih pet meseci jeste rast cena hrane. Imamo vrlo čudnu situaciju: Srbija, koja je poljoprivredna zemlja, ima skupu hranu. Naravno, bogate zemlje mogu sebi da dozvole da subvencionišu u većem delu poljoprivrednike. Mi, međutim, imamo tih 20 milijardi na raspolaganju, koliko imamo u budžetu.
Zbog toga je važno da što pre krenemo u pregovore sa Evropskom unijom; najveći deo pretpristupnih fondova Evropske unije da iskoristimo za poljoprivredu, jer nemamo mogućnosti da dodatno subvencionišemo poljoprivredu. Dakle, moramo da održimo dobre cene za poljoprivrednike, a s druge strane, moramo da vodimo računa da spustimo cene gotovih proizvoda za građane.
O preostalim zakonima, koji su takođe važni, čini mi se da su ova tri ključna, biću nešto kraći. Što se tiče Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje, ima nekoliko novina.
Prvo, snižava se osnovica doprinosa za zarade koje naši ljudi ostvaruju u inostranstvu. Dakle, ako naše firme rade u inostranstvu, nakon što se usvoji ovaj zakon, plaćaće doprinose na istu osnovicu kao da rade u zemlji. Trenutno je ova osnovica čak i do 3, 4, 5 puta veća. Zbog toga se dobar deo doprinosa i ne plaća, već se radi na crno. Faktički, ovo će pomoći našim građevinarima da mogu da iskažu stvarne iznose plata koje isplaćuju našim radnicima. Ovo je predlog koji je usaglašen sa Privrednom komorom, odnosno Udruženjem za građevinarstvo i Udruženjem za stambenu privredu.
Što se tiče poljoprivrednika, a imajući u vidu da smo u Zakonu o porezu na dohodak građana oslobodili plaćanja poreza na katastarski prihod poljoprivrednike za 2004. i 2005. godinu, ovde preciziramo da je za kalendarsku godinu za koju se ne utvrđuje i ne plaća porez na dohodak građana na katastarski prihod osnovica doprinosa najniža mesečna osnovica za kategoriju obveznika, znači 40% od prosečne mesečne zarade u Republici isplaćene u četvrtom kvartalu prethodne godine.
Velika novina u ovom zakonu je plaćanje doprinosa za samostalne umetnike. Naime, primetili smo da niko ne plaća doprinose kada su samostalni umetnici u pitanju, iz razloga što je obaveza za isplatioce honorara da plate 20% poreza i još odgovarajući doprinos, tako da je ukupna obaveza preko 50%. Faktički, niko od isplatilaca honorara to ne želi da plaća, na crno se plaćaju honorari samostalnim umetnicima.
Odlučili smo da promenimo tu praksu i da onima koji isplaćuju te obaveze ukinemo obavezu plaćanja doprinosa, da je prebacimo na same umetnike. Drugim rečima, isplatilac honorara od sada će plaćati samo 20%. Sve ono što je do sada išlo na crno ući će u legalne tokove. Za takvu vrstu delatnosti 20% jeste niska stopa poreza.
S druge strane, samostalni umetnici će morati da plaćaju akontacione doprinose na osnovicu koju sami izaberu. Imaju mogućnosti da izaberu četiri osnovice: najnižu mesečnu osnovicu, ako se radi o slikarima, vajarima, onima koji imaju manja primanja. Najniža mesečna osnovica doprinosa je 40% od prosečne plate u poslednjem kvartalu u prethodnoj godini. Mogu da izaberu prosečnu mesečnu zaradu, dvostruku prosečnu zaradu, četvorostruku.
Međutim, oni će plaćati mesečno, dakle akontaciono doprinose, a onda će se na kraju godine vršiti konačni obračun, podnosiće se prijava kao što se podnosi prijava za godišnji porez na dohodak građana, tako da će oni koji ostvare veće honorare platiti veću razliku, oni koji su imali manje zadržaće se na akontacionom plaćanju i na taj način konačni obračun će svoditi stvarno stanje.
Na ovaj način, mi ćemo preko isplatioca honorara tačno dobiti i videti koliko zapravo samostalni umetnici zarađuju, jer će isplatioci honorara biti motivisani da sav honorar plate, jer su sa 20% poreza oni rešili to. Kada to plate umetniku, automatski poreska uprava ima evidenciju koliko je kome plaćeno i onda kontrolišemo kako oni plaćaju doprinose. Oni koji dobiju, ne znam, za neku ploču 10.000 evra (a to će biti evidentirano) moraće da plate srazmerno veće doprinose, s tim što su maksimalni doprinosi isti kao i za sve druge građane, a maksimalno je petostruka prosečna plata; to je ono što je maksimalan doprinos i plaća se na osnovicu koja je jednaka petostrukoj prosečnoj plati. Drugim rečima, to je ekvivalentno plati od nekih 75.000, 80.000 dinara mesečno.
Ovo se odnosi na samostalne umetnike i radnike u kulturi koji nisu osigurani po drugom osnovu. Za druga lica koja ostvaruju ugovorene naknade, a koja su osigurana po drugom osnovu, koja su u radnom odnosu, preduzetnici, zadržava se plaćanje doprinosa za PIO po odbitku, dakle stari sistem se zadržava i doprinosi se obračunavaju i isplatilac to isplaćuje prilikom isplate prihoda.
Dakle, odnosi se samo na samostalne umetnike i radnike u kulturi koji nisu osigurani po drugom osnovu, a to je jako važno da se kaže.
Takođe, regulišemo na povoljniji način plaćanje doprinosa za sveštenike i verske službenike. Sveštenici, verski službenici, monasi i monahinje plaćaće ubuduće doprinos po rešenju poreskog organa na osnovicu koju opredeli crkva, odnosno verska zajednica, zavisno od dužnosti, školske spreme, radnog staža i drugih ličnih svojstava osiguranika, u jednom od sledećih iznosa: može da bude najniža mesečna osnovica, a to je 40% od prosečne zarade, ili prosečna mesečna zarada pomnožena koeficijentom jedan, dva, tri, četiri ili pet. Takođe će crkva odrediti, a pretpostavljam da postoji i konačni obračun na kraju tog perioda.
Još jednu stvar vraćamo u ovaj zakon, koju smo pre godinu dana ukinuli. Imali smo dobru volju kada smo prethodne godine u Zakonu od plaćanja doprinosa oslobodili poslodavce koji ne isplaćaju zarade svojim radnicima. Želeli smo da pomognemo onim preduzećima koja su u teškoćama. Međutim, ispostavilo se da je to dovelo do evazije, odnosno izbegavanja plaćanja doprinosa.
Zbog toga vraćamo ovu obavezu za poslodavce – moraju da obračunavaju doprinose na najnižu mesečnu osnovicu, bez obzira da li su isplatili ili nisu isplatili zaradu, kako se ne bi desilo (a ima puno takvih slučajeva, od privrednika do medija) da se ne isplati zarada, samim tim se i ne obračuna doprinos, a u stvari se plata da na crno. Dakle, moramo da vodimo računa da obezbedimo odgovarajuće finansiranje i za penzioni, za zdravstveni fond, za Fond za osiguranje od nezaposlenosti. Ipak smo odlučili da vratimo.
Što se tiče preduzeća koja su u teškoćama, inače je donet amandman na Zakon o privatizaciji da se mogu otpisati svi dugovi do 31.12.2004. godine, ukoliko se u procesu restrukturiranja nađe odgovarajući kupac i da je to uslov za privatizaciju, tako da postoji mogućnost konverzije u vlasništvo. U svakom slučaju, na ovaj način želimo da povećamo disciplinu u plaćanju doprinosa.
Takođe za strance koji su na školovanju i stručnom usavršavanju u Republici Srbiji povećavamo osnovicu doprinosa za zdravstveno osiguranje na iznos prosečne mesečne zarade u Republici ostvarene u četvrtom kvartalu, umesto dosadašnje najniže osnovice. Smatramo da oni iz inostranstva koji studiraju u Srbiji imaju novca da plate doprinos na veću osnovicu i da to ne mora da bude doprinos kao što je, recimo, za tekstilce.
Što se tiče najbitnijih izmena i dopuna Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, znate i sami da je u poslednjih godinu dana značajno povećana naplata poreza.
Ovim zakonom dodatno pooštravamo finansijsku disciplinu. Pre svega, uočili smo jedan način za izbegavanje poreza, koji je nedopustiv u bilo kojoj zemlji, a prethodno smo propustili da to uredimo našim zakonom.
Primera radi, ako neko ima firmu koja duguje, on osnuje drugu firmu i onda putem asignacija, cesija i kompenzacija vrši delatnost, a zapravo izbegava plaćanje poreza. Na ovaj način ima u Srbiji nekih firmi koje deluju jako uspešno, koje troše milione na reklamne kampanje na TV, a da državi ne plaćaju redovno niti doprinose, niti poreze.
Ovde imamo jednu vrlo važnu promenu. Faktički, poreski obveznik kome se utvrdi poreska obaveza i pokrene postupak prinudne naplate iz novčanih sredstava za taj dug više neće moći da izmiruje obaveze prema trećim licima putem asignacije, cesije ili kompenzacije, pre namirenja poreskog duga. Dakle, odnosi se samo na one kojima se utvrdi poreska obaveza i pokrene postupak prinudne naplate.
Da ne bi bilo u javnosti zabuna, ostaje instrument asignacije, cesije i kompenzacije, ali ne za ovu kategoriju poreskih obveznika. Takođe, banka će biti dužna da po prijemu naloga za plaćanje odmah obustavi izmirenje novčanih obaveza poreskih obveznika putem asignacije, cesije ili kompenzacije. Ovo ograničenje se ne odnosi samo na plaćanje po osnovu isplata zarada, otpremnina i drugih naknada troškova zaposlenima.
Takođe, ovim zakonom utvrđujemo brži i efikasniji postupak prodaje pokretnih stvari i nepokretnosti usmenim javnim nadmetanjem. U Srbiji do pre godinu dana, zapravo, nije bilo namirivanja poreskog duga prodajom pokretnih i nepokretnih stvari. To je jedan od osnovnih vidova za uspostavljanje poreske discipline u svim razvijenim zemljama u svetu.
Trenutno mi u Srbiji sprovodimo 6.000 takvih postupaka, iz prostog razloga što se dešava da dok se nekome kao založno pravo ne popiše imovina taj uopšte nema nameru da plati porez. Često se dešava da onog časa kada se stavi zaloga na imovinu i kad se pokrene taj postupak taj obveznik nađe sredstva i plati porez i onda ne dođe do prodaje imovine. Mi na ovaj način faktički želimo da pojačamo finansijsku disciplinu.
Jasno je – imajući u vidu da je ovaj zakon i do sada predviđao neka krivična dela, a uvodi se i novo poresko krivično delo, a to je neosnovano iskazivanje iznosa za povraćaj poreza i poreski kredit – sve dok sudovi ne budu nekoga osudili za utaju poreza, mi nećemo imati pravu poresku disciplinu. Podneli smo veliki broj krivičnih prijava za utaju poreza u poslednjih godinu dana. Do sada nemamo ama baš nijedne presude sudova za utaju poreza.
Jasno je da ne možemo u potpunosti da uspostavimo finansijsku disciplinu, sve dok sudovi ne budu presuđivali u ovim pravnim stvarima. Međutim, zato ovaj zakon omogućava da se finansijski makar država naplati i imamo, faktički, jednak tretman za sve u Srbiji.
Što se tiče kontrole u naplati poreza, moram da kažem da su revolucionarnu ulogu odigrale fiskalne kase koje su uvedene prošle godine. Imajući u vidu da imamo suficit u budžetu, sutra ćemo na Vladi doneti odluku da svi oni koji treba da nabave GPRS uređaj, dakle, daljinske terminale za davanje izveštaja poreskoj upravi, a imaju promet do 20 miliona dinara (a to je 105.000 poreskih obveznika u Srbiji), budu oslobođeni plaćanja tog uređaja do iznosa od 150 evra, odnosno dobiće u tom iznosu poreski kredit, što znači da će ga oni nabaviti, ali već u sledećem poreskom periodu neće platiti državi porez u iznosu od 150 evra.
Faktički, na taj način oslobađamo one obveznike koji imaju promet do 20 miliona, a to su mala i srednja preduzeća, 105.000 takvih poreskih obveznika u Srbiji. Oni plaćaju tromesečno PDV. Oni će imati poreski kredit za nabavku GPRS terminala u vrednosti od 150 evra po komadu.
Imamo još dva zakona. Jedan je Predlog zakona o izdavanju doplatne poštanske marke. Naime, prestankom važenja zakona o porezu na promet prestaje osnov da država izdaje doplatne poštanske marke kojima se finansiraju različite humanitarne akcije.
Ovim zakonom stvaramo osnov da Vlada može da izdaje doplatne poštanske marke za obezbeđivanje dela sredstava za humanitarne akcije, projekte od javnog interesa, obeležavanje istorijskih i kulturnih događaja, kao i druge projekte od šireg društvenog značaja.
Konačno, pred vama je i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o republičkim administrativnim taksama. Moram da kažem da sam u ime Vlade određen kao izvestilac o ovom zakonu; inače, to su takse koje su uvedene na zahtev različitih ministarstava, zbog otvaranja nekih novih delatnosti.
Neke takse su snižene, primera radi, takse za transport šljunka, peska, s obzirom da je taksa na izvoz ovih proizvoda iz zemlje bila viša nego, maltene, cena tog proizvoda, pa smo bili nekonkurentni u ovoj oblasti. Neke takse se uvode zbog novih poslova i zbog novih zakona koje je ova skupština u međuvremenu donosila. Kada proučite ovaj zakon, videćete da se uglavnom radi o taksama iz nadležnosti drugih ministarstava, a mi smo samo, po Zakonu o Vladi, nadležni da ovaj zakon predložimo.
Hvala, gospodine predsedavajući. Evo nekoliko komentara, pošto su iznete neke stvari, predlozi poslanika, bilo je nekoliko netačnih stvari, pa da ukažem na to. Naime, već sada je PDV za komunalne usluge 8%. Dakle, ne može se sniziti, jer je već sada 8%, nije 18%.
Što se tiče električne energije, tu jeste 18%, ali skrenuo bih pažnju da je porez na promet za električnu energiju bio 20%. Dakle, mi smo u tom slučaju uveli neku vrstu paralelizma; smanjili smo sa 20 na 18 i prema odgovarajućoj direktivi EU električna energija se nalazi na normalnoj stopi PDV-a, ne na sniženoj.
Želim da kažem još nekoliko stvari. Prethodnik je predložio ukidanje poreza na dohodak za poljoprivrednike. Mi smo to već uradili prošle godine – poljoprivrednici ne plaćaju porez na godišnji dohodak u 2004. i 2005. godini. Ova skupština je to usvojila u novembru mesecu. Dakle, samo jedno podsećanje, pošto je iznet netačan podatak.
Porez na godišnji dohodak građana za poljoprivrednike se ne plaća u 2004. i 2005. godini. Isto tako, komunalije sada imaju stopu PDV-a od 8%. Dakle, već je snižena stopa, nema potrebe da se to snižava, a električna energija ne može zato što imamo odgovarajuću direktivu Evropske unije koja to zabranjuje.
Što se tiče nerazumevanja od strane nekih poslanika jedne moje rečenice o subvencijama za poljoprivredu, nisam rekao da ćemo ukinuti subvencije za poljoprivredu, nego ćemo teško naći prostor za njihov dalji rast. Povećali smo te subvencije sa osam na 20 milijardi i držaćemo ih na tom nivou i pokušaćemo da ih povećavamo lagano, ali nemamo prostora za neki ekspanzivniji rast da bismo kroz taj mehanizam više štitili poljoprivrednike. Jedini način je da dobijemo sredstva iz Evropske unije. Dakle, pregovori sa Evropskom unijom oko sredstava će biti za infrastrukturu i poljoprivredu. Tu ćemo najviše fondova povlačiti.
Moram da kažem da će to zavisiti, pre svega, od efikasnosti državne uprave. Zato su jako važni ovi zakoni o Vladi i državnoj upravi, koji će se razmatrati u ovoj skupštini, jer iskustva različitih zemalja o povlačenju tih predpristupnih fondova su vrlo različita. Slovenija je ukupno povukla 92% od sredstava koja su joj bila namenjena od Evropske unije, dok je, recimo, Grčka svojevremeno samo 40% sredstava povukla, a Mađari su povukli oko 50% sredstava jer kapacitet državne uprave je bio takav da nisu bili sposobni da sredstva koja su im bila nuđena i namenjena i povuku. Zato je vrlo važno da se izgradi jedna profesionalna državna uprava, na čemu ćemo mi raditi, ukoliko nam Skupština pomogne, a verujem da hoće, i usvoji odgovarajuće zakona o državnoj upravi i o Vladi.
Što se tiče knjige, imali smo puno sastanaka sa izdavačima i između opcije da li da bude stopa za knjigu 8%, kao što je sada, uz pravo na povraćaj prethodnog poreza, ili nulta stopa bez prava na odbitak prethodnog poreza, svi izdavači su napravili kalkulaciju da se više isplati da bude 8%, ali uz pravo na odbitak prethodnog poreza. Zbog toga je to ostalo nepromenjeno u ovom zakonu.
Konačno, što se tiče predloga da se uvede na hranu treća stopa, koja je jedan posto, moram da kažem da iskustva iz svih poreskih sistema koji poznaju PDV, a to su sve zemlje Evropske unije, pokazuju da je najbolje da postoji samo jedna stopa. Čak i ovaj sistem sa dve stope stvara određene probleme u praksi, jer je jako teško izjednačiti sve proizvode u reprolancu.
Treća stopa nije nepoznata u praksi. Nekoliko zemalja ima tri stope. Međutim, pola budžeta se puni iz PDV-a, da tu budemo potpuno načisto. Bilo bi jako dobro kada bismo mogli sve poreze da svedemo na jedan posto, dva posto, na nulu, ali objektivno, pola budžeta potiče od PDV-a, a svi ostali poreski izvori, uključujući i carine, učestvuju sa preostalih 50%.
Ovo je osnovni poreski oblik i zato su sve zemlje jako restriktivne i pokušavaju da ga smanje samo tamo gde je nužno, jer s druge strane imamo odgovarajuće potrebe. Mi finansiramo sa 100 milijardi dinara godišnje deficit penzionog fonda. To je ogroman iznos. Finansiramo značajne izdatke za socijalnu zaštitu, dečije dodatke, invalidnine. Znači, 20 milijardi ide samo na te namene. Svakako da bi svaki ministar finansija voleo da snizi ovakav bazičan porez, ukoliko bi imao mogućnosti da ima manje izdatke na drugoj strani.
Neki izdaci se mogu smanjiti, na primer troškovi putovanja, ali to je zaista ograničeno i ti troškovi su vrlo mali u odnosu na ranije. Imamo ove krupne izdatke koje jednostavno ne možete da smanjujete, tako da treba zaista biti oprezan kada se predlažu ovako niske stope. To lepo zvuči, ali realno nemoguće je da budžet izdrži pod takvim stopama, jer je to 50% od svih prihoda budžeta.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, danas na dnevnom redu imamo Zakon o javnom dugu. Kao što znate, naša država se decenijama unazad zaduživala, a da nije nikada postojao zakon o javnom dugu, niti su postojali kriterijumi prema kojima se daju ovlašćenja državnim organima za zaduživanje. Ovo je zakon koji, faktički, sistemski uvodi red u oblasti javnog duga.
Postoji pet osnova po kojima može da se formira javni dug. Prvo, to je dug same Republike Srbije koji nastaje po osnovu ugovora koji Republika zaključi. Drugo, javni dug nastaje i po osnovu emitovanja hartija od vrednosti koje emituje Trezor Ministarstva finansija, kako bi prikupio slobodna novčana sredstva na tržištu radi finansiranja deficita.
Takođe, u javni dug ulaze i sve reprogramirane obaveze po osnovu ugovora o zaduživanju iz prethodnih perioda. Garancije takođe predstavljaju javni dug, s obzirom da ukoliko neko javno preduzeće koje se zaduži, a država da garanciju, ne uspe da otplati obavezu, to pada na teret budžeta Republike Srbije. Konačno, u javni dug ulazi i dug lokalnih vlasti
za koji Republika Srbija daje garanciju. To je pet osnova po kojima nastaje javni dug.
U ovom trenutku javni dug Republike Srbije iznosi 9,5 milijardi evra. To je stanje na dan 31. maj 2005. godine. Poređenja radi – 31. decembra 2000. godine ukupan javni dug Republike Srbije iznosio je 14,2 milijarde evra. Dakle, u međuvremenu je značajno smanjen. Izvinjavam se, napravio sam grešku, u ovom trenutku iznosi 9,8 milijardi evra, a ne 9,5. Dakle, 31. maja 2005. godine dug je 9,8 milijardi evra, a bio je 14,2 milijarde evra 31. decembra 2000. godine. To znači da je u periodu od ovih pet godina javni dug Republike Srbije smanjen za 4,3 milijarde evra.
Relativno, u odnosu na društveni bruto proizvod, krajem 2000. godine javni dug je učestvovao sa 170% u društvenom bruto proizvodu, danas je to učešće 56%. Dakle, Srbija u ovom pogledu zadovoljava tzv. "mastrihtske kriterijume" za ulazak u Evropsku monetarnu uniju, jer je granica za prijem u Evropsku monetarnu uniju, po osnovu ovog kriterijuma, 60% učešće javnog duga u društvenom bruto proizvodu. Srbija u ovom trenutku ima 56%.
Što se tiče strukture javnog duga Republike Srbije, od ukupno 9,8 milijardi evra, četiri milijarde evra je domaći javni dug. To je uglavnom dug po osnovu izdavanja obveznica za izmirivanje stare devizne štednje. Takođe, tu je i zajam za privredni preporod Srbije. Ostatak su dinarske obaveze po osnovu emitovanja obveznica Trezora Ministarstva finansija. Preostalih 5,8 milijardi evra čini spoljni javni dug. U našoj javnosti se često može čuti da je spoljni javni dug daleko veći od cifre koju vam iznosim.
Kada se govori o javnom dugu, mora se imati u vidu da su to samo one obaveze za koje država garantuje i koje se izmiruju iz budžeta. U ovu cifru ne ulaze dugovi preduzeća za koje država ne garantuje, to su privatni dugovi, kao ni dugovi građana prema bankama, tako da je ukupan spoljni javni dug zemlje iznosi svega 5,8 milijardi evra, jer se često u javnosti i licitira sa ciframa od preko 10 milijardi. Međutim, ovo ostalo su zaista dugovi privatnih preduzeća prema bankama i za to država ne garantuje, niti će ikada to plaćati. Država će otplatiti i ima obavezu da otplati, da servisira ovaj spoljni dug od 5,8 milijardi evra.
Imajući u vidu da očekujemo u sredu, sutra, pozitivnu odluku direktora MMF-a i odobrenje pete revizije našeg aranžmana, gde ćemo biti na korak bliže ka završetku trogodišnjeg aranžmana sa MMF-om, jer ostalo nam je samo još šesta revizija u novembru mesecu, očekujemo dobitni otpis od oko 700 miliona dolara duga prema Pariskom klubu. Tako će se do kraja ove godine ukupan javni dug svesti na oko 50% društvenog bruto proizvoda, kada dobijamo ovaj dodatni otpis od Pariskog kluba.
Na ovaj način Srbija spada u red srednje zaduženih zemalja. Naravno da bi bilo bolje da je nivo javnog duga manji, međutim situacija je daleko bolja, nego što je bila pre pet godina. Pre svega, zahvaljujući visokom otpisu koji smo dobili od Pariskog kluba – 66%. Do sada je efektivno realizovano 51%, a sada treba još i ovih dodatnih 15% Londonskog kluba – tu smo dobili otpis od 62%.
Takođe, u ovom setu zakona gde Skupština treba da se izjasni i o davanju kontragarancija po osnovu različitih projekata za razvoj infrastrukture u Srbiji, moram da kažem da ćemo danas raspravljati o kontragarancijama koje su uglavnom nastale po osnovu ugovora koji su zaključeni u periodu od 2001. do 2004. godine. Na projekte zaključene u 2004. i 2005. godini imamo samo tri kontragarancije čija je ukupna vrednost 163 miliona evra; 129 miliona evra otpada na kontragarancije iz 2004. i oko 33,5 miliona evra na kontragarancije iz 2005. godine, što znači da je naša Vlada smanjila uzimanje kredita iz inostranstva, i to drastično, imajući u vidu da smo u međuvremenu uspeli da deficit budžeta od 45 milijardi iz 2003. godine prepolovimo prošle godine, a ove godine po prvi put imamo suficit. Dakle, nema potrebe da se zadužujemo.
Počeli smo kao Ministarstvo finansija da vraćamo i naš ranije nastao dug po osnovu zaduživanja emitovanjem obveznica Trezora. Uspeli smo i da na tržištu dovedemo do pada kamatnih stopa na obveznice Trezora. Trenutna kamatna stopa na tromesečne obveznice Trezora je 15,5%, što je rekordno nizak iznos, govorim o godišnjoj kamatnoj stopi u odnosu na prethodni period. Hoću da kažem da je početkom ove godine ta kamatna stopa iznosila 22%. Dakle, pala je za skoro 7% u ovih pet meseci, što je posledica prestanka zaduživanja države, jer nema potrebe da se finansira deficit.
Likvidnost budžeta je bolja nego što je bila ranije i samim tim ne zadovoljavamo celokupnu tražnju na tržištu, jer nam taj novac ne treba – nemamo deficit da finansiramo i to dovodi do pada kamatnih stopa za ove najkvalitetnije obveznice državnog trezora.
Što se tiče samog javnog duga Republike Srbije, on je realno održiv i svi oni koji govore da Srbiji preti dužnička kriza zapravo ne barataju objektivnim ciframa. Nama jeste pretila dužnička kriza da nismo dobili otpis duga od Pariskog i Londonskog kluba. O tom otpisu je, naravno, pregovarano, nije pao s neba.
S druge strane, pretila bi nam dužnička kriza kada bi se sada država zaduživala i kada bismo imali veliki deficit u javnim finansijama. Niti imamo deficit – imamo suficit, niti se sada preterano zadužujemo. Naprotiv, donošenjem ovog zakona tačno ćemo postaviti limite za zaduživanje kako u centralnoj vladi, tako i u lokalnim samoupravama i javnim preduzećima.
Na ovaj način pažljivo će se pratiti zaduživanje. Biće osnovana i posebna uprava za javni dug u okviru Ministarstva finansija, kako se bi došlo do prekomernog zaduživanja u budućnosti, što se bivšoj SFRJ dogodilo tokom sedamdesetih i osamdesetih godina. Mi, zapravo, reprogramiramo i otpisujemo upravo te stare dugove nekadašnje Jugoslavije, koje sada naša generacija otplaćuje. Nemamo pravo da zadužimo nove generacije, zato je jako važno da ova skupština usvoji zakon o javnom dugu, koji će uvesti ograničenje za zaduživanje na svim nivoima.
Šta donosi ovaj novi zakon? Ovaj zakon propisuje uslove, način i postupak zaduživanja Republike Srbije, lokalnih samouprava, jedinica teritorijalne autonomije i organizaciju obaveznog socijalnog osiguranja. Takođe, predviđa osnivanje Uprave za javni dug u okviru Ministarstva finansija, kako bi se bolje upravljalo dugom Republike Srbije. Takve uprave postoje u svim ministarstvima finansija u svetu. Nažalost, naše Ministarstvo finansija nije imalo takvu jednu specijalizovanu jedinicu. Sada ćemo je ovim zakonom osnovati.
Takođe, pri zaduživanju daje se veća fleksibilnost lokalnim samoupravama. Do sada nije postojalo jasno pravilo po kome se lokalne samouprave mogu zaduživati. To je do sada bio zakon o budžetskom sistemu, što nije prikladan zakon za regulisanje zaduživanja lokalnih samouprava. Ovde ćemo sada imati u jednom zakonu pravila i za lokalne samouprave i za centralnu vladu. Takođe, ovaj zakon omogućava punu kontrolu Narodne skupštine Republike Srbije pri zaduživanju u domenu javnog duga, jer postoji i obaveza podnošenja redovnih izveštaja Skupštini. Dakle, ne samo Vladi, već i Skupštini Srbije.
Što se tiče osnovnih odredbi, zaduživanje se može vršiti u zemlji i inostranstvu, u stranoj i domaćoj valuti, osim u slučaju emitovanja kratkoročnih hartija od vrednosti, jer kratkoročne hartije od vrednosti se mogu emitovati isključivo u domaćoj valuti. Kratkoročne hartije od vrednosti su hartije do godinu dana dospeća. Dugoročne hartije, preko godinu dana, mogu se emitovati i u stranoj valuti.
Četiri su osnova za zaduživanje. Prvo, može se vršiti zaduživanje radi finansiranja deficita tekuće likvidnosti. U tom slučaju dug se mora otplatiti najkasnije do 31. decembra tekuće godine i ukupan iznos zaduženja ne sme preći 5% ukupno ostvarenih prihoda u prethodnoj godini. Takođe, može se vršiti i zaduživanje radi finansiranja budžetskog deficita, kada se dug može preneti, u skladu sa praksom u drugim zemljama, i u naredne budžetske godine. Međutim, ukupan iznos zaduženja ne sme preći iznos određen zakonom koji uređuje budžet Republike. Takođe, može se vršiti zaduživanje za finansiranje budžetskog deficita, emitovanje obveznica Trezora i drugih hartija od vrednosti.
Takođe, zaduživanje se može vršiti radi refinansiranja neizmirenog duga, radi plaćanja njihovog i po osnovu iznetih garancija, kao i za finansiranje investicionih projekata, pri čemu u tom slučaju ročnost projekata mora biti duža od jedne godine.
Što se tiče emitovanja hartija od vrednosti, tačno se propisuje kako se vrši emitovanje, ko može da ih emituje i ko može da ih kupuje. Ono što je novo u ovom zakonu jeste mogućnost da lokalne samouprave emituju hartije od vrednosti.
Što se tiče zaduživanja lokalnih vlasti, mislim da je to ono što bi moglo najviše da zanima poslanike. Zaduživanje lokalnih vlasti odobrava nadležni organ lokalne samouprave, po prethodno pribavljenom mišljenju Ministarstva finansija, koje je dužno da u roku od 15 dana od podnetog zahteva izda svoje mišljenje. Dakle, Ministarstvo finansija je obavezano da ne može da čeka, već maksimalno u roku od 15 dana mora da da mišljenje.
Što se tiče zaduživanja lokalnih samouprava, one se mogu zaduživati i u zemlji i u inostranstvu, u domaćoj ili stranoj valuti. Ograničenje za stranu valutu važi samo za projekte preko godinu dana.
Za finansiranje potreba tekuće likvidnosti, iznos zaduživanja može biti do 3% ukupnih prihoda iz prethodne fiskalne godine i mora se taj dug otplatiti do kraja tekuće fiskalne godine.
Što se tiče dugoročnog zaduživanja, to zaduživanje je moguće isključivo za finansiranje i refinansiranje kapitalnih investicionih rashoda u okviru budžeta lokalne vlasti. Ukupan iznos ne može biti veći od 50% ukupnih prihoda iz prethodne fiskalne godine.
Za razliku od sadašnjeg rešenja u Zakonu o budžetskom sistemu, gde je bilo dozvoljeno maksimalno zaduživanje do 20% ukupnih prihoda, sada se taj prag proširuje na maksimalno zaduživanje do 50% ukupnih prihoda iz prethodne fiskalne godine.
Jer, u praksi smo videli da zaista ima prostora da lokalne samouprave, posebno za opravdane kapitalne projekte, moraju da traže povoljna sredstva da bi isfinansirali te projekte i da je moguće ovaj limit pomeriti.
Ono što je najvažnije, iznos glavnice i kamate svih dugoročnih zaduživanja koja dospevaju u jednoj fiskalnoj godini u lokalnoj samoupravi ne može biti veći od 15% ukupnih prihoda iz prethodne fiskalne godine.
Dakle, to je limit. Sve glavnice i kamate koje se plaćaju iz lokalnog budžeta, mogu da budu maksimalno do 15%. Moram da kažem da gotovo sve lokalne samouprave u Srbiji imaju zaduženost ispod 5% u ovom trenutku, a mnogi imaju i zaduženost – nula, tako da je to zaista veliki prostor za zaduživanje i komparativno je usklađen sa iskustvima drugih zemalja.
Što se tiče emitovanja lokalnih obveznica, te hartije od vrednosti se mogu emitovati. Međutim, zakonom je ograničeno da ih mogu kupiti samo Republika Srbija i finansijske institucije. Lokalne samouprave dužne su da šestomesečno šalju izveštaje o zaduživanju Ministarstvu finansija, kako bi se imala konsolidovana slika, globalna slika o ukupnom zaduživanju zemlje. Ovo su osnovne odredbe Zakona o javnom dugu.
Što se tiče kontragarancija koje su danas na dnevnom redu, imamo ukupno 10 kontragarancija, već zaključenih po osnovu ugovora i datih garancija državne zajednice Srbija i Crna Gora. Ovo su kontragarancije koje treba da izda Republika Srbija. Kao što sam već rekao, sedam od ovih 10 kontragarancija odnosi se na period pre formiranja sadašnje Vlade, na osnovu ugovora koji su tada zaključeni, a najstariji datira još od septembra 2001. godine.
Tri ugovora o kojima ću govoriti vezana su za aktivnosti naše Vlade. Pre svega, to je kredit Evropske investicione banke namenjen Republičkoj direkciji za puteve – za projekat evropskih puteva.
To je namenjeno za modernizaciju 65 kilometara postojećeg autoputa Beograd – Novi Sad, kao i za izgradnju novog mosta kod Beške, u vrednosti od ukupno 120 miliona evra. To je kredit na 25 godina, otplata sa sedam godina počeka.
Takođe, imamo jedan kredit Evropske banke za obnovu i razvoj – za kontrolu letenja, namenjen instalaciji novog sistema za obradu podataka o letu i izgradnji nove zgrade, nabavci radarskih senzora i nabavci navigacionih uređaja; imajući u vidu da se frekvencija saobraćaja na Beogradskom aerodromu značajno povećala poslednjih godina, potrebno je i da se naša kontrola leta modernizuje. Ovo je kredit na 12 godina sa četiri godine počeka, a na Srbiju otpada 33,5 miliona evra. Kredit je uzela i Crna Gora, u manjem iznosu.
Treći projekat zaključen za vreme rada naše Vlade, koji je za sada ugovoren, jeste projekat prečišćavanja otpadnih voda iz Palićkog jezera. Dakle, program namenjen opštini Subotica. To je projekat vredan devet miliona evra i trebalo bi da unapredi i proširi tretman otpadnih voda u opštini Subotica, kako bi se Palićko jezero prečistilo i kako bi tamo mogao da se daleko agresivnije razvija turizam. Dakle, to su kontragarancije koje su danas pred nama. Ove ostale kontragarancije su vezane za EPS, Direkciju za puteve, dakle, za infrastrukturne projekte.
Poslednji zakon koji je u ovom nizu jeste zakon o restrukturiranju duga prema Londonskom klubu, izdavanjem obveznica Republike Srbije. Ova skupština je ratifikovala sporazum sa Londonskim klubom, na osnovu čega smo dobili otpis od 62% od Londonskog kluba poverilaca, a sada donosimo zakon kojim će se emitovati obveznice po osnovu kojih će se taj dug u narednom periodu izmirivati.
Glavnica duga, nakon otpisa, prema Londonskom klubu iznosi milijardu i 80 miliona dolara. Dug je restrukturiran na 20 godina sa periodom počeka od pet godina, a glavnica će se plaćati u 30 jednakih polugodišnjih rata, počevši od 1. maja 2010. godine. Do tada se plaćaju kamate, a glavnica se otplaćuje od 2010. godine. Kamata na obveznice je ugovorena 3,75% godišnje, u periodu od 1. oktobra 2004. godine do 1. novembra 2009. godine, a 6,75% godišnje od 1. novembra 2009. godine do konačnog dospeća obveznica.
Želim da vam kažem još jednu stvar. Naime, Republika Srbija u ovom trenutku ima ponude najvećih investicionih banaka za refinansiranje ovog duga, posebno za period posle 2010. godine, kada je kamatna stopa nešto nepovoljnija, kao što ste videli, u odnosu na ovu za prvih pet godina, a imajući u vidu da se naše obveznice, koje se po prvi put u istoriji kotiraju na Luksemburškoj berzi, sada prodaju po ceni od 85 centi za jedan dolar. Samo da podsetim, tokom 90-tih godina cena je bila 9 centi za jedan dolar, a sada je to 85 centi, što znači da se kreditni rejting zemlje značajno povećao.
Kao što znate, kada smo napravili aranžman sa Londonskim klubom, po prvi put u istoriji Srbija je dobila kreditni rejting u novembru prošle godine od renomirane kuće "Standard and poors", – to je "B plus".
Nakon nekoliko meseci nama je rejting unapređen za jedan stepen, tako da je sada "BB minus", i očekujemo da ćemo svakih šest meseci podizati kreditni rejting iz razloga što je sada daleko niži od zemalja koje imaju niži društveni proizvod po stanovniku.
Dakle, kreditne agencije jednostavno nisu mogle da nam daju u startu viši rejting, jer smo zemlja koja nikada u istoriji nije imala kreditni rejting. Ali, unapređenje tog rejtinga će ići daleko brže nego kod drugih zemalja, a kada se povećava kreditni rejting, to onda dovodi do pada kamatnih stopa međunarodnih institucija, kada se krediti prema nama odobravaju.
Inače, prošle godine, još jednom ću to ponoviti, u Srbiji je uzeto dve milijarde evra kredita ukupno iz inostranstva, od čega se država zadužila svega 300 miliona evra, zajedno sa kreditima MMF-a. Dakle, to znači da je milijardu i 700 miliona evra bio privatni dug.
Još jedna iluzija, čini mi se, ili demagoška stvar koja se propagirala u javnosti jeste da novac koji se ulaže u Srbiju – odlazi iz Srbije, jednostavno, u praksi se pokazuje potpuno drugačijom. Naprotiv, novac ulazi u Srbiju, a ono za šta moramo dalje da se izborimo kao Vlada jeste da stvorimo uslove da kamatne stope budu niže.
Dakle, nismo zadovoljni trenutnim nivoom kamatnih stopa, a potpuno je jasno, bez obzira što su one niže nego što su bile ranije, da su još uvek više u odnosu na normalne standarde i radićemo na tome da se te kamate spuste.
Što se tiče posebnih prioriteta, mi ćemo sredstvima iz budžeta pomoći da dođe do pada kamatnih stopa za izvoznike, a kamatne stope nakon usvajanja ovog zakona o agenciji za kreditiranje izvoza biće tri do četiri posto godišnje za izvoznike.
Juče smo konačno izveli računicu za subvencioniranje stambenih kredita. Odlučili smo da to subvencionisanje ide za sve one koji imaju do 45 godina starosti, bez obzira da li su u braku ili ne, dakle, proširili smo ipak grupu.
Mislim da su neki zahtevi javnosti bili opravdani i izveli smo da će efektivna kamatna stopa biti oko 4,5% godišnje. Dakle, sa sadašnjih 8,9% biće spuštena na 4,5% godišnje. Očekujemo od septembra ove kredite, nakon što ova skupština, nadam se, do kraja jula meseca usvoji rebalans budžeta Republike Srbije. Hvala na pažnji.
Prvo, samo da izrazim zadovoljstvo što ni vaša poslanička grupa nema suštinskih primedbi na zakon o javnom dugu. Moram da kažem da cenim mišljenje poslanika Krasića; mislim da je jako stručan i da je jedan od retkih iz poslaničke grupe SRS koji ne ide sa političkim ocenama, već suštinski daje svoje mišljenje i eventualne kritike i sugestije.       
Želeo bih da pojasnim neke od stvari koje ste postavili kao dilemu. Na zakon o javnom dugu niste imali suštinskih primedbi, ali ste postavili dilemu zašto ministar nadležan za poslove finansija odlučuje o uzimanju kratkoročnih kredita za finansiranje budžetskog deficita, deficita tekuće likvidnosti i za refinansiranje javnog duga, emitovanje kratkoročnih državnih hartija od vrednosti. Tako je i sada.
U sadašnjem Zakonu o budžetskom sistemu Ministarstvo finansija je nadležno za donošenje odluka o kratkoročnim kreditima ili o emitovanju kratkoročnih obveznica, dok je u drugim zemljama pravilo da za dugoročne kredite saglasnost daje parlament.
Dakle, kontrolu ovog, kako ste vi rekli, preteranog zaduživanja, vrši isključivo Skupština Republike Srbije. Jer, i okvir za kratkoročno zaduživanje, odnosno deficit, Skupština daje usvajanjem zakona o budžetu. Koliko Skupština da ovlašćenje Vladi da ima deficit u toku jedne godine, toliko može i Ministarstvo finansija da povuče sredstava sa tržišta da bi tu tekuću nelikvidnost isfinansiralo, odnosno da bi finansiralo tekući deficit.
Dakle, suštinski Skupština odlučuje o totalnom zaduženju i o dugoročnim kreditima, (gde neposredno daje odluke), i o kratkoročnim – gde posredno daje, kroz odobrenje Zakona o budžetu, a normalno je da ove operativne stvari radi Ministarstvo finansija.
To je osnovna funkcija Ministarstva – da vodi računa o finansiranju likvidnosti budžeta, ali radi se samo o kratkoročnim kreditima. Ovde Narodna skupština Republike Srbije ima potpunu kontrolu nad zaduživanjem zemlje, uključujući i ovo. Mislim da tu čak nije bilo razumevanja onoga što je napisano.
Drugo pitanje je bilo vezano za lokalne samouprave – zašto se traži mišljenje Ministarstva finansija? Samo zbog praćenja. Naravno da je zakon taj koji ograničava lokalne samouprave, kao i centralnu vladu, od nekog zaduživanja koje nije u skladu sa zakonom, a Ministarstvo finansija mora, da bi imalo konsolidovani javni dug u vidu, da prati ako se neka lokalna samouprava zaduži; nama je to potrebno zbog evidencija.
Želeći da damo velika ovlašćenja lokalnim samoupravama, s obzirom da se zalažemo za decentralizaciju, napisali smo da se mišljenje Ministarstva daje u roku maksimalno 15 dana od dana dostavljanja zahteva, a ako u roku od 15 dana Ministarstvo ne da mišljenje – smatra se da je mišljenje dato.
To znači da ako Ministarstvo, zbog neažurnosti službenika, ne da lokalnoj samoupravi mišljenje u roku od 15 dana, smatra se da je lokalna samouprava dobila pozitivno mišljenje, a to znači da je mišljenje dato, kako bi lokalna samouprava imala veću fleksibilnost.
Konačno, još jednom ću pogledati, što se tiče ovog vašeg poslednjeg zahteva, ovo je jedan stari kredit Evropske investicione banke namenjen EPS-u. Ovde imam obrazloženje mojih službi da je, kao što ste i vi pretpostavili, iz razloga što se u ovom projektu podrazumeva uvoz opreme koji je uslovljen otvaranjem bankarskih akreditiva i doznaka, što je daleko jednostavnije vršiti preko poslovne banke – sam zajmodavac tražio da se promeni taj član u toku realizacije ovog ugovora. Dodatno ću o tome da se raspitam kod nadležnih službi u Ministarstvu. Evo, dajem vam prvu informaciju povodom toga.
Imajući u vidu da je vaša poslanička grupa dala amandmane: "stav 1. briše se", "stav 2. briše se", pa koliko god ima članova (a u ovom zakonu ima ukupno 54 člana i svi se brišu), a da zaista niste imali suštinske primedbe, pozivam vašu poslaničku grupu da povuče amandmane i da glasa za ovaj zakon.
Poštovani predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je set finansijskih zakona. Ja bih govorio,  pošto je tačka objedinjena, o svim ovim zakonima ukratko; naravno, ukoliko bude pitanja, tokom diskusije odgovaraću na pitanja poslanika.
Prvi zakon koji je na dnevnom redu je Predlog zakona o osiguranju depozita. Kao što znate, trenutno po starom zakonu (to je inače savezni zakon) osigurani depoziti u bankama iznose 5.000 dinara. To je, dakle, po tom starom zakonu i zbog toga je Narodna banka pre tri ili četiri godine uvela rezervu od 50% na svu prikupljenu deviznu štednju poslovnih banaka, kako bi na taj način dodatno garantovala za štedne uloge građana. To je imalo pozitivne efekte na rast štednje u bankama, jer je krajem 2000. godine štednja u bankama iznosila svega 10.000.000 evra, a trenutno iznosi oko milijardu i po evra.
Ovim zakonom želimo na sistemski način da regulišemo osiguranje depozita, tako da se ovaj osigurani iznos depozita za koji država garantuje povećava sa 5.000 dinara, što je bio vrlo mali iznos, na 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti. Dakle, osiguravaće se u budućnosti depoziti do iznosa 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti.
Takođe, ovim zakonom se obezbeđuje efikasnija i brža naplata osiguranog iznosa i uvodi se obavezno osiguranje za banke kod Agencije za osiguranje depozita.
Obrazovaće se poseban samostalni fond za osiguranje depozita. Uvode se različite vrste premija osiguranja i, ono što je novo, štedionica, štedno-kreditne organizacije, štedno-kreditne zadruge se izuzimaju iz ove šeme osiguranja.
.
Ovaj zakon je usklađen sa odgovarajućom direktivom Evropske unije, a to je 94/19, jer uvodimo obaveznu šemu osiguranja kod agencije za osiguranje depozita. U raznim zemljama različite su visine iznosa koje se osiguravaju, ali srazmerno snazi naše države određeno je da taj iznos bude 3.000 evra po deponentu i po banci. Što se tiče isplata osiguranih depozita, ona mora otpočeti u roku od 30 dana, od dana eventualnog otvaranja postupka stečaja. Agencija je dužna da isplati iznos u roku od 120 dana od dana podnošenja zahteva deponenta. To su osnovne karakteristike ovog zakona.
Sledeći zakon koji je na dnevnom redu je Predlog zakona o Agenciji za osiguranje depozita. Kao što znate, do sada je postojala Agencija za osiguranje depozita, stečaj i likvidaciju banaka. To je bila savezna agencija i imala je ulogu da osigurava depozite i da, između ostalog, vrši privatizaciju bankarskog sektora.
S obzirom da je reforma bankarskog sistema bila veoma radikalna i da je nekih 25 banaka u poslednje tri ili četiri godine izgubilo dozvolu za rad, došli smo do situacije da zaista sada imamo jedan vrlo solidan bankarski sistem, gde nije potrebno da se u nazivu ove agencije navode reči stečaj, likvidacija ili neke slične, imajući u vidu da će osnovna uloga ove agencije biti osiguranje depozita.
Što se tiče ove agencije, ona će imati status javne agencije i, faktički, biće naslednik ove sadašnje, postojeće agencije. Dakle, ne formiramo novu agenciju, već ova postojeća menja ime i postaje Agencija za osiguranje depozita, osniva se na ovaj način po zakonu Republike Srbije, jer do sada je bila osnovana po saveznom zakonu.
Agencija će imati kao osnovnu funkciju poslove osiguranja depozita, ali i funkciju stečajnog i likvidacionog upravnika u bankama i društvima za osiguranje. Nakon što je prošle godine usvojen Zakon o osiguranju, gde je Narodna banka Srbije preuzela posao supervizije osiguravajućih društava, Agencija za osiguranje depozita imaće nadležnost i za privatizaciju ne samo banaka, već i osiguravajućih društava. Dakle, svih ključnih institucija finansijskog sistema.
Zapravo, zakonodavstvom se razdvaja funkcija privatizacije; u realnom sektoru to obavlja Agencija za privatizaciju, a Agencija za osiguranje depozita će vršiti, pored poslova privatizacije banaka, i posao privatizacije osiguravajućih društava.
Što se tiče upravnih organa Agencije, to su: upravni odbor, sa jedne strane, i direktor. Po zakonu, tri člana upravnog odbora su članovi Vlade u funkciji ministar finansija, ministar privrede i jedan, doduše, nije član Vlade, već viceguverner Narodne banke, zadužen za poslove kontrole, a preostala četiri člana bira i razrešava Vlada na predlog Narodne banke Srbije.
Sledeći zakon koji je na dnevnom redu je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju. Osnovna novina u ovom zakonu jeste da se faktički on prilagođava ovom prethodnom zakonu, zakonu o osiguranju depozita, odnosno o agenciji za osiguranje depozita i nadležnost za privatizaciju osiguravajućih društava se prebacuje sa Ministarstva privrede na agenciju za osiguranje depozita.
Drugim rečima, s obzirom da je u prethodnom Zakonu o osiguranju Ministarstvo finansija izgubilo nadležnost za kontrolu rada osiguravajućih društava i da to čini Narodna banka Srbije, a imajući u vidu da se Ministarstvo privrede preko Agencije za privatizaciju bavi privatizacijom preduzeća u realnom sektoru, ovim zakonom se ovlašćuje agencija za osiguranje depozita da vrši privatizaciju osiguravajućih društava.
Kao što znate, reforma bankarskog sektora krenula je još 2001. godine i po svim ocenama to je jedna od najbolje sprovedenih reformi bankarskog sektora u zemljama u tranziciji. Sa druge strane, kasnilo se sa restrukturiranjem i privatizacijom osiguravajućih društava; tek prošle godine, kada je donet novi zakon i kada je pojačana supervizija, stvorili su se osnovi da se u sektoru osiguranja takođe uvede red kao što je to već učinjeno u bankarskom sektoru.
Mi planiramo, govorim u ime Vlade Republike Srbije, da do kraja jula, nakon usvajanja ovih zakona, raspišemo tender za privatizacionog savetnika za DDOR iz Novog Sada i da početkom sledeće godine objavimo tender za privatizaciju ovog osiguravajućeg društva.
Još jedna izmena u zakonu u odnosu na dosadašnju regulativu jeste da se rok za razdvajanje životnog i neživotnog osiguranja produžava, umesto da bude kraj ove godine, produžava se do kraja 2007. godine, dakle, do 31. decembra 2007. godine, jer u procesu primene zakona je zapaženo da ne bi bilo celishodno da se ovo razdvajanje izvrši u kraćem roku od dve do tri godine i zato se rok pomera.
Takođe, ovim zakonom omogućava se da zaposleni i ranije zaposleni u osiguravajućim društvima imaju pravo na naknadu koja ne može preći 15% kupoprodajne cene ostvarene prodajom društvenog kapitala u osiguravajućim društvima, što znači da će nakon privatizacije, primera radi, DDOR-a zaposleni i bivši zaposleni dobiti 15% od cene koja se bude ostvarila tim procesom.
Takođe, predviđeno je da 5% od prodaje ide u poseban garantni fond kojim će se obezbediti isplata osiguranih depozita za ona osiguravajuća društva koja su otišla u stečaj. To je osnovno vezano za izmene Zakona o osiguranju. Sa tim u vezi je i Predlog zakona o stečaju i likvidaciji banaka i društava za osiguranje.
Ovo je ranije bilo regulisano saveznim propisima; s obzirom da je u međuvremenu došlo do donošenja Ustavne povelje, promenili su se zakonski uslovi za pokretanje ovih postupaka. Ovo je nova pravna regulativa iz oblasti stečaja i likvidacije, a neophodna je radi daljeg jačanja stabilnosti bankarskog sistema, ali i sistema osiguranja.
Ovim zakonom takođe želimo da postignemo usaglašavanje sa drugim zakonima koji uređuju ovu oblast, a kojima su obuhvaćeni postupci stečaja i prinudna likvidacija banaka i društava za osiguranje. Naime, Zakonom o privrednim društvima regulisana je samo dobrovoljna likvidacija privrednih subjekata, ali ovim zakonom se uvodi posredan i neposredan nadzor sprovođenja takve likvidacije od strane Narodne banke Srbije. Ukoliko se utvrdi da se postupak vodi na štetu poverilaca, donosi se rešenje o prinudnoj likvidaciji.
Takođe, zbog specifičnosti poslovanja banaka i društava za osiguranje, koje pripada finansijskoj sferi, kontrolu i nadzor njihovog poslovanja vrši Narodna banka, shodno Zakonu o bankama i Zakonu o osiguranju. Ovim zakonom se obezbeđuju uslovi za dosledno i adekvatno sprovođenje postupka stečaja i likvidacije u slučajevima kada Narodna banka Srbije donese rešenje o oduzimanju dozvole za rad banci, odnosno dozvole za obavljanje poslova osiguranja, čime se upotpunjuje zakonska regulativa koja reguliše ovu oblast.
Još jedan zakon koji je vezan za ovaj prethodni je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o bankama i drugim finansijskim organizacijama. On predstavlja samo tehničku adaptaciju ovog zakona zakonu o Agenciji za osiguranje depozita, zakonu o osiguranju depozita i zakonu o stečaju i likvidaciji banaka i društava za osiguranje. Dakle, vrše se promene nekoliko članova Zakona o bankama, kako bi se prilagodili ovim zakonima koje smo prethodno predložili.
Na kraju, imamo i zakon o agenciji za osiguranje i finansiranje izvoza Republike Srbije. Smatramo da je ovo važan zakon, imajući u vidu da je izvoz osnovni prioritet srpske privrede. Pre nekoliko meseci ovaj zakon smo uputili u proceduru. Srbija je jedna od retkih zemalja u svetu koja nema agenciju za osiguranje izvoza, koja efektivno radi. Na ovaj način mi takvu agenciju osnivamo. Sve druge razvijene zemlje imaju takve agencije. Kao što znate, "Hermes" vrši te poslove u Nemačkoj, "Kofas" u Francuskoj, "Kontrolbanka" u Austriji, "Eksim banka" u SAD – bukvalno sve zemlje imaju takve institucije.
Nekadašnja SFRJ je imala JUBMES banku koja se bavila poslovima osiguranja izvoza. Međutim, sada JUBMES banka posluje kao i svaka druga poslovna banka i nametnula se potreba za osnivanjem jedne ovakve institucije na nivou Republike Srbije.
Početni kapital agencije je 25 miliona evra. Na ovaj način dobićemo instituciju koja će značajno smanjiti rizik našeg izvoza u inostranstvo, kako komercijalnog, tako i nekomercijalnog izvoza. Međutim, ova agencija imaće i funkciju kreditiranja domaće izvozne privrede. Naime, biće predviđene veoma niske kamatne stope za kreditiranje izvoznika koji već imaju dokazano obezbeđen plasman u inostranstvo. Kamatna stopa na godišnjem novu za ove dugoročne kredite koje će naši izvoznici dobijati biće između tri i četiri posto godišnje, jer se sredstva koja su osnovni kapital ovih institucija obezbeđuju iz budžeta Republike Srbije i otuda mogućnost da se ide sa kamatnim stopama koje su niže od tržišnih.
Cilj Vlade Republike Srbije, primarni cilj ekonomske politike je upravo povećanje izvoza. Prošle godine smo imali veliki spoljnotrgovinski deficit i povukli smo čitav niz poteza u cilju da ga smanjimo. To nam je i pošlo delimično za rukom u prva četiri meseca ove godine, jer smo značajno smanjili spoljnotrgovinski deficit, gotovo za jednu trećinu.
Rast izvoza u prva četiri meseca ove godine iz Srbije je bio 51%, dok je uvoz pao za 6% do 7%. Pokrivenost srpskog izvoza uvozom u ovom trenutku je oko 50%, a u istom periodu prošle godine iznosio je oko 30%, što znači da je čitav niz mera, od uvođenja poreza na dodatu vrednost, preko stimulativnih mera za rast izvoza, kao što je uvrštavanje svih onih preduzeća koja imaju 70% ukupnog prihoda u izvozu u tzv. velike izvoznike kojima se PDV vraća u roku do 15 dana, pomogao da se naš izvoz poboljša.
Međutim, Srbija još uvek mora da radi puno na podizanju konkurentnosti privrede. Jedna ovakva institucija doprineće, kroz kreditiranje naših velikih izvoznika, da se poboljša plasman robe na strana tržišta.
Sledeći zakon je Predlog zakona o izmenama Zakona o Garancijskom fondu. Naime, u primeni postojećeg Zakona o Garancijskom fondu uočili smo odgovarajuće limite. Naime, došlo se do limita kod pojedinih banaka koje su izdale dobar deo garancija i sada su limitirane da ne mogu da izdaju dodatne garancije, tako da ovim zakonom povećavamo limit izdatih garancija prema pojedinačnoj banci, čime se omogućava Fondu da veći iznos svojih garancija izdaje upravo u korist onih poslovnih banaka koje su se dokazale na tržištu kao banke koje imaju sredstava i spremnost da finansiraju razvojne projekte.
Naime, u članu 9. stav 2. ovog zakona, ukupan nominalni iznos garancija i supergarancija koje se izdaju na zahtev banke može biti najviše do dva i po puta veći od iznosa kapitala Fonda, što će ubuduće predstavljati garantni potencijal Fonda.
Isto tako, nominalni iznos garancija i supergarancija može biti najviše do 20% iznosa garantnog potencijala Fonda, a prema pojedinačnom privrednom subjektu najviše do 5% iznosa kapitala Fonda, čime se vrši disperzija limita.
Takođe, povećava se limit izdatih garancija prema pojedinačnoj banci, tako da umesto dosadašnjih do 20% iznosa kapitala limit iznosi do 20% iznosa garantnog potencijala Fonda. Garantni potencijal Fonda se izračunava tako što se kapital pomnoži sa 2,5. Na ovaj način stvorićemo institucionalne preduslove za još veću aktivnost Fonda.
Želim da vas obavestim da je trenutni kapital Fonda oko milijardu dinara i da je Garancijski fond do sada odobrio 1.954 zahteva različitih banaka za kreditiranje malih i srednjih preduzeća ili poljoprivrednika, u ukupnom iznosu od 11.136.000.000 dinara, pri čemu je 50% od ovih sredstava garantovano za poljoprivredne dugoročne kredite, a 50% su sredstva namenjena industriji.
Poslednji zakon koji menjamo je Zakon o finansijskom lizingu. Ovaj zakon smo zajedno uradili sa Narodnom bankom Srbije i Ministarstvom privrede, ali kao nadležno ministarstvo predlažemo izmene i dopune. Faktički, Narodnoj banci Srbije se daje ovde ovlašćenje da vrši superviziju i lizing organizacija, iz razloga da se one stave u sličan položaj kao i banke.
Znači, do sada smo imali dva zakona koja regulišu ovu oblast – Zakon o finansijskom lizingu i Zakon o Agenciji za privredne registre. Međutim, radi se o jednoj veoma specifičnoj finansijskoj delatnosti koja je u ekspanziji. Do sada nismo imali preciznije zakonske okvire kojima bi se omogućila veća sigurnost učesnika u ovom poslu.
Praktično, suočili smo se u pojedinim slučajevima sa opasnošću nekontrolisanog nivoa javne potrošnje, koji povećava spoljnotrgovinski deficit. Suočili smo se sa prelivanjem kreditne aktivnosti iz banaka u preduzeća koja se bave finansijskim lizingom, tako da smo imali potrebu da dodatno regulišemo odredbe kojima se reguliše ova oblast.
Faktički, ovim zakonom ćemo ostvariti veću sigurnost i poverenje primaoca lizinga, propisivanjem uslova pod kojima se izdaju dozvole i kriterijumima nadzora nad poslovanjem davaoca lizing usluga.
To bi bili svi zakoni koje smo u ovom prvom setu danas imali na dnevnom redu. Hvala na pažnji.
Dame i gospodo, zašto nisam došao 15 minuta ranije – zato što smo u Fondu za razvoj potpisivali kredit za Kragujevac, Bor i Vranje; 800 miliona dinara je ova država izdvojila da privrednici koji žele da naprave neku proizvodnju u Boru, Kragujevcu i Vranju mogu da dobiju kredit na pet godina, sa kamatnom stopom od 0,5 posto godišnje, sa periodom počeka od godinu dana, zato što želimo da Kragujevac, inače vaš rodni grad, kao što znate, Bor i Vranje više ne zavise od subvencija ove države, već da ljudi mogu da dobiju sredstva da izgrade nove fabrike. Opštine su dale besplatno zemljište. Bili su tu ljudi koji predstavljaju ove gradove, daće besplatno infrastrukturu. Zato što je bilo zakazano potpisivanje za 11 sati i još ranije, došao sam možda nekih 15 minuta kasnije ovde u Skupštinu. To je prvo.
Druga stvar, što se tiče "Kurira", pitate se zašto predsednik Vlade ne da podršku tom tabloidu? To je iz razloga što sam o svim sumnjama koje postoje u javnosti podneo detaljan izveštaj na Vladi; pre svega je to podnela Poreska uprava, jer je ona nadležna za kontrolu svih poreskih obveznika u Srbiji. Naime, o čemu se radi? Pitam sve vas narodne poslanike da li postoji selektivan zakon i selektivna pravda ili je zakon isti za sve? Ako neko vrši utaju poreza da li treba zbog toga da se glorifikuje ili da po zakonu odgovara?
Naime, kontrola Poreske uprave vršena je u svim medijima u Srbiji. Počela je prošle godine u svim medijima, bukvalno u svim, u Srbiji – u elektronskim, u pisanim medijima. Što se tiče elektronskih medija, tu su: "Politika", "Pink", B92, BK, a što se tiče pisanih medija, tu su: "Blic", "Večernje novosti", "Politika", "Glas", "Kurir". Znači, svi mediji su kontrolisani.
Što se tiče svih medija, kontrole su okončane najkasnije do februara ove godine. Zašto? Zato što su knjigovođe, odnosno ljudi koji se bave računovodstvom u tim medijima dostavljali, po zakonu o poreskoj i našoj upravi, sve potrebne podatke. Jedini koji je pravio opstrukciju bio je faktički vlasnik ova dva lista.
Inače, kada se u poreskoj kontroli utvrdilo da dve godine nije isplaćen ni dinar plate nijednom novinaru "Glasa javnosti", dakle, ne samo zvanične plate, nego poreza i doprinosa, onda se kontrola proširila na još 16 preduzeća čiji je vlasnik Radisav Rodić. Zašto? Zato što se faktički celokupan prihod od prodaje ovih listova uopšte ne knjiži u ovim listovima, već je gospodin osnovao neka druga, različita preduzeća, gde seli novac i onda tim novcem kupuje firme po Srbiji, što, ukoliko je sve po zakonu, nije zabranjeno, ali se pokazalo da je u svemu tome izbegnuto da se državi uplati stotine miliona dinara poreza.
Preko 100 miliona dinara je ukupna obaveza "Kurira", odnosno "Glasa", odnosno tih 16 preduzeća, posmatrano sve zajedno. Dakle, preko 100 miliona dinara je neuplaćen porez, od čega je direktna poreska utaja samog vlasnika ovih preduzeća (ne gledam ga, niti Poreska uprava, kao vlasnika medija, već kao čoveka koji je preduzetnik) 35 miliona, direktna poreska utaja na njegovo ime. Zbog toga je podneta krivična prijava.
Što se tiče neplaćenog poreza, opomene su date još u martu mesecu. Postupak je takav: kada dobijete opomenu imate odgovarajući rok da platite, a ukoliko se ne plati vrši se popisivanje imovine i prinudna naplata. Šest hiljada firmi u Srbiji trenutno je pred postupkom prinudne naplate. Međutim, tih šest hiljada firmi nema svoj medij da bi mogle o tome da prebace sliku i kažu – to je sada politički pritisak, a ovaj gospodin ima medije. Postavljam pitanje – ako ste vlasnik medija, da li imate pravo da ne plaćate porez? Ako vi, gospodine Nikoliću, smatrate da imate, to je jedna stvar, a ja smatram da nemate.
Spreman sam da svim poslanicima podelim jedan detaljan izveštaj. To ću učiniti narednih dana. Poreska uprava ima ovo sve detaljno, ne znam napamet podatke. Mi ćemo svim poslanicima u toku ovog zasedanja podeliti sve ovo što se odnosi na kontrolu ovih 18 preduzeća. Jer, po Zakonu o poreskom postupku i poreskoj administraciji mi ne bismo smeli o tome javno da govorimo, ali pošto je vlasnik ovog lista zahtevao da se obelodane činjenice, dakle, sam je tražio, onda imamo pravo da to podelimo.
Inače, da kažemo o kakvom se tu moralnom čoveku radi... Govorim o vlasniku ovih medija, ne o novinarima. Treba odvojiti ljude koji rade svoj posao u novinarstvu od ljudi koji zarađuju novac, odnosno od vlasnika.
On je jedini vlasnik medija koji su bili kažnjeni u prethodnom periodu zbog onog zloglasnog Zakona o informisanju kome, zapravo, nikada nije taj novac naplaćen. Kako se to dogodilo i kako ta kazna nije naplaćena, ne znam, ali se dogodilo.
Znači, njemu nije naplaćeno, za razliku od danas; za razliku od nekih drugih, njemu to nije naplaćeno u to doba. Čak i ta oprema koja mu je zaplenjena, i oko koje je bila velika pompa u javnosti, u potpunosti mu je vraćena, sem jednog starog kompjutera, koji nije hteo sam da primi, još daleko pre nego što sam ja postao ministar finansija. To su podaci iz naše arhive.
Prethodna vlada je donela odluku da svi mediji koji su po starom Zakonu o informisanju bili kažnjeni mogu da potražuju da im se vrati taj novac. Imali su pravo da podnesu zahtev trezoru Ministarstva finansija. Svi su podneli, uključujući i Rodića, kome nikada taj novac nije bio faktički skinut, tako da je Rodiću vraćen novac koji mu nikada nije ni bio uzet. To se desilo za vreme prethodne vlade. To je samo jedan pokazatelj o kakvom se moralu radi.
Što se tiče pisanja novina, slobodno može bilo koji list da piše sve šta god hoće i o meni i o Vladi, naravno, ukoliko u tome ima osnovnih elemenata istine. Kao što ste vi, gospodine Nikoliću, najavili tužbe protiv nekih koji o vama pišu nešto što vi smatrate da nije istina, tu tužbu sam još pre tri nedelje podneo, ali nisam hteo da podižem veliku buku o tome u javnosti, jer, faktički, ja sam na sva ta pitanja odgovorio odmah kada su postavljena.
Dakle, oni su namerno pustili jedan feljton za vreme godišnje skupštine Evropske banke za obnovu i razvoj. To nije bio nikakav novi feljton, već reciklirani materijal koji je svojevremeno, kada smo otkrili aferu Janjušević-Kolesar, pripremio tadašnji ministar policije sa svojim saradnicima.
Faktički, naslagali su različite laži i to su koristili neki u kampanji 2003. godine za parlamentarne izbore. To su sabrali i ponovo pustili sada za vreme godišnje skupštine Evropske banke za obnovu i razvoj.
Međutim, prvo sam odgovorio na sve to, oni nisu čak ni demanti hteli da objave dan nakon što sam ga napisao, već su čekali da prođe tri dana i da dođe ponedeljak i tek su ga onda objavili. Održao sam pres-konferenciju i došli su mi novinari iz ″Kurira″ na tu istu pres-konferenciju. Dakle, potpuno sam na svaku od tih tačaka ne samo odgovorio, već sam, s obzirom da su zaista narušili i moj ugled i ugled Ministarstva finansija, odgovorio tužbom. Nisam nikakvu pompu u javnosti o tome dizao.
Dakle, krivična prijava je podneta. Sada se već pokrenuo i odgovarajući postupak, a podneo sam i privatni zahtev za naknadu štete od 10 miliona dinara. Što se tiče toga, postupio sam upravo onako kako ste me vi savetovali.
Kada se govori o naplati poreza, svako mora, srazmerno svojoj snazi, da plati porez i nema nikakve razlike. ″Politika″ je jedina imala veliki dug koji nije mogla da plati, ali doneli su odluku da se to konvertuje u kapital države. To je jedan od legitimnih načina izmirenja obaveza. Drugi mediji koji su imali dug platili su u postupku kontrole. Dakle, nema nijednog koji je ostao državi bilo šta dužan.
Postavlja se pitanje, ako želimo ravnopravnost preduzeća u realnom sektoru, zašto ne bi bili mediji takođe ravnopravni. Ako neko plaća porez i zbog toga ima veću cenu lista, zašto drugi i kako drugi da ne plaćaju.
Uopšte ovde ne krivim novinare. Zašto su se novinari osetili prozvanim, to zaista ne znam. Novinari ovde uopšte nisu bili na meti nikakvih kontrola, sem što su bili pitani da li im se isplaćuje plata regularno na račun i da li im se uplaćuje doprinos. Sam vlasnik je u toku kontrole platio određeni iznos poreske obaveze, uključujući i neke doprinose, tako da je zahvaljujući ovoj kontroli mnogim novinarima konačno uplaćeno za penziono osiguranje, za zdravstveno osiguranje, a što im ranije nije plaćeno.
Kontrola je u ovim firmama završena. Sada se izdaju rešenja. Nema više kontrola, sve je utvrđeno što je trebalo da se utvrdi. Podnete su tri krivične prijave, zahtev za plaćanje je dat. Ukoliko se normalno plati, nema nikakve bojazni da će bilo kakva imovina biti plenjena. Ne govorim ovde o imovini ″Kurira″. ″Kurir″ gotovo da nema nikakvu imovinu, već govorim o imovini firme ″Ronako″ iz Opova itd. Faktički je vlasnik prebacivao svu imovinu na neka druga preduzeća.
Pitajte, recimo, šta se dešavalo sa preduzećima koja je taj gospodin kupovao; em nije platio nikakvu cenu, bez obzira što ih je dobio na aukciji, pitajte da li su radnici dobili uopšte platu sve vreme. Ima jedna firma u Varvarinu, ima druga firma u drugim gradovima Srbije, 18 je ukupno preduzeća gde se faktički ceo taj krug zatvarao bez novca.
Ako hoćemo da podržimo takve biznismene samo zato što lepo pišu o nekom, onda je to stvar koju treba jasno da kažemo. Meni su svi isti, zaista. Mi ne kontrolišemo novinare, Poreska uprava ima nalog da kontroliše finansijsko poslovanje medija. Zaista, ako svi drugi poštuju zakon, zašto ne bi i ovi mediji poštovali zakon. Tu nema niti sentimentalnosti niti bilo kakve presije. Kada se Mauricio Masari uverio o čemu se radi, digli su ruke u OEBS-u da se bilo šta o tome razmatra i shvatili su da je finansijska stvar u pitanju, a nikakve veze to nema sa slobodom štampe.
Što se tiče drugih stvari, govorili ste o odlukama sudova, o likvidaciji banaka koje su bile poništene. Zaboravili ste da kažete jednu činjenicu: nisam samo ja kao guverner donosio odluke, odnosno donosili smo nova rešenja o likvidaciji nakon odluke sudova da se poništi rešenje o likvidaciji Astra banke, Kapital banke. To su uglavnom te dve banke koje su bile u pitanju. To je učinila za vreme kratkog boravka u Narodnoj banci Srbije i Kori Udovički. Dakle, tri čoveka koja su imala odgovornost nad poslovanjem centralne banke su ponovo donosila ista rešenja. Videćete, koji god guverner bude bio sutra izabran, jednog dana moraće isto takvo rešenje da donese, jer je to zakonito.
Pozivam vas da još jednom pročitate Studiju o izvodljivosti, koja, nažalost, kaže da je najgora situacija, što se tiče stanja u našem društvu i u privredi, upravo u Trgovinskom sudu u Beogradu. Zašto je predsednik tog suda nesmenljiv, nemam odgovor na to pitanje.
Znam da mnoge stvari ovde zavise od institucija koje nisu u nadležnosti Vlade, što je dobro, ali mislim čak niti Skupštine. Sada imamo jednu situaciju gde kada nešto loše kažete o nekom sudu i o nekoj presudi, automatski vas napadaju da kršite nezavisnost sudstva.
S druge strane, svi građani golim okom vide da nešto u tome debelo nije u redu, niti Vlada ima mehanizam da te stvari promeni, jer, ne znam, Visoki savet pravosuđa, personalno veće, ima tih institucija puno, koje su dobro napravljene; problem je što ljudi koji su tamo postavljeni očito, jednim delom, neću biti generalan, neki ljudi očito ne zaslužuju niti po znanju, niti po moralnim osobinama da tamo budu. Onda imamo katastrofalne odluke kojima se svi čudimo, samo u zavisnosti od toga iz čije su nadležnosti.
Što se tiče ″Dunava″, ″Dunav″ jeste kontrolisan od strane supervizije Narodne banke Srbije, a gospodinu Vlahoviću bih takođe želeo da kažem da je plan Vlade Republike Srbije da se kompanija ″Dunav″ pripremi za privatizaciju putem inicijalne ponude za preuzimanje, znači na isti način kao što ste i vi rekli.
Naime, postoje banke i osiguravajuća društva gde je bolje da se privatizacija vrši traženjem strateškog partnera. To je bila većina banaka u Srbiji, osim Komercijalne banke, za koju smo ocenili da je bolje da ostane domaća i da se privatizacija na domaćem tržištu izvrši putem inicijalne ponude za preuzimanje u naredne tri godine.
Slično mislimo i o ″Dunavu″. U tom smislu imamo isto mišljenje. Što se tiče ″Dunava″, jedna dijagnostička analiza se upravo sada završava od strane Narodne banke Srbije. Nakon toga, videćemo na koji način je najbolje da krenemo u proces privatizacije kompanije.
Inicijalna ideja je ova, dakle, putem IPO, inicijalne ponude na preuzimanje preko beogradske berze, i to u malim segmentima, kako bi što širi krug akcionara, odnosno građana mogao da kupi akcije bilo ″Dunava″ bilo Komercijalne banke.
Što se tiče reformi bankarskog sistema, naravno ne morate slušati ono što govorim, niti ono što govori Jelašić, niti ono što govori premijer Koštunica, niti bilo ko od nas iz Vlade. Pročitajte izveštaje svih relevantnih institucija.
Od svih zemalja u tranziciji reforma bankarskog sistema izvedena je na najbolji način u Srbiji. Prvo, najkraće je trajala, najmanje je koštala, nijedan dinar građana Srbije iz budžeta nije dat na ozdravljenje banaka koje su propale.
Voleo bih da su te banke o kojima ste vi govorili bile bolje. Nikada ne bi morale tako nepopularne mere da se donesu, kao što je njihova likvidacija. Ali, osam milijardi maraka, odnosno četiri milijarde evra je ostalo zarobljene stare devizne štednje. Gubici su bili ogromni; njih, jednostavno, nije bilo moguće rehabilitovati, jer su njihovi gubici činili 30% ukupnog društvenog proizvoda zemlje. To je bilo potpuno neracionalno.
Danas imamo daleko bolji bankarski sistem i daću vam jedan podatak koji možda niste znali: od prošle godine u Srbiju je ušlo oko dve milijarde evra kredita iz inostranstva. Od toga je država podigla samo 300 miliona. Znači od dve milijarde evra koliko je ušlo ukupno u Srbiju, sama država, Vlada, kroz garancije i razne aranžmane svega 300 miliona evra se zadužila. Milijardu i 700 miliona evra je bilo zaduženje srpske privrede i građana.
To znači da je najveći deo ovih stranih banaka koje kod nas posluju uneo kapital iz inostranstva u zemlju. Zbog toga smo čak imali problem sa MMF-om zato što je to ocenjeno kao preterana kreditna aktivnost i da to podiže naš uvoz u uslovima nedovoljne domaće ponude.
Zbog toga je centralna banka bila prinuđena da preduzme neke ograničavajuće mere. Činjenica je da su strane banke, koje su toliko napadane, unele u Srbiju milijardu i 700 miliona evra prošle godine i plasirale ih našim građanima i privredi.
Tačno je da su kamatne stope još visoke. Tu se potpuno slažem. To niko ko je ozbiljan ekonomista ne može da porekne. Činjenica je da one lagano padaju. Primera radi, kamatna stopa na zapise trezora Republike Srbije bila je početkom ove godine 22% godišnje.
Kako je to moguće? Tako što smo uspeli da napravimo suficit u budžetu i više ne izdajemo te zapise, već polako vraćamo naš javni dug. Dakle, Srbija je počela da se razdužuje.
Kamata je prirodno pala na 15,5 i sigurno da će taj novac morati negde da se plasira. Recimo, na jednoj aukciji tri milijarde banke ponude da kupe državne zapise, mi prodamo 800 miliona, a dve milijarde i dvesta miliona mora da se plasira negde drugde, a to su građani i privreda i moraće kamatne stope sigurno da padaju.
Što se tiče stambenih kredita, do pre godinu dana nije bilo stambenih kredita još od 1990. godine. Zahvaljujući osnivanju Nacionalne korporacije za osiguranje stambenih kredita neke banke su krenule da odobravaju stambene kredite, doduše, još uvek po nepovoljnim uslovima. Kamatna stopa je bila na početku 12%, sada je 8,9 ili 8,7%, zavisi od banke do banke, što je visoko i mi nismo zadovoljni time.
Zbog toga ćemo već za rebalans ovog budžeta pripremiti program gde će za više procentnih poena pasti kamata za sve one do 45 godina starosti koji budu tražili stambeni kredit počevši od septembra meseca ove godine. Upravo završavamo proračune i ti proračuni kažu da bi ta kamatna stopa mogla za ovu grupu građana biti oko 4% godišnje. Zaista će to biti revolucija kod stambenih kredita kod nas. Mi ćemo iz budžeta milijardu dinara izdvojiti samo u rebalansu.
Zašto sam prisustvovao promociji zaključivanja sporazuma između Delta banke i banke "Inteza"? Zato što prisustvujem ovakvim velikim promocijama, svim koje imaju uticaj na priliv stranih direktnih investicija u zemlji. Nisam bio prisutan na promociji "Kredi agrikola" i preuzimanja Meridijan banke, iz razloga što sam u isto vreme imao sastanak Evropske banke za obnovu i razvoj. Tu je bio Tadić. Zaista mislim da nije sramota kada se napravi neki dobar aranžman za zemlju da se ode i da se to promoviše. Uostalom, funkcija ministara, između ostalog, jeste da promovišu one koji imaju poslovnog uspeha.
Samo putem transakcija u bankarskom sistemu Srbija će ove godine imati milijardu dolara stranih direktnih investicija, a ukupne strane direktne investicije iznosiće oko dve milijarde dolara.
Još u jednom da vas demantujem. Rekli ste da različiti kapitalisti sve više nude da zamene svoju imovinu za moj stan od 73 kvadrata na Novom Beogradu. Nisam čuo nijednu ponudu, osim od dvojice ljudi, od gospodina Vučića, kao što ste sami rekli, i od Dušana Mihajlovića. Mislim da Drakulić to nije ponudio. Vučića ne smatram kapitalistom. Što se tiče Dušana Mihajlovića, da li je on kapitalista ili nije, to bi moglo da se eventualno prihvati.
Dame i gospodo narodni poslanici, tri su osnovna razloga za izmenu i dopunu Zakona o akcizama. Najpre, kao što znate, u poslednjih godinu dana cena nafte na svetskom tržištu varira i utiče negativno na domaće maloprodajne cene. Mi želimo da omogućimo fleksibilnost u vođenju politike akciza, tako da u slučaju povećanja cene nafte na svetskom tržištu Vlada dobije mogućnost da može da smanji akcizu za određeni procenat, a isto tako, ukoliko dođe do pada cene, da onda može da je vrati na stari nivo.
Ovim zakonom dajemo mogućnost da Vlada Republike Srbije može privremeno da smanji iznose akciza maksimalno do 20% od vrednosti akciza koje su utvrđene zakonom, s tim da ako dođe kasnije do pada cena na svetskom tržištu može da ih poveća, maksimalno do nivoa na kome su bile u prethodnom periodu.
Konkretno, u ovoj situaciji kada imamo rast cena nafte na svetskom tržištu, mi želimo da kroz umanjenje akcize zaštitimo standard građana, kako bi maloprodajne cene ostale približno nepromenjene, i naravno, ako se sutra situacija bude odvijala u obrnutom pravcu, ako cena nafte bude padala, onda možemo ponovo da ih vratimo, ali ne na nivo koji bi bio viši od onoga koji je utvrđen zakonom, već maksimalno do nivoa koji je utvrđen zakonom. To je prva važna stvar koja se predviđa u izmeni Zakona o akcizama.
Takođe, želimo da pospešimo izvoz derivata koji se proizvode u našim rafinerijama u Pančevu i Novom Sadu, na teritoriji Kosova i Metohije i zato predviđamo ovim zakonom da je ukoliko se izvrši prodaja derivata na teritoriji AP Kosova i Metohije moguće izvršiti refakciju akcize u punom iznosu. Drugim rečima, naši derivati mogu biti jeftiniji kada idu na Kosovo i Metohiju i možemo jedan deo viška koji proizvodi Rafinerija Pančevo i Novi Sad da plasiramo na ovo tržište pod konkurentnim uslovima.
Dakle, platila bi se akciza, ali, uz dokaz da je nafta, odnosno da su derivati plaćeni i otpremljeni na teritoriju Kosova i Metohije, onda bi onaj ko je izvršio taj promet dobio nazad akcizu u vidu refakcije, kao što sada imate refakciju jedne trećine cene za dizel gorivo kod poljoprivrednih proizvođača.
Što se tiče oslobađanja od plaćanja akcize, i to ovaj zakon predviđa, pripremamo otvaranje slobodnih carinskih prodavnica na Aerodromu Beograd. I u izmenama i dopunama Zakona o porezu na dodatu vrednost, dakle, takođe ćemo posebno tretirati tzv. fri-šopove koji mogu da se otvore na međunarodnom Aerodromu Beograd. Ovim dajemo mogućnost oslobađanja od plaćanja akciza na robu koja se prodaje u slobodnim carinskim prodavnicama, na vazduhoplovnim pristaništima, a to je Aerodrom Beograd, gde je organizovana pasoška i carinska kontrola, tako da možemo da kontrolišemo ovaj promet.
Takođe, što se tiče derivata nafte, uvodi se jedna nova akciza na ostale derivate nafte koji se dobijaju od frakcija nafte koje imaju raspon destilacije do 380 stepeni. Naime, u praksi se pokazalo da postoji zloupotreba kod uvoza određenih destilata nafte, a to su tzv. razređivači i odmašćivači koji se koriste u određenim industrijama, u gumarskoj i nekim drugim. Primećeno je da je znatno veći uvoz ovih proizvoda i da se onda neki od ovih derivata mešaju sa naftom i bez plaćanja akcize se značajne zarade tu mogu u švercu ostvariti.
Na ovaj način, mi dajemo mogućnost da Ministarstvo energetike, zajedno sa Ministarstvom finansija, propiše koji su to destilati na koje će se ubuduće plaćati akciza, ali ukoliko se ti destilati budu koristili u proizvodne svrhe, naravno, uz odgovarajuće dokaze, biće u punom iznosu izvršena refakcija, odnosno povraćaj akcize.
Drugim rečima, industrija koja koristi ove destilate za svoje svrhe, dakle, kao sirovinu ili kao sredstvo rada moći će da povrati celokupnu akcizu koju plaća na taj uvoz, a sprečiće se zloupotrebe koje danas postoje i sa kojima Ministarstvo energetike nije moglo da se izbori na drugi način.
Znate i sami da su bili oni napadi na članove njihove komisije koja utvrđuju ko može, a ko ne može da uvozi. Ovo je najelegantniji način: uvešće se akciza, a ako se koristi za industrijske svrhe, biće vraćena, a ako neko ima nameru da sa time vrši zloupotrebe, na ovaj način će biti ekonomski demotivisan i sprečen.
Konačno, imamo još jednu promenu u Zakonu o akcizama. Dakle, kod duvanskih proizvoda uvodi se koncept minimalne akcize, čime će se naše tržište zaštititi od jeftinih i nekvalitetnih duvanskih proizvoda, a preko toga i zdravlje potrošača duvanskih proizvoda.
Ovaj koncept je prisutan u sve većem broju zemalja Evropske unije, a on podrazumeva da ako je obračunata akciza na duvanske prerađevine, a koja je utvrđena u zakonu manja od minimalne akcize, onda se plaća minimalna akciza. Minimalna akciza se ovim zakonom utvrđuje u iznosu od 70% od ukupne akcize utvrđene za kategoriju cigareta sa najpopularnijom cenom, a najpopularnija cena je maloprodajna cena onih cigareta kod kojih se postigne najveći obim prodaje u proteklom polugodištu tekuće godine.
Naravno, mi predviđamo da posebnim podzakonskim aktom propišemo način i postupak utvrđivanja najpopularnije cene. Na ovaj način, domaći proizvođači i svi koji danas posluju na našem tržištu biće u potpunosti zaštićeni, ali će se sprečiti ulazak dampinških cena i nekog nekvalitetnog duvana iz inostranstva.
Inače, mogu da kažem da je u prvih pet meseci ove godine naplata akciza na domaće duvanske proizvode porasla 85%, što znači da je privatizacija DIN-a i DIV-a dala rezultate, jer se sada strani brendovi proizvode u Srbiji. Time je naplata akciza na domaće cigarete 85% veća, a sa druge strane, uvoz cigareta smanjen je za 30%. Ovaj proces pokazuje da Srbija treba da se usmeri ka privlačenju investitora koji će strane brendove proizvoditi dalje u Srbiji.
Dame i gospodo, radi se o minimalnim i neophodnim izmenama Zakona i nadam se da ćete, imajući u vidu uticaj ovog zakona na poboljšanje standarda građana, svi podržati izmene ovog zakona. Hvala vam.
Samo par pojašnjenja na prethodno izlaganje. Što se tiče fri-šopova, ovim zakonom omogućavamo da se to uvede samo na Aerodromu "Beograd", dakle samo na međunarodnim aerodromima, a u ovom trenutku je to samo beogradski. Možda ako bude još neki u budućnosti, a ograničeno je samo za međunarodne aerodrome. Sami ste rekli da nije veliki promet. Međunarodni standardi faktički nalažu da na aerodromima morate da imate fri-šopove, pa čak i neka pravila Evropske unije.
Nije velika mogućnost zloupotrebe, a posebno što postoji pasoška kontrola. Znate i sami, kada putujete u inostranstvo ne možete da kupite robu bez akciza i carine ukoliko nemate bording kartu i da napuštate zemlju. Zaista je nemoguće praviti ovde zloupotrebe.
Znam, u onom periodu 90-tih godina, a posebno na graničnom prelazu Horgoš i ostalima, bilo je puno zloupotreba, pa zato uvodimo samo na međunarodnim aerodromima, kao što imaju i druge zemlje. Nemamo nameru da to isto uvodimo na drugim graničnim prelazima. Mislim da shvatam razlog vaše zabrinutosti, ali kod međunarodnih aerodroma to ne stoji, jer postoji, zbog ovih bording karata i pasoške kontrole, mogućnost da se to kontroliše i da nema zloupotrebe, a i promet nije veliki.
Drugo, što se tiče vaše bojazni da Vlada ovde preuzima od Skupštine vođenje akcizne politike, ne bih se sa time složio iz dva razloga. Prvo, mi ovde predlažemo smanjivanje akciza, dakle, ne opterećivanje građana, već smanjivanje akcize, a da ne poskupi cena goriva, odnosno da se vrati nazad tamo gde je eventualno otišlo u međuvremenu, kod nekih privatnih pumpi.
Konačno, što se tiče ovih destilata o kojima ste govorili, zaista se ne razumem u energetiku i sasvim dobronamerno prihvatam ovu vašu diskusiju. Isto mislim da treba razbiti monopole, potpuno se sa vama slažem i smatram da postoje monopoli. Zato smo i doneli odluku da do kraja jula objavimo tendere za privatizacionog savetnika za NIS i da već početkom sledeće godine krenemo u privatizaciju NIS-a, jer ne samo da ovde neke stvari debelo nisu u redu. Ovo je nešto što smo mi dobili kao informaciju od Ministarstva energetike. Ne znam za šta služe ti destilati na 380 stepeni, ali sam takođe čuo da je petrolej taj koji se meša i tu se vrše zloupotrebe, jer se na njega ne plaća akciza i onda se ubaci sa derivatima na koje se plaća i tu mogu verovatno da budu velike zarade.
Navodno, Komisija ne može da izađe na kraj sa tim, tako su rekli nama u Ministarstvu finansija. Prihvatili smo, i ovom logikom smo se vodili da na ovaj način to pokušamo da rešimo. Ako uvedemo akcizu neće se isplatiti, jer ćemo izjednačiti nivoe akciza, a čak je ovde i veća za ove destilate. Onaj ko to zaista koristi u industrijske svrhe dobiće nazad novac, tako da neće biti na gubitku. On će dokazati da je to koristio u svojoj proizvodnji, da nije mešao, nego ima dokaz da mu je to input u proizvodnji i njemu će biti vršen povraćaj akciza.
Na taj način ekonomski sigurno možemo, po našem mišljenju, Ministarstva finansija, da to zatvorimo, mada se slažem da definitivno monopol koji postoji i koji drži NIS nije održiv i treba da se razbije i tu Vlada ima potpuno isti stav kao što ste i vi izneli.
Evo samo kratko da sumiram ovo što smo čuli u diskusiji. Zašto smo sada u stanju da možemo da smanjimo akcizu, a zašto to nismo uradili 2004. godine? Tačno je da smo predložili u neko slično doba, mislim da je bio maj, 2004. godine povećanje akciza i otprilike je bilo za tri dinara, koliko sada upravo nameravamo da smanjimo, jer smo tada zatekli deficit u budžetu od 45 milijardi dinara.
Onda smo kroz pooštravanje finansijske discipline uspeli da smanjimo taj deficit u decembru 2004. godine na 22 milijarde i konačno sada u maju mesecu imamo blagi suficit, znači, za prvih pet meseci ove godine, 800 miliona dinara.
Odakle suficit – dakle, to je bilo pitanje koje se ovde isto postavljalo. Dva su razloga: tačno je da su prihodi od poreza na dodatu vrednost znatno veći nego što su bili prihodi od poreza na promet, ali to jeste bila svrha – da se jedan deo transakcija koji je bio u zoni sive ekonomije uvede u legalan promet, a sa druge strane, smanjena je javna potrošnja, jer smo manje rashoda ostvarili u prvih pet meseci, nego što smo imali po regularnim kvotama planirano za četiri meseca. Pitanje je zašto se ide na politiku suficita ove godine?
Dakle, to možda može da buni i vas narodne poslanike i građane, jer, kako sada stvari stoje, naša projekcija je da ćemo imati do kraja godine suficit u budžetu od oko tri milijarde dinara, plus dodatnih 30 milijardi dinara od privatizacionih prihoda, oni će biti sa strane i neće imati potrebu da pokrivaju deficit.
Dakle, ukupno 33 milijarde dinara bi trebalo da bude višak ove godine. Zašto ga pravimo i zašto ne smemo da ga trošimo? Iz prostog razloga što smo zatekli situaciju gde smo imali permanentan rast spoljnotrgovinskog deficita, daleko veći rast uvoza od izvoza. Jedan od razloga za veliki uvoz svih ovih godina jeste, prvo, nedovoljno kvalitetna domaća proizvodnja koja bi u punom obimu mogla da pokrije domaću tražnju, a drugo, nedovoljno kvalitetne robe za veći izvoz.
Politika ove vlade je bila sledeća: sa jedne strane, kontrolom tražnje kroz restriktivnu monetarnu i fiskalnu politiku da smanjimo uvoz, što smo uspeli, a sa druge strane, da kroz restrukturiranje i privatizaciju povećamo izvoz, što smo takođe uspeli.
Hoću da kažem da poslednji podaci, a to je danas statistika objavila, kažu da je izvoz u prva četiri meseca ove godine 51% veći nego u prva četiri meseca prošle godine, i to je zaista spektakularan rezultat, jer se trend koji je iz prvog kvartala bio sličan – 51% održao i nakon aprila. Moram da kažem da je sve više izvoznika koji povećavaju izvoz, i kao što je rekao neko od poslanika, tome doprinosi i brzo vraćanje PDV-a, a mi izvoznicima vraćamo za 7-8 dana, mislim na one velike izvoznike.
Uvoz je za prva četiri meseca manji za 6,4% u odnosu na isti period prošle godine, tako da je potpuno izvesno da ćemo ove godine imati daleko bolji spoljnotrgovinski rezultat, što je zapravo osnovni cilj ekonomske politike u ovoj godini.
Naravno da imamo problema na drugoj strani. Problemi se, pre svega, ogledaju u inflaciji i upravo zbog toga što je inflacija nešto veća od projektovane moramo da idemo sa ovom restriktivnom fiskalnom politikom i zbog toga moramo da ostvarimo suficit.
Što se tiče najpopularnije cene, to je naziv koji je preuzet iz drugih zakonodavstava, nismo ga mi izmislili, faktički, "most popular price" jeste taj naziv i mi smo ga samo prepisali iz drugih zakona.
Još jednom želim da kažem, zbog poslanika koji su postavili to pitanje, neće se nikada više povećavati niti uvoditi akciza na tečni i naftni gas, odnosno na butan, jer kada jednom ukinete jednu akcizu, zbog izvesnosti politike, potpuno je nelogično da bilo kome padne na pamet da se ona povećava. Ukidanje akcize na butan, odnosno tečni naftni gas, odnosno plin, prošle godine, upravo je urađeno da bi se povećala potrošnja ovog ekološki čistog goriva, što se i dogodilo u međuvremenu.
Tako da želim da onim poslanicima koji su postavljali pitanje oko toga pružim još jednu garanciju da neće biti nikakve akcize na tečni naftni gas.

Whoops, looks like something went wrong.