Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Mlađan Dinkić

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, u međuvremenu je stigla informacija od Uprave za zajedničke poslove republičkih organa u vezi sa pitanjima narodnih poslanika, a u vezi sa tenderom za nabavku automobila za potrebe republičkih organa i organizacija. Želeo bih da taj odgovor u najvećem delu pročitam.
Dakle, Uprava za zajedničke poslove republičkih organa je 18. oktobra ove godine raspisala tender za nabavku 218 putničkih vozila za potrebe republičkih organa i organizacija.
Međutim, ova javna nabavka automobila ne podrazumeva nabavku automobila za službene potrebe prevoza ministara, već je nabavka namenjena za potrebe inspekcijskih službi, koje operativno obavljaju poslove na terenu i to na teritoriji Republike Srbije. Dakle, to je i razlog, ne znam, mi imamo puno službi inspekcija koje jednostavno moraju da obavljaju svoje poslove na terenu.
Inače, trenutni vozni park Uprave za zajedničke poslove republičkih organa je 181 vozilo, od čega je 160 tehnički ispravno. Od navedenog broja, 85 vozila je više klase, a od tog broja preko 80% vozila je nabavljeno 1994. i 1995. godine, sa pređenom kilometražom većom od 500.000 kilometara.
Ova vozila su nerentabilna za dalje korišćenje i vrlo skupa za održavanje. Više od milion dinara na mesečnom nivou i nisu u dovoljnoj meri bezbedna za učešće u saobraćaju, tako da je u toku postupak za rashodovanje 40 vozila. Dakle, od 218 putničkih vozila, koja su predmet javne nabavke, 175 vozila ili više od 80% od ukupne nabavke pripada vozilima niže i srednje klase, koja su namenjena za potrebe inspekcijskih službi, ministarstava, pravosudnih organa i organa za izvršenje zavodskih sankcija. Dakle, tu ima i onih marica, policijskih kola za prevoz zatvorenika, uhapšenih itd.
Od navedenog broja vozila, ja ću vam dati strukturu po određenim organima. Dakle, od navedenog broja vozila za potrebe Ministarstva pravde nabavlja se za pravosudne organe 35 vozila, to je za potrebe Veća za prekršaje, okružne i opštinske sudove, okružna i opštinska tužilaštva, koja se nalaze na teritoriji cele Republike. Zatim, za zavode za izvršenje zavodskih sankcija 15 vozila, za potrebe Ministarstva pravde jedno vozilo. Što se tiče sredstava za nabavku navedenih vozila, sva sredstva u ovom razdelu su obezbeđena isključivo od sudskih taksi.
Što se tiče Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, nabavlja se 40 vozila za inspekcijske službe. To su vozila niže i srednje kategorije za poljoprivrednu, veterinarsku, šumarsku inspekciju, za zaštitu bilja i vodoprivredu. Ove inspekcijske službe imaju ukupno 847 inspektora, koji obavljaju poslove na celoj teritoriji Republike Srbije.
Dodatno za potrebe Ministarstva nauke i životne sredine 15 putničkih vozila, za potrebe inspekcijskih organa zaštite životne sredine koja obavljaju poslove na celoj teritoriji Republike Srbije. Za potrebe Ministarstva za kapitalne investicije 31 vozilo za inspekcijske službe, saobraćajnih inspekcija, inspekcija za telekomunikacije i građevinskih inspekcija, koje takođe obavljaju poslove na celoj teritoriji Republike Srbije.
Takođe, želim da ovde pročitam informaciju koja mi je dostavljena. Sredstva za nabavku ovih vozila obezbeđena su iz sopstvenih prihoda, koji su ostvareni radom inspekcijskih službi, dakle, nisu to prihodi koji idu direktno iz budžeta, već su to sopstveni prihodi inspekcijskih službi.
Zatim, za potrebe Ministarstva zdravlja jedno putničko vozilo za Odeljenje za lekove. Za potrebe Ministarstva privrede jedno putničko vozilo. Za potrebe Ministarstva rudarstva i energetike jedno vozilo za samo ministarstvo. Za potrebe Republičkog zavoda za statistiku dva putnička automobila. Za potrebu Agencije za reciklažu jedno vozilo. Za potrebe Republičkog zavoda za internet jedno vozilo i za potrebe Uprave za zajedničke poslove republičkih organa 31 vozilo.
Želimo na kraju da napomenemo, kaže se u ovoj informaciji, da je veliki broj inspekcijskih službi sa saveznog nivoa prešao na republički nivo i potrebna vozila se nabavljaju da bi navedene inspekcijske službe operativno obavljale poslove na terenu.
Dakle, ponavljam ono što sam rekao već u prvom odgovoru na pitanje. Nije nikakvih dodatnih sredstava bilo u odnosu na rebalans budžeta, a ovo su namene tih vozila. Očito da se radi o vozilima za inspekcijske službe različitih organa u različitim gradovima Republike Srbije. Naravno, i na Vladi ću pokušati i dodatne informacije da prikupim, ali ovo je nešto što sam dobio kao izveštaj u vezi tendera od Uprave za zajedničke poslove, na osnovu pitanja koje je narodni poslanik Meho Omerović postavio.
Ako ste pažljivo slušali šta sam rekao, mogli ste videti da ni jedno jedino vozilo se ne nabavlja za potrebe Ministarstva finansija, niti je jedno nabavljeno tokom mog mandata. Vozilo u kome se vozim je nabavljeno u prethodnom mandatu prethodne Vlade i nemam nameru nova vozila da kupujem, radi javnosti samo ovo govorim.
Ponavljam još jednom, informacija koju smo dobili od Uprave za zajedničke poslove republičkih organa kaže da su 80% od ukupnog broja vozila niže i srednje kategorije. Tu ima i vozila marke "jugo" domaće proizvodnje za poljoprivredne inspektore. Ako hoćemo da ne budemo demagozi, onda moramo da kažemo da ne može inspekcija da ide na teren, da se zahteva da ide u neko selo da obiđe, da vidi da li se zakon sprovodi, ukoliko nema čime da se preveze.
Zaista nijedno vozilo, ovde se tvrdi i imaćete priliku to da prekontrolišete kao narodni poslanici, neće biti korišćeno za prevoz ministara. Videli ste i sami da je 80% vozila nabavljeno 1994 - 1995. od sadašnjeg voznog parka, sa kilometražom većom od 500.000 kilometara. Samo iznosim prave podatke. Tridest pet vozila - "marice" za zatvore, za pravosudne organe. Dakle, ovo nisu vozila koja će Vlada koristiti. Ovo je za sve gradove, za okruge.
Neko je malopre rekao zašto se ovom okrugu daje po političkoj liniji, ovome, onome, pa sad i okruzi traže neka vozila da bi mogli da obavljaju funkcije, da putuju. Jednostavno, radi se o tome da ništa iz budžeta nije traženo od Ministarstva finansija, zbog čega nismo ni mogli da znamo, niti se mešamo u korišćenje stavki, posebno imajući u vidu da je ova skupština potvrdila naš predlog rebalansa, kada smo smanjili za 30% deficit.
Dakle, zaista mislim da nema razloga da se ide sa demagogijom. Naravno da kada bi bilo nekog luksuziranja, trošenja nekih koja su takva, ja bih vam se pridružio u tim napadima, međutim iz ovog izveštaja, ovo me uverava da se zaista radi o potrebama nužnog obavljanja delokruga inspekcije i službe pre svega.
Mada, ovde, kao što vidim, predviđa se i nabavka službenih automobila za Narodnu skupštinu, za predsednika, potpredsednika i poslaničke grupe. Zaista, verovatno, služba, Uprava za zajedničke poslove republičkih organa, nije samovoljno donela taj tender nego na bazi potreba koje su sakupljane tokom godine od različitih državnih organa i mislim da treba da se pogleda kako će taj tender da se obavi. Da li će biti transparentan? Ko će tu da pobedi? I, tu treba javnost da se uključi, ali nemojmo da idemo na demagogiju. Ovde se radi o vozilima srednje i niže kategorije.
A, niti sam tražio, niti je Ministarstvo finansija nijedno vozilo nabavilo, niti će nabaviti.
Dame i gospodo narodni poslanici, zahvaljujem na rečima podrške budžetu onim poslanicima koji su ga podržali. Moram da kažem da sam razočaran nivoom diskusije poslanike opozicije, jer jednostavno nije kritikovan budžet. Koristile ste populizam, na šta imate pravo, naravno vi ste političari.
Međutim, ja sam ovde očekivao raspravu o budžetu, ekonomsku raspravu, da vidim da li predlažete nešto što bi moglo poboljšati ekonomsku politiku Srbije, da li predlažete neke mere koje bi mogle ostvariti dodatno i veći rast zaposlenosti od onog koji mi predviđamo, da li imate neki predlog kako da se poboljša efikasnost u dodeli poljoprivrednih kredita koje mi delimo, da li predlažete da se još više povećaju i na koji način, iz kojih izvora, kako biste vi to uradili, socijalna davanja koja smo povećali 10 milijardi dinara.
Ovako zaista vidim da, i to me čini ponosnim, nema zapravo ozbiljnih primedbi na budžet, čak ni od opozicije, jer ova pitanja koja ste postavljali zaista su minorna i veoma je lako na njih odgovoriti. Strpljivo sam slušao, nisam želeo da se javljam za reč kada ste vi govorili. Reći ću samo neke odgovore na pitanja koja ste postavljali.
Ovo poslednje pitanje je zaista banalno, veza između Borskog i Zaječarsko okruga. Jednostavno, i ove godine u budžetu je Zaječarski okrug, pre nego što je formirana vlada, imao više sredstava, jer ima više inspekcijskih službi, nego Borski okrug. Potpuno ista proporcija je zadržana u budžetu za 2005. godinu, s tim što ste vi pročitali cifru koja se odnosi na sopstvena sredstva koja se ostvaruju. Jednostavno, Zaječarski okrug ostvaruje od sopstvenih prihoda 1.025.000, a Borski okrug oko 500.000, i tu je napravljena ta razlika.
Inače je odnos između Zaječarskog i Borskog okruga 4,8 miliona prema 3,2 miliona, a ne šest prema tri. Jednostavno, više imaju inspekcijskih službi i moguće je da se radi o nešto razvijenijem kraju. U svakom slučaju, ovakva proporcija važi godinama unazad. Mi ništa nismo menjali, niti bismo menjali bilo šta, jer kada pravimo budžet ne rukovodimo se nekakvim političkim stavom. Budžet se pravi radi građana Srbije i isključivo objektivni ekonomski kriterijumi se koriste.
Isto tako, mislim da je bilo puno neodmerenih reči ovde za govornicom na račun predsednika Srbije. Vi znate da on nije iz naše stranke, međutim kao ministar finansija moram da kažem da je predsednik naše države biran neposredno, direktno na izborima, 1.700.000 građana je dalo njemu glas i zaista jeste demagogija sada napadati zašto se izdvajaju sredstva za predsednika Republike. Da li je bolje da ova zemlja nema predsednika kao što ga nije imala?
To jeste demagogija i to ću reći bez obzira na to što smatram da nije u redu da se kupuju poslanici u Skupštini, ali morate gledati realno. Ako se zalažete za realnost, realnost je da mi nismo imali u prvih sedam meseci izdatke na ime finansiranja Predsedništva Srbije, iz prostog razloga što predsednika nismo imali i te službe nisu radile punim kapacitetom. Sada, kada je predsednik izabran krajem juna i početkom jula, naravno da su narasli troškovi.
Ekonomski nije u redu porediti bazu 2005. u odnosu na 2004. godinu, pošto 2004. sadrži svega pet meseci punog rada Predsedništva Republike.
Takođe, kada govorite o ovom tenderu za automobile, prvo, radi se o javnom konkursu. Ovo o čemu vi pričate je objavljeno u "Službenom glasniku". Dakle, Vlada Republike Srbije nema šta da krije. Ovaj izveštaj je dostavljen svim poslanicima, tako da ste i vi, gospodine Vučiću, mogli da dobijete i vi ste izašli da ga pročitate. Da se bilo šta krije, jednostavno, ne bi bilo dostupno ni vama, niti javnosti. Naravno da nemamo nameru bilo šta da krijemo.
Mislimo da, ukoliko već Skupština Srbije dobija sedam automobila, uključujući i vaš poslanički klub, gospodine Vučiću, ne vidim razliku zašto ne bi predsednik države obnovio vozni park. Znači, sedam vozila za potrebe Narodne skupštine, uključujući i za šefove poslaničkih grupa. Dobro, vi niste šef, onda je to za gospodina Nikolića, pretpostavljam. U svakom slučaju, nemojmo tom demagogijom da se koristimo.
Dakle, znate koliko troškova postoji u ovoj zemlji koji mogu da se smanje? Ovo su minorne stvari. Ako dođemo na to da li predsednik poslaničkog kluba, da li ministar, da li predsednik države, imaju odgovarajući službeni auto ili ne, to nije njihov auto, to je automobil u kojem će se voziti neki naredni ministar, neki naredni šef poslaničkog kluba i neki naredni predsednik države. Dobili ste informaciju da je ovaj vozni park, koji Vlada poseduje, iz 1994-1995. godine. Taj isti vozni park sada koristi i ova vlada. Dobili ste informaciju da ministri neće koristiti ova vozila.
Vidite i sami, kada ste dobili detaljan izveštaj, da je najveći broj automobila niže i srednje kategorije. To nije kupljeno za nekoga, kupljeno je za funkciju koja se obavlja, a sutra će to da koristi neka druga ličnost, sasvim sigurno, jer građani uvek biraju druge i to je normalno. Dobro je što se politička scena pročišćava i dobro je što politička scena ide u tom pravcu da se uvek novi biraju i dobijaju šansu da nešto urade, a onda se jednog dana podvlači crta, i tačno se zna i šta ste vi uradili devedesetih godina, šta je prethodna Vlada uradila od 2000-2003. godine, a šta će ova vlada uraditi 2004. godine i do kraja svog mandata.
Biće prilike i za nove vlade, ove automobile će koristiti oni koje narod bude birao, a kaže, nemojmo sada zbog sedam vozila u Predsedništvu, za stručne službe predsednika Republike, da od toga pravimo pitanje, jer sedam vozila dobija i Narodna skupština. Ne bih pravio pitanje oko toga. Naravno, vi imate na to političko pravo, ali to sasvim sigurno nije ključno pitanje budžeta, jer nikakva dodatna sredstva nisu korišćena za ove namene.
Što se tiče drugih stvari, niko nije postavio pitanje vezano za ključne tačke ekonomske politike. Moram da kažem da sam veoma srećan zbog toga. Niko nije osporio nužnost da mi idemo dalje u poresko rasterećenje, da ubrzamo restruktuiranje privrede i preduzeća i da smanjimo troškove u javnim preduzećima. Tu treba, gospodine Vučiću, smanjivati troškove, u javnim preduzećima, tamo gde prirodni monopol omogućava da ta preduzeća imaju visoke profite.
Treba i u Vladi smanjivati broj ljudi. Neki poslanici su to primetili, da je za tri hiljade i nešto povećan broj ljudi zaposlenih u Vladi. Neću da se bavim demagogijom i da kažem da državna uprava može da ostane sa istim brojem ljudi kao što ga danas ima. Otvoreno sam rekao i ponavljam da ćemo mi sledeće godine da skrešemo broj ljudi u državnoj upravi, jer hoćemo da samo oni koji dobro rade posao mogu da imaju još veće plate. Neće biti demagogija.
Za ovom govornicom mogu da najavim svim građanima Srbije da ću lično predložiti da premijer Srbije ima platu od 95.000, da ministri imaju 90.000, da zamenici imaju 80.000, pomoćnici 70.000 dinara, načelnici 60.000 i da se napravi jedna piramida ljudi koja može da služi državi i da efikasno obavlja svoje poslove.
Nadam se da će i ova skupština omogućiti i da poslanici imaju odgovarajuće plate. Ne treba se stideti odgovarajuće plate. Ne treba preterati, to je činjenica, treba se stideti samo ako se loše radi. Kao ministar finansija nemam čega da se stidim i uvek ću otvoreno o svemu da pričam. Ono što je demagogija nazvaću demagogijom, a ono što je opravdana kritika prihvatiću, ali ono što mora da se uradi, ma koliko se to sviđalo nekome ili ne, uvek ću reći građanima da je to nužno da se uradi.
Nužno je i da se uvede red u Vojsci Jugoslavije. Znam da neki političari žele da se udvaraju vojsci, znaju da je to veliko biračko telo, ali mogu da kažem da nije normalno da postoji 40% civila u vojsci. To nema nigde u svetu. Moram da najavim da ćemo ići na smanjivanje broja civila u vojsci. To sada ovde otvoreno kažem.
Ako drugi neće da kažu, ja ću da kažem - moramo da smanjimo broj civila u vojsci, da bi vojska bila efikasnija i da bi više ostalo novca da se kupi naoružanje i oprema, jer se opremom brani naša zemlja, ne brani se onim civilima koji, inače, dobrim delom imaju i poslove na drugim mestima. Naravno, oni nezamenjivi inžinjeri, tehničari i drugi treba da ostanu.
Naravno, ima i na drugim mestima mogućnosti da se budžet smanjuje. Danas sam kritikovao neke ljude na sednici Vlade, zašto ovo o automobilima nisu unapred objavili, zašto, kada je konkurs objavljen, odmah nisu rekli što se to čini, sa kojom namerom, koliko sredstava će se utrošiti, jer se to troši iz Uprave za zajedničke poslove, koja ne opslužuje Vladu.
Nije Vlada ona koja će dobiti ove automobile, dobijaju okruzi, dobijaju sudovi, dobija Narodna skupština, dobija predsednik Republike, dobijaju inspekcije, najviše dobijaju inspekcije. Zaista nije sramota to javno objaviti, posebno što je 80% vozila u nižoj kategoriji.
Zamerio sam službama što ovo nisu objavile same, nego čekaju da novine objave i da se od toga pravi fama, kao što je jedan od poslanika DSS primetio, a danas su jedne novine objavile kako će 62% da se plati Londonskom klubu, a mogli smo da dobijemo veći otpis. Zaista, ako nismo sto puta pričali o tome da je država dobila otpis od 62% i da je to jedan od najvećih otpisa u istoriji Londonskog kluba, naravno, mediji mogu da greše, a mi ćemo morati uporno i dosadno neke stvari da ponavljamo.
Mnogi su potcenili ovu vladu, mnogi su potcenili našu upornost. Videćete naredne godine, mnogi potcenjuju i našu hrabrost. Mi ćemo ovu ekonomsku politiku realizovati, mada verujem da niko od vas iz opozicije ne bi smeo ni pola od ovog programa da realizuje, zato što se plaši da bi možda izgubio 1% biračkog tela i nije vas briga šta će biti sa narednim generacijama.
Mi ćemo ovo uraditi zato što je ovo dobro za zemlju. Ovaj budžet će ostati upamćen u analima kao jedan od najrealnijih budžeta koji je usvojen i, siguran sam, jedan od najhrabrijih budžeta koji ćemo ostvariti. Hvala vam puno na pažnji i nadam se da ćete dati podršku budžetu.
Kažete da vam nisam dao odgovore na pitanja, tačno, nisam vam rekao koliki je stvarni budžet, ali prosto ne mogu da verujem da vi ne možete iz ovoga da pročitate koliki je budžet. Potpuno je jasno da je budžet 416 milijardi za sledeću godinu.
Sopstveni prihodi ne ulaze u budžet, vi imate naknade za puteve koje su sopstveni prihod Direkcije za puteve. Imate razne sudske takse koje su sopstveni prihod Ministarstva u razdelu sudova i Ministarstva pravde. Oni ne ulaze u budžet po Zakonu o budžetskom sistemu, međutim, tačno je da možemo posmatrati i konsolidovani bilans javnih finansija, ali onda osim sopstvenih prihoda i sopstvenih rashoda treba dodati i prihode i rashode lokalnih samouprava, i onda je ceo budžet države konsolidovan i negde oko 650 milijardi.
Dakle, sve zavisi od klasifikacije koju posmatramo.
Što se tiče Komisije za lustraciju, ne određuje Ministarstvo finansija, niti Vlada da li će se ona finansirati ili ne, sve dok postoji taj zakon i dok nije stavljen van snage, za bilo šta, ne samo za ovu komisiju, za bilo koju komisiju, ona mora da ima neki budžetski razdeo po Zakonu o budžetskom sistemu. Onoga časa kada se donese ovde u Skupštini odluka da se ona zatvori, prestaće finansiranje.
Što se tiče specijalizovanih usluga u Ministarstvu inostranih poslova, radi se o iznosu od 20 miliona dinara za tri stavke. Prvo, zaštita kulturnih dobara na Hilandaru, drugo, transfer za kulturno-informativni centar i treće, finansiranje Komisije državne zajednice za saradnju sa UNESKO-om u Parizu. Dakle, to su te tri stavke koje su vas interesovale, to je odgovor.
Zašto ne finansiramo deficit iz realnih izvora nego iz kredita. Želim samo da vas obavestim, uzimam u obzir da ste pravnik, niste ekonomista, da finansiranje iz kredita jeste finansiranje iz realnih izvora. Finansiranje iz kredita zaduživanjem na tržištu kapitala i finansiranje iz prihoda od privatizacije predstavlja finansiranje iz realnih izvora.
Finansiranje štampanjem para, ono što je rađeno u vaše doba, to nije finansiranje iz realnih izvora, kada se zadužujete na tržištu kapitala iz međunarodnih kredita, iz donacija, izdavanjem hartija od vrednosti, to predstavlja realno finansiranje deficita budžeta i to nije inflatorno finansiranje.
Međutim, ako se zadužujete od Narodne banke Srbije, ako ona štampa pare da bi pokrila rupu u budžetu, kao što je to činjeno u vaše vreme, to jeste finansiranje iz nerealnih izvora i to proizvodi inflaciju.
Isto tako, govorite besmislene agencije i kancelarije. Znate šta, ova vlada je stavila van snage jedan veliki broj agencija, a od ovih kancelarija i agencija možda ima još koja, ali moram da kažem da nijedna nije vezana za moju struku da bih mogao o tome da sudim, kao što je centar za razminiranje. Zaista ne znam da li treba da postoji, ali sve ostale zaista imaju svrhu. Tu je i Kancelarija za pridruživanje Evropskoj uniji, neke zemlje su imale i ministarstva, neko mora da koordinira da bismo pristupali Evropskoj uniji.
Agencija za duvan takođe ima smisla. Ima smisla najveći broj ovih agencija, a naravno da je Vlada učinila napor da racionalizuje agencije i kancelarije i naravno da ćemo to činiti i ubuduće.
Pomenuli ste izraz koji samo ponavljam, lopovluk. Kažete, kupovina automobila, lopovluk. Da vam kažem, ova vlada je objavila javni konkurs, javno je objavljeno u "Službenom glasniku" da se raspisuje tender, a neke vlade u kojima ste i vi učestvovali zaista su se bavile lopovlukom, jer je Kertes sa granice uzimao automobile i onda davao funkcionerima, a nije objavljivao nikakve tendere. Zaboravili ste vi na ta vremena.
Vi kažete, veliki je deficit, a znate i sami da je duplo manji. Neko je rekao da smo rasipnici. Kako možemo biti rasipnici ako smo za trećinu smanjili rashode ove godine i sada idemo za 38% niže. Naravno, reći ću vam, krajnje smirenim tonom, onako kao što vi to gospodine Vučiću znate, moram da vam kažem, vi nikada iste imali deficit. A da li znate zašto? Zato što nikada niste transparentno prikazivali vaše rashode.
Nikada, nijedna vlada do ove nije objavila bilten javnih finansija. Uvek smo znali koliki su prihodi i to samo za one koje ste hteli da nam kažete. Niste prijavljivali prihode od carine, koji su se naplaćivali u kešu, niste prijavljivali džakove novca koji su se u kešu naplaćivali i onda se iz toga nešto finansiralo, niti su građani znali koliko se naplaćuje, niti šta se finansira.
Naravno, promenilo se vreme. Ovo su moderne javne finansije, još jednom ističem, ponosan sam na ovaj budžet. Vlada je ponosna na ovaj budžet i vreme će pokazati kvalitet ovog budžeta, ma šta vi danas o tome govorili.
Moram da kažem da je ova računica precizno izvedena. Zaista, ukoliko bi se za tri milijarde povećali neporeski prihodi, to bi bilo dovoljno da se izmiri šest penzija, zapravo, da se smanji dug za zemljoradničke penzije.
Međutim, nije realno očekivati da se neporeski prihodi povećaju za taj iznos, jer smo mi već uračunali prenos dela dividende od nekih javnih preduzeća u neporeske prihode koje smo kalkulisali.
Ono što je poslednji govornik rekao, kao što znate, da očekujemo veće prihode od privatizacije naredne godine od onih koje smo uneli za pokriće deficita, mi očekujemo 25 milijardi, a za pokriće deficita smo planirali osam, plus sedam za isplatu pola penzije. Ukoliko zaista ostvarimo te prihode ili ukoliko prihodi od poreza na dodatu vrednost budu veći, kao što smo planirali, onda je zaista realno da smanjimo sledeće godine dug prema penzionom fondu zemljoradnika za određeni iznos, ali bih molio Skupštinu da se ipak o tome izjasnimo sredinom godine.
Mislim da bi sada bilo prilično neoprezno da povećamo prihode i da kažemo da ćemo ih ostvariti, a da ih ne ostvarimo. Bolje da sačekamo šest meseci, pa da onda donesemo takvu odluku. To je u smislu govora poslednjeg diskutanta.
Evo pojašnjenja, ne vrši se privatizacija da bi se finansirao budžetski deficit. Privatizacija se vrši da se pospeši struktura privrede i da se, jednostavno, skinu društvena preduzeća sa subvencija. Dakle, privatizacija nema primarni cilj punjenja budžeta. Primarni cilj privatizacije jeste povećanje efikasnosti upravljanja resursima. Ništa više od toga.
Dame i gospodo, neto domaće finansiranje budžeta nije izum srpskog Ministarstva finansija. Sve razvijene zemlje u svetu imaju ovu kategoriju u svojim budžetima.
Trezori svih zemalja u svetu emituju i obveznice i zadužuju se na tržištu kapitala. Pogledajte koliki je javni dug Nemačke, Amerike. Hiljadu milijardi maraka je svojevremeno Nemačka emitovala obveznica u periodu 90. do 2000. godine da bi obnovila Istočnu Nemačku. To je jedan potpuno normalan vid finansiranja deficita budžeta.
Dakle, nema bojazni, nije naš izum, standardna je budžetska praksa u pitanju. Što se tiče drugih izvora neto domaćeg finansiranja, to su pozajmice od banaka, ne samo od poslovnih banaka, nego mogućnost pozajmice kratkoročne i od centralne banke. Tu mogućnost nudi i zakon o centralnim bankama svih zemalja. Naravno, ne valja da se pozajmica uzima i da se ne vraća, jer je to onda inflatorno.
Mi nismo ove godine ni jedan dinar kredita od centralne banke uzeli, mi nismo ni jedan dinar kredita od poslovnih banaka uzeli. Normalno je da tu mogućnost treba predvideti u budžetu, kao što smo je predvideli u budžetu za ovu godinu, pa nismo koristili, predvidećemo u budžetu za 2005. i uopšte nećemo koristiti.
Sutra neka Vlada će predvideti ovo isto. Bićete vi, neki od vas su rekli da su poslanici jako dugo, pa 2010. godine kada budete pravili budžet imaćete ovu stavku neto domaće finansiranje, ma koja partija bude bila na vlasti.
Želeo bih da kažem poslaniku koji nije siguran da li sam akcionar u nekoj banci. Želim da budete sigurni. Niti sam ikada bio, niti jesam u ovom trenutku akcionar ni u jednoj banci, niti u zemlji, niti u inostranstvu, niti sam akcionar, niti u jednom preduzeću, niti u zemlji, niti u inostranstvu.
Ja sam radio 10 godina na Ekonomskom fakultetu. Jednostavno, svako ima svoj put, nego se bavi preduzetništvom, naučnim radom. Mene nije zanimalo preduzetništvo. Dakle, mene makroekonomija zanima i ono što sam imao ambiciju, ostvario sam jedan deo radeći u Narodnoj banci, da napravimo stabilan dinar. Drugi deo moje ambicije jeste da sredimo javne finansije, da ljudi srazmerno svojoj snazi plaćaju poreze, da oni budu što niži i da se siva ekonomija svede u najmanje moguće okvire.
Mene zanima, a ne verujem ni kada ne budem jednoga dana bio ministar finansija da ću imati uloge u nekim bankama, jer jednostavno nije to moj motiv i cilj u životu, što nije ništa loše. Mislim da oni ljudi koji imaju preduzetnički duh treba da se poštuju i nagrađuju u ovoj zemlji.
Želim da kažem, neko je rekao biće penzije realno manje. Neće biti penzije realno manje, penzije će rasti, redovno se isplaćivati prema ovom predlogu budžeta, štaviše biće isplaćeno 12,5 penzija. Niti će biti dužničkog ropstva. Pominju kamate koje sada jesu visoke, to priznajem i nisam srećan zbog toga, 1,6 do 1,8, što su sada pomenute kamate, bile su 5% 2000. godine, pa su spale na 1,6, pa će sledeće godine da budu niže.
Naravno, ukidanjem poreza na finansijske transakcije, ukidanjem poreza na promet, na bankarske naknade biće kamate niže i kao ministar finansija radiću na tome da ih snizimo. Srbiju nećemo uvesti u dužničko ropstvo, jer smo projektovali veoma štedljiv budžet, tri puta manji nivo garancija za zaduživanje u inostranstvu.
Inače, iznos stranog finansiranja deficita iz kredita manji je nego što je ove godine predviđeno čak i rebalansom. Dakle, ovo je jedan veoma oprezan, realan budžet, koji garantuje i stabilnost, i da zemlja može da se nesmetano razvija. Hvala.
Evo prilike da vam i na ovo pitanje odgovorim. Kada je izvršena dokapitalizacija Nacionalne štedionice, koju pominjete danima i mesecima, nisam bio niti guverner Narodne banke, niti ministar finansija. Sami ste pomenuli septembar 2003. godine. Ova skupština je donela odluku da postavi Kori Udovički u julu 2003. godine. U tom trenutku, kada je vršena dokapitalizacija, koju vi osuđujete, nisam bio ni na jednoj funkciji. Bio sam građanin, nisam bio ni guverner, niti sam bilo gde drugde bio.
S druge strane, sada kao ministar finansija dao sam nalog da se državna imovina, odnosno imovina ZOP-a koju koristi 12 poslovnih banaka, banke mogu da otkupe ili da se ta imovina konvertuje u vlasništvo države u tim bankama.
Država će u veoma kratkom roku, mislim da se radi o nekoliko narednih meseci, povećati svoje učešće u nekim bankama, uključujući Nacionalnu štedionicu. Samo radi istine i onih ljudi koje ovo gledaju želim ovo da kažem.
Želite da me čujete, još jednom vam ponavljam - to o čemu vi govorite desilo se u septembru i oktobru 2003. godine. Sami ste rekli da sam razrešen u julu mesecu.
Dok sam bio guverner, Nacionalna štedionica je bila u državnom vlasništvu. Privatizacija je izvršena u oktobru i nikakve veze sa privatizacijom nemam. Sada, međutim, želimo da povećamo, da vratimo nazad jedan deo državnog učešća i taj proces smo započeli na Vladi Republike Srbije još u maju mesecu.
Ako želite da znate na koji način su ti vlasnici, suvlasnici štedionice, kupili akcije - prodali su jednu banku koju su imali u privatnom vlasništvu austrijskoj "Folks banci", koja danas radi ovde, i tim novcem kupili akcije Nacionalne štedionice.
Zašto oni? Zato što prethodna Vlada nije dozvoljavala da se dokapitalizacija Nacionalne štedionice, koja je bila nužna jer se bližio rok da se cenzus od 10 miliona evra dostigne, izvrši putem dokapitalizacije iz Evropske banke za obnovu i razvoj.
Jednostavno, nisu bili zainteresovani da se iz Evropske banke za obnovu i razvoj i jedne nemačke razvojne banke izvrši ta dokapitalizacija i onda u nuždi, da ne bi izgubila licencu, u oktobru mesecu 2003. godine izvršena je ta dokapitalizacija.
Faktički, novi vlasnici su iskoristili sredstva koja su već posedovali. Oni su već imali jednu banku koja je imala dozvolu Narodne banke još iz devedesetih godina. Prodali su je austrijskoj "Folks banci" i tim novcem, preko računa koji vi pominjete, dokapitalizovali Nacionalnu štedionicu.
Tu ne postoji nikakva tajna, samo vam govorim da sve to vreme nisam bio niti ministar finansija, niti guverner Narodne banke Srbije.
Evo, da dam pojašnjenje. Nikada mi nije bila namera, ne daj bože, da zatvorim Poštansku štedionicu, niti to mogu kao ministar finansija. To je nadležnost guvernera Narodne banke.
Međutim, činjenica je da Poštanska štedionica nije efikasno isplaćivala penzije koje smo mi redovno uplaćivali na račun penzionog fonda. I penzioni fond i mi smo, naš trezor, tačno na vreme isplaćivali penzije, ali su se te penzije delile po sedam dana u Srbiji. Normalno je da sam se morao upitati zašto je to tako.
Ako mi obezbedimo nekoliko milijardi za isplatu polovine penzije i tako radimo dva puta mesečno, pitanje je zašto po sedam dana novac ne dolazi do penzionera. Onda smo shvatili da nešto nije u redu sa onim ko isplaćuje. Ispostavilo se da nije u pitanju penzioni fond, da je penzioni fond bio veoma ažuran.
Jednostavno, ispostavilo se da Poštanska štedionica odugovlači iz nekog razloga sa tim isplatama. Onda je krenula naša kontrola, onda se umešala i sama Pošta. Evo, danas, dva meseca nakon te intervencije, isplaćuju se za tri dana penzije.
Tačno je da sam tražio smenu generalnog direktora. To nije u mojoj nadležnosti, ali sam kao ministar finansija tražio, jer jednostavno, žena nije sposobna da organizuje brže isplatu. Tražiti smenu direktora nije isto kao i ono što ste vi rekli - tražiti zatvaranje banke. Promena direktora može da poboljša tu isplatu.
Sigurno da Poštanska štedionica mora da se dovede u daleko bolje stanje, jer je njena likvidnost veoma slaba. Naravno, to je bio jedini razlog naše intervencije. Nismo ni danas zadovoljni, po tri dana se isplaćuju penzije. To mora da se isplaćuje za maksimalno dva dana.
Naravno da ću vam odgovoriti na ovo pitanje. Niste valjda stvarno mislili da Ministarstvo finansija određuje preko kojih banaka se isplaćuju naknade za prvo, drugo i treće dete. Nije Ministarstvo finansija jedino ministarstvo u Vladi. Postoji Ministarstvo rada i socijalne zaštite. Ono određuje ko će isplaćivati ove naknade.
Naš trezor prebacuje taj iznos bankama koje je odredilo Ministarstvo rada i zapošljavanja. Pretpostavljam da je to učinjeno na bazi nekog tendera. Zaista, mi nismo odredili banke koje isplaćuju. Meni je sasvim svejedno ko će šta isplaćivati, bitno je samo da efikasno novac, koji mi iz Trezora prebacimo, što pre stigne do korisnika.
Takođe, niste u pravu kada kažete da ima veze zatvaranje velikih državnih banaka sa prebacivanjem platnog prometa, jer se jedna stvar desila 3. januara 2002. godine, a druga 1. januara 2003. Godinu dana iza toga, velike stare državne banke su zatvorene isključivo zbog toga što su imale osam milijardi maraka gubitaka. Nema ni jedan drugi razlog.
Ono o čemu sam govorio jeste da se od 1. januara 2004. godine ukida porez na promet na bankarske naknade, odnosno provizije. Dakle, neće biti oporezivanja bankarskih naknada, a samim tim će banke imati za četiri milijarde rasterećenje, pa će moći da snize kamatne stope. To je ono precizno što sam govorio.
Slažem se da novinama ne treba baš sve verovati, ali mislim da sami sebi morate da verujete, jer vi ste upravo ti koji ste ratifikovali zakon o otpisu duga prema Londonskom klubu. Pretpostavljam da ste bili na toj sednici gde je izglasano da se 62% duga otpiše, što znači da se plaća 38% duga, a ne 62.
Makar poslanicima Narodne skupštine Republike Srbije mora da bude jasno da to novine nisu dobro prenele, odnosno potpuno su obrnule iznose. Ne plaća se 62% duga, nego je 62% duga otpis. Sami ste to ratifikovali i verujem da sasvim sigurno dobro znate.
Pa, evo, gospodine, pretpostavljam da ćete vi sami odustati od ovog amandmana kada vam objasnim šta ste zapravo predložili.
Naime, ne krivim poslanike, stavka 424, specijalizovane usluge, možda nije jasna. To je prema statistici javnih finansija - isplata sa različitih razdela za različite namene. Primera radi, nauka kada isplaćuje naučno-istraživačke radnike, to je na razdelu Ministarstva nauke, to su specijalizovane usluge. Kada isplaćuje kultura, recimo za Narodno pozorište, za filmove, za razne priredbe, to su takođe specijalizovane usluge u kulturi.
Zatim, sport, sve isplate vezane za razne manifestacije koje finansira Ministarstvo sporta, prema statistici javnih finansija takođe imaju tretman specijalnih usluga, tzv. JLF klasifikaciji.
Ako bi se izbrisala ta stavka 424, to znači da bi kultura, nauka, sport ostali potpuno bez novca. Tačno je da bi se povećao novac penzionerima, ali mislim da ni oni to ne bi učinili po cenu da sve ove naše društvene delatnosti izgube novac.
Što se tiče nevladinih organizacija, zaista u budžetu, u obrazloženju, mi smo se potrudili, kako je u rebalansu tako je i sada, da na tri strane navedemo sve institucije koje imaju tretman nevladinih organizacija. Između ostalog, možda niste znali, to su i parlamentarne političke stranke. U ovom budžetu za političke stranke, nevladine organizacije, takva je jednostavna klasifikacija, izdvaja se 330 miliona.
Vi ste pronašli neke od stavki, plus 330 miliona je za parlamentarne političke stranke, od kojih, zbog rezultata na izborima, vaša stranka ima najveći udeo, što Zakon o političkim strankama i propisuje. Tu su, naravno, i razni razdeli, sportski savezi, rukometni, stonoteniserski, džudo, biciklistički, hokej na ledu, teniski, planinarski i sl.
Zatim, tu su udruženja ratnih dobrovoljaca, ratnih, mirnodopskih i vojnih invalida itd. Ne bih vam sve ovo čitao. Ipak je kasno, ali zaista smo se potrudili da na tri strane detaljno navedemo sve ono što se zove u statistici javnih finansija - nevladine organizacije.
Zaista tu nema nikakve misterije. Na svakom razdelu Ministarstva postoje neke nevladine organizacije. Konkretno i političke stranke su po Zakonu o budžetskom sistemu nevladine organizacije.
Kada možete vi u ovaj kasni čas mogu i ja. Znači, zašto registrovani poljoprivredni proizvođači imaju, kako vi kažete, privilegiju i imaće. Tačno, 2006. godine više niko neće dobiti ni dinar subvencije ukoliko ne bude registrovan. To mogu da vam potvrdim. Zašto?
Zato što je to u svim normalnim zemljama gde se tačno zna šta ko, koliko proizvodi i ukoliko želimo da uvedemo kvalitetnu hranu, ukoliko želimo da podstičemo i da tačno znamo šta hoćemo da proizvodimo, ukoliko želimo da sprovedemo strategiju poljoprivrede, moramo da imamo registrovane poljoprivredne proizvođače.
Vi kažete da ne mogu staračka domaćinstva da se registruju. Nisu zainteresovani i niko ih neće terati, ali neće ni dinar premije dobiti. Dakle, niko ih neće terati, biće dobrovoljno, kao i sada, ali neće biti premije. To je stimulans da bi se neko registrovao.
Ako mogu da budu uvedeni svi građani ove zemlje u evidenciju MUP-a, ukoliko mogu u druge evidencije da budu uvedeni, zašto ne bi poljoprivredni proizvođači bili uvedeni u jedan registar da tačno znamo šta ko proizvodi i da bi mogli da planiramo subvencije, a ne kao ranije, odokativno se odredi da nam treba toliko premija za pšenicu, pa onda niko živi nije proveravao spiskove prethodnih godina koliko se premija isplaćivalo, najmanje do seljaka stizalo i ostajalo u raznim mlinovima. Hoćemo da znamo tačno koliko treba da damo para, baš zato što vi tražite da štedimo, mi hoćemo i štedimo i više nego što vi tražite, ali onda seljaci moraju da budu registrovani.
Naravno da će biti tri milijarde i 100 miliona za premije za mleko, biće 850 miliona za podsticanje izvoza. Strateške proizvode možete pročitati u agrarnoj strategiji. Zaista ne mogu sve strategije koje su urađene da imam u glavi. Ja sam običan čovek kao i vi, ali zaista što se tiče premija za pšenicu dovoljno je milijardu dinara. Puni su nam silosi.
Danas je Vlada donela odluku o potpunoj liberalizaciji izvoza pšenice, brašna i svako može gde god hoće da izvozi, s obzirom da imamo viška, dobro je rodilo. Sledeće godine nema potrebe više od milijardu dinara da kupimo za robne rezerve.
Ove godine smo isplatili na ime premija za pšenicu preko tri milijarde dinara. Milijardu i 200 je bilo isplaćeno pre žetve, milijardu i 800 je dinar premije i donećemo sledeće nedelje da isplatimo i pola dinara koje smo obećali.
Dakle, mislim da se zaista možemo razlikovati u koncepcijama, ali koncepcija ove vlade jeste da podstiče registraciju poljoprivrednih proizvođača, kako bi ta proizvodnja bila kvalitetnija, kako bi bila produktivnija i kako bi ti proizvođači mogli da dobiju kredite za opremu i poboljšaju kvalitet proizvodnje. U tome je razlika u koncepcijama.
Dame i gospodo narodni poslanici, Vlada Republike Srbije je usvojila 1. novembra ove godine Predlog zakona o budžetu za 2005. godinu i, kao što znate, on se nalazi pred vama u redovnoj proceduri.
Želeo bih da naglasim da je, osim zakona o budžetu, vama dostavljen i Memorandum o fiskalnoj i ekonomskoj politici za 2005. godinu, sa projekcijama za 2006. i 2007. godinu, tako da će ovo moje izlaganje biti ne samo obrazlaganje budžeta za 2005. godinu, već mogao bih slobodno reći i obrazlaganje novog ekonomskog programa na bazi kojih je sastavljen budžet.
Kao što ste videli u predlogu budžeta, ukupni prihodi za 2005. godinu projektovani su na 396,1 milijardu dinara, ukupni rashodi na 416,6 milijardi dinara, tako da je deficit planiran na nivou od 20,5 milijardi. Deficit 2003. godine je iznosio 43 milijarde. Ovo predstavlja duplo smanjivanje deficita u odnosu na izvršenje u prethodnoj godini ili za 38% niži deficit u odnosu na rebalans budžeta iz ove godine.
Kakav je to onda budžet? Dakle, duplo niži deficit od 2003. godine. Možemo reći da je ovo, s jedne strane, antiinflatorni budžet, ali je sasvim sigurno i razvojni.
Zašto je razvojni budžet? Zato što se po prvi put, čini mi se, kod nas značajno smanjuje javna potrošnja na nivo od svega 45,5% društvenog bruto proizvoda.
Podsetiću, devedesetih godina ona je uvek prevazilazila 50% društvenog bruto proizvoda. A šta znači za obične građane smanjivanje javne potrošnje; neki kažu - to je štednja u državi. Kakve to implikacije ima na građane, kakve implikacije ima na privredu? Ako država štedi, onda se stvara prostor za smanjivanje poreza, onda to utiče na smanjivanje troškova proizvodnje, na podsticanje privatnih investicija, na rast proizvodnje, izvoza i konačno na ostvarivanje najznačajnijih ciljeva, a to je povećanje zaposlenosti.
Međutim, pre nego što obrazložim budžet za 2005. godinu u detaljima, želeo bih ukratko da kažem gde se nalazi privreda Srbije danas 2004. godine.
Mi smo ove godine uspeli da ostvarimo duplo veći privredni rast od planiranog i imaćemo 8% stopu rasta društvenog bruto proizvoda. Srbija krajem 2004. godine ima društveni proizvod od 2.900 dolara po stanovniku. Mi ne možemo time da budemo zadovoljni, jer naš društveni proizvod po stanovniku je duplo niži od hrvatskog, a četiri puta niži od slovenačkog. Tačno je da smo mi još uvek ispred Bugarske i Rumunije, Bosne, Makedonije, Albanije, sa njima se nikada nismo ni poredili.
Međutim, nekada, podsetio bih vas, 1990. godine Srbija i Hrvatska su bile rame uz rame, a danas Hrvatska, nažalost, ima duplo veći društveni proizvod. Nekada je Slovenija imala dva puta veći društveni proizvod od nas, danas ima četiri puta veći. Mi smo zaostajali i došlo je vreme da konačno to zaostajanje skratimo, i da se permanentnim privrednim rastom približimo makar onima sa kojima smo bili rame uz rame, a onda naravno cilj je da počnemo da sustižemo i razvijenije države.
Dakle, jedan način za to bilo je ovogodišnje kresanje budžeta. Mi ćemo ove godine imati deficit koji će biti oko 2,2 - 2,3% društvenog bruto proizvoda, a sledeće godine mi obaramo deficit na samo 1,4% društvenog bruto proizvoda.
Želeo bih još jednu stvar da istaknem. Ako bismo primenili međunarodne računovodstvene standarde u obračunu deficita, ostvarićemo zapravo sledeće godine čak i suficit u budžetu, jer otplata glavnice duga ne ulazi u obračun deficita. Ove godine Srbija je konačno, posle dugog niza godina, dobila i ima po prvi put u svojoj finansijskoj istoriji kreditni rejting.
Mi imamo međunarodni kreditni rejting i konačno smo uvršćeni u mapu međunarodnih investitora. Naravno, naš rejting nije onakav kako bismo želeli da ga imamo. On je samo B plus. Međutim, dugo je vremena trebalo da ga dobijemo.
Ovo jeste zasluga ove vlade, koja je uspela da završi pregovore sa Londonskim klubom poverilaca i na bazi toga je dobijen kreditni rejting.
Koja je korist za građane od kreditnog rejtinga? Naše banke nisu bile u stanju da daju dugoročne kredite, iz prostog razloga što nisu imale dugoročne izvore. Devedesetih godina je nastao onaj problem stare devizne štednje. Ova država je počela to da vraća. Ogroman novac se isplaćuje. I ove godine je preko 300 miliona dolara plaćeno na ime stare devizne štednje. To će biti nastavljeno i kasnije.
Međutim, dobijanjem kreditnog rejtinga našim bankama su se otvorila vrata banaka međunarodnog kapitala, i činjenica da su konačno počela odobravanja i dugoročnih stambenih kredita proizilazi i iz toga što smo dobili kreditni rejting, jer banke sada povlače dugoročna sredstva iz inostranstva.
Srbiji svakako treba visoki privredni rast i u narednom periodu. Ne samo sledeće godine, Srbiji je potrebno da raste visokim tempom u narednih 10-20 godina. Da bismo imali privredni rast koji je realno održiv, on ne može da se bazira samo na visokim javnim investicijama.
Nijedna zemlja nije uspela visokim javnim investicijama i sa visokim budžetskim deficitom da ostvari privredni rast na dugi rok. Moguće je napraviti bum u jednoj godini, ali onda nastaje problem u sledećim godinama. Potrebno je da imamo dugoročno održiv privredni rast, a to znači da se on odvija u uslovima finansijske ravnoteže.
Mi danas nemamo finansijsku ravnotežu, jer imamo ogroman spoljnotrgovinski deficit. Spoljnotrgovinski deficit je rezultat nekoliko faktora, a najpre činjenice da nije brzo vršena privatizacija i restrukturiranje preduzeća. Imamo dosta preduzeća koja su nekonkurentna, ne samo zbog mera zaštite domaće privrede, već jednostavno, nemaju dovoljno kvalitetnu tehnologiju, nemaju dovoljno kvalitetne proizvode.
Krajnje je vreme da mi osavremenimo naša preduzeća, da ubrzamo proces restrukturiranja i privatizacije i da na taj način dođemo do povećanja izvoza. Danas deficit u bilansu tekućeg plaćanja neko mora da zatvori. Ko danas zatvara taj deficit? Pre svega on se zatvara putem doznaka iz inostranstva. Čak pet miliona dolara godišnje na ovaj način ulazi u našu zemlju, a ostatak se zatvara zaduživanjem, i to ne samo privrede, ne samo države, već i zaduživanjem građana putem potrošačkih kredita, lizinga itd. Naravno da mi jesmo za finansiranje razvoja zaduživanjem, ali komponenta realnog rasta domaće proizvodnje, iz izvoza, mora da bude sve više prisutna.
Dakle, jedini izlaz za Srbiju je veći izvoz. Međutim, kako to da ostvarimo? Najpre, moramo da pogledamo istini u oči i da onda sprovedemo mere koje su neophodne da dođemo do većeg izvoza.
Nije dovoljno reći da hoćemo veći izvoz. Moramo da napravimo mere koje će do toga dovesti. Mnoga naša preduzeća nisu konkurentna, a mnoga preduzeća imaju višak zaposlenih. Mnoga preduzeća imaju nerealno visoke troškove. To se, pre svega, odnosi na javna preduzeća. Javna preduzeća su do sada svoju konkurentnost bazirala na permanentnom dizanju cena. Niko nije želeo da smanjuje troškove.
Kada govorimo da su plate u javnim preduzećima rezultat rada zaposlenih u tim preduzećima, to može biti samo delimično tačno, a pre bih rekao da to nije tačno, jer javna preduzeća predstavljaju monopole koji, na bazi monopolske pozicije na tržištu i putem povećanja cena, pre svega, ostvaruju prihoda i stoga isplaćuju velike zarade. Došlo je vreme da više ne dozvolimo da se neracionalnosti u poslovanju nekih javnih preduzeća ispravljaju kroz povećanje cena. Došlo je vreme da počnu da snižavaju troškove, od troškova radne snage, ukoliko imaju viškova, do drugih troškova koji su nepotrebni.
Moram da vam kažem, kada smo najavili rebalans budžeta, mnogi su rekli – kako će da se smanji 15 milijardi deficita ove godine, neće moći da funkcioniše ovo ministarstvo, neće biti za ovu grupu, neće biti za onu grupu. Šta se desilo na kraju? Veoma jednostavno je taj deficit smanjen. Pokazala se jedna istina – naši budžeti u prethodnom periodu su bili prenaduvani. Dakle, svi su tražili više nego što im treba, iz razloga što su se neracionalno ponašali. Konačno, ova vlada je tome stala na put.
Moramo da smanjimo i dalje troškove i zato idemo dalje na smanjivanje troškova, jer smo sigurni da sa nižim troškovima mogu dobro budžetski korisnici da funkcionišu, ali će biti i manji troškovi za građane. Prva nagrada stići će već od 1. januara, jer ćemo mi neke poreze da snizimo. Ako smo smanjili rashode, ne trebaju nam toliki porezi. Neke od poreza ćemo zbog toga ukinuti.
Zbog toga bih sada izložio pet ključnih elemenata ekonomske politike za 2005. godinu, na kojima je sazdan ovaj budžet. Najpre, Narodna banka Srbije, kao nezavisna institucija, nastaviće sa vođenjem restriktivne monetarne politike. Cilj je da se dalje ojačaju devizne rezerve zemlje. One trenutno iznose tri milijarde 850 miliona dolara. Da podsetim, u oktobru 2000. bile su svega oko 380 miliona, a danas su deset puta veće nego pre četiri godine. Naravno, jačanje deviznih rezervi znači očuvanje stabilnosti našeg dinara.
Druga tačka našeg programa jeste odgovorna fiskalna politika, koja će se i dalje zasnivati na principu tvrdog budžetskog ograničenja i dovesti do planiranog smanjenja javne potrošnje i poreskog opterećenja privrede. Međutim, ova dva segmenta ekonomske politike smo počeli da sprovodimo već u julu ove godine i prvi rezultati se već vide, jer trezor budžeta nikada nije bio likvidniji nego sada, u ovom mesecu.
Mi sa lakoćom izmirujemo naše preuzete obaveze. Konačno je uveden red, pa se naknade za nezaposlene svakog 16. u mesecu prebacuju isplatiocima. Uveli smo redovnu isplatu gotovo svih izdvajanja iz budžeta. Naravno, čak će deficit ove godine biti niži u odnosu na rebalans, jer prihodi se ostvaruju bolje nego što smo očekivali, a neki rashodi su još dodatno smanjeni.
Međutim, bazirao bih se na preostala tri elementa ekonomske politike koji nisu do sada sprovođeni, moram reći, niti od naše vlade do sada, niti od prethodnih vlada. Najpre, to je politika plata. Mi ne možemo da izdržimo, kao zemlja, dugoročni privredni razvoj ukoliko plate dugoročno rastu brže od produktivnosti rada.
Znam da su plate niske u Srbiji i znam da niko nije zadovoljan standardom. Međutim, u mnogim sektorima, pre svega javnim, plate rastu brže od produktivnosti rada. Troši se nešto što se nije proizvelo. Nažalost, za našu privredu, najveći deo tog viška odlazi na kupovinu uvoznih dobara, ne na kupovinu domaćih dobara, zbog sporog procesa restrukturiranja i privatizacije i nedovoljno širokog kvaliteta domaćih dobara.
Dakle, mi moramo, sa jedne strane, da strogo kontrolišemo kretanje mase plata u narednom periodu i da stimulišemo one grupe kojima je podrška najpotrebnija. U ovoj godini je to bilo zdravstvo, a u sledećoj godini će to biti prosveta, dakle obrazovanje, ustanove kulture i ustanove socijalne zaštite.
Što se tiče politike plata, krajnje je vreme da se prekine sa demagogijom i uravnilovkom. To znači da ne može istu platu da ima onaj ko obavlja najsloženije i najodgovornije poslove i onaj ko ima najniži stepen kvalifikacije. To znači da moramo svuda, u državnoj upravi, u javnim službama, u javnim preduzećima, u Skupštini, da povećamo raspone u platama između nekvalifikovanog rada i najkvalifikovanijeg.
Međutim, to mora da bude simultano praćeno sa racionalizacijom. Mogu vam reći primer iz Vlade Republike Srbije. Ako uzmemo osnovnu zaposlenost u Vladi, u poslednje četiri godine ona je povećana za 3.300. Dakle, Vlada je primila 3.300 novih ljudi. To se desilo uglavnom zaključno sa februarom 2004. godine. Ove godine se zaposlilo možda stotinak novih ljudi.
Umnožavanje administracije, kako koja vlada dođe, dovodi nove ljude, a ostali ostaju da rade, jednostavno, to ne može više da se podnese. Mi moramo da krenemo u odlučnu reformu državne uprave, da se tačno, prema objektivnim kriterijumima, lociraju ljudi koji daju značajne doprinose, da se oni daleko bolje nagrade, ali zato da se uvede i fleksibilnost i da se smanji broj onih koji ništa ne rade, koji jedva čekaju kraj radnog vremena, a i dok traje radno vreme, piju kafu ili ne dolaze na posao.
Dakle, mi predviđamo oštru reformu i počećemo sami od sebe, počećemo od Vlade. Do marta meseca nadamo se da će ova skupština usvojiti set zakona o reformi državne uprave, o platama u javnim službama i u državnoj upravi, i na bazi toga krenuće jedan ozbiljan proces racionalizacije državne uprave, jer ne može biti efikasna niti jedna vlada, niti ova sadašnja, niti bilo koja buduća, ako činovnici nisu motivisani da rade.
A oni su motivisani na dva načina. Jedan je element samo plata. Međutim, drugi segment motivacije je da nema one nepravde, a nepravda je ako neko radi do kasno u noć i dobije istu platu kao neko što ne dolazi na posao. Za razliku od privrede, gde postoji Zakon o radu koji omogućava fleksibilnost u kretanju radne snage, u državnoj upravi činovnici su zaštićeni kao beli medvedi. Niko ne može da izgubi posao i kada dobije otkaz, ako je loše radio, sudovi ga vraćaju, i mi jednostavno moramo da promeni tu osnovu i da krenemo sa ozbiljnim smanjivanjem državne administracije iz razloga što je to jedini način da ona bude efikasnija.
Što se tiče javnih preduzeća, mi hoćemo i moramo da kontrolišemo kretanje mase zarada u javnim preduzećima, iz prostog razloga što se javna preduzeća ne ponašaju racionalno. Imaju puno neracionalnih troškova, uključujući i primanje ljudi koji nemaju neku svrhu u obavljanju poslovnih zadataka. Ukupna masa u javnim preduzećima u ovom trenutku iznosi 32 milijarde dinara u Srbiji, dok je masa plata u državnoj upravi Srbije 70 milijardi. Dakle, javna preduzeća imaju jednu ozbiljnu masu plata sa mnogo manje zaposlenih ljudi i želimo da oni koji rade u javnim preduzećima imaju i veće plate, ali da se zaista radi sa racionalnim brojem zaposlenih.
Zbog toga će krenuti proces restrukturiranja javnih preduzeća, najpre, odvajanjem osnovnih od sporednih delatnosti. Kreće se prvo sa EPS-om od marta meseca sledeće godine, a do marta će biti gotov plan za restrukturiranje železnice. Uradila je to Evropska banka za obnovu i razvoj, uz pomoć jedne poznate svetske konsultantske kuće "Busalen", a na bazi tog programa želimo da povećamo efikasnost i na železnici i u EPS-u. Moraćemo da krenemo u restrukturiranje drugih javnih preduzeća, kao što su NIS, kao što je Telekom Srbije, jer svako može da smanji jedan deo troškova i da ne traže samo povećanje cena.
Kada god je problem, oni dolaze pred Vladu i kažu, mora cena struje da se poveća 15%. Ne može više to da se dopusti. Najpre da se racionalizuju troškovi, pa tek onda da vidimo da li je neophodno bilo kakvo povećanje cena.
Što se tiče poslednje tačke ovog programa, on podrazumeva ubrzanje u restrukturiranju privrede i ubrzanje privatizacije radi povećavanja izvoza i smanjivanja spoljnotrgovinskog deficita.
Ako budemo objektivni, videćemo da se dosadašnji tok privatizacije uglavnom odnosio na preduzeća za koja je lako naći strateške partnere. Preostalo je šezdesetak društvenih velikih preduzeća koja se nalaze u procesu restrukturiranja već nekoliko godina.
Moram da kažem da je uz pomoć tranzicionog fonda iz prethodne godine značajan broj ljudi napustio ta preduzeća, dobio otpremnine i našao neki drugi posao ili se nalazi na birou.
Mi moramo da ubrzamo proces restrukturiranja i privatizacije društvenih preduzeća, jer ne može država, odnosno ne mogu građani večito da izdržavaju preduzeća. Potrebno je da oni pronađu svoje mesto na tržištu, kroz pronalaženje adekvatnih strateških partnera. Dakle, kao što je Vlada učinila to ove godine sa Livnicom "Kikinda", kao što će narednih meseci učiniti sa "Hipolom" i sa "Severom" iz Subotice, planiramo sledeće godine otvaranje tendera za 30 do 40 preduzeća u društvenom vlasništvu.
Sve ovo treba da se uradi u cilju onoga što nam je zaista neophodno, a to je povećanje zaposlenosti i, naravno, povećanje standarda.
Nije moguće na kratak rok značajno povećati standard stanovništva i svako ko daje drugačija obećanja, jednostavno, ne govori istinu.
Međutim, ako se svih ovih pet tačaka simultano sprovedu, mi smo sigurni da će Srbija imati permanentni rast zaposlenosti i permanentan rast standarda. Videćete, sledeće godine samo sa ukidanjem poreza na zarade za novozaposlene i sa promenom propisa koji regulišu tržište rada smanjiće se za nekoliko stotina hiljada broj onih koji su na birou.
A zašto? Danas ima fiktivno na birou jedan broj zaposlenih, od ukupnog broja koji se nalaze evidentirani kod Nacionalne službe za nezaposlene, od 950.000 čini mi se, dobar deo je njih tamo, a ne traži posao. Dobar deo je tamo njih da bi ostvario pravo na osiguranje, na zdravstveno i drugo, a to treba da se uredi kao što su druge zemlje uredile i mi ćemo promeniti odgovarajuće zakone da demotivišemo prijavljivanje na biro za nezaposlene.
Jednostavno, biro za nezaposlene treba da pomaže samo one koji su stvarno ugroženi. Oni koji su zdravi i pravi moraju da imaju druge stimulacije da nađu posao i mi smo odredili novu kreditnu liniju za finansiranje novog zapošljavanja kroz mikrokredite.
Takođe, odlučili smo da od 1. januara ukinemo porez na zarade od 14% za sve novozaposlene radnike u sektorima koji ostvaruju novu vrednost, kako bismo motivisali da oni ljudi koji se formalno nalaze na birou, a u suštini rade na crno, da se na ovaj ekonomski način prevedu u taj legalni sektor.
Nakon donošenja ove dve mere, videćete na kraju sledeće godine koliki će zapravo biti broj ljudi koji su na birou rada, daleko manji nego ove godine.
U Hrvatskoj, nakon promena odgovarajućih zakona, 200.000 ljudi se odjednom ispisalo sa biroa, jer nisu tražili posao, oni su fiktivno bili tamo prijavljeni. Mi moramo zaista sledeće godine da podvučemo crte u mnogim segmentima i da konačno vidimo gde smo.
Imali smo nekada visok stepen sive ekonomije, dakle, sa smanjivanjem poreza, ali i sa ukidanjem poreza na promet i uvođenjem PDV-a mi ćemo značajno suzbiti sivu ekonomiju i sledeće godine mi ćemo tačno znati kome je potrebna pomoć, a kome nije.
Dakle, ne da se dešava da Komisija za sprečavanje pranja novca otkrije jednu od najvećih fantomskih firmi u Srbiji koja je ogromna, ona je milione proneverila, a da članovi te porodice primaju dečije dodatke. Primaju pomoć za ugrožene, a milione dolara su preturili preko fantomske firme.
Mi imamo zemlju apsurda. Naravno da ćemo zahtevati i od naše administracije da bude efikasnija i da zaista znamo kome ta pomoć treba, a kome ne treba, a da bismo to učinili mora da se raščisti administracija.
Mora, jednostavno, oni koji dobro rade da budu daleko bolje plaćeni, da se prime novi ljudi, a oni koji ne rade ili koji prikrivaju takve lažne socijalne slučajeve moraju da izgube posao.
To je taj program i garantujem vam da jednostavno bilo koja vlada koja je odgovorna prema građanima Srbije da se nalazi na našem mestu, da želi dobro Srbiji, morala bi ovakav jedan program da sprovede.
Što se tiče makroekonomskih pretpostavki, mislim na budžet, mi smo planirali budžet na sledećim pretpostavkama.
Najpre, procenili smo da će rast društveno bruto proizvoda u sledećoj godini biti 4,5%, dok će inflacija iznositi 9,1%.
Vidite i sami da smo pošli od nižeg rasta društvenog proizvoda nego što će biti ostvaren u ovoj godini. Dva su razloga za to. Prvo, princip opreznosti, a drugi, zato što će startna osnova zbog većeg društvenog proizvoda u ovoj godini biti viša, zato što je teže zadržati tako visoku stopu rasta.
Međutim, ako Srbija bude beležila svake godine između četiri i pet posto rast društvenog proizvoda, mi nećemo imati probleme, niti sa urednim servisiranjem obaveza postojećih, niti sa preuzimanjem nekih novih obaveza.
Što se tiče izvora za finansiranje deficita, tri su ključna izvora.
Najpre, tu su prihodi od privatizacije. Mi smo planirali da deficit od 20,5 milijardi pokrijemo sa 8 milijardi prihoda od privatizacije, s tim što moram da kažem da su očekivanja i domaćih i inostranih eksperata da bi Srbija morala sledeće godine da ostvari barem pet puta veći prihod od privatizacije nego ove godine, uključujući i prihode od privatizacije banaka, ne samo preduzeća.
Ukoliko se to ostvari, a mi očekujemo da će prihodi od privatizacije u sledećoj godini iznositi 25 milijardi, dakle daleko više nego što je potrebno za pokriće deficita, onda će dodatnih 7 milijardi biti u četvrtom kvartalu prebačeno PIO fondu, kako bi isplatio jedan deo starog duga prema penzionerima, a to je polovina penzije koja bi se isplatila u četvrtom kvartalu sledeće godine.
Dakle, ovim budžetom je faktički predviđena isplata 12 i po penzija. S druge strane, 5,7 milijardi deficita očekujemo da ćemo pokriti na osnovu stranih kredita i donacija, dok će neto domaće finansiranje iznositi 6,8 milijardi dinara, a to su prihodi iz privatizacije koje ćemo preneti u 2005. godinu, a tu su i prihodi od izdavanja hartija od vrednosti države.
Sada bih želeo da nešto pažnje posvetimo prihodnoj strani budžeta.
Što se tiče prihoda, može vam se učiniti da su prihodi 20 posto veći u odnosu na one koji su ostvareni u 2004. godini. Međutim, želim, dame i gospodo narodni poslanici, da vam skrenem pažnju da su baze neuporedive, jer se ukida sledeće godine porez na promet, a uvodi porez na dodatu vrednost i zbog toga je struktura prihoda promenjena. Reći ću vam na koji način.
Najpre, kada govorimo o porezu na plate – u sledećoj godini planiramo da se učešće lokalnih samouprava u porezu na plate podigne sa sadašnjih 30 na 40 procenata. To znači da će manje ostati budžetu Srbije, a daleko više lokalnim samoupravama. Moram da kažem da je ovo jedan od najizdašnijih prihoda lokalnih samouprava i bez obzira što sam početkom ove godine kritikovan da će lokalne samouprave sa ukidanjem poreza na fond zarada gubiti i da će imati manje prihoda nego što su imale ranije, lokalne samouprave ne da su imale samo manje nego su imale daleko više prihoda ove godine od onoga što su oni koji su kritikovali govorili, i čak u odnosu na ono što smo mi planirali.
Dakle, plan prihoda lokalne samouprave za ovu godinu bio je 75,8 milijardi dinara, a ostvariće 81,4 milijarde dinara. Sa podizanjem učešća u porezu na plate na 40 posto značajno će se popraviti i prihodi lokalnih samouprava. Međutim, ukidanjem poreza na promet gubi se jedan deo poreza na promet, koji je takođe bio izvor finansiranja lokalnih samouprava.
Zbog toga smo u budžetu na rashodnoj strani opredelili jedan iznos transfernih sredstava od 13,8 milijardi dinara, koji će se rasporediti opštinama po osnovu posebnog zakona o raspodeli javnih sredstava gradovima i opštinama.
Moj plan je da sledeće nedelje, sa Stalnom konferencijom gradova, kao i predstavnicima lokalnih samouprava, obavim konsultacije, da konačni nacrt tog teksta u sledeći četvrtak usvojimo na Vladi i da ga uputimo na razmatranje po hitnom postupku u Skupštinu u prvoj nedelji decembra, zajedno sa paketom poreskih zakona, koji vam je već dostavljen na razmatranje.
Što se tiče planiranih prihoda od poreza na dodatu vrednost, oni su planirani u iznosu od 179 milijardi dinara i to će biti najizdašniji prihod budžeta, čak 45,3 posto ukupnih prihoda će dolaziti od poreza na dodatu vrednost. Ali, moram da napomenem da je ukupan prihod Srbije od poreza na promet ove godine iznosio 157 milijardi. Dakle, prihod Republike Srbije, budžeta Srbije, plus prihodi lokalnih samouprava.
Ako uporedimo ove dve cifre, vidi se da smo projektovali veoma konzervativno rast prihoda od poreza na dodatu vrednost, u iznosu od samo 14 procenata. Drugim rečima, pretpostavljamo da će nakon ukidanja poreza na promet daleko veći obuhvat sive ekonomije da se dogodi i da će porez na dodatu vrednost biti naplaćen od više obveznika, dakle, da će biti daleko veći, ali smo ga zbog principa opreznosti planirali na nivou od 14 posto, 9,1 za efekat inflacije i između četiri i pet posto za efekat rasta društvenog bruto proizvoda.
To znači da, ako obuhvatimo makar i jedan procenat sive ekonomije, on će biti za jedan posto veći. Ako obuhvatimo 20 posto sive ekonomije, 20 posto će biti veći. Ubeđen sam da ćemo sledeće godine imati daleko veće prihode po ovom osnovu i da ćemo moći da govorimo sredinom godine o raspodeli viškova prihoda po ovom osnovu, pa ćemo zajedno da donesemo odluku – možemo dalje da idemo na smanjivanje poreza ili na povećanje nekih rashoda.
Mislim da će najbolje biti da se odlučimo za kombinovani pristup i da dodatno snizimo neke poreze, ali možda neke rashode iza polovine godine da povećamo.
Što se tiče smanjivanja poreza, o njima se do sada samo govorilo. Oni će se dogoditi od 1. januara. Ukida se porez na finansijske transakcije. Moram da zahvalim i Narodnoj skupštini koja je prihvatila predlog Vlade da se taj porez ukine – 7 milijardi dinara će izgubiti republički budžet, ali će dobiti građani Srbije i privreda, jer sve je to do sada prevaljivano na njihova leđa.
Kada danas odete u banku, u poštu, naplate vam proviziju, kako kaže banka, ali to je porez na finansijske transakcije. Njega više nema od 1. januara i 7 milijardi dinara će biti rasterećeni građani i privreda.
Drugo, ukidamo oporezivanje bankarskih usluga, jer ukidanjem poreza na promet više nema oporezivanja naknada koje banke naplaćuju od klijenata. Efekat je oko 4 milijarde dinara. Za taj iznos moraju da idu dole kamatne stope. Za taj iznos kamatne stope moraju da idu dva do tri procentna poena naniže, iz prostog razloga što banke sada taj iznos kalkulišu u svoje marže, u kamate. Siguran sam da će Narodna banka napraviti sistem da, ukoliko postoji kartelsko ponašanje banaka i ukoliko one ne snize nakon 1. januara kamatne stope, da oštro kažnjava one banke koje se dogovaraju i drže monopolske kamate na tržištu.
Međutim, čini mi se da je snižavanje kamata već počelo ovih dana. Vidite da su konačno počeli da se odobravaju, zahvaljujući osnivanju Nacionalne korporacije za osiguranje stabilnih kredita, dugoročni stambeni krediti, sa kamatom koja je ispod 9 posto godišnje, a do pre mesec dana bila je 11 do 12 procenata.
Moramo da idemo sa ekonomskim merama da podstaknemo banke i da dodatno snižavaju kamate. Međutim, nisu samo banke te koje hoćemo da podstičemo. Smanjićemo porez na prihod od samostalnih delatnosti na samo 10 posto, a sada iznosi 14 posto, kako bi male radnje, male trgovine, paušalci mogli da konkurišu velikim preduzećima i ponuđačima.
Takođe, biće ukinute akcize na dizel gorivo za traktore, građevinske mašine i brodove, tako da onima koji se bave poljoprivredom – ukoliko se registruju, a ko god se registruje nikakve dodatne poreze neće plaćati jer će već prve nedelje decembra biti izmenjen Zakon o porezu na dohodak – sav novac koji kao registrovani poljoprivredni proizvođači dobijaju na svoj račun neće ulaziti u osnovicu poreza na dohodak građana, dakle, neće biti predmet nikakvog oporezivanja, a sa druge strane seljaci neće plaćati porez na katastarski prihod niti u 2004. niti u 2005. godini.
Konačno, smanjićemo porez na prenos poljoprivrednog zemljišta, kako bi se lakše vršilo ukrupnjavanje i razmena poljoprivrednog zemljišta, sa sadašnjih pet na 2,5 posto. Duplo ćemo smanjiti i porez na prenos automobila, kako ljudi ne bi vozili kola na ovlašćenja, već kako bi imali motiva da ih legalno registruju.
Sledeće godine imaćemo značajne prihode od igara na sreću. Usvajanjem Zakona o igrama na sreću formirana je i Državna lutrija Srbije i Uprava za kontrolu sprovođenja ovog zakona. Ovih dana poreski inspektori kreću u ozbiljnu kontrolu priređivača igara na sreću.
Mi smo za sledeću godinu planirali, osim onih prihoda koji će ući u budžet Srbije, i 660 miliona dinara za posebne budžetske fondove, i to 213 miliona za finansiranje sporta, 200 miliona za finansiranje potreba invalidskih organizacija, 147 miliona za finansiranje socijalno-humanitarnih organizacija, 25 miliona za ustanove socijalne zaštite i 75 miliona za ustanove Crvenog krsta.
Ako budu veći prihodi, oni će se povećavati, jer koliko god da se povećaju prihodi od igara na sreću, sve se raspoređuje u odnosu koji je zakon propisao i ovi budžetski fondovi će onda dobiti i više.
To bi bilo osnovno o prihodnoj strani budžeta.
Što se tiče rashodne strane budžeta, moram da kažem da Srbiji sledeće godine dospeva 13,6 milijardi dinara više za otplatu dugova u odnosu na ovu godinu, i to najviše za otplatu domaćeg duga, dakle, za otplatu duga po osnovu stare devizne štednje.
Za isplatu stare devizne štednje sledeće godine smo planirali 27,4 milijarde dinara, a za otplatu spoljnog duga 10 milijardi manje ili 18,9 milijardi.
Moram da kažem da će rashodi za finansiranje javnog duga porasti sa 9 na 11% u ukupnom budžetu.
Druga stavka koja će beležiti rast u narednom periodu jesu naknade za socijalnu zaštitu iz budžeta. Ukupne naknade za socijalnu zaštitu iz budžeta u sledećoj godini iznosiće 33 milijarde dinara. Izdvojio bih neke najvažnije kategorije: za lične invalidnine ratnih i vojnih invalida – 6 milijardi, za dopunske invalidnine tri milijarde i sto, za civilne invalidnine 583 miliona, ukupno za bolest, invalidnost, različiti dodaci – 9 milijardi i 900, dakle, skoro 10 milijardi dinara. To je rast od oko 20% u odnosu na izdvajanja u ovoj godini.
Za zaštitu porodice, dece, prvo za podsticanje nataliteta, zarade porodiljama – 6 milijardi, povećanje 17% u odnosu na ovu godinu; roditeljski dodatak 3 milijarde i dvesta, povećanje 15% u odnosu na ovu godinu; za dečije dodatke 7,7 milijardi, povećanje 18% u odnosu na ovu godinu. Ukupno za obezbeđenje porodice i za dečije dodatke – 17 milijardi dinara ili prosečno 16% više nego u ovoj godini.
Konačno, za socijalnu zaštitu, dodatak za negu i pomoć drugog lica, milijardu 165 miliona, to je rast od 40%; za materijalno obezbeđenje – dve milijarde i 850 miliona; za porodični smeštaj 430 miliona; za materijalne troškove ustanova za smeštaj i centar za socijalni rad – 925 miliona. Ukupno socijalna zaštita će imati šest milijardi sledeće godine ili 52% više nego u ovoj godini.
Što se tiče drugih rashoda, par reči bih rekao o investicionoj strani budžeta. Najveći rast predviđa se za Direkciju za puteve.
Direkcija za puteve imaće na raspolaganju sledeće godine 350 miliona evra u dinarskoj protivvrednosti; povećanje iz samog budžeta 52%, a što se tiče rashoda na osnovu sopstvenih prihoda imaće, takođe, značajna i preovlađujuća sredstva.
Moram da kažem da to neće biti sva ulaganja za izgradnju putne mreže. Vi ste čuli od ministra za kapitalne investicije najavu raspisivanja koncesija za neke pravce, Vlada najozbiljnije razmišlja da učini to već početkom godine. Biće razmotrena i finansijska konstrukcija i mi možemo za tri godine zaista da uradimo u finansiranju putne infrastrukture daleko više nego što su prethodne vlade uradile za 10-tak godina. Moguće je završiti za tri godine i pravac Novi Sad-Subotica, Beograd-Požega, Niš-Dimitrovgrad, ali je potrebno da se, uz sredstva iz budžeta, krene i sa izdavanjem koncesija.
Što se tiče budžeta privrede, planiran je na 7,3 milijarde dinara, pri čemu je za subvencije u privredi namenjeno 5 milijardi. Inače, opredeljenje Vlade je da se subvencije u privredi smanjuju, iz prostog razloga što je to novac građana Srbije, koji se daje za isplatu plata preduzećima koja ne mogu da posluju efikasno i profitabilno na tržištu. Ove godine te subvencije su iznosile oko 6 milijardi. Mi moramo da krenemo u smanjivanje subvencija. To je jedini motiv za društvene direktore, kojima je lepo da sede u tim preduzećima, za razliku od radnika koji nemaju posla, moramo da ih gurnemo da se ubrza proces prestrukturiranja i privatizacije.
Ima još jedna stvar, ona preduzeća koja ne nađu strateške partnere, naravno da će imati subvencije i u sledećoj godini. Međutim, ona preduzeća koja se budu privatizovala, prirodno će se skinuti sa režima subvencija, pošto ćemo ubrzati proces privatizacije, predviđamo milijardu manje za subvencije u privredi.
Što se tiče drugih stavki u budžetu Ministarstva privrede, to je milijardu i 700 miliona dinara, što će se plasirati preko Fonda za razvoj; 900 miliona dinara su programi lizinga opreme za preduzeća i 800 miliona, koji čine 600 miliona za mikrokredite za nezaposlene. Naš plan je da otvorimo jednu potpuno novu kreditnu liniju.
Zašto bismo dopuštali da tu jednu nedvosmislenu potrebnu za finansiranjem zapošljavanja onih koji imaju ideje, a nemaju novca, rade samo banke, uz visoke kamate, kada država može to isto da podstakne, uz daleko niže kamate. Naša ideja je da počnemo da odobravamo, uz ostale, kredite za one koji su izgubili posao u procesu tranzicije na period od tri godine, sa jednom godinom počeka, uz kamatu od samo 1% godišnje.
Moj predlog je svima onima u lokalnim samoupravama da, takođe, deo svojih lokalnih budžeta za sledeću godinu planiraju za te namene. Neke opštine su već donele takve odluke, čuo sam da je donelo Kraljevo, Loznica, da deo budžeta ide za programe za zapošljavanje.
Mi ćemo iz budžeta imati centralni program, ali mislim da bi lokalne samouprave mogle da daju svoj doprinos, a Ministarstvo finansija je spremno da svima onima koji su zainteresovani ustupi model finansiranja, koji je već razrađen i spreman za korišćenje od 1. januara sledeće godine.
Što se tiče Fonda za razvoj, moram da napomenem, iako će dokapitalizacija Fonda za razvoj u sledećoj godini iznositi samo 200 miliona dinara, on ove godine raspolaže sa sredstvima od 3,6 milijardi dinara. Ali, moram da istaknem da Ministarstvo finansija i mnogi drugi ministri u Vladi nisu zadovoljni kako se koriste sredstva Fonda za razvoj, iz prostog razloga što ovih 3,6 milijardi sredstava bi moglo daleko više da utiče na povećanje zaposlenosti i izvoza.
Ali smo svedoci da neka preduzeća, bez obzira što zapošljavaju 2-3 čoveka, imaju prioritet u dodeli sredstava u odnosu na neka druga preduzeća, koja bi potencijalno zaposlila između 50 i 100 zaposlenih. Zbog toga, to sam juče čuo i na Odboru za finansije, mislim da bi bilo dobro da se razmotri detaljnije poslovanje Fonda za razvoj; menandžment tog fonda nije menjan poslednjih godina, neću da prejudiciram stanje da li treba ili ne treba da se menja, ali činjenica je da bi 3,6 milijardi dinara finansijske injekcije, pod povoljnijih uslovima, moglo daleko efikasnije da se koristi. Tu bi morali da se koriste isključivo kriterijumima ko poveća više broj zaposlenih, naravno na produktivan način, ko može da poveća izvoz, on mora da dobije prioritet, a da ne rade neki drugi principi.
Što se tiče drugih stavki za podsticanje privrede, milijardu je izdvojeno za podsticanje izvoza, još milijardu za Garancijski fond za kredite za mala i srednja preduzeća, kao i za dokapitalizaciju Nacionalne korporacije za osiguranje stambenih kredita.
Ako govorimo o budžetu poljoprivrede, vi znate da je prošle godine odnosno ove godine Agrarni budžet tri puta povećan u odnosu na 2003. godinu. Čini mi se da su mogućnosti za 2005. godinu ipak bile limitirane, ali ni poljoprivredu nećemo uskratiti, jer sve one programe koji su bili pozitivni u ovoj godini, mi ćemo nastaviti ili čak unaprediti, ispraviti neke greške koje smo uočili, tako da je poljoprivredni budžet na istom nivou kao što je bio u prošloj godini.
Dakle, poljoprivreda, sa vodoprivredom iznosiće oko 20 milijardi dinara. Od toga su 11 milijardi subvencije u poljoprivredi, ostale su na istom nivou kao u prošloj godini, 3,5 milijardi je namenjeno za kredite, pri čemu će sada naglasak biti na dugoročnim kreditima u odnosu na kratkoročne, jer kratkoročni su veoma efikasno isplaćeni još do kraja jula meseca ove godine, čak 28.000 poljoprivrednika je dobilo kratkoročne kredite, milijardu 700 miliona dinara.
Međutim, što se tiče dugoročnih kredita, iako su i Ministarstvo poljoprivrede i Garancijski fond odradili svoj deo posla, još uvek na računu Fonda za razvoj leži više stotina miliona dinara isplaćenih iz Trezora, a ne prebačenih poljoprivrednicima, jer banke, ispostavilo se, zaista koče tu isplatu tražeći, bez obzira što uredba to od njih ne zahteva, papirologiju koju bi trebalo da obezbede ne pre isplate kredita, već nakon isplate tih kredita.
I naravno da ćemo mi morati, nažalost Srbija je još uvek zemlja gde mora da se "gura", gde ne može samo propis da dovede do željenog cilja, gde čovek mora stalno da se raspituje šta se događa, naravno da ćemo učiniti sve da se do kraja isplati ono što je obećano za dugoročne kredite u ovoj godini, a onda sledeće godine, zbog ovakve neažurnosti, rekao bih i bahatog ponašanja nekih banaka, razmišljamo da možda neke banke isključimo iz tog procesa i da direktnije te kredite usmeravamo, sa što manje administracije.
Mislim da će nam poljoprivrednici na neki način tu oprostiti, zbog toga što taj mehanizam nikada nije postojao. Ko radi taj mora i da greši. Mi smo priznali grešku. Greška je - komplikovana procedura. Mi ćemo je izmeniti i Ministarstvo poljoprivrede, i Vlada Srbije, i ja kao ministar finansija, garantujemo da će to biti već do kraja ove godine, da će biti daleko brži proces, a u sledećoj pogotovo.
Što se tiče drugih stavki u poljoprivredi, ukratko ću reći šta će biti najveći prioritet. Subvencije za mleko su nešto više od tri milijarde dinara u budžetu za narednu godinu, subvencije za industrijsko bilje 2,2 milijarde, premiraće se proizvodnja suncokreta, soje, uljane tikve i duvana.
Ako ste primetili, nema premiranja proizvodnje šećerne repe, jer smatramo da je Vlada dosta učinila time što je omogućila vraćanje preferencijala na izvoz šećera u zemlje Evropske unije. Jedan veliki devizni priliv će sada doći u zemlju, ali to su sve privatne šećerane, one moraju iz tog priliva da plate seljacima subvencije, jer jednostavno mi smo im omogućili da ostvare veliki profit i sada je na njima da jedan deo toga daju seljacima, jer bez njih oni nemaju profita.
Što se tiče drugih subvencija, predvideli smo 500 miliona za subvencije za proizvodnju povrća. To je novina u našem budžetu. Mnogi se žale - zašto se neko povrće uvozi van sezone. Zašto se zelena salata uvozi u januaru, februaru ili martu. Zato što naši seljaci ne proizvode salatu u tom periodu. Mi hoćemo da podstaknemo da naši seljaci grade staklenike i da mogu da proizvode i mali paradajz, a ne samo onaj veliki, da mogu da proizvode salatu ne samo u aprilu, maju i junu, već da mogu i u januaru, i onda je normalno da niko neće da je uvozi ako mi to možemo da proizvedemo.
Zato će Ministarstvo poljoprivrede dati subvencije za pomoć posedima registrovanih poljoprivrednih domaćinstava. Još jednom da ponovim - svi oni koji se registruju dobijaće sve više i više pogodnosti, a oni koji ne budu bili registrovani neće dobiti ništa. To je nešto što je čvrst stav Vlade i jednostavno mora da se prekine sa praksom da se samo traži od države, a da se ništa ili malo državi daje.
Oni koji daju više moraju da dobiju više. Oni koji samo kukaju, a malo daju, ne mogu više da dobijaju privilegije. Dakle, moramo i taj sektor da do kraja dovedemo u red.
Kada je reč o regresiranju, predviđeno je milijardu i 200 miliona dinara za regresiranje đubriva. Takođe, 850 miliona, znatno više nego ove godine, kod mera za podsticanje izvoza poljoprivrednih proizvoda. Premije za pšenicu su predviđene u iznosu od milijardu dinara.
Ove godine država je isplatila tri milijarde dinara na ime premije za pšenicu; milijardu i 200 ili milijardu i 300 pre nego što je uopšte završena žetva. To su robne rezerve isplatile unapred, a milijardu i 700 miliona dinara je isplaćeno na ime premija za rod ove godine. To je onaj jedan dinar koji je Vlada obećala.
Mi na tome nećemo stati. Sledeće nedelje, pošto Pokrajina Vojvodina nije donela odgovarajući program da isplati pola dinara seljacima, Vlada Republike Srbije doneće odluku da i pola dinara premije isplati do kraja ove godine za sve one koji su predali pšenicu. Sledeće nedelje Vlada će doneti takvu odluku, a već one tamo nedelje, prve nedelje decembra, krenuće isplata. Sada se znaju spiskovi. Ali, molim poljoprivrednike da se registruju jer će brže dobiti novac. Ko se registruje dobija novac na račun, ne plaća poreze, a za one koji se ne registruje, novac ide mlinu.
Da li će mlin prebaciti seljaku ili ne ta sredstva, Vlada to ne može da garantuje. Mi jednostavno ne možemo da snosimo odgovornost da li se neki mlinovi ponašaju u skladu sa obavezama prema seljacima ili ne. Ali, garantujemo da svi oni koji imaju otvorene račune dobiće odmah i brzo novac na svoje račune, a nikakav porez na to neće plaćati.
Mere za unapređenje produktivnosti - milijarda 430 miliona za sledeću godinu. To su pre svega mere za unapređenje stočarstva, to je regres za priplodnu stoku, regres za podizanje novih zasada, za sadni materijal i dodatno mere za poboljšanje kvaliteta mleka, tu je predviđeno 800 miliona.
Četvrta mera je - unapređenje sela, ukupna vrednost je blizu milijardu, odnosno 911 miliona dinara i konačno, to su posebne akcije u poljoprivredi od 350 miliona.
To će biti utrošeno na troškove analiza uzetih uzoraka, kao podrška naučnim i stručnim aktivnostima, radu komisija i stručnih saveta, i za razne stručne poljoprivredne službe i za rad registra poljoprivrednih domaćinstava.
Ministarstvo poljoprivrede je donelo strategiju razvoja agrara ne samo u narednoj godini, već i u jednom dužem roku.
Ministarstvo energetike donosi strategiju razvoja energetike naredne nedelje.
Doneta je strategija reforme državne uprave.
Danas ste čuli program ekonomske politike Vlade i moram da priznam, kao bilo koja druga vlada, prvih nekoliko meseci mi nismo imali usvojene strategije, i sve kritike koje su se čule na račun Vlade, da Vlada nema strategiju, bile su opravdane. Međutim, ovo je danas Vlada koja ima viziju, koja ima strategiju, ne samo razvoja u sledećoj već i u naredne tri godine, što ste videli u Memorandumu o ekonomskoj politici za ovu i naredne dve godine.
Želeo bih nešto da kažem i o rashodima za kulturu, odnosno o ulaganjima za kulturu, jer ulaganja u kulturu se ne mogu nazvati rashodima. Planirano je povećanje tog razdela za 400 miliona dinara, bez subvencija RTS-u. Dakle, ukupan budžet će biti 3,1 milijardu. On uključuje oko 700 miliona dinara za različite programe i projekte u kulturi, 95 miliona za obnovu manastira Hilandar i 80 miliona dinara za održavanje dvorskog kompleksa "Dedinje".
Što se tiče drugih važnih institucija, istakao bih posebno budžet SANU, koji je veći sledeće godine od ove i iznosiće 144 miliona dinara.
Naravno, želeo bih da se zahvalim poslanicima koji su, kada smo usvajali budžet za 2004. godinu, tražili da se osnuje jedna posebna budžetska stavka za finansiranje Saveta nacionalnih zajednica. Kao što znate, mi smo to uradili iz tekuće budžetske rezerve. Međutim, u budžetu za 2005. godinu predviđen je poseban razdeo za finansiranje Saveta za nacionalne manjine u iznosu od 45 miliona dinara.
Mislim da su značajno povećana ulaganja za jug Srbije i teritoriju Kosova i Metohije. Prošle godine na razdelu Koordinacionog centra bilo je milijardu 650 miliona, a ove godine 600 miliona više, dve milijarde 250. Međutim, ukupni izdaci za investicije za jug Srbije i teritoriju Kosova i Metohije biće daleko veći i iznosiće negde oko 3,8 milijardi dinara.
Struktura je sledeća - ministarstva će resorno investirati u oblasti koje su u njihovoj nadležnosti. Tako će Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalne politike ovim budžetom izdvojiti 130 miliona za Kosovo i Metohiju; prosveta i sport 18 miliona; kapitalne investicije oko 300 miliona; ministarstvo rudarstva pet miliona.
Na razdelu Koordinacionog centra predviđeno je dve milijarde i 250 miliona, pri čemu takođe imamo sredstva namenjena za programe sufinansiranje razvoja na jugu Srbije sa međunarodnim organizacijama UNDP i CHF, u iznosu od 104 miliona, pri čemu je to samo učešće koje je 20% ukupnih troškova, tako da će po osnovu tih projekata oko 500 miliona dinara biti uloženo za jug Srbije.
Vlada je, inače, danas donela odluku da iz rebalansa budžeta odvoji odgovarajuća sredstva za program UNDP, a sledeće nedelje će biti doneta ista odluka za programe CHF za jug Srbije. Takođe, osim ovih prihoda, biće izdata jedna dodatna poštanska markica za Kosovo, koja će se cele godine prodavati i od koje očekujemo prihode od oko 300 miliona dinara.
Naravno, postoje dodatna transferna sredstva iz budžeta koja su predviđena za Koordinaciono telo u iznosu od 350 miliona, tako da je ovo 3.350.000.000, plus efekat ulaganja međunarodnih institucija od oko 500 miliona, a to je oko 3.800.000.000 za Kosovo i Metohiju, znatno više nego u ovoj godini.
Što se tiče javnog duga, budžetom je predviđeno izdavanje garancija i kontragarancija do iznosa od 93.000.000.000 dinara. To je daleko manje u odnosu na ovu godinu, kada je budžetom bilo planirano 257 milijardi dinara za izdavanje garancija i kontragarancija. Moram da kažem da je, bez obzira na plan, izdato samo 10%, dakle, 22 milijarde dinara, tako da smo mi odlučili da u sledećoj godini idemo sa nižim maksimalnim plafonom za izdavanje garancija i kontragarancija, s tim što će u praksi taj iznos biti i manji od ovih 93 milijardi, ali smo mi dali sve potencijalne projekte koji su u ovom trenutku u opticaju, pa će se onda konkretno odlučivati o tome i ratifikovati u ovoj skupštini, koji će biti odobreni.
Inače, želeo bih da kažem da se Srbija značajno razdužila u poslednje četiri godine. Naime, naš ukupni javni dug je manji, 4.500.000.000 evra u odnosu na decembar 2000. godine. U decembru 2000. godine ukupni javni dug je iznosio 14,2 milijardi evra, a na dan 31. oktobra ove godine on iznosi 9,7 milijardi evra. Od ukupnog duga koji je unutrašnji i spoljnji, unutrašnji dug čini 42%. Najveće su obaveze prema staroj deviznoj štednji, a spoljnji čini 58% duga. Naš ukupni javni dug je sada svega 56% društvenog bruto proizvoda. Bio je 170% pre tri godine. Sledeće godine mi ćemo završiti program sa MMF-om, trogodišnji program, kojim ćemo obezbediti dodatni otpis od 700 miliona dolara i obaranje nivoa javnog duga na ispod 50% u društvenom bruto proizvodu, što je nivo koji je niži od nekih zemalja u tranziciji, a čak i od nekih zemalja članica EU.
Ne treba da se zavaravamo. I sa tako nižim obimom javnog duga mi moramo da ostvarimo rast društvenog bruto proizvoda 4 do 5% godišnje, da bismo mogli bez problema to da servisiramo. Da zaključim, dame i gospodo narodni poslanici, ovo je jedan oštar program. Međutim, ovo je jedan realan program i očekujem da svi oni koji žele da vide napredak Srbije, ne samo u 2005. godini, već u narednih 10, 20 godina, podrže ovaj budžet.
Naravno da će ovaj budžet obezbediti redovno izmirivanje i penzija i svih drugih davanja iz budžeta. Ovaj budžet će povećati standard u obrazovanju, kulturi, u ustanovama socijalne zaštite, jer 30% će biti veće plate učitelja i profesora fakulteta sledeće godine u odnosu na ovu godinu. Međutim, za ovaj budžet je potrebna i odgovarajuća hrabrost politička, jer ovo do sada niko nije sproveo.
Ovo što mi predlažemo nije približno sprovela prethodna Vlada, a da ne govorimo o prethodnom periodu kada smo bili pod sankcijama, kada nije ni moglo da se o ovako nečemu govori. Međutim, mi smo ubeđeni da ovakav budžet jednostavno nema alternative. Siguran sam da i Ministarstvo finansija i cela Vlada Srbije imaju i energije i znanja i hrabrosti da ovaj program sprovedu, i siguran sam da ćemo u tome uspeti, i želim u interesu svih građana koji su nas birali da podržite ovaj budžet, jer ovo nije politički budžet, ovo je budžet koji će doneti dobro i nama i budućim generacijama. Hvala vam.