Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Mlađan Dinkić

Govori

Ima nekih stvari koje se ne mogu samo voljom rešiti. Inače sam siguran da bi Tomica Milosavljević, da bi ministar zdravlja pre njega to rešili. Koji ministar zdravlja ne bi želeo to da reši? Ne razumem, jer ovde se ne radi o politici. Govorim da ma ko da postavlja ministra zdravlja i direktora Fonda, taj problem u ovoj zemlji nije rešen.
Moja pretpostavka kao laika za ovo je da to nije tako jednostavan problem, čim niko nije dao predlog za to rešenje. Kada sam pitao ljude zašto to niste rešili, naravno da kada vidim ove akcije putem SMS-a ili preko Tvitera, da pitam kolege – zašto se to sistemski ne reši? Odgovor svih koje pitam iz oblasti zdravstva je – mnogo košta. Ne znam i zato sam krajnje dobronamerno i pitao, da ako se već predlaže rešenje problema, koliko to zaista košta? Moramo to da znamo i da onda vidimo da ako je to moguće da se reši, da se reši. Kako to druge zemlje rešavaju, našeg ranga? Ne Amerika, nego kako to mi rešavamo?
Kako to druge zemlje našeg ranga rešavaju? Ne Amerika, nego kako to mi rešavamo? Kako se to rešava u drugim zemljama? Da li ima humanijih rešenja? Da li ima boljih rešenja, pa da to uradimo?
Prisustvovao sam raspravama ili sam gledao preko televizije da ste takva pitanja postavljali pre možda dve, tri godine, godinu i po dana. Možete da me demantujte, ako je to tačno. Zato mislim da je vaš poslanik ovo hteo da politizuje i uveren sam u to, nažalost. Znači, prosto me diskusija i vaša i njegova uverava da, bez obzira što možda imate dobru nameru, ipak želite ovo da politizujete i to nije fer.
Kao što znate, početkom ove godine u toku je bio proces tenderske privatizacije "Galenike", bilo je nekoliko kompanija koje su se javile, samo jedna je zadovoljila kriterijume iz tendera.
U toku tog procesa bio je raspisan poziv i radnicima za dobrovoljni socijalni program. To su radnici koji su se javili, pre nego što se znalo da li će proces uspeti ili ne, tako da po tom osnovu je njima isplaćena otpremnina.
Oni su se dobrovoljno javili da odu iz "Galenike", otprilike njih oko tri stotine. Nakon toga, se taj proces završio, znate kako, tako da je "Galenika" i dalje ostala državna, sa problemima i očito da ćemo mi morati sami to da rešimo.
Strateški partner je trebalo suštinski da bude rešenje za "Galeniku". Znate i sami da je jedan deo ljudi, pre svega vođe sindikata su bile protiv bilo kakvog dolaska strateškog partnera, čak su i protestvovali zbog toga.
Na kraju, taj strateški partner, iako se radi jednoj od najvećih kompanija u farmaceutskoj industriji u svetu, je odustao. Jedan od razloga je upravo bio neprijateljski stav, ne radnika, nego sindikata, vođe sindikata prema njima. Prosto ozbiljne kompanije ne žele da rade u neprijateljskom okruženju, tako da je sada taj problem ostao državi.
U "Galenici" se oko 1.000 ljudi, mimo ekonomskog rezona, zaposlilo u poslednjih par godina, to je jedan od osnovnih uzroka sadašnjeg negativnog poslovanja "Galenike".
"Galenika" je pre par godina pravila 100 miliona evra godišnjeg promenta, sada jedva da će dostići i 50 miliona, i sada su u toku analize.
Mislim da je danas bio sastanak između mog pomoćnika za javna preduzeća i sadašnjeg direktora "Galenike", gde je jednostavno dat zadatak sledeće prirode – da se troškovi poslovanja usklade sa potrebama "Galenike" za kupovinom neophodnom repromaterijala i sa sposobnošću da otplaćuje sve dospele rate kredita, a za sada su uglavnom dospele kamate, glavnica tek dospeva u narednom periodu.
U svakom slučaju, prema svim analizama postoji dodatni tehnološki višak od nekih 800 ljudi.
Naravno, ja ne znam da li je to tačan broj, to mora da utvrdi analiza. Međutim, bez svođenja broja ljudi u "Gelenici" na tehnološki optimalan, "Galenika" nema šanse da izađe iz problema.
Potpuno ste u pravu i novac iz Tranzicionog fonda biće korišćen isključivo za konačno rešavanje statusa preduzeća.
Dakle, ili će preduzeće ostati kao državno, ali bez restrukturiranja, ili će biti privatizovano ili će ići u stečaj u zavisnosti od slučaja do slučaja. Taj novac iz Tranzicionog fonda će biti namenjen isključivo za trajno rešavanje pitanja u ovim preduzećima. To se odnosi i na "Galeniku", to se odnosi i na sve druge.
Rekao sam da se to poklopilo i zaista je to tako. To mogu da vam ponovim i da vam obrazložim. Pomenuo sam i Mariju Terezu, a pomenuo sam i Tita jer je činjenica da se u to doba bivša Jugoslavija zaduživala.
Ako pitate odakle su finansirani svi ovi projekti, i Đerdap, i autoput koji se nekad zvao Autoput bratstvo i jedinstvo, a sada ima samo u jednoj pesmi to, i termoelektrane, to je bilo iz kredita raznih institucija koje su presahli počevši od 1980. godine na dalje, nakon Titove smrti.
Ja vam to govorim. To je tačno. Zašto je to tačno? Višestranačje, kao što znate, nije uvedeno 2000. godine, nego 10 godina ranije, tako da se i to poklapa. Znači, ako već pričate da nije bilo devedesetih godina infrastrukturnih projekata, kao što nije, to se poklopilo da je bilo u doba kada je uvedeno višestranačje.
Ne kažem da je višestranačje odgovorno i nisam želeo, samo kažem da su se te činjenice poklopile, da kada je postojala jedna vrsta sistema lakše su se i brže sprovodile investicije.
Tada nije bilo javnih nabavki. Svidelo se to nekome ili ne, tada se nešto i gradilo i to ne nešto, nego sve ovo što je sagrađeno, sagrađeno je bez javnih nabavki. Ne kažem da su javne nabavke krive, ali hoću da kažem da neke zemlje koje nemaju na primer javne nabavke, u arapskom zalivu Emirati ili neke druge zemlje koje nemaju ta pravila, pokazalo se da su brže sprovodile neke infrastrukturne projekte.
Ne kažem da mi treba da se vraćamo u to doba, to je istorija. Kako znam da je sve ovo rađeno na zaduživanje? Prvo možete da pogledate strukturu našeg duga. I dan danas neke od tih kredita otplaćujemo, a posle 2000. godine javni dug je bio 160% BDP, a onda nam je otpisano 66% od strane Pariskog i Londonskog kluba. Upravo taj novac je korišćen za ove infrastrukturne projekte.
To je bila moja konstatacija, da je tada očito organizacija bila bolja, kada se ipak nešto gradilo. Moje pitanje je - kako je moguće sada, u kojoj mi godini sada živimo, u 2013. godini, da je maltene teže izgraditi, hajde čak i ovaj put koji je pomenut malo pre od Požarevca do tzv. dunavske magistrale, do Kladova, nego što je Egipćanima bilo da izgrade piramide, kad nije bilo ne samo javnih nabavki, nego kad nije bilo ni tehnike?
Dakle, činjenica je da imamo problem u organizaciji i tu pare ne pomažu, tu novac ne pomaže. Zašto novac ne pomaže? Zato što, izneo sam vam podatke koliko imamo nepovučenih kredita za infrastrukturu, tri milijarde i 300 miliona evra u ovom trenutku. To je bilo neefikasno, mogu da govorim od 2000. godine na ovamo, u svim vladama. Slažem se sa vama, bile su druge okolnosti, bilo je i 90-tih. Opet se vraćamo, jedino se kapitalno gradilo kada je Srbija imala jednostranački sistem. Da li sam ja za to da se vrati? Nisam. Mada bi bilo bolje da su koalicije manje.
Kako da se to reši? To ne može da uradi jedan čovek. To mora da bude jedna opšta podrška društvu. To znači da se ne ogadi život nekom sposobnom koji bi hteo da radi na nekom mestu u javnom sektoru i da sprovede sve ovo preko raznih napada medija itd, jer mi sada imamo situaciju da ljudi koji su najsposobniji beže iz državnog sektora, jer ne mogu da imaju dobru platu, a još plus ih napadaju sa svih strana oni koji su lošiji od njih.
Umesto da napravimo jedan sistem da nema uravnilovke i da nađemo način da se dobri stručnjaci koji bi vodili ove infrastrukturne projekte dobro plate, a da ne vise svakog dana u novinama zato što im je plata veća od, recimo, nekih u administraciji, pa da se onda birokratija smanji, da npr. kada se radi novi zakon o planiranju i izgradnji, da se ne ide na to da to bude u interesu prostornih planera i onih kojima odgovara da se što duže i komplikovanije rade ti projekti da bi oni što više imali honorara i što više zaradili, nego da to bude što kraće i da što manje ljudi bude u to uključeno.
Mnogo je takvih stvari, ali mnogo je i drugih interesa sa druge strane, kojima to ne odgovara. Kada se sve to sabere i oduzme, mi smo sada faktički žrtva jednog vrlo birokratskog sistema, gde kada neko čak i pokuša da napravi iskorak, biva napadnut zato što štrči u nekom smislu iz tog birokratskog sivila. Da li je to moguće rešiti? Mislim da jeste, ali je potrebna jako velika snaga.
Potrebno je da se ne osvrće taj koji to rešava i koji ima političku podršku na razne natpise u novinama i da gura to, da saseče birokratiju, da napravi dobru organizaciju, da ako neko kaže – zašto moja organizacija nije uključena u sprovođenje projekata, kaže baš me briga, ako nisi potreban, nećeš biti uključen. Onda, mediji da ne promovišu po TV inženjere koji su izgubili posao zato što je državni budžet smanjio da kupuje, ne znam, informacionu tehnologiju, a oni su imali godinama dogovor sa raznim državnim institucijama da baš njihove firme rade. Oni koji su na tržištu, ne mogu da dođu na televiziju da kažu koji su njihovi problemi. Oni koji imaju neki interes i koji su olako dobijali poslove, sada kada skresan budžet drugog, trećeg ministarstva, gledam pre neki dan, u jutarnjem program TV "Pink", neki ekspert se pojavljuje i kaže – izgubićemo svi posao. Ko će da izgubi posao? Većina uopšte ne radi za državu, većina je na tržištu. Većina radi za inostranstvo. Prodajemo softvere po svetu.
Dakle, ovo je samo jedan mali segment, jedan primer. Ako bi mogli da kreiramo jednu takvu klimu, gde se otvoreno priča o problemima, ali i rešenjima i da nema te uravnilovke, opet kažem, i demagogije, mislim da bismo do tog rešenja došli. Mislim da je vaša poslanička grupa jako otvorena i konstruktivna i da doprinosi stvaranju takve klime, ali što kaže, vi napravite jedan korak unapred, a onda neki drugi naprave tri koraka nazad. Ne nalaze se oni uvek, nažalost, samo u vlasti. Ima ih, ali ih ima dosta i u onom nekonstruktivnom delu opozicije, sada da ih ne pominjem, baš evo gospodin koji stoji pored vas ih predstavlja.
Daću vam iskren odgovor, kao što ste to od mene tražili. Mi smo demokratsko društvo. Narod je glasao za partije koje baš briga za departizaciju. Najveći broj glasova na izborima su dobile stranke kojima to uopšte nije prioritet. Ja sam sve u svom resoru konkurse sproveo na vreme, za ovo malo javnih preduzeća koji se nalaze u mom resoru, a takođe i još neke. Ali, to je demokratija. Ako narod to ne stavlja u vrh svojih prioriteta kada dođu izbori, nego se o tome priča samo u novinama ili pre izbora ili između dve kampanje.
Znam kakvo je zalaganje vaše stranke i vi znate zalaganje stranke koju ja predstavljam, ali narod većinski glasa za one kojima to uopšte nije prioritet, departizacija, biranje direktora javnih preduzeća na javnim konkursima. To treba reći. Tražili ste otvoreni odgovor, to je otvoreni odgovor. Da li je to demokratija? Jeste. To je demokratija, narod glasa kako želi i to ne možemo mi da menjamo.
Nažalost, mislim da ćete još mnogo puta morati ovu priču da ponovite i da budete glasniji da bi se problem rešio. Rešenje svakako nije da regionalne puteve održavaju gradovi i opštine. Regionalne puteve treba da održavaju regioni. Regione najpre treba formirati.
Od kada govorim da treba menjati Ustav i formirati regione u Srbiji i dati im nadležnosti? Pozvaću Vojvođane na sastanak, pošto je to jedini funkcionalni region koji danas postoji u Srbiji, da napravimo ovog leta zakon o finansiranju Vojvodine, kao što sam i obećao. Jedna od nadležnosti regiona jeste i održavanje regionalnih puteva – ne gradova, ne Republike, nego regiona. Treba im dati nadležnosti i sredstva za takvu vrstu delatnosti. Vojvođanima ćemo to rešiti, nadam se, u zakonu koji ćemo predložiti ovoj skupštini da ga usvojimo pre zakona o budžetu za narednu godinu. Ali, nećemo rešiti problem vas koji ste u zapadnoj Srbiji, istočnoj Srbiji i južnoj Srbiji, u Šumadiji, bez formiranja funkcionalnih regiona u celoj Srbiji. Sve dotle ćemo imati neravnomerni razvoj.
Što se tiče opština, 80% od poreza na zarade sada ostaje gradovima i opštinama. Na ljudima koji vode gradove i opštine je da odrede prioritete. Nekima je prioritet da dovedu investitore, da zaposle ljude i da naprave fabrike, a drugima je prioritet da zaposle što više partijskih ljudi. Različite su opštine u tome po Srbiji. Pogledajte koliko ima zaposlenih po broju stanovnika u različitim gradovima i opštinama Srbije, pa ćete videti da može da postoji lokalna uprava koja ima minimalan neophodan broj zaposlenih, a ima i onih koje su gomilane partijskim kadrovima kroz razne garniture. Onda, ako se daje novac na birokratiju u opštini, onda nema za ove korisne stvari – ni za puteve, ni za lokalne puteve, niti za infrastrukturne projekte, što treba da bude funkcija lokalnih vlasti.
Isto tako, čuli smo jednu demagogiju danas tokom današnjeg dana, zamerka Novom Sadu kakav porez na imovinu određuje. Ako jedna uprava ima većinsku podršku odbornika u nekoj skupštini da vode neku politiku, porez na imovinu je lokalni porez. Ko onda odgovara za to da li će biti prikupljenog poreza i za šta će se on trošiti? Neću ja kao ministar finansija da se u to mešam, jer je to posao lokalne samouprave. To je fiskalna decentralizacija, ali onda ne sme da se ide demagogijom i da se kaže u nekim mestima – mi bismo to uradili, ali nam Beograd ne da. To nije fer. Neke stvari lokal ne može sam da uradi i zato je potrebna podrška Beograda, odnosno republičke Vlade. Ali, ima puno stvari koje može da uradi, ali postavlja sebi različite prioritete.
Kako je moguće da neke opštine imaju interes da besplatno daju zemljište za investitore, samo da dođu i da naprave fabriku i zaposle ljude, a neke su odredile ogromne komunalne takse i kod njih niko neće ni da dođe, a kamoli da sagradi fabriku? To je decentralizacija i to je demokratija. Ako narodu, toj opštini i gradu, ako im ne smeta to što gro budžeta ode za plate opštinske administracije a ne za projekte i ako ponovo glasaju za takve ljude, onda ne znam šta da tu kažem? To je pitanje demokratije i obrnuto. U mestima gde se uzastopno glasa za, kada bi to makar bilo, ljude koji su već pokazali da dobro vode grad, to je onda prava stvar i to je pouzdan znak da taj čovek dobro vodi svoju opštinu.
Međutim, problem je što smo i tu iskrivili naš politički sistem i što nemamo direktan izbor gradonačelnika. To takođe moramo da promenimo. Ne samo da imamo regione, nego izbor gradonačelnika, predsednika opštine po imenu i prezimenu, da imenom i prezimenom stane pred svoje sugrađane i da odgovara za rezultate svog rada, a ne da se krije iza partije. Jer, niti Vučić, niti Dačić, niti
Koštunica, niti bilo ko od nas, niti ja, vi, možemo da znamo šta ko radi u 170 opština i gradova. To treba da bude čovek koji imenom i prezimenom izlazi na crtu na izbore.
Odgovoriću vam na ovo pitanje, jer je bilo konkretno.
Ako su lokalne samouprave planirale da rade radove za tri milijarde dinara, govorim za sve opštine, za održavanje puteva, koji su regionalnog karaktera, njihova nadležnost je preneta na lokal, a sada pošto je to prepolovljen iznos od strane Republike, imaju dva rešenja. Ako imaju mogućnosti da isfinansiraju to sve sami, kad kažem sve, mislim na nedostajuća sredstva, ili da naprave anekse ugovora i da finansiraju onoliko koliko para dobiju. Nema treće mogućnosti.
Moram da vam kažem, ako postoji problem sa nekim rashodima koji uopšte nisu bili celishodni, a koje smo imali, navešću vam samo dva – otplata dugova za skoro milijardu i po dinara, milijardu i po dinara saniranje neosiguranih depozita za Razvojnu banku Vojvodine. Mogu da vam navedem još takvih dubioza koje su isfinansirane. Moralo je negde da se smanjuje.
Šta je alternativa? Da smo ostavili isti iznos, morali bi više da se zadužimo. Tu nema nikakve dileme. Kompletan deficit se pokriva zaduživanjem. Nemamo privacione prihode da bismo pokrili taj deficit, nemamo ni donacije. Znači, alternativa višem budžetskom deficitu. Bez obzira što bi ovo bilo korisno upotrebljeno, smatram da treba održavati puteve, ali viši budžetski deficit u ovakvim uslovima znači veće zaduživanje, više troškove za kamate u narednim godinama i opet još manje para za održavanje puteva. To je začarani krug. Pričao sam pre par sati. Nije jednostavno prekinuti.
Rekao sam kako može da se prekine. U svakom slučaju, svaka opština, svaki grad će videti šta su mogućnosti. Neke opštine, kao što je Majdanpek, sigurno nemaju sredstava. Uveren sam u to. One su u lošoj poziciji i moći će da finansiraju samo onoliko koliko dobiju od Republike. Neke druge mogu da dodaju sve što im nedostaje ili deo koji nedostaje, pa da urade više, od slučaja do slučaja.
To je tekući dug ili je to nešto iz prošlosti? Tekući dug. Alternativa je sledeća. Ukoliko se redi o tekućem, zaista bi morali to da vam plaćaju, ako je to tekuća obaveza, zato što imaju profit već poslednje tri godine. Ako se radi o dugu iz prošlosti, onda je to druga stvar, ako je to nešto akumulirano iz prošlosti. Ali, definitivno, kada RTB Bor izađe iz restrukturiranja, onda rešenje za takve situacije, ne samo za RTB Bor, nego i za "Resavicu" i za sve koji su sada u restrukturiranju, a koji neće više biti nakon godinu dana, ako ne plati svoju obavezu ka opštini, opština treba da ih blokira i da im skine prinudno sredstvo.
Mnogo je ova Vlada odmakla od Vlade Mirka Cvetkovića, i po pitanju evropskih integracija i po pitanju rešavanja nekih teških problema, koje su i Vlada Mirka Cvetkovića i neke druge vlade gurale pod tepih, a to je rešenje odnosa sa Prištinom.
Takođe, mnogo smo odmakli i u tome što ne krijemo više, kao što su prethodne vlade krile, dugove ili neplaćene račune, nego iznosimo i koliko god možemo to otplaćujemo. Verovatno još sve nismo platili koliko je tih kvazi fiskalnih deficita ostavljeno. Nažalost, ono što je transparentno ostavljeno, to je ogroman javni dug i obaveza da maltene i ove i naredne godine obezbedimo oko pet milijardi evra radi nesmetanog finansiranja države. Ako neko misli da je to lako ili da tu nema razlike u odnosu na prethodnu Vladu, prosto neću ulaziti u to, to je lični stav.
Ima još jedna stvar, i premijer i prvi potpredsednik Vlade, zaista verujem zbog svih ovih stvari o kojima sam pričao, u dosadašnjem toku rada Vlade nisu ni stigli da se bave možda nekim pitanjima koja su za vas od izuzetne važnosti, ali verovatno su u nekom redosledu prioriteta kod njih. Prosto nisu mogli da se bave svime. Nema govora, ja nisam tumač zakona, zakon svaki mora da se poštuje. Kada Skupština donese zakon, on mora da se poštuje i uveren sam da će i ovaj zakon o kojem vi govorite biti u potpunosti ispoštovan onako kao što je rečeno u tekstu samog zakona.
Ne piše nam se dobro zaista, ako moramo svake godine pet milijardi evra da plaćamo samo na glavnicu duga i kamate, od kojih je najveći deo zaostavština Vlade vaše stranke. Ne piše nam se dobro, to sam rekao sto puta. Da li može budžet biti dobar ukoliko imamo ovolike troškove za kamate, ukoliko za kamate plaćamo duplo više nego za celu poljoprivredu?
Kažete – dajte više za poljoprivredu. Pa šta da radim sa kamatama? Da ih zaboravimo, pa da kažu – zemlja bankrotirala? Budimo realni, ukupna davanja države, kada saberemo ono što je klasičan budžet i što je finansiranje glavnice dugova iz prošlosti, to iznosi 15 milijardi evra okvirno. Od tih 15 milijardi evra jedna trećina, odnosno pet milijardi je glavnica kamate. Od ostatka, od 10 milijardi 75% do 80% su plate, penzije i socijalna zaštita. Ostaje vam samo jedan mali deo, dve milijarde evra od 15 milijardi, za sve ostalo, za poljoprivredu, za zdravstvo, za kulturu, za sport, za ekonomiju, za odbranu, za policiju i za sve ostalo. Koji čarobnjak ovde može da napravi budžet koji bi bio, kako vi kažete, dobar? Svaki će biti loš. Nema dobrog budžeta u uslovima kada pet milijardi evra plaćamo za kamate i glavnicu dugova i kada su nam suštinski tri četvrtine ovog budžeta plate, penzije i socijalna davanja, dakle, nešto što je nužno. Koji je manevarski prostor za neku posebnu politiku?
Međutim, naravno, neću da kukam, ali ovo zaista želim da ponovim jer je sušta činjenica. U okviru takve jedne situacije nije rešenje u kukanju, rešenje je da vidimo koje je rešenje. Rešenje je da se to malo sredstava ne daje na gubitke, ne daje na neproduktivne subvencije, nego da se pospeši privreda, da se pomogne pre svega izvozna privreda, a da se domaća mala i srednja preduzeća vežu za uspešne izvoznike, da se više proizvodi da bi imalo šta da se deli u javnom sektoru.
Dakle, privatni sektor, pre svega, mora da se razvija. Proizvodnja mora da se pomogne da bi onda bilo i za sve ostalo. Čini mi se da, ako samo govorimo o tome, za jednu, drugu, treću, četvrtu oblast, pa svako od vas je u pravu, ali morate uvek imati u vidu, ako hoćete objektivno, naravno, da diskutujete, a ne demagoški, kakva su i ograničenja, odnosno kako sam ja to jednom nazvao, taksimetar. Koliko vas je sačekalo kad ste ušli u taksi, vozili se, ne vozili se, morate da platite start. To je u Srbiji 5 milijardi evra na iznos od 15 milijardi evra ukupnih rashoda.
Neću koristiti pravo na završnu reč, sada ću je iskoristiti u odgovoru na vašu poslednju, rekao bih zaista neopravdanu, neutemeljenu kritiku.
Ogromna je razlika u odnosu na pre godinu dana. Srbija je otvorila pre nekoliko dana predpristupne pregovore sa EU. Ono što je i vaša stranka tražila i želela punih 12 godina, dogodilo se pre par dana zahvaljujući Vladi koju vodi Ivica Dačić i prvi potpredsednik Aleksandar Vučić, a čiji sam ja ministar finansija i privrede.
Drugo, imamo ozbiljnu strategiju da probamo da rešimo ove nagomilane probleme na raznim poljima. Da li smo do sada u svemu bili uspešni? Nismo. Da, jesmo ne bismo ni razgovarali o rekonstrukciji Vlade. Ali, je činjenica da je rezultat strategije razvoj automobilske industrije. To nije slučajno. O tome sam makar znate o tome pričao uporno i kad su me kritikovali i kad nisu verovali. Danas automobilska industrija vuče 20% ukupnog izvoza Srbije i izvoz Srbije je ove godine 21% veći nego u istom periodu prošle godine. Ove godine će i deficit budžeta biti manji nego prošle godine. Već za prvih šest meseci bio je 12% manji, 1,5% BDP biće manji i na kraju godine. Nije to dovoljno i nije to dobro. Kamo sreće da je ovoj Vladi ostavljen budžetski deficit od 3% koliki je kriterijum evropskih zemalja. Nije, ostavljen je deficit od skoro 7%. To je problem što imamo katastrofalnu startnu poziciju ali ipak korak po korak ćemo to popravljati.
Druga stvar, čak i ono što nam je najveći problem svih prethodnih Vlada i naše Vlade takođe, prošlo je svega nije ni godinu dana, sad će proći uskoro. Možemo reći da je kraj jula već godinu dana. Zaustavljen je čak taj trend petogodišnjeg rasta nezaposlenosti u Srbiji. Doduše imamo izuzetno visoku stopu nezaposlenosti 24%. Skroman rast od 2,1% ali tih 24% je niže od 25,5% koliko je bilo pre godinu dana i tih 2,1% rasta je više nego minus dva koliko je bilo prošle godine. Bolje plus nego minus to je valjda svima jasno.
Naravno, neću da govorim o stvarima za koje ja uopšte nisam zaslužan ali želim da kažem da borba protiv korupcije i kriminala nije pohvaljena samo od građana Srbije što je najvažnije, odato je priznanje od strane Evropske komisije. Jedan od razloga zašto smo mi dobili predpristupne pregovore je upravo napredak i na tom polju i poništava nekih loših stvari u tzv. reformi pravosuđa koja je u stvari značila čistku ljudi da bi politički podobni ljudi bili sudije. Evropska komisija je godinama unazad govorila o tome. Nijedan list u Srbiji, nijedna televizija to nije smela da prenese.
Dakle, nije novost da su primedbe Evropske komisije na srpsko pravosuđe i tzv. reformu koja je izvedena u prethodnoj Vladi trajale godinama. Pročitajte sada izveštaje Evropske komisije na tom polju. Za to ja uopšte nisam zaslužan. Ministar pravde Selaković je za to zaslužan. Nikada se nisam kitio tuđim perjem. Nikada nisam išao i neću o tome da pričam.
Uglavnom, nije laka situacija, izuzetno je teška, ali Vlada ima jasan plan kako da se krene korak po korak napred. Mi smo deo tog plana izložili ovde u Skupštini, to nije deo celog plana jer ekonomija jeste važan segment ali nisu jedini segment uopšte društvenih okolnosti i ono što treba Srbija da uradi.
Uvek je dobro došla kritika pozitivna opozicije. Dobro je došla ukoliko je dobronamerna i ukoliko postoje predlozi šta da se uradi. Opet kažem, voleo bih da dobije od opozicije predlog kako Srbija da reši pitanje ogromnog javnog duga koji je zatečen pre godinu dana i ogromnih rashoda za kamate i otplatu glavnice u iznosu od pet milijardi evra godišnje. Ako za to imate rešenje, valjda ćemo naći rešenje i za jedan hrast. Hvala.
Samo da vam kažem za ovo što ste pitali. Te kilometre po opštinama nije raspoređivalo niti Ministarstvo finansija, niti Ministarstvo regionalnog razvoja, od kojeg smo mi povukli podatke. Prema onome što ja znam, to su podaci koje je radilo JP "Putevi Srbije", odnosno neka od institucija, da ne bude baš da je 100% neko ko se bavi putevima, kad su pre dve godine prebacili regionalne puteve na održavanje lokalnim samoupravama, u mandatu prethodne Vlade, onda je neka od tih organizacija koje se bave tom oblašću raspodelila na taj način. Mi smo se čudili kako je ovako raspoređeno jer, čini mi se, u Sandžaku ne znam koliko je kilometara puteva na one siromašne opštine kao što su Tutin, a recimo kod nekih mnogo manje. Dakle, potpuno je nerazuman raspored. Pitao sam i ja zašto se to ne promeni. U svakom slučaju, raspored nije radilo ni moje ministarstvo, niti regionalni razvoj, već neka od institucija van Vlade, mislim, od državnih institucija, ali ne u samoj Vladi.
Malo ste me razočarali što ipak niste citirali nekoga iz rok poezije, kako ste najavljivali, jer da jeste, odgovorio bih vam da nisu samo "Partibrejkersi" čije stihove volim. Milan Mladenović je moj omiljeni pisac. On je jednom rekao: "Kad je gotovo, za mene, znaj, tek tad je počelo". Dakle, kada govorite o ovom budžetu, prvo treba sačekati kraj i uvek treba sačekati završetak pre nego što se izvode ocene, jer za stvari u ekonomiji, na moju žalost, na sreću mojih kritičara, nije moguće ništa uraditi u kratkom roku. To je realnost i od toga nisam nikada bežao. Toga sam potpuno svestan.
Kada govorite o naslovnim stranama tabloida, gde ja ordiniram već godinama unazad, maltene bi trebao da završim 500 godina na robiji da je makar jedan procenat onoga što pišu.
Ne bavim se ovim da bih bio popularan i da bi me ljudi voleli, nego da jednog dana cenili ono što sam ostavio iza sebe i cenili moje rezultate, tako da me baš briga šta pišu tabloidi. Važno je šta se u praksi stvara.
Kada su me kritikovali za ovaj "Fijat", koliko me je ljudi kritikovalo tada, kada smo potpisali prvi ugovor, znao sam da će doći do te realizacije. Svi su jedva čekali da to propadne. To je Srbija. Većina je jedva čekala da to propadne i da se nikad ne ostvari.
Pričali su mnogi – žao nam je za naš "Jugo". U redu, bio je svima nama simpatičan, ali pre 20 godina. Prosto, auto je postao demode posle 20 godina i nije mogao da bude konkurentan.
Gospodin Božidar Đelić je čak kupio iz marketinških razloga "Jugo kabriolet", ali definitivno, kada pogledate ovaj automobil koji sada proizvode, kada pogledate "Fijat", kada pogledate kako danas izgleda ova fabrika u Kragujevcu, pa to se ne može prepoznati.
Moram da kažem da sam zbog takvih stvari ponosan. Najsrećniji sam na kraju kada posle kritike, koja može da traje godinu, dve, tri i četiri, mogu da dođem i da kažem – da, zahvaljujući tome što smo doneli "Fijat" u Srbiju, mi smo napravili automobilsku industriju ponovo u Srbiji. Ponovo Srbija ima automobilsku industriju. Petina kompletnog izvoza iz Srbije danas je automobilska industrija. Da nije došao "Fijat", ne bi došli ni mnogi autokomponentaši. Ne bi došla ni ova nova kompanija, koja ima dve milijarde evra prometa iz Hong Konga, koja gradi sada fabriku "Džonson elektronik" u Nišu, gde će se zaposliti 1.000 ljudi, ne bi došao "Boš", koji je završio fabriku u Pećincima. Ne bi zaista došli mnogi giganti iz auto industrije, jer trebalo je imati viziju, istrpeti kritiku koja je trajala godinama, jer kada je krenula kriza posle potpisivanja ugovora 2009. godine, zaista je kasnila investicija godinu dana iz objektivnih razloga, kriza je krenula. Međutim, na kraju je sve to uspešno završeno. Ima puno takvih primera.
Kritikovali su me za još jednu omiljenu temu – zašto sam gradio žičare na Kopaoniku? To je bila omiljena tema mojih dežurnih kritičara. Posle je pridodana i Stara planina. Ko god da ode danas na Kopaonik može da vidi da je to planina koja ne bi bila živa, jer bi izgubila konkurenciju od svih planina u okolini u Bugarskoj da tada, pre pet, šest godina, nismo krenuli da modernizujemo infrastrukturu. Oni koji odu na Staru planinu videće kako je izgledala pre pet godina, a kako danas izgleda, a tek će videti za godinu dana, kada niknu novi hoteli investirani privatnim investicijama, da smo bili u pravu da smo kao država prvi investirali tamo.
Naravno, sada je kriza i sada nema mesta za državne investicije na planinama. Znaju i kolege iz Čajetine šta se desilo na Zlatiboru, kada smo napravili one instalacije i šta može da da dodatno Zlatibor
Generalno, nemam problema sa kritikom. Svestan sam da rezultate možemo pokazati na duži rok.
Doći ću ovde sa predlogom budžeta krajem godine za sledeću godinu i onda ćemo moći da sumiramo rezultate šta je bilo do kraja ove godine.
Slažem se da situacija ni malo nije laka. Ja sam to i rekao. Ne želim da pričam o nečemu što nije. Moram da kažem da se sa mnogim drugim vašim konstatacijama slažem, pre svega sa konstatacijom da još uvek nije dosledno sproveden Zakon o javnim preduzećima.
Činjenica jeste da kao ministar finansija i privrede smo raspisali javne konkurse za ona javna preduzeća koja su u našoj ingerenciji. Takođe su još neke moje kolege raspisale, ali nisu kompletno raspisani svi konkursi. Pošto sam obavešten da to nije učinjeno, dao sam juče i premijeru i potpredsedniku Vlade jedno obaveštenje i zahtev da, ako sami ministri ne žele to da raspišu, to mora Vlada umesto njih da učini. Zakon mora da se poštuje i vi ste tu potpuno u pravu. Neću da branim nešto što je neodbranjivo. Tu ste u pravu.
Takođe je besmisleno da PIO fond ima 21 člana Upravnog odbora. Obavešten sam da to stoji u zakonu i da to nije odluka koju Vlada može da promeni, onda taj zakon treba promeniti u tom delu. Apsolutno se slažem sa vama, nema razloga, bez obzira što oni daju obrazloženje da tu ima ne znam koliko predstavnika raznih sindikata, da su spojeni različiti fondovi, da je svako želeo da zadrži neku poziciju, baš to je obrazloženje da ne treba tako da bude.
Da dam razjašnjenje vezano za politiku bankarskog sistema. Činjenica je da kada je propao "Liman brader" 2008. godine, nakon tog negativnog iskustva sve zemlje od SAD do evropskih su krenule u masovne programe spašavanja banaka koje bi potencijalno propale. Milijarde dolara i evra su date za te namene. Mi smo to isto učinili da bismo održali stabilnost našeg sistema. Napravili smo jedan lex specialis zakon koji je Skupština usvojila, čini mi se u oktobru prošle godine, i spasli sve depozite "Razvojne banke Vojvodine" i "Nove Agrobanke", kako građani i privrednici koji su imali preko 50.000 evra, ono za šta država ne garantuje, ne bi izgubili nijedan dinar svojih uloga.
Međutim i Evropa je promenila pravilo ovog leta i mi menjamo pravila. Ako bi se garantovalo za sve uvodi se moralni hazard, posebno u zemljama koje nemaju snagu da tako nešto izdrže. Dakle, ne smemo da kažemo ljudima da će država i u budućnosti, doveka preuzimati i ono što nije zakonom garantovala. Mislim da je dovoljna garancija da država garantuje za sve pojedinačne depozite do 50.000 evra, a da svako ko ima više i ko želi da uloži preko 50.000 evra, dobro razmisli u koju banku će to staviti. Tu nema nikakve dileme. Ne treba da se povodi kamatnom stopom, odnosno visinom kamatne stope, već sigurnošću u banke. Tu mora da postoji individualna odgovornost, kako privrednika koji daju depozite, tako i pojedinaca ako su depoziti preko 50.000 evra. Dakle, država treba da garantuje za one ljude koji su ili slabijeg imovnog stanja ili su srednja klasa koji imaju do 50.000 evra pojedinačni ulog. Oni ne moraju da razmišljaju, gde god da stave ako se nešto desi sa bankom država će ih obeštetiti.
Oni koji imaju preko 50.000 evra neka uključe glavu i neka pogledaju i neka se rukovode sigurnošću. Sigurnost je nažalost za štediše što niža kamatna stopa jer je to verovatno sigurnija banka. Ona ozbiljnije radi sa depozitima. Onaj koji bi hteo da zaradi na kamati, niko se nije na kamatama obogatio. Znate kako su prošli pokušaji sa Dafiment bankom, Jugoskandikom i nekim piramidalnim lancima.
Dakle na renti zaraditi na dugi rok je nešto o čemu ne bi trebalo da se razmišlja. U tom smislu je ovo što smo sada rekli… Mi nemamo novca da to pokrijemo i dobro je da ja to unapred kažem. Zato unapred govorim, ako bi se desio kolaps neke banke u budućnosti u Srbiji mi bismo pokrili odmah sve osigurane depozite do 50.000 evra i to je to. Što se tiče neosiguranih depozita oni bi se namirivali iz procesa stečaja te banke.
Što se tiče "Dunav osiguranja", u pravu ste da je mudrije najpre restrukturirati "Dunav osiguranje" pa tek onda ići na potencijalnu privatizaciju. U tom smislu krenuli su pregovori sa Međunarodnom finansijskom korporacijom, delom Svetske banke, da oni postanu manjinski vlasnik eventualno "Dunav osiguranja" sa nekih dvadesetak procenata, da poboljšaju korporativno upravljanje. Onda zajednički da postignemo mnogo bolju cenu za državu, a i da dobijemo ozbiljnijeg strateškog partnera, jer definitivno "Dunav osiguranje" jeste najveća domaća osiguravajuća kuća, međutim posluje sve lošije i lošije. Nema nikakve dileme da tu mora nešto da se uradi.
Kada je u pitanju "Čačanska banka", ona odlično posluje. Tu je već Evropska banka za obnovu i razvoj manjinski partner i to je jedna od ozbiljnijih regionalnih banaka u Srbiji. Tu smo rekli sledeće – ukoliko bude nekog ozbiljnog ko je za to zainteresovan nemamo nikakvog razloga da ne raspišemo tender, ali ako se niko ne interesuje oni su i sada odlični i mogu da nastave i u ovakvom vlasništvu, mešovitom, gde je većinski vlasnik država, a manjinski Evropska banka za obnovu i razvoj i Međunarodna finansijska korporacija.
Zadržaćemo većinsko vlasništvo u "Komercijalnoj banci" koja je naša strateška orijentacija, s obzirom da je to trenutno najveća banka u Srbiji. Broj jedan je, veća i jača od svih stranih banaka koje ovde rade iako ima i jako dobrih stranih banaka koje posluju u Srbiji.
Ideja nam je da u narednom periodu ojačamo i Poštansku štedionicu. Ona nakon preuzimanja depozita "Razvojne banke Vojvodine" i "Nove Agrobanke" je ušla u prvih 10 banaka u Srbiji po nivou depozita. U narednom periodu mora da se vodi računa o jačanju korporativnog upravljanja kako bi ova banka zadržala ozbiljnu poziciju i u narednom periodu.
Slažem se sa vama da je bila greška u prethodnom periodu da se državnim sredstvima grade stanovi koje treba da grade firme na tržištu. Država treba da gradi puteve, treba da gradi pruge, mostove, da se bavi tom vrstom javnih radova. Visokogradnja, stanovi, to treba da rade kompanije na tržištu, a država treba kao što sam započeo sa projektom subvencionisanih kredita i osiguranja za kupovinu stanova, da podstiče tražnju. Osiguranje stambenih kredita jeste nešto što je uloga države i moje stanovište je da sa tom praksom treba nastaviti. Jedini segment gde država treba da se meša u gradnju stanova su socijalni stanovi. Sve ostalo treba da radi tržište.
"Putevi Srbije" moraju da budu na subvencijama i to nije sporno. S obzirom da su ranije imali 20% prihoda od akciza, a sada već jedno dve godine to nemaju i to je razlog zašto bi mogli da imaju dovoljno sredstava za funkcionisanje, moraju da imaju određene subvencije iz budžeta. Potpuno ste u pravu kada kažete da tom kompanijom mora bolje da se upravlja i da naši putevi moraju bolje da izgledaju.
Slažem sa svima, kada god pređete našu granicu osetite na točkovima razliku u kvalitetu puteva. Rupe su odmah nakon što se pređe naša granica i ne znam zašto je to tako. nikada se nisam bavio tom oblašću, ali definitivno da je pitanje organizacije efikasnosti upravljanja u ovoj oblasti godinama problem u Srbiji. Nisu problem sredstva. Reći ću vam samo u oblasti saobraćajne infrastrukture koliko trenutno kredita imamo na raspolaganju.
Što se tiče sredstava ugovorenih od 2006-2012. godine, pre mandata ove Vlade, ukupno Ministarstvo saobraćaja, odnosno institucije koje su pod njim imaju na raspolaganju do 2012. godine 1.700.000.000 evra ugovorenih kredita, a ne povučeno 1.400.000.000. Od toga su "Putevi Srbije" još i povukli preko 50%, međutim za Koridor 10 od ugovorenih milijardu evra za radu na Koridoru 10 nije povučeno još 900 miliona evra. Samo je povučeno 10%.
"Železnice Srbije" nisu povukle 309.000.000 evra za projekte od 2006-2012. godine plus što je sada ugovoren kredit od 800.000.000 dolara sa Ruskom Federacijom. Međutim, moram da kažem da postoji i 700.000.000 evra ne povučenih kredita za EPS. Dakle, nije samo u pitanju saobraćajna infrastruktura. Od 780.000.000 koliko je ugovoreno od 2008-2012. godine nije povučeno 680.000.000 evra za EPS. Povučeno je svega 13,9%. Zato sam na sednici Vlade održane prošle nedelje izašao sa ovim zvaničnim dokumentom i tražio da ministri u svom resoru ili otkažu neke kredite ako smatraju da nisu korisni za Srbiju, da znamo šta nam je potrebno a šta nije, ili da hitno povlači. Zabranili smo pregovore o novim aranžmanima dok se ne povuče najmanje 70% od ovih kredita.
Srbija ima na pretek, rekao bih, novca za infrastrukturne projekte, zato smo i isekli neke od projekata infrastrukture u budžetu, jer zašto da trošimo budžetska sredstva ako imamo kredite na 20-30 godina sa kamatom od 1% godišnje koje ne povlačimo i ne povlačimo ih godinama? Naravno o tome će biti reči i u rekonstrukciji Vlade. Organizacija neizgradnje infrastrukture je nešto što je slabost ne samo prethodne Vlade, jer naša Vlada radi svega godinu dana, nego svih vlada ko zna koliko godina, možda od svih vlada nakon nestanka bivše Jugoslavije. Maltene sva ozbiljna infrastruktura je izgrađena za vreme bivše Jugoslavije. Posle toga, 20 godina imamo probleme.
To je generalni problem našeg društva. Ne znam gde su naši vrhunski inženjeri koje sigurno imamo, kako oni da dođu na ta mesta koja su rukovodeća i da se ta sredstva koja postoje iskoriste. Siguran sam da imamo odlične radnike i vrhunske inženjere. Šta je problem? Hajde da vidimo svi zajedno. To nije problem samo danas, to je problem unazad 20 godina. Ne želim previše da pričam, da ne bih uzimao vama vreme.
Moram priznati da mi veoma prija vaš rokerski rečnik. Vi kao da ste bili vidoviti kada ste svoju rok grupu nazvali u mladosti – generacija bez budućnosti. Tačno ste znali kako će izgledati vaša politička stranka kojoj ćete pripadati posle izvesnog perioda. Ako pređemo sa rokerskog na ekonomski rečnik, mogu samo da vas pitam o kakvoj vi hrabrosti govorite kada kritikujete izdvajanje za tranzicioni fond, za rešavanje pitanja tzv. bivših društvenih preduzeća u restrukturiranju, koja 10 godina gutaju po 750 miliona evra godišnje subvencija države.
Ceo narod plaća poreze da bi se davalo za preduzeća koja suštinski neka imaju perspektivu, ali ne mnogo njih, a većina nema. Da je bilo hrabrosti, valjda bi predpristupni pregovori sa EU bili otvoreni za vreme mandata Vlade DS, a ne sada. Vi ste izgubili dve godine za borbu, vi lično, za borbu za neku pahuljicu tamo. Terali ste ljude da ne smeju da prisustvuju sastancima gde se pojavljuje neki kandidat ili neki predstavnik iz Prištine, a oni su u međuvremenu lobirali i dobijali politički na poenima. Čitavu ujdurmu napravili pred UN pre dve godine, ne znam Deklaracija, Srbija će napraviti, vi ste tad bili zamenik ministra spoljnih poslova ili pomoćnik, svejedno.
Šta je bilo od te rezolucije? Zamajavali ste narod godinama, pričali o Evropi, a ta Evropa nikako nije dolazila kod nas. Šta je naša Vlada uradila? Ne zahvaljujući meni, zahvaljujući našem premijeru, prvo potpredsedniku Vlade, potpredsednici Suzani Grubješić, za manje od godinu dana smo otkočili sve ono što je bilo ukočeno u prethodnim godinama.
Da li je to bilo kukavički ili hrabro i da li je to bilo u interesu Srbije ili nije? Ono što ste vi pričali, niste smeli da uradite. Plašili ste se, što ne kažete. Plašili ste se kako će reagovati tadašnja opozicija i plašili ste se kako će reagovati narod. Što niste bili hrabriji? Isto tako ste se plašili još više u domenu ekonomije.
Kako vi mislite da danas bude više para za nauku, ako ste nam ostavili dubiozu neplaćenih računa putarima, zdravstvenim ustanovama, reciklerima, lokalnim samoupravama, u iznosu od 13 milijardi dinara? Ukoliko ste nam ostavili dubioze, razne banke Vojvodine, nove "Agrobanke" od 200 miliona evra, direktno još 400 miliona evra indirektno na raznim propalim dokapitalizacijama koje ste vršili. O čemu vi pričate? Govorite o 2012. godini. To je godina vladavine Vlade DS. Tačno je da je to bila najgora godina u poslednjih 12 godina u istoriji Srbije u ekonomiji. Tačno je, 2012. godina. Prva godina mandata ove Vlade je suštinski ova 2013. godina.
Šta možemo da kažemo kada uporedimo te dve godine? Nije sada situacija sjajna, o tome sam govorio ovde narodnim poslanicima, ali prošle godine, dok ste vi vodili ekonomiju, Srbija je imala četiri uzastopna kvartala, pad BDP.
(Božidar Đelić, s mesta: Nismo mi, ti si.)
Nego ko je? Da li je Mirko Cvetković? Ja nisam bio u Vladi prošle godine uopšte, ljudi.
Znači, priznajte ono što je istina. Ja ću uvek stati iza onoga što jeste istina. Dakle, Vlada Mirka Cvetkovića, da budem potpuno konkretan, DS, ostvarila je u četiri uzastopna kvartala prošle godine pad BDP. Sada je u prvom kvartalu BDP povećan 2,1%.
Industrijska proizvodnja je veća 4,2% za prvih pet meseci. Da li je u maju pala u odnosu na prethodni mesec? To je Đelić juče priznao javno. Jeste, ali znate li zašto? Zato što smo imali Uskrs u maju ove godine, a nismo ga imali u maju prošle godine, pa je bilo više neradnih dana i to je samo zbog toga.
Kada pogledate kumulativ pet meseci, to je rast od 4,2%, izvoz raste 21%, manji je spoljnotrgovinski deficit za jednu petinu, zaustavljena je stopa nezaposlenosti, niža 1,4% nego u aprilu prošle godine, inflacija je 2% a bila je 12%, doduše 2% za pet meseci, ali svejedno, u prvih pet meseci prošle godine bila je dramatično veća. Budžetski deficit je niži za prvih šest meseci za 12% nego u istom periodu prošle godine. Biće niži i do kraja godine za 1,5% BDP, a evo već sada je niži za 12%.
Dakle, šta hoću da kažem? Situacija sada nije sjajna, ali je bila katastrofalna dok je DS vodila Vladu. Ono što mene međutim čudi je da kao bivša reformska i demokratski orijentisana stranka, ne podržavate mere koje imaju podršku i privrede i sindikata i Svetske banke i stručne javnosti, da se konačno stavi tačka na gubitke preduzeća u restrukturiranju, da se ona preduzeća koja mogu samostalno da posluju, da im se omogući da rade na tržištu. Nije tačno da u njima radi 140.000 ljudi. Govorite istinu. Radi 54.000 ljudi i nije tačno da će svi od njih posao, jer mnogi od njih će raditi u kompanijama koje će ostati državne, kao što je RTB Bor. Samo u RTB Boru od tih 54.000 radi 5.000. U "Petoletki" 4.000. To neće biti kompanije koje će propasti, naprotiv, neke će ostati državne, neke će naći strateške partnere. Ima onih kompanija koje ne rade ništa 20 godina i njih održavati je besmisleno, omogućavati im da troše struju bez plaćanja, da ne plaćaju poreze, komunalne usluge.
Znam da je vama bilo lakše da takve stvari gurate pod tepih i niste želeli da navalite da se taj problem reši. Međutim, ako nećete da date nama podršku da to učinimo, a to je korisno za ovu ekonomiju, makar ćutite o tome, nemojte da govorite o tome. O kakvih vi 100 miliona govorite za agencije? Znate li šta je to? Deset milijardi dinara. Nađite mi tu budžetsku stavku, nemojte da izmišljate, nemojte da preterujete, to ne postoji. Deset milijardi dinara, to je ogromno.
Ne kažem da nema neracionalnosti u radu agencija, ali hajde da baratamo pravim ciframa. Šta ja ne mogu da shvatim? Kako je moguće da u ovoj skupštini opozicija iz svih drugih poslaničkih klubova oštro kritikuje argumentima budžet, a da vi morate da se služite neistinama, samo vaš poslanički klub, i teatralno aplaudirate sami sebi? Ako vam je to neko zadovoljstvo, to je u redu, ne morate, vi sami sebi aplaudirate, teatralno, preterujete, ne govorite istinu.
Dug devet milijardi evra je povećan dug za vreme ministra finansija i premijera iz DS. Znači, činjenica jeste , neko me je pitao za kamate, naravno da imamo ogroman problem i da apsolutno smo zabrinuti kako ćemo u narednim godinama otplaćivati kamate koje su se uvećale u mandatu DS, dok je vodio vaš premijer. To jeste ozbiljan problem. To je razlog što se niko neće hvatati mnogo za ovaj posao koji ja sada vodim, zato što je ogroman problem pronaći sredstva za redovnu isplatu penzija, plata nastavnicima, lekarima, policajcima u narednim godinama. To nije uopšte lako, to je moguće samo ako se poveća privredna aktivnost i mi radimo na tome.
Ako nećete da nam pomažete konstruktivnom kritikom i predlozima, mogu da shvatim i u redu je kada kažete i pitate zašto nauka ima manje, to je sasvim legitimno pitanje. Moje pitanje je samo, zašto oni nisu na platama kao i bilo ko u državnoj službi. Oni se vode sada kao neki ugovori, specijalizovane usluge, kao na klasi 4, umesto da su na platama. Zašto ne znamo tačno koliko ima naučnika, da znamo koga finansiramo, ovako, projektno finansiranje mi ne znamo na šta odlazi?
Ako je neko ulagao u nauku, to sam radio ja lično kao ministar finansija do 2006. godine iz Nacionalnog investicionog plana, za vreme Vlade Vojislava Koštunice, nikada više sredstava u opremu za nauku nije uloženo, nikada više u poslednjih 12 godina, realno, nikada više, realno, svi to znaju. Ali, hajde da vidimo, znam gospodine Đeliću da ste vi promovisali kao najvažnije vaše dostignuće muzej dinosaurusa u Svilajncu, ali ako je to nauka.
Ono što moramo da uradimo u narednom periodu, jeste, što se mene tiče, imate pravo da govorite i pričate šta god hoćete, uvek ću odgovoriti ako nije istina u pitanju. Ono što je jako važno, Srbiji je važno da imamo što širi front za potrebne simultane reforme u ekonomiji. Onaj ko se plašio reformi, više nije tu i oni ne moraju to da podrže. Oni koji žele i koji su pokazali da mogu biti hrabri, oni će ići napred i ovakve sporadične opaske ljudi koji su nekada sebe nazivali generacijom bez budućnosti, nas ne zanimaju. Nadam se, nije važno da li je vaša stranka generacija bez budućnosti, bitno je da narod Srbije ima budućnost. Hvala.