Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Zlata Đerić

Zlata Đerić

Nova Srbija

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, poštovani predsedavajući, pitali ste - zašto je ovaj amandman Odbora izazvao ovoliko rasprave? Zato što se verovatno mnogi od nas posle neće javljati po svojim amandmanima, kao što neću ni ja, jer je ovaj amandman Odbora upravo uspeo da objedini jedan znatan broj amandmana koje smo podneli i da izađe u susret građanima i potrebi građana da ostvare pravo na pravdu i pravosuđe i sve ono što ih u toj oblasti muči, na najbolji način.
Nije bilo lako naći najadekvatnija rešenja, ali pozdravljamo ovu pozitivnu nameru i zahvaljujemo se, ja pre svega u ime građana opštine Bogatić, jer je na ovaj način i moj amandman, po kom se kasnije neću javljati više da ga obrazlažem, upravo usvojen i postao sastavni deo zakona. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani građani Srbije, današnji Predlog zakona posmatram u svetlu pokušaja da se u Srbiji nađe jedno rešenje koje će unaprediti rešavanje problema koji nas dugo muči, a to je problem nataliteta.
Srbija je prva zemlja u Evropi po mortalitetu, poslednja po natalitetu. Mi smo jedna od najstarijih nacija i po svim pokazateljima u srpskoj porodici imamo 0,88 dece u periodu u kom se rađaju.
S obzirom da se svaki pet brak u Srbiji raspada, imamo jedno značajno saznanje da je u Srbiji pre svega porodica u krizi, porodične vrednosti su u krizi i da ekonomska kriza doprinosi propadanju ili nestajanju društva i države.
Rekoh da ovaj zakon posmatram u svetlu pokušaja da se ovaj problem prevaziđe ili umanji. Nije lako i neće biti jednostavno, pogotovo ako znamo da svake godine u Srbiji umre jedan grad i ako po svim surovim pokazateljima znamo da ako ovako nastavimo za 500 godina nestaćemo biološki. Ne trebaju nam ratovi, neće biti i neće imati ko ni da vodi ratove.
Nova Srbija, kao politička stranka, je svojevremeno na izborima 2003. i 2004. godine izašla sa jednom platformom. Nazvali smo je „Jedan, dva, tri“, kao pokušaj da se startuje nešto novo. Šta je bilo iza toga? Bila je naša politička želja da nametnemo neke prioritete u politici kojom zastupamo interes povećanja nataliteta u Srbiji.
Šta je to „Jedan“? Svaka u Srbiji treba da ima svoj krov nad glavom, jedna kuća, jedan stan, da bi imala elementarnu ekonomsku sigurnost na kojoj će zasnivati svoj opstanak. Šta je „Dva“? Svaka porodica treba da ima dve sigurne plate da bi mogla da planira svoju budućnost, jer bi ta budućnost bila svakako dobra. I šta je „Tri“? Svaka porodica bi trebala da ima troje dece, ili teži da ima troje dece, jer troje dece su garant, ili težnja, da će se natalitet povećati.
To je ono što smo pokušali tada da demonstriramo kao svoju jednu političku platformu. Od nje nismo odustali i danas je momenat da ja podsetim građane Republike Srbije da je moj predsednik stranke, gospodin Velimir Ilić, upravo sa tom platformom izašao u svojoj predsedničkoj kampanji. To je ono na čemu treba svi da insistiramo i nadalje. To je jedina formula stvarne ekonomske i svake druge sigurnosti koja bi garantovala opstanak Srbije, biološki opstanak Srbije, o njemu se govori.
Ovaj zakonski predlog ćemo mi svakako podržati u danu za glasanje. Polemisalo se ovde da postoje rešenja. Da, postoje rešenja i mi imamo dosta ozbiljno dobrih zakonskih rešenja i u socijalnoj politici. Onda smo došli do toga da je problem u sprovođenju u nekim nedoslednostima. Ono što mi svakako moramo da obezbedimo i da uvek podržimo, bez obzira koliko zakona postoji, to je da oni funkcionišu u svakom trenutku za dobrobit građana, jer to je jedina njihova svrha, da oni svojim sprovođenjem doprinose sigurnosti svakog pojedinca da iza njega stoji država, da ih njega stoje čvrste institucije jer svaki građanin investira u tu neku svoju sigurnost i u te svoje institucije i u tu svoju državu i mi kao najviši zakonodavni ogran smo dužni da to obezbedimo koliko god je to moguće.
Nikada nemamo suviše dobronamernih rešenja. Uvek ih pozdravljamo. Neka postoje, neka egzistiraju i neka se sprovode. U tom smislu NS u ovom zakonskom predlogu vidi dobar zakon i u danu za glasanje ćemo ga podržati.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani gospodine ministre, kako ste sami rekli, 70 dana ste na ovoj funkciji, preuzeli ste resor koji je zaista u privrednom smislu istinski moćan, ali preuzeli ste i probleme koji ne samo da su stariji od vašeg mandata, od mandata prethodnog ministra, nego se bojim da su stariji i od naše mlade demokratije, pa možda i od godišta mnogih ovde prisutnih poslanika.
Dakle, problemi u saobraćaju stalno nastaju,s talno se rešavaju i ma koliko imali dobre volje da ih rešimo, opet će nastati neki novi, ali naravno, naša tendencija treba da bude da uvek ovu privrednu granu učinimo profitabilnom, da je modernizujemo i da je vidimo u sistemu EU kao moćnu privrednu granu koja nas uvodi na velika vrata u svet moćnih država.
Dakle, evo ja ću samo jednu stvar prvo i na početku prokomentarisati o prvom zakonu u ovom setu od osam zakona, oko čega smo svi malo danas komentarisali, to je ovaj naziv interoperabilno, pa smo se svi složili da je on nešto rogobatan, nešto tuđ. Moram kao filolog da kažem da se bunim i da se gnušam kad čujem da više ne razgovaramo nego četujemo, da guglamo ne pretražujemo, da lajkujemo a ne volimo, a bojim se da smo mogli uz malo više napora ali ovo je sad samo slobodna opservacija pošto vidim da su mnoge kolege na to reagovale, pa i vi gospodine ministre, da nađemo reč i da imamo reč. Ona glasi prožimanje, jer interoperabilno znači mogućnost, sposobnost da se zajednički radi, da u okviru jednog sistema, više sistema zajednički rade, to je bukvalno njeno značenje, znači inter između opera i rad, tako je prevedeno, znači prožimanje sistema u okviru železnice, to bi možda bilo najpribližnije našem jeziku pa smo tako možda mogli kao što rade Hrvati u svojoj praksi, da sačuvamo nešto od naše jezičke tradicije, ali, Bože moj, toliko se već tih stručnih naziva ugradilo u našu zakonodavnu praksu, tako da ovaj, osim što će biti težak za izgovor, neće mnogo promeniti na samom kvalitetu zakona.
Ovaj zakon je svakako bio nužan jer je zakon koji je na snazi star 15 godina, a mi smo juče razgovarali o jednom zakonu koji je na snazi već 20 godina. Dakle, mnoge su se i političke i ekonomske državne okolnosti izmenjale u ovom periodu i izmenile su se potrebe, tako da je potreba za ovim zakonom svakako u ovom trenutku važna. Ovaj zakon ne može da se posmatra odvojeno od Zakona o železnici.
To su dve zajedničke celine i samo zajedno mogu da funkcionišu u potpunosti. Ovaj zakon usklađuje bezbednost na železnici sa evropskim zakonodavstvom i evropskom praksom. Tako smo mi to videli. To je potreba, jer železnica Srbije je u sistemu evropskih železnica. Ona ima sve ove probleme o kojima smo danas govorili. Ove probleme neće rešiti ni ovim zakonom. Ove probleme o kojima smo govorili može da reši samo ozbiljnim finansijskim sredstvima. Kako do tih sredstava doći? To je, naravno, odgovornost države i Vlade na koji način će svoju železnicu učiniti konkurentnijom i profitabilnijom, pre svega, u međunarodnim saobraćajnim strukturama.
Ono što je istina i to se ovde mora reći, a to je da zaista sve železničke sisteme, svih evropskih država, njihove države subvencionišu. Možda se to tamo ne zovu subvencije, ali pomažu ih države. Nigde nije železnica profitabilna, ali je nužna da postoji. Otprilike, to je kao što se pozorište ni u jednom gradu ne izdržava od prodatih karata, ali ga grad održava zato što mu je potrebno zbog mnogo drugih stvari. Tako je i sa železnicom.
Dakle, železnice postoje u svim zemljama i samo radi kratke informacije. Recimo, Švajcarci su deo svoje železnice, Švajcarci sa svim onim prihodima i saznanjem kako oni uspešno ekonomišu i raspoređuju svoj budžet i finansije, prodali, i to putnički deo, Italijanima. Dakle, bez ikakvih kompleksa, poštujući samo ono što jeste interes države i pre svega ono što pomaže državi da i nadalje dobro funkcioniše.
Takođe, rekla bih nešto o ovom kratkom zakonu koji ste predložili, izmene i dopune Zakona o javnim putevima, i sve ono što je do sada rečeno, ne bih da se ponavljam. U svakom slučaju, poštuje se i interes budžeta i omogućiće se da se veće pare kontrolisano sliju u budžet Republike Srbije. To je prva namena. Interes građana je da će mogućnost snabdevanja gorivom imati u onom objektivnom i adekvatnom prostoru. Dakle, svi su pominjali danas Pojate i neke probleme sa pumpama koje su nicale jedne pored druge. Takvih pumpi smo se nagledali na mnogim relacijama u Srbiji. Dakle, znamo kako je to nastajalo, ali ovo je problem koji će, nadam se, u dogledno vreme na ovaj način biti uspešnije rešen, pre svega, po državu Srbiju, po one koji se na pumpama nalaze, a to su građani koji sipaju gorivo i prolaznici koji u Srbiji vrlo često, putnici koji putuju na putu iz Evrope ka Dalekom Istoku preko Srbije.
Onaj treći zakon, o sporazumima nećemo govoriti, koji je ovde danas pred nama, a o kom smo najmanje govorili je zakon o izmenama i dopunama Zakon o pomorskoj plovidbi.
Dolazim iz grada koji izlazi na dve državne granice, znači Sombora, preko Dunava, prema Hrvatskoj i prema Mađarskoj. Samim tim imamo i dosta potreba da se zainteresujemo za ovaj zakon. Više ću vam reći stvari koje se tiču problema brodarstva, zato što je to moja obaveza kao narodnog poslanika, poštu su mi se obraćali građani u obe ove opštine, posredno i u one druge dve opštine u našem okrugu.
Usput, gospodine ministre, koristim priliku da vas zamolim, mislim da je u najavi vaša poseta Apatinu. Pozvana sam takođe da se priključim kada budete u poseti Apatinu. Očekujem da ćete obići obe kapetanije, da ćete sagledati problem luke u Apatinu, mogućnost izgradnje luke u Apatinu, jer izgradnjom luke u Apatinu bi svakako doprinela razvoju, ne samo Zapadnobačkog okruga, nego cele regije Vojvodine, pa i šire. To je ono što mi u ovom trenutku ozbiljno očekujemo.
Pozdravljamo u ovom zakonu licenciranje, koje ste najavili, agencija koje su posredovale. Tu je do sada vladao, blago rečeno, jedan haos, jedan užas, ogromna zloupotreba ljudi koji su tražili način da rade na brodovima. Zamolila bih vas da ne uzmete olako ovu informaciju. Po nekim saznanjima, mislim da nije pet hiljada pomoraca, već da je njihov broj mnogo veći, možda čak i duplo veći. Mogla bih to da vam proverim. Nisam tako ne upoznata sa ovom materijom. Bila sam u Savetu plov puta od 2005. do 2007. godine. Imam i privatno dobro poznanstvo u austrijskoj kompaniji koja je nedavno kupila deo „marhatel“ u Mađarskoj. Dakle, zamolila bih vas da to uzmete u obzir prilikom usvajanja amandmana i možda da bude čak amandman Odbora.
Nemojte odbaciti mogućnost, odnosno nemojte da propustite priliku da Vojna akademija i naša Brodarska škola ostanu trenažni centri. Gospodine ministre, sav kadar koji se ovde školovao je najrespektabilniji u Evropi. Zato sam vas navela odakle imam te informacije. Najrespektabilniji. Naši brodari koji plove, mornari, naši pomorci koji plove po Evropi vrlo rado su angažovani u nemačkim, holandskim u belgijskim firmama. Kada sretnete brodove tih zemalja videćete da je velik deo ili obavezno jedan deo posade odavde.
Bilo bi dobro da je Vojna akademija ozbiljnije uključena u ovo. Zaista, poštujući ovo što je stiglo kao mejl i oko čega ste vi na početku govorili svima nama kao poslanicima, ne mogu da se pomirim i da prihvatim da će neki privatni trenažni centri u Mađarskoj, Sloveniji, ne daj Bože, Crnoj Gori imati bolje uslove i bolje kadrove za obuku od kadrova koje mi imamo na Vojnoj akademiji i Brodarskoj školi. Tu treba biti veoma ozbiljan.
Zašto vam to kažem? Zato što znam slučaj, recimo, jednog momka koji je treći oficir. Znači, da bi postao treći oficir, da bi dobio licencu, tri hiljade evra je platio u Crnoj Gori ispit plus dve hiljade evra smeštaj. Pet hiljada evra. To je samo jedna od mogućnost. Mi bi u tom slučaju, po kandidatu, izbili iz budžeta.
Ono što imam kao obavezu da vam prenesem, a to je ono što vas mole vlasnici većine brodarskih firmi, da se o tome razmisli. Nekoliko problema koje imaju, koje pokušavaju da reše, da bi bili konkurentni u evropskom brodarsku, jer znate da je tendencija Evrope da se do 2020. godine preko 20% saobraćaja drumskog izmesti na vode, što je svako ekonomski isplativije, što pokreće jedan poseban privredni točak i što je svakako ekološki zdravije, a znamo koliko Evropa na tome insistira i radi.
Ovako kažu oni da pravna i fizička lica masovno vrše registraciju svojih brodarskih firmi u inostranstvu, naročito u zemljama u okruženju, u Hrvatskoj, BiH, Sloveniji, Moldaviji itd, zbog preskupih taksi. Da li oni imaju više računa da im takse budu niže? Takođe, registracija jednog broda u Srbiji košta čak 10.000 evra, u BiH od 500 do 1.000 evra, u Hrvatskoj oko 2.000 evra, u Moldaviji oko 1.000 dolara ili u Nemačkoj oko 3.000 evra. Znači, imamo li mi računa da ih pustimo da registruju i dalje van naše zemlje?
Kontrolni pregledi su svake godine toliko skupi i neuporedivi sa kontrolnim pregledom, recimo, nemačkog eksperta koji se naplaćuje od 300 do 600 evra, a kod nas od 3.000 do 4.000 evra. Dakle, to su neke stvari koje vas mole brodari da sagledate.
Takođe, mole vas da sagledate mogućnost da se pristupi izgradnji benzinskih pumpi na vodi. Dakle, da bismo mogli da omogućimo plovilima koji koriste naše vodene puteve da čamce, jahte i brodove snabdeju gorivom na vodi. Do sada se to vršilo isključivo tako da su mogli da, uz procenu carinika, koji im odredi koliko mogu da ukrcaju goriva, na izlasku iz zemlje ponesu gorivo.
Naravno da to onda i prostorno nije obavezno, ali ostavljaju prostor bar za sumnju da postoji mogućnost mita i korupcije.
Takođe, ono što ih interesuje zašto naša država ne uvede reciprocitetan stav prema državama Rumunije recimo i ostalim državama koje nam ne dozvoljavaju transport i prevoz robe pod našom zastavom kao trećom zastavom u transportu, a mi to tolerišemo u našoj plovidbenoj praksi.
Dakle, oni su svakako želeli da imaju mogućnost da se sretnu sa ministrom saobraćaja, da iznesu sve te probleme. To je grana koja nije toliko vidljiva kod nas koliko je vidljiv železnički i drumski saobraćaj, ali su u njoj velike šanse i veliki potencijali. Svakako, smatram da biste imali šta da čujete od njih i da bi oni svakako imali u vama, pre svega, dobronamernog saradnika sa mogućnostima da bar deo njihovih problema rešite.
Smatram da biste trebali da upriličite jedan susret sa menadžmentom JRB, jer to je firma koja je treća po značaju i ugledu u ovom delu Evrope. Oni zapošljavaju oko 500 ljudi. Nemaju nikakve subvencije. Žive znači isključivo od tog saobraćaja i treba saslušati i ono što oni imaju da kažu po pitanju ovih problema.
Dakle, što se tiče svih ovih zakonskih predloga koje ste nam doneli, znamo da su oni u proceduri Narodne skupštine duže nego što ste vi ministar. Mislim da ste ih dobro danas odbranili i predočili. Imamo priliku kada budu amandmani da o tome još razgovaramo. Svakako je dobra namera i dobra volja svih nas i vaša da saobraćaj u Srbiji bude još uspešnija privredna grana i u ime toga mi ćemo kao poslanička grupa Nove Srbije u danu za glasanje podržati vaše predloge.
Gospodine ministre, zahvaljujem se na razumevanju.
Ne sumnjam u vašu dobronamernost i želju sigurno da ostavite trag u ovom resoru. Vidim da imate energije da to učinite.
Neću vas licemerno pozivati kao ono sasecite vi u železnici, pa pokažite …, jer znate šta bi se desilo? Sada ću samo malo da karikiram šta bi se desilo kada biste vi sproveli neko drastično otpuštanje u jednom sporom sistemu kakva je železnica, inertnom i sistemu koji ne želi da se menja. Odmah bi se digli sindikati, a onda bi smo mi političari krenuli u susret sindikatima da vas razapnemo. Naravno, šalim se oko toga.
Htela sam da vas najdobronamernije zamolim, to je problem oko koga se može dugo polemisati, ali jeste vrlo jasno da treći, drugi i prvi oficir su najskuplje licence i mi treba da se borimo da se to ovde polaže, pošto imamo Akademiju i brodarsku školu već kakvu imamo. Ako je tu neki problem, mi se kao država moramo izboriti da se one licenciraju, ali da se taj novac slije u budžet Srbije. O tome sam govorila. Znači, licenca trećeg, drugog i prvog oficira su najskuplje.
Slučajno poznajem momka koji je treći oficir, pa mi je ispričao to. To je moja dobronamerna sugestija bila. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani članovi Vlade, poštovani predsedavajući, fokusiraću svoju pažnju samo na Predlog zakona o robnim rezervama jer je punih 20 godina prošlo od kako je donet zakon koji je sada na snazi i koji uređuje materiju robnih rezervi. U međuvremenu su se okolnosti u svakom pogledu političkom, ekonomskom, društvenom, međunarodnom do te mere promenile da je apsolutno logično namera predlagača da se donese novi zakon koji uređuje ovu izuzetno važnu oblast i uskladi ga sa novonastalim okolnostima u kojima živimo.
Odredbama u Predlogu novog zakona u članu 1. do 4. vrlo precizno se između ostalog definišu ciljevi i osnovna svrha postojanja robnih rezervi. Dakle, uslovi za obrazovanje, finansiranje i korišćenje, potom, načela, poslovanja, načela i upravljanja robnim rezervama, okolnosti, odnosno situacije u kojima se one aktiviraju kao i od kojih se to roba po prirodi stvari formiraju robne rezerve.
Posebno je u članu 3. stav 2. definisan izraz „snabdevenost“ i to kao snabdevenost stanovništva poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, lekovima i medicinskim sredstvima i proizvodima koji su neophodni za život ljudi i zdravlje životinja, kao i strateškim sirovinama i materijalima za reprodukciju od posebnog značaja i od strateško interesa za Republiku Srbiju u čemu vidimo dodatnu sigurnost za građane Republike Srbije.
Što se Direkcije za robne rezerve tiče odredba člana 6. ustanovljava njenu obavezu da preduzme sve potrebne mere u cilju blagovremenog sprečavanja nastanka materijalne štete na robi koja čini robne rezerve, a odredba člana 7. predviđa da Direkcija posluje robnim rezervama na transparentan način, osim u zakonom predviđenim izuzetnim situacijama.
Nabavka robe za robne rezerve vrši se u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast javnih nabavki, što je svakako dobro rešenje, osim u slučaju kada se vrši otkup tržišnih viškova od poljoprivrednih proizvođača ili kada bi primena postupka i javne nabavke dovela do otkrivanja informacija od posebnog značaja ili strateškog interesa za Republiku Srbiju.
U istom smislu i odredba član 13. da se prodaja roba iz robnih rezervi vrši putem javnog oglasa i javnim nadmetanjem, čime se implementira proklamovano načelo tržišnog poslovanja, odnosno naglašava jednak pravni položaj svih učesnika na tržištu, dodaje dodatnu sigurnost na tržišnom poslovanju u Republici Srbiji.
Član 15. do 31. uređuju bitnu novinu koju ovaj Predlog zakona sadrži. Naime, ovim zakonskim odredbama uređuje se tzv. obavezne rezerve nafte i naftnih derivata. Obavezne rezerve nafte se ustanovljavaju radi očuvanja energetske stabilnosti zemlje u vanrednim situacijama. Njihovo formiranje predstavlja direktno posledicu međunarodne obaveze koje je Republika Srbija prethodno preuzela, i ovaj detalj dokazuje da je ova Vlada apsolutno posvećena održavanju međunarodno pravnog kontinuiteta i poštovanju svih prihvaćenih obaveza iz prethodnog perioda što je odlika ozbiljnih država.
Naime, na sastancima Saveta ministara održanih 2008. godine, odnosno 2012. godine, doneta je odluka da se najkasnije u narednih 10 godina uspostavi sistem obaveznih rezervi nafte, a u skladu sa direktivom Evropske zajednice kojom se nameće obaveza zemljama članicama da u svakom trenutku drže minimalne rezerve nafte, odnosno njenih derivata. U tom smislu i odredba član 17. definišu dugoročni program postepenog formiranja i održavanja obaveznih rezervi za period od 10 kalendarskih godina.
Kada pominjem rokove, moram da kažem da smatram da je dobro rešenje u članu 18. stav 5. gde se propisuje obaveza da se godišnji program obaveznih rezervi donese najkasnije u roku od pet dana, od dana donošenja republičkog budžeta.
Član 19. taksativno navodi sve poslove koje treba da obavlja nadležni organ, a to je Ministarstvo energetike u kome se tim povodom formira posebna organizaciona celina.
Odredba člana 20. sa druge strane definiše poslove koji su u nadležnosti Direkcije za robne rezerve, a u vezi obaveznih rezervi, bitno je da se i na ovom mestu naglašava obaveznost poštovanja propisa koji uređuju oblast javnih nabavki, posebno kada je u pitanju kupovina nafte i njenih derivata, kao i obezbeđivanje nedostajućeg prostora za skladištenje.
Član 22. definiše naknadu za formiranje obaveznih rezervi naftnih derivata nafte, subjekti koji su prema ovom zakonu obavezni da plaćaju svu ovu naknadu su energetski subjekti koji obavljaju energetsku delatnost proizvodnje derivata nafte, trgovine naftom, derivatima nafte, bio-gorivima i komprimovanim prirodnim gasom,imaju licencu za obavljanje ovih energetskih delatnosti.
Smatram da je izuzetno važna odredba u članu 23. koja precizira da je skladištar energetski subjekt koji koristi skladišta u javnoj svojini, a sa kojima je ministarstvo zaključilo ugovor o skladištenju obaveznih rezervi, dužni da ovlašćenom predstavniku direkcije obezbede slobodan pristup skladištu kao i da stave na uvid celokupnu dokumentaciju koja se odnosi na obavezne rezerve. Ovo posebno imajući u vidu nedavne afere, već pominjane danas, koje su uzburkale domaću javnost a tiču se naknadno ustanovljenog velikog manjka robe u robnim rezervama, mada su papiri navodno bili u redu.
U istom smislu je i odredba člana 15. koja naglašava da ukoliko dođe do mešanja obaveznih rezervi sa drugim rezervama nafte i ove rezerve imaj u identičan tretman u pogledu obaveze i izveštavanja, odnosno nadzora.
Dobro je i rešenje predviđeno članom 27. koje propisuje da su skladištari dužni da prilikom zaključenja ugovora sa ministarstvom, kao nadležnim organom, predaju utvrđena sredstva obezbeđena za uskladištenje obaveznih rezervi.
Član 30. između ostalog navodi da su Direkcija, energetski subjekti koji koriste rezervoare u javnoj svojini, kao i skladištari koji skladište obavezne rezerve, dužni da na zahtev nadležnog inspektora, odnosno drugog lica ovlašćenog od ministarstva, stave na uvid isprave i svu potrebnu dokumentaciju koja se odnosi na obavezne rezerve, kao i da u svakom trenutku imaju na stanju uskladištenu količinu obaveznih rezervi odgovarajućeg kvaliteta, osim u slučaju obnavljanja obaveznih rezervi ili neke više sile. Pored toga, dužni su da preduzmu potrebne mere radi blagovremenog sprečavanja nastanka materijalne štete na robi koja čini obavezne rezerve.
Član 35. propisuje da roba iz robnih rezervi ne može biti predmet zaloge niti obezbeđenja potraživanja trećih lica prema skladištaru ili zakupcu, kao ni predmet bilo kakve upotrebe, promene namene ili ubiranja plodova bez saglasnosti Direkcije, što je takođe izuzetno važno.
Na kraju, smatram da su zaprećene novčane kazne za privredni prestup u članu 39. primereno visoke i da će takođe doprineti ozbiljnom i odgovornom odnosu svih subjekata koji po prirodi stvari na ovaj ili onaj način dolaze u kontakt sa robnim rezervama.
Još bih napomenula jedno obrazloženje. Ovim zakonom se uvodi posebna naknada za obavezne rezerve nafte i derivata nafte, kojom će se obezbediti sredstva za obrazovanje, čuvanje, obnavljanje i druge troškove vezane za poslovanje obaveznih rezervi nafte i naftnih derivata, a koju će plaćati svi krajnji kupci kroz cenu proizvoda.
Imajući u vidu kretanje cena derivata nafte u 2012. godini, odnosno na berzanske cene derivata nafte, vidimo da kretanja na domaćem tržištu zavise od kretanja cena na berzi, ali se primećuje i uticaj internih odluka privrednih društava koja se bave trgovinom nafte i naftnim derivatima.
Ukoliko uvođenje naknade za formiranje obaveznih rezervi nafte bude uticalo na značajniji i neopravdani porast cena osnovnih derivata nafte, Vlada može propisati način utvrđivanja najviših cena osnovnih derivata nafte bez fiskalnih dažbina u slučaju sprečavanja poremećaja na tržištu nafte i derivata nafte ili otklanjanja štetnih posledica poremećaja na tržištu naftnih derivata i nafte.
Na osnovu navedenog, može se zaključiti da najveći uticaj na cene derivata nafte na domaćem tržištu imaju cene na berzi, te da naknada neće bitno uticati na povećanje cene koju će plaćati krajnji kupci.
Dakle, to je ono što smo o zakonu, o robnim rezervama, odnosno predlogu zakona koji imamo danas na dnevnom redu, mi u NS konstatovali i zbog svega toga što sam iznela mio ćemo u danu za glasanje podržati ovaj set zakona i ovaj zakon.
Poštovani građani Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine predsedniče, poštovani gospodine ministre, danas nastavljamo raspravu o setu zakona iz pravosuđa i nastavljamo da se bavimo Predlogom zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava, Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova, Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o sudijama i Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnom tužilaštvu.
Mi u Novoj Srbiji smo shvatili da su razlozi za donošenje ovih zakona, odnosno ovih izmena i dopuna zakona, svakako u tome da se pravda učini još bržom, dostupnijom i svakako efikasnijom za građane. To jeste cilj uređenja pravosuđa u Srbiji. Pravosuđem nikada nismo do kraja zadovoljni i nijedno društvo nije do kraja zadovoljno, ali u svakom slučaju, nikada ne treba da odustanemo od želje i namere i truda da ga privodimo ka onom što jeste idealno pravosuđe, jer samo takvo može da građanima omogući, u jednom demokratskom društvu, da uživaju sva svoja prava i slobode. Jer, pravosuđe, ne treba da zaboravimo, je jedini bastion između demokratije i anarhije.
Svi smo ovde želeli da se, mogu reći trivijalno i jeftino, udvaramo biračima, tražeći i navodeći razloge – zašto u svakoj varošici, u svakom mestu treba da postoji sud, govoreći u stvari o tome, opet da kažem trivijalno, da bismo mogli to da spustimo, čak i da licitiramo do nivoa mesne zajednice. Međutim, mi moramo da uvažavamo realnost, moramo da budemo svesni i situacije u kojoj Srbija jeste, a Srbija u ovom trenutku nije bogata zemlja, a bez obzira na to ima potrebu da svojim građanima pruži pravdu i konzumiranje zakona.
Ono što jeste istina i realnost, to je da neke sudske jedinice moraju biti ukinute i oko toga smo juče mnogo polemisali, a opet svesni smo i toga da od postojeća 34 osnovna suda imaćemo 66, da od postojeća 34 javna tužilaštva imaćemo 58. To je znatno uvećanje i znatan izlazak u susret potrebama građana Srbije.
Pozdravljamo dosta izmena i dopuna koja ova zakonska rešenja pred nama nude. Mi smo i u prethodnom sazivu bili zaista neko ko je tadašnju reformu pravosuđa vrlo oštro kritikovao. Ovo što danas imamo pred sobom na dnevnom redu pokazuje da smo znatno bili u pravu. Tada sam, kao poslanik rekla, i uvek mogu sebe slobodno da citiram, da je Srbija upamtila gospodina Batića kao ministra koji je vratio dostojanstvo sudijama, pa sam tadašnju ministarku zamolila da, poštujući taj trud koji u jednom osetljivom vremenu nije bilo lako sprovesti, a on je to uspeo, da ona ne bude upamćena kao neko ko će biti grobar srpskog pravosuđa. Možda su preteške reči bile, ali ispostavilo se da reforma nije dala rezultate koji su tada najavljivani.
Ako uzmemo samo jedan segment reforme o kojem možemo danas da govorimo i o kojem treba javnost Srbije da zna, da je na stotine sudija koji nisu izabrani dugo vremena, da ne kažemo godinama, primalo sudijsku platu, onda to nezaposlene građane Srbije i one koji žive na ivici egzistencije svakako ne samo vređa i ponižava, nego i brine i zaista ozbiljno ugrožava. Mi prema budžetu koji je vlasništvo građana Srbije moramo biti krajnje odgovorni.
Dakle, uvek naglašavam, Vlada nije firma, nije profitabilna organizacija, Vlada raspolaže budžetom koji je vlasništvo građana Republike Srbije. Građani Republike Srbije imaju pravo da uvek i u svakom trenutku provere kako se sredstva koja su njihovo vlasništvo troše. Mi smo ti koji treba da im odgovaramo šta će se sa tim desiti, kako će se ona trošiti.
Upravo o tome je gospodin ministar juče govorio i obrazlagao zašto se negde ne može održati sudska jedinica, zašto negde mora da bude to sada prijemna kancelarija i poštujem te razloge. Smatram da će ta prijemna kancelarija, što se tiče građana čiji će servis biti, zadovoljiti upravo one njihove potrebe, ali će se ukinuti neki benefiti onima koji su tu sedeli i nisu adekvatno odrađivali posao, odnosno odgovorili na onu potrebu posla koja je finansijski opravdana.
Takođe, pozdravljamo to što se uzima u obzir pomerljivost sudijske funkcije. Ono što smo juče čuli, to je da će sudije imati jednu vrstu odgovornosti ako presudu donesu namerno, odnosno da je po preporuci Venecijanske konvencije ukinuta kvalifikacija krajnji nemar. Pošto znam da je gospodin ministar izuzetan retoričar i da zna sadržaj pojma reči, mislim da nije trebalo popusti pred tim. Krajnji nemar je nešto što ne sme da se dozvoli u takvom poslu, nemar uopšte, a pogotovo krajnji nemar kao kvalifikacija. Nedopustivo je doneti presudu sa krajnjim nemarom. Vi ste tu da marite za svoju funkciju i za građanina koji kod vas dolazi da traži pravdu. Ne smemo zaboraviti grčko načelo, tri sveta zanimanja - učitelj, lekar i sudija. Na njima počiva civilizacija i društvo.
Dakle, to je ono što zaista smatramo da je dobro i da će građanima dodati jednu sigurnost kada budu tražili svoja prava i pravdu u sudnicama.
Takođe bih posebno apostrofirala članove 8a i 8b Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova, koji obezbeđuju zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Mi u sudstvu uvek imamo i već dugo nasleđene balaste rokova, pa se ponekad ti rokovi do te mere otegnu u nedogled da svako dostizanje nekog pravednog rešenja izgubi smisao i izgubi uopšte bilo kakav osećaj da je neko došao do pravde, a pravda nikada ne sme biti ukinuta.
Ono što možemo da kažemo u ovom trenutku o ovim zakonima, to je da smo i sami kao poslanička grupa podneli jedan manji broj amandmana i da ćemo ih u raspravi u pojedinostima vrlo detaljno obrazlagati. Očekujemo da će biti razumevanja od strane Ministarstva. Ako budu obrazloženja suvisla od strane ministra da ne budu prihvaćeni, pa moraju neki kompromisi i da se učine.
Pozdravljamo i to što se sagledala potreba kod apelacionih sudova, za koje znamo koliko su značajni jer su preuzeli nadležnosti vrhovnih sudova, gde se u stvari išlo ka tome da se ujednači sudska praksa. To nije baš dobro, zato što govori da nije bilo istih aršina u četiri apelaciona suda. Ali, moramo još nešto da istaknemo kod naša četiri apelaciona suda, a to su Beograd, Novi Sad, Kragujevac i Niš. Zaista bih molila da gospodin ministar na to obrati pažnju, mada je o tome mnogo govorio. Apelacioni sud u Novom Sadu je izuzetno opterećen. Apelacioni sud ima jednu posebnu ulogu u pravosuđu, od njega se mnogo očekuje i svakako da očekujemo da te presude budu vrlo kvalitetne i pre svega pravedne.
Sada ću vam samo kratko ilustrovati. Recimo, završeni predmeti, to je jedna merna jedinica, po broju sudija u Apelacionom sudu u Beogradu iznose prosečno preko 170, u Kragujevcu preko 140, u Nišu 130, a u Novom Sadu preko 200. Znači, broj predmeta u radu po sudiji u Apelacionom sudu Beograda je preko 390, u Kragujevcu preko 220, u Nišu preko 270, a u Novom Sadu preko 430.
(Predsednik: Vreme.)
Molim vas, samo jednu rečenicu.
Dakle, poštujući sve ovo što smo do sada čuli u načelnoj raspravi, uvažavajući razloge koje je ministar izneo za donošenje ovih izmena i dopuna, smatram da ćemo biti kooperativni i da ćemo u danu za glasanje moći da podržimo ova četiri predloga. Hvala.
Poštovani građani Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani gospodine ministre, rasprava o budžetu je najzanimljivija rasprava u toku mandata jednog poslanika. Pre svega najvažniji zakon. Meni je ovo deveti budžet o kom se raspravlja. Gospodinu ministru je ovo prvi i nadam se da ćemo posle današnje rasprave uspeti da neke stvari ipak pomerimo na bolje.
Gospodine ministre, Pašić je svojevremeno rekao za Srbe da su možda mali narod, ali da većeg od Carigrada do Beča nema. Tako je i sa našim budžetom. On je možda mali, ali mi većeg u ovom trenutku nemamo. Da vam kažem nešto utešno. Kako god da ste sastavili ovaj budžet i ko god da ga je u ovom trenutku u Srbiji pravio, on ne bi bio dobar i ne bi mogao da zadovolji sve naše želje i sve naše potrebe.
Poštujem da ste pokušali između realnosti i želja da nađete i napravite jedan objektivan kompromis. Svakako, što je rekao moj poštovani kolega Velimir Stanojević u jučerašnjoj svojoj diskusiji, ovaj budžet jeste rezultat iznudice i rezultat objektivno teškog trenutka.
Da li ćemo svi govoriti o građanima Srbije. Svi govorimo o građanima Srbije i svi govorimo u ime građana Srbije, i svi pokušavamo da u ovom budžetu nađemo između ostalog i neke svoje političke poene.
Gospodine ministre, kada ste najavljeni kao novi ministar u Vladi ja sam kao profesor prvo obratila pažnju na vaše obrazovanje. Tada mi je rečeno, biću malo plastična u tom objašnjenju zbog građana Srbije, da je vaše obrazovanje zaista respektabilno, ali da to u našem dijalogu izgleda ovako. Kada sednemo vi i ja i razmenimo mišljenje, vaša je obaveza da ja odem sa vašim mišljenjem. Ja ću kao profesor, koristeći metodu heruističkog razgovora pokušati danas da vas ubedim da odete odavde sa delimičnim mojim mišljenjem, samo po jednom pitanju i u pitanju jednog problema, koji mislim da možemo da rešimo.
Naime, ja sam poslanik iz Sombora. To je grad na sever Srbije. To je grad koji je bio slobodan kraljevski grad u vreme kada je Beograd bio turska kasaba i to na periferiji carstva. U to vreme Sombor je imao više stanovnika nego Beograd i do dana današnjeg ostao je poznat u svim evropskim državama kao kulturna prestonica, ili kako ga mi volimo nazvati mi u Bačkoj, srpski Hajdelberg, svakako ako je Novi Sad srpska Atina, Sombor jeste srpski Hajdelberg. U tom gradu je nastala i naša himna „Bože pravde“. To je grad koji je dao sedam akademika, nekoliko patrijarha i mi smo ponosni na sve ono što on predstavlja.
Vraćam se na to da ste rekli da je ovaj budžet pokušaj da se približimo EU. Evo jednog praktičnog predloga, a mislim da vi to možete da sagledate, upravo kroz prizmu budžeta. Sombor je grad koji je u blizini mađarske granice i mi imamo građanski prelaz, o kome je juče govorio jedan moj mladi kolega, takođe Somborac, somborski poslanik.
Imamo granični prelaz Bački Breg. To je granični prelaz koji put u EU, dakle i praktično, skraćuje za više od 100 km. Obzirom da su Evropljani vrlo pragmatični i da vrlo poštuju utrošak i vremena i goriva svakako bi veoma rado koristili i veoma često, baš ovaj granični prelaz iz mnogih ekonomski opravdanih razloga. Mađarska država je zaista u svim mogućim dogovorima sve ispoštovala i sa svoje strane sve uradila da taj granični prelaz bude rekonstruisan i omogućen saobraćaj na onaj način kako to propisuju sva pravila EU.
Nedostatna su sredstva od 35 miliona. Mi imamo amandman u ovom sazivu. Amandman je podneo kolega iz DS, pa bih vas ja molila obzirom da su ovde četiri poslanika iz Sombora, da tu vrstu sujete zbog toga što je amandman iz DS zanemarimo. Mi ćemo podržati svakako taj amandman jer je to u interesu našeg grada.
Moramo da se vratimo u naš grad i svi ćemo govoriti o tom amandmanu, jer to zaista praktičan put da se nešto konkretno u budžetu i poboljša i omogući da ceo naš okrug, samim tim i Srbija u širem smislu, dobije jedan značajan protok i jedan mali ali vrlo respektabilan izvor dodatnog finansiranja u ovom smislu.
To je ono što sam htela praktično da predložim u ovom budžetu. Ne bih opterećivala nekom pričom šta u budžetu sve ne valja, šta je dobro, rekla sam vam na početku svoje diskusije da budžet ne može niko da napravi tako da on bude idealan, da bude dostatan za sve naše potrebe, da zadovolji sve one koje treba da zadovolji. Poštujem kada ste rekli da je on pre svega, realan, da ste ispoštovali sve ono u što se ovom trenutku moramo ispoštovati u Srbiji, da li je to u dovoljnoj meri, videćemo, ali ono što svakako očekujemo je da učinite neke male minorne korake, upravo posmatrajući amandmane poslanika koji su vrlo konkretni, koji su vrlo dobronamerni. Pozivam vas da razmotrite ovaj amandman i da zaista pomognete jednoj ozbiljnoj regiji i uopšte Srbiji, da samo ovim malim iskorakom napravi veliki korak i obogati budžet, jer budžet nisu sredstva koja mi u ovom trenutku imamo, budžet su sredstva koja očekujemo, a naše potrebe postoje već sada. Tako da je to taj raskorak koji teško mirimo, godina je duga, poštujem i to kada ste rekli da nećete dopustiti rebalans budžeta ili ga bar nećete dopustiti lako. U svakom slučaju, svi vaši napori su za divljenje i očekujemo da ćete držati reč do kraja.
Imali smo ovde različite ministre finansija, uvek smo ukrštali koplja, ministri finansija se u Srbiji pamte dugo. Nisu omiljeni, ali dugo se pamte i svakako jedan od ministara finansija koji zaslužuje da bude pomenut danas jeste gospođa Dijana Dragutinović koja je bila izuzetan ministar, koja je imala uvek čvrstu argumentaciju, na najnežniji način saopšteno poslanicima, bez ikakve zle krvi. Rado je se sećamo svi. Hvala na strpljenju što ste me saslušali. Još jednom vas molim da pokušate da ispoštujete ovaj amandman. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, poštovana predsedavajuća i poštovana javnosti Srbije, pre svega moram da se osvrnem na to da je NS u prethodnom sazivu, i ja lično kao narodni poslanik, učestvovala u kreiranju znatnog broja amandmana, koje prepoznajemo da su usvojeni u ovom predlogu zakona koji je pred nama. Zaista se zahvaljujem ministru i Ministarstvu što su imali sluha za tu vrstu saradnje i kooperativnosti.
Ono što je u ovom trenutku u Srbiji veoma važno, to je da se sve vrste saobraćaja, saobraćajne infrastrukture unaprede, naravno, i železnički saobraćaj. One su nedeljive međusobno: drumski saobraćaj, vazdušni saobraćaj, vodni saobraćaj i železnički saobraćaj međusobno moraju da se dopunjuju. Železnica je svakako od nacionalnog značaja, pre svega jer u Srbiji postoji od 1884. godine. Ovih poslednjih 50-ak godina, koliko je propadala, sada je vreme da se taj trend propadanja ili slobodnog pada zaustavi i da se okrenemo tom resursu kao jednom od značajnih saobraćajnih resursa koji će unaprediti, pre svega, privredu Srbije, jer će omogućiti i transport roba.
Ono što je u železničkom transportu pozitivno, to je visoka propustna i prevozna sposobnost roba i putnika, prevoz nezavisno od klimatskih uslova. Dakle, nijedan drugi saobraćajni resurs nema takvu frekventnost i takvu fleksibilnost kada su u pitanju klimatski uslovi, klimatske promene, kao što ima mogućnost železnički saobraćaj. Zatim, neposredna veza magistralnih i pratećih koloseka i mogućnost velike saradnje sa svim ostalim saobraćajnim infrastrukturama i masovnost prevoza.
Naravno, železnica je takav saobraćajni resurs koji zahteva velika početna ulaganja, ali su sva ulaganja u železnicu svakako isplativa na duge staze. Ono zbog čega se NS opredelila da će podržati ovaj predlog zakona, naravno, posle diskusije u pojedinostima i usvajanja značajnog broja amandmana, u kojima smo i ovaj put učestvovali veoma kreativno, jeste svakako mogućnost reorganizacije ovog javnog preduzeća, koje će ga učiniti konkurentnijim na tržištu, zatim, mogućnost da se unapredi, ono što smo posebno primetili, zaštita životne sredine, na čemu se insistira u EU, na čemu se insistira uopšte u ovoj svetskoj saobraćajnoj politici. Železnica ima veoma mlad sektor koji se uspešno i kvalitetno bavi upravo ovim pitanjem i vrlo je zapažen u domenu svog rada, ne samo u Srbiji, nego i šire.
Dakle, očekujemo da će ovaj zakon biti zaista jedan moderan zakon koji će pratiti evropske zakone u svakom pogledu i omogućiti unapređenje ovog saobraćaja i dalju i bolju saradnju. Železnica ne može da se izuzme iz međunarodne saradnje. Svi saobraćajni tokovi su u stvari vezani za međunarodne tokove saobraćaja i to je ono zbog čega je Srbija veoma važna geopolitički i saobraćajno strateški važna upravo na ovom prostoru i to je prednost koju treba da iskoristimo.
Ovaj zakon će svakako unaprediti i rad Direkcije. Ovaj zakon će omogućiti da se smanje budžetska ulaganja. Ovaj zakon će u svakom slučaju doneti jednu moderniju železnicu i ono što treba da učini u budućnosti, to je veće interesovanje i privrede i putnika za putovanje jednom ovako modernom i za transport roba jednom ovako modernom železnicom. Srbija samo sa takvom železnicom može da bude konkurentna i može da bude u modernoj Evropi, u modernom svetu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, poštovana predsedavajuća i poštovana javnosti Srbije, pre svega moram da se osvrnem na to da je NS u prethodnom sazivu, i ja lično kao narodni poslanik, učestvovala u kreiranju znatnog broja amandmana, koje prepoznajemo da su usvojeni u ovom predlogu zakona koji je pred nama. Zaista se zahvaljujem ministru i Ministarstvu što su imali sluha za tu vrstu saradnje i kooperativnosti.
Ono što je u ovom trenutku u Srbiji veoma važno, to je da se sve vrste saobraćaja, saobraćajne infrastrukture unaprede, naravno, i železnički saobraćaj. One su nedeljive međusobno: drumski saobraćaj, vazdušni saobraćaj, vodni saobraćaj i železnički saobraćaj međusobno moraju da se dopunjuju. Železnica je svakako od nacionalnog značaja, pre svega jer u Srbiji postoji od 1884. godine. Ovih poslednjih 50-ak godina, koliko je propadala, sada je vreme da se taj trend propadanja ili slobodnog pada zaustavi i da se okrenemo tom resursu kao jednom od značajnih saobraćajnih resursa koji će unaprediti, pre svega, privredu Srbije, jer će omogućiti i transport roba.
Ono što je u železničkom transportu pozitivno, to je visoka propustna i prevozna sposobnost roba i putnika, prevoz nezavisno od klimatskih uslova. Dakle, nijedan drugi saobraćajni resurs nema takvu frekventnost i takvu fleksibilnost kada su u pitanju klimatski uslovi, klimatske promene, kao što ima mogućnost železnički saobraćaj. Zatim, neposredna veza magistralnih i pratećih koloseka i mogućnost velike saradnje sa svim ostalim saobraćajnim infrastrukturama i masovnost prevoza.
Naravno, železnica je takav saobraćajni resurs koji zahteva velika početna ulaganja, ali su sva ulaganja u železnicu svakako isplativa na duge staze. Ono zbog čega se NS opredelila da će podržati ovaj predlog zakona, naravno, posle diskusije u pojedinostima i usvajanja značajnog broja amandmana, u kojima smo i ovaj put učestvovali veoma kreativno, jeste svakako mogućnost reorganizacije ovog javnog preduzeća, koje će ga učiniti konkurentnijim na tržištu, zatim, mogućnost da se unapredi, ono što smo posebno primetili, zaštita životne sredine, na čemu se insistira u EU, na čemu se insistira uopšte u ovoj svetskoj saobraćajnoj politici. Železnica ima veoma mlad sektor koji se uspešno i kvalitetno bavi upravo ovim pitanjem i vrlo je zapažen u domenu svog rada, ne samo u Srbiji, nego i šire.
Dakle, očekujemo da će ovaj zakon biti zaista jedan moderan zakon koji će pratiti evropske zakone u svakom pogledu i omogućiti unapređenje ovog saobraćaja i dalju i bolju saradnju. Železnica ne može da se izuzme iz međunarodne saradnje. Svi saobraćajni tokovi su u stvari vezani za međunarodne tokove saobraćaja i to je ono zbog čega je Srbija veoma važna geopolitički i saobraćajno strateški važna upravo na ovom prostoru i to je prednost koju treba da iskoristimo.
Ovaj zakon će svakako unaprediti i rad Direkcije. Ovaj zakon će omogućiti da se smanje budžetska ulaganja. Ovaj zakon će u svakom slučaju doneti jednu moderniju železnicu i ono što treba da učini u budućnosti, to je veće interesovanje i privrede i putnika za putovanje jednom ovako modernom i za transport roba jednom ovako modernom železnicom. Srbija samo sa takvom železnicom može da bude konkurentna i može da bude u modernoj Evropi, u modernom svetu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, poštovana predsedavajuća i poštovana javnosti Srbije, pre svega moram da se osvrnem na to da je NS u prethodnom sazivu, i ja lično kao narodni poslanik, učestvovala u kreiranju znatnog broja amandmana, koje prepoznajemo da su usvojeni u ovom predlogu zakona koji je pred nama. Zaista se zahvaljujem ministru i Ministarstvu što su imali sluha za tu vrstu saradnje i kooperativnosti.
Ono što je u ovom trenutku u Srbiji veoma važno, to je da se sve vrste saobraćaja, saobraćajne infrastrukture unaprede, naravno, i železnički saobraćaj. One su nedeljive međusobno: drumski saobraćaj, vazdušni saobraćaj, vodni saobraćaj i železnički saobraćaj međusobno moraju da se dopunjuju. Železnica je svakako od nacionalnog značaja, pre svega jer u Srbiji postoji od 1884. godine. Ovih poslednjih 50-ak godina, koliko je propadala, sada je vreme da se taj trend propadanja ili slobodnog pada zaustavi i da se okrenemo tom resursu kao jednom od značajnih saobraćajnih resursa koji će unaprediti, pre svega, privredu Srbije, jer će omogućiti i transport roba.
Ono što je u železničkom transportu pozitivno, to je visoka propustna i prevozna sposobnost roba i putnika, prevoz nezavisno od klimatskih uslova. Dakle, nijedan drugi saobraćajni resurs nema takvu frekventnost i takvu fleksibilnost kada su u pitanju klimatski uslovi, klimatske promene, kao što ima mogućnost železnički saobraćaj. Zatim, neposredna veza magistralnih i pratećih koloseka i mogućnost velike saradnje sa svim ostalim saobraćajnim infrastrukturama i masovnost prevoza.
Naravno, železnica je takav saobraćajni resurs koji zahteva velika početna ulaganja, ali su sva ulaganja u železnicu svakako isplativa na duge staze. Ono zbog čega se NS opredelila da će podržati ovaj predlog zakona, naravno, posle diskusije u pojedinostima i usvajanja značajnog broja amandmana, u kojima smo i ovaj put učestvovali veoma kreativno, jeste svakako mogućnost reorganizacije ovog javnog preduzeća, koje će ga učiniti konkurentnijim na tržištu, zatim, mogućnost da se unapredi, ono što smo posebno primetili, zaštita životne sredine, na čemu se insistira u EU, na čemu se insistira uopšte u ovoj svetskoj saobraćajnoj politici. Železnica ima veoma mlad sektor koji se uspešno i kvalitetno bavi upravo ovim pitanjem i vrlo je zapažen u domenu svog rada, ne samo u Srbiji, nego i šire.
Dakle, očekujemo da će ovaj zakon biti zaista jedan moderan zakon koji će pratiti evropske zakone u svakom pogledu i omogućiti unapređenje ovog saobraćaja i dalju i bolju saradnju. Železnica ne može da se izuzme iz međunarodne saradnje. Svi saobraćajni tokovi su u stvari vezani za međunarodne tokove saobraćaja i to je ono zbog čega je Srbija veoma važna geopolitički i saobraćajno strateški važna upravo na ovom prostoru i to je prednost koju treba da iskoristimo.
Ovaj zakon će svakako unaprediti i rad Direkcije. Ovaj zakon će omogućiti da se smanje budžetska ulaganja. Ovaj zakon će u svakom slučaju doneti jednu moderniju železnicu i ono što treba da učini u budućnosti, to je veće interesovanje i privrede i putnika za putovanje jednom ovako modernom i za transport roba jednom ovako modernom železnicom. Srbija samo sa takvom železnicom može da bude konkurentna i može da bude u modernoj Evropi, u modernom svetu. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovani gospodine premijeru, članovi Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, poštovana javnosti Srbije, ponovo postavljam isto pitanje, mada je to pitanje prisutno u ovom domu već nekoliko godina od vremena Vlade premijera Cvetkovića i upućujem ga ministru Raduloviću i ministru Krstiću, mada nisam sigurna koja je prava adresa u ovom trenutku, ali svakako očekujem odgovor i očekujem čak i pismeni odgovor nakon današnje rasprave, jer je pitanje takvo da zahteva jednu detaljniju, konkretniju i tačniju analizu zbog javnosti Srbije.
Naime, Srbija je u ekonomskoj krizi, svi smo toga svesni. Traže se razni načini da se kriza prevaziđe. Godine 2010. ponuđeno je jedno rešenje koje je tada najavljivano kao pravi put u Eldorado. Mi smo otkrili put kojim ćemo rešiti probleme i svi će nam na tome pozavideti, otprilike, svi će prepisivati taj recept od nas.
Uz već postojeću diplomatiju koju imamo u svetu i koja jeste reprezentativna i koja zaista deli sudbinu Srbije, posebno tešku ekonomsku situaciju Srbije, tad smo se dosetili da pošaljemo i ekonomske ambasadore. Naime, oni će imati zadatak da u Srbiju dovedu investitore, da srpsku privredu podignu na noge i posle toga Srbiji treba da procveta, za razliku od svih ostalih u okruženju.
Mislim da je tom prilikom upućeno preko 190 ljudi sa popriličnim apanažama na različite destinacije. Iako je nekoliko puta postavljano, upravo ja sam postavila pitanje i tadašnjoj Vladi ovoj sada, do dana današnjeg nemamo rezultate efekta njihovog rada. Građane Srbije, pošto nas to veoma često pitaju, interesuje, posle te gromoglasne najave da će oni doneti spas Srbiji, koliko su oni koštali? Koliko je ovaj ekonomski avanturizam ili finansijski avanturizam koštao budžet Republike Srbije? Koliko je sada aktuelan i koji su finansijski efekti ekonomskih ambasadora u svetu? To je pitanje na koje mislim da Ministarstvo privrede i Ministarstvo finansija treba da imaju odgovor. Ne znam kako je sada preraspodeljena ta nadležnost, ali u svakom slučaju, mi odgovor očekujemo.
Što se tiče samih brojki, mislim da danas ministri ne mogu da mi kažu te detalje oko njihovog poslovanja, ali svakako očekujemo i objavićemo ono što dobijemo kao odgovor iz ministarstava.
Gospodine ministre, upravo ste odgovorili na pitanje onako kako sam i smatrala da možete odgovoriti.
Znači, to jeste bio ekonomski ili finansijski avanturizam. Znači, bez istraživanja, bez ozbiljnog promišljanja smestili smo preko 190 ljudi, rekoh, na skupe destinacije o trošku građana Republike Srbije. To je veoma važno.
Znam da je to prošlost, ali taj novac je potrošen i sami ste rekli da efekata nije bilo. Svi smo svesni da efekata nije bilo. Nas interesuje, pre svega građane Republike Srbije interesuje koliko su oni potrošili novca u tom svom periodu, koliko su oni nas koštali? Drugo, gde su oni sada? Gde su ti ljudi sada? Da li ta ekonomska diplomatija još uvek negde živi? Da li troši i dalje novac i na koji način, jer to je ipak nešto što se građana Republike Srbije izuzetno tiče?
Svi su sada u Srbiji zabrinuti za svaki sledeći dan. Imamo veliku odgovornost da im svaki dan damo adekvatnu informaciju o tome gde se troši novac iz budžeta Republike Srbije koji građani teškom mukom prikupljaju.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, svi smo svesni dubine ekonomske krize u kojoj smo se našli kao društvo i svedoci smo napora koji Vlada ulaže da tu ekonomsku krizu amortizujemo i da što lakše i što bezbolnije kroz nju prođemo. Naravno da su takve mere uvek vrlo dramatične i nisu lake  za izneti, ali ako smo svesni šta je cilj, onda ćemo prevazići i ovaj trenutak. Imala je Srbija i težih i bolnijih trenutaka u svojoj prošlosti.
Međutim, moje pitanje je pitanje upućeno Ministarstvu finansija i ministru finansija. Naime, kriza nije nastajala kratko, ona traje već duži period i traje u celom svetu. Prenela se u Srbiju po sistemu spojenih sudova. Pre nekoliko godina u prethodnom sazivu vrlo transparentno i vrlo hvalospevno najavljivani su zaista napredni koraci uspostavljanjem tzv. ekonomske diplomatije.
Ovo je pitanje koje sam postavljala i prethodnoj Vladi. Dakle, bez obzira koliko je javnost i tada svesna svog siromaštva, upozoravala da ekonomska diplomatija, dupliranje postojeće diplomatije koja već ima zadatak da se bavi i ekonomijom zemlje koju predstavlja, uvedeni su i ekonomski ambasadori koji su imali samo jedan zadatak, da budu ispostava Srbije u drugim zemljama. Naravno za to su bili plaćeni, odabrani na konkursu prema nekim svojim sposobnostima i da u Srbiju dovedu što više investitora i što više investicija, da će Srbiji posle toga zaista krenuti toliko dobro da će verovatno svi ostali prepisivati od nas taj recept.
Recept nisu prepisale druge zemlje, zadržale su se na svojim diplomatskim predstavnicima onako kako su to i do tada radile. Mi nismo dobili neke efekte, barem ih u društvu uopšte ne vidimo i oni nigde nisu reklamirani i predstavljeni. Da ih je bilo, verovatno bi nam u javnosti bili pokazani, ali nas interesuje koliko se novca na ime ekonomske diplomatije odlilo iz ovog skromnog i siromašnog budžeta Republike Srbije? Koliko su oni koštali Srbiju, jer postoji u javnosti jedna spekulacija da su oni povučeni. Interesuje me da li su povučeni, ako jesu, koliko su do sada potrošili? Ako su još uvek tamo koliko nas osim, što nas interesuje koliko su do sada potrošili, koliko nas koštaju i koliki su konkretni i koji su konkretni efekti njihovog rada u inostranstvu?
Očekujemo taj odgovor od Ministarstva finansija, očekujemo kompletnu analizu toga. To očekuje javnost Srbije. Mislim da će samo analiza tog segmenta novom ministru finansija pomoći da vidi kako se još lakše i još bolje može rešiti postojeća teškoća krize u Srbiji. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, neću mnogo pričati o predloženom amandmanu, mada sam bila u dilemu i u po prvom i po drugom amandmanu da se javim. Međutim, zanimljivo je da je u Srbiji sve što jeste tajno, mi volimo da bude javno.
Činjenica je da je ovde mnogo rasprave oko jedne posebne službe koja je zaista u državi potrebna. Potrebno je da bude visokostručna, dobro obrazovana, da bi mogla, kako reče koleginica, ono čega smo svi svesni, da bude spremna da odgovori izazovima koje savremeno društvo u ovom domenu stavlja pred svaku državu.
Pre svega, baš zato što jesmo mali narod i mala država, i prošli smo šta smo prošli, i svesni smo gde je sve i ko je sve zatajio, pa imamo posledice koje kao društvo imamo – raspad, tranziciju i sve ostalo. Znači, visokoobrazovna služba koja može da parira je nužna malom narodu i maloj državi zato što su oni najčešće plen nekih većih i tuđih interesa. Nema ništa sporno u tome da to bude upravo neko ko će se obrazovati ovako, na ovaj način, u okviru ove institucije i, naravno, od odgovarajućih respektabilnih kadrova koji mogu da pruže znanja i iskustva iz te oblasti.
Najbolje funkcionišu tajne službe u onim državama koje su nevidljive. Mislim da je Izrael jedan od najboljih primera za to i MOSAD. Jedan mali narod, malobrojni, šest miliona i nešto stanovnika, ima jednu od najmoćnijih službi na svetu, u nju beskrajno ulaže, zato što su svesni da će tako da se sačuvaju. Tako čuvaju i državu i moć i uticaj i sve svoje resurse. To je jedini način. Toga smo svesni. Mislim da je to nešto o čemu sad više razgovaramo onako iz domena svojih ličnih emocija.
Ono što sam komentarisala i pre dva dana o ovome, a to je percepcija mene kao građanina i zaista se nadam da će ovakvo institucionalizovanje ovog obrazovanja uvesti ozbiljne profesionalce u ovaj posao i što ih budemo manje znali, manje se njima bavili, to će značiti da su oni zaista profesionalci i dobro rade svoj posao, a mi ćemo tada biti verovatno sigurniji i bezbedniji, jer to je cilj postojanja ovoga. Da li u ovom ili u nekom drugom zakonu, to je nešto o čemu možemo da polemišemo, ali je to potrebno.
Ono što ja lično smatram i želim kao građanin da kažem je da se zaista nadam da će uspostavljanjem ovoga, a svi će znati o čemu govorim, smanjiti se potreba za ogromnim brojem doušnika ili, kako bi rekao jedan naš aforističar, Srbi imaju strast za davanjem bezbedonosnih informacija, a koje smo svi svesni da postoje.
Danas je tu neko pomenuo pijenje kafe u BIA itd, nikada nisam popila kafu tamo i da neko ide po listinge i ostalo, da tu ružnu mentalitetsku crtu negde zanemarimo, koja postoji kod određenog broja ljudi, jer mislim, a svi smo dugo u politici, imamo razna iskustva, da je ta ružna dimenzija ovu službu dovela u jedan ružan fokus svih nas i dovela do mnogo žučnih i ružnih komentara i da upravo ta grupacija jeste doprinela ozbiljnom rastočenju društva, koristeći razne benefite, jer nisu oni plaćeni, oni su neke druge usluge tražili, usluge za usluge, da bi davali falš informacije, uglavnom falš informacije. To je poseban profil ljudi i mogu da vam daju samo pogrešnu informaciju.
Dakle, u ime toga da Srbija zaista zaslužuje jedan visoki profesionalizam u ovom domenu. Mislim da mi treba da podržimo upravo ova dva člana koja su, jeste, uvođenje na ovakva ili onakva vrata u zakonodavstvo i zakonodavnu praksu i jeste transparentno izloženo javnosti Srbije šta će se događati.
Naravno, o tome koji će rezultati biti, budućnost će reći, a o tome kolika je to ušteda, pa mislim da smo mnogo više para potrošili i mnogo više novca se troši na besmislene agencije za koje ni ne znamo šta rade i koliko troše, a moraće se postaviti to pitanje, pa da ne pričamo o ekonomskim ambasadorima koji skupo koštaju ovu državu, a efekti su ravni vrlo niskim ciframa. Time treba da se bavimo ozbiljnije, a ovih 30 studenata, a mislim i sledeće godine 30, Srbiji će opravdati ono za šta postoje. Zaista to očekujemo. Što manje budemo o njima znali, to ćemo znati da su njihovi posao i njihova uloga bolji i opravdani u potpunosti.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, poštovani saradnici gospodina ministra, imamo pred sobom izmene i dopune Zakona o visokom obrazovanju, koje smo menjali pre godinu dana. To pokazuje da rešavamo problem koji nam se desio na mah, na dah i na tren. Verovatno ćemo sledeće godine u isto vreme, ili neki drugi saziv ili mi, sedeti i pokušavati da ugasimo vatru koja se dešava u segmentu visokog obrazovanja.        
Dakle, uvek kada donosimo izmene i dopune zakona ili kada donosimo neki zakon, kada se opredeljujemo za podržavanje nekog člana ili nepodržavanje nekog člana, za podržavanje nekog amandmana u tom zakonu koji se predlaže, mi bitno menjamo nečiji život. Mi bitno menjamo u ovom trenutku tok nečijeg obrazovanja. To je odgovornost koje moramo biti svesni. Upravo ono što je neko od kolega malopre rekao – koju mi poruku šaljemo i šta mi želimo ovim izmenama i dopunama da postignemo?
Bolonjski proces je u Srbiji u visokom obrazovanju od 2005. godine. Njegova osnovna uloga je bila da bude reformski proces visokog obrazovanja, da uvede mobilnost, atraktivnost i zapošljivost svih onih koji završe visoko obrazovanje, da se prilagodi jednom širokom tržištu znanja, svetskom tržištu znanja. Jer, hteli mi ili ne da priznamo, najskuplja roba na svetu je znanje. Najveći resurs na svetu je znanje. Do njega se, naravno, dolazi organizovanim obrazovanjem. Zato neke vrlo ozbiljne i vrlo napredne države najviše ulažu u to, kao što je Finska i kao što je Japan. Naravno, to je za nas sada samo daleka vizija, ali ne treba da odustanemo od toga da sledimo taj put i da prepišemo od onih koji su već mudro do nečega došli, neke dobre stvari i da njima neprestano težimo. Jer, kako reče Brajan Trejsi – obrazovanje je kao veslanje uzvodno, čim stanete, krenete unazad. To je definitivno čist zakon fizike koji postoji.
Dakle, imamo pred sobom četiri člana Zakona o visokom obrazovanju, ne računam onaj peti tehnički, koji ovaj put menjamo. Treći i četvrti član se tiču upravo izmena kojima pokušavamo da pomognemo studentima u ovoj novonastaloj situaciji, da dobiju jedan ispitni rok više, odnosno da se umesto pet uvede šest ispitnih rokova u ovom trenutku i da se broj bodova koji su propisani od 50 smanji na 48. To tehnički zaista nije nešto što se neće u ovom visokom domu uraditi, sigurno će im se izaći u susret. To je trenutno rešenje situacije i, kako već rekoh, gašenje jednog požara koji u ovom trenutku u društvu izaziva nezadovoljstvo kod jedne ogromne grupacije mladih ljudi.
Interesuje me samo da li se Ministarstvo možda bavilo pitanjem koliki su efekti, koliki broj studenata će imati benefite upravo od ovog smanjenja broja bodova koji će im omogućiti da ostanu na budžetu, jer čim oni ostaju na budžetu smanjuje se broj onih koji će uplaćivati itd. To su uzročno-posledične veze kojih moramo biti svesni, a one svakako imaju materijalne efekte, pa me interesuje da li Ministarstvo ima neke pokazatelje na tu temu?
Što se tiče ispitnih rokova, da li će biti pet ili šest, zaista, prošle godine smo mnogo polemisali upravo na ovu temu kada smo donosili tada izmene i dopune Zakona o visokom obrazovanju. Nismo imali oko toga dileme. Veliki broj ispitnih rokova, odnosno povećanje broja ispitnih rokova ne šteti obrazovanju. Naprotiv, može doneti vrlo korisne efekte. Sećam se svoga studiranja, svojevremeno, doduše pre nekoliko decenija, na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gde sam imala profesora koji je u to vreme bio jedan od najvećih živih lingvista i slavista, dr Aleksandar Mladenović, koji je jednostavno dopuštao da ispit iz istorije jezika i staroslovenskog jezika studenti svake srede dođu i polažu kod njega u kabinetu, ako smatraju da su spremni. Svaki put je davao šansu. Svojevremeno, zaista, svi koji su položili kod njega su izašli sa vanrednim znanjem. Dakle, broj ispita i broj mogućnosti da izađete i da potvrdite svoje znanje nije štetio vašem znanju.
Ono što jeste zabrinjavajuće u našem visokom obrazovanju u ovom trenutku i čime će se Ministarstvo svakako pozabaviti u ovom pokušaju da izvrši reformu visokog obrazovanja, osim ova dva goruća problema koja ćemo, kako rekoh, mi ovde rešiti, jeste uopšte koja je naša vizija visokog obrazovanja? Dakle, to je nešto što pred ovim ministarstvom zaista stoji kao ozbiljan problem. Kako visoko obrazovanje mi vidimo, odnosno šta očekujemo od ljudi sa visokim obrazovanjem u našoj zemlji? Šta mi njima nudimo kao budućnost?
Pre svega, tu bih ukazala na jedan ozbiljan problem koji se u žargonu, sada već vrlo često zove „keš end keri diplome“, što znači – plati i nosi. To su instant diplome stečene na raznim fakultetima i brojne akreditacije koje ne odgovaraju papiru koji se posle izdaje i sa kojim čovek posle pretenduje da negde radi. To je ozbiljan problem kojim se ne bavimo ozbiljno.
Dakle, visoko obrazovanje treba da ima dignitet visokog obrazovanja do kraja i mi zaista tu odgovornost moramo pokazati, pre svega, jer smo ušli u taj reformski ozbiljan proces, Bolonjski proces koji je prihvaćen sada već od najvećeg broja zemalja u EU. Ako želimo da imamo budućnost, moramo uložiti priznanje.
Kolega je malo pre rekao da u Americi ništa vam ne znači diploma, ako nju praktično ne prati znanje i to je zaista jedino merodavno na šta treba da obratimo pažnju i jedino što treba da bude rezultat visokog obrazovanja.
Ono čime se takođe moramo baviti, čime se nismo bavili do sada u, a u dovoljnoj meri nije se bavilo Ministarstvo prosvete i mi kao društvo, to jesu obrazovni profili koje traži tržište rada.
Opet ću vas podsetiti jednim primerom mojih prijatelja koji su se iselili pre 20 godina za Kanadu, dva lekara specijaliste, moji sugrađani, koji kada su aplicirali u ambasadu da se isele, rečeno im je da za njihovu struku, specijalizaciju, oboje su bili lekari specijalisti u Kanadi za sledećih 20 godina nema posla, ali neke druge poslove mogu da rade i po tu cenu su otišli i rade druge poslove.
To je ozbiljan odnos društva prema visokom obrazovanju, da ljudi znaju tačno gde je njihovo mesto ili bar približno gde je njihovo mesto i kada će oni u nekom rasporedu poslova doći na red da rade posao za koji su se obrazovali, a ne da uložite.
Pazite, ulaganje u visoko obrazovanje u Srbiji, već dugo nisu jeftina, vrlo su skupa za porodice, za roditelje, jer većina studenata dolazi iz unutrašnjosti, nije to skopčano samo sa troškovima školarine i plaćanja ili ne plaćanja ispita, to su svi oni prateći troškovi koje donosi porodici kada dođe u drugi grad. U većini gradova je tako. Beograd, Novi Sad, Niš, Kragujevac ili moj Sombor, kada studenti dođu oni porodicu veoma skupo koštaju i porodica ima velika odricanja da bi nekome pružila tu diplomu visokog obrazovanja, jer mnogo se u to ulaže i materijalno i moralno i emotivno, da budem slobodna da kažem, a vi na kraju nemate odgovarajući i adekvatan posao ili ga čekate nepodnošljivo dugo ili se demorališete, izgubite ono što je najstrašnije, ne samo da izgubite vreme koje je nenadoknadivo, izgubite i nadu i iluzije.
To je ono što moramo kao društvo ozbiljno i zbog toga jesmo ovde da svim zakonskim aktima koje donosimo ovde, odgovorimo ovde modernim potrebama društva ili potrebama modernog društva.
Dakle, NS će svakako podržati ove izmene i dopune sa određenom skepsom na prva dva člana zakona o čemu ćemo isto govoriti. Zaista, sa punim razumevanjem da je ovo trenutak u kome mi pritisnuti posledicama krize moramo da izađemo u susret ovim mladim ljudima, moramo da pokažemo razumevanje, da uložimo u njih još jedan napor da bi povećali šansu da lakše, brže, pa ako dopustimo i jeftinije dođu do željenog visokog obrazovanja, do diplome visokog obrazovanja.
Dakle, to je ono što im dugujemo i dugujemo celom društvu, ali šta sledeće godine? Hoćemo li sledeće godine opet u septembru mesecu imati najavu protesta, hoćemo li imati nezadovoljstvo pretnjom da će neko izaći na ulicu i doći pred parlament, pa ćemo opet sesti i doneti dva člana i opet samo izmene i dopune već postojećih izmena i dopuna i ići u nedogled sa tim ili ćemo naći jedno reformsko rešenje, odgovoriti zadatku i reći, uzmi ili ostavi, ovo je Zakon o visokom obrazovanju. Kao što su neke države rešile to na duge staze i ko se uklopi, uklopi se i završava i to je jedan filter društvenih okolnosti kroz koje prolaze oni koji žele da budu motor i pokretač društva. U njih zaista svi gledamo kao u one koji će biti predvodnica u društvu, i oni to treba da budu.
Oni se obrazuju za to mesto, nemaju najprostije mesto u društvu, nego jedno visoko mesto koje treba da bude na neki način svetionik mnogim drugim.
Što se tiče ova prva dva člana, a nude se kao izmene i dopune zakona, jednostavno smo sagledali da se ovde uvodi, odnosno definiše obrazovanje, pre svega kadrova u nacionalnoj bezbednosti, a kada ima i strukovnih studija, nije mi bilo do kraja jasno u članu 1. odnosno gde se menja član 40. da se u šestom stavu, šta znači to sticanje zajedničke diplome, ali pokušaću da se ne bavim svojom rezervom prema ova dva člana, iz nekog svog ličnog stava i mislim da je vreme da se nacionalna bezbednost zaista obrazuje i bavi nacionalnom bezbednošću na jednom visokom nivou i uvek sam za obrazovanje i za obrazovane kadrove, pa ću biti slobodna da prokomentarišem, ako će to doprineti, ovo je malo jetko i cinično, da mreža doušnika prijatelja službe se smanji na terenu koji su strašno skupo koštali državu, pozdravljam ovo obrazovanje kadrova u nacionalnoj bezbednosti.
Svi oni koji pamte i koji će se setiti ozloglašene OZNE i UDBE, znaće o čemu govorim, svi mi koji smo dugo u politici i sa ove i sa one strane vladajućih koalicija znamo o čemu govorim.
Dakle, NS će u danu za glasanje podržati izmene i dopune ovog zakona.