Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Zlata Đerić

Zlata Đerić

Nova Srbija

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovana gospođo ministar, videli ste svi da je ovo amandman koji, pre svega, nema nikakvu stranačku obojenost. Ovo je amandman koji, ako smo pošteni, ako smo humani, onda treba zaista svi da podržimo i ne mislim da u ovoj sali sedi ijedan poslanik koji misli drugačije.
Vi znate koliko smo se dugo u jeziku mučili, pre svega, da nađemo zakonsku pravu formulaciju da ljude sa posebnim potrebama, osobe sa posebnim potrebama, lica sa posebnim potrebama u zakonu možemo determinisati. Da možemo u svakodnevnom životu da ih oslovimo, da možemo da komuniciramo, a da ih time ne povredimo.
Pre svega, zato što mnogi od nas u svom okruženju, i porodičnom i društvenom, imaju takve ljude. Svako od nas. Ono što jeste naše pravo ogledalo, to jeste odnos upravo prema ovim ljudima. Pozdravljam zakon, koji je na vidiku, upravo o zapošljavanju invalidnih lica, to je jedan od izraza koji se uvrežio, a koji ih najbolje ne određuje, ali eto, on egzistira u jeziku.
Međutim, ono što je veoma važno i zbog čega vas molim da podržite ovaj amandman i apelujem svakako na gospođu ministar i na njen uticaj u Vladi da se ovaj amandman na neki način ipak nađe u zakonu i da ovaj rebalans budžeta, koji ima izuzetno mnogo manjkavosti, koje su čak i ekonomisti ocenili, kao što je gospodin Danijel Cvetićanin, pa čak i gospodin guverner Jelašić, vrlo loše, da ovo bude jedna od onih pravih stvari koje će ovaj rebalans budžeta izneti.
Jedna od pravih investicija, jer ovo jeste jedna od investicija u budućnosti. Mnogo se troši, mnogo se rasipa.
Ovde se o tome mnogo govorilo. Mnogi poslanici su vrlo argumentovano to izneli, vapili za tim. Nas čeka jedna teška ekonomska kriza. Ali ovaj izdatak je zaista u ovakvom rebalansu budžeta minoran i videćete da su poslanici NS sve amandmane podneli sa istim motivom. Svi naši amandmani kada ih budemo obrazlagali, videćete, mogu biti podržani od svih, jer oni nemaju stranačku obojenost. Oni su obojeni potrebama građana.
Dakle, ono što želim samo za kraj da kažem, nije invaliditet ako imate smanjenu neku telesnu mogućnost, pravi invaliditet je ako ostanete bezdušni, ako ostanete slepi i ako ostanete potpuno neangažovani pred ovim problemom. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, poštovana gospođo ministre, građani Srbije, pročitaću sadržaj ovog amandmana, koji kaže: "U članu 5. razdeo 3, funkcija 110, EK 423 se menja i umesto 25.540.000 glasi 5.540.000. Iznos umanjenja od dvadeset miliona dinara se definiše u razdelu 56, funkcija 424 koja glasi: 43.300.000".
Obrazloženje je vrlo jednostavno, sadržano u jednoj rečenici, koja je za sve u ovoj sali, ali i za sve građane Srbije potpuno jasno i izuzetno prihvatljivo. ''Nacionalni program za prevenciju droga i alkoholizma je jedan od najvažnijih preventivnih programa u oblasti preventivne zdravstvene zaštite.''
Pre svega, Nacionalni program za prevenciju bolesti ovisnosti je jedan od najznačajnijih nacionalnih programa. Jednako je važan kao i svi oni ostali programi koji se bave svakodnevnim životnim pitanjima. To je program koji je kompleksan i kojim će se, ako se ozbiljno njemu priđe, baviti najmanje četiri ministarstva i, kao krovno, Ministarstvo finansija.
Njime se mora baviti Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo prosvete, Ministarstvo za omladinu i sport i nažalost MUP, a iznad svega nam je potrebna svakako podrška Ministarstva finansija.
Ako svi budemo svesni da u ovom trenutku u Srbiji postoji više od 600.000 registrovanih ovisnika, od toga 200.000 samo u Beogradu. Mnogi su na granici, oni narkofili iz čijih redova se regrutuju budući narkomani, onda smo svesni da imamo ozbiljnu pošast u našem društvu.
Bez obzira da li je to deo one West Side Story koja nas je zahvatila poslednjih decenija, da li je to pomodarstvo ili je iz nekih drugih razloga uvedeno kao bolest ovog društva, posledice su višeslojne, posledice su zaista pogubne po celokupno društvo. Mnogo se teže leče nego što se problem eliminiše samom prevencijom.
Ono što je u projektima koji se realizuju u okviru Nacionalnog programa za prevenciju bolesti ovisnosti važno reći, to je da oni treba da budu stalno prisutni, da treba da budu vidljivi, lako prihvatljivi, uočljivi, da treba da budu dostupni građanima u svakom trenutku, kako bi se ovaj zaista veliki problem mogao rešavati. Uz to, oni zahtevaju i ozbiljna finansijska sredstva, jer već sam pomenula da se oni moraju rešavati sveukupno u najmanje četiri ministarstva resorna.
Samo sa ozbiljnom finansijskom podrškom mi ćemo pokazati da ozbiljno i odgovorno pristupamo ovom problemu i da želimo da ga rešimo.
Ovaj amandman NS podržava pre svega zato što je sličan onom koji smo izneli u okviru svoje poslaničke grupe malopre. Jedan od onih amandmana koji nije stranački obojen. Ovo je apsolutno amandman koji je u interesu svih građana Srbije.
Ovo je jedan od onih amandmana koji garantuje da se, ako bude prihvaćen na ovaj način, i ovim rebalansom ne investira u povećanje sadašnje javne potrošnje koju smo kritikovali, nego se, pre svega, investira u budućnost Srbije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovana gospođo ministre, podnela sam amandman na član 27. ovog zakona, koji ima dva stava. Prvi stav glasi: "Privremeno oduzimanje imovine traje do donošenja odluke o zahtevu za trajno oduzimanje imovine". Drugi stav, na koji se odnosi moj amandman, kojim sam tražila da se on briše, glasi: "U slučaju smrti vlasnika ili ako se pojave okolnosti koje dovode u pitanje opravdanost privremenog oduzimanja imovine, sud može preispitati donetu odluku".
Ovim drugim stavom obesmišljava se potpuno ne samo ovaj prvi stav člana 27, nego primena zakona, uopšte. Kao što je rekao prethodni govornik, odakle toliko razumevanja, odakle toliko saučestvovanja s počiniocima teških krivičnih dela?
Ovde ostavljamo, u ovom drugom stavu, jedno potpuno proizvoljno tumačenje, ostavljamo ogroman prostor ne samo braniocima tih krivičnih dela, nego svima ostalima koji žele da utiču da se ovaj zakon ne primeni u potpunosti, da se ne primeni uopšte i da bude potpuno smešan u svojoj primeni. Dakle, pri prvim koracima primene ovog zakona, ako do njega, uopšte, bude moglo doći, verujem da će se brojni branioci počinilaca krivičnih dela pozivati, upravo, na ovaj drugi stav člana 27. Dakle, ova dva stava u članu 27, jednostavno, ne mogu da stoje, ne mogu da opstanu, jer se poništavaju.
Drugo što sam želela da kažem, to je da ovim, ako ostane u zakonu, mi pravimo namerno, zlonamerno, veliku nepravdu građanima Srbije, time što smo doneli jednu pravu, veliku, vidljivu zakonsku rupu u zakonu. Ovo nije rupa u zakonu, ovo je, ono što sam juče rekla, krater u zakonu, kroz koji će da prođu svi oni krupni uživaoci imovine stečene krivičnim delom.
Dakle, svi oni, pošto se već ne odnosi na svedoke pokajnike, oni kriminalci koji će saučestvovati sa vlašću nadalje i sačuvati na taj način svoju imovinu. Dakle, za sve one krupne biznismene, tajkune, za koje, evidentno, Srbija zna da su stekli nelegalno svoju imovinu, njihovi branioci će naći okolnosti koje dovode u pitanje opravdanost privremenog oduzimanja imovine, pa će sud preispitati, a mi znamo kako rezultiraju ta preispitivanja. Onda će građani Srbije imati veliki problem, zato što ako se preispitivanjem takve odluke poništi prvi član, odnosno donese se drugačije tumačenje odluke, onda će moći pravosuđe i država da budu tuženi od strane ovih počinilaca krivičnih dela, pa će oni tražiti obeštećenje.
Verujte, svi će oni to iskoristiti. Na ovaj način, država saučestvuje s njima. Na ovaj način, ne samo da je tolerantna, ona je njihov saučesnik. Ovaj zakon je, čini mi se, donet zbog toga da se zadovolje dve kvalifikacije koje je nemoguće zadovoljiti i koje su u svetu, od kako postoji, uvek bile smešne kada je pokušano da budu izmirene, a to je da i vuk bude sit, i koze na broju. To do sada, od kada je sveta i veka, niko nije uspeo.
Imamo zakon o oduzimanju imovine stečene krivičnim delom. To jeste evropejski, to jeste neka svetska tekovina. Istovremeno, ne možemo onim najtežim kriminalcima, počiniocima najtežih krivičnih dela da učinimo ništa. Dakle, ono na čemu insistiram, pošto očekujem da u potpunosti bude prihvaćen od strane vladajuće većine u ovom parlamentu, to je da se ovaj amandman ispoštuje bar pri glasanju. Učinićete znatno boljim ovaj zakon prihvatanjem amandmana na član 27.
Ono što moram da kažem i da iskoristim svoje vreme, gospođo ministre, u vezi s dnevnim redom, to je jučerašnji komentar povodom amandmana na član 2. i povodom komentara da ne postoji krivično delo prevare prilikom prometa nekretnina. Juče do 18 časova, u Poslanički klub Nove Srbije stiglo je preko 40 poziva građana, najviše iz Beograda, ali i iz unutrašnjosti, koji su ponudili da donesu na uvid dokumentaciju tog nepostojećeg krivičnog dela, da pokažu kako su oni do sada prolazili u tim slučajevima.
Između ostalog, u dnu ove sale, u tehničkoj sobi, sedi čovek koji je žrtva jedne takve firme, "Nobel kompanis" iz Zemuna, zašto ne reći to, koji je na pokušaj da povrati svoj novac, samo na pokušaj, bio priveden zbog uznemiravanja.
Dakle, moramo odgovoriti građanima kako ćemo se boriti s ovom pojavom koja je sada poprimila veličinu epidemije u našem društvu.
Nadam se, gospođo ministre, da ćete biti kooperativni ako vam poslanici Nove Srbije, u saradnji sa građanima, ponude jedan zakonski predlog rešenja ovog problema. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministarko Malović,  nije bilo nikakvog izvrtanja reči. Vi ste rekli da krivično delo kao takvo ne postoji, međutim, rekli ste sada da krivično-pravna zaštita građana postoji. Ona u praksi, doslovce, ili ne postoji ili, jednostavno, ne živi.
Ne bismo, inače, imali desetine hiljada građana koji ne mogu ovaj problem da reše pred pravosudnim organima, koji budu privedeni ako ovi prevaranti, na bilo koji način, zatraže svoja prava, prvo kod njih, pa onda kod pravosudnih organa. Takvi procesi se vode minimalno deset godina, s tim da građani nikada ne ostvare svoja prava, niti povrate svoju imovinu.
To je veliki problem i očigledno da, ako postoje, ta rešenja nisu zadovoljavajuća, ali moraju da se traže nova ili da se nađe novo zakonsko rešenje, koje će to brzo, efikasno i potpuno u korist zaštite građana rešavati. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, podnela sam amandman na član 2. Predloga zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela. Amandman glasi – u članu 2. stav 1. posle tačke 7) dodaje se nova tačka koja glasi: "8) Prevare prilikom prometa nepokretnosti."
Naime, pozdravljamo donošenje ovog zakona. Ovaj zakon je donet u mnogim evropskim zemljama, donet je u SAD i on se svuda primenjuje. Međutim, kod nas će on verovatno već u prvim danima primene morati da doživi ozbiljan remont, ali dobro je da ga imamo, pa ćemo imati i šta da remontujemo. Pre svega, njegova primena će biti problematična jer nisu obuhvaćena sva krivična dela, kao što je upravo ovo krivično delo, znači, sticanje imovine prevarom prilikom prometa nepokretnosti.
Naime, jedna ogromna grupacija građana prati zasedanje upravo zbog toga da bi videla šta će se desiti sa ljudima koji godinama preprodaju višestruko nepokretnosti, imovinu; prodaju nepostojeće stanove, mešetare sa imovinom koja je ostala u bivšim republikama SRJ. Dakle, oni očekuju da ti ljudi budu adekvatno kažnjeni, da im bude oduzeta imovina, jer do sada su na volšeban način, zahvaljujući pravosuđu ovakvom kakvo jeste, ovako nesavršenom kakvo jeste, uspevali da izbegnu svaku ozbiljnu sankciju.
Oni koji se bave kriminalnim radnjama ne bave se zakonima i ne prate zakone, nego se bave traženjem rupa u zakonu. Ako ne uključimo i ovu ogromnu grupaciju prevaranata u zakon, onda ne samo da ćemo ostaviti rupu u zakonu koju će moći beskrajno da zloupotrebljavaju, kao i do sada, nego će imati krater kroz koji će prolaziti i oni i sva imovina koju su kriminalnim radnjama stekli.
Naravno, očajni građani, čiji sudski procesi traju minimalno pet i više godina, za to vreme su izgubili i novac, i zdravlje i imovinu. Ne smemo dopustiti da ti građani počnu da razmišljaju o tome da uzmu zakon u svoje ruke. Jer, najočajniji su oni koji ostanu bez krova nad glavom, a kada ostanu na ovakav način, onda im se jedan očajnički čin, kao što se letos desilo sa upotrebom snajpera, zaista može učiniti kao izlaz.
Dakle, zakon mora predvideti i ovu grupaciju ljudi. Žao mi je što nije bilo sluha u ministarstvu pravosuđa da prihvate ovaj amandman, mada je on naišao na odobravanje i očekujem da će vladajuća većina imati dovoljno sluha da ga prihvati. Hvala vam .
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana gospođo ministre, imam samo jedno pitanje za vas: da li sam ja vas zaista dobro čula, rekli ste, krivično delo prevare prilikom prometa nepokretnosti ne postoji ili ga naš zakon ne sankcioniše? Bilo bi jako dobro da to objasnite građanima Srbije, pošto je toliko građana Srbije ojađeno upravo ovim krivičnim delom i nemoćni su pred pravosuđem, kod policije, oni jednostavno nemaju više poverenja u državne institucije.
Naravno da će biti velikih problema pri primeni ovog zakona, naravno da svi mi znamo da će biti primenjen uglavnom na sitne kriminalce, ali mnogo manje na one krupne čija već imperija može da zameni ime same države Srbije. Međutim, zaista bih želela da čujem ovaj detalj koji se tiče građana Srbije koji u ovom momentu muku muče jer su ostali i bez svojih para, bez svojih životnih ušteđevina i bez krova nad glavom, na volšeban način, da li ta prevara postoji u zakonu i kako se sankcioniše. Oni sudske procese vode i do deset godina. Priznaćete, neki su čak i umrli u tom periodu i nisu uspeli da ostvare svoja prava, nisu uspeli da dođu do svoje imovine, prevareni su i država nije učinila ništa. Ako ni ovde ti prevaranti, za koje oni već znaju da su zaštićeni svuda i svagde, ne budu bar pomenuti, bojim se da ćemo u samom startu izgubiti poverenje u ovaj zakon. Hvala.
Samo ću kratko da obrazložim ovaj amandman, jer on neće bitno promeniti suštinu zakona, ali govori o jednoj nepreciznosti u članu 23. gde je upotrebljena uslovno-pogodbena rečenica, kao umetnuta rečenica, a odnosi se na punomoćnika – ako ga ima. Isto se ponavlja i u članu 31.
Prvo, podrazumeva se, mada u zakonu ne treba ništa da se podrazumeva, nego da bude eksplicitno rečeno i naglašeno, dakle, punomoćnik će biti doveden samo ako ga ima, kao i branilac. Ako ga nema, ne može da ga dovede. Nepotrebne su te reči u tekstu, nepotrebno ga opterećuju. Ali, ako su već upotrebljene i nije prihvaćen amandman da se brišu te reči, onda predlažem predlagaču da samo ispravi jednu pravopisnu, gramatičku grešku: ispred i iza umetnute rečenice, uslovno-pogodbene, "ako ga ima" moraju stajati zapete, jer je to pravopisno pravilo i čini zakon pismenijim. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani predstavnici Ministarstva za prosvetu i obrazovanje, mi iz poslaničke grupe Nova Srbija podržaćemo ovaj predlog zakona i dužna sam da vam kažem samo nekoliko reči o tome zašto smo se odlučili da podržimo izmene i dopune Zakona o visokom obrazovanju, bez obzira na manjkavosti koje on sadrži.
Pre svega, ove izmene i dopune Zakona o visokom obrazovanju bave se sa dva najvažnija resursa koja u ovom trenutku Srbija ima, to su mladi i obrazovanje. Svi znamo da je obrazovanje najskuplja roba koja postoji na svetu i svi znamo, ili bar imamo saznanja o tome, da je Srbija decenijama bila lider u kvalitetnom obrazovanju u svetu. U ove dve decenije devastiranja društva, devastiranja svih institucija, svih vrednosti, mogu sa ponosom da kažem jer sam profesor, da je prosveta najviše očuvala svoje dostojanstvo i bila najvažniji branilac mladih u onom opštem rasulu koje nas je zahvatilo.
Pošto dolazim iz Sombora, iz grada koji je na ovim prostorima na Balkanu i u ovom delu Evrope iznedrio najstariju učiteljsku školu, koji je poznat po tradiciji obrazovanja, pre svega, učitelja, smatram da moramo omogućiti, bez obzira što to ima neke nedostatke, da se na ovakav način upiše veći broj mladih ljudi na univerzitete, da veći broj mladih ljudi dobije šansu da stekne visoko obrazovanje.
Sa visokim obrazovanjem imate veću šansu da gradite svoju bolju budućnost. Da li će je svi iskoristiti? To zavisi od njih samih. Ali, na nama je da im pružimo tu šansu, tu priliku.
To što će se pustiti malo kriterijumi ne znači da će se spustiti i kvalitet obrazovanja. Čvrsto verujem da profesori to neće dopustiti, čvrsto verujem da oni ljudi koji su 20 godina u ovom društvu trpeli to da od institucije, kako je rekao jedan prethodni sagovornik a u tome ga potpuno podržavam, dakle, od institucije koju su predstavljali dođu do socijalnih slučajeva, nisu poklekli u svojoj misiji, neće dopustiti ni sada ni nadalje da ta misija izgubi svoj značaj i svoju veličinu u društvu.
Dakle, mi smo se obavezali da tu misiju i tu obavezu, da ova dva resursa, najznačajnija resursa koja u ovom trenutku Srbija ima, opet ponavljam to su mladi i obrazovanje, da ih podržimo, da pomognemo da oni i nadalje traju.
Nemojte zaboraviti, profesori su najznačajniji, jedan od ona tri sveta stuba koja svaka država ima, odnosno učitelji i profesori. Ako vas vojska uči kako ćete da koristite oružje, prosveta, učitelji i profesori vas uče protiv koga, a to je mnogo važnija misija i mnogo značajnija za jedan narod. Dakle, mi smo dužni da omogućimo da mladi imaju svoju šansu i ovo je jedan od načina da to učinimo.
Pre svega, moramo znati da reforme u obrazovanju su najsporije i najteže reforme. To su najbolnije reforme i njihovi se rezultati vide mnogo kasnije nego što se one sprovode, zbog toga su one posebno osetljive i zbog toga njih sprovode najodgovorniji ljudi, i odatle kod profesora, kod učitelja, kod svih nas koji u prosvetu nosimo tu misiju, koja nije plaćena, ali ima neke nagrade koje se ne mogu meriti novčanim sredstvima, i mi smo zbog toga srećni i ponosni, i zbog toga mi ne odustajemo od te svoje profesije.
Dakle, mi ostajemo i nadalje u tom zadatku čvrsti i nepokolebljivi da treba pružiti šansu obrazovanju, da treba pružiti šansu mladima, i da ne treba odustati od reformi, da nijedan zakon o obrazovanju nije savršen, ali to je dug put na kome moramo svi zajedno da trajemo. Hvala.
Javljam se po Poslovniku, član 104.
Želim samo kratko da kažem. Dolazim iz te najevropskije regije ili pokrajine, najsevernijeg dela Srbije, i nije baš slika tako ružičasta. Nije baš da iz tih fondova teče med i mleko u Vojvodini. Mi u Vojvodini delimo sudbinu ostalih delova Srbije i isto tako teško živimo.
Jedna od stvari, koja je u Vojvodini u ovom momentu vrlo aktuelna, rekli smo da je poljoprivreda strateška grana, jeste da su seljaci prošle godine kukuruz sa njiva prodavali po 16 dinara, a sada taj kukuruz, koji su godinu dana čuvali, prodaju po devet. Izračunajte koliko gube po hektaru i izračunajte kada će se od toga oporaviti. Interesuje me koliko će oni iz tih evropskih fondova videti i da li će videti, jer po rezonovanju običnog čoveka, građanina, pre svega, besplatan sir postoji samo u mišolovci
Ali, nešto drugo sam htela da kažem. Nije dobro da se sa ove govornice šire bilo kakve antiustavne ideje ili antiustavni stavovi. Ono što moramo znati i što je dobro da je poslanica Jerkov rekla, jeste da je politika Evrope politika uslovljavanja. Jasno smo rekli da smo za ulazak u EU. Pozdravljam ono što je potpredsednik Vlade rekao, da ulazimo kao ravnopravni, samo što to ne vidimo. To mora da se dokaže. Mi nismo ravnopravni jer nam Evropa nudi sporazum u kome flagrantno krši naš Ustav i traži od nas da ga i mi prekršimo, traži da to prihvatimo.
Gospodin Solana je rekao da će nas primiti u EU pod jednim uslovom, a onda navodi čak tri - delujuća demokratija (pod tim može da se podrazumeva milijardu različitih pojmova, ucena i uslova), efikasna tržišna privreda (tu će moći nešto manje, ali je opet mnogo uslova) i jedan konkretan, saradnja sa Haškim tribunalom. Dakle, može tu da se izrodi još jako mnogo uslova.
Ono što mi očekujemo jeste da se konkretizuje, da se ne krši Ustav Republike Srbije, da se uđe u EU, ali da se uđe ravnopravno, a ne da se upuzi. Hvala lepo.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, pre svega moram da kažem, pre svog pitanja, jednu svoju pripadnost. Ja sam iz Vojvodine, iz Sombora i mojih sedam generacija na velikom pravoslavnom groblju u Somboru mi daju pravo da postavim jedno pitanje gospodinu Kostrešu.
Nema nijednog većinskog naroda u svetu koji traži da bude na bilo koji način odvojen od svog matičnog naroda. Vojvođani su vekovima, setite se samo primera Svetozara Miletića koji je najsvetliji u tome, na razne načine vodili borbu da se prisajedine svom matičnom srpskom narodu, i na sreću, izborili se za to, jer su shvatili odavno da samo zajedno i uvećani su jači.
Naravno da mnogi teže da ga usitne, razbiju i zna se zbog čega se to čini, ali to nikada nije dobronamerno prema narodu prema kome se to čini, kao što ni u ovom slučaju nije dobronamerno prema srpskom narodu forsiranje upravo te severne pokrajine. Zna se sudbina pokrajina i zna se zašto je to svojevremeno u komunizmu urađeno.
Ali, ako insistiramo kao Vojvođani da Vojvođani raspolažu onim što zarađuju, to je u redu, ali Vojvođani moraju da raspolažu zajedno sa Srbijom u kojoj žive. Ako se baš tako kategorično nešto traži, moram da vas pitam da li to znači da ćete odbiti da primate dnevnice i platu narodnog poslanika u čijem finansiranju učestvuju svi građani Srbije?
Poštovane kolege, dame i gospodo narodni poslanici, Zakon o Vladi je pravni akt koji uređuje odnose unutar Vlade, donosi pravila i uređuje rad Vlade. Kao takav on treba da bude ne samo ustavan, to je njegova obaveza, nego i uzor svim ostalim principima na kojima će počivati rad ostalih institucija u ovoj državi.
Ako se u Zakonu o Vladi naprave dva opasna presedana, neustavna i nelogična, onda sve ostale institucije mogu da nastave svoj rad po principu: kako može Vlada, možemo i mi. Naravno, svi znamo gde vodi takav put i takav pristup radu. Znači, Zakon o Vladi ne sme da bude paradigma nikakve nezakonitosti. Zakon o Vladi mora da bude prvi svim zakonima i svim pravilima u ovom društvu.
Ono zbog čega mi ne možemo podržati ovaj zakon o Vladi, koji ima skroman broj članova, a dva člana su zaista neprihvatljiva, to je ova kvalifikacija nove funkcije u Vladi – zamenik predsednika Vlade, odnosno prvi potpredsednik Vlade. Dva naziva, dve sintagme za istu funkciju. Ako su date dve sintagme u nazivu, mogle su da se daju i 22. Onda bi naziv funkcije bio duži od biografije nosioca te funkcije.
Tautologija kao stilska figura već se izbegava i u pesništvu, u zakonu ne bi smela uopšte da postoji. Zakon mora da bude jasan, precizan i nedvosmislen. Ovakvim nazivom, ovakvom kvalifikacijom mi zakon činimo nejasnim, nepreciznim i svakako dvosmislenim.
Bez obzira na moguću vazalnu ulogu Ustavnog suda, nadam se da Ustavni sud mora da reaguje na ovaj "zlatni glas", jer je nedopustivo da bilo ko u demokratskom društvu ima dva glasa. Zašto ne bi imao svaki građanin mogućnost da nađe način da dođe do dva glasa? Pred izbore nam to svima i te kako treba. To umnožavanje je vrlo profitabilno i vrlo poželjno.
Ono što nas interesuje, osim kod Orvela, gde postoji ta mogućnost da su svi jednaki samo su neki "jednakiji", a ovim glasom se uvodi ovde jedna Orvelovska atmosfera koju ne smemo dopustiti u Srbiji, interesuje me samo jedno pitanje i time ću završiti – da li će taj zamenik predsednika Vlade, u slučaju odsutnosti predsednika Vlade na sednicama, imati taj "zlatni glas"?
Poštovane kolege, poštovana predsedavajuća, rasprava je ovde poprimila prilično piretične tokove i ja reklamiram povredu Poslovnika nastalu još u prepodnevnim satima kada je izrečena opomena šefu poslaničke grupe Nova Srbija. Time je povređen Poslovnik u članu 102. Čak devet članova Poslovnika reguliše, naravno, održavanje reda na sednici i oni treba da budu primenjeni, ali član 102. Poslovnika ne sadrži nijedan osnov po kome bi se mogla izreći sankcija gospodinu Ćirkoviću, jer isti nije prišao govornici bez dozvole predsedavajuće, nije govorio pre nego što je dobio reč, nije prekidao, ometao ili dobacivao govorniku, nije iznosio činjenice ili ocene o privatnom životu drugih lica, nije koristio psovke i uvredljive izraze, nije narušavao rad sednice, niti postupio protivno odredbama ovog poslovnika.
Prema tome, upotreba reči - subjekt, ne može se oceniti ni sankcionisati kao delikt. Da vas podsetim samo, reč subjekt od latinske reči subjectum koja je uvedena u naš jezik znači - osnov ili temelj, i njome se označava lice ili osoba, za razliku od objekta. Prema tome, izvodi se od te reči i reči subjektivan, što potvrđuje da je reč o licu i može tako da se upotrebi. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, poštovani članovi Vlade, poštovani gosti Koalicije "Povratak", Nova Srbija će podržati ovu deklaraciju, jer smatramo da je ovo korak bliže ka potpunom, konačnom i pravednom rešenju krize na Kosovu, koje svi očekujemo i svi se nadamo. To nam je zapalo u zadatak kao generaciji političara da se sa njim nosimo u momentu kada je ova kriza i ova kosovska tragedija dostigla svoju eskalaciju.
Nisu ni ova ni prethodna generacija političara skrivile stanje na Kosovu, pa ako krenemo da tražimo krivce, pomenuta je ovde i Prizrenska liga, a još je i Dimitrije Tucović pisao o problemima Srbije i Albanije u svojoj knjizi "Srbija i Albanija" i prepoznao ovaj problem. Na našu nesreću, nas je zadesilo da se sa njim ozbiljno nosimo i da se tu mora uključiti i međunarodni faktor.
Deklaracija, ako nema jasne mehanizme, kako će se sprovesti i ko će biti odgovoran za njeno sprovođenje, onda postoji samo niz lepih želja i dobrih namera. Ono što u ovoj deklaraciji smatramo manjkavim, mada u samom tekstu ništa ne bismo oduzeli, to je adresa na koju ona treba da bude upućena. Mislim da niko u ovom parlamentu, ni jedan poslanik nije protiv onoga što u deklaraciji stoji. Mi smo oko toga saglasni i mi smatramo da ona treba da bude sprovedena.
Ono što smatramo da njom treba da se postigne, to je da se izvrši pritisak, da se uputi na adresu Saveta bezbednosti i da se napokon razobliči, moramo se sa time suočiti, licemerje međunarodne zajednice prema Srbima na Kosovu, prema Srbiji uopšte. Dakle, da se pre svega počne poštovati Rezolucija 1244, a samim tim će i ova deklaracija dobiti svoj smisao.
Ono što je veoma važno (a vidim da smo svi nervozni, da smo svi umorni na kraju ovog radnog dana, koji je zaista bio pun radni dan) i što vas molim, a to je da oko glasanja postignemo jedinstvo.
Nije ovo poruka samo Srbima na Kosovu, ne sumnjam, verujem, ubeđena sam da je svaki poslanik u ovom parlamentu uz njih u ovom trenutku i oko toga nema nikakve dvojnosti. To mora biti jasna poruka svetu i međunarodnoj zajednici da je Srbima, da je srpskom parlamentu i da je ovoj državnoj zajednici stalo da se to pitanje jednom za svagda reši pravedno i da Srbi neće više pristati na taj drugorazredni status na Kosovu, koje jeste nedeljiva teritorija Srbije.
Jedino što moram uputiti kao zamerku Vladi, a to je da je morala pozvati građane, bar Beograda, na jedan miran protest posle ubistva dece u Goraždevcu. Zameram svim nevladinim organizacijama koje ovde deluju, a koje na to nisu drugačije reagovale. To nam se ne sme događati.
Ako je išta u ovoj zemlji i ovom narodu sveto, to su naša deca. Bar u ime svih onih žrtava koje su na Kosovu pale, ova deca nas obavezuju da se o njima drugačije progovori. Ne bude li ova deklaracija bila dovoljan pritisak na međunarodnu zajednicu, odnosno na Savet bezbednosti da napokon počne poštovati rezoluciju koju su oni doneli, a vezanu za naše prostore, za naše građane, za naše živote, našu sudbinu, onda će ova deklaracija ostati puka bengalska vatra. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, već sam rekla gospodinu ministru da moram da postavim neka pitanja. To ću učiniti zato što imam obavezu prema građanima.
Dakle, mi smo juče stavili jasnu primedbu da ovaj zakonski projekat, ukoliko ne bude usvojen razuman broj amandmana koji bi ga popravili, ne bi trebalo prihvatiti, jer ono što se događa i što je moguće, i pored Zakona o privatizaciji koji treba da uredi sve odnose u ovom procesu, jeste privatizacija na tzv. mala vrata.
Juče sam pomenula slučaj "Zastave"; on tek treba da se aktuelizuje u periodu pred nama. Pošto ima indicija da postoji ekskluzivni predugovor, ministar mi je rekao da ekskluzivni predugovor sa firmom "Nenj car co" ne postoji, ali moram vas podsetiti na vašu izjavu u TV dnevniku 20. februara, posle obraćanja gospodina Pokrajca, da ukoliko se ne potpiše ugovor sa "Njukarkom" do 1. marta, a to je sutra, eto šanse i gospodinu Pokrajcu. To je izjava iz TV dnevnika.
U "Blicu" 21. februara, da ne pominjem neke druge izvore, objavljen je izvod iz pisma gospodina Savićevića, predsednika upravnog odbora "Zastave", da "Zastava" ima čvrstu i ekskluzivnu opciju sa pomenutom američkom firmom do 31. marta ove godine, izuzev proizvođača automobila "VAZ" iz Rusije. Vaša i izjava prvog čoveka zaduženog za brigu o "Zastavi", predsednika upravnog odbora, kontradiktorne su. Interesuje nas i treba da se zna da li zaista taj ekskluzivni ugovor postoji. Ako postoji, onda je on nezakonit.
Po kom principu se "Zastava" prodaje? Po principu tendera ili aukcije? To je ono što je bitno odgovoriti građanima Srbije, jer je "Zastava" strateška industrija u ovoj zemlji.
I, još jedno pitanje, tiče se mojih Somboraca i moram da vam postavim ovde: kako mogu radnici "Sombormlina" da spreče prodaju "Sombormlina" na aukciji, tj. da spreče da se pojavi kao kupac sadašnji aktuelni direktor, protiv koga je pokrenut niz krivičnih prijava za zloupotrebe u svojoj matičnoj firmi. Presuda nije okončana. E, to je tako. Znači, to ću morati da im prenesem. (Odgovor ministra se ne čuje.)
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, Nova Srbija nije zadovoljna ovim zakonskim projektom koji nam je ponuđen i ukoliko ne bude sluha za značajan broj amandmana, nećemo ga moći podržati.
O denacionalizaciji je ovde dosta govoreno. Insistirali smo i smatramo da je logično i pravedno, što će sigurno praksa pokazati, da se donese zakon o denacionalizaciji, da se nacionalizovana imovina izuzme iz procesa privatizacije. Ako se to ne učini, to će biti veliki problem. Problemi u procesu privatizacije već postoje. O tome su moji prethodnici već dosta govorili. Želela bih da ukažem na neke druge propuste.
Nama izuzetno smeta u ovom zakonskom projektu što se izuzimaju i marginalizuju u procesu prodaje preduzeća sindikati odnosno radnici; privatizacija teče između Vlade i kupca. To je izuzetno štetno i to ću vam argumentom, gospodine ministre, dokazati na jednom slučaju - doduše sada je dosta diskutabilan, da li je uopšte problem privatizacije i da li je to uopšte predmet privatizacije - a to je "Zastava".
Onog momenta kada se pojavio kupac uz Njukarko, odnosno kada se pojavio novi kupac, a to je Jukan iz Kanade, tog momenta je Njukarko, koji do sada važi za jedinog kupca, ponudio 25 miliona veću cenu, znači 175 miliona u odnosu na prethodnih 150.
(Aleksandar Vlahović: Posle 135, a prethodno je ponudio 130.)
Smanjio je cenu?
(Aleksandar Vlahović: To je investicija.)
Volela bih da objasnite, jer nas izuzetno interesuje upravo transparentnost o kojoj se govori. Ako je greška u novinama, to ćete morati u novinama i da objasnite.
Nas izuzetno interesuje, pošto se govori o transparentnosti, pošto se govori o nekim tržišnim vrednostima i zakonima, da li je moguće da se neka preduzeća od strateškog značaja privatizuju i van zakona. Opet mislim, gospodine ministre, na "Zastavu". Interesuje nas da li se "Zastava" prodaje tenderski ili na aukciji, pošto se u novinama pominje stalno ekskluzivitet ugovora koji postoji sa Njukarkom, a naš Zakon o privatizaciji ne poznaje ekskluzivitet.
Pominje ga, molim vas, predsednik upravnog odbora. Dokazaću vam. Ne novine, imam dokaz, to ću ministru da dostavim i molim vas, ekskluzivitet kod nas po zakonu ne postoji. Ako slučajno postoji ekskluzivni predugovor, ekskluzivitet se gospodo poslanici, a ovo kažem pre svega zbog građana koji ovo gledaju, plaća. Interesuje nas, da li je plaćen, koliko je plaćen i kome je plaćen naravno? To je ono što je bitno pitanje, gospodine ministre, jer je "Zastava" strateški interes ove države.
Dalje, da li se svim kupcima daju jednaki uslovi, to je tržište. Znam da je Jukan gospodinu ministru uputio pismo o namerama, 16. januara je bilo na vašem stolu, a odgovoreno mu je posle mesec dana, onog momenta kada je stupio u kontakt sa sindikatima i kada su oni počeli da traže da se pojavi još nekoliko kupaca. Svi smo mi neki sitni kupci i znamo, na pijaci ako je više kupaca, bolja je ponuda.
Prema tome, gospodine ministre, nas interesuje da privatizacija teče pravedeno i transparentno, da se ne desi još jedna šećerana "Crvenka", koju vam nikada neće ovaj narod oprostiti.

Whoops, looks like something went wrong.