Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srđan Spasojević

Srđan Spasojević

Nova Srbija

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, gospodine ministre, pred nama su danas izmene i dopune Zakona o autorskim i srodnim pravima i Zakona o patentima. Kada se pogledaju razlozi koje Vlada kao predlagač zakona ova dva zakona jasno je da je u pitanju potpuno ista situacija koju smo imali neposredno pre ove letnje pauze, kada smo usvajali izmene i dopune Zakona o vazdušnom saobraćaju. Naime, i taj zakon je ova skupština nedavno  usvojila, kao i ovaj, o čijim izmenama i dopunama danas diskutujemo, i za taj zakon je konstatovano da je u skladu sa najmodernijim standardima koji se primenjuju u razvijenim zemljama EU, pa smo opet nakon primedbi, koje su nadležne institucije EU, stavile na neka rešenja u njemu, morali da pristupimo njegovim izmenama i dopunama. Danas je ista takva situacija i praktično ista priča.
U decembru 2009. godine smo usvojili Zakon o autorskim i srodnim pravima i u njega inkorporirali najsavremenija rešenja iz međunarodnih konvencija i ugovora koje tretiraju ovu oblast. Posle nepunih godinu i po dana ponovo smo bukvalno prinuđeni da se u parlamentu bavimo ovom problematikom, jer su nam iz EU stigle primedbe na veliki broj rešenja u njemu.
Iz svega napred navedenog nameće se suštinsko pitanje – da li smo mi parlament jedne ne zavisne evropske države koju svoju zakonodavnu aktivnost bazira na rešavanju suštinskih problema građana i potreba građana i koji je kao takav nezavisan i od izvršne vlasti ili smo samo instrument Vlade koja opet bez ikakvog kritičkog stava usvaja sve primedbe i preporuke koje stižu sa strane? Dok po ovom pitanju ne zauzmemo jasan stav bićemo stalno u situaciji da se iznova i iznova bavimo stvarima koje obično u datom trenutku nisu od vitalnog interesa građana Srbije ili su praktično neprimenljive u našim okolnostima i da, samim tim, ne posvećujemo dužnu pažnju u rešavanju nagomilanih problema sa kojima se svi u Republici Srbiji suočavamo.
Naravno, poslanički klub Nove Srbije, kao i mnogo puta do sada, i u ovoj raspravi u načelu i konkretno kroz amandmane, pokušaće da spreči mogućnost da se ponovo ne brukamo, jer ovo je na neki način popravni ispit za vas koji pravite ove zakone. Mi smo u parlamentu dužni da pomognemo koliko možemo, naročito mi iz opozicije, ali ipak ne treba da se padne u junu, pa opet u septembru, onda ste ponavljali razred.
Konkretno, navešću tri suštinska problema ovih predloženih izmena. Pokušaćemo da popravimo da ne bi bilo ponovnog postupka, da se ovde vidimo za nekoliko meseci ili da neki budući parlament nešto ponovo radi. Gubimo vreme jer se bavimo nečim što u principu građane Srbije, vezano za ovo, ne tangira. Građani Srbije imaju mnogo više problema nego da se bave ovakvim stvarima. Postavlja se i pitanje da li su ljudi koji rade ove stvari dovoljno kompetentni da iznesu sve ove probleme. Nadam se da jesu. Ako je neka greška, mi ćemo pokušati.
Na primer, u članu 7. i članu 8. Predloga zakona, kojima se menjaju članovi 35. i 36. aktuelnog zakona, sam predlagač konstatuje u obrazloženju da pravo sleđenja autora, dela likovne umetnosti egzistira u našem pravnom sistemu više od 30 godina, ali i da ga je istovremeno praktično ne moguće realizovati, imajući u vidu činjenicu da u Srbiji ne postoji tradicija trgovine umetničkim predmetima i da se najveći deo prometa odvija između fizičkih lica, daleko od očiju javnosti. Dakle, ispada da se ove konkretne odredbe implementiraju samo da bi se zadovoljila puka forma i zahtev stranih institucija, a bez ozbiljne namere da se pokuša da se na neki način i zaista zaštiti pravo sleđenja autora umetničkog dela likovne umetnosti.
U članu 10, kojim se menja član 40. Zakona, predviđa se obaveza javnih biblioteka da autoru dela čiji umnoženi primerak daju na poslugu, isplate određenu naknadu. Smatram da je ovo još jedan primer nekritičke implementacije norme koja u našim okolnostima kontraproduktivna jer nedavno smo se ovde osvrnuli na finansijski, materijalni položaj većine javnih biblioteka u Srbiji. Pri tome se ne navodi iznos niti metod obračuna predmetne naknade, što takođe izaziva sumnju da je predlagač ozbiljan u nameri da ovu normu inkorporira i u odnose u životnoj praksi.
Ono po meni ključno što treba da povedete računa jeste da u članu 35. koji tretira pravo sleđenja, eksplicitno je naglašeno da za obavezu plaćanja naknade autoru dela likovne umetnosti solidarno odgovaraju i kupac i posrednik i prodavac.
Članom 44. uvode se u članu 217. Zakona novčane kazne za pravna odnosno fizička lica kao učesnike u predmetnom kupoprodajnom odnosu. Sada onaj ključni zaključak vezano za ovaj član – međutim, ne navodi se način na koji se onaj subjekat koji plati naknadu pod pretnjom novčane kazne regresira od preostalih učesnika u kupoprodajnom poslu.
Nadam se da ćete ove primedbe koje ćemo kroz amandmane i u raspravi u pojedinostima imati u vidu. Zaista jedna želja, gospodine ministre, da popravimo zakon, da vam pomognemo. Naravno, to smo uvek kao Nova Srbija činili na jedan konkretan način i veoma veliki broj amandmana Nove Srbije predat na jedan način na koji su se uvek i u svakoj oblasti zakoni popravljali velikim brojem prihvaćenih amandmana.
Iskoristiću minut, dva diskusije, nadam se da će gospođo Čomić dozvoliti jedno blago izlaženje iz tačaka, ali samo blago.
Gospodine ministre, želim da vam se zahvalim za sve ono što ste na predlog Nove Srbije uradili kada su u pitanju studenti u Kraljevu prošle godine. Znam da ste tražili da se kompletnog iznosa oni oslobode, vezano zbog situacije zemljotresa. Naravno, prihvaćeno je 50.
Evo jedan lep način da Nova Srbija sa vladajućim strankama može da sarađuje. Naš predlog ste prihvatili i u ime studenata iz Kraljeva, koji nisu na budžetu, se zahvaljujem.
Želim samo da vas zamolim, s obzirom na tešku situaciju, zemljotres koji je bio u Kraljevu, Osnovna škola "Dimitrije Tucović" sa najvećom tradicijom u Kraljevu od preko 500 godina sa blizu hiljadu učenika, i dalje osnovci idu sa skraćenim časovima, kasni se sa završetkom škole, prvaci polaze u jednom veoma lošem tom prvom utisku skraćenih časova, ogromne gužve, četiri smene. Osmaci će biti u nepovoljnom položaju zbog prijemnih ispita. To isuviše predugo traje, gospodine ministre. Jako je lepo kada vidimo na televiziji, to pozdravljam, ovih dana u Borči, škola je završena za sto dana. Sve pohvale vezano za to, ali postoji unutrašnja Srbija, postoji nešto što se zove zemljotres. Bilo je veoma bitno da se to završi pre početka školske godine.
Nadam se da ćete učiniti napor da se ovo privede kraju, a bio bi i osnovni red da škola sa takvom tradicijom, možda jedina škola u centru grada a da nema sportsku salu, jer pogubno je gledati decu na minus 20 kako vežbaju ispred škole u centru Kraljeva. Mislim da ćete naći mogućnost da se taj projekat koji dugo postoji, realizuje.
Zahvaljujem se na pažnji. Izvinjavam se zbog ovog malog odstupanja, mislim da je to nešto što je zadesilo Kraljevo ne samo kraljevački problem nego i ovog parlamenta i cele Srbije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, poštovani građani Srbije, NS je na član 33. takođe, podnela amandman. Vrlo interesantno je da sve praktično poslaničke grupe opozicije ukazale na potpuno isti problem.  Verovatno da se vlada apsolutno ne obazire na ovolike sugestije, na ovoliko beskrupulozno povećanje cena kod taksi. Mi smo malo bili u suštini u nekom kompromisu i sa našim amandmanom smo tražili ne brisanje, nego da se to eventualno izvrši određeno povećanje, ali ne zahvata ovolike cifre. Dakle da u članu 33. stav 2. da se broj "80.000" menja brojem "40.000", a u članu 33. stav 3. broj "45.000" menja se brojem "20.000".
Obrazloženje ovog amandmana, "uvažavamo navedeno obrazloženje predlagača zakona, tarifnog broja 69, A tarife, međutim, smatramo da je povećanje iznosa propisane tarife sa 13.990 dinara na 80.000 dinara, odnosno sa 13.990 dinara na 45.000 dinara, zaista preterano, preko svake mere. Iz toga ovim amandmanom predlažemo iznose vrednosnih tarifa koje su mnogo primereniji situaciji u kojoj se naša ekonomija nalazi". Dakle, ponudili smo određeni kompromis. Naravno, nije ovaj amandman ni ovakva vrsta sugestije, nije prošla kod Vlade. NS je u diskusiji u načelu ukazala na niz problema da je ovaj zakon praktično o taksama. Gospodine ministre, gospodin Đelić je prošli put bio, tu gde sedite vi.
Ukazali smo da nije ovo jedino povećanje koje se dešava sukcesivno, praktično imamo iz meseca u mesec, iz dana u dan razna, razna povećanja, vi znate pošto dolazite iz te branše, praktično da je pre godinu i nešto dana sudske takse su 50% povećane, vi znate koliki su tu problemi u funkcionisanju pravosuđa i znate da fizička lica i pravna lica, vrlo teško izlaze na kraj sa ovim taksama, s obzirom da su izvršenja u katastrofalnom stanju, bez obzira na promenu Zakona o izvršenju. Sve to, jako, jako utiče loše na situaciju i na određeni pravni status građana Srbije.
Kada govorimo o drugim poskupljenjima pre mesec dana, možda 15 dana ministar Sulejman Ugljanin je objasnio da su akcize, toliko velike akcize razlog praktično, socijalni momenat, punjenja budžeta. Čovek je otvoreno priznao sve to.
Kada imamo u vidu ovolika povećanja, zaista se ne piše dobro građanima Srbije, neverovatno je da baš u tolikoj meri, kako su moji prethodnici rekli ne uvažava se stopa inflacije nego se onako odokativno samo preseče, pa se kaže 50%, 60%, 70% ide u nedogled.
Meni nije jasno, nisam ekonomista, dakle, nije mi jasno, evo peta godina kako sam poslanik nikada ovde još nije došao zakon da se nešto smanji, da se nešto uradi u duhu bilo čega.
Znate, ovde samo može da se desi da kurs evra se poveća, pa se on jedino smanji, ali to su verovatno neke stvari koje su manipulativne i gde se prave neke ogromne razlike i gde građanima to uopšte ne može da bude jasno kako to je moguće da benzin, naprimer, ovoliko ili nafta skače, da kurs padne, a da kada kurs evra padne mi uopšte nemamo ni u jednoj situaciji smanjenje npr. goriva, jer odmah damo Zakon o akcizama pa napravimo jednu fenomenalnu nivelaciju.
Dakle, nema ništa što se tiče bilo kakvog smanjenja takse, odnosno bilo kakvih smanjenja što bi išlo u interes građana Srbije. Vi znate da, kada se desi da se govori neki put o ne povećanju penzija ili plata, 2, 3, 4%, a ovde su povećanja 50 i 100 i 300%, onda permanentno u nekoliko situacija pet, 10, 15 Vlada, MMF, ekonomske institucije ove zemlje, pričaju o tom odobrenju od 2, 3, 4%.
Meni nije jasno, da li neko iz Vlade predoči tom MMF o kakvim se ovde povećanjima radi i da građani Srbije apsolutno ne mogu da izdrže za takvim povećanjima, recimo, penzioneri od 3-4% ili radnici, ljudi koji su na budžetu od 2, 3, 4%, a to se danonoćno pregovara i to bude veliki uspeh, a onda uradimo ovakva povećanja i potpuno minimiziramo bilo povećanje plata, praktično uđemo u srž svakog čoveka u ovoj zemlji, isisavamo krv i skidamo kožu građanima Srbije.
Mislim ne mi, nego Vlada koja je aktuelna i politika Vlade, kažem mi mislim na parlament, koji bez obzira građanima često nije ni jasno, nego kažu svi odokativno vi svi tamo donosite zakone.
Ne, građani Srbije treba da znaju da vladajuća koalicija donosi takve zakone, a da je opozicija protiv tako brutalnih povećanja u svim segmentima života. Zahvaljujem.
Uvažavajući neke stvari kada su potrebe države u pitanju, mogu da se složim sa  ministrom, ali zaista bih želeo da se još malo zadržimo na ovom amandmanu, bez obzira na ta povećanja.
Nova Srbija je, praktično svojim predlogom prihvatila čak povećanje od 60, 70%, ako su te potrebe. Ali, ministre da li je normalno da se izvrši povećanje sa 13.990 na 80.000? To je 600% više i povećanje sa 13.990 na 45.000, što je otprilike skoro 300%.
Dakle, država je funkcionisala i do sada sa ovim taksama.
Ako poveća nešto 60, 70% što nije u redu sa stopom inflacije, naš predlog je praktično u tom pravcu znamo da nećete prihvatiti da se ovo briše i zato smo išli u susret nekakvom ovakvom predlogu.
Zaista mi nije jasno kako je do sada država funkcionisala uz sve opravdano što ste rekli da treba da se pridružujemo EU, država ima određene potrebe itd, itd.
Konkretno, ministre, s obzirom da niste prošli put u raspravu u načelu bili, zaista od vas očekujem jedan amandman gde ćete možda prihvatiti i da ćete i da ćete naknadno intervenisati, ne znam da li vam je poznato da je taksa za tumačenje zakona sa 1.000 dinara povećana na 10.000?
Hajte, ako su ovo potrebe nekog dnevnog rada itd, ali ako nešto treba da protumači i pošalje zahtev, taksa za pravna lica je podignuta sa 1.070 dinara na 10.000 to stvarno nije ubičajeno.
Pazite, radi se o tumačenju zakona, ako je zakon potpuno jasan, nema razloga ni da se tumači, ako postoji određeni propusti svi ovde koji donose zakone znaju da neki put može nešto da bude jasno. Hajde, makar tu taksu ukinite, jer ona je stvarno, nije uopšte transparentna i nije u redu da se za tumačenje zakona podnese taksa od 10.000 dinara. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, vrlo interesantan trenutak da se uključimo i mi u ove rasprave, koje su onako prilično korektne, različiti su stavovi. NS je istakla da ovde nema kongentnih normi, da može i ne mora sve i ovako i onako, da je zakon previše deklarativan. Ne mora čak ni agencija da se formira. Sve to može da se razume.
Samo bih kolegi Ivanjiju kratko, onako dobronamerno rekao, da ovo što je istakao da će se primenjivati Zakon o udruženjima, to neko mora da protumači. Sad ću da se nadovežem na to da imamo Zakon o taksama. Da bi neko nešto protumačio, fizičko, odnosno pravno lice moraće da plati 10 hiljada dinara. Sve je to uzajamno povezano. Zakon je prilično neprecizan i bilo kakvo tumačenje, odjedanput smo digli takse deset puta. Znači, nije to u principu dobro. Zamislite kod nekih mladih, nekih udruženja, kad nešto treba da uradite, a vi kažete da vam to protumačim što ste vi rekli, s pravom što ste rekli, deset hiljada dinara od hiljadu dinara. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, gospodine potpredsedniče Vlade, pred nama je određen set zakona koji ste vi u vašoj uvodnoj diskusiji veoma, po meni, površno obrazložili. Nastupili ste po sistemu, kada ste o prvom Predlogu zakona govorili  – hladno, toplo, mlako. To sam tako shvatio.
Hladno i nije problematično. Država čini neke ustupke, nešto vezano za poljoprivredne proizvođače, onda za volontere. Onda, gde je potpuno vruće, po meni, gospodine potpredsedniče Vlade, vi ste praktično tu pretrčali veoma brzo i mnogo manje ste to objašnjavali nego ovaj prvi zakonski predlog. Na kraju ste vrlo brzo završili sa ovim vezano za Albaniju i da neko nama nešto treba da vrati i onda ste se zahvalili.
Sve je to trajalo dva, tri minuta i to je po meni neozbiljno. Neozbiljno je iz prostog razloga, što se ovakvim zakonskim predlozima zadire u džep građana. Džep građana Srbije je i onako preopterećen mnogim poskupljenjima, gospodine Đeliću, a o tome ću kasnije govoriti. Praktično u ove dve - tri zadnje godine, gospodine Đeliću, imali smo 50% povećanja sudskih taksi, povećanje električne energije na 15%, povećanje životnih namirnica svakog dana. Prošle nedelje ili pre dve nedelje smo imali povećanje na akcize za gorivo.
Kada sve to pogledate i zavijete u neku oblandu, kod onog prvog zakonskog teksta, vi govorite o nekim olakšicama za poljoprivrednike. Ali, ko će objasniti poljoprivrednicima da je u jeku sezone, kada se praktično očekuje žetva i mnoge druge aktivnosti, gorivo na našim pumpama je najskuplje u okruženju. To smo akcizama i dalje podigli. Imali smo gospodina Ugljanina koji je praktično priznao ovde da je to punjenje budžeta i da to tako mora i da će to biti po nekim socijalnim kriterijumima podeljeno.
Nije to dobra politika, gospodine Đeliću. Nekako, ruku na srce, svi ovi zakoni koji su vrlo osetljivi, nekako se uvek vi tu nađete da ih branite, a ovi, kao navodno, neki koji su prosperitetni, kao malopre o mladima, ili pre neki dan, prenos na opštine, ono što smo imali, to se nekom drugom poveri. U tom smislu vam moram priznati da vam nije lako, ali u principu, sami ste za to krivi.
Ova povećanja koje imamo kod taksi su tolike, da se čoveku potpuno zavrti u glavi kada vidi tako nešto. Kolega Đurić je pre mene rekao jednu potpuno neuobičajenu stvar i potpuno je nelogično da neko ko donosi zakone, ko ih navodno objavljuje, koji su javni i gde transparentnost postoji, u tumačenju nečega, pre svega, gospodine potpredsedniče Vlade, smatram za razliku od gospodina Đurića, da tumačenje uopšte ne treba da se naplati i ne treba da postoji taksa za to.
Zašto nešto što treba da se protumači, treba platiti neku taksu? Bilo je, kao što smo videli, izjednačenje i sada odjedanput za neke privatne preduzetnike 10 puta veća taksa. Da li vi mislite da i ti privatni preduzetnici mogu neizmerno da nešto plaćaju, a pogotovo da odgovaraju na ovakva poskupljenja koja su i 10%? Vi ste, što se kaže, privrednik a ja ću vas podsetiti da neke razlike koje postoje, ako već nešto mora da se naplati, razlika između fizičkih lica kada plaćate električnu energiju ili toplotnu energiju u odnosu na firme je samo duplo ili nešto malo više, ali ništa nije 10 puta više.
Sada bih vas zamolio da se koncentrišete. Šta ćemo, na primer, za jednu situaciju koja se nalazi ovde, recimo, kada govorite o efektima ovog zakona, zamolio bih i vaše predstavnike da kažu šta misle ili vi da kažete kada budete eventualno odgovorili na ovo moje? Kaže – kakve troškove će primena zakona stvoriti građanima i privredi, naročito malim i srednjim preduzećima? Odgovor na to je – republičke i administrativne takse se naplaćuju u cilju podmirenja troškova prouzrokovanih radnjama organa prilikom pružanja konkretnih usluga na zahtev zainteresovanih lica. Stvarno mislim da ovo nema blage veze sa odgovorom o trošku.
Sada, zamislite situaciju, gospodine Đeliću, da jedno fizičko lice ili pravno lice zatraži od vas da protumačite nešto ovako, a vi onda kažete – plati 10.000, odnosno 1.070 dinara, da ti to protumačim. Praktično, ulazi se u jedno prethodno pitanje da su zakoni nejasni, da se tumačenja naplaćuju. Ako su zakoni potpuno jasni, niko neće zatražiti tumačenje. Međutim, u obilju ovakvih stvari i zakonskih predloga koji se često pojavljuju i brzini kojom vi to sve radite, tumačenja su neophodna, a onda ste se lepo dosetili da za tumačenja naplaćujemo ovako lepe visoke takse.
Potrudiću se da još na neke stvari ukažem kakva su ovo sve poskupljenja. Tarifni broj, na primer, 44. stav 2. povećava se sa 3.920 dinara na 10.000 dinara. Tarifni broj 69. stav 1. povećanje sa 13.990 dinara na 80.000 dinara. Tarifni broj 69. stav 2. povećava se sa 13.990 dinara na 45.000 dinara. Tarifni broj 85. povećava se sa 7.290 dinara na 30.000 dinara. Znači, poskupljenja i do četiri-pet puta više.
Gospodine Đeliću, vi ste često u kontaktima sa MMF. Setite se samo situacije kada smo govorili o povećanju penzija od 2% ili povećanju plata 2-3%, pa MMF je 10 puta davao neka odobrenja, pa može, pa ne može itd. Ja vas odgovorno pitam – da li vi MMF, u cilju zaštite građana Srbije, obavestite uopšte o ovakvim stvarima kad nešto podižete 10 puta, pet puta, šest puta, električnu energiju 15%, akcize na gorivo itd? Dokle će da traje iscrpljivanje građana Srbije jer vi ne možete jednostavno da shvatite da sa prosečnom platom od 30-ak i kusur hiljada dinara u Srbiji nema boljitka.
Gospodine Đeliću, sa takvim standardom i sa takvim ophođenjem prema građanima Srbije zaista mislim da ste najveća kočnica ka ulasku u EU. Da bi se ušlo u EU, moraju svi na neki način da budu utemeljeni, da standard životni bude dobar, da građani... Mi uopšte nemamo ni jedan zakon, gospodine Đeliću, ovde da kažemo - nešto će da pojeftini, nego samo poskupljenja, poskupljenja, poskupljenja. Do kada? Pa, vi ste ekspert u suštini za neka ekonomska pitanja i mislim da zaista... Hajde, napravite jedan zakonski predlog, na vašu inicijativu ovde, da nešto u ovoj zemlji pojeftini. Nova Srbija i nadam se i druge opozicione stranke će tako nešto podržati, ali kada stalno govorimo o poskupljenjima, jednostavno, ne može se zaobići činjenica da ne vodite računa o građanima Srbije.
Zarad potpune objektivnosti, treba konstatovati da se predloženim izmenama i dopunama zakona briše određeni broj postojećih tarifnih stavova. Međutim, to je samo kap u moru, gospodine Đeliću, novih tarifnih stavova koji se istim zakonom uvode. Pažljivom analizom Predloga zakona izbrojali smo više od 125, što potpuno novih tarifnih stavova, što tarifnih stavova gde se predlaže povećanje postojeće takse.
Analizom Predloga zakona dolazi se do zaključka da je ubedljivo najagilnije u izmišljanju novih taksi bilo Ministarstvo životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja, pa odmah za njim Ministarstvo unutrašnjih poslova itd. Dobro, kod MUP znamo da su česte neke izmene, evo, imali smo i promene pasoša i nekih usklađivanja itd, ali za ovo povećanje, ali za ovo povećanje za životnu sredinu jednostavno moram da kažem - da li je to želja da se namaknu troškovi onih učestalih akcija "Očistimo Srbiju"? Svakih mesec dana mi nešto čistimo. Zašto se tu u toj meri povećavaju takse?
Vlada, kao predlagač zakona, konstatuje da se takse naplaćuju u cilju podmirenja troškova prouzrokovanih radnjama organa prilikom pružanja konkretnih usluga na zahtev zainteresovanih lica. Ne sporeći ovu činjenicu, podsećamo predlagača zakona da opredeljivanje neprimerno visokih taksi često ima za posledicu pokušaj zaobilaženja legitimnih procedura i samim tim negativan efekat na budžet Republike. Mnogo je bolje opredeliti visinu takse tako da ona sa jedne strane na adekvatan način pokrije troškove organa čije se postupanje traži, ali da istovremeno ne destimuliše fizička lica i pravna lica da se obraćaju tom organu kada za tim postoji opravdana potreba. Zaista se postavlja opravdano pitanje – da li je predlagač zakona, podstaknut inicijativom resornih ministarstva, vodio računa o pronalaženju onog finog balansa o kome smo prethodno pričali, obzirom da se ovako visokim taksama demotiviše poslovna inicijativa i preduzetništvo, i to u najrazličitijim oblastima privrednog delovanja.
Znate kako, stalno govorimo o tome kako u Srbiju treba da dođu investitori, da se prave određene investicije, da se sve to podstakne, međutim, činjenica je jedna, da u principu investitori često dolaze i zbog jeftine radne snage koja je u Srbiji, često dolaze i zbog toga što računaju, naravno, na određeni profit, ali siguran sam da investitori kada im ovako nešto budete predočili, a kada im još budete rekli da nešto kad treba da protumače, treba da plate 10.000 dinara, bez obzira što je to 100 evra, mislim da će se u blagoj meri neko nasmejati i vrlo često neke takve sitnice mogu da oteraju i ozbiljne investitore. Praktično nije zatvoren krug mnogih izmišljenih stvari. Bojim se da kod ovog zakona o taksama ima mnogo, mnogo preterivanja i mislim da to apsolutno ne može da bude u redu.
Iskoristiću ovu priliku, gospodine Đeliću, s obzirom da sam vam više puta postavio pitanje poslaničko, s obzirom da ste vi bili tu kada sam postavio, a i danas sam pomenuo cenu električne energije, da sam se borio za 15% da uopšte ne treba da bude povećanje električne energije, vi ste bili tu na istom mestu kada sam vas pitao za Kraljevo, vezano za zemljotres koji je bio, da nema povećanja cene električne energije. Učinilo mi se da ste to prihvatili.
Na sredstvima javnog informisanja uveče je to bilo, te je moj predlog, odnosno predlog Nove Srbije, prihvaćen, ali sutradan kada sam imao određene kontakte, da sam verovatno dobio i od drugih poslanika podršku iz Kraljeva što ne pripadamo vladajućoj garnituri. Meni je rečeno da ste vi to iz nekog razloga, da to nije uobičajena praksa, jednostavno stopirali. Da li je to tako ili ne, molio bih vas da u
nekom trenutku odgovorite jer ne dobijam, iskoristio sam ovu mogućnost, nisam dobio nijedan pismeni odgovor i zato bih vas i zbog građana Kraljeva koji i dalje trpe ogromne posledice onog razornog zemljotresa, mislim da je imalo smisla da se tako nešto uradi.
Dakle, gospodine Đeliću, privodeći kraju moju diskusiju, još jedanput stalna su poskupljenja u svim životnim segmentima. Pre ove sednice na pauzi imao sam priliku da sa jednim roditeljem koji je iz Kraljeva čija ćerka polaže arhitekturu sutra, ukoliko neko nije na budžetu u ovoj zemlji treba da plati 2.400 evra školarinu. To je osam prosečnih ličnih dohodaka majke tog deteta. Kada stalno nametnete još ovakve stvari u sva ona poskupljenja koja sam malopre rekao stvarno se nama svima ovde crno piše. Mislim da ste pogotovo Zakonom o taksama preterali.
Nova Srbija je podnela određene amandmane i nadam se da ćemo u diskusiji u pojedinostima, kada bude uticati na to da neki od ovih naših amandmana koji bi možda u nečemu popravili ovaj zakon i prihvatite. Ponavljam još jedanput, konkretno za ove takse, smatramo da takse na tumačenje bilo kojeg zakonskog predloga koji je donela ova skupština ne treba naplaćivati takse kako za fizička lica tako ni za pravna lica. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, poštovani predsedavajući, postalo je potpuno iluzorno više, možda sa ove govornice postavljati pitanja, jer narodni poslanici apsolutno ne dobijaju odgovore na svoja pitanja, naravno, mislim, pismenim putem.
Gospođo predsedavajuća, vi ste prvi put ovde kada ja postavljam ovo pitanje, jer uvek je bila predsednica Slavica Đukić-Dejanović.
Moje pitanje se odnosi na Kraljevo.
Naime, još pre rekonstrukcije Vlade pitanje sam postavio ministru energetike, gospodinu Škundriću. Nisam dobio odgovor. Imam opravdanje, verovatno zato što je u tom nekom roku on i smenjen, mada moram da kažem da je ministar Škundrić imao volju da pozitivno reši pitanje poskupljenja cene električne energije, kada je u pitanju Kraljevo.
Podsetiću građane Srbije i građane Kraljeva, da sam kao poslanik iz Kraljeva, tražio da poskupljenje električne energije ne važi do kraja godine za građane Kraljeva, dok se ne otklone sve posledice zemljotresa.
Naravno, to pitanje sam još tri puta postavio nasledniku ministra Škundrića i postavio sam gospodinu potpredsedniku Vlade, gospodinu Đeliću, koji je jednom bio ovde prisutan. Nikada nisam dobio odgovor.
Podsetiću građane Srbije da nisam parcijalno samo mislio na Kraljevo, prvo, zalagao sam se da uopšte ne bude poskupljenja električne energije u ovoj teškoj ekonomskoj situaciji u kakvoj je Srbija, ali sam imao potpuno opravdanje da za građane Kraljeva tražim da se do Nove godine, zbog situacije koja je u Kraljevu, jednostavno ni za privredu, ni za građane ne povećava, dakle do Nove godine. Nikada nisam dobio odgovor.
Zamolio bih potpredsednicu Gordanu Čomić da pokuša, i naravno predsednicu Skupštine da, jednostavno dobijem ovaj odgovor, jer neverovatno je da peti put postavljam ovo pitanje, a da napismeno ništa od ministara nisam dobio.
Reći ću i to da je u sredstvima javnog informisanja, na TV, u jednom direktnom prenosu, posle mog pitanja, bilo saopštenje da će Kraljevo biti oslobođeno plaćanja električne energije. To je bilo u martu mesecu, da bi sutradan povećanje cene električne energije, da bi sutradan to isto bilo demantovano.
Očekujem konačno da dobijem ovaj odgovor, jer sigurno neću odustati od ovog pitanja sve dok ne dobijem odgovor, pismeni, kako to po Poslovniku i treba da se desi.
Preostali deo vremena iskoristiću da postavim, takođe, dva pitanja vezana za Kraljevo i za zemljotres, pre svega ministru zdravlja, gospodinu Zoranu Stankoviću.
Zgrade Higijenskog zavoda u Kraljevu i zgrada Studenice Medicinskog centra su van upotrebe. Naime, Higijenski zavod u Kraljevu je mesto gde je potpuno objekat porušen, pripremljeno je sve za izgradnju i reći ću da je 3. novembra, kada je bio zemljotres, praktično svi smo se tamo susreli. Premijer Vlade Republike Srbije i predsednik Republike su tog dana došli i obećali da će brzo biti izgrađen objekat.
Dakle, moje pitanje je kada će taj objekat početi da se gradi, takođe i kada će se ući u obnovu onog dela Medicinskog centra Studenica?
Pitanje za ministra prosvete. OŠ "Dimitrije Tucović" u Kraljevu je u veoma lošoj situaciji. Đaci u toj školi idu u četiri smene, nastava traje 30 minuta. Nisam namerno hteo da postavljam ovo pitanje dok se školska godina ne završi, jer mislim da je tolerantno da u onom periodu kada đaci redovno idu u školu to nije moguće izvesti, ali je neprihvatljivo da se u novu školsku godinu uđe tako što će đaci u četiri smene raditi, praktično u ranim jutarnjim časovima samo po 30 minuta, do kasnih večernjih sati.
Dakle, pitanje za ministra prosvete – kada će OŠ "Dimitrije Tucović", koja je u centru Kraljeva, biti sanirana i da li će đaci 1. septembra poći normalno, ne samo u ovu školu, nego i u nekim drugima. Napomenuću i to da, kada je zemljotres bio, đaci ove OŠ su mesec dana izvodili nastavu u nemogućim uslovima, naravno uz korektan odnos osnovne škole. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, poštovani predsedavajući, poštovani građani Srbije, Poslanička grupa NS podnela je amandman na član 11. stav 4. da se posle reči „akcionarsko društvo“ dodaju reči „pored osnivačkog akta“, i u članu 11. stav 4. posle reči „ima“ dodaje se veznik „i“, tako da član 11. stav 4. glasi: „Akcionarsko društvo pored osnivačkog akta ima i statut kojim se uređuje upravljanje društvom, unutrašnja organizacija društva i druga pitanja u skladu sa ovim zakonom, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano“. Dakle, jedan amandman, ministre, koji je Nova Srbija podnela u želji da popravi ovaj zakon.
Odbijajući ovaj amandman Vlada je dala sledeće objašnjenje. Namerno ću pročitati naše obrazloženje posle vašeg obrazloženja, u nadi da ću vas uveriti da je ovo u samom tumačenju, u suštini, ista stvar, ali preciznija, imajući u vidu da će neki put zakon gledati neka stranka koja želi možda nešto da otvori ili da napravi. Sigurno je da je ovako kako je Nova Srbija uradila preciznije i jasnije. Vaše obrazloženje kaže ovako: „Amandman se ne prihvata s obzirom da ne menja značenje odredbe, niti stvara uslove za njenu precizniju primenu. Iz teksta celog člana jasno je da svako društvo ima osnivački akt“. Zašto bi bilo ovakvo tumačenje uopšte, zašto je ovakvo obrazloženje? Zašto neko treba da tumači nešto što je očigledno? Postoje možda neke neuke stranke koje treba da pogledaju to. Dalje navodite da akcionarsko društvo ima i statut, za razliku od ostalih formi privrednih društava.
Obrazloženje našeg amandmana: „Smatramo da je u ovom stavu, sa stanovišta logike, neophodna ovakva formulacija, jer bi se u suprotnom moglo tumačiti da akcionarsko društvo ima samo statut, a ne i osnivački akt.“ Znači, suštinski, ništa posebno, mislimo da je ovo preciznije. Očekujemo od ministra da se oglasi, da prihvati ovaj amandman. Mislim da ima toliko ovlašćenja.
Zahvaljujem se ministru, pošto je imao sluha za ovo. Još jedanput ponavljam, ministre, u suštini je ista stvar, samo je malo jasnije za opštu stvar, ništa drugo.
Podneli smo amandman da u članu 13. stav 1. tačka 4) treba da glasi: „je makar jedan od potpisnika u trenutku zaključenja osnivačkog akta bio pravno ili poslovno nesposoban“.
Obrazloženje za ovaj amandman – smatramo da formulacija u Predlogu zakona ostavlja prostor za najrazličitije zloupotrebe prilikom osnivanja privrednih društava. Teoretski je moguće da osnivački akt potpišu jedno odraslo poslovno sposobno lice i npr. nekoliko maloletnih lica ili lica koja su iz razloga bolesti lišena poslovne sposobnosti, što se formulacijom iz amandmana predupređuje. Uostalom, zato univerzalno pravo i poznaje institut zakonskog zastupnika koji nastupa u ime takvih lica u pravnom prometu. Zahvaljujem.
Gospodine predsedavajući, Poslanička grupa Nova Srbija podnela je amandman na član 100, da se u stavu 2. reč „zahtev“ zameni rečima „pravo na potraživanje“.
Smatramo da je rešenje predloženo ovim amandmanom jezički i logički preciznije, a i pravno, pošto se inače nigde u predloženom tekstu stava 1. ovog člana ne pominje termin „zahtev“.
Gospodine ministre, Nova Srbija je podnela amandman na član 121. da se posle stava 2. doda novi stav, koji glasi: „Izuzetno od roka iz stava 2. ovog člana, ortak koji želi da istupi iz društva usled razloga iz člana 99. ovog zakona može podneti pisano obaveštenje o istupanju u bilo kom trenutku do isteka poslovne godine.“
Obrazloženje – smatramo da je potrebno napraviti izuzetak kada je u pitanju situacija u kojoj drugi ortaci ne dozvoljavaju ortaku da prenese svoj udeo u društvu trećem licu i dozvoliti takvom ortaku da na zakonom propisan način istupi iz društva, ne čekajući pri tom jako dug vremenski period. Na primer, zamislimo situaciju da je do odbijanja ostalih ortaka došlo početkom jula meseca tekuće godine; ako se ne prihvati rešenje predloženo amandmanom, ispada da bi ortak koji želi da istupi iz društva morao da ostane u njemu još godinu i po dana.
Vrlo kratko. U članu 122. stav 1. reči „raspodeljuje se ostalim ortacima na jednake delove“ menjaju se rečima „raspoređuje se srazmerno na preostale ortake“. Po reakciji ministra vidim da je voljan da prihvati i ovaj amandman.
Obrazloženje – zakon treba da je konzistentan. Ne vidimo suštinsku razliku između pravne situacije iz člana 119. stav 1. i 2. i člana 122. zakona. Stoga smo mišljenja da je potrebno da i u slučaju istupanja ortaka iz društva njegov udeo bude raspoređen srazmerno na preostale ortake, a ne preostalim ortacima na jednake delove. Čisto malo, ministre, matematike, ako dozvolite.
Gospodine ministre, da vam se zahvalim na izuzetnoj koncentraciji, vama i vašim saradnicima koji munjevito reaguju; baš je zadovoljstvo, verovatno, sa takvim saradnicima raditi. Sigurno svi želimo da jedan sistemski zakon kakav je ovaj o privrednim društvima napravimo tako da ga ne menjamo svakih četiri-pet godina, a to je sigurno interes cele države.
U članu 124. posle stava 2. dodaje se novi stav koji glasi: „Ukoliko ortak u roku od 30 dana od dana prijema obaveštenja iz stava 2. ovog člana ne dostavi društvu dokaz da je izmirio svoju obavezu prema poveriocu, društvo može pristupiti isplati poverioca u skladu sa stavom 1. ovog člana.“
U članu 124. u stavu 3, koji postaje stav 4, reči „raspodeljuje se ostalim ortacima na jednake delove“ menjaju se rečima „raspoređuje se srazmerno na preostale ortake“. To je nešto slično onome što smo juče imali.
U članu 124. u stavu 4, koji postaje stav 5, broj „3“ menja se brojem „4“.
U članu 124. u stavu 6, koji postaje stav 7, broj „5“ menja se brojem „6“.
Obrazloženje – zbog pretpostavljene bliske veze između ortaka u ortačkom društvu mišljenja smo da zakon treba da predvidi naknadni rok od 30 dana u kome društvo daje još jednu šansu ortaku da sam izmiri obavezu pa tek onda pristupa isplati poverioca i automatskom isključenju ortaka.
Takođe, u stavu 3. ovog člana ne vidimo razliku u odnosu na pravnu situaciju iz člana 119. st. 1. i 2. i člana 122. stav 1. ovog zakona, pa stoga amandmanom predlažemo ovo rešenje. Mišljenja smo da će jedan ovakav amandman sigurno poboljšati ovaj zakon i verovatno ćete i ovaj amandman prihvatiti.
Na član 162. stav 4. podneli smo amandman da se broj „180“ zameni brojem „90“. Obrazloženje: smatramo da je sa aspekta zakonskog uređenja ove materije nelogično dozvoliti da osnivačkim aktom društva sa ograničenom odgovornošću bude određen duži rok za korišćenja prava preče kupovine od maksimalno 90 dana, s obzirom da sam Predlog zakona precizira rok za prihvat ponude od 30 dana. Ukoliko bi se ostavio moguć maksimalni rok od 180 dana, prenosilac udela bi mogao da dođe u situaciju da izgubi mogućnost prenosa udela trećem licu čekajući da ostali članovi društva odluče da li će koristiti svoje pravo preče kupovine. Time se narušava načelo slobode prenosa udela.
Podneli smo amandman da se u članu 167. stav 4.  reči „prenosilac udela je ovlašćen da udeo prenese u skladu sa uslovima iz tog zahteva“ zamene rečima „smatraće se da je društvo dalo saglasnost kao u stavu 3. ovog člana“.
U članu 167. posle stava 4. dodaje se novi stav koji glasi: „Članovi društva koji su prilikom glasanja iz stava 3. ovog člana ostali u manjini ili koji u slučaju iz stava 4. ovog člana nisu imali priliku da se izjasne o zahtevu prenosioca udela imaju pravo preče kupovine, shodno odredbama člana 162. ovog zakona, s tim što će se zahtev iz stava 2. ovog člana tretirati u svemu kao ponuda iz člana 162. stav 1. ovog zakona.“
Obrazloženje: ovako koncipiran član 167. zakona derogira pravo preče kupovine predviđeno članom 161. zakona. Naime, lako je zamisliti situaciju da prenosilac udela podnese zahtev društvu, koje ga ili odobri prostom većinom glasova članova društva ili se o njemu iz nekog razloga uopšte ne izjasni. Iz predloženog teksta proizilazi da prenosilac udela može da prenese udeo trećem licu, a da pojedini članovi društva koji su glasali protiv tog prenosa ili uopšte nisu bili u poziciji da se o tome izjasne nemaju pravo preče kupovine, kao, recimo, članovi društva u čijem osnivačkom aktu nije predviđeno davanje prethodne saglasnosti na ovakav prenos.