Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Laslo Varga

Laslo Varga

Savez vojvođanskih Mađara

Govori

Poštovani potpredsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, Predlog zakona o budžetu za 2007. godinu za nas predstavlja nastavak ignorantskog odnosa Vlade i vladajuće koalicije prema nacionalnim manjinama. Posle izloženog programa Vlade 15. maja nije ovo, naravno, bilo nimalo neočekivano. Kada smo u raspravi o Zakonu o ministarstvima govorili o neophodnosti formiranja ministarstva za ljudska i manjinska prava, onda nam je rečeno da će se svako ministarstvo baviti problemima nacionalnih manjina. Rezultat te brige o manjinskim pravima, po nama, jeste ovaj predlog budžeta.

Svesni činjenice da ovaj predlog budžeta ne možemo amandmanima poboljšati, podneli smo jedan amandman na Predlog budžeta, kojim se predlaže povećanje dotacije nacionalnim savetima nacionalnih manjina sa 63 miliona 100 hiljada dinara na 163 miliona 100 hiljada dinara, i to u skladu sa zahtevima svih formiranih nacionalnih saveta u Republici Srbiji.

Prihvatanje ili odbijanje ovog amandmana će predstavljati jasan signal nacionalnim manjinama da li Vlada ili vladajuća većina i dalje želi da nastavi sa ovom politikom omalovažavanja nacionalnih manjina ili će krenuti nekim drugim putem.

Obrazloženje kojim se predlaže odbijanje amandmana od strane Vlade je, po meni, krajnje cinično. S jedne strane, razlog zašto se predlaže odbijanje ovog amandmana je da se predloži povećanje sredstava za nacionalni savet za čak 2,6 puta više u odnosu na predloženi iznos. Ne znam da li je Vlada na jučerašnjoj telefonskoj sednici za nekoliko minuta uspela da sagleda potrebe nacionalnih saveta. Ako je uspela, onda mislim da je Vlada veoma efikasna, ali sumnjam u to.

Sa druge strane, ako pročitam obrazloženje Vlade onda moram zaključiti da je Vlada potpuno pogrešno razumela obrazloženje koje smo mi dali uz amandman, obrazloženje koje inače sadrži pet tačaka, a Vlada se bavi samo jednom tačkom tog obrazloženja i to potpuno pogrešno. U ovom obrazloženju stoji da su u raznim ministarstvima predviđena sredstva za obrazovne, kulturne, medijske i druge ustanove nacionalnih manjina i da iz tog razloga nije potrebno povećati iznos koji se daje nacionalnim savetima.

Ako pročitate obrazloženje amandmana, onda jasno proizilazi da mi ova sredstva, ovo povećanje ne tražimo iz razloga što u raznim ministarstvima ne postoje sredstva za nacionalne manjine, nego iz razloga što Vlada od 2002. godine, kada je usvojen Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, nije ispunila svoju obavezu i nije formirala fond za nacionalne manjine u skladu sa tim zakonom. Jednostavno ne postoji fond iz kojeg bi se finansirale razne aktivnosti iz ovih oblasti.

Sa treće strane, po meni je veoma indikativno da u ovom obrazloženju stoji da su u Ministarstvu za dijasporu opredeljena sredstva za aktivnosti nacionalnih manjina. Ne znam da li to znači da Vlada misli da nacionalne manjine koje žive u Srbiji čine dijasporu. Mislim da u ovom trenutku to još nije slučaj i nadam se da se ni u budućnosti neće to desiti.

Postavlja se logično pitanje kako će članovi poslaničkog kluba DS-a koji pripadaju nacionalnim manjinama s jedne strane sebi, a sa druge strane i pripadnicima svojih zajednica objasniti da će nacionalnim savetima pripasti realno manje sredstava za vreme mandata ove vlade, u kojoj Ministarstvom finansija rukovodi Demokratska stranka, u odnosu na period kada je Vladu podržavala Socijalistička partija Srbije. U poslaničkoj grupi Demokratske stranke sede predsednici manjinskih stranaka, čak i predsednica jednog nacionalnog saveta; kako će ona ili kako će oni objasniti pripadnicima svojih zajednica, a i samim članovima svojih nacionalnih saveta, da se i dalje na ovaj način ovim budžetom vrši omalovažavanje ovih institucija?

Naravno, postavljam pitanje gospodinu Tamašu Totu, koji nažalost nije u ovom trenutku u sali, pripadniku moje nacionalne zajednice, kako će on moći da glasa za ovaj budžet koji je protivan interesima mađarske zajednice i kako neće podržati amandman koji je u interesu mađarske zajednice, kako će to sebi i pripadnicima mađarske zajednice u Srbiji objasniti?

Još jednom pozivam sve poslanike, pre svega onih stranaka koje se u svojim programima, barem na papiru, zalažu za prava nacionalnih manjina da to i na delu, usvajanjem ovog amandmana, pokažu.

Na samom kraju, ukoliko sada ministar finansija izađe za govornicu i kaže da će se rebalansom budžeta ili na bilo koji drugi način u nekom narednom periodu ovaj problem rešiti, onda želim unapred reći da je to za nas neprihvatljivo jer smo se u poslednjih četiri-pet godina naslušali raznih i pre svega praznih obećanja, tako da je za nas jedino prihvatljivo da se ovaj amandman prihvati i da se na ovaj način pošalje, bar u ovom smislu, jedan pozitivan signal nacionalnim manjinama.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, u vezi sa diskusijom gospodina Gavrilovića želim da vam ukažem na nekoliko činjenica. Sa jedne strane, gospodin Gavrilović je govorio Zakonu o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina i o tome da su rešenja iz tog zakona iznad svih evropskih standarda. To je možda i tačno, međutim, koliko je taj zakon tada sa neiskrenom namerom usvojen, mislim da jasno govori činjenica da od usvajanja tog zakona, koji je inače jedan okviran zakon, nije usvojen zakon ni o nadležnostima, ni o izboru, ni o finansiranju nacionalnih saveta. Iz kog razloga?

Jednostavno, institucije nacionalnih saveta nisu mogle biti ispunjene ili popunjene sa sadržajem.

S druge strane, gospodin Gavrilović je rekao da predlaže odbijanje ovog amandmana iz razloga da se održi stabilnost sistema. Mislim da je veoma tužno ako u Srbiji stabilnost sistema zavisi od toga da li će se nacionalnim savetima dodeliti dodatnih 100 miliona dinara.

Što se tiče ranijih konsultacija ili mogućnosti ili zašto se ranije nismo konsultovali, želim da vas podsetim na period kada je gospodin Đelić bio ministar finansija. Njemu smo skoro svakog meseca pisali dopise sa ciljem da nas primi da se konsultujemo i dok je on bio ministar finansija nijedan dinar nacionalni saveti za svoj rad nisu dobijali. O tome je gospodin Pastor govorio. Godinama slušamo obećanja. Ovo je prilika da se ta obećanja i u praksi ispune. Još jednom apelujem da se podrži naš amandman.
Poštovani predsedniče, poštovani narodni poslanici, reklamiram povredu Poslovnika, član 231, prema kojem narodni poslanici, pripadnici nacionalnih manjina, imaju pravo da koriste svoj jezik i svoje pismo u radu Narodne skupštine.

Naime, 14. februara smo gospodin Pastor Balint i ja, na konstitutivnoj sednici, podneli zahtev da se naša imena u poslaničkim legitimacijama ispisuju na mađarskom jeziku, u skladu sa pravopisom mađarskog jezika. Priložili smo fotokopije ličnih karata i fotokopije izvoda iz matičnih knjiga rođenih.

Kada sam pre nekoliko minuta preuzeo svoju legitimaciju, morao sam konstatovati da je moje ime, bez obzira na ovu činjenicu, ispisano ćiriličnim pismom, što je, s jedne strane, protivzakonito, jer je protivno Zakonu o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, a, s druge strane, protivno je pravopisu mađarskog jezika.

Stoga vas molim da legitimaciju gospodina Pastora ispišete u skladu sa našim zahtevom, pošto njegova legitimacija nije još gotova, a ovu moju legitimaciju vam vraćam, s molbom da mi se ovo ispravi.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, poslednjih sat vremena je protekao u raspravi o raznim temama koje se ne nalaze na dnevnom redu današnje sednice.
Ako neko smatra da treba otvoriti raspravu, na primer, o novom programu Saveza vojvođanskih Mađara, neka uputi predlog Narodnoj skupštini, mi smo spremni da o tome raspravljamo.
Danas se to ne nalazi na dnevnom redu. Isto važi i za analizu izborne kampanje za izbor gradonačelnika Subotice. Ako neko to smatra važnim, mislim da možemo i o tome da raspravljamo. A i odnosi Demokratske stranke i SVM su jedno pitanje o kojem se može raspravljati, ako neko smatra to važnim.
Što se tiče izmena i dopuna Zakona o radio-difuziji, mi se nadamo da će se taj zakonski predlog naći na dnevnom redu Skupštine, tada ćemo imati prilike da sučelimo svoje stavove, svoje argumente, i da vidimo ko je po tom pitanju u pravu. Sada bih želeo da govorim o tome što se nalazi na dnevnom redu.
Za SVM, za jedinu stranku u Narodnoj skupštini Republike Srbije koja ima sedište u Subotici, a koja je samostalnim učešćem na ovim izborima uspela da uđe u parlament, dobra je vest da je gospodin Oliver Dulić, Subotičanin, predložen za predsednika Narodne skupštine.
Moram i to da konstatujem da se ispostavilo, bilo je tačno i bili smo u pravu kada smo o tome govorili, da prethodni kandidat Demokratske stranke u stvari nije bio ozbiljan kandidat i na ovaj način je žrtvovan u jednoj političkoj igri, u jednoj velikoj političkoj farsi, po mom mišljenju.
Kao poslanici SVM i kao poslanik iz Subotice, imamo velika očekivanja od gospodina Dulića. Pre svega, smatramo da bi njegov osnovni zadatak trebalo da bude da poslovničkim sredstvima u budućnosti uspe u tome da se promeni korišćeni rečnik i ova atmosfera koja vlada u Narodnoj skupštini.
S druge strane, Subotica je u proteklom periodu bila zaista neopravdano zapostavljena.
Na primer, iz Nacionalnog investicionog plana i za vreme mandata prethodne vlade, Subotici je dodeljeno tri i po puta manje sredstava od onoga što bi joj pripadalo na osnovu broja stanovnika. Za nas, poslanike SVM iz Subotice, to je prosto neprihvatljivo.
Stoga, očekujemo od gospodina Dulića da svojim autoritetom
utiče u narednom periodu na vladajuću većinu da zajedno krenemo na ostvarivanje cilja svih Subotičana, a to je da Subotica postane grad i kao takav ekonomski, obrazovni, kulturni centar severne Vojvodine.
Izmene granica upravnog okruga sa sedištem u Subotici, o čemu je gospodin Pastor govorio, osnivanje samostalnog školskog okruga u Subotici, projekat izgradnje novog Narodnog pozorišta, osnivanje univerziteta u Subotici, izgradnja zaobilaznica oko Subotice, izgradnja zatvorenog bazena, kao i razvijanje naselja Palić u istinski turistički centar su samo neka od očekivanja, za koja očekujemo njegovu podršku.
Smatramo ne manje bitnim da se prekine praksa, prema kojoj se u opštinama razvijaju pre svega centri, u bezbroj slučajeva na štetu nacionalnih zajednica ne razvijaju se prigradska naselja ili sela u kojima žive nacionalne manjine u značajnom broju.
Na kraju, tražimo podršku od budućeg predsednika Narodne skupštine za rešavanje jednog problema koji u poslednje vreme sve više tišti nacionalne manjine i koji, prema našem mišljenju, predstavlja flagrantno kršenje manjinskih prava. Radi se o sledećem.
Na zahtev javnog servisa RTS kablovsko-distribucioni sistem u Subotici, a i u mnogim drugim mestima, u poslednje vreme po pravilu isključuje programe mađarskih i hrvatskih televizija, u terminima kada se na njihovim programima nalaze najpopularnije emisije, poput dodele nagrade "Oskar" ili "Eurosong". To je sa obrazloženjem da se na ovaj način štite poslovni interesi RTS.
I sa ovog mesta vas pozivam da upotrebite svoj budući autoritet, da se odmah završi sa ovim kršenjem manjinskih prava. Na kraju da ponovim, poslanici SVM će podržati gospodina Dulića u izboru za predsednika Narodne skupštine. Hvala.

PRVA SEDNICA

15-05-2007

Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, u mađarskoj zajednici se oseća veliko olakšanje zbog činjenice da će vlada biti formirana, vlada koja će biti makar delimično proevropska.
Ali, osećamo i veliko razočaranje kada pogledamo ponuđeni program, pre svega, iz ugla manjinskih zajednica i manjinskih prava. Kada Predlogom zakona o ministarstvima nije bilo predviđeno formiranje ministarstva za ljudska i manjinska prava, pretpostavljali smo i kakav program Vlade možemo da očekujemo.
Direktor Službe za ljudska i manjinska prava nam je objasnio da će se svako ministarstvo baviti problemima nacionalnih manjina. Program Vlade nam govore suprotno.
Želim da podsetim da je 2002. godine uspostavljen sistem manjinske samouprave u Srbiji. U proteklih pet godina morali smo shvatiti da je to tada urađeno kao neko nužno zlo, bez iskrene namere da ova institucija u stvarnosti profunkcioniše.
O odnosu postojeće vlade prema ovim institucijama jasno govori nemar koji je doveo do toga da je u ovom trenutku polovini nacionalnih saveta istekao mandat.
Ni Program Vlade, nažalost, ne sadrži ništa ohrabrujuće o ovom pitanju.
Da nije prihvaćen amandman poslanika Saveza vojvođanskih Mađara, prema kojem će Ministarstvo za državnu upravu imati ovlašćenje da donese pravilnik o izboru nacionalnih saveta, ni posle formiranja ove vlade ne bi postojao državni organ koji bi imao nadležnost da raspiše izbore za nacionalne savete.
Stoga nam ostaje samo nada da će Vlada, ipak, u narednom periodu smoći snage da podnese Narodnoj skupštini zakon o nadležnostima i izboru nacionalnih saveta, zakon čije donošenje nacionalne zajednice već godinama očekuju.
Na kraju, samo bih ponovio sledeće. Savez vojvođanskih Mađara ne može da glasa za ovaj program, neće da glasa za ovu vladu, ali će da glasa za sve zakonske predloge koji budu proevropski.
Hvala.

PRVA SEDNICA

14-05-2007

Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, dozvolite mi da vam u nekoliko reči iznesem stavove poslaničkog kluba Vojvođanski poslanici, povodom Predloga zakona o ministarstvima. Utorak je bio najtužniji dan za građane koji su glasali za stranke koje čine našu poslaničku grupu od 5. oktobra 2000. godine. Bilo je naravno u proteklih sedam godina mnogo razloga za  razočarenje, ali je, prema našem mišljenju, vrhunac dostignut u utorak ujutru i to iz više razloga. Sa jedne strane utorak i ponedeljak su bili dani kada smo se ponovo, nažalost, vratili u prošlost, a sa druge strane to je bilo jutro kada je demokratska većina, koja inače postoji u našem društvu, postala, nažalost, parlamentarna manjina.
Bilo je porazno gledati i slušati rečnik koji je u toj raspravi korišćen i moram da kažem da su, nažalost, osim retkih izuzetaka, i poslanici koji su glasali za demokratskog kandidata u toj farsi učestvovali. Moram da kažem da je ponašanje DS u proteklom periodu značajno doprinelo rezultatu glasanja u utorak i to iz razloga što su krajem marta predložili kandidata za predsednika Narodne skupštine, a nisu izvršili konsultacije sa poslaničkim grupama čiju su podršku za izbor očekivali. Kasnije su usledili žestoki pritisci iz međunarodne zajednice i na kraju su se neki, na sreću, predomislili.
Među našim biračima u mađarskoj nacionalnoj zajednici nastupilo je veliko olakšanje, ali je ostao jak osećaj gorčine. Bilo kako bilo, da se vratim Predlogu zakona o ministarstvima.
Od 22. januara, dan nakon izbora, vojvođanski poslanici, a i Savez vojvođanskih mađara, ponavlja identičan stav da je Srbiji potrebna proevropska, stabilna i efikasna vlada. Nakon dešavanja u ponedeljak i u utorak, bojim se da ova vlada, koju ćete ili koju ćemo sutra izabrati, neće biti ni proevropska, možda delimično, a efikasna i stabilna sigurno neće biti. Biće svakako bolja od bilo koje antievropske vlade.
Imamo dosta zamerki na Predlog zakona o ministarstvima, o tome je gospodin Pastor govorio. Nepostojanje ministarstva za ljudska i manjinska prava, to smatramo najvećim propustom, kao i nepostojanje ministarstva za evropske integracije, ali smo svesni činjenice da uvek parlamentarna većina ima pravo da utvrdi strukturu administracije, strukturu nove vlade.
Dakle, što se tiče poslaničkog kluba Vojvođanski poslanici, mi za predloženi zakon nećemo glasati. A, što se tiče glasanja za izbor vlade, o tome ćemo doneti odluku nakon što saslušamo program budućeg mandatara.

PRVA SEDNICA

14-02-2007

Poštovani gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, prema nekim mišljenjima pitanje Kosova i Metohije je isključivo stvar srpskog i albanskog naroda.
Ne može se sporiti da je Kosovo i Metohija od izuzetne važnosti za srpski narod. Za vojvođanske Mađare emotivni značaj AP Kosova i Metohije ne može biti na tako visokom nivou kao što jeste u slučaju srpskog naroda.
S druge strane, međutim, SVM smatra da je rešenje konačnog statusa Kosova i Metohije u interesu svih građana Republike Srbije.
Smatramo da se zemlja nalazi u istorijskom trenutku koji zahteva izuzetno veliku odgovornost parlamentarnih stranaka. Danas se ne treba i suviše baviti prošlošću, ali moramo skrenuti pažnju na nekoliko činjenica.
Ne smemo u ovom trenutku zaobići činjenicu da je sadašnje stanje rezultat pre svega pogrešne i pogubne politike vođene devedesetih godina, politike sile i dominacije prema albanskoj većini na Kosovu i Metohiji. Politički predstavnici vojvođanskih Mađara su još od 1990. godine konstantno upozoravali na buduće posledice te samouništavajuće politike i neprestano su insistirali na mirnom rešavanju svih nesporazuma i sukoba političkim sredstvima, uz dijalog i uvažavanje interesa i većine i manjine na Kosovu i Metohiji. SVM i vojvođanski Mađari su uvek bili protiv nasilja, bez obzira na to čiji politički lideri su u određenom trenutku zamišljali rešavanje sporazuma nasilnim putem na ovim prostorima.
Moramo biti svesni činjenice da su vlade koje su vodile našu državu od 2000. godine puno radile na poboljšanju pozicije Republike Srbije u procesu rešenja konačnog statusa Kosova i Metohije. SVM se od svog osnivanja zalaže za evroatlantske integracije naše zemlje. Ubeđeni smo da bi u ovom trenutku ovo pitanje moralo da bude najvažniji prioritet Srbije. Evropski put naše države je, prema našem mišljenju, najbolji put za ostvarivanje prava pripadnika nacionalnih zajednica, a istovremeno i jedini način za ubrzani ekonomski razvoj Srbije.
Istovremeno smatramo da rešavanje konačnog statusa Kosova i Metohije i ponovno pokretanje pregovora sa EU treba da budu dva paralelna, međusobno nepovezana procesa. Narodni poslanici SVM u ovom trenutku smatraju izuzetno važnim nastavak pregovora o konačnom statusu Kosova i Metohije. Prema našem dubokom ubeđenju, naime, ne postoji drugi način za to da se Srbija izbori za rešenje koje bi bilo prihvatljivo za građane Srbije i za Narodnu skupštinu. Zalaganje za najširi mogući spektar prava svih nacionalnih i etničkih zajednica na teritoriji Kosova i Metohije bi, prema našem mišljenju, trebalo da bude jedan od najvažnijih prioriteta pregovaračkog tima.
Smatramo da je najvažniji uslov za opstanak nealbanskog stanovništva na tim prostorima uspostavljanje institucionalnog okvira za samoupravu u oblastima pravosuđa, unutrašnjih poslova, zdravstva, obrazovanja, zaštite kulturnih dobara, slobode veroispovesti i službene upotrebe jezika i kulture.
Omogućavanje bezbednog života i prava na samoupravu i autonomiju je jedini način da se omogući ostanak, očuvanje identiteta i ravnopravnost srpskog stanovništva na Kosovu i Metohiji, kao i povratak izbeglih i raseljenih lica, a što SVM smatra presudnim.
Želim, isto tako, istaći da SVM ni u kom slučaju ne smatra opravdanim povlačenje bilo kakve paralele između situacije na Kosovu i Metohiji i u AP Vojvodini.
S druge strane, međutim, ukoliko se u toku pregovora o konačnom statusu Kosova i Metohije iznađu povoljna pozitivna rešenja u oblasti zaštite prava i sloboda nacionalnih manjina, koja se trenutno ne primenjuju na drugim područjima naše države, ta prava, prilagođena postojećim uslovima, moraju se obezbediti za sve nacionalne zajednice u Republici Srbiji.
Na osnovu gore navedenog, Savez vojvođanskih Mađara može jedino da glasa za započinjanje novih pregovora i iznalaženje rešenja putem pregovora, nakon kojih se nijedna strana neće osećati poniženom i poraženom. Hvala vam.