Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Laslo Varga

Laslo Varga

Savez vojvođanskih Mađara

Govori

Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu člana 100. stav 3, Poslovnika o radu Narodne skupštine.       
Juče ste, gospodine predsedniče, grubo prekršili Poslovnik i to član 91. stav 1, kada ste mi uskratili mogućnost da dam obrazloženje za predlog za proširenje dnevnog reda tekuće sednice. Nakon toga ste prekršili i član 100. stav 3, kada niste dali objašnjenje zašto ste to na taj način uradili. Ne samo da mi niste odgovorili, nego ste posle konsultacija sa sekretarom, kada vam je on saopštio da sam bio u pravu, za vreme mog obraćanja vama, vi napustili sednicu Skupštine, tj. praktično pobegli iz sale. Mislim da je taj vaš gest bio potpuno nekulturan, gest koji jednom Subotičaninu ne bi trebalo da bude svojstven ni na koji način.
Naravno, jasno mi je i to zašto mi niste dali mogućnost da dam obrazloženje ovog predloga zakona i niste stvorili mogućnost da se otvori rasprava o Predlogu za izmenu i dopunu Zakona o radiodifuziji. Naime, na kraju te rasprave bi bilo svima jasno da jedino poslanička grupa DS u ovoj Narodnoj skupštini nema nameru da očuva sistem javnog informisanja na jezicima nacionalnih manjina.
Vi, gospodine predsedniče, tražite džentlmenski sporazum od opozicije kako bi rad Skupštine bio efikasniji i na ovaj način, sa jedne strane, stavljate u isti koš sve opozicione stranke, što je za nas uvredljivo. Pokušavate da stvorite sliku da postoji jedna pametna, lepa, evropska skupštinska većina, a sa druge strane jedna opozicija koja sve vreme opstruiše rad Narodne skupštine, naravno, opozicija u nekim trenucima to i radi, ali to radi vašom krivicom, zato što niste sposobni da uspostavite red na sednicama Narodne skupštine. Mnogo je veći problem što i sama opozicija ponekad opstruiše rad Narodne skupštine.
Vi biste voleli da se mi predstavnici nacionalnih manjina, autentični predstavnici, ponašamo na način kako se ponašaju predstavnici nacionalnih manjina u vašem poslaničkom klubu, tj. da za vreme svih rasprava praktično ćute, a posle, na kraju, po vašoj instrukciji da pritisnu odgovarajući taster. Mi na to nećemo pristati. Mi ćemo se boriti za prava pripadnika nacionalnih manjina i uvek ćemo vas upozoriti, nikad nećemo prećutati kad načinite grubu povredu Poslovnika, kakvu ste juče uradili. Hvala.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je došlo do nesporazuma između nas dvojice, gospodine predsedniče.
Juče i danas sam reklamirao povredu člana 91. stav 1. Poslovnika. Predložio sam da se dnevni red proširi sa Predlogom zakona o izmenama i dopunama Zakona o radiodifuziji i prema stavu 1. člana 91. o predloženim izmenama i dopunama dnevnog reda obavlja se pretres u kome mogu učestvovati, i to stoji u Poslovniku.
Posle sednice sam došao do zamenika sekretara Skupštine i pitao da li sam po njegovom mišljenju bio u pravu, i on je potvrdio da sam, nažalost, bio u pravu. Ovo inače nije prva prilika da vi, gospodine predsedniče, vređate poslanike sa mesta predsedavajućeg, a ako imate nešto da nam kažete, onda izađite i recite nam vaše argumente.
Nisam imao nameru da vas učim kulturi, samo sam rekao da je nekulturno kada se ja vama obraćam i reklamiram povredu Poslovnika, koju ste vi načinili, da vi, jednostavno, ustanete i izađete iz sale.
Nažalost, ako se ovo ovako nastavi, vi ćete biti jedan od predsednika Narodne skupštine koji će ući u istoriju po tome što se retko koje vaše obećanje ispunjava i sa druge strane, retko koja vaša prognoza se obistinjuje.
Želim da citiram vaše reči, ne iz razloga što smatram da ste veliki klasik, nego da bih vam dokazao ono što sam tvrdio. Prošle srede ste rekli da nas jedino zanima da prikažemo da se država ne brine za informisanje na manjinskim jezicima, a da je vama stalo da država nađe zakonski način da svoje manjine informiše.
Vi ste obećali da ćete se lično potruditi da se nađe način da se zakonski reši problem koji muči sve nacionalne zajednice, a to je informisanje na jezicima nacionalnih manjina, ali da se to uradi na način kako treba, a ne onako kako ne treba.
Molim vas, gospodine predsedniče, da mi date informaciju kako mislite da rešite problem koji je nastao privatizacijom ''Radio Sombora'', ''Radio Srbobrana'' i ''Informativnog centra u Kuli'', ali vas molim, nemojte ponovo obmanjivati javnost, kako ste to više godina činili kada ste tvrdili da opštinski mediji, odnosno da ih nema i da mi tražimo nešto nemoguće. Hvala vam.
Poštovani gospodine predsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, što se Sporazuma o viznim olakšicama tiče, naravno, zaključivanje tog sporazuma pozdravlja poslanička grupa Vojvođanski poslanici i u vezi tog sporazuma ne bih ni želeo da diskutujem.
Što se Sporazuma o readmisiji tiče, u vezi tog sporazuma bih želeo nekoliko stvari da kažem. Kao što se to u Srbiji obično dešava, Vlada Republike Srbije počinje da razmišlja o nekom problemu u trenutku kada je već vreme za razmišljanje odavno isteklo. Od 2003. godine traje proces readmisije, a da bi se stvorila jasna slika, 20. jula 2005. godine je održana jedna konferencija na kojoj su svi problemi stavljeni na sto.
Za dva meseca počinje praktično sprovođenje sporazuma o readmisiji i počinje readmisija između 50 i 100 hiljada lica, a Vlada ni u ovom trenutku, na žalost, nema ni strategiju ni akcioni plan a, naravno, ni ostale stvari koje bi bile potrebne za sprovođenje ovog sporazuma.
Gospodin ministar je rekao da neće biti masovnog povratka. Želeo bih da citiram jednu rečenicu sa sedme strane Nacrta strategije koji postoji.
Prema toj rečenici ovakva situacija otvara mogućnost povratka više od 100 hiljada lica na osnovu sporazuma o readmisiji. Znači, to stoji u vladinom dokumentu. A šta vlada radi danas?
Vlada je pre samo nekoliko dana još uvek prezentovala Nacrt strategije i to Nacrt koji je pripremilo bivše Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i to ponovo u okviru jedne konferencije.
Prema našem mišljenju u ovom trenutku država bi odavno morala da ima strategiju, odavno bi morala da ima akcioni plan, da bude spremna za sprovođenje akcionog plana, naravno, da budu obezbeđena i budžetska sredstva. Kako stvari stoje, akcioni plan će biti otprilike za godinu dana, a budžetska sredstva možda i nikada.
Još jednom želim da kažem, znači, ni poslanici SVM ni poslanici poslaničkog kluba Vojvođanski poslanici nisu protiv zaključivanja ovog sporazuma i ratifikacije ovog sporazuma. Svesni smo da je to bio uslov za dobijanje viznih olakšica i uslov za nastavak evropskih integracija, ali protiv smo ovakve politike Vlade koja funkcioniše samo na osnovu inercije i koja je, po nama, potpuno neodgovorna.
Smatramo da je Vlada morala ili bi smela da potpiše sporazum na osnovu kojeg bi bilo jasno da se lica sa poslednjim mestom prebivališta na teritoriji Kosova i Metohije ne mogu vraćati u centralnu Srbiju i Beograd ili u Vojvodinu. Znači, ne sumnjam da je to bila namera Vlade u pregovorima, ali, nažalost, Vlada nije bila sposobna da se za to na pregovorima i izbori. Znači, ranije važeći sporazumi su sadržali mesečne kvote za readmisiju, ovaj sporazum ni to ne sadrži. Gospodin Pastor je govorio i tačno predočio rok u kojem se mora ovaj sporazum sprovesti.
S druge strane, za sprovođenje sporazuma su potrebna i ogromna finansijska sredstva. Prema podacima iz Nacrta strategije, sa jedne strane preporuka te radne grupe koja je pravila Nacrt strategije je bila da bi država morala uzeti u obzir prilikom zaključivanja sporazuma o readmisiji i socijalne i ekonomske mogućnosti zemlje da primi određen broj povratnika. To, na žalost, nije država uzela u obzir.
S druge strane, na strani 34 ovog dokumenta, stoji da trajno rešavanje položaja jednog lica iznosi tri hiljade američkih dolara. To znači ako pomnožimo sa onih 100 hiljada lica, to znači oko 200 miliona evra bi bilo potrebno za sprovođenje ovog sporazuma. Radi poređenja, celi budžet Ministarstva za rad i socijalnu politiku u 2007. godini iznosi ukupno 350 miliona evra. I da ovo bude još tužnije, u obrazloženju Predloga zakona stoji da za sprovođenje ovog zakona nije potrebno angažovanje sredstava za finansiranje od strane Republike Srbije.
Dalje, ovo, naravno, nije samo problem samo za Ministarstvo rada i socijalne politike, ni za Ministarstvo unutrašnjih poslova, nego i za ostala ministarstva, za Ministarstvo prosvete, za Ministarstvo za Kosovo i Metohiju, za Ministarstvo zdravlja. Veoma je neodgovorno da ni u ovom trenutku ne postoji interresorno telo koje bi rešavalo probleme budućih povratnika.
Sada se najavljuje, dva meseca pre početka sprovođenja ovog ili primene ovog sporazuma, da će biti to interresorno telo formirano. Mislim da i to dokazuje da je reč o vrhunskoj neodgovornosti Vlade.
Na osnovu sporazuma će se obrazovati jedna komisija za sprovođenje Sporazuma o readmisiji između Srbije i EU.
Mi, poslanici SVM, tražimo da se, pored predstavnika državnih organa i onih nacionalnih zajednica koje su pogođene ovim sporazumom, dakle, pored Roma i Bošnjaka, uključe i predstavnici mađarske zajednice i to iz razloga što kod pripadnika naše zajednice postoji veliki strah, o kojem je, inače, gospodin Pastor govorio, da će primena ovog sporazuma ponovo proizvesti promenu etničke strukture stanovništva u opštinama u kojima naša zajednica živi u velikom broju, jer je, naravno, najveći problem za sprovođenje ovog sporazuma smeštaj ovih lica.
Ima izjava činovnika Vlade, a i samog gospodina ministra, da je Vlada nespremna da sprovodi ovaj sporazum protivno odredbi člana 78. Ustava Republike Srbije, znači da nema nameru da preduzme mere koje bi prouzrokovale veštačko menjanje nacionalnog sastava stanovništva, ali moramo i to reći da, s obzirom na dešavanja u protekloj deceniji, uopšte u to nismo ubeđeni.
Dalje, želim da citiram još dve rečenice iz ovog nacrta strategije da dokažem ovu moju tvrdnju, odnosno da potkrepim našu bojazan. Naime, na strani 36 stoji da se nacionalnom strategijom predviđa otkup starih kuća i okućnica i po njihovoj adaptaciji, a na 38. strani stoji da bi povratnike trebalo uključiti u alternativne oblike stambenog zbrinjavanja, kao što je otkup napuštenih domaćinstava.
Naravno, nigde u ovom dokumentu nije ta radna grupa dodala da se otkup i alternativno stambeno zbrinjavanje povratnika ne može sprovesti protivno odredbi člana 78. Ustava Republike Srbije. Moram i to da kažem, u vezi ovog sporazuma, da ne verujemo, da nažalost, ni DSS, a ni DS, da Službi za ljudska prava, koju vodi DS, nije bilo dovoljno godinu i po dana da napravi strategiju za sprovođenje Sporazuma o readmisiji, naravno, i akcioni plan. Mislim da je to dobar razlog da ne verujemo, odnosno da ne možemo da verujemo ni Službi za ljudska i manjinska prava a ni Vladi. S druge strane, ne možemo da verujemo ni DS.
S tim u vezi želim da pomenem jednu izjavu gospođe Jelene Marković, odnosno bilo je više njenih izjava, od 4. juna 2005. godine, kada je bila pomoćnica ministra za ljudska i manjinska prava, ona je tada rekla da neće biti masovnog vraćanja državljana Srbije i Crne Gore sa Zapada. Nažalost, vidimo da će biti masovnog vraćanja. U ovom trenutku postoji 24 hiljade zahteva.
S druge strane, tada je izjavila da postoji i strategija i akcioni plan za integraciju državljana SCG koji dolaze po readmisiji, ali ne i finansijska sredstva. Naravno, ni ovo nije tačno, jer ni u ovom trenutku ne postoji ni strategija, kao ni finansijska sredstva.
Prema njenim tadašnjim rečima, nikada u razgovorima sa predstavnicima zapadnih zemalja nije pominjana mogućnost da se nealbanci izbegli sa Kosova vraćaju u centralnu Srbiju. Sporazum predviđa nešto sasvim drugo, a i u praksi se sprovodi nešto sasvim drugo. Na konferenciji koju je inače organizovala Služba za ljudska i manjinska prava, prošle nedelje, iznet je podatak da je polovina povratnika koji su se do sada vratili imala prebivalište ranije na teritoriji Kosova i Metohije.
Sada bih želeo da citiram, odnosno da govorim o nekim preporukama koje je ta radna grupa tada napisala i te preporuke stoje u ovom nacrtu strategije, a koje, nažalost, nisu zaživele, izuzev jedne. Preporuka je bila da bi država trebalo da nastavi aktivnosti sa ciljem zaključivanja Sporazuma o readmisiji. To je urađeno. Sporazum o readmisiji je zaključen.
Jedna od ovih 68 preporuka jeste da je država morala da uzme u obzir socijalno-ekonomske mogućnosti zemlje kada je zaključivala ovaj sporazum. Nije urađeno. Radna grupa je dala preporuku da bi trebalo uspostaviti saradnju između državnih institucija u cilju koordinacije. Ni to nije urađeno, ne postoji ni to interresorno telo.
Zatim, da bi trebalo organizovati donatorsku konferenciju u cilju sakupljanja sredstava, ni takva konferencija nije organizovana. Dalje, da bi trebalo razraditi mere predviđene Nacrtom strategije – nisu te mere razrađene. Takođe, da bi trebalo obezbediti dodatna sredstva i to pre svega opštinama. Naravno, ni ta sredstva nisu obezbeđena. U obrazloženju Predloga stoji da za sprovođenje ovog sporazuma nisu potrebna nikakva sredstva iz budžeta Republike Srbije. Ovo je za nas potpuno nerazumljivo.
Na kraju, želim da kažem, mi smo svesni potrebe zaključivanja ovog sporazuma o readmisiji, međutim, iz svih onih razloga koje sam naveo ni poslanička grupa Vojvođanski poslanici, a ni poslanici Saveza vojvođanskih Mađara neće glasati za ratifikaciju ovog sporazuma. Zato što, još jednom da ponovim, ne postoji strategija, ne postoji akcioni plan, ne postoje sredstva za sprovođenje ovog sporazuma i ne postoje sigurnosne garancije da Vlada neće preduzeti mere koje bi dovele do promene etničke strukture stanovništva u opštinama u kojima nacionalne manjine žive u velikom broju.
Na kraju želim da pozovem i predstavnike nacionalnih manjina koji sede u poslaničkom klubu DS i G17 plus da ne glasaju za potvrđivanje ovog sporazuma, da se kasnije ne bi morali stideti svojih postupaka, ako se obistine ove veoma realistične prognoze koje sam ja izneo.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici želeo bih da repliciram gospođi Jeleni Marković. Ona je pokušala da opovrgne neke činjenice koje sam pre podne u svom izlaganju izneo i onda sam citirao jednu njenu izjavu od pre dve-tri godine kada je tvrdila razne stvari za koje smatram da nisu tačne. I ovim putem to isto želim da demantujem, neke stvari koje je pre nekoliko minuta iznela.
Naime, ne postoji strategija za sprovođenje Sporazuma o readmisiji, postoji Nacrt strategije, a Nacrt ni u kom slučaju ne može da bude strategija. Što se tiče pitanja povratnika onih koji su imali poslednje prebivalište na Kosovu i Metohiji, prošle nedelje je bila organizovana jedna konferencija, inače, organizovala ju je Služba za ljudska i manjinska prava, tamo je Grupa 484, znači nevladina organizacija, koja se bavi ovim pitanjem, prezentovala jedno istraživanje koje je sprovedeno u Beogradu. To istraživanje govori da je polovina povratnika praktično imala poslednje prebivalište na teritoriji Kosova i Metohije. Prema tome, to o čemu je govorila gospođa Marković, sve je upravo suprotno. Hvala.
Gospodine predsedniče, pre svega želim da ispravim gospođu Radetu, naime, tražio sam od predsednika Skupštine da u četvrtak i petak ne radi Skupština zbog naših praznika. Nije Skupština radila, naravno, ne zbog naših praznika, nego što je vladajuća većina opstruirala rad Narodne skupštine.

Inače, javio sam se u skladu sa članom 90. i 91. Poslovnika o radu Narodne skupštine. Prema stavu 5. člana 90 – ''Pri utvrđivanju dnevnog reda, Narodna skupština odlučuje, sledećim redom, o predlozima'', a onda je tu navedeno.

Prema stavu 1. člana 91. Poslovnika – ''O predloženim izmenama i dopunama dnevnog reda obavlja se pretres u kome mogu učestvovati samo: predlagač promene dnevnog reda'' itd. ''Učešće u pretresu može trajati najduže tri minuta.''

Gospodine predsedniče, vi ste gospođu Nadu Kolundžiju, predsednicu vašeg poslaničkog kluba DS, pitali da li ona želi reč i da li želi da obrazloži njen predlog za spajanje tačaka dnevnog reda. Ostale narodne poslanike niste pitali da li žele da obrazlože predlog za proširenje dnevnog reda.

Zašto ste na ovakav način, gospodine predsedniče, diskriminisali pojedine narodne poslanike, a i nas narodne poslanike Saveza vojvođanskih Mađara.

Sada bih želeo da, u skladu sa članom 226, samo da dopunim gospodina Pastora. Naime, u tom razgovoru u vezi izmena i dopuna Zakona o radiodifuziji gospođa Nada Kolundžija je rekla da je DS spremna da podrži izmene i dopune Zakona o radiodifuziji i izuzimanje medija koji emituju program na jezicima nacionalnih manjina iz obavezne privatizacije, samo je njen problem što DS nema za to većinu.

Mi smo i tada rekli da je samo potrebno staviti ovaj predlog izmena i dopuna Zakona na dnevni red i da smo sigurni u to da ćemo obezbediti skupštinsku većinu da se izglasa Predlog ovih izmena i dopuna Zakona.

Gospođo Kolundžija, želim vas ponovo obavestiti da ta većina postoji, znači vaši koalicioni partneri bi bili spremni da predlože izmene i dopune Zakona o radiodifuziji. Problem je u vama. Naime, vi to ne želite. Ovim putem vam postavljam pitanje – zašto se na ovaj način ovako licemerno ponašate i kada ćete već jednom prestati da na pripadnike nacionalnih manjina gledate kao na potencijalno biračko telo. Hvala.
Poštovani gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, javljam se u vezi sa članom 226. i tražim jednu informaciju, odnosno obaveštenje od predsednika Narodne skupštine.

Naime, po skupštinskim kuloarima kruži priča da Narodna skupština sutra, znači 31. oktobra, neće raditi, a istovremeno se priča da će 1. i 2. novembra da nastavi rad. Prvog novembra je Dan svih svetih, a 2. novembra Dan mrtvih, i to su praznici velikog broja građana ove zemlje. Mislim da bi bilo neprimereno da Skupština sutra ne radi, a da u dane ovih praznika radi.

Želim da podsetim predsednika Skupštine da tih dana u velikom broju opština u Vojvodini ljudi obilaze grobove svojih najbližih. To ne rade samo katolici, nego u nekim mestima čak i pravoslavci. Praktično, to znači nepoštovanje dela poslanika ove skupštine, ako bi Skupština u četvrtak i petak radila, a sutra ne bi radila. Mislim da će se sa time složiti i poslanici vašeg poslaničkog kluba.

Dakle, pitam vas da li je tačno ovo što se moglo čuti po kuloarima.?
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da moramo neke stvari za ovom govornicom, odnosno u ovom domu da razjasnimo. Još jednom bih želeo da ponovim, nije istina da je Savet Evrope, da je Evropska unija, OEBS, da je bilo ko tražio da se izvrši privatizacija medija.

Gospodin Beljanski, koji je pripremao predlog zakona, na jednom skupu pre mesec ili mesec i po dana je priznao to. On je nama rekao da je to Srbija predložila, a OEBS, Savet Evrope i svi ostali su to prihvatili. Dakle, ovo nije istina.

Sa druge strane, nije istina da nema nigde na svetu. Naime, gospodin Pastor je o tome govorio, u Mađarskoj, Rumuniji, Slovačkoj, a sigurno i u drugim zemljama, to funkcioniše. Za ove tri zemlje znamo, sigurni smo. Znači, opština kao lokalna samouprava je osnivač radio i televizijskih stanica i to nije u tim zemljama problem, nije bio problem ni za OEBS, ni za Savet Evrope, ni za Evropsku uniju.

Što se povrede Poslovnika od strane predsednika Skupštine tiče, želim ovim putem da ponovim da nemate pravo da replicirate narodnim poslanicima koji govore za govornicom. Možete i vi ovde izaći i reći svoje mišljenje. Na kraju, rekli ste da država sprema neko zakonsko rešenje ili neko rešenje koje će biti u skladu sa nekim zakonom. Pitam vas kada će se taj zakon ili to rešenje naći na dnevnom redu ove skupštine, jer je rok za privatizaciju ovih medija 31. decembar i u toku je privatizacija mnogih medija.

Još jedna stvar, nije tačno ono što je gospodin Korać govorio, jer se ne privatizuje 49 ili 51% ovih medija, nego se privatizuju kompletno ovi mediji. Dakle, postojala bi ta teoretska mogućnost, samo se u praksi ne radi to.
Poštovani gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, javljam se na osnovu člana 105. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine.

Ovo je drugi dan u poslednje dve nedelje kada i pozicija opstruiše rad Narodne skupštine. Nije mi poznato da se tako nešto desilo u bilo kojoj ozbiljnoj zemlji sveta u poslednjih pedesetak godina.

Prošlog utorka su, naime, i poslanici vladajuće pozicije u jednom trenutku napustili sednicu i posle toga je ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu izjavio da su svi poslanici koji su napustili sednicu, napustili tu sednicu iz razloga što je tom sednicom predsedavala gospođica Nataša Jovanović.

Pošto ona nije dala reč po redosledu javljanja po Poslovniku, mi poslanici Saveza vojvođanskih Mađara, kao i poslanici poslaničkog kluba Vojvođanski poslanici, nismo iz tog razloga tada napustili sednicu, nego iz razloga što smo želeli protestovati zbog toga što sama pozicija opstruiše rad Narodne skupštine. Danas se, nažalost, dešava ovo isto.

Da li ste, gospodine predsedniče, videli skupštinu bilo gde u svetu u kojoj se poslanici vladajućih stranaka javljaju po poslovniku i na taj način opstruišu rad skupštine. Izgleda da je ovo u Srbiji normalno, a mislim u drugim zemljama da nije.

Samo da vam skrenem pažnju koje se stvari dešavaju, recimo, danas u Srbiji. Umesto da Vlada Republike Srbije, na protest poljoprivrednika severne Vojvodine, pošalje delegaciju Ministarstva poljoprivrede da pregovara sa poljoprivrednicima, ona šalje Žandarmeriju. Nažalost, izgleda da je to u ovom trenutku u ovoj državi normalno. Izgleda da je naravno i u Skupštini ovo ponašanje nažalost normalno.

Dakle, gospodine predsedniče, pozivam vas da krenete da radite svoj posao. U ovom trenutku prekinite sednicu Narodne skupštine, a posle uspostavite red da bi poslanici koji žele da diskutuju na osnovu Poslovnika mogli da rade u ovoj Narodnoj skupštini. Hvala vam.
Poštovani gospodine predsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, Predlogom zakona je predviđeno da je organ autonomne pokrajine dužan da odluku koju donese dostavlja u roku od 24 časa nadležnom ministarstvu. Mi smatramo da je to uvođenje tutorstva nad AP Vojvodinom. Stoga su poslanici Saveza vojvođanskih Mađara, a i kolege iz poslaničkog kluba Vojvođanski poslanici predložili da se stavovi 2. i 3. ovog člana brišu.

Mislim da propisivanje ove obaveze pokrajinskim organima stavlja AP Vojvodinu u potpuno podređeni položaj. Propisivanje ove obaveze je nepotrebno, i to iz razloga što ukoliko bilo koje ministarstvo želi kontrolisati zakonitost ili ustavnost odluka AP Vojvodine to može ako prati ''Službeni list AP Vojvodine'' u kome se svi akti AP Vojvodine objavljuju.

Vlada nije prihvatila ovaj amandman sa obrazloženjem da bi odsustvo roka u kome je organ AP Vojvodine dužan da odluku koju donese dostavi nadležnom ministarstvu dovelo u pitanje mogućnost Vlade da razmotri odluku organa AP Vojvodine pre nego što ta odluka stupi na snagu. Moram da kažem da ni predloženo rešenje ovo ne obezbeđuje, ali, naravno, predloženo rešenje ni nema to za cilj.

S jedne strane Vlada, Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, kao i DS, G17 plus, DSS, koji će glasati protiv ovog amandmana, imaju jasan cilj da pokažu AP Vojvodini, građanima Vojvodine ko predstavlja u Srbiji autoritet, gde se u Srbiji vlast nalazi, ko je kome nadređen.

Sa druge strane, podrška ovom rešenju od strane ovih stranaka jasno pokazuje koju težinu imaju pojedine izjave Bojana Pajtića, predsednika Izvršnog veća AP Vojvodine ili potpredsednice G 17 plus Ivane Dulić-Marković kada oni govore o autonomiji Vojvodine. Naime, očigledno je da se njihovi stavovi ne podudaraju sa zvaničnom politikom njihovih stranaka. Ovo se mora jasno i glasno za ovom govornicom reći.

Sa treće strane, i to je najjači dokaz za to da namera zakonopisca nije bila da se obezbedi kontrola zakonitosti i ustavnosti odluka AP Vojvodine, predloženo rešenje samo po sebi sadrži jednu očiglednu pravnu prazninu. Naime, prema članu 196. stav 4. Ustava Republike Srbije, zakoni i drugi opšti akti, kao i opšti akti autonomnih pokrajina, stupaju na snagu najranije osmog dana od objavljivanja, ali mogu da stupe na snagu i ranije, ako za to postoje naročito opravdani razlozi.

Dakle, ukoliko organ autonomne pokrajine predvidi stupanje na snagu iste odluke danom objavljivanja i istu objavi odmah pre dostavljanja nadležnom ministarstvu, Vlada na ovaj način ne bi mogla da pokrene bilo koji postupak pre stupanja na snagu ove odluke, jer je ta odluka već u tom trenutku na snazi.

O ovom problemu, o ovoj evidentnoj pravnoj praznini je bilo reči na Odboru za pravosuđe i tamo su se svi članovi Odbora saglasili sa ovom mojom konstatacijom. I ministru sam signalizirao da ovaj problem postoji. On, naravno, nije preduzeo nikakve korake. Mislim da još nije kasno da se na ovaj način, prihvatanjem ovog amandmana, reši ovaj problem.

Kada u ozbiljnim državama ministar predloži rešenje koje evidentno sadrži pravnu prazninu, onda podnosi ostavku ili prihvata amandman kojim se problematično rešenje ispravlja. Dakle, ja pozivam gospodina ministra da iz ovih razloga prihvati ovaj amandman, jer će ovo rešenje u praksi biti jednostavno neprimenjivo.
Poštovani gospodine predsedniče, gospodine ministre... Gospodine predsedniče, molim vas da prilikom računanja vremena uzmete u obzir da su to tri ili četiri replike koje bih sada imao. Naravno, neću to vreme iskoristiti.

(Predsednik: Gospodine Varga, mogu vam reći da imate još 10 minuta. Izvolite.)

Odlično, hvala. Imam repliku kolegama iz DSS-a. Mislim da neke činjenice moramo da razjasnimo. Sa jedne strane, Ustavom nije propisana obaveza pokrajinskih organa da dostavljaju ove odluke. To je pre nekoliko sekundi ili minuta, ako se ne varam, za ovom govornicom rečeno. To nije tačno.

Sa druge strane, postavljeno je pitanje - kako bi Vlada ili Ustavni sud mogli da imaju saznanja o eventualnim nezakonitim ili protivustavnim odlukama AP Vojvodine? Ja sam na to dao odgovor.

Jednostavno, sva nadležna ministarstva bi trebalo da čitaju "Službeni list AP" i na taj način bi mogli da prate zakonitost tih akata.

Mi smo predložili da se ovaj preki postupak ukine. Naravno, na osnovu člana 168. Ustava Republike Srbije postoji redovan postupak. Jednostavno, ako bi se naš amandman prihvatio i ako bi se ova dva stava brisala, onda bi Vlada i Ustavni sud imali, na osnovu člana 168, dakle u redovnoj proceduri, mogućnost da ocenjuju ustavnost i zakonitost akata AP Vojvodine.

Gospodin ministar je u svom izlaganju pokušao da da odgovor pre svega na politički deo obrazloženja ovog amandmana, ali nije odgovorio na taj pravni deo. Naime, nije govorio o tome da li se slaže sa činjenicom da ovo rešenje samo po sebi sadrži jednu evidentnu pravnu sadržinu. Naime, u slučaju da organ autonomne pokrajine donese odluku, predvidi stupanje na snagu odluke odmah, istu odluku odmah objavi, znači pre isticanja roka od 24 časa, šta se onda dešava? Mislim da bi predlagač zakona i na ovo pitanje trebalo da da odgovor, jer nije dobro donositi zakone koji su u praksi neprimenjivi.

Naravno, ovo ministarstvo je više puta pokazalo da mu nije cilj da donese propise da bi ih kasnije primenjivalo. Naime, 24. septembra 2005. godine stupio je na snagu Zakon o državnoj upravi koji u svom članu 39. propisuje da je Vlada dužna da područja upravnih okruga odredi tako da se omogući racionalan i delotvoran rad podružnih jedinica organa državne uprave. Do izbora ove vlade ona prethodna vlada, prethodno ministarstvo je bilo odgovorno za sprovođenje ovog zakona, a od 15. maja za to je odgovoran direktno gospodin Marković. Naravno, ova odredba se ne sprovodi.

Naime, tri bačvanske opštine - Ada, Senta i Kanjiža se i dalje nalaze u granicama upravnog okruga, sa sedištem u Kikindi, koji se zove Severnobanatski okrug. Nama nije poznata činjenica da je reka Tisa promenila svoj tok, dakle, mislim da je potpuno besmisleno da se ove opštine nalaze u granicama Severnobanatskog upravnog okruga.

S druge strane, činjenica je da je to kršenje zakona. Nemojte nikome pokušati objasniti da ovo rešenje omogućava racionalan i delotvoran rad okružnih područnih jedinica organa državne uprave, kada neki građani, umesto da putuju desetak minuta do Subotice, sa teritorije opštine Kanjiža, Senta ili Ada, moraju sat i po ili dva da putuju do Kikinde. Mislim da je ovo potpuno evidentno kršenje ovog zakona.

Postavljam ministru pitanje - kada će Ministarstvo, odnosno on lično predložiti Vladi izmenu Uredbe o upravnim okruzima da bi se ova evidentna nezakonitost otklonila? Hvala.
Poštovani gospodine predsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, već sam u načelnoj raspravi rekao da nam je jasno da Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o državnim i drugim praznicima predstavlja usklađivanje sa Ustavom i sa činjeničnim stanjem, ali za nas predstavlja i mogućnost da se po pitanju praznovanja praznika nacionalnih manjina izađe u susret nacionalnim manjinama.

Naime, prema Zakonu o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, nacionalni saveti nacionalnih manjina imaju pravo da utvrde nacionalne praznike nacionalnih manjina, koje kasnije Savet Republike Srbije za nacionalne manjine potvrđuje.

Vlada je predložila da se amandman odbije, i to sa obrazloženjem da prema mišljenju Vlade ovo rešenje po svojoj sadržini predstavlja materiju sistemskog zakona kojim će se urediti prava pripadnika nacionalnih manjina.

Mi smatramo, i mislim da je to činjenica, da postoji sistemski zakon kojim je uređeno pitanje prava pripadnika nacionalnih manjina; to je upravo Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina.

Sa druge strane, sistemski zakon kojim se uređuje pitanje praznika je upravo Zakon o državnim i drugim praznicima u Republici Srbiji. Iz tog razloga predlažemo da se ovaj amandman prihvati.

Ovaj amandman, inače, sadrži identično rešenje kao što već sadrži Zakon u odnosu na verske praznike.

Suština našeg predloga je da se kao i verski praznici nacionalnih manjina, tako i nacionalni praznici nacionalnih manjina jednostavno obeležavaju na dostojanstven način, to jest da pripadnici nacionalnih manjina tih dana ne rade.

Inače, još da kažem, obrazloženje koje sam citirao je potpuno neargumentovano, jer ako pratimo tu odluku onda bi verske praznike trebalo utvrditi u Zakonu o crkvama i verskim zajednicama, ili Praznik rada u Zakonu o radu, tako da mislim da je regulisanju načina praznovanja praznika koji su utvrđeni u skladu sa tim sistemskim zakonom mesto upravo u ovom zakonu.

Na kraju, još samo kratka replika ministru na njegovo poslednje izlaganje. Naime, rekao je da pitanje granica upravnih okruga nije utvrđeno, odnosno regulisano Zakonom o teritorijalnoj organizaciji nego Uredbom Vlade. To je za mene potpuno jasno. Postavio sam pitanje, i to pitanje i ovim putem ponavljam, kada će, u cilju zaštite zakonitosti, člana 39. Zakona o državnoj upravi, ne onog drugog zakona, nego Zakona o državnoj upravi, Ministarstvo za državnu upravu inicirati izmenu vladine Uredbe koja utvrđuje granice upravnih okruga i da se na taj način ispravi nepravda prema kojoj se opštine Ada, Kanjiža i Senta, inače bačvanske opštine, nalaze praktično u Banatu.
Poštovani gospodine predsedavajući, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, mislim da moram da dam dosta veliki broj objašnjenja.

Nažalost, mnoge stvari nisu kolegama poslanicima jasne. S jedne strane, ovaj amandman nisu podneli poslanici Lige socijaldemokrata Vojvodine, nego poslanik Pastor Balint i ja, kao poslanici SVM.

Drugo, moram da kažem, i drago mi je što je gospodin ministar ušao u salu, nije u pripremi nikakav sistemski zakon o pravima nacionalnih manjina. Taj sistemski zakon postoji, Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, a u pripremi je zakon o nadležnostima, izboru i finansiranju nacionalnih saveta, što je jedan potpuno drugi propis koji će regulisati sasvim druge stvari. Nadam se da će ovo gospodin ministar potvrditi.

Što se Meksikanaca tiče, to je za nas malo ponižavajuće, ne malo nego veoma, zato što su Meksikanci u Americi doseljenici, a mi u Srbiji to nismo, tako da vas molim, i sve kolege poslanike, da ubuduće ne upoređuju nas sa Meksikancima.

Što se tiče praznovanja ovih praznika, mi nismo predložili da ovi praznici budu državni praznici, nego smo predložili da ovi praznici budu praznici nacionalnih manjina, isto kao što su verski praznici. Verske praznike praznuju samo građani koji pripadaju toj određenoj veroispovesti.

Što se same procedure tiče, tu postoje izgleda neke stvari za razjašnjenje. S jedne strane, nisu nacionalni saveti ovlašćeni da utvrđuju nacionalne praznike nacionalnih manjina, nego samo da utvrđuju predloge. Te predloge potvrđuje Savet Republike Srbije, na čijem se čelu nalazi predsednik Vlade Republike Srbije; u tom telu se nalazi još pet ministara, a pored njih i predsednici nacionalnih saveta.

Što se preuranjenosti tiče, prošlo je pet ili šest godina od usvajanja Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina na osnovu kojeg je dato pravo nacionalnim manjinama da utvrde svoje praznike.

Nikako se ne bih mogao složiti da je današnji dan preuranjen za to da se ovo pravo njima i omogući.

S druge strane, i to je važna informacija, veliki broj nacionalnih saveta je utvrdio predloge praznika nacionalnih manjina i ti predlozi su potvrđeni od strane Saveta Republike Srbije i objavljeni u "Službenom glasniku Republike Srbije". Nažalost, to se desilo još 23. 12. 2005. godine, kada je taj savet održao poslednju sednicu. Od tog dana do današnjeg dana su i drugi nacionalni saveti svoje nacionalne praznike utvrdili, potvrđivanje se čeka i nadamo se da će se desiti na narednoj sednici Saveta Republike Srbije za nacionalne manjine, ne znamo kada.

Problem sa nabrajanjem je u tome što neke nacionalne manjine nisu formirale, za sada, nacionalne savete. Naravno, nadamo se da će to uraditi, ima i nekih naznaka da će se to uraditi u budućnosti, tako da bi ovo rešenje bilo najbolje, jer bismo ostavili otvorenim ovu proceduru i ne bi bilo potrebno menjati zakon da bi nacionalne manjine koje još nemaju nacionalne savete imale mogućnost da utvrde svoje nacionalne praznike i kasnije da ih praznuju neradno.

Na kraju želim da vam kažem da je u ovoj skupštini kada se radi o pravima nacionalnih manjina najomiljenija reč ''ali'', u tom smislu da se svi zalažu za poštovanje i za široku lepezu prava pripadnika nacionalnih manjina, ali uvek postoji neki problem da se ta prava i obezbede.
Poštovani gospodine predsedavajući, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu člana 104. stav 2. Poslovnika o radu Narodne skupštine, prema kojem su narodni poslanici dužni da se jedni drugima obraćaju sa uvažavanjem.

Mislim da obraćanje sa "ti" jednom narodnom poslaniku nije obraćanje sa uvažavanjem, tako da bih molio mog kolegu da ubuduće, bar u odnosu na mene, to ne radi.

Sa druge strane, samo jedno pojašnjenje. Što se državnih praznika tiče, ja se u potpunosti slažem sa delom izlaganja mog prethodnika, ali ovaj zakon nije samo zakon o državnim, nego i o drugim praznicima, zakon o državnim, verskim i ako bi se prihvatio naš amandman bio bi i zakon o nacionalnim praznicima nacionalnih manjina.

Ja ne vidim nikakvu koliziju u tom smislu i nikakav problem. To je drugo da li postoji politička volja da se ovaj naš zahtev ispuni. Naravno, to neće biti teško vama da objasnite, biće to, pre svega, teško objasniti članovima poslaničkog kluba DS-a i G17 plus koji su pripadnici nacionalnih manjina, a koji će biti primorani zbog partijske discipline da glasaju protiv ovog amandmana, a kada budu otišli u njihove zajednice, onda će to biti njihov problem da to objasne zašto su na takav način postupili. Hvala.
Poštovani gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, javljam se na osnovu člana 226, a u vezi sa članom 231. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije.
Prema tom članu, narodni poslanici pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo da na sednicama Narodne skupštine govore i da pisane dokumente u radu Narodne skupštine dostavljaju Narodnoj skupštini na svom maternjem jeziku.
Mi smo pre više od šest meseci, tadašnjem sekretaru Narodne skupštine, signalizirali da želimo da koristimo ovo naše pravo.
U međuvremenu, nismo imali za to mogućnosti i nismo ni želeli da ovo naše pravo ni na koji način zloupotrebljavamo, ali je prošlo već osam meseci od konstituisanja Narodne skupštine. Iz tog razloga smo, 18. oktobra, uputili jedno pismo predsedniku Narodne skupštine, u kojem tražimo da se korišćenje ovog našeg prava omogući, ali na način koji bi zadovoljio suštinu, a ne ovu formu koja postoji u Poslovniku.
Naime, mi bismo želeli da dokumenti koje donosi Narodna skupština budu prevedeni na jezike pripadnika nacionalnih manjina.
Dakle, nije za nas prioritet da koristimo svoj jezik u radu Narodne skupštine prilikom naših izlaganja, nije prioritet ni da podnosimo naše predloge zakona ili amandmane na našim jezicima, smatramo da bi to otežalo rad Narodne skupštine, ali, istovremeno, smatramo da bi bilo jako dobro da se dokumenti koji su već doneti prevode na jezike nacionalnih manjina.
Naravno, to nije moguće bez organizovanja stalne prevodilačke službe u okviru Narodne skupštine, ali smatramo da bi ovo bilo potrebno i da bi se na ovaj način postigla tri cilja. S jedne strane, u praksi bi zaživelo jedno pravo koje postoji u Poslovniku, ali se ne koristi, odnosno ne primenjuje.
S druge strane, na ovaj način bi pripadnicima nacionalnih manjina bilo omogućeno da sve one zakone koje donosi Narodna skupština mogu da čitaju na svojim maternjim jezicima.
S treće strane, u toj službi bi bili angažovani pripadnici nacionalnih manjina koji bi bili sposobni da rade te prevode, čime bi se poboljšala katastrofalna zastupljenost nacionalnih manjina u državnoj administraciji.
Dakle, tražim informaciju od predsednika Narodne skupštine, da li je ovo pismo stiglo do njega i da li je on spreman i u kom roku da udovolji ovom našem zahtevu? Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, javljam se u vezi sa članom 225. Poslovnika i želim da pružim jedno obaveštenje gospodinu Radiću, koji je, nažalost, izašao iz sale. On je govorio o jednoj odluci direktorice jedne osnovne škole na Paliću. Ukoliko je gospođa direktorica i pogrešila, mislim da ona, pošto je direktorica samo jedne škole, ima pravo da greši. Sa druge strane, tu sam od kolege poslanika dobio obaveštenje da se i u drugim mestima u Vojvodini tog dana radilo, i to u mestima gde nije mađarska većina.

Ono što je mnogo bitnije, gospodin Radić je rekao da se tog dana radilo zato što je 1. oktobra Dan mrtvih. Želeo bih da mu kažem da bi on kao narodni poslanik trebalo da zna koji se dani praznuju u sredini iz koje dolazi; 1. novembar nije Dan mrtvih, nego je 1. novembar dan Svih svetih, a 2. novembar je Dan mrtvih.

Suština svega ovoga je u tome da bi nam svima bilo mnogo bolje kada bismo bolje poznavali jedni druge, onda ne bi dolazilo do ovakvih grešaka. Hvala.