Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Laslo Varga

Laslo Varga

Savez vojvođanskih Mađara

Govori

Gospodine predsedavajući, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, gospodin ministar je pre nekoliko minuta, u svom pretposlednjem javljanju, izneo tvrdnju da predsednik Republike nikada ovu svoju funkciju nije zloupotrebio.
Ja bih mu postavio pitanje kako bi on okarakterisao sledeće dve pojave u 2004. godini. S jedne strane, te godine su bili pokrajinski izbori. Vojvodina je bila preplavljena plakatima i bilbordima na kojima je predsednik Republike grlio kandidate DS-a, i ti bilbordi su bili postavljeni u svim većim mestima Vojvodine. S druge strane je jedan lokalni primer, iz Subotice. Trećeg oktobra 2004. godine je bio drugi krug izbora za gradonačelnika Subotice. Drugog oktobra, bila je subota, i te subote uveče predsednik Republike se pojavio u Subotici, prošetao korzoom, jeo kuvani kukuruz s kandidatom DS-a za gradonačelnika Subotice.
Da li je to zloupotreba položaja predsednika Republike, s jedne, i predsednika stranke, s druge strane?
Bolje bi bilo, gospodine ministre, da ste rekli da ne prihvatate ovaj amandman zato što ste dobili takve instrukcije. Ova objašnjenja, koja ste za ovom govornicom izneli, praktično su u jako maloj meri tačne. Hvala.
Poštovani potpredsedniče, gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, želeo bih da postavim jedno poslaničko pitanje gospodinu Markoviću.
Naime, posle uvođenja višestranačja 1992. godine donet je novi Zakon o državnoj upravi. Član 41. tog zakona je omogućio Vladi da područje i sedište upravnih okruga odredi bez bilo kakvog ograničenja. Iste te 1992. godine Vlada je donela Uredbu o obrazovanju upravnih okruga. Tom uredbom je Adu, Kanjižu i Sentu, dakle tri bačvanske opštine, Vlada pripojila Severnobanatskom okrugu, naravno sa ciljem da se podeli to područje, na kojem većinu čini mađarsko stanovništvo.
To je tada bilo, nažalost, legalno. Naravno, nije bilo legitimno, nije bilo pravedno, čak je bilo besmisleno i neracionalno, ali je barem bilo legalno.
Godine 2005. donet je novi Zakon o državnoj upravi koji u svom članu 39. utvrđuje da je Vlada dužna da, kada utvrđuje područje upravnih okruga, to radi na način ''da ono omogući racionalan i delotvoran rad okružnih područnih jedinica organa državne uprave''. Dakle, od 2005. godine Vlada ima jedno ograničenje.
Kada je Vlada 2006. godine donela Uredbu o upravnim okruzima, inače je ta uredba stupila na snagu 7. marta, onda je tom uredbom ponovo ove tri bačvanske opštine pripojila Severnobanatskom okrugu. Nažalost, tada je ovo već uradila protivzakonito i protivustavno, zato što je Vlada, jednostavno, ovom citiranom odredbom Zakona o državnoj upravi to morala da uradi na način da se, još jednom želim da citiram - ''omogući racionalan i delotvoran rad okružnih područnih jedinica organa državne uprave''.
Na januarskim izborima Demokratska stranka je osvojila 9.668 glasova na teritoriji ove tri opštine, dakle, samo malo manje od jednog celog mandata. Moram reći da se građani tih opština osećaju prevarenim. Naime, prošlo je više meseci od formiranja Vlade, a nažalost ova nepravda i dalje nije ispravljena.
Moje pitanje ministru za državnu upravu i lokalnu samoupravu glasi: Kada će Ministarstvo, na čijem ste čelu, inicirati kod Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo da pripremi izmene ove uredbe da bi se napokon uskladila sa zakonom? Jer, jednostavno, ovo sada već i nezakonito stanje je, ja mislim a i vi ćete se složiti, dalje neodrživo.
Naravno, u suprotnom, srećom sada se formira Ustavni sud Republike Srbije i inicijativa poslanika SVM će biti da se obratimo Ustavnom sudu sa ciljem da pokrenemo postupak za utvrđivanje, ocenu ustavnosti i zakonitosti ove uredbe Vlade Republike Srbije, ali bi mnogo bolje bilo da Vlada na jednoj od narednih sednica izmeni ovu uredbu i da ove bačvanske opštine vrati tamo gde im je mesto - u Bačku. Hvala vam.
Poštovani gospodine predsedavajući, gospodine ministre, vi ste zamenili jedno desetak teza u roku od tri minuta. Naravno, nama je potpuno jasno da Zakon o lokalnoj samoupravi i Zakon o teritorijalnoj organizaciji nemaju nikakve veze sa Uredbom o upravnim okruzima. I prošli put, kada sam slično pitanje postavio, vi ste dali neki sličan odgovor. Želim da kažem da sam svestan te činjenice. Dakle, sledeći put kada budete odgovarali nemojte više ove rečenice koristiti.
S druge strane, ja sam govorio o tome da biste vi, odnosno da bi vaše ministarstvo trebalo da inicira izmenu, odnosno pripremu izmene i dopune ove uredbe jer je to na osnovu Zakona o ministarstvima u nadležnosti vašeg ministarstva. Republički sekretarijat za zakonodavstvo samo izrađuje propise kada od vas dobije inicijativu.
S treće strane, ovo naravno nije nikakva politizacija ovog pitanja, već, jednostavno, mi tražimo da se uvaže geografske činjenice. Kako možete da kažete da je bilo kakva politizacija to što tražimo da se tri bačvanske opštine, koje se nalaze na jednoj strani Tise, vrate u Bačku, a ne da budu pripojene Banatu kao što je sada slučaj?
Građani Horgoša bi do Subotice putovali 12-15 minuta da bi rešili neke probleme ako ne bi pripadali upravnom okrugu sa sedištem u Kikindi. U sadašnjem trenutku oni putuju sat i po ili dva sata da bi neke dokumente izvadili. Znači, suština ovog našeg predloga je da se, jednostavno, izađe u susret ovim građanima.
Moje pitanje je: Kada će Vlada Republike Srbije da ovu protivzakonitu i protivustavnu uredbu izmeni?
Još jednom želim da citiram ovu odredbu Zakona o državnoj upravi. "Vlada je dužna da područje upravnog okruga tako odredi da ono omogući racionalan i delotvoran rad okružnih područnih jedinica organa državne uprave".
Dakle, ako ovu odredbu pročitate, onda treba da vam bude jasno da, ako su bačvanske opštine pripojene Banatu, ni u kom slučaju nije ispunjeno to što piše u ovoj odredbi Zakona o državnoj upravi.
S druge strane, ceo pravosudni sistem i razni drugi segmenti života su organizovani na taj način da sve ove opštine gravitiraju prema Subotici; to je, recimo, jedinstveno telekomunikaciono područje 024 itd. Jedino su u oblasti obrazovanja upravnih okruga ove opštine pripojene Banatu.
Ponovo vas, zato, pitam: Kada će Vlada Republike Srbije da izmeni ovu uredbu i da je uskladi sa Zakonom o državnoj upravi? Hvala.
Poštovani gospodine predsedavajući, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, poslanici SVM-a su podneli amandman na član 83. Predloga zakona, na osnovu kojeg bi ustavnu žalbu mogao izjaviti i nacionalni savet nacionalne manjine, ako smatra da je došlo do povrede ili uskraćivanja ljudskih ili manjinskih prava i sloboda pripadnika nacionalne manjine zajamčenih Ustavom, ili u slučaju da im se obrati pripadnik nacionalne manjine koji smatra da mu je povređeno ili uskraćeno ljudsko ili manjinsko pravo, i to bez bilo kakvog pismenog ovlašćenja koje propisuju ostali stavovi ovog člana.
Mi smo ovaj amandman podneli sa ciljem da se tekst Predloga zakona uskladi sa Ustavom. Naime, članom 14. stav 2. Ustava Republike Srbije je predviđeno da država jemči posebnu zaštitu nacionalnim manjinama radi ostvarivanja pune ravnopravnosti i očuvanja njihovog identiteta.
Kada je 2002. godine država donosila Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, tada je njegovim članom 23. stav 2. ovo i uradila. Znači, izašla je u susret nacionalnim manjinama i omogućila da nacionalni savet nacionalne manjine izjavljuje ustavnu žalbu kada oceni da dolazi do povrede ljudskih ili manjinskih prava pripadnika nacionalnih manjina, ili ako im se pripadnik nacionalne manjine obrati, i to bez bilo kakvog pismenog ovlašćenja.
Mi smo amandmanom predložili identičan tekst. Vlada nije prihvatila ovaj amandman, s obrazloženjem da je mišljenja da se ustavna žalba u ime nekog lica ne može izjaviti bez njegovog pismenog ovlašćenja.
Članom 170. Ustava Republike Srbije, koji reguliše institut ustavne žalbe, nije propisana obaveza da se ustavna žalba može izjaviti samo u ime nekog lica, i to samo na osnovu njegovog pismenog ovlašćenja. U članu 20. stav 2. Ustava Republike Srbije je utvrđeno da se dostignut nivo ljudskih i manjinskih prava ne može smanjivati. Predlogom zakona, nažalost, predloženo je ukidanje jednog manjinskog prava.
Vladajuća koalicija, nažalost, nikako ne želi da razume da su nacionalne manjine posebna kategorija, poseban sloj društva, sa posebnim problemima, posebnim potrebama. Kada je 2002. godine, kao što sam rekao, država donosila Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, ovu činjenicu je tada uzimala u obzir. Iz tog razloga je dozvolila da nacionalni saveti nacionalnih manjina mogu izjaviti ustavnu žalbu i bez ičijeg ustavnog ovlašćenja.
Bivši, odnosno stari zakon o Saveznom ustavnom sudu, u svom članu 37. je omogućio ovo rešenje. Veoma je interesantno da je taj zakon, bez obzira na to što je iz 1992. godine, iz onog prošlog, odnosno bivšeg režima, omogućio jedno pravo nacionalnim manjinama koje se danas ukida.
Moglo se čuti od predstavnika DS-a da je to bila neka druga država, da Srbija nema nikakve veze sa nivoom ljudskih i manjinskih prava koja su nacionalne manjine imale u SRJ ili u državnoj zajednici SCG.
Mislim da je ovaj stav veoma opasan, iz svima poznatih razloga, i potpuno neodrživ. Srbija je pravni sledbenik i SRJ i SCG.
Mislim da još jednom treba objasniti zašto je to od 2002. godine na ovaj način prihvaćeno. Naime, kod velikog broja pripadnika nacionalnih manjina postoji strah od suprotstavljanja državnim organima, a izjavljivanje ustavne žalbe je neka vrsta "inaćenja" sa državnim organima. Pripadnici nacionalnih manjina se toga plaše, jer se plaše moguće retorzije državnih organa.
Zbog ovih činjenica, odnosno zbog ovih okolnosti, Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina je ovlašćeno podnošenje ustavne žalbe tada dao nacionalnim savetima nacionalnih manjina, tj. telima manjinske samouprave, ponovo ponavljam, bez bilo čijeg pismenog ovlašćenja.
Ukoliko Vlada ili vladajuća većina smatra da je ovo što je predloženo u skladu s Ustavom, onda je trebalo predložiti, u prelaznim i završnim odredbama, stavljanje van snage citirane odredbe Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, jer će ovako postojati kolizija između dva zakona.
Poslanici SVM-a su ubeđeni da je oduzimanje jedne nadležnosti savetima neustavno, i to zbog citirane odredbe Ustava Republike Srbije, prema kojoj se dostignuti nivo ljudskih i manjinskih prava ne može smanjivati.
Ukoliko se ne prihvati ovaj amandman, a usvoji zakon, siguran sam da ćemo se, zajedno sa 14 nacionalnih saveta koji funkcionišu u Republici Srbiji, odmah po formiranju Ustavnog suda, obratiti Ustavnom sudu i ubeđen sam da će Ustavni sud, ukoliko ne bude radio pod pritiscima DS-a, uvažiti naše argumente i staviti van snage ovu odredbu zakona o Ustavnom sudu.
Gospođica Jelena Marković je pre nekoliko dana, u raspravi o kandidatima za sudije Ustavnog suda, za ovom govornicom izjavila da će DS braniti nacionalne savete, da neće dozvoliti smanjivanje stečenih prava, a sada se ponovo vidi koja je razlika između reči i dela kada je reč o predstavnicima DS-a.
Ponovo se nameće pitanje - kako mogu pripadnici nacionalnih manjina koji sede u poslaničkim grupama DS-a i G17 plus glasati za rešenje kojim se oduzima jedna nadležnost nacionalnih saveta? Ne samo to, oduzima se i mogućnost pripadnicima nacionalnih manjina da se preko svojih predstavničkih tela, tj. nacionalnih saveta, žale Ustavnom sudu, bez obaveze da preuzmu rizik da im se tuženi državni organ, na neki način, kasnije osveti. Ovo je protiv interesa nacionalnih manjina. Ovo je nesporno. Neka neko izađe za ovu govornicu i ospori moju tvrdnju.
U Poslaničkom klubu DS-a sedi gospođa Ana Tomanova-Makanova, koja je predsednica Nacionalnog saveta slovačke nacionalne manjine. Ne znam kako ona može da glasa protiv amandmana, tj. za član kojim se direktno slabi mogućnost za zastupanje interesa i slovačke nacionalne zajednice. Jednostavno, ovaj zakon je u potpunosti suprotan interesima svih nacionalnih zajednica, među njima, i zajednice koju ona predstavlja. Za mene je ovo potpuno nerazumljivo, jer na ovaj način predsednica jednog nacionalnog saveta svesno nanosi štetu jednom telu kojem ona predsedava.
Gospodin Kuntić, koji sedi u Poslaničkom klubu DS-a, sad je izašao iz sale, nadam se da preko TV ekrana prati moje izlaganje, predsednik je stranke - Demokratski savez Hrvata u Vojvodini koja je godinama nezadovoljna funkcionisanjem Nacionalnog saveta Hrvata. Promenili su tri predsednika Nacionalnog saveta i dva predsednika Izvršnog odbora, ali izgleda da nisu shvatili da neefikasnost nacionalnih saveta ne proizilazi iz razloga zbog kojih su ti ljudi smenjeni, nego zato što ne postoje zakonom utvrđene nadležnosti nacionalnih saveta.
Sada, između ostalih, i gospodin Kuntić glasa za jedan zakon, a protiv jednog amandmana kojim se ukida ova, inače, veoma retka nadležnost, konkretna nadležnost nacionalnih saveta. Mislim da je ovo ponašanje, ako ne drugo, onda licemerno.
I pripadnik moje zajednice, gospodin Tamaš Tot, sprema se da glasa za ovaj zakon i protiv amandmana SVM-a. Nažalost, ni on nije u sali. Želim da ga informišem u kom poslu se on sprema da bude saučesnik, glasajući po partijskoj disciplini.
Naime, u Vojvodini se vrši popis praznih kuća, to je opštepoznata činjenica. Gospodin Jočić je pre nekoliko nedelja sa ove govornice objasnio da se to radi iz razloga što policija uvodi princip sektorskog rada, sektorski princip rada. Gospodin Koštunica, premijer, boraveći u Budimpešti 13. novembra, kada ga je predsednica Parlamenta Mađarske pitala zašto se vrši popis praznih kuća, odgovorio je da se to radi sa ciljem da bi država imala evidenciju praznih stambenih objekata na svojoj teritoriji. Dakle, nikakav sektorski rad, nego nešto sasvim drugo, zbog čega smatramo da su ove radnje MUP-a protivzakonite i protivustavne.
Moram da kažem da je ova izjava premijera još više pojačala strah nacionalnih manjina da se ove radnje rade s nekom skrivenom namerom. Nažalost, više je nego očigledno da po ovom pitanju odlično funkcioniše koalicija DSS-a i DS-a. Mislim na ovaj predlog, odnosno aludiram na ovaj predlog zakona koji se nalazi na dnevnom redu.
Zašto sam sve ovo rekao? Odmah ću i to da objasnim. Mnoge kuće u Vojvodini su napuštene, vlasnici žive u Zapadnoj Evropi, Mađarskoj, u raznim državama, stoga nemaju informaciju o tome šta se radi s njihovom imovinom. Naravno, građani, njihove komšije koje stanuju u blizini tih kuća, svakodnevno se obraćaju nama, dostavljaju nam informacije o radnjama pripadnika MUP-a.
Na ovaj način, vlasnici ne mogu da izjave ustavnu žalbu, zato što nisu ni upoznati sa radnjama koje sprovodi MUP. Komšije, naravno, ne smeju ni u kom slučaju da to urade, iz straha. Saveti nacionalnih manjina, koji bi to sigurno uradili, bar što se tiče Nacionalnog saveta Mađara, odmah po formiranju Ustavnog suda neće moći to da urade, jer se na ovaj način, ovim zakonom, ukida ta mogućnost od strane vladajuće koalicije.
Dakle, ovlašćenje nacionalnog saveta da izjavi ustavnu žalbu kad oceni da je povređeno ljudsko ili manjinsko pravo nacionalne manjine, i to bez pismenog ovlašćenja, to pravo podnošenja ustavne žalbe se ukida.
Mislim da se ovo radi svesno, kako bi bila oduzeta mogućnost predstavničkim telima nacionalnih manjina da pokrenu postupke pred Ustavnim sudom zbog popisivanja praznih kuća.
Dame i gospodo iz vladajuće koalicije, razmislite o tome kakvu poruku ovim zakonom, odnosno neprihvatanjem našeg amandmana, šaljete pripadnicima nacionalnih manjina. Oduzimate im stečeno pravo, a posle toga računate na njihove glasove. Razmislite još jednom i prihvatite ovaj amandman.
Na kraju, još jedna informacija. Odbor za pravosuđe i upravu nije podržao ovaj amandman, to je tačno, međutim, većina članova Odbora je bila uzdržana kada smo glasali o njemu, zato što su svi bili svesni činjenice da sam bio u pravu, samo nisu hteli da glasaju protiv mišljenja Vlade. Hvala vam.
Poštovani predsedavajući, poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici,  teško je posle ovakvih dirljivih rečenica gospodina ministra replicirati, ali želim svima da objasnim suštinu, o čemu se radi.
Znači, pripadnici nacionalnih manjina su se, zajedno sa DS-om, G17 plus i nekim drugim strankama, godinama, ili deceniju, borili za neke promene. Godine 2000. smo stigli do tih promena, a 2002. godine je nacionalnim savetima dato jedno pravo, odnosno nacionalnim manjinama, preko nacionalnih saveta. Sada, 2007. godine, sedam godina posle ovih promena, ovo pravo se ukida. Ovo je suština. Naravno, postoje tu razna pravnička objašnjenja i ovo se može tumačiti na razne načine, ali je ovo suština.
Gospodin ministar je rekao da je Vlada spremna da započne razgovore u vezi s raznim problemima, da se razni problemi otklone. Ja mislim da je ova namera neiskrena, jer se upravo sada stvara problem.
Zašto stvoriti problem tamo gde nije postojao? Jednostavno, prihvatite ovaj amandman i onda, barem u ovom malom segmentu pravnog sistema, neće postojati problem. Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, nisam se javio po Poslovniku, nego je to, zapravo, replika gospođi Vjerici Radeti. Kada sam obrazlagao amandman, onda sam rekao da sjajno funkcioniše koalicija DS-a i DSS-a kada se radi o saradnji na donošenju Zakona o Ustavnom sudu i ukidanju ovlašćenja nacionalnih saveta da bez pismenog ovlašćenja podnose ustavnu žalbu, kao i na popisivanju kuća praznih po Vojvodini.
Posle lepih reči gospođe Radete na račun ministra i na račun Vlade, koje su se odnosile na obrazloženje razloga zbog kojih Vlada ne prihvata ovaj naš amandman, mogu da kažem da mi je jako drago da se stvara nova velika koalicija, koalicija narodnog jedinstva. To što je, pored DS-a, DSS-a i G17 plus, i SRS protiv ovog našeg amandmana, još više nas jača u uverenju da smo u pravu. Naravno, ponovo se postavlja pitanje kako mogu sebi da objasne pripadnici nacionalnih manjina, koji sede u klupama vladajuće koalicije, da DS, DSS i G17 plus, a sa druge strane SRS, dele iste stavove o ovom pitanju.
Postavljeno je pitanje - otkud znamo da vlasnicima praznih kuća smeta što se te kuće popisuju. Ne znam da li im smeta, ali smeta meni, kao narodnom poslaniku i članu Nacionalnog saveta Mađara. Smeta, zato što smatram da je ovaj postupak protivzakonit. Ova radnja je protivzakonita.
Kada smo gospodina ministra pitali na sednici Odbora za bezbednost na osnovu kog zakona se vrši popis praznih kuća, onda je on odgovorio da ne postoji zakon, nego da se to vrši na osnovu pojma bezbednosti. Mislim da ovo ministrovo obrazloženje jasno govori o tome da smo bili u pravu.
Što se zakonskih osnova tiče, naravno, može se vršiti popis na osnovu zakona. Godine 2002. je vršen popis i stanovništva, i domaćinstava, i stanova, na osnovu zakona, ali je članom 1. stav 1. ovog zakona utvrđeno da će se popis sprovesti od 1. do 15. aprila 2002. godine, a ne 2007.
S druge strane, isti zakon utvrđuje da popis sprovodi Republički zavod za statistiku, a ne MUP. Bilo je i o tome reči da nadležni organi mogu, praktično, da rade ovo što rade, ako su kuće u ruševnom stanju. To je istina, ali sigurno ne može to da radi MUP. Ovo ministarstvo je jako sposobno, ali sumnjam da se razume i u poslove građevine. Naravno, ne popisuje MUP kuće iz građevinskih razloga, sigurno ima neke sasvim druge razloge.
Ja sam već o tome govorio, želim da ponovim. Premijer je u Budimpešti, kada je razgovarao sa predsednicom Parlamenta Republike Mađarske, rekao da se kuće popisuju zato što država mora, ili treba da ima evidenciju praznih kuća.
S ove govornice želim da postavim poslaničko pitanje premijeru - zbog kojih ciljeva se vrši popis praznih kuća i s kojom namerom se sastavljaju te evidencije?
Poštovani gospodine predsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram čl. 104. i 225.
Gospodine predsedniče, vi se trudite da primenite Poslovnik samo kada je reč o malim opozicionim poslaničkim grupama. Za vladajuću koaliciju, naravno, ne važi Poslovnik.
Odgovorite mi, molim vas, na pitanje koliko je puta gospođa Nada Kolundžija izlazila u poslednjih nekoliko nedelja po Poslovniku i raspravljala o raznim pitanjima koja se nisu nalazila na dnevnom redu? Sigurno se to desilo više desetina puta.
Naravno, od velikih opozicionih poslaničkih grupa imate strah, pa zato ne primenjujete Poslovnik.
Sada član 225. Jedno objašnjenje gospodinu ministru.
Gospodin Pastor je postavio pitanje javno, za ovom govornicom, iz jednostavnog razloga, zato što DS dogovore koji se postignu u četiri oka uvek prekrši.
To je uradila gospođa Nada Kolundžija kada je obećala da će se postupci privatizacije ona tri medija o kojima je gospodin Pastor govorio obustaviti.
Nisu se ti postupci obustavili i mediji su privatizovani.
Sada želim gospođi Kolundžiji da dam jedno obaveštenje. Tog 30. oktobra, kada smo se dogovorili da će se naš predlog izmena i dopuna zakona naći na dnevnom redu, mi smo njoj obećali da ćemo pružiti dokaz da ima primera u zemljama EU da su osnivači elektronskih medija manjinske samouprave. Ovom prilikom želim da pročitam jednu odredbu Zakona o radiodifuziji Republike Mađarske.
Prema tom zakonu, televizijske stanice nacionalnog ili regionalnog pokrivanja, odnosno radio stanice nacionalnog pokrivanja, mogu da budu organizovane u pravnoj formi akcionarskog društva ili javno korisnog društva, što znači, javnog preduzeća, čiji su osnivači lokalne ili regionalne samouprave ili samouprave nacionalnih manjina.
Ovo znači da u Republici Mađarskoj, koja je članica OEBS-a, Saveta Evrope, Evropske unije, ne da nije zabranjeno da osnivači radio i televizijskih stanica budu lokalne samouprave, nego televizijske stanice sa nacionalnim ili regionalnim pokrivanjem, odnosno radio stanice sa nacionalnim pokrivanjem mogu da budu organizovane isključivo u formi akcionarskog društva ili javnog preduzeća čiji su osnivači lokalne ili regionalne samouprave.
Dakle, u jednoj članici EU je isključena upravo ona forma prema kojoj se u Srbiji teži, znači da svi ti mediji budu društva sa ograničenom odgovornošću. Mislim da je ovo najbolji dokaz o kojoj se obmani godinama radi.
Mislim da bi vredelo još jednom i ove argumente uzeti u obzir i staviti već jednom na dnevni red ovaj predlog izmena i dopuna zakona.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu člana 104.

Želim da ponovim i danas da je za nas i za poslaničku grupu Vojvođanskih poslanika i za pripadnike nacionalnih manjina uvredljivo da se ponovo spominje ova institucija ustupanja. Molim vas, posebno molim predstavnike DS-a da već jednom zaborave na ovu instituciju. Naime, predstavnici nacionalnih manjina na skupštinskoj listi se ne nalaze zato što je bilo koja stranka ta mesta njima ustupila, nego zato što je Demokratska stranka osećala grižu savesti zato što je predsednik stranke Boris Tadić predložio jednu katastrofalnu listu na kojoj nije bilo mesta za pripadnike nacionalnih manjina. Dakle, zbog ove činjenice ova skupštinska lista izgleda ovako, a ne zbog velikodušnosti DS-a.

Dakle, još jednom vas molim da zaboravite više ovu instituciju, ovu reč ustupanje; jednostavno, budite iskreni i ako govorite o skupštinskoj listi onda govorite uzimajući u obzir ove činjenice. Hvala vam.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, posle ove dvodnevne rasprave mi se učinilo da smo uspeli da ubedimo vladajuću koaliciju da bi u zemlji u kojoj ima više od milion pripadnika nacionalnih manjina bilo potpuno normalno da se među izabranim sudijama nađe i jedan, barem jedan, ako ne više, pripadnik nacionalnih manjina.

Pošto su poslanici SRS po pravilu dobro obavešteni, ja moram priznati da sam u ovom trenutku malo zbunjen. Naime, gospođa Radeta je saopštila kao jednu nespornu činjenicu, odnosno informaciju do koje je došla da sa skupštinske liste kandidata koje će imenovati predsednik Republike neće biti imenovan pripadnik nijedne nacionalne manjine. Naravno, sa one druge liste koju je predložio predsednik Republike i ne može da bude imenovan pripadnik nacionalne manjine zato što se na toj listi ne nalazi nijedan pripadnik manjina.

Tokom jučerašnjeg i današnjeg dana smo od predsednika Narodne skupštine, pa posle od poslanika DS-a, pa i od gospođe Nade Kolundžije dobili uveravanja da će među izabranim i imenovanim sudijama Ustavnog suda biti pripadnika nacionalnih manjina. Ja u ovom trenutku ne znam, dakle, koja je informacija tačna.

Nažalost, predsednik Narodne skupštine nije u sali, a od njega sam imao nameru da tražim odgovor na ovo moje pitanje. Pošto se gospođa Nada Kolundžija nalazi u sali, ovom prilikom bih njoj postavio ovo pitanje, odnosno nju bih zamolio da otkloni ove nedoumice, dakle, koji je sada, na kraju ove dvodnevne rasprave, konačni stav vladajuće koalicije? Hvala vam.
Poštovani gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, predloženim Predlogom zakona o Ustavnom sudu Republike Srbije je Vlada, odnosno Ministarstvo pravde predložilo jedno rešenje kojim se ukida jedno stečeno pravo nacionalnim manjinama što je, naravno, protivno članu 20. Ustava Republike Srbije, prema kojem se dostignuti nivo ljudskih i manjinskih prava ne mogu smanjivati. Radi se o tome da se ovim predlogom zakona ukida pravo, odnosno nadležnost nacionalnih saveta da izjavljuju ustavnu žalbu kada ocenjuju da dolazi do kršenja ljudskih ili manjinskih prava. Tu mogućnost su nacionalni saveti ranije imali.
Naravno, ova lista kandidata za sudije Ustavnog suda samo je nastavak te politike koja krasi Vladu Republike Srbije. Ne želim ovom prilikom da govorim, naravno, o kandidatima, da raspravljam o njima, o njihovim stručnim i moralnim kvalitetima, želim da govorim samo o nekim principima na osnovu kojih je ova lista sastavljena i to malo iz ugla, odnosno perspektive nadolazećih predsedničkih izbora.
Gospodin Pastor i gospodin Omeragić su već govorili o tome, detaljnu analizu statističku nisu dali, pa bih ovom prilikom ipak želeo nekoliko brojki da citiram. Na prošlim predsedničkim izborima je sadašnji predsednik Republike dobio 500 hiljada, tj. pola miliona glasova građana Vojvodine. Mislim da, ako se uzme u obzir ova činjenica, nikako ne može da bude u redu da se na njegovoj listi nalazi jedan kandidat koji je rođen u Vojvodini, jedan drugi koji ne živi u Vojvodini, a niti jedan koji je rođen i živi na teritoriji AP Vojvodine.
Sa druge strane, ne računajući teritoriju Kosova i Metohije, u Srbiji živi preko milion pripadnika nacionalnih manjina. Na ovoj listi se ne nalazi niti jedan pripadnik nacionalne manjine. Želim da podsetim još jednom predsednika Republike da je on pobedio na prošlim predsedničkim izborima sa 275 hiljada glasova, to je nesporno zahvaljujući glasovima pripadnika nacionalnih manjina.
Veoma je loša poruka, mislim da je katastrofalno loša poruka da se on sa jedne strane Vojvođanima, a sa druge strane pripadnicima nacionalnih manjina na ovaj način zahvaljuje.
Pošto nema predstavnika predlagača, mislim da nemam drugu mogućnost, nego da se obratim predsedniku Skupštine sa dva pitanja.
Sa jedne strane, da li vi, gospodine predsedniče, smatrate da je normalno da u jednoj državi u kojoj živi više od milion pripadnika nacionalnih manjina niti jedan nije bio dostojan da se nađe na listi kandidata za sudije Ustavnog suda predsednika Republike?
Sa druge strane, da li mislite da je to pošteno prema dva miliona građana Vojvodine, da se na listi kandidata predsednika Republike ne nalazi niti jedan kandidat koji je rođen i koji živi u ovom trenutku na teritoriji AP Vojvodine, a ima čak osam kandidata koji žive i rade u Beogradu?
Kao pripadnik nacionalne manjine i kao građanin ove zemlje, razočaran sam ovom listom kandidata. Za mene ova lista kandidata nastavlja praktično tu licemernu politiku koju DS vodi i sprovodi, govorim, naravno, o toj politici u kojoj je ogromna disproporcija uvek između reči i dela. Bilo je reči o tome ko je za pripadnike nacionalnih manjina demokratski kandidat, za nas je demokratski kandidat, odnosno demokratski predsednik ona ličnost koja ima najvažniji cilj da Srbiju u što kraćem roku uvede u EU. Naravno, za kandidata SRS, to je opštepoznata činjenica, da njegov prvenstveni cilj sigurno nije to.
Međutim, nažalost, ako posmatramo ovu listu kandidata koju je predložio gospodin Tadić, ne možemo biti sigurni da je i njegov cilj posle ovoga ulazak u EU, odnosno prihvatanje evropskih vrednosti.
Naravno, on se u svojim izjavama zalaže za EU, za ulazak u razne integracije, ali se prema načinu vođenja politike sigurno ne ponaša na taj način. Lista koju je on predložio je jedan veoma dobar, odnosno veoma loš dokaz ove moje tvrdnje. Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici,  mislim da sam pogrešno protumačen.

Naime, u prepodnevnoj raspravi su pripadnici nacionalnih manjina, sa razlogom, govorili o tome da na listi gospodina Tadića nema nijednog pripadnika nacionalnih manjina. To znači da od milion ljudi, koliko ima sigurno nacionalnih manjina u Srbiji, nijedan nije bio dostojan da se nađe na ovoj listi. Mislim da je to ...

(Dragan Todorović, sa mesta: Ispada da je tako.)

Ispada da je tako, hvala vam.

Mislim da je to, ako ne drugo, onda uvreda za pripadnike nacionalnih manjina. Posebno je uvreda ako se tvrdi da se mi ovde u Skupštini ponašamo na način kao da bi ovaj izbor sudija Ustavnog suda bio neka trgovina.

Postavljeno je pitanje - zašto nacionalne manjine glasaju za gospodina Tadića, odnosno zašto su glasale za njega?

Naravno, glasali su za njega zato što su očekivali da rešava njihove probleme, što on u praksi ne radi, nažalost, odnosno nije radio, a sa druge strane su glasali za njega zato što su smatrali da će da ih poštuje.

Ova lista kandidata sigurno ne znači poštovanje pripadnika nacionalnih manjina, nego upravo suprotno. To znači da očekuje glasove od pripadnika nacionalnih manjina, a kad dođe do nekih konkretnih pitanja, kada bi mogao te glasove na neki način da vrati, odnosno da se na neki način zahvali, onda on radi upravo suprotno. To je problem. Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, želim da protestujem zbog činjenice što vladajuća koalicija ponovo opstruiše rad Narodne skupštine.

Naime, poslanici vladajuće koalicije se naizmenično javljaju po Poslovniku. Sa druge strane, naravno, i vređaju svojim izlaganjima predstavnike nacionalnih manjina. Kada se kaže da su ovde nacionalne manjine govorile o nekim lokalnim i regionalnim problemima, to je za nas uvreda, i to iz razloga što je problem da na listi kandidata za sudije Ustavnog suda, predsednika Republike, nema nijednog predstavnika nacionalnih manjina. To nije lokalni ili regionalni, već opštedruštveni problem.

Nažalost, gospođa Kolundžija sada nije u sali, ona je inače ovu uvredu izgovorila. Rekla je da u većini stranaka u Narodnoj skupštini ima predstavnika nacionalnih manjina. To je istina, samo oni predstavnici, oni poslanici po pravilu glasaju protiv onih predloga koji su u interesu nacionalnih manjina. To je problem.

Sada je na dnevnom redu, pored izbora sudija Ustavnog suda, i zakon o Ustavnom sudu, o kojem sam već rekao, da se tim zakonom kreće praktično u ukidanje jednog prava nacionalnih manjina, koje je postojeće stečeno pravo. Naime, tim predlogom zakona je predviđeno da se ukine nadležnost nacionalnih saveta da izjave ustavnu žalbu, što je još u ovom trenutku moguće.

Što se tiče poklanjanja mesta potpredsednika Narodne skupštine, želim da kažem neke činjenice. Nije LDP poklonila ništa. Naime, oni imaju 11 poslanika, a iza kandidature gospodina Džudževića je stajao poslanički klub Manjina sa šest poslanika, poslanički klub Vojvođanski poslanici sa pet poslanika, plus gospodin Šajn. To znači 12 poslanika, tako da vas molim da ubuduće uzmete u obzir ovu činjenicu.

Naravno, nije ni to tačno da predsednika Republiko bilo ko ucenjuje u vezi izbora kandidata za sudije Ustavnog suda. Jednostavno, ne možemo da prihvatimo da predsednik Republike ubira ili želi da sakupi glasove pripadnika nacionalnih manjina, a posle nema nameru da rešava njihove probleme ili da ih poštuje, makar utoliko da na svojoj listi za kandidate Ustavnog suda stavi bar jednog predstavnika nacionalnih manjina. Hvala.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, više poslanika je tokom današnje rasprave tvrdilo da su jedna i druga lista vladajuće koalicije, stranačke liste. Čak su neki tvrdili da su to liste DS.
Želim za ovom govornicom da kažem da je prof. dr Agneš Kartag-Odri kandidat mađarske zajednice u Republici Srbiji, koju podržava poslanička grupa Vojvođanski poslanici. Inače, ni slučajno se nije moglo desiti da se na listama kandidata vladajuće koalicije nađe bilo koji pripadnik nacionalne manjine.
Što se gospođe Agneš Kartag-Odri tiče, ona je rođena 7. jula 1951. godine u Čoki, diplomirala je 1975. godine na Pravnom fakultetu u Novom Sadu, za asistenta na Pravnom fakultetu u Novom Sadu je izabrana 1977. godine, a magistrirala je 1983. godine na Pravnom fakultetu u Beogradu. Doktorsku disertaciju je odbranila 1990. godine na Pravnom fakultetu u Beogradu. u zvanje docenta Pravnog fakulteta u Novom Sadu je izabrana iste 1990. godine, a zvanje vanrednog profesora je stekla 2003. godine na Pravnom fakultetu u Novom Sadu.
Pored rada na univerzitetu, ona je bila jedno vreme novinar. Od 1995. godine do 2000. godine je radila kao viši naučni saradnik u Institutu za kriminološka i sociološka istraživanja u Beogradu. Kasnije, od 2000. do 2002. godine je radila u Saveznom ministarstvu nacionalnih i etničkih zajednica, u resoru za međunarodnu saradnju, a bila je i angažovana i u resoru za zakonodavstvo istog ministarstva. Bila je član jugoslovenskog tima za borbu protiv trgovine ljudima. Naravno, objavila je veliki broj stručnih publikacija na mađarskom, na srpskom i na engleskom jeziku.
Dakle, mislim da su stručni i moralni kvaliteti gospođe Agneš Kartag-Odri nesporni. Pored toga, sa ponosom mogu reći da je ona pripadnik nacionalne manjine, pripadnik mađarske zajednice, i ona dolazi sa teritorije AP Vojvodine. Naime, rođena je i živi u Vojvodini. Mi se nadamo da će predsednik Republike uvažiti sve ove naše argumente i da će da imenuje gospođu Agneš Kartag-Odri za sudiju Ustavnog suda.
Inače, izbor Ustavnog suda Srbije je najbolji dokaz iz proteklih devet meseci rada Narodne skupštine zašto je važno da autentični predstavnici nacionalnih manjina, a i autentični predstavnici Vojvodine, budu zastupljeni u Skupštini. Naime, lista kandidata, a i ona predsednika Republike, ne sadrži, naravno, nijednog pripadnika nacionalnih manjina, niti ime jedne osobe koja je rođena i živi na teritoriji Vojvodine.
Želim još jednom da saopštim činjenicu da se na listi predsednika Republike nalazi osam kandidata iz Beograda, na skupštinskoj listi još dodatnih šest. Dakle, od 20 predloženih kandidata, 14 živi u ovom trenutku u Beogradu.
Nažalost, niko iz poslaničkog kluba DS nije izašao za ovu govornicu i niko nije rekao da je predsednik Republike napravio ogromnu, katastrofalnu grešku kada je predložio ovakvu listu.
Nisu to, nažalost, uradili ni pripadnici nacionalnih manjina koji sede u istom poslaničkom klubu, naravno, ni poslanici iz Vojvodine iz istog kluba. Naravno, navikli smo na to, nismo to ni očekivali. Vladajuća koalicija, pre svega, u ovoj Narodnoj skupštini deluje kao jedna dobro uhodana glasačka mašinerija.
Mislim da je najbolji dokaz za ove moje tvrdnje izlaganje jednog poslanika iz DS. Iz njene diskusije želim da citiram nekoliko stvari. Dakle, ona je tvrdila da, s jedne strane, DS i njen predsednik brane nacionalne savete. Predlogom zakona o Ustavnom sudu se oduzima jedna nadležnost nacionalnih saveta, koju nadležnost su nacionalni saveti ranije imali, a to je mogućnost izjavljivanja ustavne žalbe. Ako se na ovaj način brane nacionalni saveti, onda ne znam kako se radi nešto suprotno.
Dalje je ona tvrdila da se brane sve odredbe Ustava koje se tiču stečenih prava. Mogućnost izjavljivanja ustavne žalbe od strane nacionalnih saveta je jedno stečeno pravo. Ako bi se branile ustavne odredbe prema kojima se dostignuti nivo ljudskih i manjinskih prava ne može smanjivati, onda takvo rešenje ne bi bilo napisano u Predlogu zakona o Ustavnom sudu.
Sa treće strane, ona je rekla i to da se predsednik Republike i DS zahvaljuju pripadnicima nacionalnih manjina tako što se sledi evropska orijentacija zemlje, što se nude evropske integracije za nacionalne manjine. Naravno, morali biste priznati da i ono malo što predsednik Republike radi u interesu integracija, to ne radi, barem se mi nadamo, samo u interesu nacionalnih manjina, nego i cele države.
Sa druge strane, on je više od tri i po godine predsednik Republike i moram reći da ni u kom slučaju nije ispunio očekivanja pripadnika nacionalnih manjina. Naime, evropske integracije, prema našoj oceni, jako sporo teku.
Želim još jednom da ponovim jedan podatak, prema kojem su Poljska, Češka i Mađarska sporazum o stabilizaciji i asocijaciji potpisale 1991. godine, a mi se hvalimo činjenicom da je Srbija stigla do ove tačke, odnosno nije potpisala, samo je parafirala 2007. godine. Treba još dodati da je ovim zemljama bila potrebna još decenija i po da stignu u EU. Naravno, to bi valjalo i građanima Srbije saopštiti, da najverovatnije i njih čeka taj put.
Gospođa Marković je rekla i to da bi trebalo da porazgovaramo na kraju ove rasprave i na kraju svih izbora i imenovanja o tome da li će Ustavni sud biti slika ove zemlje. Mi se nadamo da hoće i da će pripadnici nacionalnih manjina biti izabrani u Ustavni sud. Ali, naravno, moramo reći za ovom govornicom da to ni u kom slučaju nije zahvaljujući DS. To se neće desiti zahvaljujući njima, jer da su oni imali neke takve namere, onda bi i na svojoj listi predložili neke pripadnike nacionalnih manjina.
Dalje, poslanica DS tvrdi da je cilj DS da se građani pripadnici nacionalnih manjina osećaju u Srbiji kao državi koja štiti nacionalne manjine i ovde u Skupštini, i predsednik i njihova Vlada.
U vezi ovog izlaganja želim da napravim jednu digresiju. Naime,19. septembra 2007. godine sam za ovom govornicom postavio pitanje gospodinu Slobodanu Milosavljeviću, ministru poljoprivrede, kojom prilikom sam pitao - šta Vlada namerava da preduzme u cilju otklanjanja posledica suše koja je poprimila razmere elementarne nepogode.
On je tada, tom prilikom, rekao da će vlada u roku od dve-tri nedelje pripremiti program za ublažavanje posledica ove elementarne nepogode. To je bilo 19. septembra, još jednom želim da napomenem. Kada je prošlo jedno 40 dana od tog dana, znači 30. oktobra ove godine, poljoprivrednici iz severne Vojvodine bili su primorani da održe protest. Na taj protest Vlada Republike Srbije nije poslala delegaciju Ministarstva poljoprivrede nego žandarmeriju.
Mislim da je to zaprepašćujuće i da mnogo toga govori o odnosu i Vlade i, naravno, DS, koja rukovodi Ministarstvom poljoprivrede, i prema građanima i prema pripadnicima nacionalnih manjina.
Nakon svega toga, prošlog četvrtka posle sednice Vlade, kada su me nazvali poljoprivrednici severne Vojvodine, mene je bilo sramota i kao opozicionog poslanika. Naime, da imamo ovakvu Vladu, koja donosi zaključke posle 53 dana, prema kojim zaključcima je šteta na teritoriji severne Vojvodine 10 posto, mislim da to jednostavno sve govori o načinu rada Vlade.
Naravno, to nije tačno, jer su opštinske komisije za procenu štete procenile da se šteta kreće između 50 i 60 posto, a u nekim delovima je ta šteta dostigla i 90 posto. I posle toga, to isto ministarstvo je predložilo Vladi neke zaključke prema kojima se, s jedne strane, prihvata ova lažirana informacija, prema kojoj šteta iznosi 10 posto na teritoriji severne Vojvodine.
S druge strane je predložilo takve besmislene mere da jednostavno druga reč nije za to da se okarakteriše pogodna. Naime, predložilo je ministarstvo da se ispita mogućnost odlaganja, odnosno reprogramiranja dugova, da se razmotre mogućnosti odlaganja dospelih dugova po osnovu naknade za odvodnjavanje, da Ministarstvo finansija pripremi predlog radi oslobađanja plaćanja poreza od poljoprivrede, i to u 2008. i 2009. godini, da se uvećaju sredstva za regresiranje osiguranja, i to u 2008. godini.
Naravno, na kraju, ovo je najciničnije, Ministarstvo je predložilo Vladi da sada Komisija za utvrđivanje štete od elementarnih nepogoda krene sa sprovođenjem postupka procene štete koja se desila u Srbiji.
Mislim da su ove činjenice i podaci dobar dokaz koliko DS brine o područjima na kojima žive pripadnici nacionalnih manjina, pre svega o područjima i ne samo o područjima u Vojvodini, nego i u ostalim područjima van Beograda. Desi se, naravno, i to da ponekad Vlada izađe u susret pripadnicima nacionalnih manjina. Naravno, to u situacijama kada je Vladi toliko neprijatno da je praktično na to primorana.
Nažalost, moram na kraju da kažem da ovo što sam rekao, nažalost, jesu činjenice. Dakle, ovu digresiju sam napravio sa namerom da pozovem vladajuću koaliciju i da pozovem predsednika Republike da i ovog puta izađe u susret nacionalnim manjinama i da se između 10 sudija Ustavnog suda nađe bar jedan pripadnik nacionalnih manjina. Hvala.
Poštovani gospodine predsedniče, reklamiram povredu člana 104. Poslovnika o radu Narodne skupštine, prema kojem su narodni poslanici dužni da se  jedni drugima obraćaju sa uvažavanjem. Sigurno, u slučaju gospodina Damjanovića ova odredba Poslovnika nije ispoštovana.
Što se tiče našeg stava u vezi Sporazuma o readmisiji, tu postoji nekoliko činjenica. S jedne strane, ako se ne varam, siguran sam da sam u pravu, Srbija se u ovom trenutku ne nalazi u ratnom stanju, nije suspendovan Ustav ove zemlje, a Deklaracija koju je donela SO Senta, pre nekoliko dana, u tom periodu nije bio suspendovan ni Ustav i nije postojalo ratno stanje. S druge strane, nedeljama se za ovom govornicom spominje primer Sente koja je donela jednu deklaraciju, kojom se samo traži da državni organi poštuju odredbe iz člana 78. Ustava Republike Srbije, ništa drugo SO Senta nije uradila. Ne spominju se druge opštine koje imaju slične stavove u vezi ovog problema.
Želim da vam citiram izjavu predsednika opštine Bečej, koji je inače pripadnik DSS. On je rekao: "Ni opština Bečej nema mogućnosti da primi osobe koje bi eventualno bile upućene u ovaj grad putem readmisije, zato što ne postoje uslovi za to u Bečeju, ni što se tiče materijalnih sredstava, ne postoje ni razlozi da oni budu vraćeni u Sentu". Taj njegov stav, stav predsednika opštine je, praktično, usvojilo i Opštinsko veće opštine Senta, tako da je i to jedan zvaničan dokument, samo se to ne spominje u ovom domu, verovatno ne bez razloga.
Želim još jednom da kažem, na čelu grada Sente se nalazi gospodin Dušan Jovanović, predstavnik DSS, sigurno nije predstavnik naše zajednice, tako da, ako optužujete predstavnike mađarske zajednice za bilo kakvu rasnu i drugu diskriminaciju, onda treba te iste argumente i te iste optužbe da iznosite na račun drugih. Svi su čuli argumente i ubeđeni smo da smo i mi i gospodin Jovanović, predsednik opštine Bečej, u pravu kada tražimo i kada on traži poštovanje Ustava Republike Srbije. Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, što se Sporazuma o viznim olakšicama tiče, složio bih se sa prethodnim govornikom u tome da su izlaganja tokom jučerašnjeg i današnjeg dana išla u dva pravca. Sa jedne strane mnogi su govorili o tome da ovaj sporazum ne donosi praktično nikakve olakšice, a sa druge strane, sa strane vladajuće koalicije, pokušano je da se stvori slika da smo maltene na pragu EU.
Naravno, još jednom i u ime poslaničkog kluba Vojvođanski poslanici i u ime Saveza vojvođanskih Mađara želimo da pozdravimo činjenicu da će ovaj sporazum biti ratifikovan. Želim da ponovim da smo svesni toga da ovaj sporazum donosi velike olakšice za mnoge građane, međutim, moramo i to reći da vizni režim i dalje ostaje pravilo, a ove olakšice će značiti i dalje samo izuzetak.
Praktično, želim još jednom da podvučem, članice vladajuće koalicije su, i DS i DSS, pa i G17 plus, dva dana pokušavale da stvore jednu sliku da smo praktično ovim sporazumom stigli barem do bele šengenske liste.
Naravno da to nije tačno. Ni današnji čin parafiranja Sporazuma o stabilizaciji i asocijaciji ne znači ni izbliza to. Bilo je reči o tome, da od parafiranja do potpisa tog Sporazuma nama predstoji još dug put.
Želim samo da vam kažem jednu informaciju. Naime, Mađarska, Poljska i Češka su ovaj sporazum, znači Sporazum o stabilizaciji i asocijaciji, potpisale 13. decembra 1991. godine, a postale članice EU 1. maja 2004. godine, tako da, molio bih sve poslanike vladajuće koalicije da govore i o tome koliko je dug onaj put koji je još pred nama, a ne da pokušavaju stvoriti sliku da se danas nešto epohalno događa.
Očekivao sam od vladajuće koalicije tokom jučerašnjeg ili današnjeg dana da ipak u jednoj ili dve rečenice prizna zasluge onim državama, inače prijateljima Srbije, koje su se izborile za to da cena viza i dalje ostane 35 evra, da se ne poveća na 60 evra. Naime, namera EU je bila da poveća cenu viza na 60 evra, a zahvaljujući energičnom i odlučnom lobiranju, sa jedne strane Republike Mađarske, a sa druge strane Republike Poljske, ovo je ostalo 35 evra. Zato mislim da bi bilo pošteno i za ovom govornicom ovu činjenicu saopštiti.
Što se Sporazuma o readmisiji tiče, posle ove rasprave, još više smo ubeđeni da ne smemo da podržimo ratifikaciju ovog sporazuma. Naime, i dalje smo ubeđeni, i u tome nas niko nije demantovao, da strategija za sprovođenje ovog sporazuma ne postoji, da akcioni plan nije usvojen. Od strane poslanika DS smo čuli dosta oprečne stavove, sa jedne strane, stavovi koji govore u prilog ovome što sam rekao. Naime, jedna poslanica je rekla da je potrebno da se precizira strategija, da je potrebno stvaranje mehanizama za reintegraciju.
Sa druge strane, gospođa Jelena Marković je rekla da je praktično strategija doneta i da je Kancelarija za pridruživanje EU ovu strategiju usvojila. Ako je to urađeno, onda mislim da je prekršena Uredba o obrazovanju ove kancelarije. Kancelarija sigurno nije imala i nema tu nadležnost da usvaja, kao Vladina služba, bilo kakvu strategiju.
Dalje, naravno, i to nas niko nije demantovao, da ne postoje sredstva za sprovođenje ovog sporazuma. Niko nam nije objasnio, niko nam nije dao objašnjenje zašto stoji u obrazloženju Predloga zakona da za sprovođenje ovog sporazuma nisu potrebna finansijska sredstva kad svi dobro znamo da su potrebna.
Niko nije izašao iz vladajuće koalicije za ovu govornicu i niko nije dao garancije da Vlada ni u kom slučaju neće prekršiti odredbe iz člana 78. Ustava Republike Srbije. Nije demantovana ni činjenica, i ne može da bude demantovana, da će doći do masovnog povratka. Godinama se govorilo o tome da neće biti masovnog povratka. Sada smo svesni da će toga biti. Na kraju, nije demantovana ni činjenica da će lica poreklom sa Kosova i Metohije biti vraćena ili u centralnu Srbiju ili u Beograd, ili u Vojvodinu.
Dakle, ja bih na kraju mog izlaganja još jednom istakao da će poslanici SVM i poslanici poslaničkog kluba Vojvođanski poslanici podržati Sporazum o viznim olakšicama i da će glasati protiv Sporazuma o readmisiji zbog svih ovih razloga koje smo naveli. Još jednom pozivam i pripadnike nacionalnih manjina koji sede u redovima poslaničkih klubova vladajuće koalicije da i oni glasaju protiv ovog sporazuma, jer ako se obistine ove moje, odnosno naše prognoze i naše strepnje, onda će se sigurno stideti pred svojim biračima.