Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Mirko Čikiriz

Mirko Čikiriz

Srpski pokret obnove

Govori

Hvala, gospodine predsedavajući.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministre, moja diskusija će se razlikovati u velikoj meri od ovih silnih hvalospeva koji po meni ne da nisu dotakli suštinu problema, ni suštinu zbog čega je nastao dug, već pokušavaju da demagoškom pričom bez jednog jedinog pokazatelja opravdaju i pokriju sve ono što je bilo loše u zdravstvenom sistemu i dug koji će ovim zakonom, od strane ljudi koji su pre svega rukovodili zdravstvenim ustanovama, plaćati građani Srbije. U međuvremenu smo nekoliko veledrogerija zahvaljujući ovom neuređenom sistemu naveli da odu u stečaj. Mnogo ljudi je izgubilo posao, a mnogih osnovnih lekova poput nitroglicerina, koji je kod nas jedino proizvodio "Srbolek" nije bilo, tako da je šteta bila po sve građane Srbije zbog dva načina. Prvo, zbog toga što je nastao ogroman dug koji će oni platiti, a drugo, što nisu imali lekova koji su neophodni, ne treba pričati, ako sam pomenuo samo nitroglicerin od kog je značaja za zdravlje stanovništva.
Mi nećemo glasati ni za jedan od ovih zakona. Prvo, zbog toga što u obrazloženju zakona, o tome da se javni dug koji su napravile zdravstvene ustanove prebacuje na teret svih građana Srbije, nema ni jednog jedinog validnog pokazatelja, pa smo onda mi morali u pripremi za ovu sednicu da dođemo do niza podataka koji nisu izneti u ovoj Skupštini zbog toga što je to verovatno tajna. Mislim da bi svi narodni poslanici i sva javnost trebalo da znaju ko je napravio taj dug.
Ovde je išla jedna uopštena priča. Postojale su zdravstvene ustanove koje su poštovale kadrovski plan, nisu zapošljavale ljude mimo ugovora sa Republičkim zavodom za zdravstveno osiguranje, poštovale su finansijski plan, dobro su poslovale, imale su dobru organizaciju zdravstvene zaštite. Rukovodstvo tih ustanova je bilo dobro i trebalo je takve javno i pohvaliti, koje su to ustanove. Onda ide druga uopštena priča – ali su tamo zato neki. Znate ono što komunisti kažu, i počivši Tito – tamo neki. Koji su to tamo neki? Ko je taj ko nije poštovao finansijski plan? Ko je taj što je trošio nenamenski sredstva građana Srbije? Ko je taj ko je skrivio ovolike dugove?
Šta sada činimo sa ovim zakonom, puj pike ne važi? U isti koš stavljamo one koji su najbolje radili i one koji su najgore radili, ali s tim što sada kažemo građanima Srbije – od danas se okreće novi list, jer danas će sve da bude bajka. Neće, zato što i dalje imamo jedan dosta zastareli sistem zdravstvene zaštite celokupno, koji nije na moderan način uređen i koji je pokazao i kroz ovo što se sada desilo sve slabosti svog sistema.
Meni ovo liči na onu priču da u jednoj ruci držite vatru, malo potpalite požar, a onda u drugoj ruci vodu, malo izgasite požar, pa onda tražite nagradu zato što ste ugasili požar koji ste sami proizveli.
Ovde se ne kaže ništa ni o tome šta su uradili ministri zdravlja u okviru svojih nadležnosti i kontrole zdravstvenih ustanova. Imali smo dva ministra zdravlja za vreme čijih mandata je nastao ovaj dug. Kakva je pozicija zadnjeg ministra zdravlja, vašeg prethodnika? On je gospodin unapređen i ponovo je na visokoj poziciji u državnoj službi. Sve dok bude sistem u svakoj oblasti funkcionisao na taj način da svako ko zabrlja u svojoj nadležnosti, za svoje brljotine ne da ne odgovara, nego prebacuje na teret svih građana Srbije, a uz to dobije i napredovanje u službi, ne očekujte podršku SPO i DHSS za takav način rezona i takav način pristupa problemu.
Ovde je ovaj centralni problem 100 miliona evra. Ponavljam, 100 miliona evra brljotina nesposobnih, korumpiranih i loših rukovodilaca zdravstvenih ustanova platiće svi građani Srbije, a sa druge strane, jedna medijska kuća B 92 vodi nekoliko godina bitku za bebe zbog toga što nedostaju aparati i zbog toga što to nije u stanju da uradi država, a država se deklarativno zalaže za borbu protiv bele kuge. Nas više ne interesuje deklarativno zalaganje, ne interesuje nas demagogija, interesuje nas ono što se dešava u praksi.
Sada sa ovim što ćemo imati imunizaciju svih lica koja nemaju zdravstveno osiguranje, što je dobra mera, što će na preventivne preglede u zdravstvenoj zaštiti samohranih roditelja deca do sedam godina, moći da se vrši imunizacija ovih lica, da se obezbedi zdravstvena zaštita itd, što se stvara pravni osnov za centralizovanje javnih nabavki za potrebe zdravstvenih ustanova, što se obećava da će biti pojačana odgovornost i finansijska, što će se poštovati kadrovski planovi, mi treba da se oduševimo i da kažemo – super, ovo podržavamo. Ne, dok se sistemski ne uredi i dok se ne utvrdi ko je odgovoran za ovo što se desilo i za dug od 100 miliona evra.
Ovde čak nije bilo, u obrazloženju nismo dobili ni jedan jedini podatak o finansijskom dugu zdravstvenih ustanova. Nisu sve zdravstvene ustanove u istoj poziciji. Trenutno je, čini mi se, desetak bolnica od 46 ili 47 na nivou Republike u blokadi. Ovde smo trebali da dobijemo podatak koje su to bolnice u blokadi? Zbog čega su u blokadi? Da li zbog nekih objektivnih razloga, da li zbog korupcije, da li zbog nenamenskog trošenja sredstava? Koji su to ljudi i da li oni odgovaraju za to što rade? Ne, takvih pokazatelja nema.
Drugo, kako je nastao dug? Prosto, država ili zdravstvene ustanove duguju farmaceutskim kompanijama a najviše veledrogerijama. Veledrogerije duguju proizvođačima lekova. Proizvođači lekova, zbog nenaplaćenih potraživanja, odlaze u stečaj, otpuštaju radnike. Posledica toga je da se prazne rafovi u apotekama sa lekovima, trpi zdravlje stanovništva i, pored "Unihemkom", "Velefarma", "Jugoremedija" je u veoma teškoj situaciji, u veoma teškoj situaciji je i "Galenika", koju "Velefarm" koji je već u stečaju, duguje 65 miliona evra.
Teška je pozicija Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje, zato što ima ogromno potraživanje na ime doprinosa za zdravstveno osiguranje, jer se kasa Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje sa 70% puni iz tih sredstava. Onda Republički zavod za zdravstveno osiguranje duguje apotekama za lekove, koji su izdati na lekarski recept, a dug za lekove izdate na lekarski recept inosi 13,8 milijardi dinara.
Znam da je ovo bilo gašenje požara, ta mera koju je Vlada usvojila pre dva meseca i usvojila je taj program mera za izmirenje dugova prema Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje u 12 mesečnih rata.
Ovde čak nismo dobili ni podatak koliko sada imamo zaposlenih ljudi u zdravstvenom sistemu. Kaže se da Republički zavod za zdravstveno osiguranje, to su podaci koje možemo naći na internetu, barata sa brojkom od 104.000 zaposlenih ali da ih u stvarnosti ima 125.000 i da je tih 21.000 zaposleno mimo plana i mimo ugovora sa Republičkim zavodom za zdravstveno osiguranje.
Onda se postavlja jedno logično pitanje – ko je to zapošljavao te ljude, sigurno partijske kadrove? Zašto je novac, koji je trebao da ode dobavljačima lekova i veledrogerijama, trošen na plate? Znači, rukovodilac zdravstvene ustanove je napravio dve katastrofalne stvari. Prvo je zaposlio mimo dozvole Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje i sigurno mimo onoga što bi odobrilo Ministarstvo zdravlja, zaposlio je svoje kadrove i onda je, umesto dobavljačima lekova, da izmiruje redovno obaveze, pa da oni ne idu u stečaj, pa da nema svih ovih problema, onda je, umesto da se njima izmiruju obaveze, taj novac trošio na plate.
Takođe vidimo da nisu ni sve veledrogerije u istom položaju. To ovde niko nije rekao. Recimo, "Jugoremedija" je naplatila sva potraživanja. Kako? Da li su oni bili privilegovani, zato što su se organizovali, što su štrajkovali, što su protestvovali ili je tu neki drugi razlog? Kako su oni mogli da naplate sva potraživanja, a neke druge veledrogerije nisu? Ili "Aktavis", koju je privatizovao "Zdravlje" Leskovac, kaže da su naplatili sva potraživanja.
Zbog čega kažemo da nećemo glasati za ovo? Nećemo glasati sve dok se ne utvrdi ko je skrivio dug. Ako kažemo – puj pike ne važi, to znači da ćemo stimulisati i sadašnje rukovodioce zdravstvenih ustanova, bez obzira na centrlaizovanu javnu nabavku i kaže se da će oni poštovati finansijski plan, kadrovski plan itd, ali je to i do sada bila primenjena, pa se nije poštovala, znači sve dok se ne utvrdi ko je odgovoran i ko je koliki dug napravio.
Ono što nas interesuje je da se zaista sistemski uradi i da se donesu novi moderni zakoni o zdravstvenom osiguranju, o zdravstvenoj zaštiti, da se poboljša položaj lekara, da se zaštite lekari, jer smo poboljšali položaj pacijenta. Kada pričamo o zdravstvenim ustanovama, o lekarskom osoblju, pričam sa puno poštovanja prema mnogo divnih lekara, koji su zaista lekari u najboljem smislu te reči, ali ono što ste vi radili, to možda nije loše. Da li je to samo marketinški potez, očekujem odgovor od vas.
Juče je kolega Milosavljević pomenuo, to smo čitali u novinama, da vi znate da nenajavljeno svratite u neku zdravstvenu ustanovu, što je sasvim u redu, da čak uđete na zadnja vrata i da vidite kako funkcioniše sistem itd. Ako je to tačno, onda me interesuje, sigurno da sve zdravstvene ustanove nisu podjednako dobro organizovane. Negde ste zatekli javašluk, a negde ste zatekli dobru organizaciju.
Šta ste to uradili tamo gde ste zatekli javašluk? Da li ste odmah inicirali smenu tog direktora i rukovodilaca te zdravstvene ustanove, ili su vam oni dali drugarsko obećanje, da će u narednom periodu taj javašluk ispraviti? Vi ste zbog tog pijeteta, pošto znam da ste bolećivi prema lekarima i da uvek branite struku, što je sasvim u redu i na tome vam uopšte ne zameram, ali trebalo je, ako već tako idete nenajavljeno, da onda objavite vest da je gospođa ministar svratila u neku zdravstvenu ustanovu, da je zatekla javašluk i da je odmah smenjen direktor koji je, usput, napravio dugove i ima lošu organizaciju rada zdravstvene ustanove. Ovako, to je jedan potez koji po nama, ako se ne desi ovo o čemu pričam, koji nema nikakvih konkretnih rezultata.
Drugo, mislim da treba konačno odvojiti stručnost od nestručnosti, rad od nerada. Ovde u parlamentu sam sa mojim kolegama nebrojeno puta pozivao na neka dobra iskustva, iz nama bliske Slovenije, koja je stimulisala lekare koji rade po seoskim ambulantama, po seoskim domovima zdravlja, na taj način što im je uvećavala zarade za 30% - 40%. Boga mi, velika je gužva i velika je trka ko će da radi na seoskom području. Mi, budući da se tu prepliću nadležnosti lokalnih samouprava i Ministarstva zdravlja, očekujem sa vaše strane da se, u dogovoru sa lokalnim samoupravama, oronule i zapuštene seoske ambulante, domovi zdravlja, rekonstruišu, da ljudima kojima je daleko da idu u gradsko području zbog upale grla ili neke jako lake i bezopasne bolesti, da se ne maltretiraju. Njima je veći problem, posebno seoskom stanovništvu koji žive u nekim zabačenim krajevima, veći im je problem da odu kod lekara zbog upale grla nego sama bolest.
Drugo, kao politička stranka smo u Kragujevcu, a sada ste i upoznati, očekujem da vi tu posredujete, da se konačno reši problem vojne bolnice u Kragujevcu, koja bi trebala da bude opšta bolnica. Znate i sami da Klinički centar u Kragujevcu opslužuje negde oko 2,5 miliona ljudi i da su ogromne gužve u kliničkom centru, da klinički centar treba rasteretiti i da zaista vojna bolnica, koja je na dobrom položaju, blizu je kliničkom centru i koja ima dobre kapacitete, čak ima i dobre lekare, ali to bi se sve uradilo u dogovoru sa Ministarstvom odbrane, da konačno Kragujevac dobije svoju gradsku bolnicu, što je sasvim normalno za grad četvrte veličine u zemlji.
Ono što je po nama, da ne ulazimo u struku, rak rana našeg zdravstvenog sistema, uz sve ove probleme o kojima sam prethodno pričao, to je nepoštovanje tog etičkog odnosa lekar – pacijent. Znate i sami kao psihijatar koliko je bitan taj podstrek, taj lek, taj prijem, taj etički odnos, jer dobra reč lekara u startu deluje umirujuće za pacijenta sa najtežim oboljenjima, a da ne pričamo o nečemu drugom.
Kao što obrnuto, em je čovek bolestan, em naiđe na loš prijem lekara, tretiraju ga kao da nije ljudsko biće i on nema motiva da se bori, niti motiva da ide kod lekara, jer ne očekuje toplu ljudsku reč, ne očekuje da ide kod lekara koji će zaista imati osećaj za njegov problem. Jedna gospođa, koja je imala lečenje, jednu složenu operaciju u državnoj bolnici u Pragu, rekla mi je da ju je glavna sestra ispratila do kapije bolnice i rekla joj je da se nada da je lečenje uspešno završeno i kada turistički dođe u Prag da svrati uvek u svoju bolnicu. Znate li koji je njen komentar bio – kada će kod nas sestra da te isprati do kapije.
Još nešto, moram da vam skrenem pažnju na porodilišta koja su često u katastrofalnom stanju. Navešću primer kragujevačkog porodilišta koje do pre nekoliko godina nije imalo toplu vodu, jako loše spavaćice, pocepane papuče, a porodilje su često nakon porođaja čistačice stavljale u kolica, a na porodilju torbu sa njenim stvarima uz psovku – gde baš ti meni zapade da te danas vozim u tvoju sobu. Šta pokazuju takve stvari? Pokazuju sliku države, pokazuju sliku ministra, ne kažem da je to samo vaša odgovornost, pokazuju ozbiljnost sistema koji mora da se menja.
Kada se sve ovo uradi u pozitivnom pravcu, kada se bude znalo ko za šta odgovara, kada se budu stimulisali dobri lekari, kada se budu kažnjavali ovi drugi, kada građani osete da je zaista dobra namera države u tom pravcu, imaćete našu podršku. Bez toga, ne računajte da ćemo sva ova zatrpavanja, šminkanja, kozmetičke promene podržavati, jer time ne pomažemo ni vama, jer i vaš mandat može proteći u tome šta je bilo, ništa, kakvo je bilo stanje zatečeno, takvo stanje je i ostavljeno, prošao mandat. Po čemu će vas ljudi pamtiti, kao još jednog ministra u nizu koji ništa nije uradio. Ne kažem da je to vaša namera, ali ako vam je namera u duhu onoga što sam ja danas pričao ispred naše poslaničke grupe, kada dođete sa takvim predlozima, računajte na našu podršku. Bez toga je nećete dobiti.
Mislim da se u nekom delu nismo razumeli. Pričao sam o odgovornosti onih koji su napravili dug. Da li su nedostupni podaci o tome ko je skrivio ovih 100 miliona evra? Znate li koji je to novac? Znate li koliko je moglo za 100 miliona evra da se nabavi opreme i koji su problemi u zdravstvu mogli da se reše sa tim novcem?
Drugo, izuzetno poštujem lekare i sa svim što ste rekli u pogledu kadrovske strukture, u pogledu njihovog požrtvovanja i važnosti njihovog rada za društvo apsolutno se slažem. Imamo izvanredne kadrove i u ovakvim uslovima. Posebno mi nije jasno, bez obzira na veliki nedostatak i anesteziologa i radiologa i kardiohirurga, kako su tako stručni i kako sa toliko elana i sa toliko lekarske etike rade u ovakvim uslovima, što znači da su izuzetno humani. Moja osnovna diskusija nije bila na sistemu korupcije, nego na menjanju celog sistema.
Vi ste član Vlade Republike Srbije. Vaš predsednik je ministar unutrašnjih poslova. Kada uradi nešto dobro Vlada, vi onda kažete – mi smo tim, jedna duša. Kada je nešto loše, vi kažete – izvinite, ovo je nadležnost mog ministarstva, to bi trebalo da radi neko drugo ministarstvo. Znači, tada niste tim. Pričam vam da trebate da budete tim u svemu, i u dobru i u zlu. Nemojte od mene tražiti da ja radim posao ministra unutrašnjih poslova, što se tiče ne samo ovih problema u zdravstvu, nego problema svih vrsta.
Drugo, znam da svaki lekar opšte prakse dnevno pregleda od 60 do 80 pacijenata, da lekar specijalista ima po 20 do 30 pregleda, da nedostaju i neurolozi i ovi kadrovi koje sam ranije pomenuo, ali mislim da je naša namera zajednička.
(Predsednik: Vreme, gospodine Čikiriz.)
Izvinjavam se, završavam.
Ako bismo pričali o problemima našeg zdravstva, sigurno biste vi mogli mnogo više problema da iznesete kao ministar zdravlja od mene. Zato očekujem da se vi sa svim tim problemima uhvatite hrabro u koštac i kada počnete sistemski to da rešavate…
Gospodine predsedniče, ne treba mi vaša milost. Gospodin Radovanović je napravio povredu Poslovnika, tako što se meni i koleginici Batić direktno obraćao. Tada ste trebali da intervenišete. Usput, pogrešno je protumačio moje izlaganje i hoću da kažem sledeće.       
Javljam se po osnovu prava za repliku. Ako smatrate da mi ne pripada, uskratite mi.
Hvala lepo.
Ovde je dug od 130 miliona evra, a poslanik kaže da sam promašio temu zato što sam pitao ko je napravio taj dug? Taj dug ovim zakonom treba da prebacimo kao javni dug na pleća svih građana Srbije.
Drugo, uopšte niko nije ovde spominjao hapšenje, nego samo odgovornost za dug i ko je skrivio dug. Rekao sam da treba poboljšati položaj lekara, stimulisati dobar rad lekara, da se divim lekarima koji u ovakvoj organizaciji zdravstvene zaštite časno, korektno, stručno rade svoj posao i nemojte molim vas dozvoliti, mislim da je pogrešno i apsolutno zlonamerno, tumačiti da je ovde neko spomenuo hapšenje.
Samo sam pitao – kako je nastao taj dug, koja je struktura duga i zašto je deset bolnica u Srbiji trenutno u blokadi?
Zaista ne mogu da dam hvalospeve za nenamensko trošenje sredstava, što piše u obrazloženju ovog zakona, za kadrovsko zapošljavanje 20.000 ljudi bez dozvole Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje i za proizvođenje nekoliko stečaja veledrogerija, koje su uglavnom zbog ovakvog sistema otišle u stečaj.
Da bi se razumeli, odgovornost može biti moralna, politička, krivična, materijalna itd. Ako neko napravi dug, on može napraviti krivično delo, može nenamenski trošiti sredstva, a da nema elemenata krivičnog dela itd. Mislim da je sasvim normalno da poslanici ako glasaju za zakon, da dug koji je neko drugi skrivio bude dug svih građana Srbije, makar treba da znaju, to je moralna odgovornost, ko je taj dug napravio i sa kakvom osnovom. To uopšte nije tačno. Ako je neko napravio krivično delo, pa i neka bude uhapšen, ali svako ko se tome protivi, on upravo sve te, koji su nas doveli u ovakvu situaciju da danas u parlamentu o ovome pričamo, želi unapred da amnestira. U tome je osnovna razlika. Tu je osnovni smisao razlike u našem pristupu ovom dugu koji su napravile sve zdravstvene ustanove.
Mi ako bismo pričali o tim problemima od zdravstvene ustanove do zdravstvene ustanove, sigurno bismo ovde ostali godinu dana i ne bismo ispričali sve probleme. Znači, ako neko ukaže dobronamerno na neki problem koji mislim da pre svega muči građane Srbije, a porodilje su ne samo u kragujevačkom porodilištu, nego svuda, u posebnom stanju i donose male anđele na svet i tada očekuju da makar zdravstveni radnici prema njima imaju odnos posebne pažnje, a pričao sam o posebnoj nepažnji i o posebnoj aroganciji koja je za svaku osudu.
Dame i gospodo narodni poslanici, u skladu sa stavom naše poslaničke grupe, samo zbog javnosti bih rekao da se nastupi naše poslaničke grupe neće u velikoj meri razlikovati od onih nastupa koje smo imali u prošlom skupštinskom sazivu i u prethodnim, kada smo se trudili da budemo zaista glas savesti vladajuće koalicije, a sve u cilju da taj naš put ka EU, što u prevedenom značenju znači put ka normalnoj, uređenoj i bogatoj Srbiji, bude što kraći.
Zbog toga su nam u prošlom sazivu često i govorili da smo i opozicija u tadašnjoj vlasti, a zaista smo ukazivali na sve ono, u najboljoj nameri, što mislimo da treba da dovede do harmonizacije naših propisa sa propisima EU. Pokušavali smo da mnoge zablude i predubeđenja, koja postoje u vladajućoj koaliciji, na taj način razbijemo,zbog toga što se u mnogim elementima svog ponašanja sve vlade, a mislim na vlade posle 5. oktobra, nisu ponašale evropski.
Bila je mrtva trka između nekoliko političkih stranaka koje su želele da sebi prikače to ekskluzivno pravo da su epopejci, da smo oni mogu dovesti Srbiju u EU. Nekako smo se mi kao jedini predstavnici evropske desnice u Srbiji, u tim momentima trebalo da osećamo inferiorno, ali nismo.
Hoću i ministru Obradoviću da kažem, kao predstavniku Vlade, mene mnogi zakonski predlozi koji stižu u Narodnu skupštinu pred narodne poslanike, i ponašanje posle izrade nacrta radne grupe, odsustva javne rasprave, hitan postupak itd, a onda vidimo, kada uđete u Narodnu skupštinu da postoji veliki problem i podsećaju na ponašanje DOS-a posle 2000. godine. Građani Srbije su tražili promene, tražili su pozitivne promene. Ako pravite promene, u svakom segmentu vašeg delovanja neka budu pozitivne.
Vi ste meni ovde u vašem uvodnom izlaganju mnoge adute izbili iz ruku. Rekli ste da ćete tek razgovarati sa predstavnicima Evropske komisije, verovatno i sa gospodinom Dežerom, izaslanikom Evropske komisije, da ćete se konsultovati sa još nekim strukovnim udruženjima, da ćete da pogledati amandmane itd. To je pošten i korektan nastup, ali u startu priznanje da je zakon koji je došao pred narodne poslanike manjka, da vi nemate argumentaciju dovoljno jaku da ga branite, jer je došao tekst iza koga vi stojite i da očekuje pomoć od narodnih poslanika. Dobićete pomoć od svih.
Gospođa Mojović je dala jako konstruktivne predloge i predstavnici vladajuće većine koji nisu imali hrabrosti da vam kažu sve ono što misle o ovom predlogu zakona i mi kao deo opozicione stranke zato što smo predložili dosta amandmana. Ono što je moja sugestija – dođite jednom, ako se pozivate na evropske principe, jer se građanima Srbije i nama, koji smo istinske pristalice članstva Srbije u EU i kompletne primene evropskih standarda u Srbiji, smučilo da se pozivate na evropske principe, a da se u jednom delu gde postoje interesne grupe kojima odgovara da se ponašaju antievropski, svesno ili nesvesno stižu zakonski predlozi koji ne sadrže evropska rešenja. U startu postoji sumnja da su protivustavni.
Dobio sam informaciju da je direktorka Zavoda za intelektualnu svojinu, gospođa Branka Katić, više puta rekla da izmene zakona nisu dobre, da su u suprotnosti sa evropskim konvencijama i standardima, da su na sastanku Odbora predstavnici najrelevantnijih strukovnih udruženja rekli ono što je interes, verovatno i Vlade, ako je namera dobra, da se ovakav zakon povuče iz procedure. Obavite javnu raspravu, obavite razgovor sa svim relevantnim strukovnim udruženjima i onda dođite sa zakonom koji zaista na pravičan način štiti širok spektar i lepezu intelektualne svojine svih tvoraca intelektualne svojine u Srbiji i koji na pravičan način štiti sva njihova prava.
U raspravi u pojedinostima mi ćemo videti prvo kakvu ćemo informaciju dobiti od vas, što se tiče vaših kontakata sa predstavnicima Evropske komisije. Verujte, nama se smučilo koliko smo dobili pisama, sugestija, poziva i apela da se ovo, kako je počelo da se radi, ne radi. Zaključiću, sa svakim sledećim predlogom zakona, nemojte se pozivati na evropske standarde ako oni ne budu primenjeni u zakonu 100%. Ili se ponašajmo u svemu evropski ili antievropski, a sve ovo između nikuda ne vodi. Hvala.
Postaviću pitanje koje je po mišljenju SPO i DHSS jedno od glavnih pitanja u Srbiji. Posledice svega lošeg što je urađeno su ogromne, a reč je o privatizaciji u Srbiji.
Naime, Srbija je zemlja u kojoj je proces privatizacije najduže trajao u regionu, od 1989. godine i još uvek nije završen. Po tom smo negativni lider u regionu. Takođe smo negativni lider u regionu i po načinu na koji je izvršena privatizacija i po efektima privatizacije, jer u skoro 80% privatizovanih firmi te firme nisu nastavile da posluju, radnici su isterani na ulice i prepušteni državi.
U političkom smislu SPO i DHSS su verovatno najkvalifikovaniji da postave ovo pitanje zbog sledećih razloga. Niko nije imao takvu želju da 2012. godine ili pre toga Srbija postane članica EU, da bude normalna država, da privučemo zdrav strani kapital, zdrav domaći kapital, da se privatizacija obavi na pravi način, pravedno, ne da se firme gase i rasprodaju, već da prošire svoju proizvodnju, da izađu na evropsko tržište. To je bio san koji su sanjali ne samo članovi SPO i DHSS, već sve naše pristalice koje su, nažalost, u procesu tranzicije kao borci za evropsku Srbiju najgore prošli.
Po pravilu privatizacija je obavljana po sledećem scenariju. Kupovao je vlasnik firme sa novcem sumnjivog porekla, a država nije bila zainteresovana da utvrdi poreklo novca. Cedili su se svi benefiti iz kupljenih preduzeća. Radnici su ostavljani bez posla, prodavana je oprema, zemljište, a preduzeća su često kupovana da bi se u društvu hvalilo da je određeni vlasnik sumnjivog kapitala vlasnik ujedno i preduzeća, bez ikakve ideje šta bi sa tim kupljenim preduzećem radio. Radnici su terani na ulice, često su ostajali i bez socijalnog i zdravstvenog osiguranja, a tešili su se time da će jednog dana Srbija biti evropska zemlja i da oni ne smeju da budu kočničar promena i evropskog puta Srbije. U svim vladama SPO je ukazivao na nepravilnosti privatizacije. Nebrojano puta je lider naše političke stranke, Vuk Drašković, rekao da su miševi izgrizli naše snove i da to nije ono za šta smo se mi borili.
Mislimo da je pravo vreme da Srbija, bez obzira što je ostalo malo preduzeća u procesu privatizacije, odnosno restrukturiranja, a verovatno će uslediti proces privatizacije, bez obzira što je poništeno 25% privatizacije i bez obzira što se ne zna sudbina velikog broja preduzeća koje najverovatnije čekaju stečaj ili likvidacija, mislimo da je vreme da se okrene jedna nova stranica u tom procesu i da se ponašamo na način na koji su se ponašali Mađari, koji su privukli 90% zdravog stranog kapitala, a zadržali samo 30% zdravog domaćeg kapitala.
Primer "Azotare Pančevo" je najbolji primer kako se država i Agencija za privatizaciju odnosila prema vlasniku koji je kupio "Azotaru", odnosno vlasnicima. Oni su obećali da će "Azotara" biti lider u proizvodnji veštačkog đubriva, a već sledeće godine najvredniji deo fabrike i oprema su prodali ruskoj kompaniji za 32,5 miliona evra. Radnici su obaveštavali sve potrebne institucije, ali niko nije reagovao.
Pošto ističe vreme, moja konkretna pitanja su sledeća. Koliko novca je dobijano od privatizacije u Srbiji? Da li je novac od privatizacije utrošen za investicije ili za neke druge potrebe? Da li je Agencija za privatizaciju blagovremeno pratila i kontrolisala poštuju li se ugovori o privatizaciji? Koliko je radnika izgubilo posao zbog loših privatizacija? Postoji li plan Vlade za detaljno preispitivanje svih privatizacija i pozivanje na odgovornost svih kriminalaca koji su učestvovali u privatizacijama? Da li postoji namera Vlade da se jako loš Zakon o radnim odnosima izmeni? Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, SPO-DHSS će kroz stavove o ovoj grupaciji predloženih zakonskih rešenja pokazati da će ono što su rekli, ne samo na početku rada ove vlade, već što je naš politički stav od osnivanja naših političkih stranaka, da sve ono što je po našem mišljenju dobro rešenje, pre svega, dobro za građane Srbije, da ćemo bez ikakvih predrasuda podržavati, da sve ono što mislimo da nije dobro, nećemo podržati, ali i da ćemo ponuditi rešenje. U tom duhu će biti i moje današnje izlaganje.
Što se tiče Zakona o uslovnom otpisu kamata i mirovanju poreskog duga, to je zakon koji nudi dobra rešenja, da u uslovima kako posluje, pre svega, u privatnom sektoru našeg društva, znamo da on nije dovoljno razvijen, da još uvek nema dovoljnu podršku institucije sistema da se razvije na način na koji posluje privatni sektor u zemljama EU, što nam je svima zajednički cilj. Mislimo da sa ovim rešenjem država neće biti ni na kakvom gubitku, jer će ona revalorizacijom osnovnog duga naplatiti, doduše, samo kroz rate, sve što potražuje od preduzeća, ali će preduzeća biti oslobođena skoro udvostručenih iznosa na ime kamata. To je nešto što je trebalo i ranije da dođe u Narodnu skupštinu Republike Srbije. Kažem, naša poslanička grupa će, bez ikakvih problema, takva rešenja podržavati.
Što se tiče Zakona o rokovima izmirenja novčanih obaveza u privrednim transakcijama, to je rešenje koje je bolje u odnosu na postojeće stanje, rešenje koje teži da zavede finansijsku disciplinu. U analiziranju uzroka sadašnjeg stanja i sadašnjih međusobnih plaćanja, potraživanja itd, svi su se usaglasili, od gospodina ministra do poslanika, da je upravo država najgori poslodavac, da je država upravo najgori kočničar i to daje za pravo našoj poslaničkoj grupi, koja je, od osnivanja naših poslaničkih stranaka, tražila korenite promene društvenog, političkog i ekonomskog sistema.
U našem ekonomskom sistemu takvih promena do dana današnjeg nije bilo, a i neka rešenja o kojima ću kasnije pričati, pokazuju da i u ovoj vladi nema dovoljno političke volje da se sa nekim radikalno boljim rešenjima uđe u naredni period i to je kod nas jednostavno tako. Svako onaj ko se ekstremno, u pozitivnom smislu, zalaže za bolja rešenja, biva vrlo brzo potisnut od većine koja tako ne misli. U tom delu u potpunosti razumem i poziciju gospodina Dinkića, koji je priznao pred narodnim poslanicima, što je hrabra izjava, poštena i korektna izjava, da bi i Zakon o javnim preduzećima drugačije izgledao, ali da nije bilo političke volje da on dobije onu formu za koju smo svi očekivali da će je imati i koja je potrebna.
Što se tiče Zakona o deviznom poslovanju, bilo je prosto neverovatno, posebno u razgovoru sa stranim investitorima, da mi njima stalno objašnjavamo da se devizno poslovanje može samo obavljati preko poslovnih banaka. Njima to nikako nije išlo u glavu i ovo rešenje je elegantno i u duhu sa onim rešenjima kojima mi težimo.
Što se tiče privatizacije preduzeća u restrukturiranju, dobro je da se na ovaj način probude preduzeća u restrukturiranju i organi koji njima upravljaju. Znamo i što se tiče Zakona o privatizaciji da je bilo dosta oročavanja procesa privatizacije, da su oni nebrojeno puta prolongirani, da ni u 2012. godini još uvek nemamo okončan proces privatizacije u mnogim bivšim društvenim preduzećima koji se trenutno nalaze u restrukturiranju, što je još jedan od pokazatelja onoga što sam na početku naše diskusije rekao, da su DHSS-SPO od svog osnivanja jurili u pozitivne promene, ali da su sve te vlade, posebno mislim na vlade posle 5. oktobra, imale dosta kalkulisanja u negativnom smislu.
Nebrojano puta sam u ovom parlamentu, a to želim i danas da kažem, rekao da su prave i jedine reforme u našem sistemu posle 2000. godine obavljene u okviru bankarskog sektora, ali se i tu dolazi do onog zajedničkog zaključka s početka moje diskusije, da svuda tamo gde je država postavila organe upravljanja, svuda tamo gde je država imala ili većinsko ili deo učešća, pre svega, većinsko učešće u kapitalu tih banaka, te su banke upravo banke sa najkatastrofalnijim poslovanjem, banke sa najvećim stepenom korupcije, kriminala, banke sa najvećim stepenom javašluka i zbog toga mi svi koji se svakodnevno susrećemo sa građanima Srbije, građani Srbije kažu da kod nas države nema.
Osnovno je pitanje za ovu vladu, ne sumnjam u namere – da li zaista želimo da snažimo institucije, da snažimo državu, da vratimo poverenje građana u državu? Čini mi se da nekih nagoveštaja ima, ali da neki nagoveštaji tu priču mogu i da devalviraju. Složili smo se svi na početku rada ove vlade da su naše institucije nedovoljno izgrađene, nedovoljno samostalne i da celokupni ambijent u kojem se nalazimo nije dobar. Čini mi se, to je ocena naše poslaničke grupe, da se i ovde dešava, što se tiče mnogih rešenja, jedan korak napred, drugi korak nazad.
Ono što želim da kažem ministru Dinkiću, je da on slobodno može i on je ministar koji je došao ovde sa najviše nekih zakonskih predloga koji imaju, i to se prepoznaje, jasne namere da u pozitivnom smislu menjaju naše društvo. Uvek kada budete došli sa nekim pozitivnim rešenjima, kao što je bilo prošli put, bez obzira što nismo bili ista poslanička grupa, što se tiče svih onih zakona o decentralizaciji, SPO je to javno podržao i javno potpisao, i od bilo koje poslaničke grupe, da dođu pozitivna rešenja, to ćemo podržati.
Zbog toga se vraćam na početak one priče kada je birana Vlada i stav naše političke stranke – mislim da su građani umorni od tog stranačkog prepucavanja, a istovremeno, nenuđena rešenja. Bilo je, čini mi se, radikalno negativnih izjava i od strane vlasti i od strane opozicije, da će vlast napraviti radikalne rezove, u tom smislu, da će pokazati svu svoju neku silinu, a tu mislim na nešto što je s pežorativnim predznakom, a sa druge strane, da će opozicija biti izuzetno oštra. Mi smo imali naš politički stav koji nećemo menjati, da ćemo mi biti razumna opozicija, opozicija koja će podržavati sve što je normalno i sve što je u interesu građana Srbije, ali, takođe, i opozicija koja će kritikovati sve što je loše i predlagati rešenja.
Što se tiče Zakona o javnim preduzećima, i ministar i većina šefova poslaničkih grupa su se usaglasili da je država najgori poslodavac, da su javna preduzeća preduzeća koja ne posluju po principima po kojima posluju moderna preduzeća, da su to preduzeća koja su od preduzeća na republičkom nivou najveći gubitaši i preduzeća koja su legla korupciji kriminala, do preduzeća na lokalnom nivou koja su, uglavnom, prenatrpana partijskim kadrovima. Zbog toga kada smo pričali i o rebalansu budžeta i o budžetu, razmišljali smo na načinu na koji je razmišljala i Angela Merkel, kada je donela neke hrabre i nepopularne odluke, ali je imala i saglasnost celokupnog društva i svih relevantnih političkih stranaka, to je da se smanji broj zaposlenih za 10%, da se za jedno vreme ograniči rast plata i zarada, da bi se državi i društvu što pre pomoglo da izađe iz krize.
Ako se danas na našoj političkoj sceni pojavi Angela Merkel, De Gol ili Ataturk naših dana, SPO-DHSS će ga sigurno prepoznati i podržati, pošto nismo članice vladajuće većine.
Ono što je opšta ocena Zakona o javnim preduzećima, a to je da je ovo sigurno korak napred u odnosu na postojeće stanje, ali je nedovoljan. Dosta poslaničkih grupa i naša poslanička grupa, pre svega naš poslanik gospođica Olgica Batić podnela je dosta amandmana u ime naše poslaničke grupe kojima želimo nekoliko stvari da poboljšamo.
Prvo, u pogledu izbora članova nadzornog odbora i direktora, mislimo da je potrebno pobrojati krivična dela koja nekog ne kvalifikuju da bude na tom mestu, jer sada imamo rešenje, recimo, da će u nadzornim odborima moći da bude neko ko je osuđen za krivično delo protivzakonita naplata, isplata, nenamensko korišćenje budžetskih sredstava, pronevere, trgovina uticajem, primanje i davanje mita i odavanje službene tajne. Naravno, sasvim ozbiljno, ne mislimo da je to bila namera predlagača da omogući ovakvim licima da se nađu na ovakvim mestima, već mislimo da je to posledica nekog previda koji se može ispraviti time što će se prihvatiti amandman SPO-DHSS.
Što se tiče razrešenja direktora, stepen stabilnosti jedne tako važne pozicije, čini nam se da u zakonu nije dovoljan. Sa druge strane, imamo neka nelogična rešenja koja, recimo, direktora koji je dobio sudsku opomenu, to nije uslov za njegovo rezrešenje. Pravnici znaju da je sudska opomena kazna, da je to posledica vođenja krivičnog postupka i konstatacije da je neko izvršilac krivičnog dela. Onda mi nekoga ko je izvršio krivično delo, bez obzira što je dobio jednu od najblažih kazni, smatramo kvalifikovanim da i dalje bude na mestu direktora, a sa druge strane, za nekoga protiv koga se vodi predkrivični postupak, za koga se tek istražuje da li ima elemenata krivičnog dela, u zakonu se predlaže da se po automatizmu razreši sa mesta direktora. Mislimo da to nije dobro rešenje.
Mislimo da je dobro rešenje da tek kada optužnica stupi na snagu, znači kada u toj izvesnosti, čak i tada je prezunkcija nevinosti ugrožena, ali sa većim stepenom izvesnosti možemo pretpostaviti da je to lice izvršilac krivičnog dela. Zbog toga je amandman Olgice Batić išao u tom pravcu.
Što se tiče Fonda za razvoj, odnosno Zakona o Fondu za razvoj, on je imao u praksi i dosta dobrih rešenja i dosta dobrih iskustava imamo sa njim, ali imamo i neka negativna iskustva. Mislimo da nije dobro što se Fondu za razvoj ta jedna od njegovih misija, razvoj infrastrukture, a znamo svi u kakvom je stanju infrastruktura u Srbiji, što se na taj način ne tretira.
Sa druge strane, ovde se ponudilo jedno rešenje za koje mi nismo sigurni da je u duhu našeg Ustava. Naime, po automatizmu, zakon daje garancije za preuzete obaveze Fonda, a onda Vlada na svojim sednicama samo utvrđuje nominalni iznos tih garancija. Po Zakonu o javnom dugu i po Ustavu Republike Srbije jedino Narodna skupština može zaduživati Republiku Srbiju. Ovo jeste jedno rešenje koje možda može u praksi ubrzati neku proceduru, ali samim tim što je protivustavno, samim tim što je izvan kontrole parlamenta i narodnih poslanika, samim tim što se odvija na sednicama Vlade, bez obzira što Vlada izbegava telefonske sednice, može se desiti da Vlada održi jednu telefonsku sednicu i da na taj način da garancije za Fond koji će možda biti u nekom velikom dugovanju ili neće imati sredstava na računu.
Zbog toga smatramo da ovo rešenje nije dobro i da treba garancije, koje su vid zaduživanja, često izvesnog zaduživanja, a opet će se u slučaju da se garancije realizuju sredstva naplatiti iz budžeta Republike Srbije, znači od svih građana Republike Srbije. To treba vratiti pod krov parlamenta, jer to traži Ustav, a to traži i naša logika.
Od odnosa prema našim amandmanima koji su, čini mi se, jako korektni, jako konstruktivni, gledali smo i amandmane ostalih poslaničkih grupa, ima tu dosta kvalitetnih rešenja, zavisiće i naša podrška Zakonu o javnim preduzećima i Zakonu o izmeni i dopuni Zakona o Fondu za razvoj. Hvala.
Ovaj amandman sam podneo bez pretenzije da će on biti usvojen, ali sam želeo da skrenem pažnju na nešto čime se bavi i gospodin Dinkić, ravnomerni regionalni razvoj i ipak o nekom pravednijem rasporedu nenamenskih sredstava iz nenamenskog transfera.
Obrazloženje koje bih dao i parametre koje bih izneo sigurno bi uticali oko ponovnog odlučivanja o budžetu, da se ipak sredstva drugačije raspodele. Ako se uzmu u obzir i površina opštine i broj stanovnika i stepen razvijenosti jedinice lokalne samouprave, videćemo da su Trstenik i Kruševac u pogledu iznosa iz nenamenskog transfera tu negde, da je Kragujevac malo više dobio, bez obzira što je bio dobar odnos gospodina Dinkića prema Kragujevcu.
Mislim da, s obzirom na demografsku situaciju, na ove probleme u budućnosti treba obratiti veću pažnju. Hvala.
Postaviću Vladi Republike Srbije jedno pitanje, koje je po stanovištu SPO ključno pitanje za budućnost Srbije. To je pitanje na kome smo insistirali da se reši u narednih 12 godina. Postavljali smo ga svim vladama i donosili naš program o decentralizaciji Srbije, o borbi protiv bele kuge. Upozoravali smo na katastrofalnu demografsku situaciju, ali realno nijedna vlada zadnjih 20 godina ništa nije preduzela po ovom pitanju.
Pre postavljanja konačnog pitanja, izneću neke dramatične demografske podatke koji se odnose na demografsko stanje u Srbiji. Od 4800 seoskih naselja u Srbiji, u 1200 naselja najmlađi stanovnik ima više od 60 godina. U narednih 25 godina nestaće, ako se ništa ne preuzme, 25% postojećih sela od 4800. Na tržištu rada je sada nezaposleno oko 3200 agronoma i oko 30.000 sa srednjom poljoprivrednom školom koji mogu dati veliki doprinos oživljavanju sela. Mislimo da je bila pogrešna odluka ministra poljoprivrede da onim 1700 diplomiranih agronoma, koji su imali važnu ulogu u edukaciji i pripremi naših poljoprivrednika za evropsku poljoprivrednu politiku, da otkaze.
U 2012. godini je 2000 manje đaka prvaka u odnosu na 2011. godinu. Više je živih stanovnika starijih od 65 godina nego dece do 15 godina. Ako se ovako nastavi do 2030. godine, imaćemo 700.000 stanovnika u Srbiji manje nego 2012. godine. Svake godine u Srbiji nestaje stanovnika za grad veličine jedne Rume ili jedne Jagodine. Prosečna starost stanovnika je preko 41 godinu u Srbiji i spadamo u najstarije evropske narode. U 370 sela u zadnjih 10 godina nije rođeno nijedno dete.
Mislimo da je zaista dosta svakodnevne priče o važnim političkim, društvenim i ekonomskim temama, a po stanovištu SPO ova po nama najbitnija tema se svesno ili nesvesno gura u drugi plan, a mi razloge za to zaista ne vidimo. Zbog toga mislimo da je potrebna hitna intervencija i strategija države da se ovaj negativan trend što pre zaustavi.
Svi demografski podaci pokazuju da se nastavljaju negativni trendovi u demografiji. Da broj rođene dece opada, da broj umrlih se povećava, da je stopa prirodnog priraštaja više od dve decenije negativna, da u zadnje tri godine brzina kojom se smanjuje broj stanovništva naše zemlje je utrostručen u odnosu na period od 1991. do 2002. godine.
Pitanje opstanka sela biće nemoguće rešiti ako se bude čekalo samo pet do deset godina, to upozoravaju demografski stručnjaci. Samo Beograd, Niš, Novi Sad imaju pozitivan priraštaj stanovnika, ali se on pre svega pravda ekonomskim migracijama, a ne nekim drugim merama. Pre svega to se odnosi na to da se pustoše i dalje krajevi Srbije, posebno istočna i jugoistočna Srbija, ali i Šumadija i Vojvodina i južni Banat. Zapanjujući je porast brzine kojom se demografski prazne pogranični regioni države. Demografski su ostarile opštine na jugoistoku Srbije, posebno na jugoistoku. Intenzitet porasta broja stanovnika samo je prisutan zbog ovih ekonomskih razloga u ova tri grada.
Da zaključim, SPO smatra da ćemo mi pored postojećih problema na KiM imati neko novo Kosovo u našoj Srbiji, ako se nastavi neodgovorna državna politika u ovom smeru. Samo jaka, snažna Srbija može zaštititi ne samo svoje građane unutar Srbije, nego i građane van teritorije naše Srbije. Mislimo da je ovo pitanje koje daleko prevazilazi bilo koje političke stranke i očekujem brzi odgovor Vlade šta će u ovom smeru preduzeti jer vremena za čekanje više nema. Hvala.
Postavio bih pitanje premijeru Vlade Republike Srbije, gospodinu Ivici Dačiću, šta će on, Ministarstvo trgovine i guverner NBS preduzeti po pitanju zaustavljanja rasta cena osnovnih životnih namirnica koje su u zadnja dva meseca porasle za 30%? Ovo posebno pitam, s obzirom da su svetske cene hrane u oktobru pale za 1% zahvaljujući pojeftinjenju žitarica, ulja i masti i s obzirom da nam je Evropska komisija skrenula pažnju da treba da ukinemo monopole, jer nema dovoljno konkurencije na našem tržištu, kao i da treba da se više slobode tržišnoj privredi, koja još u potpunosti nije zaživela u Srbiji.
Drugo pitanje za potpredsednika Vlade, gospodina Aleksandra Vučića, budući da je na veliko najavljivan početak rada Kancelarije za brze odgovore koja bi trebalo da olakša i poboljša položaj investitora, da skrati procedure, da skrati administraciju, da svim potencijalnim investitorima da sve potrebne podatke o investiranju u Srbiji u roku od 30 dana, kada će ta kancelarija početi sa svojim radom?
Takođe, pitanje za gospodina Aleksandra Vučića, budući da je u radnoj grupi za spas fudbalskog kluba "Crvena Zvezda". Najveća legenda jugoslovenskog fudbala je gospodin Dragan Džajić, što se nama iz SPO, DHSS sviđa. Kao koordinator službi bezbednosti, da li je došao do saznanja, koja provejavaju u javnosti zadnjih nekoliko godina, s obzirom na stanje u sudskim spisima iz kojih proizilazi da će gospodin Džajić dokazati svoju nevinost, da je njegovo hapšenje bilo na drugim osnovama, a ne na onima koji su prezentirani javnosti? Da li je postojao nalog da se najveća legenda jugoslovenskog fudbala namerno ponizi na taj način što će mu se staviti lisice na ruke i što će biti zadatak policajaca da najveću legendu jugoslovenskog fudbala, na taj način, snimi i da se taj snimak prezentuje javnosti?
Pitanje za ministarsku zdravlja, gospođu Slavicu Đukić Dejanović, šta će u okviru svojih nadležnosti i da li postoji plan Ministarstva zdravlja za rekonstrukciju postojećih i izgradnju novih seoskih ambulanti? To je novi evropski princip i mnoge zemlje bivše Jugoslavije su, poput Slovenije, na poseban način stimulisale rad lekara na seoskim područjima, tako što su im uvećavali plate za 30 ili 40 ili 50% u odnosu na zaposlene lekare u gradskom području.
Pitanje za premijera – kada će policijske uprave Novog Sada i Niša dobiti svoje načelnike, jer te dve policijske uprave već više od tri godine funkcionišu bez svojih načelnika? Šta će, kao ministar policije, preduzeti protiv policajaca koji su se juče na sraman način ponašali prilikom sprovođenja i izvršenja jedne sudske odluke u Beogradu?
Takođe, pitanje za premijera Dačića – da li planira Vlada da izradi predlog zakona o zemljoradničkim zadrugama, jer zadrugarstvo u Republici Srbiji ima dugu tradiciju još od 1894. godine? To nije komunistička tekovina, kao što su neki želeli da predstave. Negde na početku Drugog svetskog rata u Srbiji je bilo 3500 hiljade zemljoradničkih zadruga koje su u potpunosti opravdavale smisao svog postojanja. Bez obzira na neke socijalističke eksperimente i lutanja u kasnijim godinama posle Drugog svetskog rata, u procesu tranzicije je zadrugarstvo potpuno zamrlo. Ako želimo da našu poljoprivredu pripremimo za evropsku poljopirivrednu politiku, za evropsko tržište, moramo oživeti seosko zadrugarstvo i tako pomoći našim poljoprivrednicima. Hvala lepo.
Srpski pokret obnove i DHSS su obećali ne samo ovoj vladi nego svim vladama posle 2000. godine, da će sve ono što su zaista reformski potezi ili što je usmereno u pravcu dobre regionalne saradnje ili na putu evropskih i evroatlanskih integracija podržati, bez ikakve sujete.
Za ovih sto dana rada Vlade imamo neku situaciju koja me u velikoj meri podseća na onu veliku koaliciju DOS koja je obećavala velike promene i reformske promene u našem društvu, međutim, promene su u velikoj meri izostale i u velikoj meri su bile marketinške i medijske, tako da su cenu izostanka tih promena platile sve stranke koje su vršile vlast posle 2000. godine, a najviše građani Srbije.
Srpski pokret obnove i DHSS će podržati ove sporazume sa Republikom Makedonijom i Republičkom Slovenijom, zbog toga što smo apsolutno svesni činjenice da je Balkan, u velikoj meri, i dalje crna tačka Evrope što se tiče korupcije i kriminala. Naravno da je regionalna borba protiv korupcije i kriminala nešto što SPO i DHSS apsolutno podržavaju.
Naravno da je Balkana u toj crnoj evropskoj tački u velikoj meri i dalje područje gde se obavlja velika trgovina drogom, oružjem, trgovina belim robljem itd i onaj ko ne bi podržao sporazume ove vrste, on bi sam sebe legitimisao da je protiv te vrste borbe.
Ono što smo do sada imali i što je dolazilo od Vlade Republike Srbije, nažalost, nisu bili neki zakoni koji su obećavali veliki reformski karakter i složio bih se sa koleginicom Juditom Popović, da je zaista vreme da Vlada zasuče rukave. Prošlo je sto dana bilo je mnogo obećanja, mnogo medijske prašine, ali iza toga su ostali konkretni rezultati.
Danas je ovde ispred Vlade, nažalost, samo ministar poljoprivrede. Iskoristio bih samo u jednoj rečenici priliku da vam kažem, gospodine ministre, da ćemo sve ono što je vezano za poboljšanje položaja posrnule srpske privrede, sigurno podržati. Vidim da je u budžetu malo više novca odvojeno za poljoprivredu, ali čini nam se da je to ipak nedovoljno. Moram da vam kažem da u Srbiji budući da imamo već 200 praznih sela, ako ništa ne preduzmete u smislu poboljšanja demografske politike, za naredne četiri godine će se taj broj, ako se ništa radikalno bolje ne preduzme, taj će se broj raznih napuštenih srpskih sela pogoršati. Poljoprivreda ovakva kakva je na kolenima, u velikoj meri je zapuštena i za državu je ona i dalje naša najveća izvozna privredna grana. Sve što bude išlo u tom smeru SPO će podržati.
Danas ovde nije ni ministar pravde. Jednom prilikom sam to rekao i državnom sekretaru, pošto ministra pravde u raspravi još uvek ovde nismo videli, a obećavane su velike promene u pravosuđu, velike reforme u pravosuđu. U velikoj meri je od strane ove vlade u crno zavijeno sve ono što su radile prethodne vlade. Mislim da to nije dobro i da ta vrsta crno belog pogleda na ovaj period od 12 godina nije dobar.
Ne treba zaboraviti dok je bio ministar pravde gospodin Vladan Batić, on je uradio nešto što je ljudima iz pravosuđa delovalo neverovatno - vratio je dostojanstvo sudijskoj profesiji. Sudije su, do ministra Vladana Batića, imale plate od možda tadašnjih 100 ili 200 maraka i smatralo se da u pravosuđu rade žene bogatih ljudi i nesposobni muškarci. Gospodin Vladan Batić je obećao, pored svih ostalih dobrih stvari koje je radio u reformi našeg pravosuđa, da će povećati platu sudijama i tužiocima na 1000 tadašnjih maraka. Niko nije verovao da se to može ostvariti, a to je ostvareno, i pored svega ostalog, ne samo poboljšanje materijalno-tehničkih uslova rada našeg pravosuđa, tužilaštva, nego i formiranje Specijalnog tužilaštva i suda za organizovani kriminal, za ratne zločine. Mnogo sistemskih i reformskih zakona koje je donela i prethodna Vlada i to je nešto što je, čini nam se, dobro, sigurno ne dovoljno, ali bih zato sugerisao ovoj vladi da sve ono što je zaista dobro urađeno u prethodnih 12 godina, da ne vodi više medijsku kampanju da je sve to loše. Vidimo da je od tih 700 i nešto neizabranih sudija i tužilaca, i ova vlada, odnosno Vrhovni sud Srbije i Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca, da 300 i nešto sudija i tužilaca nisu vraćena na posao, što znači da je u velikoj meri i taj reizbor bio po nekim objektivnim osnovama, bez obzira što je u toj meri sigurno bilo i politike.
Ono što bismo želeli mi iz SPO je isto ono što žele sve političke stranke koje državne institucije shvataju ozbiljno, to je da zaista sve ono što ima dodira sa politikom, eliminišemo iz našeg pravosuđa i da zaista zažive institucije sistema, u pravom smislu te reči. Ovo što smo videli u ovih 100 dana, nažalost ne samo da u velikoj meri doprinosi pojačavanju naših institucija, nego mi se čini da ih u velikoj meri i slabi.
U najboljoj nameri sam nekoliko puta sa ove govornice rekao i premijeru da ne šalje nepopularne poruke ni što se tiče evropskih integracija, ni što se tiče evroatlantskih integracija, ni što se tiče odnosa prema finansijskom sektoru, međunarodnim finansijskim organizacijama, jer kako vreme prolazi čini mi se da premijer i celokupna Vlada shvataju značaj izgovorenih reči i nepopularnih političkih poruka, koje samo mogu u unutrašnjoj javnosti, što se i dešava, probuditi neke ekstremne grupacije i organizacije koje sa ovakvim porukama vide svoju šansu za njihovo ekstremno i loše delovanje.
Sve što bude došlo u Narodnu skupštinu Republike Srbije u ovoj formi poput ovih sporazuma koji su sada na dnevnom redu bez ikakve sujete ćemo podržati i sva naša nastojanja, sve naše diskusije neće biti obeležene samo našim stranačkim bojama. Biće obeležene pre svega interesima države i naroda i snalaženju institucija. Zbog toga bih poručio Vladi RS, budući da je u prošlom sazivu ovaj parlament izglasao negde oko 780 zakona da smo mnogo vremena izgubili, da do sada u ovom visokom domu nismo videli ni jedan jedini ozbiljan reformski zakon, niti imamo jednu ozbiljnu reformsku strategiju, da se uozbilje, četiri godine brzo prođe i za ovih nekoliko meseci možemo reći da izgleda da ako ovaj parlament bude dostigao nivo rada prethodnog parlamenta da će se to već moći oceniti kao uspeh, jer ovih nekoliko meseci pokazuje veliki nedostatak u radu parlamenta u odnosu na prethodni saziv. Hvala.
Dobro je što smo čuli od poslanika vladajuće većine da predloženi članovi Saveta nemaju danas obavezu da prisustvuju plenarnoj sednici Skupštine. Isti stav je bio i kod izbora guvernera. Dobili smo biografije, šta će to guverner da radi, kakav je plan itd, to nismo znali. Tako da je ovo najbolji primer novostvorene dobre prakse koju je promovisala vladajuća većina da će potpunu kontrolu nad svim tim što se dešava u NBS imati upravo ovaj parlament i sve izmene zakona su pravdane time da mi treba bukvalno da znamo sve šta se dešava, kakvi su planovi, kakve su namere i kakvo je poslovanje NBS.
Prema tome, vi možete imati ta opravdanja sa pozivanjem na Poslovnik, ali građani Srbije mogu upravo da vide kako mi sada treba kao i kod izbora guvernera da raspravljamo o pretpostavljenim programima iz nadležnosti Saveta guvernera. Svi smo se složili oko toga da su njihove nadležnosti velike.
Drugo, vladajuća većina takođe pokušava da prikaže jednu harmoniju koja vlada u Vladi Republike Srbije, a ministar Velimir Ilić kaže da sa svojim kolegama ministrima ne sme zbog te harmonije da se čuje telefonom, već moraju samo da …