Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Olgica Batić

Olgica Batić

Demohrišćanska stranka

Govori

Hvala poštovana predsedavajuća, uvaženi ministre, kolege i koleginice, ukoliko ćemo biti iskreni onda se konkretizacija te istine ogleda u sledećem. Nismo mi jedina država u svetu koja ima veliki budžetski deficit. Nismo čak ni država sa najvećim budžetskim deficitom, ni u Evropi, ni u svetu.
Nije uopšte u tome problem. Recimo i SAD imaju budžetski deficit, i njihov deficit iznosi čini mi se oko 700 milijardi dolara, dakle oko 550 milijardi evra, naravno govorim o federalnom budžetu. U čemu je onda problem? Problem je vrlo jednostavan, zato što se suština problema ogleda u tome što naša zemlja godinama unazad uopšte nije imala perspektivu u pogledu toga ko će i kako će finansirati taj manjak. Jednostavno mi nemamo od koga, dakle nemamo od koga da putem poreza oduzmemo kapital koji bismo preneli u budžet. To nemamo, jer je naša privreda, kao što znamo, već dugi niz godina u kolapsu. Znamo krivce za takav jedan kolaps, i privrede i finansija. Znaju i građani to vrlo dobro.
Sa druge strane, kada sam već pomenula SAD, recimo u SAD postoje brojni privredni subjekti i brojni vlasnici kapitala na taj način od kojih mogu preuzeti deo dohotka, ili profita i transferisati ga putem poreza u budžet. Kada država ima od nekoga nešto i da oduzme, onda zapravo polemika o Predlogu budžeta jeste jedna zdrava polemika, jeste jedna prava polemika jer se tada i može razgovarati o ispravnosti ekonomske politike, put kojim neka zemlja treba da ide ili je možda trebalo da ide, i to posebno u pogledu u oblasti u koju država želi nešto da uloži ili ne želi nešto da uloži.
Suprotno tome, zbog one privredne situacije u kojoj se nalazimo, a nalazimo se iz svima već dobro poznatih razloga, mi ispravnu debatu o preraspodeli državnog novca ne može ni imati, jer naše preraspodele u budžetu definitivno su iznuđene. Ako ćemo istini na volju, nemamo mnogo šta ni preraspodeliti. Zato se moramo zapitati kako smo mi uopšte došli u ovu situaciju u kojoj se danas nalazimo i u tom kontekstu moramo da se osvrnemo na neke prethodne godine, jer taj problem ne datira od danas, dakle datira od nekih prethodnih godina.
Mi smo se prvo zaduživali, pa se onda predlaže da se danas razdužujemo, i to zamislite agresivno. Pa da, to je ona proporcija. Na isti takav način smo se i zaduživali agresivno, pa moramo i agresivno da se razdužujemo. Sada moramo da vidimo koji su to i u kolikim iznosima bili budžetski deficiti u nekim prethodnim godinama. Naime deficit u budžetu za 2008. godinu bio je oko 15 milijardi dinara. Dakle, 15 milijardi 2008. godine. Godinu dana kasnije u Predlogu budžeta za 2009. godinu predviđen deficit bio je 49 milijardi. Dakle, za godinu dana država je uvećala svoj budžetski deficit za gotovo tri puta, a onda je izmena budžeta, dakle tim bajnim rebalansom za tu istu sjajnu godinu konstatovan minus od 70 milijardi. Još jednom je u 2009. godini izvršen rebalans budžeta u kome je konstatovan, sada minus od 104 milijarde dinara.
To nije sve. Ovde se naravno logično postavlja samo jedno pitanje. Dakle, kako je to moguće da bilo koja organizacija, pa neka se to radilo i o ne znam Udruženju pčelara u Republici Srbiji u toku jedne kalendarske godine, a govorim o 2009. godini u ovom slučaju promaši toliko u procenama deficita budžeta i to za čitavih 55 milijardi dinara.
Sledeće 2010. godine situacija je još gora. Državni budžet je predviđao deficit od 107 milijardi dinara. Rebalansom budžeta te iste godine fiskalni deficit povećan je 120 milijardi, pa je taj deficit prenet u budžet 2011. godinu, da bi tokom te iste godine on bio povećan za 140 milijardi. Naravno to veliko finale u igrarijama svih prethodnih vlada sa državnim budžetima dogodio se 2012. godine, i te godine predviđeni fiskalni deficit u budžetu bio je 124 milijardi dinara da bi rebalansom te iste 2012. godine dosegao neverovatnih 203 milijarde dinara deficita.
Dakle, onda se opravdano može postaviti samo jedno pitanje, a to je šta to uopšte nije normalno u zemlji Srbiji, ili šta to nije u redu sa državom čiji smo mi građani, kada redovni promašaji procena u prethodnim kako prihodima, tako rashodima u samo jednoj kalendarskoj godini dosegnu 79 milijardi dinara? Odnosno, kako je moguće da se tokom npr. 2012. godine u planiranju promaši iznos od oko 700 miliona evra.
Meni, lično da budem na ovom mestu i to lično govorim, se čini da prethodnih godina zapravo ništa nije ni planirano, pa nam je situacija danas ovakva kakva jeste, a dokaz o tome jesu upravo pomenuti prethodni budžeti, kao i one cifre o kojima sam govorio. Na ovom mestu može da se postavi jedno pitanje. Zamislite kako bi prošao direktor jednog giganta kakav je npr. „Mercedes“ kada bi njegova procena razlike između prihoda i rashoda u jednoj kalendarskoj godini bila oko 700 miliona evra. Ovi podaci koje sam iznela, a koje je kasnije ovaj parlament glasanjem naravno i usvajanjem takvih budžeta iz prethodnih godina potvrdio i pretočio u činjenice implementirane u naš sistem.
Nama u DHSS govori samo o jednom tekućem problemu, ovde ću naravno završiti, a to je da je apsolutno ministar Krstić u pravu kada kaže da ovo jeste bio iznuđeni budžet i za razliku od nekih pripadnika iz opozicije nećemo pretiti prstom niti ćemo mu govoriti sram ga bilo, jer razumemo posledicu u kojoj se nalazi, a nalazi se zbog svega onoga što je rađeno svih prethodnih godina. Hvala.
Hvala, poštovani predsedavajući.
Uvaženi ministre, dame i gospodo narodni poslanici i narodne poslanice, svakako ću se truditi, ako je ikako moguće, da se pridržavam samo onih predloga zakona koji su danas u ovoj objedinjenoj raspravi. Doduše, ima ih 11, a nismo imali dovoljno vremena ni da se sa njim upoznamo, ni da ih detaljno pročitamo, a još manje da ih podrobno analiziramo kako bi bili u mogućnosti da podnesemo za sve njih dobar broj amandmana.
Naravno da su se onako naprečac našli u skupštinskoj proceduri i na takav isti način, brzinski mi danas raspravljamo o njima, o kojima, naravno, nije vođena javna rasprava. Jesu obavljene konsultacije sa poslaničkim grupama, ali mislim da je po pitanju ovakvih predloga zakona, budući da se njima upodobljava samo ono o čemu ćemo razgovarati sledeće nedelje kada u raspravi bude bio budžet, trebala da bude organizovana još jedna javna rasprava, u kojoj bi narodni poslanici mogli da daju svoje mišljenje upravo o ovim predloženim zakonima o kojima danas raspravljamo.
Jasno je da su ove izmene i dopune na neki način bile nužne. Opet kažem, uslovljene su budžetom, ali mene brine jedna stvar. Upravo zbog toga što su se na prečac vršile izmene i dopune 11 predloga zakona, čini mi se da će se u nekom doglednom vremenu opet naći izmene i dopune istih ovih zakona o kojima danas raspravljamo. Jasno je, naravno, da su one bile nužne, upravo sam to spomenula, iz razloga što će se sledeće nedelje narodni poslanici izjasniti i izneti svoj stav po pitanju budžeta. Ali, na kraju krajeva, mi nismo imali ni nekakav elementarni minimum vremena da se sa 11 predloga zakona, dakle, danas govorimo o objedinjenoj tački koja broji 11 predloga zakona, podrobno upoznamo.
Naravno, pokušaću opet da se osvrnem bar ne neke od ovih predloga zakona i da pokušam da ih razdvojim od potpune rasprave o budžetu, što mi se čini da je u ovom momentu nemoguće.
Naime, danas pred sobom imamo, kao što sam već navela, 11 predloga zakona koji su objedinjeni ovom zajedničkom raspravom, a ja ću se osvrnuti samo na neke od njih, trudeći se da ne ponavljam sve ono što su moje kolege već izneli.
Ono što je apsolutno zajedničko za svih ovih 11 predloga zakona o izmenama i dopunama zakona, da budem potpuno precizan, jeste što se u razlozima za njihovo donošenje i zapravo njihovo opravdanje apsolutno u svakom od njih ponaosob navodi da se to čini sve u cilju smanjenja budžetskog deficita i omogućavanja funkcionisanja Republike Srbije u narednom periodu. Istini za volju, nemam ništa protiv toga. Znam da vi niste krivi i znam i šta ste nasledili, a imali ste i šta da nasledite, posebno kada govorimo o oblasti finansija.
Kada govorite da se pojedini predlozi zakona donose kako bi se oni i dalje usaglašavali sa sistemom oporezivanja potrošnje Republike Srbije onako kako je to predstavljaju standardi EU, mislim da ne možete sve zakone svrstati pod takvom jednom kategorijom, a posebno ne Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju.
Naime, ovaj zakon donela je prethodna Vlada i dobro je što ga je donela. Donela ga je 2011. godine. Ne znam da li znate koliko u ovom momentu postoji podnetih zahteva za vraćanje oduzete imovine i za obeštećenje. Ne znam da li znate od kada datira ovaj period i koliko dugo se vlasnici bore da povrate tu svoju imovinu. Sasvim mi je razumljivo što vi hoćete da napravite uštede i to je nešto potpuno logično. U tom pravcu se i išlo.
Moraću da iznesem nešto što navodite u razlozima za donošenje zakona. Imajući u vidu vrlo tešku finansijsku situaciju u Republici Srbiji i budžetski deficit neophodno je na drugačiji način urediti isplatu akontacije obeštećenja za koju ako se ne promeni član 37. zakona, u 2014. godini bi trebalo izdvojiti oko 20 miliona evra. Jasno je da je cifra od 20 miliona evra izuzetno velika. Jasno je da nije u skladu sa onim predloženim merama štednje koje, svi mi ovde i ja podržavam, ali mi se čini da kada je u pitanju ovako jedan krucijalan zakon u nekom narednom periodu opet morati da raspravljamo o njihovim izmenama i dopunama, jer ovo je neko pitanje koje više ne može da čeka, a ovako parcijalne izmene samo u cilju upodobljavanja onoga što će uslediti sledeće nedelje i izglasavanju budžeta mislim da je u krajnjoj liniji neozbiljno.
Neki od predloga zakona na koji ću se osvrnuti jeste Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona na dodatnu vrednost. U ovom Predlogu zakona izvršene su izmene samo tri člana i u većini predloženih zakona izmene su minimalne, ali će one svojim ciljevima koji se žele postići uticaće na ogroman broj građana naše zemlje. Ovde je učinjena promena kojom se predlaže da se posebna stopa PDV poveća sa 8% na 10%. Naravno, da je svako povećanje PDV jedno od najnepopularnijih mera i činjenica je da će obuhvatiti najširi krug lica. Najnepovoljnije će uticati na one koji imaju najmanja primanja. To nije nikakva pamet, to građani ove zemlje vrlo dobro znaju.
Ovde ću samo citirati tačku 1. stav 2. člana 23. na koji se ovo povećanje odnosi. Kaže se – po posebnoj stopi PDV od 8%, odnosno sada novih 10% oporezuje se promet dobara i usluga ili uvoz dobara i to: hleba i drugih pekarskih proizvoda, mleka i mlečnih proizvoda, brašna, šećera, jestivog ulja od suncokreta, kukuruza, uljane repice, soje, masline i jestive masnoće životinjskog, biljnog porekla i meda. Naravno, da svemu ovome treba pridodati i promet lekova. Treba spomenuti ogrev. Ovaj spisak obuhvata još široki niz kako dobara tako i usluga, ali iz ovih par stavki koje sam navela, mislim da se jasno vidi da se zapravo ovde radi o nečemu što je neophodno za svakodnevni život. Jasno je da će i onako slaba kupovna moć građana dodatno oslabiti. Ponavljam, niste vi krivi za to. Došli ste u takvom periodu kada se već malo šta može i uništiti.
Naravno, ona promena koja se odnosi na manji krug ljudi ali svakako nije reč o beznačajnoj promeni jeste izuzimanje personalnih računara i komponenti od kojih se sastoje personalni računari upravo sa liste za oporezivanje po posebnoj stopi i novo oporezivanje ove kompjuterske opreme jednom opštom stopom od 20%. Kao što sam rekla, zasigurno je da su ovo nepopularne mere, ali ovi nepopularnim merama pribegle su, ako pogledate i neku uporedno-pravnu analizu i neke zemlje u okruženju i one su išle u cilju povećanja stope PDV. Ali, budući da ste sami rekli da niste imali nekog izbora, izbacite bar ovo „nekog izbora“, budući da niste uopšte imali izbora, onda ovo moje izlaganje treba da posluži građanima da znaju da će cene osnovnih životnih namirnica već od 1. januara 2014. godine povećavaju, kada upravo odredbe jednog Predloga zakona počinju da važe.
Što se tiče izmena i dopuna o budžetskom sistemu tu svakako najviše pažnje privlači i zabrana zapošljavanja u javnom sektoru do kraja 2015. godine uz izuzetak da je zapošljavanje moguće samo ukoliko je to neophodno i ukoliko se sa tim saglase i tela Vlade, a na predlog nadležnog ministarstva, odnosno drugog nadležnog organa uz prethodno pribavljeno mišljenje ministarstva.
Jasna je namera predlagača, tj. vas kao ministra finansija da se smanji broj zaposlenih u javnom sektoru što se vidi iz odredbi da se broj osoba zaposlenih na određeno vreme smanjuje na 10% od ukupnog broja zaposlenih. Ovo su predviđena otpuštanja radnika, a sve to za posledicu ima povećanje i nezaposlenosti. Sama procedura zapošljavanja i to u situaciji kada je to neophodno, po mom mišljenju, je dosta komplikovana, suštinski je nedorečena, jer se jednostavno ostalo na tome da se zapravo aktom Vlade brže uredi postupak za pribavljanje napred navedene saglasnosti. Verujem da bi mnogo bilo bolje i da bi bilo celishodnije rešenje da korisnici javnih sredstava u svojim okvirima obrazuju komisije koje bi obavile zapošljavanje.
Naravno, osvrnuću se i na Predlog zakona o umanjenju nato prihoda u javnom sektoru. Ovo je za razliku od ostalih, ovo je jedan nov zakon, dakle, nije reč o izmenama i dopunama nekog zakona. Ministar je tokom rasprave, zapravo vi ste tokom rasprave, objasnili ovaj Predlog zakona i na Odboru za finansije ste objasnili, da u Srbiji postoji ono što su već neke moje kolege i spomenuli, registar o tome koliko ima zaposlenih u javnom sektoru i kolike su im plate. Tom prilikom upoznati smo sa činjenicom da postoji 900 koeficijenata za isplatu plate.
Zapravo, namera je predlagača da se na taj način potpuno uvede u red, zapravo, u raspodeli prihoda, jer dešava se da neki ljudi koji obavljaju isti posao na dva različita mesta ne budu plaćeni isto već da se tu vrši i diskriminacija, odnosno da jedni imaju veća primanja, drugi imaju manja primanja, a na istom radnom mestu po osnovu istog rada.
Dalje, pomenute su i naknade koje primaju zaposleni, a koji rade u MUP. Slažem se da za isti posao ljudi treba da budu isto plaćeni. Međutim, često se dešava da taj isti opis posla ne podrazumeva isti posao za onog koji ga obavlja. Tako da napred navedeno Ministarstvo unutrašnjih poslova ima više lica koje na papiru obavlja isti posao, a u realnosti jedni rade napornije od drugih i neophodno ih je dodatno nagraditi. Ministarstvo unutrašnjih poslova, nešto kasnije, pošto mislim da je to jedna tema koja u poslednje vreme dobija široku pažnju javnosti, a vidimo šta se sve dešava u srpskoj policiji, ako se ona u opšte tako može i nazvati.
Ovde naravno želim da kažem da se bar po pitanju ovog Predloga zakona slažem da je neophodno da se uvede neko usaglašavanje kako bi upravo ljudi koji obavljaju isti posao isto bili i plaćeni. Naravno, na ovom mestu moram i da spomenem nešto što su dobile apsolutno sve poslaničke grupe, a tu se zapravo radi, naime, obratio nam se sindikat lekara i farmaceuta Srbije koji izražava svoje nezadovoljstvo upravo u vezi najavljenog poreza na plate u javnom sektoru, odnosno zdravstvu.
Čini mi se da je neko od mojih prethodnika upravo pominjao zdravstvo, u kom je stanju, više nego katastrofalno, a DHSS o zdravstvu može da priča i satima i glasali smo u ovom sazivu apsolutno protiv svakog zakona koji je donet iz oblasti zdravstva. Čini mi se da ćemo i u narednom periodu, to takođe učiniti.
Ono što moram da pročitam, a što je potpisnik sindikata, lekara i farmaceuta napisao jeste sledeća činjenica – smanjivanje, umesto da pregovaramo o povećanju, na žalost, takva je kakva je situacija u zemlji, i ovako nedovoljnih plata, smanjivanje plata najstručnijima, najedukovanijima i najiskunijim lekarima i to je činjenica, lekarima koji su godinama čuvari socijalnog mira u ovoj zemlji i zahvaljujući kojima se zdravstveni sistem i održava i to je činjenica, jer samo se zahvaljujući lekarima zdravstveni sistem i održava.
Ono što nije stvar procene jeste stvar ličnog stava ili odnosa prema problemu, to su činjenice koje stoje.
Lekari, odnosno zdravstvo, plate ne dobijaju iz budžeta Republike Srbije, već iz Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje. Zdravstvo nije budžetski korisnik, a „ušteda na našim platama bila bi ušteda u Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje, jer su to sredstva Fonda, a ne sredstva budžeta“.
Naravno, kritikovali smo i gomilu puta samo poslovanje Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje.
Na kraju, da kažem opet nekako pokušala sam bar donekle da neki od ovih predloga zakon posmatramo odvojeno od budžeta, kao što rekoše neke moje kolege prethodnici, to je gotovo nemoguće. O samom budžetu u sledećoj nedelji, kada o njemu budemo raspravljali. Naravno, mi ovde možemo da raspravljamo i o budžetu. Neki sebi daju za pravo da onako pod prividom rasprave o ovih 11 tačaka dnevnog reda, zapravo već su započeli raspravu o budžetu, ali sve ove mere, naravno opet napominjem da su se ovim predlozima, uglavnom većine izmena i dopuna zakona, samo jedan je predložen novi zakon, samo vršilo upodobljavanje svega onoga što je već predviđeno budžetom za 2014. godinu. Moja najveća bojazan jeste da se to radilo na prečac, a da nas izmene i dopune istih ovih zakona o kojima danas raspravljamo nas tek očekuju u nekom doglednom periodu. Hvala.
Hvala.
Poštovani predsedniče, koleginice i kolege, ja ću svoje prvo pitanje uputiti gospodinu Ivici Dačiću, premijeru. Budući da je opet aktuelizovana afera „kiparske pare“, a čini mi se da interesovanje za nju nije jenjavalo ni u proteklih nekoliko godina od kada je ona i napravljena, budući da nije postojalo interesovanje za uspostavljanje međunarodne pravne pomoći u domenu krivično-pravne pomoći, jasno je da taj interes nije postojao ni sa strane Srbije, ali ni sa strane Republike Kipra.
Mene konkretno zanima i volela bih da mi premijer odgovori na pitanje – da li su uslovi za tako nešto danas u ovom momentu mogući? Da li postoji interes za uspostavljanje upravo već pomenute međunarodne pravne pomoći u krivično-pravnim stvarima i to između naše zemlje upravo sa Republikom Kipar, budući da je ona preko potrebno?
Već sam postavljala pitanje povodom podnete krivične prijave koja od 2004. godine stoji i tavori u Tužilaštvu za organizovani kriminal i po kojoj je do dana današnjeg preuzeta samo jedna pravna radnja, a predmet se nalazi u fazi pretkrivičnog postupka, jasno je, reći ćete, iz razloga zato što nemamo pomenutu saradnju sa Republikom Kipar.
Dakle, moje pitanje je premijeru – da li će se ikad pred ovom Skupštinom, u skupštinskoj proceduri, naći predlog zakona o potvrđivanju sporazuma između Republike Srbije i Republike Kipra o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivično-pravnoj materiji?
Moje drugo pitanje imam za ministra Radulovića. Naime, imajući u vidu nameru upravo tog ministarstva da Republiku Srbiju konačno upodobi kako-tako zakonima tržišta i ono što se donekle može nazvati razumnom ekonomijom u zemlji Srbiji jeste da li je to ministarstvo uopšte obavilo istraživanja u domenu harmonizacije državnih institucija između sebe i o čemu se ovde zapravo radi? Dok država Srbija sa jedne strane vuče i poteže čitavu deceniju iza sebe, da bi sebe harmonizovala kako sa ostatkom sveta, pre svega mislim na EU, analize pokazuju da Srbija u proteklih 10 godina u domenu ekonomije ne može da se harmonizuje sama sa sobom.
Stvaranje jednog povoljnog ambijenta za bilo kakva ulaganja, bez obzira da li je reč o domaćim ulaganjima ili o stranim ulaganjima, nije moguće ostvariti bez sprovođenja jedne sveobuhvatne reforme državne uprave, koja je u ovom momentu, to znamo svi, u više nego katastrofalnom stanju. Mnogim ministrima, pre svega bivšem ministru finansija, izgleda da nije bilo jasno da se potencijalni investitori ne mogu privući blagonaklonim pogledima, presecanjem crvenih vrpca, već će investitore zanimati npr. pitanje da li će oni moći u Republici Srbiji da registruju automobil, a da se od toga ne napravi jedan čitav administrativni problem, što je nadležnost MUP ili recimo da li će zbog zastarelog poreza ogranka privatizovane firme, recimo, glavnoj firmi biti oduzet PIB, što je svakako nadležnost Ministarstva finansija.
Podržavam gospodina Radulovića u njegovoj nameri ukidanja već pomenute SIEPA, ali imam dodatno pitanje za njega – šta je sa korumpiranim Fondom za razvoj, koji je imao 60-ak zaposlenih, koji je davao pare firmama uglavnom po partijskoj liniji, bez provere boniteta preduzeća? Ili, ono što je najgore, da li je uopšte kontrolisao ta preduzeća koja su upravo od strane Fonda za razvoj dobijala sredstva i da li su oni ispunjavali svoju obavezu upravo u skladu sa dobijenim sredstvima i da li se uopšte razmišlja o reformisanju Fonda za razvoj? Da li je taj fond zapravo korišćen da bi se crpeo novac za kampanje pojedinih političkih stranaka?
Moje sledeće pitanje jeste za ministra Bačevića. Naime, jako su konkretna i prvo – u kakvom stanju se trenutno nalazi Rudnik Kalma? Kada je zadnji put izmeren nivo urana u zemljištu i koliki je taj nivo urana koji je izmeren, ako je ikada izmeren bio, i koja je namera Ministarstva upravo po pitanju tog rudnika, odnosno da li će se isti podvrgnuti Evropskim bezbednosnim sertifikatima tako što će se iz budžeta finansirati njegova zaštita ili ovo ministarstvo planira studiju o mogućnosti tog rudnika urana stranom kapitalu na korišćenje i na eksploataciju?
Toliko, pošto više nemam vremena. Hvala.
Kako smo pre nekoliko dana mogli da čujemo i da se putem medija informišemo, Srbija se, nažalost, opet nalazi na poslednjem, a ja bih dodala i potpuno zasluženom, mestu kada se radi o kvalitetu pružanja zdravstvenih usluga. To nije nikakva novina, iz razloga što tu titulu dobija već drugu godinu za redom, a sve prema istraživanjima koja su urađena za potrebe Evropskog parlamenta. Upravo to istraživanje pokazuje da se u odnosu na prošlogodišnji zbir poena Srbija nije popravila apsolutno ni za jedan jedini poen. Zato se i nalazi na dnu lestvice i na poslednjem mestu, kada se radi o kvalitetu pružanja zdravstvenih usluga. To poslednje mesto deli sa zemljama kao što su Letonija, Poljska, Rumunija i Bugarska.
To poslednje mesto srpskog zdravstva zasluženo je iz sledećih razloga: zato što građanima naše zemlje nisu dostupni elektronski recepti, zato što naši građani čekaju duže od 21 dana na terapiju karcinoma, zato što naši građani čekaju više od sedam dana za pregled skenerom, zato što se na veće operacije čeka duže od 90 dana itd. Da ne pominjem nedostatak stentova, ugradnju veštačkih kukova, itd, a DHSS je nebrojano puta o tome govorila.
Sada kada u našoj zemlji postoji već ogromna smrtnost od infarkta, velika smrtnost po rođenju beba, nezaustavljiv porast, zapravo stope, oboljevanja od karcinoma, kao i mnoštvo neotkrivenih slučajeva dijabetesa, širenje bolničke infekcije koja je izazvana otpornom bakterijom stafilokoka, itd, onda i ne treba da čudi zašto se upravo nalazimo na mestu na kome se nalazimo kada se radi o pružanju i o kvalitetu zdravstvenih usluga.
Sve ovo sam već pomenula, ali nalazim za shodno da je potrebno još jednom da pomenem, budući da od ministarke zdravlja, kojoj ću postaviti konkretno pitanje, do sada konkretne odgovore nisam dobila.
Mene konkretno zanima zašto se ministarka zdravlja sada čudi i za medije izjavljuje da ona ne veruje u tvrdnje da se Srbija nalazi na poslednjem mestu? Mislim da taj skor od 451 poen, koliko je Srbija dobila od ukupno 1.000 poena, uopšte ne treba da čudi, posebno kada je u pitanju resor o kome trenutno govorim. Zamolila bih Ministarstvo zdravlja, budući da imam nekoliko pitanja, da mi da što konkretnije odgovore, budući da su i moja pitanja koja ću postaviti upravo isto takva, a u skladu sa svim onim što sam već prethodno navela.
Prvo, zašto pacijentima nije omogućena dostupnost elektronskim receptima, budući da je navedeno da će tako nešto biti učinjeno ukoliko se setimo da smo o tome raspravljali i da je o tome upravo ministarka Slavica Đukić Dejanović govorila u raspravi kada se na dnevnom redu nalazio set zakona? Zašto se čeka duže od 21 dan na terapiju karcinoma, više od sedam dana za pregled skenerom? Šta se to zapravo čini u pogledu prevencije bolesti kakav je karcinom, a upravo je ovim istraživanjem koje je urađeno za potrebe Evropskog parlamenta prvi put uvrštena i prevencija, i šta se to čini u pogledu smanjenja stope obolevanja od kancera? Zašto nema elektronskog zakazivanja pregleda?
Sledeće moje pitanje jeste – šta će se činiti u pogledu sprečavanja upravo već spomenute bolničke infekcije koju izaziva otporna bakterija strafilokoka?
Da li su domovi zdravlja u ovom momentu snabdeveni dovoljnom količinom vakcina protiv tetanusa, dovoljnom količinom vakcina protiv malih boginja i zaušaka ili dolazimo opet u situaciju da nam preti nestašica istih, kao što je to bilo u maju ove godine?
Ono što me posebno zanima da mi ministarka Slavica Đukić Dejanović odgovori – koliki je zapravo broj upisanih pacijenata na listi čekanja za 2016. godinu?
Najzad, smatra li ministarka zdravlja da je zapravo srpsko zdravstvo već bankrotiralo, ali nam o tome niko javno ništa nije saopštio, budući da ćemo se vrlo brzo naći ispod nivoa afričkih zemalja koji je po pitanju upravo pružanja zdravstvenih usluga izjednačen sa nama?
Za kraj, postaviću pitanje, budući da imam veoma malo vremena, da li u ovom momentu u bolnicama ima dovoljno citostatika, bar onih koji se proizvode u zemlji Srbiji, kako ministarka zdravlja to uobičajeno ume da kaže, a budući da smo upravo ove godine bili svedoci nestašice citostatika kao što su „purinethol“, odnosno citostatika koji se koriste u lečenju leukemije kod dece, kao i „fluorouracijala“, odnosno najjeftinijeg i najčešće korišćenog citostatika u zemlji Srbiji. Hvala.
Zahvaljujem gospođo predsedavajuća.
Gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, amandman koji sam podnela na ovaj član, a kojim sam predložila njegovo brisanje kao i sve ostale članove jer smatram da zakon treba da se povuče iz procedure, a mislim da se na žalost ni prihvaćenim amandmanima on ne može primeniti u praksi kako se to želelo postići ili kakva je bila namera predlagača, obrazloženje je jako interesantno i glasi da se ne prihvata brisanje ovog člana – podnosioci zahteva bi ostali bez mogućnosti da projekat izvedenog objekta bude izgrađen prema propisanoj sadržini.
Jako mi je zanimljivo što ovlašćeni predlagač zna tačno broj amandmana koje sam podnela i o svemu juče što je izložio mogli smo da vidimo način na koji je pristupio. Nije uopšte čitao obrazloženja amandmana i to je više nego evidentno, jer ovo što sam predložila, ovaj amandman na član 13. proizilazi iz potrebe da se kada se pristupa rešavanju jednog ovakvog problema uradi jedna sveobuhvatna uporedno-pravna analiza pa da se pogleda kako je ova materija regulisana, što sam bezbroj puta rekla, u Crnoj Gori, BiH, u Republici Srpskoj i u Hrvatskoj.
Na ovom mestu ću spomenuti kako je to lepo urađeno u Republici Hrvatskoj koja je postala i članica EU. Hrvatski Zakon o postupanju sa nezakonito izgrađenim zgradama, za razliku od ovog našeg predloga o legalizaciji objekata gde nije navedeno čak u nazivu kojih objekata, priznaje hrvatski zakon da se radi o nezakonito izgrađenim objektima i u skladu sa tim traži mnogo ozbiljnije dokaze i mnogo konkretnije činjenice kako o kvalitetu tako i o stepenu izgrađenosti objekata. Ovaj amandman je nadovezan na amandman koji sam podnela na prethodni član, a to je član 12.
Taj zakon u Hrvatskoj, u njegovoj izgradi se jako temeljno pristupilo i to je trajalo jako dugo. Učestvovali su svi relevantni učesnici, za razliku od onoga da u našoj javnoj raspravi nije bilo profesora pravnih fakulteta. Pa kada ovlašćeni predlagač ovde vređa nekog da nečija baba ili malo dete mogu da podnesu ovakve amandmane treba da uzmu u obzir činjenicu da ovo nije moja pamet i ne pripisujem je sebi, bavim se nekim drugim delom prava i to mi je prioritet, već su ovakva obrazloženja davali i pomagali mi i neki načelnici urbanizma i svi oni kojima je ministar nadležan, da su mi u ovome pomagali neki profesori pravnih fakulteta, sticajem okolnosti koji su i doktori pravnih nauka.
Zakon o nastupanju, koji sam već pomenula, Republike Hrvatske koji je izuzetno uredio ovu materiju, a to sa nezakonito izgrađenim zgradama propisuje umesto projekta izvedenog objekta za potrebe legalizacije objekata i naknadno pribavljanje građevinske dozvole, za koju smo malo pre rekli da faktički ne postoji, podzakonskog akta, a šta mislim o tim podzakonskim aktima i večitom potrebom da kada se nešto ne zna urediti nekim predlogom zakona onda se to sve prepušta bezbrojnim podzakonskim aktima za koje ne postoji nikakav rok donošenja.
Jasno se navodi potreba dokumentacije, i to u hrvatskom zakonu, koja se može identifikovati i onda se navodi taksativno šta sve mora da se ispunjava u jednom takvom pogledu. Ja sada ne razumem čemu potreba da se konstantno beži od činjenice da su neke zemlje u našem okruženju neku materiju već izuzetno dobro uredile i zašto onda kada se u nedostatku načina, mogućnosti, znanja, čega god hoćete, da se pristupi izradi jednog ozbiljnog predloga zakona koji će za sve biti prihvatljiv, jednostavno se ne poslužimo nekim gotovim rešenjima koje, recimo, ima zemlja koja je danas članica EU? Hvala.
Zahvaljujem.
Takođe, ovim amandmanom predložila sam brisanje člana 15, kao što sam u svim amandmanima predložila brisanje svih ovih članova zakona i već sam rekla šta o ovom predlogu zakona mislim u raspravi u načelu.
Ovde najpre treba da se ima u vidu da član 13. u svom stavu 2. predviđa šta sve treba da sadrži projekat izvedenog objekta za potrebe legalizacije, tako da ja to neću čitati, ali osvrnuću se na član 15. koji kaže da projekat izvedenog objekta za potrebe legalizacije porodičnog stambenog objekta do 300 metara kvadratnih bruto razvijene građevinske površine naročito sadrži projektni zadatak potpisan od strane podnosioca zahteva, osnove i karakteristike preseke objekta, tehnički izveštaj, potpis i overu odgovornog projektanta i saglasnost podnosioca zahteva za projekat izvedenog objekta.
To nije ništa sporno, ali ono što je sporno jeste to da se opet nije čitalo obrazloženje amandmana koje sam dala, jer da ste čitali videli biste da se ja uopšte ne protivim svemu ovome. Ovde u obrazloženju navodite da se amandman ne prihvata s obzirom da je članom 15. Predloga zakona definisano šta naročito sadrži projekat izvedenog objekta za ove porodične stambene zgrade, čime nije isključena sadržina projekta iz člana 13. Ovim amandmanom to nisam ni tražila i ne znam zašto dajete ovakvo obrazloženje za ne prihvatanje amandmana, jer ste trebali prvo da pročitate obrazloženje uz amandman i onda bi vam neke stvari bile jasnije.
Koliko se dalo upravo primetiti, budući da je ovaj član 15. upravo povezan sa članom 13, o tome sam već rekla i navela sam šta sve to treba da sadrži, što iz člana 13. koji reguliše sadržinu projekta izvedenog objekta, zapravo postoji samo jedna vrsta objekta izvedenog objekta i to za potrebe legalizacije objekata i naknadnog pribavljanja građevinske dozvole. Sada mi zaista nije jasno zašto se daje ovakvo obrazloženje kojim se ovaj amandman ne prihvata. Znam zašto se daje. Zato što se nije čitalo detaljno obrazloženje uz amandman, pa se nije moglo ni razumeti šta sam time htela postići.
Takođe, kada sam podnosila taj amandman, u obrazloženju istog nisam rekla da ovi elementi navedeni članom 15. ne treba da postoje, nego sam tražila da se oni prošire i onda sam napomenuli i takođe vrlo jasno i decidno obrazložila. Zar ne bi bilo celishodnije da projekat navedenog objekta sadrži sve ono što sam i napisala u obrazloženju, a što ovde neću iznositi jer primećujem da obrazloženja amandmana nisu ni čitana? Hvala.
Poštovani predsedavajući, apsolutno nemam nikakav problem sa tim kada ovlašćeni predlagač odbije amandmane koje sam podnela. Na kraju krajeva, Vlada je smatrala da treba da odbije, to je dobro: Ne valja ni kada ste konstruktivni, pa nešto menjate, kada brišete, definitivno nije u redu. Moram da kažem da smo upravo u raspravi o prethodnom amandmanu postigli jedan opšti konsenzus. Naime, i opozicioni i pozicioni poslanici složili su se sa time da tolika zabuna već postoji kod građana, da oni više ne znaju ni šta da rade ni kome da se obrate.
Što se tiče amandmana koji sam podnela na ovaj navedeni član, zaista bi volela da mi ministar kaže, pošto je pomenuo da su obrazloženje pisali pravnici. Pročitaću to obrazloženje. Kaže – amandman se ne prihvata, s obzirom da je članom 14. Predloga zakona propisana posebna vrsta projekata izvedenog objekta za potrebe legalizacije, imajući pri tome u vidu namenu objekata, njegovu složenost i sl. Na sličan način utvrđene su vrste glavnih projekata u važećem Zakonu o planiranju i izgradnji.
Na ovom mestu, gospodine ministre, moram da vas pitam – zašto vi uopšte pristupate i zašto uopšte se radi na izradi novog zakona o planiranju i izgradnji, ako se ne samo u ovom amandmanu, nego i nekim drugim, pozivate na važeći Zakon o planiranju i izgradnji? Da li je vama taj važeći Zakon o planiranju i izgradnji odjednom dobar, pa ovde vršite klasične zamene teza i odgovarate u odbijanju amandmana onako kako vam u tom momentu to odgovara, budući da svi ovde znamo da ste jedan od najvećih zagovornika, što se tiče potrebe donošenja novog predloga zakona o planiranju i izgradnji, i da ste bili jedan od najvećih glasnogovornika kada ste komentarisali sve one negativne strane važećeg Zakona o planiranju i izgradnji?
Kada se daju ovakva obrazloženja, meni kao pravniku od strane pravnika, pošto ste vi rekli da su obrazloženja pisali pravnici, ovakva obrazloženja ne mogu, niti želim da shvatam, jer prvo morate da zauzmete jednu stranu pa da vidite koji vi to zakon uopšte podržavate, jel važeći Zakon ili nov zakon, kojim ćete važeći Zakon potpuno promeniti, jel vam odgovara postojeći Zakon o planiranju i izgradnji ili se na njega pozivate samo kada vašem Ministarstvu to odgovara. Zašto ste onda uopšte pristupili izradi novog? Hvala.
Što se tiče obrazloženja na ovaj amandman koji se, naravno, ne prihvata i već sam rekla, nemam apsolutno nikakav problem sa tim, kaže se – ne prihvata se amandman, s obzirom da ovaj projekat pored obavezne sadržine propisane zakonom sadrže i druge podatke, što je uslovljeno vrstom objekta koji je predmet legalizacije. Pazite, za divno čudo, mogu da se složim sa ovakvim jednim obrazloženjem. Nego mi samo nije jasno koji su to drugi podaci i nije mi jasno koji su to podaci koji su karakteristični za tu vrstu objekta, jer ja ne znam šta znači ta sintagma, ta generalna klauzula - drugi podaci, kada taksativno navodite samo dve stvari, a to je izvod iz katastra podzemnih instalacija i snimak trase postojećeg voda, i onda završavate rečenicu i dr.
Volela bih da mi objasnite što je to, uvek potreba da se stavi ta skraćenica drugo, da mi neko konačno objasni, evo ja kao pravnik ostaću u svom pravnom neznanju, šta to u to nekom predlogu zakona znači: „i drugo“? Hvala.
Hvala.
Biću što kraća. Navedeno je da se amandman ne prihvata jer bi zapravo brisanjem navedenog člana bila onemogućena dosledna primena zakona. To smo već videli. Znači, metoda kopi-pejst radila je do kraja, a podzakonski akti iz člana 19. Predloga zakona doneće se u najkraćem roku, s obzirom da je njegova priprema u završnoj fazi.
Ovde se ostavlja prostor za gomilu nekih podzakonskih akata. To je ona nemogućnost i neznanje, kada nešto ne znate da uredite predlogom zakona i onda sve prepuštate nekim podzakonskim aktima za koje nikada niko ne zna kada će biti doneti.
Sem toga, u zemljama koje su naprednije od nas, u zemljama koje su razvijenije od nas, u zemljama koje mnogo bolje uređuju ovu materiju nego što je uređujemo mi, u zemljama članicama EU, kada se pristupa izradi predloga zakona, istovremeno se pristupa izradi predloga podzakonskih akata, a ne čeka se da zakon bude usvojen, pa posle tri godine da se počne sa izradom podzakonskih akata. Dakle, to je nešto što se radi uporedo i to je nešto što rade pravnici i to, onako kako gospodin Ilić voli da kaže, vrsni pravnici. Hvala.
Javila sam se iz razloga što ću podržati i glasati u Danu za glasanje za ovakav amandman poslanika koji su pre mene sve već dobro obrazložili i naravno da ću i ja potvrditi da će pravne posledice u slučaju neprihvatanja ovakvog amandmana biti izuzetno pogubne, a sve iz jednog prostog razloga. Naime, nigde u svetu, apsolutno, ni u jednoj jedinoj zemlji na kugli zemaljskoj, propisima koji se odnose na gradnju objekata ni pod kojim uslovima i ni na koji način ne mogu se rešavati stvarna pitanja, bilo na zgradama, bilo na zemljištu na kojem se ta zgrada nalazi, a čini mi se da se upravo ovakvim članom to nešto radi. Hvala.
Zahvaljujem predsedavajući.
Složiću se sa onim što je povodom podnetog amandmana moja koleginica Judita Popović već obrazložila. Sasvim sam sigurna da ovim članom najrealnija je potreba da se izbriše. Iz kojih razloga? Upravo zbog toga kako je koleginica Popović objasnila ovaj njegov stav 3. je nešto što je prilično epohalno, gotovo kontraverzno koji će izazvati takve probleme u praksi da mislim da predlagač toga nije ni svestan, jer navodno, napomenuću, ako se tim istim članom, podnetim amandmanom od strane poslanika LDP da ako uz zahtev nisu podneti svi dokazi propisani obimom zakona, nadležni organ je dužan da zatraži da se dokumentacija dopuni u roku koji ne može biti duži od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Da li to znači da budući da ste dali ovakvu odredbu zakona da će postupak tzv. legalizacije, uvek ću je tako zvati jer se u zemljama EU koristi neki drugi termin, se iz ovakvog jednog predloga zakona završiti od 14 meseci od dana usvajanja zakona? To je nešto što se indirektno krije iza ovoga. Hvala.
Hvala.
Nadovezaću se na moju koleginicu Milicu, pa ću morati da kažem da ovde postoji kolizija kolizije, ne samo kada se radi od dva člana, članu 21. i članu 22, jer zapravo, eto, ja sam podnela ove amandmane, naravno, oni nisu prihvaćeni, ali se kaže da zapravo predloženim zakonskim rešenjem je propisan posebni upravni postupak. Ovo je zapravo leks specijalis, pa on u okviru svog zakona, sem što reguliše materiju legalizacije objekta, on propisuje i poseban upravni postupak. To što on zapravo nije leks specijalis i nije poseban postupak, to nema veze.
Mi imamo ovim predviđen poseban upravni postupak i imamo i u Zakonu o opštem upravnom postupku, ali koga to zanima. Možda nas kao pravnike, ostale ne verujem da zanima, jer se onda ovakve odredbe nikada ne bi našle u ovakvom predlogu zakona.
Ministre Iliću, postoji u zemlji važeći Zakon o opštem upravnom postupku. U obrazloženju koji vi dajete vi uvodite nekakav posebni upravni postupak za legalizaciju objekata, čak naznačujete članove kojima to radite i mislim da je to pravni nonsens. Izbrišite ovo i nemojte da se brukate. Hvala.
Hvala.
Ja se neću baviti pitanjem ko je trošio koliko milijardi, da li je trošio ili nije, da li će trošiti, itd, ali kada moj kolega iz DS Borislav Stefanović kaže da niko osim DS nije zainteresovan da učestvuje u raspravi, onda to jednostavno nije tačno. Ima mnogo nas i nebrojeno puta smo upravo mi dokaz da hoćemo da učestvujemo u raspravi, ali ne možemo zbog silnih replika u koje non-stop ulazi SNS i DS i onda ostale poslaničke grupe naravno uvek ostaju taoci, a da sam se ja prijavila za reč, prijavila sam se naravno.
Neću naravno komentarisati izjavu – jedino je DS opozicija i niko više; pročitaćete svi u transkriptima svi onako začuđenih pogleda ovde prisutnih pojedinih poslaničkih grupa, posebno onih što dolaze iz opozicije, ali dobro, neko to tako doživljava.
Što se tiče samog predloga odluke o izmeni odluke o broju i izboru potpredsednika Narodne skupštine, mislim da je to tema kojom danas treba da se bavimo, nije tema ni Vučić, ni Đilas, ni „Dajrekt medija“, niti bilo ko, kad bude bilo na dnevnom redu, rado ću pričati i o tim temama.
Naime, što se tiče dosadašnjeg broja potpredsednika Narodne skupštine, mislim da su, kao što je već rečeno, počev od gospođe Čomić pa do svih ostalih vrlo odgovorno obavljali svoj posao. Što se tiče povećanja broja Narodne skupštine, da, tačno je da smo u nekim naznakama videli da postoji povećanje rada Narodne skupštine, a jedan od tih pokazatelja je recimo i usvojen skupštinski budžet, pa smo kao članovi, a ja sam jedan od članova Administrativnog odbora, mogli da vidimo šta piše. Jeste, tačno je, tu piše povećanje rada i povećanje obima i taksativno se navodi sve ono što će Narodna skupština raditi u narednom periodu.
Dalje, što se takođe tiče, neću dovoditi ni u kakav kontekst to povećanje broja potpredsednika Narodne skupštine, neću ni personalizovati niti govoriti o tome da li će neko biti, svoj, naravno, politički stav zadržaću ovom prilikom za sebe ali mislim da je jako pogrešno kada se kaže da se zapravo neosnovano sada povećava broj potpredsednika Narodne skupštine, kada zapravo otpočinjemo sa merama štednje.
Mislim jednostavno da to nije tačno, a ako me pitate što nije tačno, onda ću vrlo transparentno reći – mislim da se taj broj povećava samo za određeni period, a da ćemo u nekom narednom periodu mi i Narodna skupština i dalje imati pet potpredsednika. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajući.
Nisam ni pretpostavila da će Vlada da prihvati moj amandman, ni ovaj niti bilo koji od 35 amandmana koje sam podnela.
Što se tiče amandmana koje je Vlada odbila, u obrazloženju tog istog amandmana navodi se da se amandman ne prihvata s obzirom da su termini – nelegalna radnja, pretpostavljam da je u pitanju greška u pisanju, nije „nelegalna radnja“ nego: „nelegalna gradnja“ i legalizacija objekata, termini koji su opšteprihvaćeni, opštepoznati i prihvaćeni u Srbiji, itd, da ne čitam celo obrazloženje, pa je dalje zanimljiva rečenica: „Naziv zakona koji je predložen prepoznatljiv je za građane, imajući u vidu da u pravnom prometu već postoji zakon sličnog naziva koji rešava problem upisa i evidentiranja prava svojine na nelegalnim objektima“. Vidite, ovde se već priznaje da postoji zakon sličnog naziva i da to zapravo doprinosi gomilanju pravnih problema koji postoje u našoj zemlji, pa bi, navodno, time u praksi moglo da dođe do zabune oko primene ova dva zakona. Inače, tekst zakona jasno upućuje da se radi o posebnom zakonu.
Delom se mogu opravdati iz kojih razloga je Vlada odbila ovaj amandman koji sam podnela na sam tekst naziva zakona, kao, zato što je termin „legalizacija“ nešto što se kod nas uobičajilo ili se ustalilo pa mi volimo da koristimo te opšteprihvaćene termine kroz dugo godina – jako interesantno i zanimljivo.
Ali, ono što je suština, zapravo, stvari zbog kojih sam podnela amandman i to isključivo na tekst naziva ovoga predloga zakona, vrlo je jasan. Naime, ukoliko pogledamo zemlje u svom neposrednom okruženju, znači, ukoliko se temeljno bavimo ovom materijom pa uradimo kojim slučajem i uporedno-pravnu analizu, na primer, bivših članica SFRJ, onda vidimo da oni nose nešto drugačije nazive, što znači da se terminološki razlikuju od Predloga zakona o legalizaciji objekata. Interesantno, ne navodi se kojih objekata i ne znam na koje se objekte misli, na leteće? Ne znam šta ovde legalizujemo?
Na primer, uzmimo Republiku Hrvatsku, kao tek svežu članicu EU. U Hrvatskoj zakon koji uređuje istu ovu materiju, a ko je čitao zakon i vršio uporedno-pravnu analizu, taj se zakon zove Zakon o postupanju sa nezakonito izgrađenim zgradama. Tu nije ništa sporno nomo-tehnički, da sad ne objašnjavam šta je nomo-tehnika, to je jedna delikatna nauka, zakonski naziv je jako ispravan.
S druge strane, imamo neke zakone i u drugim zemljama. Recimo, zakon u Crnoj Gori. Interesantno je da se ova materija zakonom u Crnoj Gori reguliše Zakonom o legalizaciji neformalnih objekata. Dakle, uvek morate navesti šta legalizujete, koje objekte legalizujete – neformalne, formalne, postojeće, nepostojeće, bespravne, nepravne ili koje god već.
Iz tih razloga, smatram da je sam naziv ovog predloga zakona u suprotnosti sa već navedenim nomo-tehničkim pravilima, a posebno zato što, kao što smo već di-skutovali kada smo ovde raspravljali u načelu, jeste da njegov prvi član zapravo definiše sam predmet naziva zakona a sam tekst naziva zakona je u suprotnosti sa prvim članom ovog predloga zakona koji definiše predmet tog istog predloga zakona. Naravno da niko ne može da ozakoni, odnosno ne može da legalizuje nešto što je u samom početku bilo nezakonito ili, ne daj bože, da legalizuje nešto što je nepostojeće.
Podsetiću vas, a u raspravi sam to u načelu takođe istakla, da, bez obzira da li građevinski objekat ima ili nema građevinsku dozvolu, da li taj isti objekat ima ili nema upotrebnu dozvolu, jednostavno treba da se uvaži jedna činjenica, a to je da pojam legalizacije izgrađenih objekata, bez obzira o kojoj kategoriji, o kom tipu objekata, jednostavno tako nešto u pravnoj regulativi EU ne postoji i mislim da sam to više puta ponovila.
To ste trebali da imate na umu i onda mislim da bi izjava o usklađenosti mnogo drugačije izgledala, jer se i tamo negiraju neke stvari i tamo se ne navode neke stvari koje su trebalo biti navedene. Ukoliko me pitate na koje konkretno mislim, mislim na Bečku deklaraciju iz 2004. godine. Ona jasno definiše pojam neformalnih naselja, a šta još definiše ta Bečka deklaracija vrlo decidno sam navodila u raspravi u načelu, tako da samo iz tih razloga mislim da iz nomotehničkih pravila, iz standarda EU i sve ono što je regulisano zapravo propisima EU, koji nisu uzeti u obzir prilikom izrade izjave o usklađenosti sa propisima EU, mislim da je i sam naziv teksta zakona morao nositi drugačiji naziv. Sem toga, ako i nije morao nositi drugačiji naziv, onda se bar trebalo ići u pravcu njegovog preciziranja, pa se navesti. Ne treba biti Predlog zakona o legalizaciji objekata, nego i navesti koji se to zapravo objekti ovakvim jednom predlogom zakona legalizuju. Hvala.
Mislim da je ovaj amandman i svaki sledeći koji sam podnela zapravo posledica onih prethodnih koje sam podnela i time su, naravno, uslovljeni. Mislim da smo u raspravi mogli da čujemo i neke primedbe, a sada više ne znam iz koje poslaničke grupe su dolazile, ali definitivno su bile tačne, a to je da ovakav predlog zakona trebao je biti povučen iz procedure i trebalo se pristupiti izradi nekog novog predlog zakona, o kome bi mi danas raspravljali.
U ovom amandmanu, koji se opet odbija kao i svaki, 35 amandmana sam podnela, Vlada opet daje neko svoje obrazloženje i moram izraziti zahvalnost što se Vlada potrudila da na svaki amandman koji mi je odbila bar da neko obrazloženje i ovog puta detaljnije. Zato zahvaljujem Vladi Republike Srbije što mi je izašla ovako u susret. Interesantno je da se i nekim drugim poslaničkim grupama kada im odbija amandman poziva da im se ne prihvata iz razloga što je moj odbijen.
Da se vratim amandmanu koji sam podnela na ovaj član 1. Naime, predlagač je i u raspravi u načelu, a to možemo videti iz obrazloženja samog Predloga zakona, naveo da je ustavno-pravni osnov za donošenje Predloga zakona o legalizaciji zadržan u odredbama Ustava Republike Srbije i to ništa nije sporno u članu 97. tačkama 7), 12) i 17, a kojim je utvrđeno da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje određene odnose u organizaciji i u korišćenju prostora, svojinske i obligacione odnose itd, ali pošto ni svojina ni obligacioni odnosi nisu predmet Zakona o legalizaciji, ovde ću se zadržati.
Takođe se moram nadovezati na onu činjenicu, u stvari na sve ono već izrečeno što sam rekla i povodom amandmana koji nije prihvaćen, na sam naziv teksta zakona, a to je naravno izjava usklađenosti koja je potpuno netačna. Netačna je iz razloga zato što se u toj izjavi o usklađenosti sa propisima EU decidno navodi da ne postoje odredbe primarnih izvora prava EU, koje se odnose na ovaj Predlog zakona, da ne postoje odredbe sekundarnih izvora EU koje se odnose na ovaj Predlog zakona - netačno. Nisu uzeti u obzir ostali izvori prava EU, takođe netačno. Ne postoje odgovarajući propisi EU sa kojima je potrebno obezbediti usklađenost i to je takođe netačno.
Dakle, čini mi se da se ovde upravo svesno insistira na činjenici i na tome da se zakon odnosi na legalizaciju nečega što je prethodno nekim zakonom i podzakonskim aktom bilo zabranjeno, i zapravo time dolazimo do situacije koja je izvan materije, kojom uopšte ovakav Predlog zakona treba da se bavi, kojom ovakav Predlog zakona treba da je uređuje.
Naravno, postoji termin - neformalna naselja, postoji pomenuta Bečka deklaracija iz 2004. godine, koja je upravo doneta da bi zemlje članice mogle da izvrše usklađivanje bar u vidu sekundarnog izvora prava sa nacionalnim pravnim sistemom, i tako nešto trebalo je da bude uzeto u obzir. Taj termin u EU uveden je iz razloga da bi se postigla konačna, neka zajednička saglasnost o akcijama kojima će biti pre svega regulisana i unapređena neformalna naselja i to na jedan potpuno održiv način i da se spreči buduća bespravna gradnja, zapravo da se spreči izgradnja budućih bespravnih naselja.
Naravno ta ista Bečka deklaracija na koju se pozivam, sticajem okolnosti izvor prava EU koju predlagač nije koristio, iz kojih razloga zaista ne znam, ali neformalna naselja jesu upravo ona naselja koja iz određenih razloga i iz različitih razloga zapravo ne ostvaruju i ne doprinose da se dostignu oni zahtevi za legalno priznanje, a koja su izgrađena bez poštovanja formalnih postupaka legalnog vlasništva, prenosa vlasništva kao i građevinsko urbanističkih planskih obaveza. Ovakva praksa postoji u mnogim zemljama, ometajući njihov ekonomski razvoj. Neke od tih zemalja su imale u vidu ove deklaraciju pa su pošle od nje kada su pristupali rešavanju ovog problema.
Neki od navoda u Bečkoj deklaraciji iz 2004. godine kada je usvojena, jasno predviđaju da su prostor i životna sredina kao resurs izuzetno ograničeni, vrlo često neobnovljivi. Nedostatak prostora je rangiran kao jedan od sedam najvećih problema današnjice, on se deklariše ne samo nešto što se nalazi iznad zemljine površine, nego ispod zemljine površine. Neformalna gradnja u jednom dugoročnom smislu trajno menja i na kraju krajeva, trajno uništava i direktno smanjuje potencijale, kako sadašnje tako i buduće razvojne potencijale ili mogućnosti. Ona ima svoja dva vida, prvi kada uopšte nije moguće dobiti građevinsku dozvolu i drugi kada je moguće dobiti ali je investitor nije tražio.
Činjenica je da se ignoriše Bečka deklaracija iz 2004. godine, to vidimo iz ovakvog predloga zakona. Da se pokušalo bar donekle pročitati i uskladiti sa onim što tamo piše, onda bi ovaj Predlog zakona o legalizaciji bio znatno drugačiji.
Moram da kažem da o kakvoj to pravnoj jednakosti može da se govori, što smo imali prilike da pročitamo u ovom predlogu zakona, ukoliko izjednačavamo nešto što je zakonito sa nečim što je nezakonito. Zapravo sa nečim što je zakonito sa nečim što je nepostojeće?
U pravu postoji jedan slučaj osnaženja nevažećeg pravnog posla i taj slučaj osnaženja nevažećeg pravnog posla u našem pravu se naziva konvalidacija. Predstavlja naknadno osveženje tog nevažećeg pravnog posla ili rušljivog ugovora, kako god.
Ne znam da li se na odredbe ovog zakona te iste odredbe o konvalidaciju mogu primeniti. Mislim da ne mogu i volela bih da mi u vezi ovoga predlagač pojasni neke stvari, jer odbijajući ovakav amandman mislim da nije razumeo samu suštinu i same razloge zbog kojih sam isti podnela. Hvala.