Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7575">Srđan Milivojević</a>

Srđan Milivojević

Demokratska stranka

Govori

Zahvaljujem gospođo predsedavajuća.
Kako smo mi ostavili budžet, pa sigurno ga nismo ostavili sa rekordnim zaduženjem od 120% u odnosu na bruto društveni proizvod, kakav je budžet ova, sadašnja politička elita, kako se nekada drugačije zvala, ostavila 2000. godine. Budžet zadužen 120%. Neisplaćenih 27 penzija. Neisplaćenih dečjih dodataka koliko hoćete. Zemlja razorena, uništena i sada nam neko kaže da će ti, koji su upravljali Titanikom 1999. godine, da sada voze spasilački čamac. Nemam poverenje u njihovo ekonomsko znanje, stručnost i mogućnost da ekonomski oporave zemlju.
Kada govorimo o sporazumima koje je, eventualno neko potpisao, vidim da neki ovde sada navijaju da je te sporazume trebala da proglašava Narodna skupština. Onda kažite da li ste proglasili Kosovo kao republiku, jer ako Narodna skupština raspravlja o sporazumima Prištine i Beograda, Narodna skupština, po članu 4. Ustava, potvrđuje međunarodne ugovore, međunarodno priznatih država. Da li to neko ovde priziva da je Narodna skupština trebala da se skupi i da raspravlja o nekim sporazumima kao međunarodnim državnim ugovorima? Da li to znači da vi želite da priznate Kosovo i Metohiju kao nezavisnu državu?
Onda izađite pred birače kada budete trčali tu trku na 1.000 metara i čim izađete na start, kažite - naša je politika da priznamo Kosovo i Metohiju. Onda ćemo u parlamentu o tome raspravljati. Verovatno ćete onda imati prednost nad nama, u vašim partijskim glasilima, pošto kontrolu medija danas sprovode isključivo stranke kroz partijska glasila i tabloide. Onda izađite pred birače na start i kažite – to je naša politika i sa ovim ćemo pobediti DS. Hvala.
Zahvaljujem gospođo predsedavajuća.
Kada politiku želite da vodite argumentima, a cifre su jako dobar argument i teško ih je koliko god vladali alhemijom, koliko god vladali partijskim glasilima, teško je te cifre prenebregnuti. Nemoguće je pred tim ciframa kazati – pa znate, cifra je lažna. Meni se čini, u Srbiji, da ako vam neko nešto kaže argumentovano i ako vam to dokaže činjenicama, a te činjenice se ne slažu sa vašim mišljenjem, utoliko gore po činjenice. Mislim da će gospodin najava i činjenice da uhapsi, ali moram da vam kažem jednu stvar. Za sedam meseci rada ove Vlade, zadužili ste svako domaćinstvo sa 1.400 evra, ili četiri milijarde. Treba li da vas podsećam kako ste plakali na konferencijama za novinare, koliki je spoljni dug? Koliko ste dramatična saopštenja izdavali da ste šokirani, da ste fascinirani, da ste kosterirani, da ste rezignirani. Nemojte da vas podsećam.
Onda ste za samo sedam meseci meteorskom probili te limite o kojima ste govorili i zbog kojih ste nas kritikovali. To su činjenice pred kojima jedino možete u pod da gledate, ne u građane Srbije, ne u lice javnosti. To su činjenice, a ako toliko žestoko kritikujete prethodnu Vladu, zašto toliko loše mišljenje imate o vašim sadašnjim koalicionim partnerima iz SPS, URS, PUPS? Zar su oni toliko bili loši? Šta ćete sa njima u Vladi? Odmah na izbore, trk u Predsedništvo, pustite crni dim, kažite propali su pregovori i izvolite na izbore. Te izbore trčite sa 500 metera prednost, sa 700 metara, izađite i kažite – priznaćemo Kosovo, nećemo priznati Kosovo, imamo politiku ni Evropa, ni Kosovo. Kažite istinu građanima Srbije. hvala.
Samo kratko. Spoljna politika treba da bude fleksibilna. Naravno da ne treba imati krute okvire u kojima se vodi spoljna politika i to je jedan od osnovnih principa vođenja spoljne politike i politike uopšte, ali u trenucima kada je okvir vrlo čvrst, fleksibilna politika se vrlo nefleksibilno odbija od postavljenog okvira.
Apsolutno podržavam teoriju da postoje okolnosti kada fleksibilna spoljna politika daje mnogo dobre rezultate, mnogo bolje rezultate nego kruta spoljna politika, ali u istorijskim okolnostima Srbija, kao 1908. godine, 1914. ili nekih ranijih godina, 1878, 1872. godine, u vreme aneksione krize 1908, u vreme predbalkanskih ratova 1912. godine nije imala ni malo prostora za fleksibilnu politiku.
Ne plašim građane Srbije da se mi sada nalazimo pred nekim novim ratom, iako su tu spremne političke stranke koje su taj rat kreirale prethodnih godina. Ali, moram da vam kažem, fleksibilna spoljna politika je moguća u razvijenim demokratijama, fleksibilna spoljna politika je moguća u takvim međunarodnim okolnostima koje je omogućuju i pospešuju. Mi se nalazimo u vrlo stisnutom manevarskom prostoru koji ne omogućava fleksibilnu spoljnu politiku. Apsolutno podržavam to što ste kazali za neka vremena koja će verovatno biti pred nama. Hvala.
Možda sam imao jednu suštinsku primedbu kada je reč o članu 10. koji kaže da delegacija RS, odnosno lice ovlašćeno za potpisivanje međunarodnog ugovora u roku od 30 dana od dana potpisivanja dostavlja tekst potpisanog međunarodnog ugovora sa svom dokumentacijom ministru nadležnom za spoljne poslove i onda se postavlja pitanje zašto toliki rok od 30 dana? Delegacija negde ode, obavi pregovore, sa sobom ima prevodioce, stručne službe, konsultante, pravnike i da li treba 30 dana to pismo, taj tekst, taj dokument doputuje do Kabineta ministra spoljnih poslova? Mislim da moramo da imamo efikasniju Vladu koja predlaže efikasne zakone, da je taj rok od 30 dana predug. Mislim da sam pogledao amandman LDP koji kaže da u tom amandmanu se predviđa rok od 3 dana. Vidim da je prihvaćen neki drugi amandman. Mislim da bi bilo dobro da ti rokovi budu što kraći, jer dok prođe 30 dana dok dođe do Kabineta ministra pa još 30 dana do Narodne skupštine to je već 60 dana.
Mislim da Srbija u trenutku u kome se nalazi mora da postavlja ove rokove kraće. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, uvažena gospođo ministarko, dame i gospodo narodni poslanici, na ovaj član zakona predata su dva amandmana. Oba amandmana imaju kontrolnu funkciju i jačaju demokratske kapacitete ove države i jačaju kontrolu zakonodavne vlasti.
Moram da vam kažem da je amandman koji je predložila DSS jako dobar amandman i zaista ne vidim zašto ne bismo mogli da dobijamo dva puta godišnje izveštaj o izvršavanju međunarodnih obaveza koje je Republika Srbija prihvatila.
S druge strane, moja koleginica Judita Popović je dala jedan drugi amandman na isti član, koji kaže da narodni poslanik ima pravo da traži obaveštenje od predsednika Narodne skupštine o izvršavanju međunarodnih ugovora koje je potvrdila Narodna skupština. To takođe jača kontrolnu funkciju ovog parlamenta, jača demokratski kapacitet i potencijal našeg društava i stvara jedan institucionalan okvir da parlament kontroliše Vladu. Ovaj drugi amandman je moguće srpovesti u formi poslaničkog pitanja, ali ipak ima obavezujući karakter. Ovaj prvi amandman koji je predložila DSS svakako ima imperativno obavezujući karakter. Dakle, Vlada bi bila po tom amandmanu obavezna.
Naravno, Ministarstvo spoljnih poslova predaje određene izveštaje o svom radu kada za to dođe vreme, ali je dobro da imamo i izveštaj o ispunjavanju naših međunarodnih ugovora, pogotovo kada je reč o nekim kreditnim aranžamanima koje potrvrđuje ova vlada. Jer, nekada se desi da se neki kreditni aranžman sklopi i da se povučena sredstva ne iskoriste, da se samo na osnovu toga plaćaju kamate i penali, pa bi dobro bilo da kroz kontrolni mehanizam znamo krivca za tako nešto.
Zahvaljujem vam se na saradnji, pošto mi više nemamo amandmana. Mislim da su oba amandmana dobra, ali bi valjalo da se usvoji amandman DSS, jer mislim da on u većoj meri nameće tu obavezu Vladi da se izjašnjava o međunarodnim sporazumima. Kažem, taj amandman ima obavezujući karakter kada je reč o Vladi Republike Srbije , a istovremeno jača potencijal našeg rada i jača kontrolnu funkciju ovog parlamenta. Hvala.
Poštovana gospođo predsedavajuća, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo iz ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, meni je žao što smo mi morali da zakažemo sastanak poslaničkog kluba jer mi kao DS više ne možemo da utvrdimo poslanički rad, kada i od koliko sati se radi, ali ja sam ovlašćeni predlagač, pa bih nešto da kažem o današnjem zakonu.
Gospodine Selakoviću, veoma cenim vaš entuzijazam, vaš elan, trud, pravničko znanje i ono što radite kao ministar pravde, ali baš zbog tog vašeg neospornog pravničkog znanja, nemojte da dozvolite da budete "devojka za sve", ove Vlade. Nemojte da dolazite da branite one zakone koji su neodbranjivi pred narodnim poslanicima, pogotovo narodnim poslanicima opozicije.
Nemojte dolaziti da branite one zakone, kako god dali objašnjenje iz Ministarstva spoljnih poslova, da je prethodni zakon star preko 30 godina, da ga je potpisao Josif Broz Tito. Mislim kada kaže neko da je pet godina radio na pripremi ovog zakona i onda nam dostavi ovakav zakon o kome treba da se izjasni Narodna skupština, da tu nešto nije u redu, pogotovo, što je izostala ikakva javna rasprava.
Nemojte da potcenjujete i pravničko znanje i stručnost ljudi iz opozicije. Pa, valjda bi ljudi iz DSS, LDP i DS, ali i iz drugih stranaka imali da daju neke primedbe, smislene primedbe, na ovaj zakon, da se ne interveniše na zakon sa ovako malim brojem članova, ovako velikim brojem amandmana. Probaću da vam kažem zašto je ovo zakon za jednokratnu upotrebu i zašto će ovaj zakon trajati samo koliko i ova Vlada.
Prvo, nekoliko puta su moje kolege iz drugih stranaka, iz DS, molili neki Odbor za zakonodavstvo, neku službu koja se bavi lekturom zakona, da nam više ne dostavljate nepismene zakone. Ako nismo jedno stotinu puta predali amandman i kolege iz DS, DSS, LDP i NS, da se ne kaže da Srbija zaključuje sporazume i ugovore u pismenom obliku, nego u pisanom obliku. To smo mnogo puta apsolvirali. Mislim da se to uči u drugom razredu osnovne škole. Neka se lepo jave učiteljici i zamole učiteljicu da im vrati novac, jer ih ništa nije naučila. Kažite – izvinite mi nismo ništa naučili, ne znamo razliku između "pismeno" i "pisanih", kritikuju nas ovi iz opozicije. Hajde jednom da se dogovorimo da je ovde nulta tačka, kada ćemo preseći i više ne dostavljati u Skupštinu Srbije ovakve predloge.
Kada govorimo konkretno o ostalim dometima ovog zakona, ja ću krenuti redom. Zamolio bih nepismene da saslušaju nas pismene. Dakle, inicijativa…
(Marijan Rističević, sa mesta: Ovo je iz "Nambije" možda?)
Znate, kada neko kaže "Nambija", to nije problem. Veći je problem, a isto ima veze sa međunarodnim sporazumima. "Nambija", neko ko se bavi politikom pa napravi lapsus, to je uredu, ali kada predsednik Republike kaže da ide na beatifikaciju živog Pape, a to ima veze sa međunarodnim odnosima…
(Predsedavajuća: Gospodine Milivojeviću molim vas da se vratite na temu.)
To je skandal neviđenih razmera. Valjda je Papi poklonio onu knjigu "Vatikan, glavno satanističko gnezdo", sa sve potpisom, pošto je on indencent te knjige.
Dakle, ja ću sada krenuti na član 4. Inicijativu za pokretanje postupka za vođenje pregovora i zaključivanje međunarodnog ugovora, mogu dati i drugi državni organi, privredni subjekti ili udruženja preko Državne uprave u čijem delokrugu pretežno spadaju pitanja koja se uređuju međunarodnim ugovorom.
Apsolutno podržavam amandman SPS, da lokalna samouprava u skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi, može da daje određene predloge. Mislim da je to dobar amandman koji su oni predali na ovaj zakon, mislim da je to smislen amandman, jer u Zakonu o lokalnoj samoupravi se kaže da jedinice lokalne samouprave imaju pravo da uspostavljaju saradnju i zaključuju sporazume o saradnji sa odgovarajućim teritorijalnim zajednicama, jedinicama lokalne samouprave iz stranih država, uz poštovanje teritorijalnog jedinstva i pravnog poretka Republike Srbije u skladu sa Ustavom i zakonom.
Kada dalje pogledamo Zakon, u istom ovom članu, u članu 4, u stavu 3, kaže – ako organ Državne uprave iz stava 2. ovog člana smatra da ne treba prihvatiti inicijativu, obavestiće o tome Vladu i podnosioca inicijative. Valjalo bi da da i neko obrazloženje, zašto to nije prihvaćeno, zašto to nije dobro, valjda je to neki demokratski način komunikacije? Kažu – izvinite, nešto odbijamo, ali odbijamo iz razloga tog i tog. Odbijamo iz razloga zato što je podnosilac inicijative iz DS. Prihvatamo, možda je to dobro obrazloženje, ali je ipak obrazloženje, ili je možda loše obrazloženje, ali je ipak obrazloženje.
Naravno, meni je nekoliko članova ovog zakona veoma sporno, a najsporniji, gospodine Rističeviću, ako vam je do cigaret pauze, slobodno izađite, ne morate prema meni da gestikulirate, ja zaista nemam nikakvih problema.
(Predsedavajuća: Gospodine Milivojeviću, ja vas molim da se ne obraćate narodnom poslaniku.)
Dakle, meni je najsporniji član 8. ovog zakona, koji kaže da Vlada izuzetno može ovlastiti delegaciju Republike Srbije da prihvati da se međunarodni ugovor koji se potvrđuje u celini ili pojedine njegove odredbe, mogu privremeno primenjivati do njegovog stupanja na snagu.
Postupak potvrđivanja ovog međunarodnog ugovora mora biti pokrenut u roku od 30 dana, od datuma njegovog potpisivanja. Privremena primena ugovora prestaje ako Republika Srbija odluči da ne postane strana tog međunarodnog ugovora i kada o toj svojoj odluci obavesti ostale strane ugovornice, između kojih se ugovor privremeno primenjuje, itd.
Dakle, šta je tu glavni problem? Glavni problem tu je sledeći, za ove nepismene, Vlada preuzima ingerencije Narodne skupštine i drago mi je da se nepismeni prepoznaju i sami javljaju. Dakle, Vlada preuzima ingerencije Narodne skupštine i to se u razvijenim demokratskim državama zove "državni udar". Ne može Vlada da odlučuje i preuzima nadležnosti Narodne skupštine, to je veoma opasan presedan, loš presedan, pogotovo što je gospodin Miloš Aligrudić, koristeći svoje vrsno pravničko znanje, objasnio kako se brzo u Srbiji neki međunarodni sporazum može dovesti pred poslanike Narodne skupštine i kako se brzo neki međunarodni sporazum može ratifikovati u ovoj Narodnoj skupštini.
Mislim da bi valjalo i trebalo da razmislite da li je ovaj član zakona dobar ili loš, da razmislite, šta to znači, kakve pravne konsekvence može da proizvede, kakve političke konsekvence može da proizvede. Mislim da bi valjalo da se čitav ovaj član briše, ako već nemate nameru da povučete Zakon i mislim da bi bilo dobro da ovakvih presedana više ne bude u radu Narodne skupštine.
Znate, tu postoji jedna kontradiktornosti u samom ovom zakonu. Ako pročitate obrazloženje zakona, u njemu se kaže da će Vlada pribaviti saglasnost nadležnog odbora Narodne skupštine Republike Srbije, ali to ovaj član 8, barem za nas pismene, nigde ne kaže. Možda za vas genijalce, koji se razumete u "stelt tehnologiju". Možda ste ga vi napisali nekom "stelt tehnologijom", ali ga mi obični smrtnici ne vidimo. Tako da ja mislim da ste ovde napravili zaista opasan presedan i da ste ovde napravili nešto što demokratska praksa do sad u Srbiji nije imala i nije se susretala do sada.
Znači, vi ovde imate situaciju da legalizujete praksu postojanja sporazuma privremenim članom 8. i istovremeno, imate još niz negativnih efekata o kojima je takođe vrlo dobro govorio moj kolega Aligrudić.
U članu 10. ovog zakona, dat vam je, odnosno vi sami sebi dajete rok od 30 dana, kada se ovaj neki međunarodni ugovor potpiše, da se on za 30 dana dostavi i ljudima iz Ministarstva nadležnog za spoljne poslove. Zašto samo ovom Ministarstvu nadležnom za spoljne poslove? Možda bi trebalo još nekim ministarstvima, ako se taj ugovor odnosi na neke druge oblasti i segmente života. Zašto toliki rok od 30 dana? Da li toliko treba da se nešto prevede? Ili da uzmete orbit žvake i da svi žvaćete, kao sada? Ne, treba tri dana, i za tri dana možete da pošaljete to ministarstvu. Liberalno demokratska partija je predala amandman na tri dana, DSS na 15 dana i mislim da su to takođe vrlo smisleni amandmani, koji koliko-toliko popravljaju ovaj zakon.
Imamo još nekoliko ozbiljnih problema kada je reč o ovom zakonu a oni se nalaze, pre svega, u članu 20. U članu 20. ovog zakona se kaže da "Vlada po potrebi, na predlog nadležnog državnog organa državne uprave, može odlučiti da međunarodni ugovor iz člana 14. stav 2. ovog zakona i posebni međunarodni ugovor iz člana 19. ovog zakona objavi u "Službenom glasniku Republike Srbije", ali o objavljivanju međunarodnih ugovora iz stava 2. stara se ministarstvo nadležno za spoljne poslove". Da li to znači da neki ugovor može da bude neobjavljen? Da li to znači da ne važi član 196. Ustava? Ili član 51. Ustava, koji kaže da građani Srbije imaju pravo da budu obavešteni?
Ja znam da od predstavnika stranaka koje ni Kumanovski sporazum nisu stavile u proceduru ne treba očekivati da se sada bolje ponašaju, ali mislim da je to loše. Mislim da je loše da se neki član zakona krije od građana.
Imam jednu veliku primedbu i kada je reč o članu 25. Šta ste vi, i mi, narodni poslanici? Mi smo ti koji kontrolišemo Vladu. Bez obzira da li neki od vas to smeju ili ne smeju, čik da vas vidim da će ikada iko od vas išta da pita Vladu, a pogotovo ministre iz svoje stranke, ne bi li uspostavio parlamentarnu kontrolu rada Vlade, ali da vidim ko će od vas poslanika vladajuće koalicije da pita ikada ikog ministra – izvinite, kako se sprovode ovi ugovori? I mi kao narodni poslanici valjda imamo pravo da vidimo kakvi su efekti i dometi tog dogovora? Valjda mi kontrolišemo Vladu, ne Vlada nas?
(Narodni poslanik SNS, s mesta: Ti si još u Otporu?)
Ja ću biti u Otporu dok sam živ, zbog takvih kao što ste vi. I biću ponosan zbog toga.
Moram da vam kažem da morate da imate hrabrosti da kontrolišete Vladu. Pošto vidim da vam mnogo toga nije jasno, ipak moram da vas pohvalim, jer je dobro što ste od politike konfrontacije sa svim progresivnim zemljama sveta ipak prešli na politiku saradnje. Jer, ovaj zakon nam kaže da se vi ipak menjate, da hoćete da sarađujete sa svetom, da nećete u Brisel da idete preko Karlobaga, nego preko Horgoša. Dobro je što vi sada uviđate svoje zablude, ali cenu tih vaših zabluda plaćamo mi, građani Srbije.
Može ovaj zakon da posluži i za neka druga, vrlo neprijatna pitanja za vas – kako vodite spoljnu politiku? Da li to što je Ivica Dačić i Aleksandar Vučić u Briselu obećali na engleskom, da li to može Tomislav Nikolić…
(Predsedavajuća: Gospodine Milivojeviću, ja vas molim da se vratite na temu.)
A vi na srpski jezik građanima Srbije.
Dakle, da rezimirimo. Loš vam je zakon – nemušt, nepismen, na brzinu donet, iako su razlozi za njegovo donošenje bili jaki. Niste ga doneli uz konsultacije sa opozicionim strankama, niste otvorili javnu raspravu. Ovde ima sijaset odbora koji su i te kako mogli da raspravljaju o kvalitetu ovog zakona. Nije mi poznato da se ovaj predlog zakona našao na nekim vrlo važnim odborima koji bi imali šta da kažu o njemu. Opet kažem, dobro je što se uspostavlja politika međunarodne saradnje. Dobro je što se sukobi više ne rešavaju zarđalom kašikom i paljenjem stranih ambasada, pa se onda na zgarištima tih ambasada traži iskra koja će upaliti fitilj na zgarištu nečije politike bureta baruta.
Ali, dobro je što se donose zakoni koji će urediti međunarodnu saradnju. Dobro je što ste odlučili da umesto sa bina gledate kako gore ambasade, trčite da se rukujete sa tim ambasadorima, bez obzira na kratak vremenski period koji je protekao između ta dva perioda.
Boli vas prošlost? Bolela bi i mene, da sam takav bio, verujte mi. Ma, vidim da vas boli.
Ali, da rezimiramo. Srbiji je potreban ovakav zakon o izvršavanju međunarodnih ugovora. Srbiji su potrebni međunarodni ugovori. Srbiji je potrebna saradnja sa svetom, pogotovo kada se suočava sa tragičnim posledicama politike koju ste vodili, kada se suočava sa tragičnim posledicama politike izolacije, nošenja bedža, kratkih majica kada ovde dođu predstavnici stranih ambasada, državnici, pevanja pesama…
Ja vam se zahvaljujem. Veoma sam ponosan na ovu opomenu, ona mi je najdraža. Ja ću se svakako obratiti Ustavnom sudu da proceni opravdanost vašeg mobinga nada mnom i vašeg pokušaja da me opstruirate u radu i nadam se da ovo neće biti predmet i nekih prijava nekim drugim nadležnim institucijama koje se time bave.
Vama poručujem – dobro je što ste bedž protnuli kroz sako, ne valja što ste ga protnuli kroz srce i dobro je što ovakav zakon podnosite, ali on je loš, ne pokazuje da ste se popravili.
Poštovani predsedniče Narodne skupštine, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu Poslovnika čl. 129. i 127. stav 2.
U članu 129. kaže se - narodni poslanik je dužan da nestanak svoje identifikacione kartice odmah prijavi generalnom sekretaru Narodne skupštine. U članu 127. stav 2. kaže se - za narodnog poslanika koji koristi identifikacionu karticu drugog narodnog poslanika, odnosno na drugi način zloupotrebljava elektronski sistem za glasanje, predsednik Narodne skupštine izriče meru udaljenja sa sednice.
Moram da vas informišem da mi je, pred kraj sednice, nestala identifikaciona kartica, koja se nalazila na mom mestu gde sada sedim, i ja sam generalnom sekretaru uputio dopis sa zahtevom da mi Služba obezbeđenja dostavi snimak sednice, da bi se videlo ko je od narodnih poslanika prilazio mom mestu i uzeo moju identifikacionu karticu, pošto mi imamo informacije ko je to uradio, ali ipak više verujemo podacima generalnog sekretara.
Moram takođe da vas obavestim da sam u prepodnevnom delu dobio opomenu zbog toga što sam kritikovao vladajuću većinu, a na listi govornika nalazim se pod brojem osam. Odmah postavljam pitanje - da li je ovo način da se opozicija takođe spreči da govori u ovoj skupštini i koliko puta je neko krao kartice da bi obezbedio kvorum za prepodnevni rad sednice? Hvala.
Poštovani gospodine predsedniče Narodne skupštine Republike Srbije, poštovani gospodine ministre pravde, ja sam danas u prepodnevnom izlaganju, kao ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe DS, dao dovoljno argumenata i kritika na račun ovog zakona i onoga što treba da se ispravi.
Imam obavezu, istine radi, da odgovorim samo na nekoliko nedoumica, nejasnoća i neistina koje su kasnije iznete, neke kroz povrede Poslovnika, neke na drugačiji način, a tiču se ovog zakona.
Dakle, ja sam kritikovao u članu 2. ovu reč – Republika Srbija zaključuje u pismenom obliku ugovor. Mnogo amandmana je predato zbog ove reči "pismeni", jer se gramatički pravilno kaže "pisani" oblik i ja sam to više puta govorio. Međutim, neki od poslanika su kazali da je ovo zakon koji je napisala DS.
Imali ste prilike da vidite kako izgledaju zakoni koje piše DS. Ovakve gramatičke greške nama se ne dešavaju. Istine radi, ovo nije zakon koje je pisala DS. Svi zakoni koji dođu u skupštinsku proceduru, o kojima raspravlja ovaj saziv, ovaj parlament, prođu neku lekturu. Postoji procedura kako zakon od Vlade putuje ka Parlamentu. To vi kao ministar pravde jako dobro znate, vaši su zakoni, bar što se toga tiče, stilski urađeni i tu se vidi vaše pravničko znanje, ali vidi se neznanje i nepismenost onih koji ovu lekturu urade. Ne vidim potrebu da bilo ko reaguje i proba da me demantuje, jer ovo je činjenica koja je nesporna.
Kada je reč o svim drugim zamerkama i sugestijama, zbog efikasnosti rada ovog parlamenta, ja ne bih ponovo da ponavljam i da govorim o onome što sam kazao prepodne i u prepodnevnom zasedanju, ali bih samo da dopunim nekoliko veoma važnih stvari i da ukažem na dva nonsensa, preko kojih mi jednostavno ne možemo tek tako da pređemo. Tiču se člana 8, koji kaže da Vlada Republike Srbije može odlučiti da se jedan međunarodni sporazum koji je potpisan, primenjuje pre nego što prođe ratifikaciju u Narodnoj skupštini.
Pitam sada, ako lokalna samouprava grada Kruševca donese odluku da se zaduži zbog nekih svojih potreba, taj kreditni aranžman bude odobren, Vlada da mogućnost da se taj sporazum koristi, a onda mi odbornici SO Grada Kruševca, na neki način promenimo neku takvu odluku ili, sa druge strane, još gora situacija je kada je reč o međunarodnim finansijskim aranžmanima, sa nekim drugim finansijskim institucijama, Vlada odobri nešto da prođe i da to može da se primenjuje, a onda poslanici Narodne skupštine kažu – mi nećemo to da ratifikujemo, jer smatramo da nije u najboljem interesu po građane ove zemlje.
Zamislite recimo kada smo imali onu aferu "Satelit", za iznajmljivanje satelita, potpisan sporazum i da je ovakav zakon bio na snazi, 30 dana se taj sporazum primenjuje, onda ga Skupština ne izglasa i ko snosi konsekvence zbog toga?
Posebno, moram da opet ponovim ovo što je kazala gospođa Nada Kolundžija, veoma je osetljiv trenutak u toku pregovora sa samoproglašenom republikom Kosovo, sa prištinskom delegacijom, da li mi ovoga trenutka usvajamo ovakav zakon, zato što Vlada Republike Srbije želi da odgovornost sa pregovaračkog tima koji čine Dačić, Nikolić i drugi članovi Vlade, iz koga se elegantno izvukao Tomislav Nikolić, da li je možda namera našeg pregovaračkog tima da ovu istorijsku odgovornost prebaci na leđa ovog parlamenta i da time pokaže da nije dorasla iskušenjima koje je sama proizvela i prouzrokovala?
To su važne stvari, pogotovo kada u članu 20. postoji odredba koja je direktno u suprotnosti sa članom Ustava 196, koji kaže, a u vezi sa članom 51, koji kaže prvo da javnost, svaki građanin ove zemlje imam pravo da bude informisan o svemu, o svakom aktu, o svakom onom potpisanom paragrafu, o svakom ugovoru na koji taj paraf bude stavljen i da li to sada neko pokušava da ukine pravo građana Srbije na obaveštenost koji garantuje član Ustava 51. ili se negira član Ustava 196. koji kaže – objavljivanje zakona i drugih opštih akata, zakoni i svi drugi opšti akti objavljuju se pre stupanja na snagu. Nije dobro da se na ovakav način potpisuju međudržavni sporazumi, a posebno je osetljiv trenutak kada ste ovaj zakon dali pred narodne poslanike.
Znam koliko u vladajućoj većini ima poslanika koji su grčevito branili Kosovo i Metohiju. Nemojte da na mala vrata donosimo zakon koji će poništiti vaš trud, vaš rad, vaša uverenja. Nemojte da na mala vrata donosimo pred narodne poslanike zakon koji kroz ključaonicu omogućava da se urade stvari zbog kojih ćete se možda stideti pred pokolenjima.
Ponovo čujem dobacivanje, drago mi je, jer očigledno da ima onih koji se toga neće stideti. Ti su već juče putovali u Brisel. Hvala.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Ima u srpskom narodu jedna divna poslovica, koja kaže: "Ne kune me majka što se kockam, nego što se vadim".
Ako neko ne zna da napiše zakon, onda neka krene da ga prepisuje, ali kada ga prepisuje, neka bar prepisuje da to bude pismeno, da ne bude nepismeno.
Nemamo mi problem ako će neko neke dobre odredbe našeg zakona da prepiše, ali imamo problem kada ne zna gramatički pravilno to da prepiše. To je prvi problem koji imate.
Možda nije pomenuo mene, ali je pomenuo moju diskusiju, a po Poslovniku imam pravo na repliku. To je vrlo lako pročitate u Poslovniku za one koji čitaju Poslovnik. Ćirilicom je pisan, za one kojima je ćirilica strano pismo.
Drugi problem je zašto ovako loše mišljenje imate o svojim sadašnjim koalicionim partnerima. To ne može niko da zakrpi. Stalno kažete prethodna Vlada. Zar toliko ne volite kolege iz PUPS, iz SPS, iz G17 plus? Zar toliko loše mišljenje imate o njima, da morate svaki put javno da ih kritikujete? Mislim da to nije dobro.
Na kraju, kada govorimo o sporazumu sa Slovenijom - da je sreće da ste 1991. godine ovako razmišljali kao danas, pa Slovenija i Srbija bi i dalje bili ista država i svima mi bili tanjiri puni, ali bi groblja bila prazna. Kada govorite o milionima i milijardama pokradenih, setite se, jedanput i kažite nešto o stotinama hiljada pobijenih. Pare će nekada neko vratiti. Mrtvi iz grobova nikada neće ustati. Hvala.
Poštovani gospodine predsedniče Narodne skupštine, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, na kraju ovog današnjeg dana možemo da sublimiramo sve današnje diskusije, sve razloge za i protiv ovog zakona, sve kritike i možemo da donesemo neki konačan sud kada je reč o ovom zakonu.
Samo bih da se vratim na nekoliko stvari koje sam govorio u prepodnevnom delu. Prvo, žao mi je što ministar pravde obrazlaže ovaj zakon a ne ministar spoljnih poslova. Mislim da bi ministar spoljnih poslova bio korisniji danas ovde nego tamo gde je bio juče.
Dalje. Kada govorimo o ovim zakonima i obrazloženjima koja smo čuli, čuli smo da se neko poziva i na neke ugovore o izgradnji puteva. Čudi me da to među sobom ne raspravite na sednici Vlade, sa gospodinom Mrkonjićem, valjda govorite sa njim? Siguran sam da bi vas on primio u svoj novi stan od 500.000 evra, da bi vam sve objasnio kako te stvari stoje.
Kada se već pitate kolika će šteta da nastane, kolika će šteta da nastane od najavljenog autoputa, izgradnja je 1. maja, da će krenuti put kojim ćemo i ja i neke moje kolege putovati kada se bude izgradio, a put kreće od Pojata do Preljine? Šta je s tim putem? Da li je moguće da je tu završena eksproprijacija, a svi znamo da nije i već se potpisuje kreditni aranžman. Ne samo da se potpisuje, već i makazice zvekeću kojim će traka da se preseče u izbornoj kampanji. Znate, nije dobro da imate jedan aršin prema opoziciji a drugi prema svojim koalicionim partnerima.
Kada govorimo o nekim drugim obrazloženjima koje smo čuli, ponovo istine radi, ovaj zakon nije pisala DS. Da ga je pisala, bio bi mnogo kvalitetnije napisan, pripremljen i urađen.
Za kraj, pošto je u okviru ovog zakona i rasprave o ovom zakonu bio pomenut i vo na Palama, opet ću da vam citiram jednu lepu narodnu poslovicu – "Ko na zvezde pljuje, na obraz mu pada". Hvala.
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, žao mi je što ovako jake reči ne prati i ovako veliki broj narodnih poslanika vladajuće većine u sali, da bi na delu pokazali svoju zainteresovanost za KiM.
Na početku, citiraću član Poslovnika, ne zato što želim da reklamiram povredu Poslovnika već zato što bih želeo da sa građanima Srbije podelim nadležnosti anketnog odbora. Po članu 68. Poslovnika o radu Narodne skupštine, kaže se da Narodna skupština obrazuje anketni odbor, odnosno komisiju radi sagledavanja stanja u određenoj oblasti i utvrđivanja činjenica o pojedinim pojavama ili događajima. Dalje se kaže da "odlukom o obrazovanju anketnog odbora utvrđuje se sastav i zadatak odbora, kao i rok za njegovo izvršenje". Zatim se kaže da se anketni odbor obrazuje iz reda narodnih poslanika. I ono što je posebno važno i što bih zaista želeo da citiram i da dopre do svih građana Srbije: "Anketni odbor ne može da vrši istražne i druge sudske radnje, ali anketni odbor, odnosno komisija, ima pravo da traži od državnih organa i organizacija podatke, isprave i obaveštenja, kao i da uzme izjave od pojedinaca koje su mu potrebne". Na kraju se kaže da anketni odbor na kraju svoga rada o rezultatima svog rada obaveštava Narodnu skupštinu, daje izveštaj o radu i predlaže određene mere koje treba da se preduzmu u određenoj oblasti.
Sve ovo je veoma važno da bismo znali šta su nadležnosti anketnog odbora. Međutim, kada govorimo o anketnom odboru, valjalo bi malo, kad već citiramo Poslovnik, da citiramo i član Ustava. Ustav Republike Srbije, član 184. kaže da autonomne pokrajine imaju izvorne prihode kojima finansiraju svoje nadležnosti. Sad ja moram da pitam – kako smo mi došli u situaciju da AP KiM ne može da se finansira preko svog parlamenta, svoje vlade, svog budžeta, nego moramo da imamo ovakav vid finansiranja?
To je zato što je u ovoj državi postojala godina 1999. Te 1999. godine isti ljudi koji danas nariču nad sudbinom Kosova i Metohije, vodili su ovu zemlju i omogućili su da NATO pakt maršira na Kosovu i Metohiji. Ti isti ljudi portu Visokih Dečana pretvorili su u parking za NATO tenkove. Ti isti ljudi koji danas pokušavaju da vade kestenje iz vatre…
(Narodni poslanik SNS, s mesta: Tema.)
Zašto vam smeta tema? Naravno da je tema, jer treba napraviti retrospektivu kako smo došli do ovoga.
Nemojte da vas boli. Prošlost zna da boli, ali trebate taj bol dostojanstveno da podnesete, bez upadica. Podsetio bih vas na hronologiju. Zašto pričamo samo o 12 godina nenamenskog trošenja para na Kosovu i Metohiji? Zar nije 1998. godine formirano privremeno Izvršno veće za Kosovo i Metohiju na čijem čelu je bio naš sadašnji kolega gospodini Zoran Anđelković, pa je onda 1999. godine NATO umarširao na Kosovo, a vi koji sad dobacujete, bili ste u vlasti, pa je onda 2000. godine počeo sa radom Savezni komitet za Kosovo i Metohiju, kojim je rukovodio Momčilo Trajković i od tog trenutka kreće prava pojačana investiciona aktivnost kada je reč o Kosovu i Metohiji? Zatim je od 2001. do 2005. godine formirano Koordinaciono telo, odnosno Koordinacioni centar za Kosovo i Metohiju kojim je rukovodio Nebojša Čović. Tek 2005. do 2007. godine tim koordinacionim centrom rukovodila je gospođa Sanda Rašković Ivić, takođe naša današnja koleginica, pa je tek 2007. godine formirano Ministarstvo za Kosovo i Metohiju kojim je rukovodio naš uvaženi kolega Samardžić. Nakon toga je formirano Ministarstvo kojim je rukovodio gospodin Goran Bogdanović i danas imamo Kancelariju za Kosovo i Metohiju, a ne Ministarstvo za Kosovo i Metohiju, jer taj problem je splasnuo i od politike "i Kosovo i Evropa" došli ste do politike "ni Kosovo, ni Evropa". Naravno da je onda neko jednog trenutka rešio da podvuče crtu i da kaže hajde da vidimo malo kako se taj novac trošio.
Neću da podsećam ni javnost Srbije, a ni svoje kolege da je Kosovo najskuplja srpska reč, jer neki su zaista uspeli da to što žive na Kosovu i Metohiji i što su Srbi sa Kosova i Metohije im ne bude obeležje pripadnosti jednom narodu, već zanimanje.
S druge strane, neću kazati ni da je Kosovo očno dno našeg duhovnog vida, jer nekima je Kosovo i Metohija bila dno novčanika, ali ću vas podsetiti da problem Kosova i Metohije koji ste vi napravili 1999. godine i koji je kulminirao, da su pre vas u ovoj sali, u ovom domu sedeli neki drugi poslanici, u nekim drugim domovima su sedeli neki drugi poslanici, koji su se domaćinski odnosili prema državi Srbiji. Bili su neki srpski pukovi koji su krvarili za to Kosovo i Metohiju, bio je neki pop Minić iz Kruševca narodni poslanik… Ovo je tema, da vidite kako su nekada narodni poslanici govorili kada je reč o Kosovu i Metohiji. Pazite šta kaže pop Minić: "Svaki Srbin", a govori 1908. godine narodnim poslanicima, "ako ima tri dinara u novčaniku, dva da da se oslobodi Kosovo i Metohija. Svaki Srbin ako ima tri sina, dva da pošalje da se oslobodi Kosovo i Metohija". Otišao je onda sa srpskim pukovima i umarširao je na Kosovo i Metohiju 1912. godine. Znate, tog popa Minića, te heroje koji su ušli na Kosovo i Metohiju i okitili se medaljama - osvećeno Kosovo, neki su izneverili, prodali 1999. godine.
Kada govorimo o brizi za narod, naravno da brinem za narod koji živi na Kosovu i Metohiji, za građane Kosova i Metohije. Bio sam mnogo puta. Ne treba ta demagoška isprazna priča, da će njima biti bolje ako mi tamo više provodimo vremena.
Imali smo mi i sednice Odbora za Kosovo i Metohiju na Kosovu i Metohiji. Evo, tu je moj kolega Dejan Radenković iz SPS. Setite se koliko smo puta bili i u Štrpcu i u Mitrovici i držali sednice Odbora na Kosovu i Metohiji.
Kada govorimo o tome da li je neko ostavio narod na milost i ne milost i da pogledamo kako ti ljudi voze svoju decu u školu, da se podsetimo kako smo te ljude ostavili 1999. godine. Kada su krenuli da se povlače, sačekala ih jedinica za specijalne operacije kod Rudnice i vratila nazad na Kosovu i Metohiju. Zbog čega? Da ih što više pobiju?
Ne zameram ja tim ljudima ništa tamo na Kosovu i Metohiji. Ne zameram tim ljudima, niti ih optužujem za bilo šta. Znam kakva je njihova sudbina. Idite u Kosovsku Vitinu, recimo, da vidite kako je živeti kao Srbin sa komšijom koji je komandant UČK terorističke organizacije. Idite sada da vidite na šta liče košare. Izađu ponekad monasi iz Dečana do gore.
Ako govorimo o anketnom odboru za Kosovo i Metohiju, pa ne formiramo mi taj anketni odbor zbog teritorije, već zbog građana koji tamo žive, da znaju kako je potrošen novac, u koje svrhe, gde je otišlo šest milijardi.
Ako govorimo danas o Kosovu i Metohiji i formiranju anketnog odbora, ne formiramo ga mi zato što postoje zapadni mediji i prozapadni mediji, jer, hvala Gospodu Bogu, nezavisni, slobodni mediji, nezavisno, slobodno istraživačko novinarstvo u Srbiji još uvek postoji. Postoji packa glasila i tu imate gospodina najavu svaki dan u partijskom glasilu šta će da se desi. Ali, postoji to nezavisno istraživačko novinarstvo. U emisiji "Insajder" – patriotska pljačka Kosova, mogli smo, zahvaljujući hrabrosti tih novinara, da dobijemo zastrašujuće informacije kako se novac trošio.
Treba li da vam napominjem koliko je objekata naplaćeno, a nije izgrađeno? Gde su tek putevi? Danas je pričao moj uvaženi kolega Babić kako je to strašno kada se uzme kredit, a ne izvrši se eksproprijacija zemlje. A da li znate kako je strašno kada se uzme kredit i isplati izvođač radova, a puta nema nigde, a put se radi da bi u slučaju nasrtaja i ponovljenog slučaja iz martovskog nasilja, da bi neki naši građani koji žive i opstaju na Kosovu i Metohiji mogli da se evakuišu do Kosovske Mitrovice? Nema puta, nema njihovih obnovljenih kuća, a nema ni para koje su za to bile namenjene.
Posebno želim da napomenem jednu stvar. U vreme kada je Ministarstvom za Kosovo i Metohiju rukovodio gospodin Goran Bogdanović, od 2008. do 2012. godine, slovima i brojevima samo 8% novca koji je izdvojen za Kosovo i Metohiju išlo je preko tog ministarstva. Mnogo novca je otišlo preko javnih preduzeća. Mnogo novca je otišlo preko nekih drugih ministarstava. Mnogo novca je otišlo i na neke duple i troduple plate. O tome smo pričali mnogo puta.
Anketne odbore formirao je parlament Republike Srbije mnogo puta. Poslanik sam od 2007. godine i od 2007. godine anketni odbor nismo imali. Poslednji anketni odbor koji je postojao u Srbiji bio je anketni odbor koji je istraživao detalje ubistva ministra odbrane Pavla Bulatovića i podatke i informacije o krađi električne struje. Čak je i Vojislav Šešelj bio jedan od članova tog anketnog odbora.
Naravno, ne očekujem da će ovaj anketni odbor presudno uticati na ovu situaciju na Kosovu i Metohiji kada je reč o trošenju budžetskog novca i budžetskih para, niti sam siguran da će jednom za svagda zloupotrebe da se prekinu. Znam ja vas. Znam da ne može da se cedi med, a da se ne ližu prsti, a znam i šta treba narodu na Kosovu i Metohiji, znam šta treba građanima koji tamo žive i žele da opstanu i ostanu. Ne treba im guslarsko veče, patriotske priče, zakletve. Treba im rešavanje konkretnih problema.
Ne morate da me zovete dole, nisam vas video u Dečanima kada se ustoličavao episkop, niti sam vas video kada se ustoličavao Patrijarh Irinej, niti sam vas video u Gračanici kada je episkop Teodosije delio ordenje majkama koje su rodile sedmoro, osmoro i devetoro dece. Ne morate da me zovete tamo jer sam tamo stalno. Ne idem tamo da bi me pijanog ubacivali u službeni auto, niti idem tamo što imam bilo kakav interes, već idem tamo što imam prijatelje, rođake, kumove kojima sam govorio da ako budu glasali za vas da će biti izbeglice.
Kada govorimo o onome što je rađeno ne samo od 2000. godine nego od 1998. godine recimo kada postoji to privredno pokrajinsko izvršno veće, a kada govorimo i o formiranju Anketnog odbora i onda zavapimo da bi Anketni odbor trebao da ispituje privatizaciju u Srbiji, trebalo bi da preispita privatizacije. Žao mi je što nikada nije formiran anketni odbor za privatizaciju "Telekoma" koja se desila 1998. godine i nikada se nije saznalo gde je završilo milijardu maraka, niti čiji je sin vršio plastičnu operaciju ušiju od tih para. Pre toga je nosio gajbice pa postao najbogatiji čovek na planeti.
Nemojte mnogo da govorite o privatizaciji, da pomešate Anketni odbor za Kosovo i Metohiju sa Anketnim odborom za proces privatizacije, jer bi vas to mnogo bolelo i bilo bi mnogo neprijatnih podataka. Još manje, nemojte ovog trenutka da pokušavate da ovu raspravu koju danas vodimo o formiranju Anketnog odbora za trošenje novca na Kosovu i Metohiji pretvorite u neku raspravu da raspravljate u Narodnoj skupštini o Kosovu i Metohiji ili ona sednica gde smo postavljali pitanja pa ste vi kao razgovarali. Ne, zahtevaćemo da ova neuspešna briselska delegacija dođe pred narodne poslanike i da položi računa, a onda da raspišu izbore pa da izađu pred građane i da tu polože račune.
Na kraju hoću da vam kažem samo nekoliko stvari. Narodni poslanik iz opozicije treba da rukovodi radom ovog odbora. Svejedno iz koje opozicione stranke. Nemojte da lepite etikete političkim strankama da ne vole Kosovo, da ima nekih koji bi prodali Kosovo, nekih koji bi zadržali Kosovo, već prihvatite da ovde ima ljudi u sali različitih političkih stavova i da ti ljudi sa različitim političkim stavovima imaju pravo da utvrde kako se trošio budžetski novac na Kosovu i Metohiji, da li je bilo patriotske pljačke ili nije bilo. Da li je bilo zloupotreba ili nije bilo. Imajte još jedanput na umu podatak da je samo 8% novca koje je otišlo na KiM od 2008. do 2012. godine bilo iz Ministarstva za Kosovo i Metohiju kojim je rukovodio gospodin Goran Bogdanović, a da je 92% novca otišlo iz nekih drugih fondova. Tih 8% je predstavljalo preko 90% sredstava tog ministarstva gde su isplaćivane plate zaposlenima na Kosovu i Metohiji i neke druge stvari.
Dakle, mi nemamo nimalo straha šta će taj anketni odbor da utvrdi. Ako se neko plaši, ako mu savest nije mirna, ako će neko da se podseti svoje političke biografije, svog učinka iz 1999. godine kroz rad tog odbora, to je njegov problem. Nije problem nas koji njegovo formiranje tražimo. Nama je savest tu mirna i kada je reč o 1999. i kada je reč o 2008. i kada je reč o 2013. godini. Hvala.
Reklamiram povredu Poslovnika član 103. jer koliko sam čuo uvaženi kolega Todorović je tražio povredu Poslovnika, a ne repliku i to se pozvao na narušavanje dostojanstva parlamenta.
Onda je obrazlažući povredu Poslovnika iskoristio pravo da me replicira. Nema potrebe da repliciram bilo kome. Čisto zbog zapisnika. Znam da vi za to nećete ni glasati u Danu za glasanje da je zaista učinjena povreda Poslovnika, ali insistiram da se o tome Skupština izjasni. Hvala.